Priručnik za gramatiku engleskog jezika
Prirucnik za gramatiku engleskog jezika
Uvod
Sama suština i jedna od najbitnijih stavki u engleskoj gramatici su pomoćni
glagoli! Bez njih je nemoguće zamisliti engleski jezik i pravilno izražavanje.
Za naše ljude je glavni problem kod pomoćnih taj što oni imaju dvostruku
ulogu zbog toga što su ne samo pomoćni, nego su i glavni glagoli. Upravo po tome
se razlikuju od svih drugih glagola u engleskom jeziku.
Osnovni pomoćni glagoli koje najčešće susrećemo i od kojih se obrazuju
engleska vremena su glagoli «biti», «činiti» i «imati». Ova tri pomoćna i glavna
glagola (zavisno od situacije) u šali nazivam «crna trojka» zato što su «to be», «to
do» i «to have» zadali mnogo muke našim studentima i učenicima. Najporaznije u
celoj toj zapanjujućoj priči o «crnoj trojci» je činjenica da tako prosta stvar, kao što
su pomenuti pomoćni glagoli, nikada nije objašnjena našim ljudima na
odgovarajući način. Štaviše, ovi glagoli su stalan izvor osujećenosti, osećanja
straha i nesigurnosti u našem pristupu engleskom jeziku i nepoznanica koju kao
da niko nije umeo, znao ili hteo da nam razjasni. A reč je o prilično prostoj stvari
koja će, kada bude objašnjena, verovatno izazvati veliki osećaj olakšanja i
zahvalnosti što se običan čovek poput mene dosetio ovih praktičnih uputstava za
savlađivanje osnovne engleske gramatike.
Suština engleskog jezika
Engleski jezik je satkan od vremena bez kojih se ne može zamisliti ni
najprostiji izraz u tom jeziku. Međusobna isprepletanost i igra vremena su
neretko izvor velikog stresa i strepnje kod naših ljudi, naročito kada je reč o
vremenima koja ne postoje u našem jeziku kao što je, na primer, Present
Progressive Tense (ili Present Continuous Tense). Naime, u našem jeziku sadašnje
vreme je sadašnje vreme i u našoj svesti ne postoji razlika u tome kako
izražavamo radnju koja se trenutno događa ili radnju koja se redovno događa i
redovno ponavlja u različitim vremenskim intervalima. Već na tom primeru
vidimo da se suština engleskog jezika u nekim aspektima bitno razlikuje od onoga
na šta smo navikli u našem maternjem jeziku. Svako vreme u engleskom jeziku
ima svoje specifične uslove za izražavanje i dodeljene pomoćne glagole bez kojih
je nemoguće bilo šta izreći.
Vremena, odnosno radnje u vremenu, ne mogu se izraziti bez glagola, što
nam je jasno i u našem jeziku. Ali ono što nam nikada nije i neće biti jasno dok
konačno ne shvatimo kako to funkcioniše u engleskom, to je činjenica da moramo
da naučimo da smisleno razlikujemo engleske glagole umesto što «bubamo»
tabele i tablice koje nam na kraju ništa ne pomažu i iz kojih nikada ne naučimo da
1
govorimo engleski jezik sa razumevanjem i samopouzdanjem. Oduvek sam svim
mojim studentima i učenicima zabranjivao da mi kao papagaji ponavljaju
napamet naučene tablice i šablone bilo kog glagola i da mi izverglaju promenu
glagola po zamenicama. Engleski jezik, kao i svaki drugi, mora da se uči prirodno
i uz shvatanje nekih osnovnih postulata i principa. Učenje tablica i tabela, na šta
nas je uvek navodio naš neinventivni školski sistem, ne doprinosi bilo kakvom
smislenom savladavanju jezika. Pri tome ne želim da umanjim ni ulogu dosadnih
predavača koji nisu umeli da se spuste na nivo svojih studenata i đaka. Takvim
predavačima je izgleda jedino bilo od koristi da pred svojim đacima i studentima
stoje kao autoritet koji poznaje jezik, ali ne ume da ga adekvatno prenese onima
koji taj jezik moraju da savladaju. Svima koji predaju engleski jezik mogu samo
da poručim da je njihov talenat za ovaj jezik ostao beskoristan za naše studente i
đake. Zašto? Zato što nisu uspeli da se prvo stave u ulogu svojih studenata i đaka
kojima je maternji jezik sprski i koji, usled toga, nisu mogli da jasno razumeju sve
one odlike engleske gramatike koje su nepojmljive našem čoveku same od sebe,
nego ih je potrebno objasniti prostim srpskim jezikom!
Kao neko ko je prošao kroz «pakao» pokušavanja da shvati, nauči i savlada
englesku gramatiku, a kasnije dobio izazov da je objasni drugima, shvatio sam
zašto se u mojoj svesti i svesti mnogih od nas stvorio mentalni blok, pa i otpor
prema engleskom jeziku. Ne, dragi moji čitaoci, niti ste vi glupi niti ste
nesposobni da naučite taj jednostavan jezik! On je prost da ne može biti prostiji.
Problem je u tome što nikada nije bilo nikoga da vam taj jezik adekvatno objasni.
Stoga, hrabrno napred u učenje engleskog jezika. Duboko verujem da svako od
vas može da savlada makar ovu osnovnu gramatiku i da uz pomoć iste
komunicira na jednostavnom nivou sa drugima. Da to ne verujem nikada se ne
bih latio pisanja ovakvog kratkog priručnika.
Osnovni principi engleskog jezika
Osnovni princip koji ne mogu dovoljno da podvučem je sledeći: engleski
jezik se ne može naučiti bubanjem tabela i tablica i papagajskim ponavljanjem
onoga što je nabubano! Tabele i tablice treba da vam budu pred očima i da vam
služe kao podsetnik dok ne postanu deo vašeg razumevanja i znanja. Ovaj
priručnik neće biti ni od kakve koristi onima koji smatraju da je učenje tablica i
biflanje istih put za uspešnost u engleskom jeziku!
Engleski glagoli su ključni za pravilno izražavanje u engleskom jeziku.
Engleski glagoli se, između ostalog, dele na:
1) glavne glagole koji postoje i u našem jeziku: spavati, jesti, raditi, učiti; i
2

SADAŠNJE PROSTO VREME
PRESENT SIMPLE TENSE
Pomoćni glagol: to do (činiti) koji ima različite oblike za svako lice i uvek dolazi
ispred svakog glavnog glagola.
Radnja: Uobičajena radnja koja se odigrava često i/ili je tako ustaljena ili
normalna da se o njoj uvek govori u sadašnjem vremenu budući da je to jedini
način na koji ona može da se izrazi.
Poteškoće: Glavne smetnje na koje nailaze naši ljudi su pravljenje razlika između
ovog vremena i vremena koje izražava radnju koja se odigrava u trenutku kada o
njoj govorimo. Drugu poteškoću, verovatno najveću u celokupnom engleskom
jeziku, predstavlja razumevanje funkcionisanja glagola «to do». Ova poteškoća
posebno dolazi do izražaja prilikom postavljanja pitanja u ovom vremenu -u tome
se upravo krije sva tajanstvenost pomoćnog glagola «to do».
I work every day. (Radim svaki dan).
Do
I work every day? (Da li radim svaki
dan?)
You work every day. (Radiš svaki dan).
Do
you work every day? (Da li radiš svaki
dan?)
He work
S
every day. (On radi svaki dan).
Does
he/she/it work every day? (Da li
on radi svaki dan?)
She work
S
every day.
Does
she work every day?
It work
S
every day.
Does
it work every day?
We/You/They work every day. (Mi radimo/Vi (više ljudi) radite/Oni/One rade svaki
dan).
Do
we/you/they work every day?
4
PROŠLO VREME
PAST SIMPLE TENSE
Pomoćni glagol: to do, ali u svom prošlom obliku «did», što dodatno komplikuje
njegovo razumevanje.
Radnja: Ovim vremenom izražava se nešto što je učinjeno ili završeno u prošlosti.
Poteškoće: Glavna poteškoća je ponovo raskorak u izjavnim potvrdnim
rečenicama kojima se izražava nešto što je učinjeno u prošlosti, a potom dolazi
pitanje u kome izranja famozno «did»!
I work
ed
every day. (Radio sam svakog dana).
Did
I work every day?
You work
ed
every day. (Radio/la si svakog dana).
Did
you work every day?
He work
ed
every day.
Did
he/she/it work every day?
She clean
ed
the table yesterday.
Did
she clean the table yesterday?
It made a noise last night.
Did
it make a noise last night.
We work
ed
every day.
Did
we work every day?
You (više ljudi) walk
ed
in the park last summer.
Did
you walk in the park last
summer?
They phon
ed
their friends last night.
Did
they phone their friends last night?
5

Primetili ste u ovom vremenu jedno generalno pravilo: kada se postavlja
pitanje, pomoćni glagol skače preko zamenice i zauzima prvo mesto u pitanju, iza
njega dolazi zamenica, iza zamenice dolazi glavni glagol i onda idu ostale reči u
rečenici (koje su obično priloške odredbe za mesto, vreme i način). Kao što vidite,
ova prosta pravila nisu nikakva posebna mudrost ili nešto nedokučivo!
«CRNA TROJKA»
Verujem da ova problematika nikada do kraja i nikada do kraja jasno nije
predočena svima koji silom prilika ili svojom voljom moraju da se uhvate u koštac
sa engleskim vremenima i gramatikom. «Crna trojka»: «to be», «to do» i «to have»
izazvala je mnogo stresa i mentalne patnje i kod najiskrenijih ljubitelja engleskog
jezika. A stvar je prilično prosta, ne može da bude prostija! Samo je neko morao
da objasni do kraja kako i zašto funkcionišu ti glagoli.
Pomenuta tri glagola su po svojoj funkciji
pomoćna
, što znači da pomažu da
se iskaže određena radnja koja se dogodila u nekom vremenu. Drugim rečima,
bez ta tri glagola nemoguće je na engleskom jeziku objasniti da li se nešto događa
u ovom trenutku, da li se događa kao uobičajena normalna radnja, da li se
dogodilo juče ili u veoma dalekoj prošlosti, da li se dešavalo pre nego što ga je
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti