Priručnik za vodiče Nacionalnog praka Plitvička jezera

PRIRU

Č

NIK ZA VODI

Č

E 

Nacionalnog parka Plitvi

č

ka jezera 

Sastavili: 

Krešimir 

Č

ulinovi

ć

Nikola Magdi

ć

Ivanka Špoljari

ć

Stipe Špoljari

ć

Ksenija Vukovi

ć

Maja Vurnek  

Plitvi

č

ka Jezera, travanj 2009.

NACIONALNI PARK PLITVI

Č

KA JEZERA 

Nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno podru

č

je kopna i/ili mora 

iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhva

ć

a jedan ili više sa

č

uvanih ili neznatno 

izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen o

č

uvanju izvornih prirodnih 

vrijednosti. Nacionalni park ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu 

namjenu. U nacionalnom parku su dopuštene radnje i djelatnosti kojima se ne ugrožava 

izvornost prirode. Zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih dobara, a  dopušteno je 

obavljanje ugostiteljsko-turisti

č

kih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posje

ć

ivanja i 

razgledavanja, te bavljenje tradicionalnom poljoprivredom i obrtom na tradicionalan na

č

in. 

U Hrvatskoj je proglašeno osam nacionalnih parkova. Tri nacionalna parka nalaze se 

na otocima (

Kornati

, 

Brijuni

 i 

Mljet

), uklju

č

uju

ć

i i pripadaju

ć

e more; dva ilustriraju 

zanimljivosti krške hidrografije (

Plitvi

č

ka jezera

 i 

Krka

), a tri su tipi

č

no planinski prostori, sa 

zanimljivom vegetacijom i reljefom (

Risnjak

, 

Paklenica

 i 

Sjeverni Velebit

).  

 Me

đ

u osam prethodno spomenutih nacionalnih parkova, posebno se izdvaja 

Nacionalni park Plitvi

č

ka jezera kao prvi i najstariji, površinom najve

ć

i i najpoznatiji 

nacionalni park u Hrvatskoj. Osobita je to geološka i hidrogeološka pojava od 16 ve

ć

ih 

imenovanih i nekoliko manjih bezimenih jezera, odvojenih sedrenim barijerama. Zbog svoje 

iznimne ljepote i prirodnih vrijednosti, Plitvi

č

ka jezera su me

đ

u prvima prirodnim dobrima 

uvrštena na Listu svjetske prirodne baštine. Podru

č

je Plitvi

č

kih jezera proglašeno je 

nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine, a trideset godina kasnije, 26. listopada 1979. 

godine, Nacionalni park je uvršten na UNESCO-ov Listu svjetske kulturne i prirodne baštine. 

Prema IUCN-u, koji definira osam kategorija zaštite prirodnih podru

č

ja, Plitvi

č

ka jezera 

pripadaju drugoj kategoriji – nacionalni park, koja ozna

č

ava zašti

ć

eno podru

č

je pod 

upravom, poglavito radi zaštite ekosustava i rekreacije.  

Prve kartografske zapise Plitvi

č

kih jezera nalazimo još na crtežima iz 17.stolje

ć

a, a 

tekstualno se spominju u zapisima iz druge polovice 18. stolje

ć

a. Naziv Plitvice (Plitvicza) 

prvi put je u literaturu 1777. godine unio Ivan Dominik Vukasovi

ć

, župnik iz Oto

č

ca. Ve

ć

devedesetih godina 19. stolje

ć

a javljaju se prve organizirane inicijative za proglašenje 

Plitvi

č

kih jezera zašti

ć

enim podru

č

jem. Dvadesetih godina 20. stolje

ć

a akademik Ivo Pevalek 

uo

č

io je vrlo složenu biodinamiku nastajanja sedre i rasta sedrenih barijera. Prou

č

avaju

ć

i 

rast mahovina i algi zaklju

č

io je da je postanak i rast sedre, koja sudjeluje u izgradnji 

geomorfoloških oblika Plitvi

č

kih jezera, najvažniji i najosjetljiviji biogeni proces koji je suština 

Plitvi

č

kih jezera. Ove znanstvene spoznaje i nastojanja akademika Ive Pevalek dovela su i 

do povijesnog datuma kada su Plitvi

č

ka jezera proglašena prvim hrvatskim nacionalnim 

2

U cilju daljnjeg unaprje

đ

ivanja upravljanja zašti

ć

enim podru

č

jima, a na temelju 

postoje

ć

ih stru

č

nih studija i podataka, uz brojna dodatna istraživanja flore, faune i staništa, 

donesen je Plan upravljanja za Nacionalni park Plitvi

č

ka jezera. Plan upravljanja je temeljni 

dokument po kojem se provodi upravljanje zašti

ć

enim podru

č

jem i koji pobliže odre

đ

uje 

smjernice za zaštitu i o

č

uvanje prirodnih vrijednosti nacionalnog parka. Potrebno je naglasiti 

kako je Nacionalni park Plitvi

č

ka jezera vrlo osebujno zašti

ć

eno podru

č

je prema hrvatskim i 

me

đ

unarodnim standardima. Temeljna djelatnost Ustanove je zaštita, održavanje i 

promicanje Nacionalnog parka u cilju zaštite i o

č

uvanja izvornosti prirode, osiguranje 

neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, o 

č

emu brine 

Stru

č

na služba za zaštitu, te nadzor provo

đ

enja uvjeta i mjera zaštite. Osim osnovne 

djelatnosti u Ustanovi djeluju još Podružnice hotelijerstva i ugostiteljstva, trgovine, tehnike i 

infrastrukture. 

POSTANAK PLITVI

Č

KIH JEZERA – LEGENDARNI PRIKAZ 

 Postanak 

Plitvi

č

kih jezera uz znanstveno tuma

č

enje, ima i narodnu predaju koja se 

prenosila s koljena na koljeno. U tekstu koji slijedi donosi se skra

ć

eni prikaz narodne 

legende o 

č

udesnom postanku Plitvi

č

kih jezera. 

Legenda kaže: da nije bilo Crne Kraljice, ne bi bilo ni Crne, ni Bijele rijeke; a da nema ovih 

rijeka, ne bi bilo ni Plitvi

č

kih jezera... 

U pradavno doba nad ovim je krajevima zavladala strašna suša. Stabla su padala od 

že

đ

i, stada ugibala, zemlja se pretvarala u prašinu, a kamenje je prštalo pod jarkim zrakama 

sunca. Ispa

ć

eni narod tražio je spas u skrivenim dubinama hladnih pe

ć

ina, mole

ć

i bogove i 

zazivaju

ć

i kišu. Jednog dana, s nebeskih visina narodu se obrati glas: „Okupite se u rano 

jutro na Vrelu života gdje ste že

đ

 gasili i život napajali. Na tom mjestu iskažite sve što vam u 

duši zapretano leži. Dostojanstveno govorite i rije

č

ima dajte mjeru srca i mjeru istine. Ako 

tako u

č

inite, bit 

ć

u s vama.“ Stariji su znali da je to bio glas Crne Kraljice koja se javljala 

narodu kad je bio u nevolji i kad se zlo sru

č

i na nemo

ć

ne. Razmišljali su o zlu koje ih je 

zadesilo, ali i o svojim sitni

č

arenjima u vremenu izobilja: kako su se otu

đ

ivali jedni od drugih i 

udaljavali svoje srce od nesre

ć

e i najbližih. I zbog toga sa strahom i zebnjom iš

č

ekivaše 

novo jutro. 

Č

im su prvi pijevci zapjevali odoše svi na Vrelo života. Posjedali su oko 

presahlog vrela, a starosta plemena im re

č

e: „Crna Kraljica 

ć

e vas slušati i po vašim 

ć

e 

rije

č

ima razabrat' govorite li istinu, ili sa željom da je obmanjujete. Ne tražite je pogledom, jer 

se dobrota i ljubav ne mogu vidjeti. Otkrijte je u sebi da biste je prepoznali.“ I tako ljudi 

po

č

eše redom pri

č

ati što im u duši zapretano leži, osim jednog, najbogatijeg i najsebi

č

nijeg 

č

ovjeka u plemenu. On bijaše zao i ohol, gluh za tu

đ

u nevolju. Jedino se on ne htjede 

4

pokajati, ve

ć

 stade druge osu

đ

ivati. Kad starosta plemena 

č

u' to, razbjesni se i potjera ga iz 

plemena, zauvijek. 

Č

im to u

č

ini, ponad Vrela ukaza se duga i ljudi za

č

uše poznat glas. Bacili 

su se na svoju sušom kažnjenu zemlju, od radosti, od straha, od nade.. Crna Kraljica im 

re

č

e: „Ovo je zemlja vaša i domovina vaša, jedina koju imate. I ovakva beskišna i tvrda, 

ružna i neplodna, najljepša je i najbogatija zemlja za vas. Volite je! Ja sam k

ć

er vaša i nisam 

č

udo nebesko. Ljubav sam i nada vaša. 

Č

ula sam vas i prepoznala vaša srca. Oslobodili ste 

se zla ljudskog iz plemena vašeg. Vi koji ste govorili – govorili ste istinu. To je i moja istina. 

Razi

đ

ite se ku

ć

ama vašim, a kiša 

ć

e opet do

ć

i na žedne njive i šume, a vi 

ć

ete opet imati 

najljepšu zemlju za vas. I drugi 

ć

e dolaziti da joj se dive. Moje suze stvorit 

ć

e vodu: desno 

oko za crni izvor Crne rijeke, a od lijevog nastat 

ć

e bijeli izvor za vodu Bijele rijeke.“ U to 

duge nestade, a na obzoru se ponad Vrela pojaviše dva oblaka: jedan tamni, drugi bijeli. 

Prve kapi kiše poljubiše suhu zemlju. Svi su stajali ruku ispruženih ka nebu, kao za

č

arani, 

osluškuju

ć

i ra

đ

anje izvora Crne rijeke. Od tad' pote

č

e voda neprekidno i bez prestanka, 

žubore

ć

i u nizu od šesnaest prelijepih jezera. 

... i još dugo se u narodu prepri

č

avao taj doga

đ

aj, ki

ć

en izmišljenim pri

č

ama o zlatnoj ko

č

iji 

Crne Kraljice, njenoj zlatnoj kosi, vilama, djevojkama koje je pratiše ... Ali samo su mudri 

znali da Crna Kraljica jedino dobrotom duše prepoznati se može. 

ZEMLJOPISNI POLOŽAJ, POVRŠINA I GRANICE NACIONALNOGA PARKA 

Nacionalni park Plitvi

č

ka jezera nalazi se u unutrašnjosti gorske Hrvatske (oko 60 km 

zra

č

ne udaljenosti od mora) izme

đ

u visokih obronaka masiva Male Kapele na jugozapadu i 

Li

č

ke Plješivice na sjeveroistoku. Najviši vrh Male Kapele – Seliški vrh (1280 m) ujedno je i 

najviša to

č

ka nadmorske visine u nacionalnom parku, a najniža je na rijeci Korani (417m).  

Površina Parka iznosi 29.685,15 ha i ve

ć

im dijelom pripada Li

č

ko-senjskoj županiji 

(90,7%), a manjim Karlova

č

koj županiji (9,3%). 

 Odlukom 

zastupni

č

kog doma Sabora Republike Hrvatske, 24. sije

č

nja 1997. godine 

donesen je Zakon o izmjenama Zakona o proglašenju Plitvi

č

kih jezera nacionalnim parkom, 

kojim se obuhva

ć

a šire slivno podru

č

je.  

KLIMA I KLIMATSKE PRILIKE

U Parku prevladava prijelazni tip klime izme

đ

u primorske (maritimne) i kopnene 

(kontinentalne). Iako raznolikost reljefa uvjetuje razli

č

ite mikrometeorološke prilike na 

podru

č

ju Parka, zajedni

č

ko su obilježje klime ugodna i sun

č

ana ljeta i relativno duge, oštre i 

snijegom bogate zime. 

5

OD IZVORA DO ŠESNAEST PLITVI

Č

KIH JEZERA

Akvatorij nacionalnog parka Plitvi

č

ka jezera po

č

inje izvorima Bijele i Crne rijeke koji 

se nalaze u blizini naselja Plitvi

č

ki Ljeskovac. Iz izvora, rijeke nastavljaju svoj tok prema 

samom naselju te se zatim spajaju u jednu rijeku, rijeku Maticu. Matica nakon kratkog toka 

utje

č

e u Proš

ć

ansko jezero kojime zapo

č

inje sustav šesnaest plitvi

č

kih jezera. Jezera na 

mnogim mjestima primaju mnogobrojne potoke od kojih su neki stalnog karaktera odnosno 

ne presušuju (Rje

č

ica), a neki su povremeni. Svakako je potrebno spomenuti i potok Plitvica 

koji nije izravno povezan sa sustavom jezera, ali se preko 78 m visokog slapa ruši gdje s 

vodom Donjih jezera preko Sastavaka stvara rijeku Koranu. 

Za kaskadni tok jezera zaslužne su sedrene barijere nastale u fascinantnom 

prirodnom procesu biogenog stvaranja sedre koje doprinose prirodnoj vrijednosti samog 

nacionalnog parka. 

Crna rijeka

 izvire ispod okomitih stijena na visini od 670 m u podnožju brda

Kik s 

jedne i Bijelih vrhova sa zaselkom Uvalica s druge strane. Te

č

e u smjeru Plitvi

č

kog

Ljeskovca koritom dugim 2,1 km, u kojemu je dno prekriveno crnom mahovinom, pa od tuda 

i ime rijeke. 

Bijela rijeka

 izvire

sa zapadne strane Plitvi

č

kog Ljeskovac 4 km od

prijevoja 

Č

udin 

klanac, na nadmorskoj

visini od 700 m. Iz nekoliko manjih izvorišnih mjesta voda izvire iz 

šljunkovito-pjeskovite podloge prekrivene kamenjem (oblucima) i spaja se u jedan tok koji 

svoj put nastavlja prema naselju Plitvi

č

ki Ljeskovac prolaze

ć

i u blizini ceste. Na rijeci je 

sa

č

uvana još jedna mlinica koja je u funkciji. 

Bijela i Crna rijeka se spajaju na kraju naselja Plitvi

č

ki Ljeskovac u rijeku 

Maticu

 koja 

zatim utje

č

e u prvo plitvi

č

ko jezero – Proš

ć

ansko jezero. Prema nekim istraživanjima 

ustanovljeno je da u rijeku Maticu utje

č

e 11% Bijele rijeke i 65% Crne rijeke, a ostatak 

č

ine 

manji površinski pritoci. 

Rje

č

ica

 je stalni potok koji utje

č

e u Glibovitu dragu jezera Kozjak s vrlo raspršenim 

pritocima što vodu donose s isto

č

nih obronaka Bijelih vrhova s visine od 780 m. Oko 6,5 km 

njezina toka "hrani" desetak stalnih izvora s pritocima Glibovita potoka, Ladeve i Petri

č

eve 

drage, te Poljan

č

ice. Sa zapadne strane jezera Kozjak ulijevaju se potoci Matijaševac, 

Jasenovac i Lili

ć

a potok. Rje

č

ica je po svome postanku posve razli

č

ita od Bijele i Crne rijeke 

jer nastaje iz brojnih manjih pritoka, a cijelim svojim tokom prolazi kroz podru

č

je nepropusnih 

dolomita. 

7