Prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu
Uvod
Ova tema se odnosi na
sudski vanparnični postupak
gdje
sud
odlučuje o prislinom smještaju
mentalno oboljelog lica
u odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu, kad je
zbog takve
prirode
neophodno da to lice bude ograničeno u slobodi
kretanja ili opštenja sa spoljnim svijetom, kao i o njegovom
otpuštanju kada se ispune uslovi za to.
Razlika između tjelesno oboljele osobe
i osobe sa duševnim smetnjama?
Razlika između ova dva pojma je suštinska, jer
najveći dio duševnih smetnji svojom prirodom ne
ugrožava opstanak osobe sa duševnim smetnjama,
ali ona
svojim postupcima može ugroziti svoj
život, zdravlje i sigurnost, ali i život, zdravlje i
sigurnost osobama iz okruženja
.
Iz gore navedenih razloga nerijetko je neophodno
preduzeti određene medicinske mjere
u
cilju
očuvanja mentalnog zdravlja takvih osoba sa
jedne strane, i zaštite sa druge strane.
Međunarodno pravni okvir
Postoji
čitav niz međunarodnih dokumenata
kojima je
regulisana oblast ljudskih prava koja
sadrže i odredbe
koje su
vezane
za statusna pitanja i pravnu zaštitu osoba sa
duševnim smetnjama.
Najvažniji su
Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava
i osnovnih sloboda
i
Konvencija o pravima osoba sa
invaliditetom
Prema čl. 5 Evropske konvencije
, svako ima pravo na slobodu
i sigurnost ličnosti
i niko ne smije biti lišen slobode
izuzev u
slučajevima navedenim u ovom članu i u skladu sa zakonom
propisanim postupkom.
Dozvoljeni su slučajevi
zakonitog lišenja
slobode u cilju sprečavanja širenja zaraznih bolesti, pritvaranja
mentalno oboljelih osoba, alkoholičara, narkomana
