Privredni sistem i ekonomska politika- 1. kolokvijum
***1.Sistem prema opštoj teoriji-Prema Opštoj teoriji sistema svaki sistem se sastoji od:
skupa delova koji
formiraju neku funkcionalnu celinu, od načina povezivanja i intenziteta veza između pojedinih delova , od pravila na
osnovu kojih se ti delovi vezuju u celinu.
PS je skup institucija i mehanizama za donošenje i implementaciju odluka u
vezi sa proizvodnom, raspodelom, razmenom i potrošnjom u jednoj zemilji u određenom vremenskom periodu.
PS
je deo velikog društvenog sistema, koji, pored privrede, obuhvata i druge podsisteme, kao što su pravni, politički,
zdravstveni, obrazovni. PS je dominantan u odnosu na ostake jer je najotvoreniji i svi ostali podsistemi zavise od
privrednog sistema. PS se može opisati samo pomoću šireg skupa odrednica:PS = f(A1, A2,..., An)Gde se privredni
sistem (PS) definiše kao skup odrednica A. Prema Holevskom četiri glavne komponente privrednog sistema
jesu:
Resursi:
određuju kvalitet i uspešnost funkcionisanja PS,strogo limitirani; predstavljaju materijalne i
nematerijalne izvore za stvaranje i povećanje ekonomskog blagostanja. U materijalne resurse spadaju prirodni
resursi (obnovljivi i neobnovljivi), ljudskim radom stvoreni resursi (sredstva za rad i predmeti rada) i humani kapital
(skup znanja, veština i sposobnosti koje poseduje pojedinac).
Učesnici
: ljudi u različitim ulogama, ciljevima i
preferencijama – kao proizvođačke i potrošačke jedinice, kao firme i domaćinstva i kao država u svojstu proizvođača i
potrošača
Procesori
: pojedini aspekti i rezultati aktivnosti ekonomskih učesnika. Oni objašnjavaju kako funkcioniše
privredni system: 4.
Institucije
Tržište i privatna svojina su primer institucija. Predstavljaju trajni oblik veza između
privrednih subjekata unutar kojih se na ustaljeni način odvija ekonomska aktivnost.
PS je takođe moguće definisati
kao mehanizam za donošenje ekonomskih odluka koga čine četiri povezane komponente:1. Sistem donošenja
odluka
: bitan je stepen njihove centralizacije, odnosno, decentralizacije. Razlikujemo četiri oblika: Kompletna
centralizacija, administrativna decentralizacija, manipulativna decentralizacija i kompletna decentralizacija
2.
Motivacioni sistem:
bavi se načinima kako se autoritet sprovodi i obezbeđuje. Suština motivacionog problema je u
tome kako da jedan učesnik motiviše druog da se ponaša prema njegovim željama.3.
Informacioni sistem
: obuhvata
mehanizme i kanale za prikupljanje, prenos, obradu, skladištenje i analizu ekonomskih informacija. Ova komponenta
obezbeđuje donosiocima odluka neophodne informacije o okruženju i o akcijama i postupcima drugih
učesnika.4.
KM
: odluke pojedinačnih učesnika se mogu povezati na tri načina: snagom tradicije, tržištom i planom.
***2.Karakteristike PS-
Privreda
nije deterministički sistem
, činioci pod čijim dejstvom privreda funkcioniše nisu
konstante već varijable. Oni se menjaju i po obimu i po intenzitetu delovanja. Privredni tokovi nikad nisu rezultat
delovanja jednog već veeg broja činioca sa suprotnim smerom delovanja.Upravljanje privredom je
najsloženiji
društveni posao. Tu se privredni tokovi ne odvijaju spontano.Privreda
je stohastički sistem
– njeno funkcionisanje se
ne može egzaktno odrediti . Nema dominantne metode kojim se može predvideti način kako će privreda
funkcionisati.
Dinamičan j
e sistem koji se razvija nekad brže, nekad sporije. PS je
otvoren sistem
prema svom
društvenom sistemu. Svi ostali sistemi velikog društvenog sistema su potrošači značajnog dela njenih proizvodnih
rezultata ili efekata. Ti elementi ne mogu funkcionisati bez veze sa privrednim sistemom. Nijedan drugi sistem nema
tako razvijen broj. PS je
dominantan sistem.
Otvoren je prema međunarodnom i društvenom sistemu. Promenljive
(varijable) uticu na proizvodnju(uvoz,izvoz).Jedna od bitnijih karakteristika PS je njegova visedimezionalnost.To znaci
da se jedan PS ne moze definisati samo pomocu jedne odrednice pa makar to bio i dominantan oblik svojine ili
koordinacioni mehanizam, vec pomocu skupa odrednicaPS = f(A1, A2,..., An). Privredni sistem-komponente nisu
krute. Podlozne su promenama. Treba imati u vidu povezanost ovih komponenti, njihovu medjuzavisnost i celovitost.
Bez toga privr.sis.ne moze efikasno da funkcionise i da pozitivno utice na ostvarivanje rezultata:
***3.Tipologija privrednog Sistema-
Četiri osnovna kriterijuma grupisanja:
Vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju
i oblicima prisvajanja koji iz njega
proizilaze, razlikujemo tri osnovna svojinska oblika: privatna, državna i društvena
svojina. Reč je o dominirajućem obliku svojini.
Sistem donošenja odluka gde je razlika u nivoima njihove
decentralizacije odnosno centralizacije
, razlikujemo dva osnovna nivoa: pretežno centralizovani i pretežno
decentralizovani.
Motivac. sistem
(na osnovu impulsa koje pokreću ekonomske učesnike). Primarni motivi
ekonomskih učesnika su materijalne prirode. Željeno ponašanje se pored materijalnog može obezbediti i moralnim
stimulisanjem.
Način organizacije i povezanosti ekonomskih učesnika u procesu društvene reprodukcije.
Razlikujemo s jedne strane privredne sisteme u kojima je tržište osnovni mehanizam , a sa druge strane privredne
sisteme sa planskim mehanizmom.*Svaka zemlja ima specifičan PS i u skladu sa njim organizuje svoju ekonomiju. Ali
ipak postoje i sličnosti-omogućava da komparativno izučavamo privredne sisteme-komparativna analiza. Kada je reč
o uporednoj analizi privrednih sistema, treba imati u vidu da je izbor atributa kao osnova za njihovo grupisanje bitan
deo ukupnog istraživačkog postupka.
Na osnovu ova četiri kriterija, razlikujemo tri osnovne grupe ps:Kapitalistički
privredni sistemi
– karakteristike : privatna svojina, decentralizovan sistem donošenja odluka, tržište koordinacioni
mehanizam i materijalna motivacija.
Socijalistički centralno-planski privredni sistemi
– karakteristike: državna
svojina, centralizovan sistem donošenja odluka, planski koordinacioni mehanizam i materijalna i delimično moralna
motivacija.
Socijalistički samoupravni tržini privredni sistemi
– karakteristike: društvena svojina, decentralizovan
sistem donošenja odluka, tržište koordinacioni mehanizam i materijalna motivacija.
***4. Savremeni PS-J.Kornai
je predložio novu tipologiju gde je
osnovni kriterijum
da li se radi o
reformskim ili
revolucionarnim promenama.
Reforma
podrazmeva krupne promene u postojećem socijalističkom sistemu ali
zadržava njegove glavne karakteristike.
Revolucija
znači transformaciju koju zemlju definitvno odvaja od socijalizma.
Kljucna razlika izmedju reforme I revolucije nije u brzini promene, ni u metodi preobrazaja vec u tom da li preobrazaj
ruzi monopol moci vladajuce kom.partije ili ne. Do znacajnih promena u PS doslo je u poslednjih 20god, I u razvijenim
zemljama. Promene u razvijenom kapitalizmu su bile sporije I evolutivne.Nova tipologija privrednih Sistema
obuhvata:
I Socijalno-tržišne i participativne privrede
– širi se radničko akcionarstvo; decentralizovan sistem
odlučivanja se kombinuje sa masovnim uključivanjem zaposlenih, motivacioni sistem uključuje zaposlene u raspodelu
profita; dominacija tržišta.
II Tradicionalni kapitalistički sistemi
– dominacija privatne svojine, slabo učešće
zaposlenih u svojini, decentralizovano donošenje odluka, materijalna motivacija i dominacija tržišta.
III Zemlje u
tranziciji
– privatizacija državnog sektora, uz učešće zaposlenih, decentralizovano odlučivanje, materijalne
motivacije, dominacija tržišta.
IV Reformski socijalistički sistemi
– dominacija državne svojine, postepeno jačanje
privatnog sektora, pretežno centralizovano odlučivanje, jača samostalnost preduzeća, materijalne motivacije, tržišni
mehanizam deluje u pojedinim segmentima.
***5.Faktori uspešnosti privrednog Sistema
Ukupna uspešnost jedne zemlje razvoja – ostvareni privredni rast, efikasnost privređivanja, ekonomska stabilnost,
porast standarda, i dr. – je rezultat delovanja brojnih faktora.
Pored primarnih ljudskih, materijalnih i prirodnih
faktora, na ukupnu uspešnost deluju još dve velike grupe faktora:
1)
Brojni neekonomski, socio-politički i istorijski faktori
čija uloga može biti presudna u pojedinim fazama društveno-
ekonomskog razvoja. Ova saznanja potvrđuju brojna emprijska istraživanja uticaja neekonomskih i nematerijalnih
faktora na privredni razvoj.
2) S druge strane, na ukupnu uspešnost u društveno-ekonomskom razvoju deluju
ključni privredno-sistemski faktori:
dominantan oblik svojine, sistem donošenja odluka, motivacioni i koordinacioni mehanizma, koji uključuje uticaj
ekonomske i razvojne politike.
U praksi je često teško razdvojiti uticaj privredno-sistemskih faktora i delovanja ekonomske i razvojne politike.
Privredno-sistemski faktori i posebno ekonomska i razvojna politika su mnogo fleksibilniji i sa mnogo manje troškova
se mogu menjati i podešavati prema postavljenim ciljevima od primarnih razvojnih faktora.
***6.Kriterijumi (ciljevi) uspešnosti privrednog Sistema
Ciljevi i kriteriji uspešnosti su:
privredni rast, efikasnost, stabilnost, otvorenost, raspodela, standard
. Kada se
faktori, F (primarni faktori, socijalno-istorijski faktori, razvojna i ekonomska politika i privredni sistem) stave u odnos
sa izabranim kriterijumima (ciljevima), dobija se sledeća relacija: U = F (PF, SI, PS, EP)
Operacionalizacija ove fundamentalne relacije u komparativnoj analizi uspešnosti privrednih sistema susreće se sa
dva krupna problema. Prvi se odnosi na kvantifikaciju ciljeva i faktora uspešnost, odnosno, rešavanje ceteris paribus
problema: kako izolovati uticaj privredno-sistemskih faktora na ukupnu uspešnost. Drugi je problem evaluacije tj.
Vrednovanje ostvarenih ciljeva i utvrđivanja socio-ekonomskih i razvojnih prioriteta.
***7.Merenje uspešnosti pomoću indikatora
Ciljevi i faktori uspešnosti nisu direktno merljive veličine.
Indikatori sumarno izražavaju šire koncepte nego što su
oni sami
. Za pojedine faktore i ciljeve uspešnosti moguće je formirati indikatore koji te veličine lako i skoro direktno
mere dok je kod nekih veličina ova veza veoma slaba, indirektna i parcijalna.
Privredni rast se može direktno meriti dok je merenje stepena političke stabilnosti veoma indirektno i samo
približno. Nije sporno da je
bolje koristiti kvantitativne pokazatelje
ali je često neophdno u analizu potrebno
uključiti kvalitativne indikatore. Za razliku od
kvantitativnih pokazatelja čije definisanje je objektivno , univerzalno i
uporedivo, kod kvalitativnih indikatora ispoljava subjektivnost.
Po načinu izražavanja sve
indikatore možemo podeliti
na vrednosne i naturalne
. Mada su u međunarodnim
komparacija mnogo više u upotrebi monetarni indikatori treba upozoriti na niz teškoća kao što je problem relane
konverzije deiznih kurseva. Mnogi zato smatraju da sa
naturalnim pokazateljima ima mnogo manje nesporazuma
jer imaju manje više isto značenje pa se lakše upoređuju i bolje mere.
***8.Korišćenje domaćeg proizvoda u međunarodnim komparacijama
Iako se društveni proizvod najčešće koristi u međunarodnim komparacijama stepena razvijenosti,
ovaj pokazatelj
ima niz manjkavosti.
Kao agregatni koncept ne odražava privrednu strukturu i raspodelu ostvarenog proizvoda, a
kao monetarni koncept, ne odražava vrednosti koje su van novčane sfere, dok kao vrednosno tržišni koncept ne
može adekvatno da prikaže rezultate netržišnog sektora.Sve do početka 90ih privrede iz svog agregatnog
proizvodnog indikatora su
isključile sve „neproizvodne“ usluge
. Ovaj problem je otklonjen jer sve zemlje u tranziciji
prelaze na međunarodno prihvaćen način obračuna društvenog proizvoda prema metodologiji društvenih računa
(SNA). Treba posebno obratiti pažnju na razliku između bruto nacionalnog proizvoda (GNP) i bruto domaćeg
proizvoda (GDP). GDP je ukupna novčana vrednost proizvoda izračunatog po tržišnim cenama u jednoj privredi u
datom vremenskom periodu a GNP je suma svih prihoda koji pripadaju vlasnicima proizvodnje.Razlike u relativnim
cenama takođe
komplikuju određivanje i poređenje relativnih nivoa društvenog proizvoda
. Nema načina da se
odredi koji obračun je tačniji ali je činjenica da po pravilu
, društveni proizvod jedne zemlje ispadne veći ako je
obračunat na osnovu relativnih cena druge zemlje.
Na kraju, bitno je napomenuti da se u međunarodnim
komparacijama sve više koristi društveni proizvod po stanovniku meren kupovnom moći nacionalne valute
(Purchasing Parity Power). Paritet kupovne moći je faktor konverzije nacionalne valute kojim se eliminišu razlike u
nivoima cena različitih zemalja. Taj faktor konverzije se definiše kao količina nacionalne valute jedne zemlje potrebna
da se kupi ista količina roba i usluga na domaćem tržištu koliko se za jedan US dolar može kupiti u SAD.
***9. Uticaj privrednosistemskih komponenti na uspešnost privrednog Sistema
Izračunavanju i sagledavanju izolovanog uticaja privredno-sistemskih faktora na društveno-ekonomsku uspešnost
može se pristupiti na dva načina:
1)
Može se izvršiti selekcija onih zemalja koje su što je moguće sličnije sa stanovišta primarnih razvojnih faktora i
socio-istorijskih elemenata j
er se tad razlike u ostvarenim rezultatima mogu pripisati razlikama u privrednim
sistemima i u vezi s tim, ekonomskim i razvojnim politikama. Što su manje razlike između posmatranih zemalja u
pogledu primarno-razvojnih i socio-istorijskih faktora, toliko više se privredno-sistemskim komponentama i
delovanjem ekonomske i razvojne politike mogu objasniti razlike u ostvarenim stopama privrednog rasta, u
efikasnosti, stabilnosti i slično.
2)
Mogu se primeniti ekonometrijski metodi koji omogućavaju da se drži pod kontrolom delovanje ostalih, primarno-
razvojnih i socio-istorijskih faktora
. Potrebno je pomenuti ekonometrijska istraživanja pomoću višefaktorskih
proizvodnih funkcija koja su vršena pre više od trideset godina. Ograničenost ovog metoda je u tome što se sve svodi
na dezagregiranje osnovnih, primarnih, razvojinih faktora – rad i kapital a zatim se vrši dekompozicija rezidualnog
faktora. Uticaj privredno-sistemskih faktora i uticaj ekonomske i razvojne politike u ovim istraživanjima nije uzet u
obzir.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti