Začeci   savremene   špedicije   prate   razvoj   trgovine.   Venecijanski  trgovci   su   nekada,
nakon   ugovorene   prodaje   robe,   povjeravali   isporuku   robe   posrednicima,   koji   su
naplaćivali izvršene usluge. Dokaz o izvršenoj usluzi isporuke, bila je pismena potvrda
o prijemu robe, koju bi potpisivao kupac odnosno primalac te robe. Prilikom otpreme
javljali su se troškovi, koje bi posrednici naplaćivali od nalogodavca, po izvršenom
zadatku.   Tako   se,   vremenom,   špedicija   izdvojila   kao   zasebna   djelatnost,   čija   je
osnovna funkcija organizovanje otpreme i dopreme robe do kupca.

Špediteri i kreditiraju svoje nalogodavce odnosno trgovce, u pogledu troškova
prilikom otpreme robe. Špedicija se kao samostalna djelatnost izdvaja u XIX vijeku,
čime se naročito daje doprinos razvoju međunarodne trgovine.

U XX vijeku špediteri postaju odlični poznavaoci prilika na tržištu usluga prevoza,
osiguranja i ostalih usluga prilikom same otpreme robe. Oni prate carinske i druge
propise vezane za međunarodnu trgovinu.

Vremenom špediterska preduzeća se udružuju u nacionalna udruženja špeditera, koja
donose opšte uslove poslovanja u cilju regulisanja pravnog i ekonomskog položaja
špedicije.

1926. godine formiran je Međunarodni savez udruženja špeditera (FIATA).

Članice ovog saveza su nacionalna udruženja špeditera.

J. Kozomora “Spoljnotrgovinsko poslovanje“ , Beograd 2003.

U savremenim uslovima, preko 95% otpreme robe, u međunarodnoj trgovini odvija se
posredstvom međunarodnih špediterskih preduzeća. Sa razvojem međunarodne
trgovine razvija se i međunarodna špedicija.

Kada pravno lice–rezident jedne zemlje angažuje inostranog rezidenta–špeditera, radi
realizacije špediterske usluge, zaključen je spoljnotrgovinski posao uvoza špediterske
usluge. Takođe, kada domaćeg špeditera angažuje pravno lice–rezident druge zemlje,
zaključen je spoljnotrgovinski posao izvoza špediterske usluge.

III

Međunarodna špedicija

Međunarodna špedicija predstavlja spoljnotrgovinski posao gdje špediter, po primljenom
nalogu izvoznika ili uvoznika preuzima obavezu otpremanja i dopremanja robe uz sve
ostale obaveze koje prate put robe od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje. Svrha i
uloga špedicije je u potrebi boljeg organizovanja i izvršavanja brojnih faza rada oko
premještanja robe od mjesta proizvodnje ili skladišta prodavca do mjesta potrošnje ili
skladišta kupca.

Međunarodna špedicija

, u najširem smislu, podrazumijeva pružanje špediterske

usluge spoljnotrgovinskoj firmi, radi realizacije ugovorenog spoljnotrgovinskog posla.

Međunarodno špeditersko preduzeće je specijalizovano za obavljanje usluga, koje se
odnose na nadzor i praćenje robe u toku realizacije isporuke u spoljnotrgovinskim
transakcijama.

Špedicija radi u svoje ime, a po nalogu i za račun nalogodavca i kao takva organizuje
sljedeće radnje:

priprema robe za isporuku

primopredaja robe (uz kontrolu kvaliteta i količine)

pakovanje

obilježavanje

obezbjeđivanje robnih i drugih dokumenata

Kozomora J. “Spoljnotrgovinsko poslovanje” , Beograd 2003. , str. 96.