Poglavlje 1 

 

 

 

PRIRODA TLA i OSNOVNI POKAZATELJI

  

 
 
 

 

1.1 POSTANAK TLA 

 
Sa gra

đ

evinske ta

č

ke gledišta, tlo je prirodna mešavina mineralnih zrna, koja se mogu 

razdvojiti mehani

č

kim postupkom, na primer, mešanjem u vodi. Tlo je, naj

č

ć

e, 

necementirani skup granularnog (zrnastog) materijala mineralnog i organskog porekla. 
Cementne veze izme

đ

u zrna mogu u izvesnoj meri uticati na mehani

č

ko ponašanje mase 

tla ali se podrazumeva da su cementne veze izme

đ

u zrna relativno slabe. Ukoliko su 

cementne veze znatne 

č

vrsto

ć

e, tada se naj

č

ć

e može govoriti o steni, a ne o tlu, i zato 

je takav materijal predmet razmatranja u Mehanici stena. Granice izme

đ

u Mehanike tla i 

Mehanike stena, dve srodne geotehni

č

ke discipline, nisu veoma oštre. Mehanika stena 

se bavi medijem koji se sastoji od stene izdeljene na komade diskontinuitetima a 
Mahanika tla se bavi materijalom koji se sastoji od relativno 

č

vrstih zrna izme

đ

u kojih 

su šupljine, pore tla, u potpunoj komunikacionoj vezi. 

 

 

Zrna tla mogu biti razli

č

itih veli

č

ina, oblika i mineralnog sastava, pri 

č

emu se 

podrazumeva da u ukupnoj zapremini znatan prostor zauzimaju intergranularne šupljine 
- pore. U porama se može nalaziti vazduh, voda ili mešavina vazduha i vode. Stena se 
od tla razlikuje po tome što se sastoji od relativno kompaktnih blokova stenske mase 
koja je izdeljene praznim ili zapunjenim diskontinuitetima. 

 

 

Tlo nastaje kao proizvod mnogih hemijskih i fizi

č

kih, mehani

č

kih procesa 

raspadanja površinskih delova stena koji su izloženi spoljnim uticajima. Genezom tla bi 
trebalo da se bavi geologija. Zrna tla nastaju u cikli

č

nom procesu raspadanja 

č

vrstih stena 

usled uticaja temperaturnih promena, sunca, vode i hemijskih procesa. Prema tome, 
destruktivni procesi u formiranju tla od osnovne stene mogu biti  fizi

č

ki i hemijski.  

 

FIZI

Č

KI PROCESI

 izazivaju raspadanje osnovne stene na fragmente, komade stena 

razli

č

itih veli

č

ina. Zamrznuta voda u prslinama, usled delimi

č

no spre

č

enog širenja, 

izaziva velike napone pove

ć

avaju

ć

i prslinu koja je odvaja od mase stene. Cikli

č

no 

mržnjenje i kravljenje može izazvati degradaciju do znatne dubine. Ukoliko se proces 
odvija na padini, komadi se odvajaju i pomeraju nizbrdo ostavljaju

ć

i novu površinu 

izloženu procesu daljeg raspadanja. U drugim ekstremnim uslovima visokog zagrevanja 
površine u pustinjama kamen se zagreje do relativno visoke temperature u toku dana, a 
posle se u toku no

ć

i ponovo relativno brzo hladi. Temperaturne razlike izazivaju 

promene napona, a one mogu izazvati raspadanje komada stena. Fizi

č

ki procesi pri 

nastanku tla nakon degradacije osnovne stene mogu se opisati erozijom usled dejstva 
vetra, vode ili gle

č

era. Rezultat fizi

č

kog raspadanja su 

č

estice koje imaju isti sastav kao 

1. PRIRODA TLA i OSNOVNI POKAZATELJI 

 

 

 

 

2

i stena od koje su nastale i proporcije karakteristi

č

nih dimenzija zrna su relativno bliske. 

Dalja modifikacija oblika i veli

č

ine zrna nastaje pri njihovom transportu i deponovanju 

do mesta na kojima ih nalazimo. 
 

HEMIJSKI PROCESI 

izazivaju promenu tipa minerala osnovne stene usled 

dejstva vode. Hemijsko raspadanje proizvodi nove minerale, mehani

č

ki slabije i ve

ć

zapemine od minerala u zdravoj steni. Krupnija zrna su 

č

vrš

ć

a i mineral je naj

č

ć

kvarc. Manja zrna su verovatno slabija. Gline 

č

ine tla sastavljena od mekih sitnih 

č

estica da se opti

č

kim mikroskopom ne mogu jasno videti. Ove  pokazuje da  se može 

o

č

ekivati izvesna razlika u mehani

č

kom ponašanju. Peskovi, u kojima je predominantan 

kvarc, su manje stišljivi od glina. Svi zrnasti materijali poseduju osobine trenja, koje 
zavise od tipa minerala i najmanje je kod glina. Da trenja nema, tlo bi se ponašalo kao 
teška te

č

nost.  

 

 

Kakva se nalaze u prirodi, tla se dele se na transportovana i rezidualna. 

Transportovana tla su nastala na jednom mestu, a zatim su transportovana i deponovana 
na drugo, dok su rezidualna tla ostala na mestu gde su nastala raspadanjem stene.  
 

 

 

1 .2 IDENTIFIK ACI JA i KLASIFIKACI JA  TLA   

 

Klasifikovanje podrazumeva proces grupisanja i etiketiranja. Pri tome je mogu

ć

zamisliti više razli

č

itih klasifikacionih sistema zavisno od namene. Klasifikacioni 

sistem za potrebe mehanike tla mora da pruži informacije o o

č

ekivanim inženjerskim 

osobinama tla pošto se ono klasifikuje. Inženjerske osobine koje su od primarnog 
interesa u gra

đ

evinarstvu su 

kompresibilnost, 

č

vrsto

ć

a, vodopropusnost i ugradljivost

Direktno odre

đ

ivanje navedenih osobina zahteva dosta vremena, specijalnu opremu i 

kvalifikovanu radnu snagu. Ako bi se izvršila masovna ispitivanja inženjerskih 
svojstava na svim raspoloživim uzorcima, prestala bi potreba da se tlo klasifikuje. 
Krajnji cilj nije klasifikacija, ve

ć

 sagledavanje mogu

ć

eg ponašanja mase tla u uslovima 

od interesa. Prema tome, biraju se kriterijumi za klasifikaciju koji omogu

ć

uju 

klasifikovanje uz minimalni napor i trošak, tako da se nakon završene klasifikacije 
može dobiti orijentaciona predstava o mogu

ć

em ponašanju i svojstvima tla. 

Standardizovani klasifikacioni opiti omogu

ć

uju da se relativno jednostavnim opitima 

vrste tla rasporede u tipove sa sli

č

nim geotehni

č

km osobinama.  

 

 

Rezultati klasifikacionih ispitivanja služe, izme

đ

u ostalog, i za izbor uzoraka za 

ispitivanje inženjerskih svojstava, kao i za ocenu reprezentativnosti rezultata u odnosu 
na masu tla i broj ispitanih uzoraka. Jedan od razloga za masovnu primenu klasifikaci-
onih ispitivanja je mogu

ć

nost da se iz jednog skupa identifikacionih pokazatelja ocene 

geomehani

č

ki parametri primenom odgovaraju

ć

ih empirijskih korelacija. 

 

 

Osnovni klasifikacioni pokazatelji za ove namene su, pre svega,

 veli

č

ina zrna

 tla a 

zatim eventualna "lepljivost" ili, striktnije,  

plasti

č

nost

  tla.   

 

 

Rezidualna i transportovana tla se pojavljuju u beskona

č

nim varijacijama veli

č

ina 

zrna od hiljaditih delova milimetara do decimetarskih dimenzija. Kao generalna osnova 

background image

1. PRIRODA TLA i OSNOVNI POKAZATELJI 

 

 

 

 

4

 

 

GRANULOMETRIJSKI SASTAV TLA 

 

Granulometrijski sastav je definisan krivom koja opisuje sadržaj zrna razli

č

ite veli

č

ine 

izražen u procentima težine. Dijagram za ovakvo opisivanje prikazan na Slici 2.1 je 
potekao u MIT (SAD) i usvojen je za standard u mnogim zemljama, iako ima i 
druga

č

ijih. Ovaj klasifikacioni sistem je jednostavan jer za definisanje grani

č

nih 

veli

č

ina frakcija zrna, (šljunak, pesak, prašina), i njihovih relativnih veli

č

ina, (sitan, 

srednji, krupan), primenjuje samo brojeve 2 i 6, što se lako pamti. Me

đ

utim, realna tla 

se sastoje od mešavine raznih frakcija u razli

č

itim proporcijama, tako da se vrste tla, 

prema granulometrijskom sastavu, moraju preciznije razlikovati.  

 

 

Sasvim intuitvno, može se o

č

ekivati da 

ć

e se skup veoma malih zrna ponašati 

razli

č

ito od agregacije velikih 

č

estica, što predstavlja osnovu za primenu veli

č

ine zrna 

kao kriterija za klasifikaciju tla. Prvo treba definisati veli

č

inu zrna. Zbog takvih 

razli

č

itih oblika mora se arbitrarno  definisati mera veli

č

ine zrna. Veli

č

ina zrna, koje se 

vide golim okom, tj. pesak i krupnija zrna, opisuje se "pre

č

nikom" koji se pripisuje zrnu 

koje može da pro

đ

e kroz skup sita sa razli

č

itim otvorima kvadratnog oblika. 

"Pre

č

nik", 

koji se pripisuje zrnu, je pre

č

nik najve

ć

e kuglice, koja može da pro

đ

e kroz kvadratni 

otvor sita iste veli

č

ine kroz koji prolazi i zrno. 

Opit sejanja i koriš

ć

enje sita nije mogu

ć

ako se tlo sastoji od glinenih i prašinastih frakcija, jer su ona isuviše sitna i krhka da bi 
se mogla uspešno i jednostavno mehani

č

ki izdvojiti po veli

č

ini. Veli

č

ina takvih zrna se 

odre

đ

uje "opitom hidrometrisanja" ili "areometrisanja", pomo

ć

u kojeg se veli

č

ini zrna 

sitnozrnog tla pripisuje pre

č

nik kuglice koja tone u stubu vode brzinom posmatrane 

č

estice u procesu sedimentacije. 

 

1. PRIRODA TLA i OSNOVNI POKAZATELJI 

 

 

 

 

5

 

 

Slika 2.1. Granulometrijski dijagram 

 

 

 
 

1.3 ODNOSI FAZA i POKAZATELJI FIZI

Č

KOG STANJA TLA 

 

Tlo se sastoji od tri faze: od 

č

vrstih zrna, vode i vazduha

 pa se njihovo relativno u

č

ć

u masi tla opisuje odgovaraju

ć

im pokazateljima. Radi opisivanja osnovnih odnosa 

uzorak tla sa fazama koje ga 

č

ine može se predstaviti modelom prikazanim na Slici 2.2. 

Č

vrstu fazu 

č

ine mineralna zrna razli

č

itog sastava i oblika. Te

č

nu fazu 

č

ini voda, koja  u 

prirodi ne mora biti hemijski 

č

ista. Gasovitu fazu 

č

ini naj

č

ć

e vazduh i vodena para. 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Slika 2.2. Model tla sa u

č

ć

em pojedinih faza. (a) Element prirodnog tla, 

(b) Element tla izdeljen na faze

 

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti