Pedagoski fakultet
Univerziteta u Bihacu
Predskolski odgoj
SEMINARSKI RAD
METODIKA RAZVOJA GOVORA II
Priprema predskolske djece za pocetno citanje i pisanje
MENTOR : ass. Lejla Ovcina STUDENTICA : Malkoc Amra
1. UVOD
U ovom seminaru izlagat ćemo o razvijanju vještina pisanja i čitanja kod predškolske
djece. Novija istraživanja pokazuju kako je za pravilan razvoj tih vještina potrebna
priprema, tj. razvoj predvještina, koju je moguće započeti već i od treće godine djetetova
života. U predškolskom razdoblju značajan je razvoj djetetove ličnosti. Budući da je
komunikacija s djetetom potrebna od prvog dana njegova rođenja, učenje putem
komunikacije bit će učinkovitije ako postoji vizualna potpora. Obveza je svih roditelja
upoznati dijete s pisanom riječi.
U prvom dijelu seminara govorimo o predčitačkim vještinama, fazama usvajanja čitanja,
o važnosti okruženja i okoline u kojoj dijete odrasta. U drugom dijelu navodimo
konkretne prijedloge kako stimulirati dijete, što ćemo mu čitati i kojim ga poučnim
igrama zainteresirati. Spomenut ćemo, također, principe Montessori pedagogije i utjecaj
računala na učenje i usvajanje pisma kod djece.
2. PREDČITAČKE VJEŠTINE
Predčitačke vještine su preduvjet za razvoj čitačkih vještina, a prema mnogim
stručnjacima njihova razvijenost u određenom razdoblju djetetova razvoja može biti jasan
znak hoće li dijete imati teškoća u čitanju u školi, pa i u odrasloj dobi. Početke
predčitačkih vještina moguće je zamijetiti u djeteta između 2 i pol i 3 godine. Možemo ih
definirati kao spoznaje o postojanju i karakteristikama pisanoga govora prisutne u svijesti
djeteta znatno prije nego što dijete nauči čitati i pisati. To je, dakle, svjesnost djeteta o
pisanom jeziku tj. o njegova tri aspekta: o funkciji pisanog jezika, o tehničkim
karakteristikama pisma, te o procesima i tehnici čitanja.
slikama, počela je raditi vježbe na strunjači gdje je nakon svake vježbe poticala dijete na
još određeni broj vježbi: ˝Još samo petnaest! Bravo, još samo četrnaest!˝ itd.
3. FAZE USVAJANJA ČITANJA
1. Faza cjelovitog prepoznavanja
Kad dijete uči čitati najprije uči značenje cijele napisane riječi napamet. To je
logografska strategija: cijela napisana riječ je znak za izgovorenu riječ. Ako se tako
naučene riječi uklope u cjelinu teksta, dijete će «čitati» tekst tako što će prepoznavati
naučene riječi i po smislu pogađati ostale riječi. Naravno, pri tome čini mnoge pogreške
npr. ako još nije naučilo riječ «škola», onda će rečenicu « Ana i Ivo idu u školu» pročitati
kao «Ana i Ivo idu u kino», ili kući i slično. Iz toga zaključujemo da dijete riječ koju prvi
put čuje pogađa po smislu cijele rečenice, a ako riječ stoji sama za sebe, ne može je ni
pogađati.
2. Faza početne glasovne raščlambe
U ovoj fazi dijete počinje obraćati pozornost na glasove koji tvore riječ, tj. slova. Sada
nepoznate riječi ne pogađa samo po smislu cjeline teksta, nego i po prvom slovu, tj. glasu
u riječi. Tako će rečenica iz prethodnog primjera «Ana i Ivo idu u školu» ovaj put glasiti
«Ana i Ivo idu u šetnju». Dakle, dijete će riječ «školu» pogađati prema prvom slovu, tj.
glasu «š».
3. Faza prevođenja slova u glas
Ovdje je dominantna abecedna strategija, tj. dijete prepoznaje slovo i prevodi ga u
njegovu glasovnu zamjenu. Ova faza zahtjeva glasovnu raščlambu riječi i glasovno
pamćenje pa ju je stoga veoma teško za svladati. Kad dijete stekne sposobnost prevođenja
slova u glas, ono može pročitati svaku riječ, pa i onu, čiji smisao ne poznaje.
4. Faza složenog prevođenja grafičkih u glasovne jedinice
U ovoj se fazi dijete u prevođenju slova u glas rukovodi cjelinom gramatičke i sintaktičke
strukture, a nove riječi izgovara i naglašava po analogiji s poznatima. Dominantna
