Privredno društvo
1954
1954
1
PRIVREDNO PRAVO
P
R
IV
R
E
D
N
O
P
R
A
V
O
Pr
of
. dr
Jank
o
Veselino
vić
Prof. dr Janko Veselinović
Privredno pravo
1
U N I V E R Z I T E T U N O V O M S A D U
Poljoprivredni fakultet
PRIVREDNO PRAVO
Prof. dr Janko P. Veselinov
i
ć
Novi Sad, 2017

Privredno pravo
1
Prof.dr Janko Veselinovi
ć
PRIVREDNO PRAVO
Univerzitet u Novom Sadu
Poljoprivredni fakultet
Novi Sad,2017.god.
Privredno pravo
2
Edicija osnovni udžbenik
Osniva
č
i izdava
č
edicije
Univerzitet u Novom Sadu
Poljoprivredni fakultet
Trg Dositeja Obradovi
ć
a 8, Novi Sad
Godina osnivanja
1954.
Glavni i odgovorni urednik edicije
Dr Nedeljko Tica, redovni profesor
Dekan Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu
Č
lanovi komisije za izdava
č
ku delatnost:
Dr
Ljiljana Neši
ć
, redovni profesor, predsednik
Dr Milica Raji
ć
, redovni profesor,
č
lan
Dr Nada Plavša, vanredni profesor,
č
lan
Dr Branislav Vlahovi
ć
, redovni profesor,
č
lan

Privredno pravo
4
Sadržaj
Predgovor ................................................................................................................................................. 12
I
UVOD U PRIVREDNO PRAVO ............................................................................................................ 14
1.
POJAM I PREDMET PRIVREDNOG PRAVA .................................................................................... 14
1.1. Pojam
privrednog
prava
....................................................................................................... 14
1.2. Predmet
privrednog
prava
.................................................................................................... 15
2. IZVORI PRIVREDNOG PRAVA ........................................................................................................... 15
2.1.
Izvori prava ........................................................................................................................... 15
2.2.
Vrste izvora privrednog prava ............................................................................................... 16
2.3. Zakoni
i
podzakonski
akti
...................................................................................................... 16
2.4. Poslovni
(trg
ova
č
ki) obi
č
aji ................................................................................................... 18
2.5. Op
š
ti uslovi poslovanja ......................................................................................................... 20
2.6. Izvori
me
đ
unarodnog privrednog prava ............................................................................... 20
2.7.
Hijerarhija izvora privrednog prava ...................................................................................... 21
3. PRAVNI INSTITUTI O
D ZNA
Č
A
JA ZA ................................................................................................... 22
PRIVREDNO PRAVO ............................................................................................................................... 22
3.1. Pravni
subjekt
....................................................................................................................... 22
3.2. Imovina
................................................................................................................................. 23
3.3. Ugovor
.................................................................................................................................. 24
3.4. Obligacija
.............................................................................................................................. 25
4. MESTO PRIVREDNOG PRAVA U PRAVNOM SISTEMU ........................................................................ 26
4.1. Pravni
sistem
......................................................................................................................... 26
4.2.
Odnos privrednog prava prema pojedinim pravnim granama ............................................ 27
4.3. Najpoznatiji
pravni sistemi u svetu ....................................................................................... 28
5.
NA
Č
E
LA PRIVREDNOG POSLOVANJA ................................................................................................. 29
II
PRAVNI POLO
Ž
AJ PRIVREDNOG DRU
Š
TVA ........................................................................................ 32
PRIVREDNO DRU
Š
TVO UO
PŠ
TE .......................................................................................................... 32
1. POJAM I VRSTE PRIVREDNIH DRU
Š
TAVA
.................................................................................. 32
1.1. Pojam
privrednog
dru
št
va .................................................................................................... 32
1.2.
Osvrt na istoriju privrednog zakonodavstva kod nas ............................................................ 33
1.3. Pravne
forme
privrednih
dru
šta
va ........................................................................................ 34
2. OSNIVANJE PRIVREDNOG DRU
Š
TVA ................................................................................................. 37
2.1. Osniva
č
i
privrednog dru
š
tva ................................................................................................. 37
Privredno pravo
5
2.2. Osniva
č
ki a
kt ......................................................................................................................... 39
2.3. Poslovno
ime
........................................................................................................................ 40
2.4. Delatnost
privrednog
dru
š
tva ............................................................................................... 42
2.5. Osniva
č
ki u
log ....................................................................................................................... 43
2.6. Registracija
privrednog
dru
š
tva ............................................................................................ 44
3. PRIVREDNO DRU
Š
TVO KAO PRAVNO LICE ....................................................................................... 45
3.1. Pravna
i
poslovna
sposobnost
.............................................................................................. 45
3.2. Zastupanje
............................................................................................................................ 45
3.3. Odgovornost
......................................................................................................................... 48
4. UPRAVLJANJE PRIVREDNI
M DRUŠ
TVOM .......................................................................................... 50
4.1.
Upravljanje u pojedinim pravnim formama.......................................................................... 50
4.2. Odgovornost
za
š
tetu pri
č
injenu
č
lanovima dru
š
tva i dru
š
tvu ............................................. 50
4.3. Op
š
ti akti privrednog dru
š
tva ............................................................................................... 51
5. POVEZIVANJE PRIVREDNIH DRU
Š
TAVA
....................................................................................... 50
5.1.
Ugovori o kontroli i upravljanju ............................................................................................ 51
6. STATUSNE PROMENE KOD PRIVREDNIH ........................................................................................... 52
DRUŠ
TAVA ............................................................................................................................................ 52
6.1. Statusna
promena
................................................................................................................ 52
6.2.
Promena pravne forme privrednog dru
št
va ......................................................................... 55
7. PRESTANAK PRIVREDNOG DRU
Š
TVA ................................................................................................ 56
7.1. Pojedini
osnovi
prestanka
privrednog
dru
š
tva ..................................................................... 56
7.2. Likvidacija
.............................................................................................................................. 56
7.3.
Ste
č
aj .................................................................................................................................... 60
POJEDINE PRAVNE FORME PRIVREDNIH DRU
Š
TAVA .......................................................................... 71
1. ORT
A
Č
KO
DRUŠ
TVO .......................................................................................................................... 71
1.1. Pojam
ort
a
č
kog dr
uš
tva ........................................................................................................ 71
1.2. Osnivanje
ort
a
č
kog
dru
š
tva .................................................................................................. 72
1.3. Pravni
odnosi
izme
đ
u
č
la
nova dru
š
tva ................................................................................. 72
1.4. Poslovo
đ
enje orta
č
k
im dru
š
tvom ......................................................................................... 73
1.5. Prava
i
obaveze
ortaka
ort
a
č
kog
dru
š
tva i zastupanje dru
š
tva ............................................ 74
1.6. Isklju
č
enje i istupanje ortaka iz dru
š
tva ................................................................................ 75
1.7. Nastavljanje
dru
š
tva sa naslednicima ................................................................................... 75
1.8. Prestanak
dru
š
tva ................................................................................................................ 77
2. KOMANDITNO DRU
Š
TVO .................................................................................................................. 77
2.1. Pojam
komanditnog
dru
š
tva ................................................................................................. 77

Privredno pravo
7
6. Osnivanje zadruge ..................................................................................................................... 127
7. Upravljanje zadrugom i organi zadruge .................................................................................... 129
8. Prestanak zadruge ..................................................................................................................... 130
9. Sl
ožena
zadruga ........................................................................................................................ 130
10. Zadr
užni
savez ........................................................................................................................... 130
11. Zadr
užna
revizija ....................................................................................................................... 132
ORGANIZATORI TR
ŽIŠ
TA - BERZE ........................................................................................................ 132
1. Istorijski
razvoj
berze
hartija od vrednosti .............................................................................. 133
2. Zna
č
aj berze hartija od vrednosti .............................................................................................. 134
3. Osnovna o
belež
ja pravnog pol
ož
aja i ekonomska funkcija berze ............................................ 135
4. Vrste berze, sistemi osnivanja i ekonomske funkcije berze ...................................................... 135
5. Osnivanje i delatnost organizatora tr
ž
i
š
ta - berze ..................................................................... 136
6. Struktura organizatora tr
ž
i
š
ta - berze ....................................................................................... 138
JAVNA PREDUZ
E
Ć
A
............................................................................................................................. 139
1. Pojam javnog preduze
ć
a
........................................................................................................... 140
2. Cilj i osnivanje javnog preduze
ć
a .............................................................................................. 141
3. Organi javnog preduze
ć
a
........................................................................................................... 142
4. Pravni pol
ož
aj javnih preduze
ć
a u odnosu sa osniva
č
em .......................................................... 142
SLOBODNE ZONE ................................................................................................................................ 144
1. Pojam slobodne zone ................................................................................................................ 144
2. Osnivanje slobodne zone .......................................................................................................... 145
3. Privredno dru
š
tvo za upravljanje slobodnom zonom ................................................................ 147
4. Poslovanje u slobodnoj zoni ...................................................................................................... 147
5. Prestanak rada slobodne zone .................................................................................................. 149
PRIVREDNE KOMORE .......................................................................................................................... 150
1.
Opš
te napomene ....................................................................................................................... 150
2. Pojam privredne komore i komorski sistem .............................................................................. 150
3.
Č
lanovi
Privredne komore Srbije ............................................................................................... 153
4. Poslovi, akta komore i izvori njenog finansiranja ...................................................................... 154
5. Unutra
šn
ja organizacija komore ............................................................................................... 156
6. Granska udru
ž
enja .................................................................................................................... 157
7.
Opš
ta udru
ž
enja ........................................................................................................................ 157
SAJMOVI ............................................................................................................................................. 157
TRŽ
NICE .............................................................................................................................................. 159
IV
UGOVORI ROBNOG PROMETA ........................................................................................................ 161
Privredno pravo
8
1.
POJAM I VRSTE UGOVORA .......................................................................................................... 162
1.1. Pojam
ugovora
.................................................................................................................... 162
1.2. Vrste
ugovora...................................................................................................................... 163
2. ZAK
LJU
Č
EN
JE UGOVORA ROBNOG ............................................................................................. 165
PROMETA ............................................................................................................................................ 165
2.1. Ugovorne
strane
................................................................................................................. 165
2.2. Ponuda
................................................................................................................................ 166
2.3. Prihvatanje
ponude
............................................................................................................ 167
2.4. Posebni
sl
u
č
ajevi zaklj
u
č
enja ugovora ................................................................................ 167
3. SREDSTVA
ZA
OBEZBE
Đ
ENJE
IZVRŠE
NJA ..................................................................................... 169
UGOVORA ........................................................................................................................................... 169
3.1. Kapara
................................................................................................................................. 169
3.2. Odustanica
.......................................................................................................................... 169
3.3. Ugovorna
kazna
.................................................................................................................. 170
3.4. Zaloga
.................................................................................................................................. 170
3.5. Jemstvo
............................................................................................................................... 171
4. PROMENE
UGOVORA
................................................................................................................. 172
4.1. Osnovi
i
vrste
promene
ugovora
.........................................................................................
172
4.2.
Promena ugovornih strana ................................................................................................. 172
4.3. Promena
sadr
ž
ine ugovora ................................................................................................. 173
5.
RASKID UGOVORA ...................................................................................................................... 173
6. ISPUNJENJE
UGOVORA
............................................................................................................... 176
POJEDINI UGOVORI PRIVREDNOG POSLOVANJA ............................................................................. 178
1.
UGOVOR O PRODAJI ROBE
....................................................................................................... 178
1.1.
Pojam ugovora o prodaji robe ............................................................................................ 178
1.2. Obaveze
prodavca
.............................................................................................................. 179
1.3. Odgovornost
prodavca
....................................................................................................... 179
1.4. Obaveze
kupca
.................................................................................................................... 181
2. UGOVOR
O
POSREDOVANJU
...................................................................................................... 182
3. UGOVOR
O
TRGOVINSKOM
ZASTUPANJU
..................................................................................
182
4. UGOVOR
O
KOMISIONU
............................................................................................................. 183
5. UGOVOR
O
Š
PEDICIJI (otpremanju) ............................................................................................ 184
6. UGOVOR
O
KONTROLI
ROBE....................................................................................................... 185
7. UGOVOR
O
USKLAD
IŠ
TENJU ....................................................................................................... 186
8. UGOVOR
O
PREVOZU
STVARI,ROBE
...........................................................................................
187

Privredno pravo
10
4.2.
Ugovor o deponovanju hartija od vrednosti ....................................................................... 227
4.3. Ulog
na š
tednju ................................................................................................................... 227
4.4.
Ugovor o bankarskom t
eku
ć
em ra
č
unu .............................................................................. 228
4.5. Emisioni
poslovi
.................................................................................................................. 229
5. NEUTRALNI
BANKARSKI POSLOVI ............................................................................................... 229
5.1. Ugovor
o
sefu
...................................................................................................................... 229
5.2. Bankarska
garancija
............................................................................................................ 230
5.3. Inkaso
poslovi
..................................................................................................................... 230
5.4. Poslovi
akreditiva
................................................................................................................ 231
VI HARTIJE OD VREDNOSTI ................................................................................................................ 232
1.
O HARTIJAMA OD VREDNOSTI UOP
Š
TE
................................................................................. 232
1.1.
Pojam i izvori hartija od vrednosti ...................................................................................... 232
1.2. Bitni
sastojci
hartija od vrednosti ....................................................................................... 233
1.3. Pravna
obele
ž
ja hartija od vrednosti .................................................................................. 234
1.4. Zna
č
aj hartija od vrednosti ................................................................................................. 235
2.
VRSTE HARTIJA OD VREDNOSTI
............................................................................................. 235
2.1.
Vrste hartija od vrednosti prema karakteru inkorporisanog prava u hartiji od vrednosti.. 237
2.2.
Vrste hartija od vrednosti prema n
a
č
inu ozna
č
e
nja korisnika ............................................ 239
2.3.
Podela prema stepenu povezanosti sa osnovnim pravnim poslom ................................... 240
3. OP
Š
TI PRAVNI RE
ŽIM HA
RTIJA OD .............................................................................................. 240
VREDNOSTI ......................................................................................................................................... 240
3.1. Ostvarivanje
prava
iz
hartija od vrednosti .......................................................................... 240
3.2.
Prenos hartija od vrednosti ................................................................................................ 241
3.3.
Promene kod hartije od vrednosti ...................................................................................... 242
3.4. Ispunjenje
obaveze
iz
hartije od vrednosti ......................................................................... 242
4. FINANSIJSKI
DERIVATI
................................................................................................................. 243
5.
TRŽIŠTE
HARTIJA OD VREDNOSTI................................................................................................ 244
POJEDINE HARTIJE OD VREDNOSTI .................................................................................................... 246
1. MENICA
....................................................................................................................................... 246
1.1.
Pojam, uloga i vrste menica ................................................................................................ 246
1.2. Meni
č
na na
č
e
la ................................................................................................................... 247
1.3. Meni
č
ni elementi ................................................................................................................ 249
1.4. Meni
č
ne radnje ................................................................................................................... 254
2.
Č
EK
.............................................................................................................................................. 261
2.1. Pojam
i
ulog
a
č
eka
.............................................................................................................. 261
Privredno pravo
11
2.2. Razlike
izme
đ
u
č
e
ka i menice ............................................................................................. 262
2.3. Vrst
e
č
eka
........................................................................................................................... 262
3. AKCIJE
......................................................................................................................................... 264
3.1.
Pojam i bitna obel
ež
ja akcije .............................................................................................. 264
3.2. Bitna
obele
ž
ja akcije kao hartije od vrednosti ........................................................................ 265
3.3. Delovi
akcije
i
njihovi
obavezni elementi ............................................................................ 266
3.4. Vrste
akcija
.......................................................................................................................... 266
3.5. Promet
akcija
...................................................................................................................... 268
4. OBVEZNICA
................................................................................................................................. 269
5. BLAGAJN
I
Č
K
I, KOMERCIJALNI
I DRŽ
AVNI .................................................................................... 271
ZAPISI .................................................................................................................................................. 271
6. KONOSMAN
(teretnica)
.............................................................................................................. 271
7. TOVARNI
LIST
.............................................................................................................................. 273
8. SKLADI
ŠN
ICA ............................................................................................................................... 274
9. LEGITIMACIONI
PAPIRI
I
ZNACI
................................................................................................... 275
10. KREDITNE KARTE .......................................................................................................................... 275
VII
LITERATURA ................................................................................................................................ 277

Privredno pravo
13
U drugom delu su obr
a
đ
e
ni: pojam i vrste privrednih dru
š
tava, osnivanje
privrednih dru
š
tava, privredno dru
š
tvo kao pravno lice, upravljanje privrednim
dru
š
tvom, statusne promene i prestanak privrednog dru
š
tva. Posebno su prikazana
privredna dru
š
tva: orta
č
k
o dru
š
tvo, komanditno dru
š
tvo, akcionarsko dru
š
tvo i
dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u. U ovom delu posebna pa
žn
ja posv
e
ć
e
na je
drugim pravnim formama dru
š
tava, preduz
e
ć
a
ali i zadrugama.
Tre
ć
i deo ob
ra
đ
uje: pojam i vrste ugovora, postupak zaklju
č
enja ugovora,
sredstva za obezb
e
đ
e
nje iz
vrše
nja ugovora, promene ugovora, raskid ugovora i
ispunjenje ugovora. Zatim je prikazano 18 ugovora robnog prometa, po
č
ev od ugovora
o prodaji robe, ugovora o uslugama u robnom prometu, pa do ugovora koji su se
kasnije razvili u robnom prometu, kao
š
to su: ugovor o know-how, ugovor o faktoringu,
ugovor o fran
š
izingu i dr.
U
č
etvrtoj oblasti je dat prikazi bankarskih poslova: aktivni, pasivni i neutralni
poslovi, sa prikazom ugovora iz ovih oblasti. Tako
đ
e
su ob
ra
đ
ene
apstraktne i kauzalne
hartije od vrednosti. Dat je primer obrasca menice kao zn
a
č
aj
ne hartije od vrednosti.
Prilikom obrade materije prikazane u knjizi, iz
vrše
na je analiza pozitivnih
zakonskih propisa u nas, koji se permanentno menjaju i usa
glašavaju
sa
zakonodavstvom Evropske unije, zatim, analiza ranijih propisa, kao i uporednog
zakonodavstva. Posebno su analizirani: Zakon o privrednim dru
š
tvima, Zakon o
obligacionim odnosima, Zakon o hartijama od vrednosti, Zakon o tr
ž
i
š
tu hartija od
vrednosti i drugih finansijskih instrumenata, Zakon o bankama, kao i drugi propisi.
Prikazana je sudska praksa i praksa drugih dr
ž
avnih organa, upu
ć
uju
ć
i tako na
n
a
č
in
z
aš
tite prava privrednih dru
š
tava, kao pravnih subjekata, pa i n
a
č
in
primene
pojedinih propisa.
Autor
Privredno pravo
14
I
UVOD U PRIVREDNO PRAVO
1.
POJAM I PREDMET PRIVREDNOG PRAVA
1.1. Pojam
privrednog
prava
Š
ta je
pravo
uop
š
te?
Pravo je sistem dru
š
tvenih normi koje sankcioni
š
e dr
ž
ava, a imaju za cilj da
odr
ž
e dati dru
š
tveni poredak.
S jedne strane, privredno pravo je samo jedan mali deo tih normi, p
oš
to ima
mnogo pravnih disciplina (ustavno pravo, krivi
č
no p
ravo, gra
đ
a
nsko pravo, upravno
pravo, radno pravo i druga) koje sve zajedno
č
ine taj sistem normi. S druge strane,
privredno pravo je multidisciplinarno pravo, po
š
to sadr
ž
i skup pravnih normi iz vi
š
e
oblasti prava i to: iz oblasti pravnog polo
ž
aja privrednih subjekata, iz oblasti
obligacionog prava - ugovori privrednog prava i iz oblasti bankarskog poslovanja i
hartija od vrednosti.
Š
ta je
pravna norma?
Pravna norma je pravilo o pon
aša
nju ljudi koje sadr
ž
i i propise o primeni
sankcije od strane dr
ž
ave u slu
č
aju njegove povrede. Sastoji se iz
dispozicije i sankcije
.
Na primer: Ko u
č
ini
š
tetu
duž
an je da je naknadi. Ko ne plati dug u roku, pl
a
ć
a
zakonsku
kamatu i sl.
„Ko
u
č
ini
š
tetu
“
predstavlja dispoziciju, a
„
du
ž
an je da je naknadi
“
predstavlja sankciju.
Š
ta je
privredno pravo ?
Privredno pravo
č
ini sistematizovani skup tih pravnih normi
o pravnom
polo
ž
aju privrednih subjekata i njihovom pravnom poslovanju na tr
ž
i
š
tu. Ovo sa
stanovi
št
a va
že
ć
eg
normativnog pravnog poretka (zakoni i podzakonski akti). S druge
strane, privredno pravo kao nau
č
na i nastavna disciplina,
izu
č
a
va pravni polo
ž
aj
privrednih subjekata i m
e
đ
usobne odnose u pravnom poslovanju na tr
žiš
tu.
Privredno pravo se izu
č
ava i sa stanovi
š
ta
unutra
š
njeg doma
ć
eg
prava i sa
stanovi
št
a
me
đ
unarodnog prava
s obzirom na elemente inostranosti. Postoji
povezanost poslovnih subjekata u spoljnotrgovinskom poslovanju, stranim ulaganjima,
me
đ
unarodnim privrednim organizacijama i sl.

Privredno pravo
16
Prema
nastanku
, izvori prava mogu biti d
oma
ć
i
(dr
ž
avni i autonomni) i izvori
me
đ
unarodnog poslovnog prava.
Dr
ža
vne izvore
prava kojima se u
re
đ
u
je pravni polo
ž
aj privrednih subjekata,
privredno poslovanje
i me
đ
usobni odnosi subjekata tog poslovanja, donose dr
ž
avni
organi. U
autonomne izvore
poslovnog prava ubrajamo poslovne obi
č
aje i op
š
te uslove
poslovanja. Autonomnim izvorima prava se
stvaraju sami subjekti
na koje se ovi izvori
prava i primenjuju.
2.2. Vrste
izvora
privrednog
prava
U privrednom pravu postoje sled
e
ć
i
izvori prava:
1. Propisi, koje donose dr
ž
avni organi: zakoni i podzakonski akti,
2. Autonomni izvori prava: poslovni obi
č
aji i op
š
ti uslovi poslovanja i
3. Izvori
me
đ
unarodnog privrednog prava.
Ono
š
to je karakteristi
č
no za sve izvore prava je:
- da svi izvori privrednog prava
sadr
že
op
š
te pravne norme i predstavljaju op
š
ta
pravila pon
aša
nja za sve pojedin
a
č
ne slu
č
ajeve koji nastanu u privredno pravnom
poslovanju,
- da izvore prava
priznaje
pravni poredak zemlje i
- da primenu izvora prava
obezbe
đ
uje
dr
ž
ava.
2.3. Zakoni
i
podzakonski
akti
Zakoni i podzakonski akti su izvori privrednog prava kojima dr
ž
ava u
re
đ
uje
privredno pravno poslovanje, odnosno pojedine oblasti.
Ove izvore prava donose dr
ž
avni organi (skup
š
tina, vlada, organi uprave).
(1) Zakon
je op
š
ti pravni akt koji donosi zakonodavni organ dr
ž
ave po
propisanom postupku.
- Zajedno sa ustavom, zakon spada u izvore prava
naj
više
pravne snage
od svih
pisanih izvora prava.
- Ko ih donosi? Zakone u n
ašoj
zemlji donosi Narodna skup
š
tina Republike
Srbije, koju
č
ine izabrani narodni poslanici i koja je n
ajviši
i jedini zakonodavni organ u
dr
ž
avi.
- Ustav i zakon spadaju u izvore prava na
jviše
pravne snage od svih pisanih
izvora prava. Zakon mora biti usagla
š
en sa ustavom.
-
Zakonik ili kodeks
se javlja u vidu akta, koji na celovit n
a
č
in
u
re
đ
u
je odr
e
đ
e
ne
pravne oblasti. Stvaranje zakonika, odnosno kodeksa u oblasti koja je ranije bila
u
re
đ
e
na sa vi
š
e propisa ili putem vi
š
e pravnih obi
č
aja naziva se kodifikacija (kodeks,
kodifikacija, poti
č
e od francuskog Code de Commerce iz 1808. godine, zatim
Jednoobrazni trgova
č
k
i zakonik SAD iz 1962. godine i dr.). Zakonik se razlikuje od
Privredno pravo
17
zakona po obimu pravnih normi kojima se ur
e
đ
uje od
re
đ
ena oblast, ali kao izvor prava
ima isto dejstvo kao i zakon.
Kao izvore privrednog prava, isti
č
emo dve vrste zakona i to: zakone koji
neposredno ure
đ
uju pojedine oblasti privrednog poslovanja i zakone koji se
neposredno primenjuju na pojedina pitanja iz tog poslovanja.
Zakoni koji
neposredno
ur
e
đ
uju pojedine oblasti su: Zakon o privrednim
dru
š
tvima, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o st
e
č
a
ju, zatim zakoni iz oblasti
trgovine, spoljnotrgovinskog poslovanja, zakoni o bankama, zakoni o osiguranju,
hartijama od vrednosti i dr.
Zakoni koji se
posredno
primenjuju na pojedina pitanja poslovanja su zakoni o
postupcima pred sudovima: Zakon o parni
č
nom postupku, Zakon o krivi
č
nom
postupku, Zakon o iz
vrš
nom postupku i drugi.
Sa stanovi
š
ta primene, norme u zakonu mogu biti imperativne i dispozitivne
norme. Imperativne norme,
š
to se vidi i po samom nazivu, su norme koje se moraju
p
oš
tovati. Na primer, prilikom osnivanja privrednog dru
š
tva se mora uplatiti propisani
osniva
č
k
i kapital ili se dru
š
tvo za koje je propisan osniva
č
k
i kapital ne mo
ž
e osnovati.
Zatim, privredno dru
š
tvo mora osnovati odr
e
đ
e
ni broj osniva
č
a, u suprotnom
privreedno dru
š
tvo se ne mo
ž
e se osnovati i sl. Ovim normama,
š
tite se osnovi
dru
š
tvenog i ekonomskog u
re
đ
enja.
Dispozitivne zakonske norme su norme koje o
vlaš
ć
uju subjekte privrednog
prava da svoje odnose urede svojim pravilima, odnosno da ti subjekti sami stvaraju
norme po kojima
ć
e se ostvarivati njihov pravni odnos. Zakonom o privrednim
dru
š
tvima su akcionarska dru
š
tva
ovlaš
ć
ena da svojim statutom samostalno urede
od
re
đ
ene odnose. Na primer, Zakonom o privrednim dru
š
tvima
(
č
l. 211) je u
re
đ
eno da
skup
š
tina akcionarskog dru
š
tva odlu
č
uje o od
re
đ
e
nim pitanjima kvalifikovanom
ve
ć
inom (2/3 glasova akcionara), ako se osniva
č
k
im aktom dru
š
tva drug
a
č
ije
ne uredi
(na primer: v
e
ć
i
nom glasova akcionara). Zn
a
č
i,
skup
š
tina dru
š
tva m
ož
e i druga
č
ije
urediti n
a
č
in odlu
č
ivanja, kao
š
to je odlu
č
iva
nje prostom ve
ć
inom ili na neki drugi
n
a
č
in.
Zato se ove norme nazivaju dispozitivnim normama. M
e
đ
utim, ako ovo pitanje
dru
š
tvo ne uredi svojim statutom druga
č
ije, onda se primenjuje zakonska norma, u
konkretnom slu
č
aju to zn
a
č
i
kvalifikovana ve
ć
ina. Dispozitivne norme su
karakteristi
č
ne u oblasti privrednog poslovanja u kome vlada n
a
č
e
lo autonomije volje
stranaka u okviru javnog poretka. Zato su ove norme, odnosno njihova primena,
posebno zn
a
č
a
jne za poslovno pravo.
(2) Podzakonski akti
Podzakonski akti su ni
ž
e pravne snage od zakona. To su:
uredba, pravilnik,
odluka, naredba, re
šen
je
i
uputstvo
. Donose ih iz
vršni
organi i organi uprave.
Osnov
za
dono
š
enje podzakonskog akta je
ovlaš
ć
enje iz zakona. Podzakonski propis mo
ž
e biti
osnov za don
oš
enje hijerarhijski ni
ž
eg propisa. Na primer, Zakon o privatizaciji (koji je
donela Skup
š
tina) je osnov za don
oše
nje Uredbe o prodaji kapitala i imovine javnom

Privredno pravo
19
Zakona o obligacionim odnosima). M
e
đ
utim, privredni subjekti ne mogu ugovoriti
primenu uzansi koje su suprotne prinudnim normama zakona.
(3) Trgova
č
ki
termini
su
skra
ć
eni
izrazi
nastali i prihva
ć
eni u trgova
č
k
oj praksi.
Sa
ž
eto se ozn
a
č
av
aju pojedini elemenati u ugovoru privrednog poslovanja. Trgova
č
k
i
termini spadaju u trgova
č
k
e obi
č
aje u
širem
smislu re
č
i. Svaki trgova
č
k
i termin
podrazumeva od
re
đ
e
na prava i obaveze ugovornih strana. Trgova
č
ki termini se
n
aj
č
eš
ć
e upotrebljavaju u prometu robe i usluga, a posebno u ugovoru o prodaji robe.
Trgova
č
k
e termine sistematizuje komora, berza ili drugo telo i ut
vr
đ
u
je njihovo
zn
a
č
e
nje, odnosno smisao. Zn
a
č
e
nje trgova
č
kog termina mogu izmeniti ugovorne
strane u ugovoru, ali to nije po
ž
eljno.
Najpoznatiji trgova
č
k
i termini su transportne klauzule, kojima se skr
a
ć
e
no
ozn
a
č
ava
ju od
re
đ
e
na prava i obaveze ugovornih strana u ugovoru. Transportne
klauzule se n
aj
č
eš
ć
e ti
č
u mesta, vremena, na
č
ina isporuke, tr
oš
kova transporta i
osiguranja robe, prelaska rizika i sl. Ove klauzule se primenjuju, kao uzanse, ako su se
ugovorne strane na njih iz
ri
č
i
to pozvale ili ako se prema okolnostima slu
č
aja ima
smatrati da su njihovu primenu htele.
Evo pojedinih transportnih klauzula, odnosno njihovih zn
a
č
e
nja:
FOB - franko brod, obaveza prodavca da robu utovari na brod,
FOB aerodrom - aerodrom sa koga je ugovoren polazak,
C&F - cena sa vozarinom, dok je u cenu je u
ra
č
unata i vozarina do luke
opredeljenja.
CIF
–
cena, osiguranje, vozarina.
Tak
o
đ
e,
postoji
INCOTERMS
–
me
đ
unarodna pravila za tu
ma
č
e
nje trgova
č
k
ih
termina iz 1936. godine. Utvrdila ih je M
e
đ
unarodna trgovinska komora u Parizu
(International Commercial Terms). Njihova revizija je
vrš
ena 1953. i 1980. godine.
U n
ašoj
zemlji postoje
Opš
te uzanse za promet robom iz 1954. godine kojima su
ut
vr
đ
e
ne transportne klauzule i pravila za njihovo tuma
č
enje.
Privredno pravo
20
2.5. Op
š
ti uslovi poslovanja
O
pš
ti uslovi poslovanja
su
unapred utvr
đ
ena
op
š
ta pravna pravila
o pravima i
obavezama ugovornih strana u pojedinim ugovorima. Pravila ut
vr
đ
uje j
edna ugovorna
strana, koja masovno nudi zaklju
č
enje ugovora, osiguranje, ili privredna komora,
udr
už
enje i sl. Ona se primenjuju na svaki pojedin
a
č
an ugovor ako su se ugovorne
strane saglasile sa njihovom primenom.
Opš
ti uslovi poslovanja pripadaju formularnom ugovornom privrednom pravu,
koje sa obi
č
ajnim pravom sa
č
injava autonomno ugovorno pravo.
Formularno ugovorno privredno pravo
č
ine: Op
š
ti uslovi poslovanja u
už
em
smislu, adhezioni ugovori i tipski ugovori.
a)
O
pš
ti uslovi poslovanja u
užem
smislu
–
op
š
ta pravna pravila o pravima
i obavezama ugovornih strana koja su unapred ut
vr
đ
e
na u vidu posebnog akta
donosioca
ovih pravila (Odluka o uslovima isporuke elekt
ri
č
ne energije). Ovi op
š
ti
uslovi
ć
e se primeniti ako su se stranke saglasile i na njih se pozvale. Sastavni deo
ugovora su op
š
ti uslovi i ako njihov sadr
ž
aj nije naveden u samom ugovoru.
b)
Adhezioni ugovori
–
formularni ugovor
č
iju je sadr
ž
inu ponudilac
ugovora sam unapred utvrdio
i takav ugovor se nudi na zaklju
č
enje uz prihvatanje svih
ponu
đ
e
nih uslova. Ovakav ugovor se ne mo
ž
e menjati od druge ugovorne strane.
Druga ugovorna strana m
ož
e da ga u celosti prihvati ili da ga ne prihvati. Ovde va
ž
i
pravilo
„
uzmi ili ostavi
“.
Iako su u ugovornom pravu ugovorne strane ravnopravne,
ovde se ipak
č
ini izuzetak.
c)
Tipski ugovori
–
formularni ugovor,
č
iju je sadr
ž
inu
tako
đ
e
unapred
utvrdio ponudilac
ugovaranja i koji se nudi na zaklju
č
enje. Ovde je dozvoljeno izvesno
odstupanje od ponu
đ
enih uslova ugovora. Postoji spremnost
da se pregovara
o
pojedinim uslovima ugovora.
2.6. Izvori
me
đ
unarodnog privrednog prava
M
e
đ
unarodno privredno pravo
č
ini
skup pravnih normi
kojima se u
re
đ
u
ju
poslovni odnosi privatnopravne prirode iz
me
đ
u
subjekata iz razli
č
itih zemalja. Predmet
ovog prava je
me
đ
unarodno privredno poslovanje: m
e
đ
unarodna prodaja robe,
me
đ
unarodni transfer tehnologije, m
e
đ
unarodne investicije i dr.
Izvori me
đ
unarodnog privrednog prava poti
č
u iz posebnih izvora obzirom na
elemenat inostranosti u pogledu subjekata poslovanja, pa se razlikuju od izvora
d
oma
ć
eg
privrednog prava po svom poreklu i po domenu svoje primene. M
e
đ
utim, ovi
izvori prava se ne razlikuju od izvora d
oma
ć
eg
prava po obliku i vrsti pojedinih izvora.
a) M
e
đ
unarodno
trgova
č
ko
zakonodavstvo.
To su po svojoj pravnoj prirodi ugovori i kao takvi su izvori m
e
đ
unarodnog
privrednog prava. Akti
me
đ
unarodnog trgova
č
kog zakonodavstva, bez obzira na svoj
naziv, su akti doneti saglasn
oš
ć
u volja pojedinih dr
ž
ava. Te dr
ž
ave su se saglasile da
akte prihvate i primenjuju. To je, u stvari, saglasnost volja pojedinih dr
ž
ava da takve
akte prihvate i primenjuju.

Privredno pravo
22
3. PRAVNI INSTITUTI O
D ZNA
Č
A
JA ZA
PRIVREDNO PRAVO
Za privredno pravo su od posebnog zn
a
č
aja
odre
đ
e
ni imovinsko pravni instituti
kao
š
to su pravni subjekt, imovina, ugovor, obligacija i drugi.
Š
ta je pravni institut uop
š
te ?
Pravni institut je skup svih pravnih normi koje se odnose na jedan isti dru
š
tveni
odnos. Pravne norme koje
č
ine jedan pravni institut su srodne po predmetu, odnosno
dru
š
tvenom odnosu, koji u
re
đ
uju. Pravni institut je najmanji deo pravnog sistema.
Skup
me
đ
usobno srodnih pravnih instituta
č
ine od
re
đ
e
nu pravnu granu, koja je
sastavni deo pravnog sistema. Na primer, pravnu granu predstavljaju privredno pravo,
ustavno pravo, krivi
č
no pravo, radno pravo i sl.
Imovinsko pravni instituti odnose se na imovinska prava. Predmet imovinskih
prava je uvek neka stvar, radnja ili drugo dobro
č
ija se vrednost mo
ž
e izraziti u novcu.
Imovinska prava su u pravnom prometu. Mogu se putem pravnih poslova prenositi iz
imovine jednog pravnog subjekta u imovinu drugog pravnog subjekta. Na primer,
ugovorom, koji predstavlja pravni posao, mo
ž
e se prenositi pravo svojine na stanu,
nov
č
ano potra
ž
ivanje, pravo na akciji i sl.
Zbog navedenih svojstava, imovinsko pravni instituti su karakteristi
č
ni za
privredno pravo. U privredno pravnom poslovanju se uvek radi o poslovima koji imaju
svoju
imovinsku vrednost
. U daljem izlaganju bi
ć
e re
č
i o najva
žn
ijim imovinskopravnim
institutima.
3.1. Pravni
subjekt
Š
ta je pravni subjekt ?
Pravni subjekt je lice koje je nosilac prava i obaveza u od
re
đ
enom pravnom
odnosu. Npr. odr
e
đ
e
no lice ima prava i obaveze u kupoprodajnom odnosu na osnovu
ugovora o prodaji robe (p
še
nice). To lice, ukoliko je prodavac, ima obavezu da isporu
č
i
p
še
nicu i ima pravo na cenu za isporu
č
enu p
še
nicu. Ako je to lice (taj pravni subjekt)
kupac, pravo na p
š
enicu i obavezu da plati cenu za nju. Zna
č
i, nosilac je prava i
obaveza u tom kupoprodajnom odnosu.
Pravni subjekt mo
ž
e biti fizi
č
k
o i pravno lice. U privredno pravnom poslovanju,
pravni subjekti su n
aj
č
e
š
ć
e pravna lica, a mnogo
re
đ
e
fizi
č
k
a lica. Pravna lica koja se
pojavljuju u privrednom poslovanju su: privredna dru
š
tva, banke, osiguravaju
ć
e
organizacije kao i drugi subjekti privrednog poslovanja. Svojstvo pravnog lica navedeni
subjekti privrednog poslovanja imaju po samom zakonu.
Pravno lice ima: pravnu sposobnost i poslovnu sposobnost.
Pravna sposobnost zna
č
i da pravno lice mo
ž
e biti
nosilac
prava i obaveza u
od
re
đ
enom poslovanju, a poslovna sposobnost zn
a
č
i
da pravno lice m
ož
e
izjavom
volje
da stvara prava i obaveze u pojedinim pravnim poslovima. Upravo to svojstvo,
Privredno pravo
23
svojstvo pravnog lica, omogu
ć
ava subjektu privrednog poslovanja da bude nosilac
prava i obaveza i da istovremeno izjavom volje stvara prava i obaveze.
Subjekt privrednog poslovanja ili privredni subjekt (ako je pravno lice), pored
toga
š
to ima sva obel
ež
ja pravnog lica, ima jo
š
neka obele
ž
ja. Privredni subjekt obavlja
privrednu delatnost radi sticanja dobiti, tu delatnost mora obavljati kao profesionalac s
pa
ž
njom dobrog privrednika i mora biti registrovan u odgovaraju
ć
i registar.
Postoje razli
č
ite vrste privrednih subjekata.
a) Privredni subjekt m
ož
e biti pravno ili fizi
č
k
o lice.
Svojstvo
pravnog lica
privrednog subjekta od
re
đ
e
no je samim zakonom.
Privredni subjekt kao pravno lice postoji samostalno i deluje nezavisno od lica koja su
ga osnovala. Ovaj privredni subjekt ima svoju imovinu, koja je odvojena od imovine lica
koja su ga osnovala, ima posebnu organizaciju, odnosno organizacioni oblik (privredno
dru
š
tvo, banka, berza i sl), ima zaposlene koji obavljaju privrednu delatnost i sl.
Fizi
č
k
o lice, kao privredni subjekt, je preduzetnik koji se u vidu zanimanja bavi
nekom privrednom delatn
oš
ć
u
radi sticanja dobiti
. Fizi
č
k
o lice kao preduzetnik mora
biti registrovano u registar kod nadle
ž
nog organa. Za razliku od osniva
č
a pravnog lica,
imovina preduzetnika koju ima u svojini, nije odvojena od imovine kojom posluje radi
sticanja dobiti.
b) Prema svom organizacionom obliku, privredni subjekti mogu biti osnovani u
obliku privrednog dru
š
tva, banke i druge finansijske organizacije, osiguravaju
ć
e
organizacije i u drugim oblicima privrednog poslovanja.
3.2. Imovina
Imovina u op
š
tem smislu je skup subjektivnih gr
a
đ
a
nskih prava koja pripadaju
jednom licu. Po
š
to mi u ovom predmetu prou
č
avamo pravna lica, privredne subjekte,
onda mo
ž
emo re
ć
i
da je imovina skup imovinskih prava koja pripadaju jednom
pravnom subjektu.
Pravni subjekt ne mo
ž
e postojati bez svoje imovine. Na primer,
jedno privredno dru
š
tvo ne mo
ž
e biti osnovano, odnosno ne mo
ž
e postojati bez
imovine. Pravni subjekt, prava koja sti
č
e u pravnom prometu, sti
č
e u korist svoje
imovine. Obaveze koje stvara u pravnom prometu, stvara na teret svoje imovine.
Imovina pravnog subjekta je jedinstvena. Ovu imovinu
č
ine imovinska prava
pravnog subjekta. Stvari i druge ekonomske vrednosti koje
č
ine predmet jedne imovine
nazivaju se
imovinskom masom
. Na primer, imovina jednog privrednog dru
š
tva kao
pravnog lica, predstavlja skup imovinskih prava na njegovoj robi koju poseduje
(halama, zemlji, p
še
nici i sl.). Sve te stvari i druge ekonomske vrednosti mogu se
izraziti u novcu,
š
to omogu
ć
ava pravni promet izme
đ
u privrednih subjekata. U
pravnom prometu se ne prenose te stvari i dobra nego
prava na tim stvarima
i
ekonomskim vrednostima,
č
iji je nosilac taj pravni subjekt (privredno dru
š
tvo, banka i
sl.).
Prava koja
č
ine imovinu
subjekta privrednog poslovanja su
imovinska
subjektivna prava
. Imovinska subjektivna prava dele se na stvarna (apsolutna) i
obligaciona (relativna) prava.
Stvarna prava
su prava na odre
đ
enu stvar ili drugo ekonomsko dobro. Oblici
stvarnih prava su npr. pravo svojine, pravo ko
riš
ć
enja, pravo slu
ž
benosti itd. Pravo
svojine privrednog dru
š
tva mo
ž
e da postoji na od
re
đ
enoj robi kao
š
to je kukuruz,
z
emljiš
te i sl. Stvarna prava deluju prema svim licima, odnosno prema neod
re
đ
enom

Privredno pravo
25
m
ož
e se sastojati i u promeni postoje
ć
ih prava i obaveza uspostavljenim ugovorom ili u
gaše
nju stvorenih prava i obaveza ugovorom.
Ugovor je n
aj
č
eš
ć
i oblik pravnog posla. Pravni posao je izjava volje koja
proizvodi odre
đ
eno pravno dejstvo. Da bi volja imala pravno dejstvo, ona mora da
bude ozbiljno i slobodno izjavljena, da bude upu
ć
ena na n
eš
to
š
to je fizi
č
k
i i pravno
mogu
ć
e i da ima svoj predmet i kauzu. Bitni uslovi valjanosti pravnog posla u oblasti
privrednog prava su: poslovna sposobnost privrednog subjekta koji preduzima pravni
posao, valjanost izjave volje pravnog subjekta i dozvoljenost sadr
ž
ine, odnosno
predmeta tog pravnog posla.
Prema n
a
č
i
nu zasnivanja pravni poslovi se dele na jednostrane i dvostrane.
Jednostrani pravni posao je posao za
č
ije je nastajanje dovoljna izjava volje samo
jednog subjekta. Dvostrani pravni posao je posao za
č
ije je zasnivanje potrebna
saglasnost izjava volja dva lica,
š
to predstavlja ugovor, o
č
emu j
e ve
ć
bilo r
e
č
i.
Privrednopravni poslovi su n
aj
č
eš
ć
e ugovori. Robni promet i promet usluga u robnom
prometu,
š
to predstavlja su
š
tinu privrednog poslovanja, ostvaruje se upravo
ugovorima.
Najpoznatiji ugovori privrednog poslovanja su:
-
ugovor o prodaji robe,
-
ugovor o uskladi
š
tenju,
-
ugovor o komisionu,
-
ugovor o trgovinskom zastupanju,
-
ugovor o posredovanju,
-
ugovor o kontroli robe,
-
ugovor o otpremanju,
-
ugovor o prevozu,
-
ugovor o
gra
đ
enju,
-
ugovor o organizovanju putovanja,
-
ugovor o kreditu ,
-
ugovor o osiguranju i dr.
3.4. Obligacija
Obligacija, odnosno obligacioni odnos je
pravni odnos
izm
e
đ
u
dva odr
e
đ
e
na
lica, odnosno dve strane u kome je jedna strana
ovlaš
ć
ena da zahteva od druge strane
od
re
đ
eno davanje,
č
injenje ili uzdr
ž
avanje, a druga strana je du
žn
a da to da, u
č
ini ili se
uzdr
ž
i od
č
injenja. Za razliku od stvarnog prava, obligacija je pravni odnos izm
e
đ
u
t
a
č
no
od
re
đ
e
nih lica, subjekata obligacionog odnosa. U obligacionom odnosu je jedna
strana poverilac, a druga strana du
ž
nik. M
e
đ
utim, u privrednopravnom poslovanju su
n
aj
č
eš
ć
e obe strane i poverilac i du
ž
nik. Npr. kod ugovora o prodaji, koji predstavlja
jedan obligacioni odnos, prodavac je d
už
an da preda robu, a kupac je d
už
an da plati
cenu,
š
to zn
a
č
i
da su po navedenom osnovu obe strane du
žn
ici. M
e
đ
utim, kod istog
ugovora, prodavac je o
vlaš
ć
en da tra
ž
i isplatu cene, a kupac je ovla
š
ć
en da tra
ž
i
predaju robe, iz
č
ega proizilazi da su po ovom osnovu obe ugovorne strane poverioci.
U privrednom pravu, obligacija je imovinsko pravni odnos izme
đ
u dva pravna
subjekta, u
č
esnika privrednog poslovanja. Su
š
tina obligacije je imovinski interes
subjekata obligacije.
U oblasti privrednog poslovanja obligacija n
aj
č
eš
ć
e nastaje iz dva izvora:
Privredno pravo
26
-
iz ugovora i
-
iz prouzrokovanja
š
tete.
Ugovor
je osnovni izvor obligacija u privrednom poslovanju, po
š
to se prava i
obaveze privrednih subjekata redovno ut
vr
đ
uju
ugovorom. Na ovaj n
a
č
in
se
uspostavlja obligacionopravni odnos izme
đ
u ugovornih strana, kako je v
e
ć
navedeno
na primeru ugovora o prodaji robe.
Prouzrokovanje
š
tete
je tak
o
đ
e
izvor iz kog nastaju obligacije.
Š
ta je, u stvari,
š
teta
? Š
teta je umanjenje ne
č
ije imovine, obi
č
na
š
teta, ili
spre
č
avanje pove
ć
anja imovine, izmakla dobit. Ukoliko jedan privredni subjekt nanese
š
tetu drugom privrednom subjektu, svojim krivicom, ima obavezu da
oš
t
e
ć
enom
privrednom subjektu nadoknadi p
ri
č
injenu
š
tetu,
š
to zna
č
i da su ova dva subjekta u
obligacionom odnosu. Subjekt koji je p
ri
č
inio
š
tetu je
š
tetnik
, a subjekt kome je
š
teta
p
ri
č
inj
ena je
ošte
ć
e
ni.
Ukoliko
š
tetnik n
e
ć
e
dobrovoljno da naknadi
š
tetu
oš
t
e
ć
enom,
oš
t
e
ć
e
ni ima pravo da putem suda u sudskom postupku naplati pri
č
injenu mu
š
tetu.
4. MESTO PRIVREDNOG PRAVA U PRAVNOM SISTEMU
4.1. Pravni
sistem
Da bi mogli prikazati mesto privrednog prava u pravnom sistemu, poku
š
a
ć
emo
da prethodno objasnimo odr
e
đ
e
ne pravne pojmove kao
š
to su pravni sistem, pravna
grana, pravni institut i pravna norma o kojoj je ve
ć
bilo r
e
č
i.
Pravni sistem
je jedinstvena i neprotivre
č
na
celina op
š
tih pravnih normi
od
re
đ
enog pravnog poretka, poretka jedne zemlje. To je sistematizacija izvora prava
po od
re
đ
e
nim kriterijumima i po njihovoj nau
č
noj obradi. Prilikom sistematizacije
pravnih normi, odnosno izvora prava, pristupa se tu
ma
č
e
nju op
š
tih pravnih normi i to:
nau
č
nom tum
a
č
e
nju i tu
ma
č
e
nju u primeni prava (od sudskih organa, organa uprave i
drugih organa koji primenjuju op
š
te pravne norme).
Pravni sistem se menja, razvija i u
savrša
va, zavisno od promena u izvorima
prava, koji se tak
o
đ
e
menjaju, i zavisno od na
u
č
nog i drugog pozitivnog tu
ma
č
enja.
Izvori prava se menjaju, jedni nastaju, drugi nestaju, opet zavisno od volje njihovih
tvoraca, dr
ž
ave ili tvoraca autonomnog prava.
Va
že
ć
e
op
š
te pravne norme, koje sa
č
injavaju pravni sistem,
sre
đ
uju se i
ob
ra
đ
uju prema predmetu, odnosno dru
š
tvenim odnosima koje ure
đ
uju. Obradom
ovih pravnih normi, obra
đ
uju
se bitni elementi pravnog sistema: pravne grane i pravni
instituti.
Pravna grana
je skup vi
š
e srodnih pravnih instituta koji ur
e
đ
uju istu oblast
dru
š
tvenih odnosa, po istim n
a
č
elima.
Ovako ut
vr
đ
e
ne pravne grane
č
ine pravni sistem
jedne zemlje.
Pravni institut
je skup op
š
tih pravnih normi koje se odnose na isti dru
š
tveni
odnos.

Privredno pravo
28
Sudsko pravo
, odnosno zakoni kojima su u
re
đ
eni postupci pred sudovima, su
zn
a
č
aj
ni za privredne subjekte koji mogu ostvarivati svoja prava pred sudovima.
Posebno su zn
a
č
aj
ni Zakon o parni
č
nom postupku radi
rešava
nja privrednih sporova,
Zakon o iz
vršn
om postupku, Zakon o registraciji privrednih subjekata, kao i pravna
pravila o arbitra
žn
om re
š
avanju privrednih sporova.
Gra
đ
ansko pravo,
posebno pojedini njegovi delovi, kao
š
to je obligaciono
pravo, osnova su za pojedine delove privrednog prava. Privredno-pravno poslovanje se
obavlja svojim n
ajve
ć
im
delom putem obligacionopravnih ugovora. Odnosi koji nastaju
iz
me
đ
u
subjekata privrednog poslovanja su obligacioni odnosi, pa se na njih primenjuju
pravne norme obligacionog prava. Tak
o
đ
e
i stvarno pravo, kao deo gra
đ
anskog prava,
koje ure
đ
uje svojinske i druge stvarnopravne odnose, predstavlja osnov za primenu
pojedinih delova poslovnog prava. Ovde je va
ž
no navesti svojinu, koja je zn
a
č
aj
na za
imovinu privrednih subjekata, zatim slu
ž
benost, zaloga i sl.
Krivi
č
no pravo
koje, pored ostalog, prou
č
ava i krivi
č
na dela protiv privrede i
jedinstva tr
ž
i
š
ta u zemlji, ima od
re
đ
en odnos prema poslovnom pravu. Pojedine
protivpravne radnje u privrednopravnom poslovanju predstavljaju radnje krivi
č
nih dela
ili predstavljaju privredne prestupe
č
iji po
č
inioci odgovaraju za ta krivi
č
na dela,
odnosno privredne prestupe. N
aj
č
eš
ć
e se radi o povredi ravnopravnosti u
vrš
enju
privrednih delatnosti, stvaranju monopolisti
č
k
og polo
ž
aja i izazivanju po
reme
ć
aja
na
tr
ž
i
š
tu, nelojalnoj konkurenciji, neo
vlaš
ć
enoj upotrebi tu
đ
eg
poslovnog imena i sl.
Me
đ
unarodno pravo
je u vezi sa privrednim pravom u delu me
đ
unarodnog
privatnog prava koje prou
č
ava
me
đ
unarodne privatnopravne odnose. Ovde su naro
č
ito
zn
a
č
aj
na pravila
me
đ
unarodnog prava o obligacionim odnosima
č
iji su subjekti dom
a
ć
a
i strana lica. Za privredne subjekte su zn
a
č
a
jna pravila koja se odnose na izbor
merodavnog prava i sukob zakona prilikom r
eša
vanja sporova, kao i priznavanje stranih
sudskih i arbitra
žn
ih odluka.
4.3.
Najpoznatiji pravni sistemi u svetu
Svaka zemlja ima svoj pravni sistem, nacionalni pravni sistem. Pravni sistem
svake zemlje je samostalan i specifi
č
an i izra
ž
ava suverenost te dr
ž
ave. M
e
đ
utim,
me
đ
u
pravnim sistemima dr
ž
ava ima manje ili vi
š
e sli
č
nosti, zavisno od istorijskih,
geografskih i drugih uticaja. Sa razvojem prava u zemljama sveta razvijali su se i pravni
sistemi. Najpoznatija su dva savremena pravna sistema: kontinentalni pravni sistem i
anglosaksonski pravni sistem. U kontinentalnom pravnom sistemu je, tak
o
đ
e,
bilo vi
š
e
sistema, kao
š
to su germanski, romanski i sl.
Kontinentalni pravni sistem podrazumeva evropskokontinentalni pravni sistem,
za razliku od ostrvskog, engleskog pravnog sistema.
Kontinentalni pravni sistem
se zasniva na pisanom zakonu kao glavnom izvoru
prava. U kontinentalnom pravnom sistemu glavni tvorac prava je zakonodavni organ,
odnosno dr
ž
ava, p
oš
to pravo prete
ž
no izvire iz zakona. Sud, u ovom pravnom sistemu
primenjuje pravo (propise), ali ga ne stvara. Zato odluke suda u ovom sistemu nisu
izvor prava. Me
đ
utim, sudske odluke imaju velikog uticaja na primenu prava. Zn
a
č
aj
ni
su n
a
č
el
ni stavovi na
jviših
sudova zauzeti povodom konkretnih sudskih postupaka,
odnosno u konkretnim odlukama suda. Zapravo, kontinentalni pravni sistem je sistem
pisanog kodifikovanog prava. Ovom sistemu pripada i pravni sistem Republike Srbije.
Privredno pravo
29
Anglosaksonski pravni sistem
, za razliku od kontinentalnog pravnog sistema,
zasniva se prete
ž
no na obi
č
ajnom i sudskom pravu,
š
to ne zn
a
č
i
da se ne zasniva i na
zakonima. Ovakva osobenost ovog pravnog sistema nastala je iz vi
š
e razloga. Prvo, ovo
se pravo razvijalo u drug
a
č
ijim
istorijskim uslovima, bilo je pod veoma malim uticajem
rimskog prava i tradicije rimskog prava. Drugo, bili su razli
č
iti dru
š
tveni uslovi u kojima
se ovaj pravni sistem razvijao. Ta razli
č
itost uslova dovela je i do razlike izm
e
đ
u
pojedinih anglosaksonskih prava. Na primer, postoje znatne razlike izme
đ
u
engleskog
prava i prava u Sjedinjenim Ameri
č
k
im Dr
ž
avama.
Pojedini autori navode i
šer
ijatski pravni sistem
koji postoji u odre
đ
e
nom
broju dr
ž
ava, sa islamskom ve
ć
inom i kog karakte
riše
stavljanje verskih zakona na prvo
mesto (Kurana). Od 6236 izreka Kurana njih 500 odnosi se na pravo. Glavni izvori
šerija
tskog prava su: Kur'an, Sunnet, Id
ž
ma ul ummet i Kijas, a sporedni izvori su: Urf
adet i Er rei.
Šerij
atske zakone primenjuje Saudijska Arabija i neke druge dr
ž
ave sa
ve
ć
inskim muslimanskim stan
ovniš
tvom.
5.
NA
Č
E
LA PRIVREDNOG POSLOVANJA
Privredne delatnosti se obavljaju na tr
ž
i
š
tu, odnosno radi tr
ž
i
š
ta. Zn
a
č
i,
poslovanje privrednih subjekata je tr
ž
i
š
no poslovanje, obavlja se u uslovima tr
žiš
ne
privrede. Ono je, zapravo, izraz tr
žiš
ne
slobode
privrednih subjekata, s jedne strane.
M
e
đ
utim, s druge strane, to privrednopravno poslovanje se mora odvijati i u skladu sa
od
re
đ
enim
na
č
el
ima
tog poslovanja. To su op
š
ta dru
š
tvena i moralna pravila i osnovna
pravila profesionalnog obavljanja privredno-pravnih poslova.
Pravni izvori, n
a
č
ela
privredno-pravnog poslovanja su: neposredno Ustav
Republike Srbije, kojim su ut
vr
đ
ena osnovna na
č
ela privrednog poslovanja i zakonski
propisi o obligacionim odnosima koji ut
vr
đ
u
ju n
a
č
ela
obligacionopravnih odnosa u
privrednom poslovanju (npr. n
a
č
elo
savesnosti i p
oš
tenja).
Privredni subjekti su d
užn
i da se u svom poslovanju pridr
ž
avaju n
a
č
ela
privrednopravnog poslovanja. Ova n
a
č
ela
imaju sudsku za
š
titu. Sud
, rešavaj
u
ć
i
od
re
đ
eni privredni spor, primenjuje i ova na
č
ela, tu
ma
č
e
ć
i
ih prema okolnostima
konkretnog spora.
Ovde
ć
e biti izlo
ž
ene dve grupe n
a
č
ela,
n
a
č
e
la koja se odnose na
polo
ž
aj
privrednih subjekata na tr
žiš
tu (n
a
č
elo
samostalnosti i n
a
č
elo
ravnopravnosti
privrednih subjekata) i n
a
č
ela
koja se odnose na pon
aš
anje privrednih subjekata na
tr
ž
i
š
tu (n
a
č
elo
savesnosti i p
oš
tenja i n
a
č
elo
zabrane nelojalne konkurencije).
Na
č
elo samostalnosti privrednih subjekata
podrazumeva da su svi privredni
subjekti samostalni u svom poslovanju. O preduzimanju pojedinih privredno-pravnih
poslova, privredni subjekti odlu
č
u
ju samostalno, prema svom ekonomskom interesu.
Oni samostalno obavljaju svoju registrovanu delatnost i samostalno odlu
č
uju o svom
poslovanju. Samostalnost privrednog subjekta se podrazumeva. Samim tim
š
to je
registrovan u Registar privrednih subjekata i
š
to ima svojstvo pravnog lica, privredni
subjekt je po samom zakonu samostalan u svom poslovanju. Ali to poslovanje ne sme
biti suprotno prinudnim propisima, odnosno javnom poretku i moralu. Zn
a
č
i,
ta
samostalnost ne mo
ž
e biti van granica dru
š
tvenog interesa.

Privredno pravo
31
Nacelo savesnosti i postenja je posebno primenljivo u oblasti ugovornog prava.
Pri zakljucenju ugovora u robnom prometu trazi se savesnost i postenje u pogledu
casnih namera prilikom pregovora o zakljucenju ugovora u pogledu obaveze saradnje
ugovornih strana u ostvarivanju ugovora, zatim u pogledu uzdrzavanja jedne ugovorne
strane od preduzimanja radnji koje bi ostetile drugu ugovornu stranu i sl.
Privredno pravo
32
II
PRAVNI POLO
Ž
AJ PRIVREDNOG DRU
Š
TVA
PRIVREDNO DRU
Š
TVO UO
PŠ
TE
1. POJAM I VRSTE PRIVREDNIH DRU
Š
TAVA
1.1. Pojam
privrednog
dru
št
va
Privredno dru
š
tvo je, prema na
š
em zakonodavstvu, pravno lice koje obavlja
delatnost u cilju sticanja dobiti
(
č
lan 2. Zakona o privrednim dru
š
tvima). Iz ove
definicije, odnosno norme, proizilaze tri uslova neophodna za postojanje privrednog
dru
š
tva: da privredno dru
š
tvo ima svojstvo
pravnog lica
, da obavlja od
re
đ
enu
delatnost
i da tu delatnost obavlja radi sticanja
dobiti
, odnosno profita. Ukoliko bilo
koji od ovih uslova nije ispunjen, onda privredno dru
š
tvo ne postoji. Mo
ž
e postojati
neki drugi oblik subjekta, zavisno od uslova koji su propisani za taj subjekt, ali to nikako
ne mo
ž
e biti privredno dru
š
tvo u smislu navedene norme.
U uvodnom delu je navedeno da
pravno lice
ima dve vrste sposobnosti: pravnu
sposobnost i poslovnu sposobnost.
Pravna sposobnost zna
č
i da pravno lice mo
ž
e biti
nosilac
prava i obaveza u
od
re
đ
enom poslovanju, a poslovna sposobnost zn
a
č
i
da pravno lice m
ož
e
izjavom
volje
da stvara prava i obaveze u pojedinim pravnim poslovima. Upravo to svojstvo,
svojstvo pravnog lica omogu
ć
uje privrednom dru
š
tvu da bude nosilac prava i obaveza i
da istovremeno izjavom volje stvara prava i obaveze.
Pod
delatn
oš
ć
u
, koju obavlja privredno dru
š
tvo, smatraju se: proizvodnja,
promet robe i
vrše
nje usluga na tr
žiš
tu. Privredno dru
š
tvo mo
ž
e obavljati bilo koju od
ovih delatnosti pojedina
č
no ili dve ili sve delatnosti zajedno, ukoliko ispunjava uslove
za obavljanje tih delatnosti. Ukoliko privredno dru
š
tvo obavlja promet robe ili
vrše
nje
usluga, uslov je da se ta delatnost ili te delatnosti obavljaju na tr
žiš
tu. Putem tr
žiš
ta se
sti
č
e dobit, odnosno ostvaruje profit.
Krajnji cilj osnivanja privrednog dru
š
tva je sticanje
dobiti
, koja se ostvaruje na
tr
ž
i
š
tu. Ukoliko se ne m
ož
e st
e
ć
i
dobit, nema svrhe ni osnivati privredno dru
š
tvo,
odnosno takvo privredno dru
š
tvo ne mo
ž
e opstati. Ono prestaje da postoji na jedan od
propisanih n
a
č
ina
za prestanak pojedinih privrednih dru
š
tava (ort
a
č
ko dru
š
tvo -
č
lan
117 i 118., komanditno dru
š
tvo -
č
lan 138., dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u -
č
lan 238 i 239. i akcionarsko dru
š
tvo -
č
lan 468 i 469. Zakona o privrednim dru
š
tvima).

Privredno pravo
34
organizacija udru
ž
enog rada
“
(SOUR). Direktori postaju
„i
nokosni
“
i
„
kolegijaln
i“
organi
upravljanja.
Tre
ć
a faza predstavlja tranziciju ka modernom, odnosno evropskom
zakonodavstvu. To je na neki n
a
č
in
stvaranje zakonodavstva, koje ima pravne uzore i
predstavlja odricanje od eksperimentisanja u ovoj oblasti. Ova faza po
č
inje
dono
š
enjem Zakona o preduz
e
ć
ima
1988. godine, nakon ustavnih promena iste
godine. Posredstvom ovog zakona poku
šava
da se uvede tr
žiš
na privreda i prilagodi se
realnim potrebama dru
š
tva. Ovaj zakon menjan je izmenama i dopunama 1990.
godine, a novi Zakon o preduz
e
ć
ima
donet je 1996. godine. Interesantno je da je
menjan
šest
puta.
Najzn
a
č
aj
nije izmene desile su se dono
š
enjem Zakona o privrednim dru
š
tvima
2004. godine, ali on jo
š
uvek nije bio celovit okvir za privredna dru
š
tva. U od
re
đ
enim
oblastima, naro
č
ito kada su u pitanju akcionarska dru
š
tva postojale su praznine, koje je
Zakon o privrednim dru
š
tvima iz 2011. godine otklonio. Nova usk
la
đ
ivanja
sa
evropskim zakonodavstvom, ali i usvajanje novih normi koje su uzrokovane t
eš
kom
primenom donetog zakona desila su se kroz izmene i dopune Zakona o privrednim
dru
š
tivima 2014. i 2015. godine.
Zakok o privrednim dru
š
tvima iz 2011., sa kasnijim izmenama, uveo je brojne
novine, naro
č
ito u oblasti upravljanja privrednim dru
š
tvima. U Obrazlo
ž
enja novog
zakona, u delu koji govori o neophodnosti njegovog don
oš
enja isti
č
e se da
„..
.su se
javile razli
č
ite nedoumice i problemi. Jedan njihov deo nastajao je zbog nedovoljne
preciznosti pojedinih instituta (posebno kad je r
e
č
o ekonomskim, odnosno
ra
č
unovodstvenim kategorijama), nedoslednoj upotrebi termina u tekstu zakona,
uglavnom nedostaju
ć
ih pravila za sprovo
đ
enje n
a
č
el
nih odredbi, ali i zbog krutosti ili
izbora pojedinih pravila koja se u prilikama u Srbiji jednostavno ne mogu sprovoditi ili
njihovo spro
vo
đ
enje izaziva nesrazmerne tro
š
kov
e“
(Obrazlo
ž
enje Zakona o privrednim
dru
š
tvima str. 185. i 186.) . U istom Obrazlo
ž
enju (str. 235.) isti
č
e se
„U
me
đ
uvremenu,
javila se potreba za novim u
saglašava
njem sa zakonodavstvom Evropske unije,
izmenjenim posle stupanja na snagu Zakona o privrednim dru
š
tvima, kao i potreba da
se
reše
kontradiktorna r
eše
nja Zakona o privrednim dru
š
tvima i Zakona o tr
žiš
tu hartija
od vrednosti (odnosno da se obezbedi usk
la
đ
e
nost Zakona o privrednim dru
š
tvima sa
novim Zakonom o tr
ž
i
š
tu kapitala).
1.3. Pravne
forme
privrednih
dru
šta
va
U n
ašem
pravnom sistemu, trenutno postoje slede
ć
e pravne forme privrednog
dru
š
tva: privredno dru
š
tvo i javno preduz
e
ć
e, kao i dru
š
tveno preduz
e
ć
e
koje je u
nestajanju.
Prema kriterijumu organizaciono-pravne forme privredna dru
š
tva se dele na:
1) privredna dru
š
tva u u
ž
em smislu,
2) privredna dru
š
t
va u šir
em smislu i
3) preduz
e
ć
a
U privredna dru
š
tva u u
ž
em smislu se ubrajaju: ort
a
č
ko dru
š
tvo, komanditno
dru
š
tvo, dru
š
tvo sa ograni
č
enom odg
ovornoš
ć
u i akcionarsko dru
š
tvo.
U privredna dru
š
tva u
š
irem smislu (tzv. posebna privredna dru
š
tva) ubrajaju
se: banke, osiguravaju
ć
a dru
š
tva, berze, zadruge i dr.
Privredno pravo
35
U preduz
e
ć
a
se ubrajaju: dru
š
tvena, dr
ž
avna preduz
e
ć
a,
ako nisu privatizovana
i javna preduz
e
ć
a
Po
š
to
ć
e dru
š
tveno preduz
e
ć
e
nestati iz na
š
eg pravnog sistema
z
avrše
tkom postupka privatizacije dru
š
tvenih preduz
e
ć
a,
n
aš
pravni sistem
ć
e
poznavati samo javna preduz
e
ć
a, koja su za sada uglavnom u dr
ž
avnom
vlasniš
tvu,
odnosno vlasn
iš
tvu pokrajine ili lokalnih samouprava.
(1)
Privredno dr
uš
tvo
Privredno dru
š
tvo, odnosno privredna dru
š
tva su dinami
č
ne pravne forme koje
su u razvoju, koje su najbrojnije i koje se n
aj
č
eš
ć
e osnivaju. Poznata su u svim
razvijenim pravnim sistemima.
Prema Zakonu o privrednim dru
š
tvima, pravne forme privrednih dru
š
tava su:
ort
a
č
ko dru
š
tvo, komanditno dru
š
tvo, dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u i
akcionarsko dru
š
tvo. Kao
š
to se vidi, navedenim zakonom je uveden pojam pravna
forma, umesto oblik, kako je ranije bilo propisano Zakonom o preduze
ć
ima, koji je
preduz
e
ć
a
delio na oblike, a privredna dru
š
tva na dru
š
tva lica i dru
š
tva kapitala. Novim
zakonom ovakva podela nije u
re
đ
ena, nego su samo predvi
đ
ene pravne forme.
Privredna dru
š
tva uslovno bi mogli podeliti i na dru
š
tva lica i dru
š
tva kapitala. U
toj podeli ort
a
č
ka dru
š
tvo i komaditno dru
š
tvo svrstavamo u grupu dru
š
tava lica, a
dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u i akcionarsko dru
š
tvo u dru
š
tva kapitala. Razlog
za ovu podelu je zn
a
č
aj ve
ze prilikom osnivanja (li
č
ne veze, odnosno kriterijum
intuitu
personae
č
lanova ili veze kapitala). Pre don
oš
enja Zakona o privrednim dru
š
tvima iz
2004. godine ova podela je bila zn
a
č
a
jnija jer su ort
a
č
ko i komanditno dru
š
tvo mogla
osnovati samo fizi
č
k
a lica. M
e
đ
utim tim zakonom, a i novim Zakonom o privrednim
dru
š
tvima iz 2011. godine i ova dru
š
tva mogu osnovati i pravna lica, pa se u odr
e
đ
e
noj
meri gubi personalna veza
č
lanova dru
š
tva. Ona nije nestala, jer je njihova veza ostala
zn
a
č
aj
na iz razloga
š
to osniva
č
i odgovaraju celokupnom li
č
n
om imovinom za obaveze
dru
š
tva, pa moraju voditi
ra
č
una da su im ostali
č
lanovi dru
š
tva u odre
đ
enoj meri bliski
i poznati.
Privrednim dru
š
tvima u
už
em smislu
ć
emo posvetiti n
ajve
ć
i
deo pa
ž
nje u prvom
delu u
dž
benika u kome
ć
emo govoriti o pravnom polo
ž
aju privrednih dru
š
tava.
Prema podacima Agencije za privredne registre pre dono
še
nja Zakona o
privrednim dru
š
tvima 2011. godine u Srbiji je bilo najv
iše
preduzetnika 224.866, zatim
dru
š
tava sa ograni
č
enom odgovorno
š
ć
u 100.076, o
rta
č
kih dru
š
tava 3.139, komanditnih
dru
š
tava 2.026, otvorenih akcionarskih dru
š
tava 2.026, zatvorenih akcionarskih
dru
š
tava 346, javnih preduze
ć
a 700, dru
š
tvenih preduze
ć
a 359, predstavn
iš
tava
stranog pravnog lica 1.399 i ogranaka stranog pravnog lica 191.
(2) Privredna
dru
š
tva u
š
irem smislu
U privredna dru
š
tva u
š
irem smislu ubrajamo: banke, osiguravaju
ć
a dru
š
tva,
berze, zadruge i dr. Iako se osnivaju na osnovu posebnih zakona i ova pravna lica
obavljaju delatnost u cilju sticanja dobiti,
š
to je zakonska definicija privrednih dru
š
tava.
Istina, neka od ovih oblika privrednih dru
š
tava u
širem
smislu, kao
š
to su zadruge,
imaju i neke druge funkcije, ali je primarna bavljenje nekom privrednom delatn
oš
ć
u
koja donosi dobit zadruzi, odnosno njenim zadrugarima. Banke, osiguravaju
ć
e
organizacije i berze se osnivaju kao akcionarska dru
š
tva, pa time i u formalnom smislu
ih mo
ž
emo svrstati u privredna dru
š
tva u
širem
smislu. Specifi
č
nost banaka,
osiguravaju
ć
ih organizacija i berzi je prvenstveno u tome
š
to se ta privredna dru
š
tva

Privredno pravo
37
dopunama Zakona o privatizaciji od 28.02.2003. godine, ovaj rok je produ
ž
en. Prema
ovim izmenama:
“
Privatizacija dru
š
tvenog kapitala sprovodi se najkasnije u roku od
č
etiri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona
“
.Zatim su usledile izmene i
dopune 2005. i 2007. godine. Poslednje izmene bile su 2010. godine. Na ova preduz
e
ć
a
jo
š se
primenjuje
č
lan 456. Zakona o privrednim dru
š
tvima iz 2004. godine koji zapravo
upu
ć
uje na Zakon o preduz
e
ć
ima
iz 1996. godine (sa kasnijim izmenama) koji ostaju na
snazi do isteka rokova za privatizaciji utvr
đ
e
nim zakonom kojim se u
re
đ
u
je
privatizacija. Iako je ostalo jo
š
nekoliko stotina neprivatizovanih preduz
e
ć
a,
(359 -
podatak Agencije za privredne registre pre don
oše
nja novog Zakona o privrednim
dru
š
tvima 2011.) ova forma preduz
e
ć
a
j
oš
uvek egzistira.
2. OSNIVANJE PRIVREDNOG DRU
Š
TVA
2.1. Osniva
č
i
privrednog dru
š
tva
Privredno dru
š
tvo mogu osnovati
fizi
č
ka
i pravna lica
. Fizi
č
k
a lica mogu
osnovati sve pravne forme privrednog dru
š
tva,
š
to zn
a
č
i
da mogu osnovati ort
a
č
ko
dru
š
tvo, komanditno dru
š
tvo, akcionarsko dru
š
tvo i dru
š
tvo sa ograni
č
enom
odgovorn
oš
ć
u. Pravna lica, tak
o
đ
e
(za razliku od odredaba ranijeg Zakona o
preduz
e
ć
ima)
mogu biti osniva
č
i sve
č
etiri pravne forme privrednih dru
š
tava:
akcionarskog dru
š
tva, dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u, komanditnog dru
š
tva i
ort
a
č
kog dru
š
tva.
Odre
đ
e
ne pravne forme privrednog dru
š
tva mogu osnovati jedno ili vi
š
e lica.
Sve pravne forme privrednih dru
š
tava mogu osnovati zajedno fizi
č
k
a i pravna lica ili
samo pravna lica ili samo fizi
č
k
a lica, o
č
emu odlu
č
uju sami osniva
č
i. Jedno lice m
ož
e
osnovati akcionarsko dru
š
tvo i dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u, takozvano
jedno
č
lano dru
š
tvo. Me
đ
u
tim, za osnivanje ort
a
č
kog dru
š
tva i komanditnog dru
š
tva
potrebno je najmanje dva osniva
č
a.
Dr
ža
va
ili
jedinica lokalne samouprave
mo
ž
e osnovati, pored pomenutih
privrednih dru
š
tava i javno preduz
e
ć
e.
Strana
pravna i fizi
č
k
a lica mogu u n
ašoj
zemlji pod uslovom uzajamnosti
osnovati privredna dru
š
tva.
Osniva
č
i
slobodno odl
u
č
uju
koji pravnu formu privrednog dru
š
tva
ć
e da osnuju,
u kojoj oblasti ili oblastima
ć
e da osnuju i na koji vremenski period. Prilikom izbora
pravne forme privrednog dru
š
tva, osniva
č
i n
aj
č
eš
ć
e polaze od visine osniva
č
k
og
kapitala, oblika odgovornosti za obaveze privrednog dru
š
tva, oblika odlu
č
ivanja, u
č
eš
ć
a
u dobiti i sl.
Dru
š
tvo se mo
ž
e osnovati na odr
e
đ
e
no ili neodr
e
đ
e
no vreme. Smatra se da je
dru
š
tvo osnovano na neod
re
đ
eno vreme ako osniva
č
k
im aktom, odnosno statutom
nije druga
č
ije od
re
đ
eno. Dru
š
tvo osnovano na od
re
đ
e
no vreme mo
ž
e produ
ž
iti vreme
trajanja dru
š
tva ili nastaviti poslovanje kao dru
š
tvo osnovano na neodr
e
đ
e
no vreme
ako o tome adekvatnu odluku donesu osniva
č
i. U slu
č
aju ort
a
č
kog i komaditnog
dru
š
tva takvu odluku donose svi ortaci, odnosno komplementari, a u slu
č
aju dru
š
tva sa
ograni
č
enom odg
ovornoš
ć
u i akcionarskog dru
š
tva ovu odluku donose skup
š
tine
dru
š
tava, i to dvotre
ć
inskom ve
ć
inom.
Privredno pravo
38
2.2. Osniva
č
ki a
kt
Privredno dru
š
tvo se osniva osniva
č
k
im aktom koji sa
č
injavaju (zaklj
u
č
uju)
osniva
č
i. Osniva
č
i putem osniva
č
k
og akta izra
ž
avaju svoju volju u pogledu osnivanja
privrednog dru
š
tva, pravne forme privrednog dru
š
tva, oblasti u kojoj se privredno
dru
š
tvo osniva i svih drugih pitanja koja su bitna za osnivanje i rad privrednog dru
š
tva.
Osniva
č
k
i akt, u zavisnosti od broja osniva
č
a, sa
č
injava se u obliku ugovora ili u
obliku odluke. Ako vi
š
e lica osnivaju privredno dru
š
tvo, akt o osnivanju se sa
č
injava u
formi ugovora o osnivanju privrednog dru
š
tva. M
e
đ
utim, ako samo jedno lice osniva
privredno dru
š
tvo, akt o osnivanju se sa
č
injava kao odluka o osnivanju privrednog
dru
š
tva (jedno
č
lano dru
š
tvo: d.o.o. i a.d.).
Osniva
č
k
i akt privrednog dru
š
tva je konstitutivni akt,
š
to proizilazi direktno iz
Zakona o privrednim dru
š
tvima. Osniva
č
i akt je i formalni akt i sa
č
injava se u pisanom
obliku. Ova
č
injenica je tak
o
đ
e
direktno propisana Zakonom o privrednim dru
š
tvima,
š
to nije bio slu
č
aj sa prethodnim zakonom. Me
đ
u
tim, indirektno se i iz prethotnog
zakona mogao izvesti zaklju
č
ak o neophodnosti pisane forme iz brojnih odredaba ovog
zakona. Prvo, ukoliko se osniva
č
k
i akt ne bi sa
č
inio u pisanom obliku, osniva
č
i ne bi
mogli potpisati takav akt, niti bi mogli svoje potpise na osniva
č
k
om aktu overiti kod
nadle
ž
nog organa. Tak
o
đ
e, ne bi mogla da se sprovede i registracija dru
š
tva,
š
to zn
a
č
i,
ne m
ož
e se st
e
ć
i
svojstvo pravnog lica,
š
to kona
č
no zn
a
č
i
da takvo privredno dru
š
tvo
ne postoji.
U ort
a
č
kom dru
š
tvu, komanditnom dru
š
tvu i dru
š
tvu s ograni
č
enom
odgovorn
oš
ć
u osniva
č
k
im aktom se u
re
đ
u
je upravljanje dru
š
tvom, a u skladu sa
zakonom kojim je propisan oblik upravljanja za svaku pravnu formu dru
š
tva.
Akcionarsko dru
š
tvo, pored osniva
č
k
og akta, donosi i akt
–
statut, kojim se
u
re
đ
u
ju upravljanje dru
š
tvom i druga pitanja u skladu sa zakonom, ako posebnim
zakonom nije druga
č
ije propisano.
Ukoliko neko lice naknadno pristupi dru
š
tvu, njega osniva
č
k
i akt obavezuje od
dana sticanja svojstva
č
lana dru
š
tva.
Zakonodavac je predvideo jedan uslov koji mora da ispunjava osniva
č
k
i akt, da
bi mogao proizvoditi pravno dejstvo, a to je da osniva
č
i privrednog dru
š
tva moraju
svoje potpise na osniva
č
k
om aktu,
overiti.
Sada je to mogu
ć
e uraditi u sudu, a u
budu
ć
nosti kod javnog bel
ež
nika kada zakon koji u
re
đ
uje
ovu oblast (Zakon o javnom
bele
ž
n
iš
tvu, donet 2011. godine) stupi na snagu u celosti, a zakonski rok za stupanje na
snagu najzn
a
č
aj
nijih odredbi tog zakona je 01.09.2012. godine.
Sadr
ž
ina osniva
č
k
og akta je propisana zakonom za svaku pravnu formu
privrednog dru
š
tva posebno. Najbitnije odredbe koje mora sadr
ž
avati akt o osnivanju
svakog privrednog dru
š
tva su: podaci o osniv
a
č
ima;
poslovnom imenu i sed
iš
tu
dru
š
tva; delatnost dru
š
tva; vrednost uloga, odnosno iznos osnovnog kapitala;
zastupanje dru
š
tva i druga pitanja predvi
đ
ena zakonom. Za pojedina privredna dru
š
tva
su propisana i druga pitanja koja mora sadr
ž
avati osniva
č
k
i akt, npr. kod dru
š
tva sa
ograni
č
enom odgovorno
š
ć
u i akcionarskog dru
š
tva - vrstu i vrednost uloga svakog
osniva
č
a, kod akcionarskog dru
š
tva
–
podatke o akcijama i sl.
Kada se akt navedene sadr
ž
ine sa
č
ini u pisanom obliku i kada osniva
č
i overe
svoj potpis na aktu, onda se mo
ž
e pristupiti registraciji dru
š
tva.
Osniva
č
k
i akti svih vrsta privrednih dru
š
tava, osim akcionarskog dru
š
tva, mogu
da se menjaju odlukom ortaka, komanditora i komplementara, odnosno skup
š
tine.

Privredno pravo
40
Privredno dru
š
tvo m
ož
e u poslovanju, pored poslovnog imena da koristi i
sk
ra
ć
e
no poslovno ime. Sk
ra
ć
e
no poslovno ime obavezno sadr
ž
i naziv i pravnu formu i
registruje se u skladu sa zakonom o registraciji.
Poslovno ime privrednog dru
š
tva ne mo
ž
e da bude zamenljivo sa poslovnim
imenom drugog privrednog dru
š
tva, niti da izaziva zabunu o privrednom dru
š
tvu ili o
njegovoj delatnosti.
Poslovno ime privrednog dru
š
tva se registruje kod Agencije za privredne
registre.
c)
Sedi
š
te
privrednog dru
š
tva je mesto na teritoriji Republike Srbije iz koga se
upravlja poslovanjem dru
š
tva i koje je kao takvo od
re
đ
e
no osniva
č
k
im aktom ili
odlukom skup
š
tine. Putem sed
iš
ta privrednog dru
š
tva se odvijaju sve komunikacije
privrednog dru
š
tva, stupanje u pravni promet, obavljanje upravnih, finansijskih i
drugih funkcija, odnosno poslova, odnosno obavlja se kompletan menad
ž
ment. Sed
iš
te
privrednog dru
š
tva koje se od
re
đ
uje
osniva
č
k
im aktom, a registruje se tak
o
đ
e
kod
Agencije za privredne registre, p
oš
to je to u stvari
„a
dresa
“
privrednog dru
š
tva. Raniji
Zakon o privrednim dru
š
tvima sed
iš
te nije definisao kao deo poslovnog imena
ve
ć
kao
samostalan element identifikacije privrednog dru
š
tva.
Prema sed
iš
tu privrednog dru
š
tva, odre
đ
uje se mesna nadle
ž
nost sudova i
drugih organa, u odr
e
đ
e
nim postupcima (npr. nadle
ž
nost trgovinskog suda u
privrednom sporu ili nadle
ž
nost op
š
tinskog suda u nekom drugom sporu, nadle
ž
nost
inspekcijskih organa, poreskih organa i sl.)
Dostavljanje p
oš
te se vr
ši
na adresu sed
iš
ta dru
š
tva. Izuzetno, dru
š
tvo m
ož
e
imati posebnu adresu za prijem po
š
te koja je registrovana u registru privrednih
subjekata i na koju se u tom slu
č
aju
vrši
dostavljanje. Zakonom o privrednim dru
š
tvima
u
re
đ
e
no je i kada
ć
e se smatrati da je dostava pismena uredno iz
vrše
na,
č
ak ako se radi
o dostavi preporu
č
ene p
ošilj
ke, u smislu zakona kojim se u
re
đ
u
ju p
oš
tanske usluge,
bila bezuspe
š
na. Naime, smat
ra
ć
e
se da je dostave te p
ošilj
ke uredno izvr
š
ena istekom
roka od 8 dana od dana drugo slanja te p
ošilj
ke, pod uslovom da je iz
me
đ
u
ta dva
slanja proteklo najmanje 15 dana. Na ovaj n
a
č
in
uvodi se u red i omogu
ć
ava odvijanje
poslovne komunikacije i u slu
č
aju kada predstavnici privrednog dru
š
tva, iz bilo kog
razloga, odbijaju prijem p
ošilj
ke ili nisu obezbedili uslove da njihove p
ošilj
ke budu
uredno preuzete. Druga strana, koja
šal
je p
oš
tu, na taj n
a
č
in
mo
ž
e imati dokaz o
urednom dostavljanju, odnosno poku
šaju
dostavljanja pismena. Dostavljanje pismena
u sudskom, upravnom, poreskom i drugim postupcima
vrši
se u skladu sa posebnim
zakonima.
Zakonom o privrednim dru
š
tvima je u
re
đ
e
no i da poslovna pisma i drugi
dokumenti dru
š
tva, uklj
u
č
uju
ć
i i one u elektronskoj formi, koji su upu
ć
eni tre
ć
im licima
sadr
ž
e poslovno ili skra
ć
eno poslovno ime, sed
iš
te, adresu za prijem p
oš
te ako se
razlikuje od sedi
š
ta, mati
č
ni broj i poreski identifikacioni broj dru
š
tva.
Poslovno ime dru
š
tva je na srpskom jeziku, na
ć
irili
č
nom
ili latini
č
nom pismu.
Smatramo da u ovom delu Zakon o privrednim dru
š
tvima nije u
saglaš
en sa Ustavom
Republike Srbije, koji propisuje da je u Republici Srbiji slu
ž
beni jezik srpski i
ć
irili
č
no
pismo. Iako je u fazi skup
š
tinske rasprave predstavnicima Vlade od strane pojedinih
poslanika ukazano na tu neusk
la
đ
e
nost i podnet amandman koji bi to ispravio nije bilo
sluha ili volje da se to ispravi. U svakom slu
č
aju ustavna odredba je jasna.
Izuzetno, naziv dru
š
tva m
ož
e biti na stranom jeziku ili mo
ž
e da sadr
ž
i pojedine
strane re
č
i ili karaktere, na latini
č
nom pismu engleskog jezika, kao i arapske ili rimske
Privredno pravo
41
brojeve. Dru
š
tvo mo
ž
e u poslovanju koristiti prevod poslovnog imena ili prevod
sk
ra
ć
e
nog poslovnog imena na jeziku nacionalne manjine ili stranom jeziku, pri
č
emu
se naziv ne prevodi. Prevod mora biti registrovan kod Agencije za privredne registre u
skladu sa zakonom o registraciji.
Poslovno ime privrednog dru
š
tva, mo
ž
e se
menjati
na n
a
č
in
predvi
đ
en aktom o
osnivanju.
2.4. Delatnost
privrednog
dru
š
tva
Delatnost privrednog dru
š
tva je predmet poslovanja privrednog dru
š
tva koja je
ut
vr
đ
e
na osniva
č
k
im aktom privrednog dru
š
tva. Dru
š
tvo ima prete
ž
nu delatnost, a
m
ož
e obavljati sve zakonom dozvoljene delatnosti nezavisno od toga da li su od
re
đ
e
ne
osniva
č
k
im aktom, odnosno statutom. Posebnim zakonom mo
ž
e se usloviti registracija
ili obavljanje od
re
đ
ene delatnosti izdavanjem prethodnog odobrenja, saglasnosti ili
drugog akta nadle
ž
nog organa. Tako su za najv
e
ć
i
broj delatnosti propisani potrebni
uslovi za njeno obavljanje,
š
to ut
vr
đ
uju nadle
žn
i inspekcijski organi (npr. proizvodnja
od
re
đ
enih proizvoda, trgovina, saob
ra
ć
aj,
usluge i sl.) Pored toga, posebnim zakonom
je iz
vrše
na klasifikacija svih delatnosti kao op
š
ti standard prema kom se
vrši
razvrstavanje u delatnosti. Prema ovoj klasifikaciji i sva privredna dru
š
tva se
razvrstavaju po delatnostima.
Zakon o privrednim dru
š
tvima iz 2011. je napravio pomak u odnosu na
prethodni zakon i u pogledu definisanja delatnosti. Prethodni zakon propisivao je
obavezno n
avo
đ
enje svih delatnosti kojima dru
š
tvo
ž
eli ili planira da se bavi. To je
dovodilo do vrlo komplikovanih slu
č
ajeva, gde su osniva
č
i,
č
esto pobrojavali gotovo
sve delatnosti iz registra privrednih delatnosti, jer je postojala mogu
ć
nost da ne mogu
da u
č
estvuju na raznim javnim nabavkama ukoliko nisu registrovani za tu delatnost.
Novi zakon prihvatio je praksu ve
ć
ine evropskih zakona, prema kojima se navodi
prete
ž
na delatnost, a privrednom subjektu omogu
ć
ava se obavljanje i svih drugih
zakonom dozvoljenih delatnosti. Naravno, ovo je mogu
ć
e jedino ukoliko za te
delatnosti ispunjava zakonom predvi
đ
ene uslove.
Posebnim zakonima i propisima ut
vr
đ
uje
se uslovi koje treba da ima prostor u
kome bi trebala da se obavlja od
re
đ
ena delatnost. Ti uslovi se ti
č
u tehni
č
k
e
opremljenosti, z
aš
tite na radu i z
aš
tite i unapr
e
đ
e
nja
ž
ivotne sredine, kao i druge
propisane uslove. Ispunjenost ovih uslova ut
vr
đ
uje
nadle
ž
ni organ u postupku
redovnog inspekcijskog nadzora.
Privredno dru
š
tvo mo
ž
e da otpo
č
ne da obavlja delatnost koja se odnosi na
proizvodnju, promet, distribuciju, preradu i usklad
iš
tenje materija opasnih i
š
tetnih po
zdravlje ljudi i
ž
ivotnu sredinu, ako nadle
žn
i organ donese
reš
enje o ispunjenosti
navedenih uslova.
Privredno dru
š
tvo mo
ž
e menjati svoju prete
ž
nu delatnost. Mo
ž
e je zamenjivati
drugom delatnosti i ut
vr
đ
i
vati sasvim nova delatnost. Prete
ž
na delatnost i n
a
č
in
promene prete
ž
ne delatnosti ut
vr
đ
uje
se osniva
č
k
im aktom.

Privredno pravo
43
2.6. Registracija
privrednog
dru
š
tva
Privredno dru
š
tvo sti
č
e svojstvo pravnog lica un
oš
enjem podataka o tom
dru
š
tvu u Registar koji vodi Agencija za privredne registre.
Registar
privrednih subjekata je jedinstvena, centralna, javna elektronska baza
podataka o privrednim subjektima formirana za teritoriju Republike Srbije, u koju se
podaci unose i
č
uvaju u skladu sa zakonom. Ova oblast je kod nas ure
đ
ena Zakonom o
registraciji privrednih dru
š
tava iz 2004. godine (sa kasnijim izmenama i dopunama) i
Zakonom o Agenciji za privredne registre iz 2004. godine (sa kasnijim izmenama i
dopunama).
U uporednom pravu postoje razli
č
it
a reš
enja u pogledu postojanja i vo
đ
e
nja
registra privrednih subjekata. U nekim zemljama kao
š
to je SAD, nije ure
đ
ena obaveza
vo
đ
e
nja registra, dok u v
e
ć
i
ni zemalja ta obaveza postoji. Razlike postoje i u
ovlaš
ć
enju
organa za
vo
đ
enje ovih registara. U nekim zemljama su, sudovi ovla
š
ć
eni da vode
registre (kao ranije kod nas), u drugima to vode trgova
č
k
e komore ili upravni organi, a
u nekima su to posebni registri kao u Velikoj Britaniji i sada kod nas.
U n
ašem
pravu, kao i u romanskom, sve pravne forme privrednih dru
š
tava sti
č
u
svojstvo pravnog lica un
oše
njem podataka o tom dru
š
tvu u Registar, za razliku, npr. od
n
ema
č
kog prava, gde samo dru
š
tva kapitala (dru
š
tva institucije) sti
č
u pravni
subjektivitet upisom u odgovaraju
ć
i registar.
U
Registar privrednih subjekata se unose podaci za
privredna dru
š
tva, druga
pravna lica i druge subjekte
č
ija je registracija od
re
đ
ena zakonom. U njemu se
registruju
podaci
o privrednim dru
š
tvima, preduzetnicima, ograncima i
predstavn
iš
tvima stranih pravnih lica i drugim subjektima, koji su vezani za njihov
nastanak, promene i prestanak. Podaci se odnose na osnivanje, organizovanje,
povezivanje i prestanak subjekata registracije, statusne promene i promene pravne
forme organizovanja, podaci zn
a
č
aj
ni za pravni promet, kao i podaci u vezi sa
postupkom likvidacije i st
e
č
aja.
Zavisno od predmeta registracije, registruju se podaci zn
a
č
aj
ni za pravni
promet, kao
š
to su: osniva
č
i, poslovno ime, sedi
š
te, pravna forma privrednog dru
š
tva,
osniva
č
k
i ulozi, delatnost,
ovlaš
ć
enja u pravnom prometu, imena lic
a ovlaš
ć
enih za
zastupanje i drugi podaci.
Privredno pravo
44
3. PRIVREDNO DRU
Š
TVO KAO PRAVNO LICE
3.1.
Pravna i poslovna sposobnost
Privredno dru
š
tvo je pravno lice. Svojstvo pravnog lica, privredno dru
š
tvo, kao
š
to je
ve
ć
istaknuto,
sti
č
e
u
noš
enjem podataka
o tom dru
š
tvu u Registar
(
č
lan 3.
Zakona o privrednim dru
š
tvima). Registracija u Registar privrednog dru
š
tva ima
konstitutivni karakter. Privredno dru
š
tvo kao celina ima svojstvo pravnog lica. Ogranci
privrednog dru
š
tva nemaju svojstvo pravnog lica, niti ga mogu st
e
ć
i
voljom organa
upravljanja, tj. aktom privrednog dru
š
tva.
Privredno dru
š
tvo kao pravno lice, ima pravnu i poslovnu sposobnost. Pravna i
poslovna sposobnost privrednog dru
š
tva su m
e
đ
usobno uslovljene i zajedno daju
celinu
–
pravno lice. Putem
pravne sposobnosti
privredno dru
š
tvo postaje nosilac
prava i obaveza, postaje pravni subjekt. Na osnovu pravne sposobnosti, privredno
dru
š
tvo kao pravni subjekt, u
č
estvuje u pravnom prometu na tr
žiš
tu.
Putem
poslovne sposobnosti
, privredno dru
š
tvo stvara prava i preuzima
obaveze u pravnom prometu (zaklju
č
uje ugovore, izdaje akcije,
vrši
druge pravne
radnje i sl.). Ove pravne radnje u ime privrednog dru
š
tva
vrši
ovlaš
ć
eni organ tog
dru
š
tva (direktor ili od njega
ovlaš
ć
eno lice). Zn
a
č
i,
putem poslovne sposobnosti
privredno dru
š
tvo ostvaruje svoju pravnu sposobnost u
č
emu se i ogleda uslovljenost,
povezanost i celovitost ove dve komponente pravnog lica. Prva komponenta
privrednom dru
š
tvu omogu
ć
uje da bude pravni subjekt a druga komponenta da svoj
pravni subjektivitet realizuje na tr
ž
i
š
tu. Obim pravne sposobnosti privrednog dru
š
tva
od
re
đ
u
je obim poslovne sposobnosti tog dru
š
tva. Pravnu i poslovnu sposobnost, kao
sadr
ž
inu svojstva pravnog lica, privredno dru
š
tvo sti
č
e istovremeno, trenutkom
sticanja svojstva pravnog lica.
Po
š
to pravno lice mo
ž
e da bude nosilac prava i obaveza i da stvara prava i
preuzima obaveze u pravnom prometu, privredno dru
š
tvo ima i
odgovornost
tj.
imovinsko pravnu odgovornost za preuzete obaveze u pravnom prometu prema tre
ć
im
licima (ispunjenje ugovora, isplata dividende, naknada
š
tete i sl.).
U slu
č
aju, da privredno dru
š
tvo ne ispuni svoje obaveze preuzete u pravnom
prometu, te obaveze se mogu ostvariti
prinudnim putem u sudskom postupku
. Tako
privredno dru
š
tvo mo
ž
e biti
tu
ž
ilac
u pogledu ostvarivanja svojih prava ili
tu
ženi
u
pogledu ostvarivanja svojih obaveza. Zn
a
č
i,
postaje stranka u postupku pred sudom.
3.2. Zastupanje
Zastupanje privrednog dru
š
tva je
preduzimanje pravnih radnji
u pravnom
prometu, u sudskom postupku ili postupku pred dr
ž
avnim organima ili organima
lokalne samouprave. Pravne radnje preduzimaju fizi
č
k
a lica koja zastupaju privredno
dru
š
tvo. Radnje tih lica proizvode pravno dejstvo prema privrednom dru
š
tvu ako su
preduzete u ime privrednog dru
š
tva i u okviru dat
ih ovlaš
ć
enja za zastupanje.
Privredno dru
š
tvo mogu da zastupaju
zakonski (statutarni) zastupnici,
punomo
ć
nici, prokuristi i druga lica.

Privredno pravo
46
svaki prokurista postupa samostalno, odnosno ima sva
ovlaš
ć
enja koja po zakonu
sadr
ž
i prokura.
Zajedni
č
k
a prokura mo
ž
e se dati dvem osobama ili ve
ć
em broju lica zajedno. U
slu
č
aju zajedni
č
k
e prokure, pravni poslovi i radnje punova
žn
i su ako postoji iz
ri
č
ita
saglasna izjava volja svih prokurista, osim ako je u prokuri navedeno da je za
punova
ž
nost dovoljna saglasnost t
a
č
no
od
re
đ
e
nog broja prokurista.
Prokura se ne mo
ž
e preneti na drugo lice, odnosno prokurista ne mo
ž
e preneti
prokuru na drugo lice. Prokura se m
ož
e opozvati u svako doba. U slu
č
aju opoziva
prokure, od strane prokuriste, on je d
už
an da u narednih 30 dana,
ra
č
unaju
ć
i od dana
dostave otkaza dru
š
tvu zaklju
č
uje pravne poslove i preduzima druge pravne radnje ako
je to potrebno radi izbegavanja nastanka
š
tete za dru
š
tvo.
c) Druga lica
, pored navedenih, mogu imati odre
đ
e
na
ovlaš
ć
enja u zastupanju.
To su
pun
omo
ć
nici po zaposlenju.
Pojedina lica zaposlena u privrednom dru
š
tvu ili
drugom pravnom licu obavljaju poslove koji su vezani za odr
e
đ
e
ne pravne radnje,
zaklju
č
enje ugovora, ispunjenje ugovora (prodavci i u prodavnicama, sl
užb
enici u
finansijskim organizacijama i sl.). Samim tim
š
to je jednom licu prilikom zasnivanja
radnog odnosa povereno obavljanje od
re
đ
enog posla, to lice ima
ovlaš
ć
enje za
vrše
nje
od
re
đ
enih pravnih radnji (ugovor o prodaji robe, ugovor o sefu i sl.) pa mu se ne daje
posebno punomo
ć
je. Pod pojmom zaposlenog smatra se fizi
č
k
o lice koje je u radnom
odnosu u dru
š
tvu, kao i lice koje nije u radnom odnosu u dru
š
tvu, ako obavlja funkciju
u dru
š
tvu.
I trgova
č
ki
putnik
stupa u poslovni kontakt sa eventualnim kupcima robe ili
usluga u nameri da tu robu proda odnosno da pru
ž
i usluge. Iako se u Zakonu o
privrednim dru
š
tvima posebno ne isti
č
u kao mogu
ć
i punomo
ć
nici, oni imaju sli
č
n
u
funkciju. Obim
ovlaš
ć
enja trgova
č
k
og putnika ut
vr
đ
u
je se punomo
ć
jem koji izdaje
ovlaš
ć
eno lice u privrednom dru
š
tvu. N
aj
č
eš
ć
a vrsta
ovlaš
ć
enja trgova
č
k
og putnika su
zaklju
č
ivanje od
re
đ
ene vrste ugovora (npr. odre
đ
e
ne robe,
vrš
enje usluga i sl.). To su
prete
ž
no formalni ugovori koje zaklju
č
uju trgova
č
k
i putnici.
d)
Privredno dru
š
tvo se
potpisuje
tako
š
to zastupnik dru
š
tva uz poslovno ime
privrednog dru
š
tva dodaje svoj potpis. Novim zakonom dru
š
tvo nije du
ž
no da
upotrebljava p
e
č
at
u poslovnim pismima i drugim dokumentima dru
š
tva, ako zakonom
nije druga
č
ije propisano.
Pri potpisivanju dru
š
tva svaki zastupnik i prokurista je du
ž
an da uz svoj potpis
navedu svoju funkciju u dru
š
tvu. Zastupnik i prokurista su obavezni da svoje overene
potpise prilikom registracije dostave Registru.
Zastupnik dru
š
tva, punomo
ć
nik po zaposlenju i prokurista ne mo
ž
e bez
posebnog
ovlaš
ć
enja od strane nadle
ž
nog organa privrednog dru
š
tva nastupati kao
druga ugovorna strana i sa dru
š
tvom zaklju
č
ivati ugovore u svoje ime i za sv
oj ra
č
un, u
svoje ima a za
ra
č
un drugog lica, niti u ime i za ra
č
un drugog lica.
Zastupnik dru
š
tva, punomo
ć
nik po zaposlenju i prokurista odgovaraju za
š
tetu
koju nanesu dru
š
tvu prek
ora
č
e
njem granica svojih
ovlaš
ć
enja.
Za š
tetu ne bi odgovarali
ako doka
ž
u da su postupala u skladu sa odlukom nadle
ž
nog organa, odnosno ako su
njihove radnje naknadno odobrene od strane tog organa.
Lica
ovlaš
ć
ena za raspolaganje nov
č
anim sredstvima obavezna su da svoje
overene potpise dostave poslovnoj banci kod koje se vodi ra
č
un dru
š
tva.
Privredno pravo
47
3.3. Odgovornost
Stupaju
ć
i u pravni promet, privredno dru
š
tvo preuzima od
re
đ
ene imovinsko
pravne obaveze prema drugim privrednim subjektima i fizi
č
k
im licima. Za obaveze
preuzete u pravnom prometu odgovara
privredno dru
š
tvo, osniva
č
,
č
lanovi i
akcionari,
zavisno od pravne forme dru
š
tva.
a) Privredno dru
š
tvo,
za svoje obaveze, odgovara
celokupnom svojom
imovinom
. Zn
a
č
i,
pre svih, odgovara dru
š
tvo, p
oš
to je ono kao pravno lice nosilac
obaveza (du
žn
ik) u odnosu na lica prema kome ta obaveza postoji (poverilac).
Odgovornost privrednog dru
š
tva za preuzete obaveze je
potpuna
,
š
to zn
a
č
i
da ta
odgovornost ne mo
ž
e biti ograni
č
ena samo na deo imovine ili do odre
đ
e
ne visine
potra
ž
ivanja ili sli
č
no. Zato dru
š
tvo odgovara celokupnom svojom imovinom.
b) Osniva
č
i
odgovaraju za obaveze privrednog dru
š
tva u zavisnosti od pravne
forme dru
š
tva,
š
to je iz
ri
č
i
to u
re
đ
e
no zakonom. Kod dru
š
tva sa ograni
č
enom
odgovorn
oš
ć
u i akcionarskog dru
š
tva, osniva
č
i ne odgovaraju, osim do visine unetog,
odnosno neup
la
ć
enog uloga u imovinu dru
š
tva. Postoje odr
e
đ
e
ni izuzeci od tog pravila.
Kod ort
a
č
kog dru
š
tva, osniva
č
i odgovaraju neograni
č
eno solidarno za obaveze dru
š
tva,
š
to zn
a
č
i
da odgovaraju celokupnom svojom imovinom. Kod komanditnog dru
š
tva
postoji razli
č
ita odgovornost osniva
č
a. Komanditori odgovaraju, odnosno snose rizik za
obaveze dru
š
tva u visini ugovorenog uloga. M
e
đ
utim, komplementari odgovaraju
neograni
č
eno solidarno za obaveze dru
š
tva. Odgovornost osniva
č
a, odnosno
č
lanova ili
akcionara dru
š
tva za obaveze dru
š
tva ne isklju
č
uje odgovornost samog dru
š
tva za svoje
obaveze. Odgovornost dru
š
tva je i dalje potpuna odgovornost za svoje obaveze.
Istovremeno, postoji odgovornost i drugih lica za obaveze koje je preuzelo dru
š
tvo. Na
ovaj n
a
č
i
n, postojanjem vi
š
e odgovornih lica, imovinski pravni interesi poverilaca se
potpunije
š
tite.
Odgovornost
drugih lica
(redovna odgovornost) po vrsti odgovornosti, m
ož
e
biti subsidijarna i solidarna odgovornost.
Subsidijarna odgovornost
postoji kada
poverilac mora prvo da poku
ša
da naplati svoje potra
ž
ivanje od dru
š
tva, a ukoliko ne
m
ož
e da naplati svoje potra
ž
ivanje od dru
š
tva, onda ima pravo da se naplati i od lica
koja odgovaraju za obaveze dru
š
tva.
Solidarna odgovornost
postoji kad poverilac
m
ož
e svoje potra
ž
ivanje da naplati ili od dru
š
tva ili od drugog lica kao solidarnog
du
ž
nika. Poverilac po svom izboru ceni od koga
ć
e svoje potra
ž
ivanje naplatiti. U praksi
se poverilac nap
la
ć
uje od
du
žn
ika od koga se lak
še
naplatiti, tj. koji je solventniji.
Ukoliko se poverilac ne m
ož
e naplatiti samo od jednog du
žn
ika, mo
ž
e se istovremeno
delimi
č
no naplatiti od dru
š
tva, a za preostali deo duga od solidarnog du
ž
nika, ili
obrnuto. Prema n
ašem
zakonodavstvu, prete
ž
no je od
re
đ
e
na solidarna odgovornost
drugih lica za obaveze dru
š
tva.
Po svom obliku, obe navedene vrste odgovornosti mogu biti ograni
č
ena i
neograni
č
ena odgovornost u skladu sa zakonom. To zn
a
č
i
da postoje subsidijarna
ograni
č
ena i neograni
č
ena odgovornost i solidarna ograni
č
ena i neograni
č
ena
odgovornost.
c)
Zakon propisuje i
posebne du
ž
nosti
prema dru
š
tvu koje imaju ortaci i
komplementari;
č
lanovi dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u koji poseduju zn
a
č
aj
no
u
č
eš
ć
e
u osnovnom kapitalu dru
š
tva ili
č
lan dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u koji
je kontrolni
č
lan dru
š
tva u smislu
č
lana 62. Zakona o privrednim dru
š
tvima; akcionari
koji poseduju zn
a
č
aj
no
u
č
eš
ć
e
u osnovnom kapitalu dru
š
tva ili akcionar koji je kontrolni

Privredno pravo
49
4. UPRAVLJANJE PRIVREDNI
M DRUŠ
TVOM
4.1.
Upravljanje u pojedinim pravnim formama
Osnovni pristup upravljanja privrednim dru
š
tvom je upravljanje na vlasni
č
k
om
principu. Dru
š
tvom upravljaju vlasnici dru
š
tva, odnosno predstavnici vlasnika dru
š
tva,
koje vlasnici odrede. Vlasnici, odnosno njihovi predstavnici, po pravilu upravljaju
dru
š
tvom srazmerno udelu u dru
š
tvu, odnosno srazmerno vrednosti i broju akcija. Novi
Zakon o privrednim dru
š
tvima doneo je zna
č
ajne novine u pogledu upravljanja u
dru
š
tvu sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u i akcionarskom dru
š
tvu, u smislu u
vo
đ
e
nja dve
vrste upravljanja: jednodomno i dvodomno.
a) Ort
a
č
kim dru
š
tvom upravljaju ortaci. Ortaci donose odluke o pitanjima koja
predstavljaju redovnu delatnost dru
š
tva, o pitanjima koja su izvan redovne delatnosti
dru
š
tva, kao i o prijemu novog ortaka dru
š
tva. Ortak mo
ž
e preneti o
vlaš
ć
enje na
p
oslovo
đ
enje na tre
ć
e lice ili drugog ortaka, ako se sa tim saglase svi ortaci.
Ortaci, tak
o
đ
e vo
de poslove dru
š
tva, ukoliko osniva
č
k
im aktom dru
š
tva nije
p
oslovo
đ
enje preneto na jednog ili vi
š
e ortaka.
b) Na komanditno dru
š
tvo shodno se primenjuju odredbe Zakona o privrednim
dru
š
tvima koje se odnose na ort
a
č
ko dru
š
tvo. Komplementari imaju status ortaka
ort
a
č
kog dru
š
tva. To zn
a
č
i
da komplementari donose odluke i vode poslove
komanditnog dru
š
tva u skladu sa osniva
č
k
im aktom.
c) Dru
š
tvom sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u upravljaju
č
lanovi dru
š
tva i vode
poslove dru
š
tva putem organa. Upravljanje dru
š
tvom sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u
zavisi da li je dru
š
tvo organizovano kao jednodomno ili dvodomno. Ako je
organizovano kao jednodomno, organi dru
š
tva su: skup
š
tina i jedan ili vi
š
e direktora. U
slu
č
aju dvodomnog upravljanja organi su: skup
š
tina, nadzorni odbor i jedan ili vi
š
e
direktora. U jedno
č
lanom dru
š
tvu u kome je jedini
č
lan dru
š
tva pravno lice, osniva
č
k
im
aktom mo
ž
e se odrediti organ tog
č
lana dru
š
tva koji u ime tog
č
lan
a vrši
funkciju
skup
š
tine, a u odsustvu takve odredbe smatra se da je to registrovani zastupnik tog
č
lana. Osniva
č
k
im aktom od
re
đ
uje
se da li je upravljanje dru
š
tvom jednodomno ili
dvodomno.
d) Akcionarskim dru
š
tvom upravljaju akcionari putem organa dru
š
tva.
Upravljanje dru
š
tva mo
ž
e biti organizovano kao jednodomno ili dvodomno. U slu
č
aju
jednodomnog upravljanja, organi dru
š
tva su: skup
š
tina, jedan ili vi
š
e direktora,
odnosno odbor direktora. U slu
č
aju dvodomnog upravljanja, organi dru
š
tva su:
skup
š
tina, nadzorni odbor, jedan ili vi
š
e iz
vršnih
direktora, odnosno izvr
š
ni odbor. U
jedno
č
lanom dru
š
tvu funkciju skup
š
tine
vrši
jedini akcionar dru
š
tva. Statutom se
od
re
đ
u
je da li je upravljanje dru
š
tvom jednodomno ili dvodomno.
4.2. Odgovornost
za
š
tetu pri
č
injenu
č
lanovima dru
š
tva i dru
š
tvu
Zakonom o privrednim dru
š
tvima je u
re
đ
eno da odre
đ
ena lica imaju posebne
du
ž
nosti prema dru
š
tvu. To su (prema
č
l 61.): ortaci, komplementari, kontrolni
č
lanovi
dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u koji poseduju zn
a
č
aj
no u
č
eš
ć
e u
osnovnom
kapitalu dru
š
tva ili
č
lan dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u koji je kontrolni
č
lan
Privredno pravo
50
dru
š
tva; akcionar koji poseduju zn
a
č
a
jno u
č
e
š
ć
e u osnovnom kapitalu dru
š
tva ili
akcionar koje je kontrolni akcionar dru
š
tva; direktori,
č
lanovi nadzornog odbora,
zastupnici i prokuristi; likvidacioni upravnik. Osniva
č
k
im aktom odnosno statutom
mogu se i druga lica odrediti kao lica koja imaju posebne du
ž
nosti prema dru
š
tvu.
Zakon propisuje da su ova lica
duž
na da rade u interesu privrednog dr
uš
tva
.
Du
ž
ni su da svoje poslove obavljaju savesno, sa pa
ž
njom dobrog privrednika i u
razumnom uverenju da deluju u najboljem interesu dru
š
tva.
Ukoliko lica navedena u
č
lanu 61. Zakona - i to se eksplicitno isti
č
u direktor,
č
lanovi nadzornog odbora, zastupnici, prokuristi i likvidacioni upravnik prek
rše
odredbu da u tom svojstvu iz
vršavaju
svoje poslove savesno, sa pa
ž
njom dobrog
privrednika i u razumnom uverenju da deluju u najboljem interesu dru
š
tva, dru
š
tvo
m
ož
e podneti tu
ž
bu protiv tih lica za naknadu
š
tete koju mu to lice prouzrokuje
povredom du
žn
osti pa
ž
nje iz definisane
č
lanom 63. Zakona o privrednim dru
š
tvima.
Prema navedenom Zakonu
(
č
lan 77.), protiv lica koja postupe u suprotnosti sa
dužn
o
š
ć
u
pa
ž
nje
(
č
lan 64.),
povrede pravila o odobravanju poslova u kojima postoji
li
č
ni interes
(
č
lan 67.),
povrede du
ž
nost izbegavanja sukoba interesa
(
č
lan 71.)
,
povrede poslovnu tajnu
(
č
lan 74.),
lica koja povrede pravila o zabrani konkurencije
(
č
lan 76.), mo
ž
e se podneti
individualna i derivativna tu
ž
ba.
a)
Individualnu tu
ž
bu
mo
ž
e podneti ortak,
č
lan ili akcionar privrednog dru
š
tva u
svoje ime protiv bilo kog lica iz pomenutog
č
lanom 61. Zakona, radi naknade
š
tete koju
mu to lice nanese povredom du
ž
nosti ut
vr
đ
e
nih Zakonom. Tu
žb
u mo
ž
e podneti jedno
lice u svoje ime ili vi
š
e lica koja deluju zajedno u njihovo ime.
b)
Derivativnu t
už
bu
mo
ž
e podneti jedan ili vi
š
e
č
lanova dru
š
tva u svoje ime, a
za
ra
č
un dru
š
tva (derivativna tu
ž
ba) ako u trenutku podn
oš
enja tu
ž
be: a) poseduju
udele ili akcije koji predstavljaju najmanje 5% osnovnog kapitala dru
š
tva, nezavisno od
toga da li je osnov za podno
š
enje derivativne tu
ž
be nastao pre ili posle sticanja
svojstva
č
lana dru
š
tva; b) ako su pre podn
oš
enja derivativne tu
ž
be pisanim putem
zahtevali od dru
š
tva da podnese tu
ž
bu po tom osnovu, a taj zahtev je odbijen, odnosno
po tom zahtevu nije postupljeno u roku od 30 dana od dana podno
š
enja zahteva.
Odredbe Zakona omogu
ć
avaju i da na mesto podnosioca derivativne t
už
be stupi lice
koje je u me
đ
uvremenu steklo udeo ili akcije u dru
š
tvu od lica koje je tu tu
žb
u podnelo.
Č
lanom
80. Zakona predvi
đ
ena je mogu
ć
nost da
č
lan dru
š
tva koji je zahtevao
podn
oše
nje tu
žb
e, a dru
š
tvo je to u
č
inilo, mo
ž
e od suda pred kojim se vodi postupak
zahtevati da mu dozvoli da stupi u parnicu kao u
meš
a
č
na strani t
už
ioca. Isto tako ako
je
č
lan dru
š
tva podneo
tuž
bu, drugi
č
lan dru
š
tva koji ispunjava uslov iz
č
lana 79.
Zakona mo
ž
e od suda pred kojim se postupak vodi zahtevati da stupi u parnicu kao
u
meš
a
č
na strani tu
ž
ioca.
4.3. Op
š
ti akti privrednog dru
š
tva
Postoje op
š
ti i pojedina
č
ni akti preduz
e
ć
a.
Opš
ti akti preduz
e
ć
a
su: statut, pravilnik i odluka kojom se na op
š
ti n
a
č
in
u
re
đ
u
ju od
re
đ
ena pitanja.
Statut je
prema sad
aš
njem Zakonu o privrednim dru
š
tvima, obavezan akt kod
akcionarskog dru
š
tva. Zakonom je, samo za akcionarsko dru
š
tvo, predvi
đ
eno kao
obaveza da pored osniva
č
k
og akta, imaju statut. To je, dakle, imperativna norma koja

Privredno pravo
52
5.1.
Ugovori o kontroli i upravljanju
Ugovor o kontroli i upravljanju je ugovor kojim dru
š
tvo poverava upravljanje i
vo
đ
e
nje poslova drugom dru
š
tvu. Ugovor o kontroli i upravljanju zaklju
č
uje se u
pisanoj formi i mora biti odobren od strane skup
š
tine svakog dru
š
tva koje ga je
zaklju
č
ilo tro
č
etvrtinskom ve
ć
inom glasova prisutnih akcionara, ako statutom nije
od
re
đ
ena ve
ć
a ve
ć
ina. U slu
č
aju ort
a
č
kog ili komanditnog dru
š
tva, ugovor o kontroli i
upravljanju odobravaju svi ortaci odnosno komplementari, ako osniva
č
k
im aktom nije
druga
č
ije od
re
đ
eno. Ugovor o kontroli i upravljanju se registruje u skladu sa zakonom o
registraciji i ne mo
ž
e stupiti na snagu pre dana registracije.
U slu
č
aju postojanja ugovora o kontroli i upravljanju, kontrolno dru
š
tvo ima
pravo da daje obavezuju
ć
a uputstva zavisnom dru
š
tvu o n
a
č
inu vo
đ
enja poslova,
rukovod
e
ć
i se
interesima grupe.
Direktori kontrolnog dru
š
tva du
žn
i su da kontrolisanom dru
š
tvu daju uputstva
sa pa
žn
jom dobrog privrednika, pri
č
emu se na direktora kontrolnog dru
š
tva odnose
sve odredbe koje se ti
č
u du
ž
nosti direktora uop
š
te
(
č
lan 63-80. Zakona o privrednim
dru
š
tvima). Kontrolno dru
š
tvo odgovara za
š
tetu koju je pretrpelo kontrolisano dru
š
tvo
usled postupanja po obavezuju
ć
im uputstvima koje je dobilo od kontrolnog dru
š
tva.
Zakonom je od
re
đ
ena z
aš
tita akcionara i poverilaca kontrolisanog dru
š
tva.
Izme
đ
u os
talog, naknada po osnovu ugovora o kontroli i upravljanju ne mo
ž
e se
isplatiti ako je kontrolisano dru
š
tvo poslovalo sa gubitkom. Predvi
đ
ena je i za
š
tita
spoljnih akcionara. Spoljni akcionar prema Zakonu o privrednim dru
š
tvima je svaki
akcionar kontrolisanog dru
š
tva koji nije kontrolno dru
š
tvo, niti je akcionar kontrolnog
dru
š
tva. Ugovorom o kontroli i upravljanju mora se odrediti primerena naknada po
akciji koju je kontrolno dru
š
tvo du
ž
no da p
la
ć
a s
poljnim akcionarima na god
iš
njem
nivou. Ova naknada se od
re
đ
uje
prema proceni budu
ć
e pr
ose
č
ne
o
č
ekivane dividende
po akciji za naredne tri poslovne godine, koju bi dru
š
tvo isplatilo kada ne bi bio
zaklju
č
en ugovor o kontroli i upravljanju, a najmanje u visini pro
se
č
ne
dividende po
akciji za prethodna tri poslovne godine. Na ovaj n
a
č
in
se spoljni akcionari
”š
tite
”
od
mogu
ć
e
š
tete od zaklju
č
ivanja ugovora o kontroli i upravljanju. Spoljni akcionar mo
ž
e
da preko suda , u vanparni
č
nom postupku, pobija, odnosno ispita primerenost
naknade za kontrolu i upravljanje, ako smatra da je naknada od
re
đ
ena ugovorom
neprimerena. Oni imaju pravo i da svoje akcije prodaju kontrolnom dru
š
tvu po ceni
koja odgovara tr
ž
i
š
noj vrednosti akcija ut
vr
đ
e
noj u skladu sa zakonom. Umesto isplate
ugovor mo
ž
e predvideti zamenu akcija za akcije kontrolnog dru
š
tva, u srazmeri koja je
od
re
đ
ena ugovorom. I u slu
č
aju od
re
đ
i
vanja cena akcija u ovom slu
č
aju spoljnim
akcionarima ostaje mogu
ć
nost njenog ispitivanja od strane suda. Zakon je predvideo i
adekvatnu z
aš
titu poverilaca.
Privredno pravo
53
6. STATUSNE PROMENE KOD PRIVREDNIH
DRUŠ
TAVA
Prema Zakonu o privrednim dru
š
tvima, pod statusnom promenom se dru
š
tvo
(dru
š
tvo prenosilac) reorganizuje tako
š
to na drugo dru
š
tvo (dru
š
tvo sticalac) prenosi
imovinu i obaveze, dok njegovi
č
lanovi u tom dru
š
tvu sti
č
u udele odnosno akcije. Pod
pojmom reorganizacije privrednog dru
š
tva podrazumevaju se:
pripajanje, spajanje,
podela i izdvajanje.
Svi
č
lanovi dru
š
tva prenosioca sti
č
u udele, odnosno akcije u dru
š
tvu sticaocu
srazmerno svojim udelima, odnosno akcijama u dru
š
tvu prenosiocu. Npr. akcionari
postoj
e
ć
eg
akcionarskog dru
š
tva prenose svoje vlasn
iš
tvo na akcijama u drugo dru
š
tvo
(dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u) i njihove akcije se pretvaraju u udele. Postoji
izuzetak ako se svaki
č
lan dru
š
tva prenosioca saglasi da se statusnom promenom, iz
vrši
zamena udela odnosno akcija u druga
č
ijoj srazmeri ili ako koristi svoje pravo na isplatu
umesto sticanja udela, odnosno akcija u dru
š
tvu sticaocu. Postoji n
a
č
in da se umesto
pretvaranja
vlasniš
tva u udele ili akcije
č
lanu dru
š
tva iz
vrši
nov
č
ano pla
ć
anje. U tom
slu
č
aju ukupan iznos tih p
la
ć
a
nja svim
č
lanovima dru
š
tva prenosioca ne mo
ž
e pre
ć
i
10% ukupne nominalne vrednosti udela, odnosno akcija koje sti
č
u
č
lanovi dru
š
tva
prenosioca, a ako te akcije nemaju nominalnu vrednost 10% ukupne
ra
č
unovodstvene
vrednosti tih akcija.
Ukoliko se statusnom promenom osniva novo dru
š
tvo, na osnivanje tog dru
š
tva
primenjuju se odredbe Zakona o privrednim dru
š
tvima koje se odnose na osnivanje
dru
š
tva u odgovaraju
ć
oj pravnoj formi, osim ako je druga
č
ije regulisano odredbama
tog zakona.
Za slu
č
aj da se javno akcionarsko dru
š
tvo pripaja dru
š
tvu koje nije javno
akcionarsko dru
š
tvo ili se sa njim spaja u novo dru
š
tvo koje nije javno akcionarsko
dru
š
tvo, to dru
š
tvo mora da ispuni uslove za prestanak svojstva javnog dru
š
tva koji su
propisani zakonom kojim se ur
e
đ
uje tr
žiš
te kapitala.
U cilju z
aš
tite konkurencije statusne promene se ne mogu
vrš
iti u suprotnosti sa
odredbama koji regu
lišu
tu oblast.
6.1. Statusna
promena
U statusnoj promeni mogu u
č
estvovati jedno ili vi
š
e dru
š
tava iste ili razli
č
ite
pravne forme. U statusnoj promeni ne mo
ž
e u
č
estvovati dru
š
tvo koje je u likvidaciji li u
st
e
č
aj
u, osim ako se statusna promena sprovodi kao mera reorganizacije u skladu sa
zakonom koji se u
re
đ
u
je st
e
č
aj.
Ugovor o statusnoj promeni stupa na snagu kada ga
odlukom odobre skup
š
tine svih dru
š
tava koja u
č
estvuju u statusnoj promeni, odnosno
danom zaklju
č
enja tog ugovora ako je taj datum kasniji, ako ugovorom nije predvi
đ
eno
da stupa na snagu nekog kasnijeg datuma. U odnosu na raniji zakon, novim zakonom
statusne promene ure
đ
ene su generalno, za sva dru
š
tva, a ne pojedin
a
č
no.
Ovakvo
reše
nje je sadr
ž
ano i u uporednom pravu.

Privredno pravo
55
6.1.3.
Podela privrednog dru
št
va
Podela privrednog dru
š
tva
prema novom zakonu mo
ž
e da nastane u tri
razli
č
ita slu
č
aja i to:
1) podela uz osnivanje;
2) podela uz pripajanje i
3)
meš
ovita podela (podela uz pripajanje i podela uz osnivanje).
Podela uz osnivanje
je takva statusna promena kojom privredno dru
š
tvo
prenosi (deli) svoju imovinu i obaveze na dva ili vi
š
e novih dru
š
tava koja nastaju od
tako podeljene imovine. Ovde se tak
o
đ
e
za prenetu imovinu izdaju akcije ili udeli.
Akcije ili udele izdaju nova dru
š
tva koja su nastala od imovine podeljenog dru
š
tva.
Akcije ili udeli se izdaju akcionarima ili
č
lanovima dru
š
tva prestalog podelom (zavisno
koju je pravnu formu imalo podeljeno dru
š
tvo). Ovakvim dobijanjem akcija ili udela
akcionari ili
č
lanovi dru
š
tva prestalog podelom, postaju akcionari ili
č
lanovi jednog od
novonastalih dru
š
tava.
Podela uz pripajanje
je takva statusna promena kod koje se postoje
ć
e
privredno dru
š
tvo deli pren
ose
ć
i s
vu svoju imovinu i obaveze na dva ili vi
š
e postoje
ć
ih
privrednih dru
š
tava. Bitno je da imovinu prenosi na vi
š
e dru
š
tava. Ukoliko bi to dru
š
tvo
imovinu prenelo samo na jedno dru
š
tvo, to ne bi bila podela, nego spajanje. Isto kao i
kod spajanja, dru
š
tvo koje se deli na opisani n
a
č
in,
prestaje usled podele i ne sprovodi
se postupak likvidacije. I ovde se imovina prenosi u zamenu za izdavanje akcija ili
udela dru
š
tva sticaoca akcionarima ili
č
lanovima dru
š
tva prestalog podelom.
Postoji
me
šovit
oblik podele
, gde se postoje
ć
e privredno dru
š
tvo deli pren
ose
ć
i
svoju imovinu na dva ili vi
š
e novoosnovanih dru
š
tava i jedno ili vi
š
e postoj
e
ć
ih
dru
š
tava.
Odluku o podeli dru
š
tva donosi nadle
ž
ni organ dru
š
tva, na
j
č
eš
ć
e skup
š
tina
dru
š
tva, zavisno od pravne forme dru
š
tva.
Dr
uš
tvo slobodno odl
u
č
uje o podeli.
6.1.4.
Izdvajanje
Zakonom je predvi
đ
ena i mogu
ć
nost izdvajanja kao statusna promena. U
ranijem pravnom sistemu n
aše
zemlje, pre uvo
đ
enja tr
žiš
ne privrede i preduzetn
iš
tva,
bio je poznat institut izdvajanja dela privrednog subjekta u samostalan privredni
subjekat (mogla se izdvojiti OOUR-a).
Prema novom zakonu, izdvajanje privrednog dru
š
tva se mo
ž
e iz
vrši
ti u tri
slu
č
aja:
1) izdvajanje uz osnivanje;
2) izdvajanje uz pripajanje i
3)
meš
ovito izdvajanje (izdvajanje uz osnivanje i izdvajanje uz osnivanje).
Izdvajanje uz osnivanje
je statusna promena kojom privredno dru
š
tvo, deljenik,
prenosi jedan ili vi
š
e delova svoje imovine i pripadaju
ć
i deo obaveza na jedno ili vi
š
e na
taj n
a
č
in
novoosnovanih dru
š
tava. U stvari, od delova imovine dru
š
tva deljenika osniva
se jedno ili vi
š
e novih dru
š
tava. I u ovom slu
č
aju se
vrši
zamena akcija ili udela sli
č
n
o
kao kod izdvajanja uz pripajanje.
Privredno pravo
56
Izdvajanje uz pripajanje
predstavlja takvu statusnu promenu kojom postoje
ć
e
privredno dru
š
tvo, deljenik, prenosi jedan ili vi
š
e delova svoje imovine i pripadaju
ć
i
deo obaveza na jedno ili vi
š
e, tak
o
đ
e
postoje
ć
ih dru
š
tava. U ovom slu
č
aju sva dru
š
tva, i
dru
š
tvo koje prenosi delove imovine i dru
š
tva na koja se prenosi ta imovina i
srazmerne obaveze, ostaju da postoje kao pravna lica. Dale, samo se menja visina
imovine i vlasnici akcija ili udela u zavisnosti o kojoj se pravnoj formi radi. Kao kod
prethodnih statusnih promena, izdaju se akcije ili udeli akcionarima ili
č
lanovima
dru
š
tva deljenika od strane dru
š
tava sticalaca na koje je preneta imovina, srazmerno
toj imovini.
Na tre
ć
i
sl
u
č
aj
izdvajanja
shodno se primenjuju odredbe zakona o podeli uz
pripajanje i podeli uz osnivanje.
6.2. Promena pravne forme privrednog dru
št
va
Privredno dru
š
tvo mo
ž
e promeniti, odnosno pr
e
ć
i
iz jedne u drugu pravnu
formu. Zn
a
č
i,
mo
ž
e promeniti pravnu formu u kojoj je osnovano u drugu pravnu formu.
Zakonodavac je, kako bi izbegao prenormiranost, odredbe o promeni pravne
forme sveo na najmanju mogu
ć
u meru.
Prilikom promene pravne forme, privredno dru
š
tvo mora ispunjavati uslove koji
su zakonom propisani za tu drugu pravnu formu u koju prelazi. Ako bi privredno
dru
š
tvo koje je osnovano u pravnoj formi dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u pr
ešlo
u pravnu formu akcionarskog dru
š
tva, pri tom bi moralo imati odgovaraju
ć
i zakonom
predvi
đ
en nov
č
ani ulog osnovnog kapitala, izdati akcije i ispunjavati druge uslove koji
su propisani Zakonom za akcionarsko dru
š
tvo. Sve pravne forme privrednih dru
š
tava
(ort
a
č
ko dru
š
tvo, komanditno dru
š
tvo, dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u i
akcionarsko dru
š
tvo) mogu promeniti svoju pravnu formu i pre
ć
i u drugu
ž
eljenu
pravnu formu privrednog dru
š
tva.
Za razliku od statusnih promena, prilikom prelaska dru
š
tva u drugu pravnu
formu dru
š
tva, to dru
š
tvo koje menja pravnu formu
ne prestaje da postoji kao pravno
lice, niti nastaje novo dru
š
tvo
. To dru
š
tvo postoji u kontinuitetu, ne menjaju
ć
i svoj
pravni status, ali nastavlja da posluje u novoj pravnoj formi, u konkretnom slu
č
aju npr.
kao akcionarsko dru
š
tvo, dok prestaje da posluje kao dru
š
tvo sa ograni
č
enom
odgovorn
oš
ć
u. Samim tim, n
iš
ta se ne menja u odnosu na preuzeta prava i obaveze,
pa nije potrebna nikakva posebna z
aš
tita poverilaca. Prema ranije va
ž
e
ć
em zakonu,
promenom pravne forme privredno dru
š
tvo je gubilo kontinuitet.
Na promenu pravne forme dru
š
tva primenjuju se shodno odredbe Zakona koje
se odnose na osnivanje date forme dru
š
tva, ako Zakonom nije druga
č
ije od
re
đ
e
no. Ako
javno akcionarsko dru
š
tvo menja pravnu formu, ono mora da ispuni uslove za
prestanak svojstva javnog dru
š
tva koji su propisani zakonom kojim se u
re
đ
uje
tr
žiš
te
kapitala.
Zakonom o privrednim dru
š
tvima,
(
č
lanovima 478-482) je u
re
đ
ena
promena
pravne forme privrednih dru
š
tava, gde je regulisana i priprema akata i dokumenata u
vezi sa promenom pravne forme. Odluka o promeni pravne forme dru
š
tva sadr
ž
i
naro
č
ito: poslovno ime i adresu sed
iš
ta dru
š
tva koje sprovodi postupak promene
pravne forme; ozn
a
č
e
nje nove pravne forme dru
š
tva; podatke o n
a
č
i
nu i uslovima
konverzije udela u dru
š
tvu u akcije ili obratno, odnosno konverziju udela jedna pravne

Privredno pravo
58
Od
„r
e
dovne“
likvidacije (dobrovoljne)
koju svojom voljom pokre
ć
u vlasnici
privrednog dru
š
tva razlikujemo
prinudnu likvidaciju
koja se pokre
ć
e
„
po sili zakon
a“
ukoliko je ispunjen jedan od zakonskih uslova iz
č
lana 546. Zakona.
7.2.1. Postupak
„
red
ovne“
likvidacije
Postupak redovne likvidacije dru
š
tva po
č
inje danom registracije odluke o
likvidaciji i objavljivanjem oglasa o pokretanju likvidacije, u skladu sa Zakonom o
registraciji privrednih subjekata.
Redovna likvidacija privrednog dru
š
tva sprovodi se na osnovu dobrovoljne
odluke ortaka,
č
lanova ili akcionara. Odluka o pokretanju postupka likvidacije registruje
se i objavljuje u Registru privrednih subjekata.
Protiv dru
š
tva koje je u postupku likvidacije mogu se sprovoditi iz
vrš
enja i voditi
drugi postupci protiv i u korist dru
š
tva. Pokretanje likvidacije nema uticaja na podneti
predlog za pokretanje st
e
č
aja,
koji je podnet u skladu sa zakonom kojim se u
re
đ
uje
st
e
č
aj,
a poverioci dru
š
tva u likvidaciji mogu podneti predlog za pokretanje st
e
č
aja
i
tokom trajanja likvidacije iz razloga propisanim zakonom kojim se ure
đ
uje st
e
č
aj.
To
ipak ne zn
a
č
i
da se mogu voditi dva paralelna postupka, likvidacije i ste
č
aja,
ve
ć
samo
da se iz postupka likvidacije m
ož
e pr
e
ć
i u
postupak st
e
č
aja,
kao i da samo pokretanje
likvidacije ne zn
a
č
i
da se podneti predlozi za st
e
č
aj stavljaju van snage.
Privredno dru
š
tvo dostavlja
poznatim poveriocima pisano obave
š
tenje
sa
kopijom registracione prijave kojom ih ob
aveš
tava o pokretanju postupka prestanka
dru
š
tva likvidacijom. Ob
aveš
tenje obavezno sadr
ž
i adresu na koju se upu
ć
uje prijava
potra
ž
ivanja, rok u kome se upu
ć
uje, kao i upozorenje da
ć
e potra
ž
ivanje biti
prekludirano (zbog nepo
š
tovanja roka n
e
ć
e
biti uzeto u obzir), ako prijava potra
ž
ivanja
ne bude podneta u od
re
đ
e
nom roku. Pored obave
š
tenja poznatim poveriocima
privrednog dru
š
tva, o likvidaciji
javno obave
š
tavaju i ostali potencijalni poverioci
.
Pokretanje postupka likvidacije prouzrokuje od
re
đ
e
ne posledice na status
dru
š
tva, a dru
š
tvo dobija likvidacionog upravnika. Za vreme likvidacije dru
š
tva ne
isp
la
ć
uje
se u
č
eš
ć
e u
dobiti, odnosno dividende niti se imovina dru
š
tva rasp
ore
đ
u
je
č
lanovima dru
š
tva pre isplate svih potra
ž
ivanja poverilaca.
Likvidacioni upravnik
zastupa dru
š
tvo u likvidaciji i odgovaran je za zakonitost
poslovanja dru
š
tva. Likvidacioni upravnik mo
ž
e preduzimati sled
e
ć
e
aktivnosti:
vrš
iti
radnje na okon
č
anju poslova zapo
č
etih pre po
č
etka likvidacije; preuzeti radnje
potrebne za sprovo
đ
enje likvidacije, kao
š
to su prodaja imovine, isplata poverilaca i
isplata potra
ž
ivanja; vr
ši
druge poslove neophodne radi sprov
o
đ
e
nja likvidacije
dru
š
tva.
Likvidacionog upravnika imenuje dru
š
tvo u odluci o pokretanju likvidacije.
Imenovanjem likvidacionog upravnika svim zastupnicima dru
š
tva prestaju prava
zastupanja dru
š
tva. Dru
š
tvo m
ož
e imati vi
š
e likvidacionih upravnika, a registruju se u
skladu zakonom o registraciji, a ako odlukom nije druga
č
ije od
re
đ
eno oni zastupaju
dru
š
tvo zajedno. Likvidacioni upravnik mo
ž
e biti raz
reš
en, po postupku koji va
ž
i za
direktora, a mo
ž
e dati ostavku, tak
o
đ
e
na n
a
č
in
kao i direktor privrednog dru
š
tva. Za
slu
č
aj da je dru
š
tvo pokrenulo likvidacioni postupak, a nije imenovalo likvidacionog
upravnika, prema Zakonu
(
č
lan 529. stav 3), svi zakonski zastupnici dru
š
tva postaju
likvidacioni upravnici.
Privredno pravo
59
Likvidacioni upravnik ima pravo na isplatu naknade za rad, kao i da mu se
nadoknade tr
oš
kovi koje je imao u spro
vo
đ
e
nju likvidacije. Visinu tro
š
kova i naknade
za rad od
re
đ
uju ortaci, komplementari, odnosno skup
š
tina, a u slu
č
aju spora - sud.
Likvidacioni upravnik odgovara ortacima,
č
lanovima i akcionarima privrednog
dru
š
tva kao i poveriocima privrednog dru
š
tva za svu
š
tetu koju im prouzrokuje u
iz
vrše
nju svojih du
ž
nosti. Takva odgovornost je isklju
č
ena ukoliko je postupao savesno i
razumno u don
oš
enju poslovnih odluka. Potra
ž
ivanja po ovom osnovu zastarevaju u
roku od tri godine od dana brisanja dru
š
tva iz registra.
Oglas o pokretanju likvidacije
biva objavljen u trajanju od 90 dana na internet
stranici registra privrednih subjekata i sadr
ž
i prvenstveno poziv poveriocima da prijave
svoja potra
ž
ivanja. Taj poziv treba da sadr
ž
i i adresu sedi
š
ta dru
š
tva, odnosno adresu
za prijem p
oš
te, kao i upozorenje da
ć
e potra
ž
ivanja poverilaca biti prekludirana ako ih
poverioci ne prijave najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka perioda trajanja
oglasa. To zn
a
č
i
da posle tog roka n
e
ć
e
mo
ć
i prijaviti svoja potra
ž
ivanja.
Likvidacioni upravnik je d
už
an da poznatim poveriocima uputi i pisano
ob
aveš
tenje o pokretanju likvidacije, najkasnije u roku od 15 dana od dana po
č
etka
likvidacije dru
š
tva.
Dru
š
tvo na osnovu prispelih prijava potra
ž
ivanja (i po javnom pozivu i od
poznatih poverioca) treba da sa
č
ini listu prijavljenih potra
ž
ivanja i da sa
č
ini listu
priznatih i osporenih potra
ž
ivanja. Dru
š
tvo mo
ž
e u roku od 30 dana od prijema prijave
potra
ž
ivanja da ga ospori, u kom slu
č
aju je obavezno da o tome u istom roku obavesti
poverioca uz obraz
lož
enje osporavanja potra
ž
ivanja. Dru
š
tvo ne mo
ž
e osporavati
potra
ž
ivanja poveriocima
č
ija su potra
ž
ivanja utv
r
đ
e
na iz
vršnom
ispravom.
Obaveza likvidacionog upravnika je da sastavi po
č
etni likvidacioni bilans, kao
vanredni finansijski izve
š
taj. Rok za to je 30 dana od po
č
etka likvidacije. Ortaci,
komplementari, odnosno skup
š
tina du
žn
i su da donesu odluku o usvajanju po
č
etnog
likvidacionog bilansa najkasnije u roku od 30 dana od dana kad im je podnet na
usvajanje. Likvidacioni upravnik sastavlja i po
č
etni likvidacioni izve
š
taj koji sadr
ž
i sve
relevantne podatke neophodne za realizaciju likvidacije. Likvidacioni upravnik ga
sastavlja najranije 90, a najkasnije 120 dana od dana po
č
etka likvidacije, a ortaci,
komplementari, odnosno skup
š
tina ga usvaja najkasnije u roku od 30 dana od dana
kada im je podnet na usvajanje.
Ukoliko se likvidacija ne z
avrši
u jednoj kalendarskoj godini, likvidacioni
upravnik podnosi i godi
š
nji likvidacioni iz
veš
taj o svojim radnjama sa obrazlo
ž
enjem
razloga zbog kojih likvidacija nije z
avrše
na i nastavlja se u narednoj godini. God
iš
nji
likvidacioni iz
veš
taj registruje se u skladu sa zakonom o registraciji.
Tokom likvidacije dru
š
tvo m
ož
e doneti odluku da obustavi likvidaciju. Odluku
donose ortaci, komplementari, odnosno skup
š
tina. Ovakva odluka mo
ž
e biti doneta
samo u slu
č
aju da je dru
š
tvo namirilo u potpunosti sve poverioce, nezavisno od toga da
li su tim poveriocima potra
ž
ivanja osporena ili priznata, pod uslovom da nije otkazalo
ugovor o radu bilo kom zaposlenom po osnovu likvidacije niti otpo
č
elo sa isplatama
č
lanovima dru
š
tva. Sastavni deo odluke o obustavi likvidacije je imenovanje zakonskog
zastupnika dru
š
tva. Odluka o obustavi likvidacije registruje se u skladu sa Zakonom o
registraciji privrednih subjekata.
Du
ž
nost je likvidacionog upravnika da obustavi likvidacioni postupak, ukoliko
utvrdi da imovina du
ž
nika n
e
ć
e
biti dovoljna da podmiri obaveze prema svim
poveriocima. U tom slu
č
aju, du
ž
an je da pokrene postupak st
e
č
aja
(bankrotstva).

Privredno pravo
61
nadle
ž
nom registru god
iš
nji iz
veš
taj u zakonskom roku; ako je pravosna
ž
nom
presudom ut
vr
đ
e
na ni
š
tavost registracije osnivanja dru
š
tva; ako je pravosna
ž
nom
presudom nalo
ž
en prestanak dru
š
tva (a dru
š
tvo u roku od 30 dana ne otpo
č
n
e
likvidaciju); dru
š
tvo ostane bez zakonskog zastupnika, a ne registruje novog u roku od
tri meseca od dana brisanja prethodnog; dru
š
tvo u likvidaciji ostane bez likvidacionog
upravnika, a ne registruje novog u roku od tri meseca; ukoliko usvojeni po
č
etni
likvidacioni izve
š
taj ne bude dostavljen registru privrednih subjekata u skladu sa
zakonom i u drugim slu
č
ajevima predvi
đ
enim zakonom.
Za slu
č
aj da je ispunjen neki od ovih uslova registrator koji vodi registar
privrednih subjekata po sl
užb
enoj du
ž
nosti prevodi dru
š
tvo u status
„
u prinudnoj
lik
vidaciji“ i is
tovremeno objavljuje oglas o prinudnoj likvidaciji na internet stranici
registra privrednih subjekata u neprekidnom trajanju od
šest
meseci. Oglas mora da
sadr
ž
i: dan objave oglasa; poslovno ime i mati
č
ni broj dru
š
tva; razlog prinudne
likvidacije: obav
eš
tenje poveriocima da u roku od
šest
meseci od dana objave oglasa
mogu podneti predlog za pokretanje st
e
č
aja
nadle
ž
nom sudu u skladu sa zakonom
kojim se ure
đ
uje st
e
č
aj. Za
slu
č
aj da postoje razlozi za pokretanje st
e
č
aja
nadle
žn
i sud
m
ož
e otvoriti st
e
č
aj
u roku od godinu dana od objave oglasa i time se obustavlja
prinudna likvidacija. U suprotnom, registrator koji vodi registar tog privrednog subjekta
po sl
už
benoj du
ž
nosti
bri
še
dru
š
tvo iz registra.
Imovina brisanog dru
š
tva postaje imovina
č
lanova dru
š
tva u srazmeri sa
njihovim udelima u kapitalu dru
š
tva. Za slu
č
aj ort
a
č
kog dru
š
tva koje nema obavezan
osniva
č
k
i kapital, imovina se raspore
đ
uje na jednake delove izme
đ
u ortaka. I
č
lanovi
dru
š
tva koje se b
riše
u postupku prinudne likvidacije, po okon
č
anju postupka
likvidacije odgovaraju za obaveze dru
š
tva kao i
č
lanovi kod
”r
ed
ovne”
likvidacije. Uz to,
kontrolni
č
lanovi dru
š
tva s ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u i kontrolni akcionar
akcionarskog dru
š
tva odgovaraju neograni
č
eno solidarno za obaveze dru
š
tva i nakon
brisanja dru
š
tva iz registra. I u ovom postupku likvidacije potra
ž
ivanja poverilaca
zastarevaju u roku od tri godine.
7.3.
Ste
č
aj
Ste
č
aj
je prestanak pre
duze
ć
a sa n
aj
tež
im posledicama za poverioce. To je u
stvari bankrotstvo pred
uze
ć
a.
St
e
č
aj
se provodi kada nema dovoljno stredstava da bi
se, u punom iznosu, namirili svi poverioci.
Osim bankrotstvom, st
e
č
aj
se u od
re
đ
enim slu
č
ajevima mo
ž
e okon
č
ati
reorganizacijom privrednog dru
š
tva.
Oblast st
e
č
aja
privrednih dru
š
tava u
re
đ
ena je Zakonom o st
e
č
aju
(Sl. glasnik RS,
br. 104/2009, 99/2011, 71/2012
–
odluka US i 83/2014).
Prema Zakonu o st
e
č
a
ju
(
č
lan 2.), cilj st
e
č
aja
jeste najpovoljnije kolektivno
namirenje st
e
č
aj
nih poverilaca ostvarivanjem n
ajve
ć
e
mogu
ć
e vrednosti st
e
č
a
jnog
du
ž
nika, odnosno njegove imovine.
St
e
č
aj
ni postupak donosi sa sobom brojne posledice i na imovinu i na zaposlene
u pravnom licu, pa je njegovo regulisanje, a naro
č
ito primena oduvek izazivala veliku
pa
ž
nju. St
e
č
aj
ni postupak se ponekad odlagao i pored ispunjenosti svih uslova zbog
raznih socijalnih ili politi
č
k
ih razloga. Novim zakonom stvoren je kvalitetniji okvir, a
date su i mogu
ć
nosti da dru
š
tvo kroz reorganizaciju nastavi da posluje.
Privredno pravo
62
Bankrotstvo podrazumeva namirenje poverilaca prodajom celokupne imovine
st
e
č
aj
nog du
žn
ika, odnosno st
e
č
aj
nog du
žn
ika kao pravnog lica. U prvom slu
č
aju
prodaje se imovina d
už
nika, njegove
maš
ine, hale i sl. (zajedno ili pojedin
a
č
no). U
drugom slu
č
aju, prodaje se pravno lice kao celina, koje je vlasnik celokupne imovine.
St
e
č
aj
se m
ož
e sprovesti i kroz reorganizaciju koja m
ož
e biti manje
”
boln
a”
za
zaposlene i samog ste
č
ajnog du
ž
nika. Naime, pod reorganizacijom se podrazumeva
namirenje poverilaca prema usvojenom planu reorganizacije i to redefinisanjem
du
ž
ni
č
k
o-p
overila
č
kih odnosa, statusnim promenama du
žn
ika ili na drugi n
a
č
in
koji je
predvi
đ
en planom reorganizacije. U ovom slu
č
aju, privredni subjekt svojim delom ili u
celini mo
ž
e posle reorganizacije da nastavi sa poslovanjem. Ali reorganizacija
podrazumeva i promene, poput promene delatnosti, n
a
č
ina
poslovanja,
gaše
nja
nerentabilnih projekata,
”
ulazak
”
poverioca u vlasni
č
k
e odnose st
e
č
aj
nog d
užn
ika i sl.
Zakonodavac je ustanovio osam n
a
č
ela
st
e
č
aj
nog postupka: n
a
č
elo
z
aš
tite
st
e
č
aj
nih poverilaca; n
a
č
elo
jednakog tretmana i ravnopravnosti; n
a
č
e
lo
ekon
omi
č
n
osti; n
a
č
elo
sudskog spr
ovo
đ
e
nja postupka; n
a
č
elo
imperativnosti i
prekluzivnosti; n
a
č
elo
hitnosti; n
a
č
e
lo dvostepenosti; n
a
č
elo
javnosti i informisanosti.
Uslov za spro
vo
đ
enja st
e
č
aja
nad du
žn
ikom je
insolventnost
, nemog
u
ć
nost
isplate svojih obaveza, dugova. St
e
č
aj
ni razlozi se gradiraju kao:
trajna nesposobnost
pla
ć
an
je; pre
te
ć
a
nesposobnost pla
ć
an
ja; prezadu
že
nost; nepostupanje po
usvojenom planu reorganizacije i ako je plan reorganizacije izdejstvovan na prevaran
ili nezakonit na
č
in.
Trajna nesposobnost pla
ć
an
ja
postoji kada du
žn
ik ne m
ož
e da izmiri svoj dug u
roku od 45 dana od dosp
e
ć
a
obaveze ili ako je u potpunosti obustavio pla
ć
anje u roku
od 30 dana.
Pre
te
ć
a n
esposobnost pla
ć
an
ja
se pretpostavlja u slu
č
aju kada je predlog za
pokretanje st
e
č
aj
nog postupka podneo poverilac koji u sudskom ili poreskom iz
vršnom
postupku sprovedenom u Republici Srbiji nije mogao namiriti svoje nov
č
ano
potra
ž
ivanje bilo kojim sredstvom iz
vrš
enja.
Prezadu
žen
ost
postoji u slu
č
aju ako je imovina st
e
č
aj
nog du
ž
nika manja od
njegovih obaveza. Ovo se ne odnosi na situaciju ako je
re
č
o dru
š
tvima lica (ort
a
č
kom
dru
š
tvu ili komanditnom dru
š
tvu), ukoliko to dru
š
tvo ima najmanje jednog ortaka
odnosno komplementara koji je fizi
č
k
o lice.
St
e
č
aj
se otvara i ako odgovorna lica
ne postupaju po planu reorganizacije
ili
postupaju suprotno planu, na n
a
č
in
kojim se bitno ugro
ž
ava sprov
o
đ
e
nje plana
reorganizacije.
St
e
č
aj
ni postupak se ne
ć
e sprovoditi ako se utvrdi da je imovina st
e
č
aj
nog
du
ž
nika manja od visine tr
oš
kova st
e
č
aj
nog postupka ili da je imovina st
e
č
aj
nog
du
ž
nika neznatne vrednosti. U tom slu
č
aju st
e
č
aj
ni postupak se zaklju
č
uje bez
odlaganja
(
č
lan 13.), ali se i re
š
enjem st
e
č
aj
nog sudije nala
ž
e st
e
č
aj
nom upravniku da
unov
č
i imovinu st
e
č
a
jnog du
žn
ika i ostvarenim sredstvima pokrije nastale tr
oš
kove, a
eventualna preostala sredstva se up
la
ć
u
ju u bud
ž
et Republike Srbije. Ste
č
ajni postupak
se ipak n
e
ć
e
obustaviti ako st
e
č
aj
ni du
žn
ik ili st
e
č
aj
ni poverilac i pored ovih podataka
podnese zahtev za spro
vo
đ
e
nje st
e
č
aja.
M
e
đ
utim, tada je podnosilac ovog zahteva
du
ž
an da polo
ž
i neophodna sredstva za pok
ri
ć
e
tro
š
kova st
e
č
aj
nog postupka.
Otvoreni st
e
č
aj
ni postupak se obustavlja, bez odlaganja, ako se utvrdi da st
e
č
aj
ni
du
ž
nik ima samo jednog poverioca.
Prem
a kome se ste
č
ajni
postupak ne mo
ž
e sprovoditi?

Privredno pravo
64
Kada je st
e
č
aj
ni postupak otvoren
reš
enje o njegovom otvaranju istog se dana
kada je doneto dostavlja st
e
č
aj
nom du
ž
niku, podnosiocu predloga, organizaciji koja
sprovodi postupak prinudne naplate, registru privrednih subjekata, odnosno drugom
odgovaraju
ć
em registru, a drugim licima, ako sud proceni da za tim postoji potreba.
St
e
č
aj
ni sudija odmah po don
oše
nju r
eše
nja iz
ra
đ
uje i objavljuje
oglas o ste
č
aj
u
.
Po otvaranju st
e
č
aj
nog postupka i objavljivanju tog otvaranja, poverioci
prijavljuju ste
č
a
jnom sudu svoja potra
ž
ivanja
, s tim
š
to sva potra
ž
ivanja dospevaju za
naplatu danom objavljivanja oglasa o otvaranju st
e
č
aj
nog postupka.
St
e
č
aj
ni poverilac je lice koje na dan pokretanja st
e
č
a
jnog postupka ima
neobezb
e
đ
e
no potra
ž
ivanje prema st
e
č
aj
nom du
žn
iku, te se razlikuju st
e
č
a
jni
poverioci, svrstani u isplatne redove, zatim privilegovani poverioci razlu
č
ni poverioci,
zalo
ž
ni poverioci i poverioci st
e
č
aj
ne mase i izl
u
č
ni poverioci. St
e
č
a
jni poverioci ni
ž
eg
isplatnog reda mogu se namiriti tek po
š
to se namire st
e
č
aj
ni poverioci vi
š
eg isplatnog
reda. St
e
č
aj
ni poverioci istog isplatnog reda namiruju se srazmerno visini njihovih
potra
ž
ivanja.
Reše
njem o otvaranju st
e
č
aj
nog postupka st
e
č
ajni sudija zakazuje ro
č
i
š
te za
ispitivanje potra
ž
ivanja (ispitno ro
č
iš
te) i prvo po
verila
č
ko ro
č
i
š
te. Ispitno ro
č
iš
te treba
da se odr
ž
i u roku koji nije k
ra
ć
i
od 30 dana i
duž
i od 60 dana od dana isteka roka
od
re
đ
enog r
eše
njem za prijavljivanje potra
ž
ivanja.
Danom otvaranja st
e
č
a
jnog postupka st
e
č
aj
ni upravnik preuzima u dr
ž
avinu
celokupnu imovinu koja ulazi u st
e
č
aj
nu masu i njome upravlja. Pod
ste
č
a
jnom masom
se podrazumeva celokupna imovina st
e
č
a
jnog d
užn
ika u zemlji i inostranstvu na dan
otvaranja st
e
č
a
jnog postupka, kao i imovina koju st
e
č
a
jni du
ž
nik stekne tokom
st
e
č
aj
nog postupka. Obaveza ste
č
ajnog upravnika je da pop
iše
stvari koje ulaze u
st
e
č
aj
nu masu, uz nazna
č
enje njihove procene u visini o
č
ekivanog unov
č
enja. Prema
proceni stvari, pre ili posle popisa, st
e
č
aj
ni upravnik m
ož
e zatra
ž
iti da sl
už
beno lice
st
e
č
aj
nog suda zap
e
č
a
ti prostorije u kojima se nalaze stvari st
e
č
aj
nog du
ž
nika.
Obaveza st
e
č
aj
nog upravnika je da sastavi listu svih poverilaca za koje je
saznao iz poslovnih knjiga i ostale dokumentacije st
e
č
aj
nog du
ž
nika, iz drugih
podataka, kao i iz prijave potra
ž
ivanja. St
e
č
a
jni upravnik je, tak
o
đ
e,
du
ž
an da sastavi
listu du
žn
ika st
e
č
a
jnog d
užn
ika. U roku od 30 dana od preuzimanja imovine du
ž
an je da
sastavi i po
č
etni st
e
č
aj
ni bilans, kao i da vodi poslovne knjige st
e
č
a
jnog du
ž
nika.
Otvaranjem st
e
č
a
jnog postupka smatra se da je po
č
ela nova poslovna godina.
Utvr
đ
iva
nje potra
ž
ivanja realizuje se kroz njihovo prijavljivanje, koje poverioci
podnose pismeno st
e
č
a
jnom sudu, u propisanoj formi
(
č
lan 111.)
Izl
u
č
ni poverioci
u
isto vreme podnose zahtev da im se iz st
e
č
aj
ne mase izlu
č
e (odvoje) stvari koje ne
ulaze u ste
č
ajnu masu. St
e
č
aj
ni upravnik o izlu
č
nim zahtevima odlu
č
uje u roku od 20
dana od dana prijema. Ako je izlu
č
n
o pravo upisano u zemlji
š
nu ili u drugu javnu knjigu
ili registar, teret dokazivanja da stvar na kojoj postoji takvo pravo ulazi u ste
č
ajnu masu
pada na st
e
č
aj
nog du
ž
nika.
Posle isteka roka za prijavljivanje potra
ž
ivanja st
e
č
aj
ni sudija dostavlja sve
prijave potra
ž
ivanja ste
č
ajnom upravniku. Nakon toga st
e
č
aj
ni upravnik ut
vr
đ
uje
osnovanost, obim i isplatni red svakog potra
ž
ivanja i o tome sa
č
injava listu priznatih i
osporenih potra
ž
ivanja u roku od 40 dana od dana isteka roka za podn
oše
nje prijave
potra
ž
ivanja, odre
đ
enog od strane st
e
č
a
jnog sudije.
Kon
a
č
na
lista o svim prijavama potra
ž
ivanja sa
č
injava se na
ispitnom ro
č
i
š
tu
.
Privredno pravo
65
Na ispitno ro
č
iš
te se poziva st
e
č
a
jni upravnik i poverioci, a mo
ž
e se pozvati i
ste
č
ajni du
ž
nik, kao i lica koja su obavljala poslove kod st
e
č
aj
nog du
ž
nika, a mogu da
pru
ž
e podatke o postojanju i visini potra
ž
ivanja, kao i revizori koji
su vršili
pregled
poslovanja st
e
č
a
jnog d
už
nika.
Potra
ž
ivanje se smatra ut
vr
đ
enim ako nije osporeno od strane ste
č
ajnog
upravnika ili od strane poverilaca do zaklju
č
enja ispitnog ro
č
iš
ta. Poverilac
č
ije je
potra
ž
ivanje osporeno upu
ć
uje se na parnicu.
St
e
č
aj
ni sudija usvaja kon
a
č
nu
listu potra
ž
ivanja koju je sastavio st
e
č
aj
ni
upravnik. Na listi potra
ž
ivanja mogu biti samo neosporena potra
ž
ivanja, odnosno
potra
ž
ivanja koja se smatraju ut
vr
đ
e
nim. Poverilac
č
ije je potra
ž
ivanje osporeno,
upu
ć
uje se na parnicu radi ut
vr
đ
i
vanja osporenog potra
ž
ivanja.
Ukoliko postoji sporno potra
ž
ivanje, poverilac osporenog potra
ž
ivanja, odnosno
st
e
č
aj
ni upravnik uz saglasnost odbora poverilaca, m
ož
e predlo
ž
iti
reša
vanje spornog
odnosa putem medijacije, u skladu sa zakonom kojim se ure
đ
uje postupak medijacije.
U cilju z
aš
tite svih st
e
č
a
jnih poverilaca, st
e
č
aj
ni upravnik, u ime st
e
č
aj
nog
du
ž
nika i poverioca m
ož
e
pobijati pravne poslove i druge pravne radnje
zaklju
č
ene
odnosno preduzete pre otvaranja st
e
č
aj
nog postupka, kojima se naru
ša
va ravnomerno
namirenje st
e
č
aj
nih poverilaca ili o
š
t
e
ć
uju poverioci, kao i pravne poslove i druge
pravne radnje kojima se pojedini poverioci stavljaju u povoljniji polo
ž
aj
(
č
lan 119.).
Tr
oš
kovi ste
č
aj
nog postupka
obuhvataju: sudske tro
š
kove st
e
č
a
jnog postupka;
nagrade i naknade st
e
č
a
jnom upravniku i/ili privremenom st
e
č
aj
nom upravniku; druge
izdatke za koje je Zakonom o st
e
č
aju
predvi
đ
eno da se namiruju kao tro
š
kovi st
e
č
aj
nog
postupka.
Ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi, st
e
č
a
jni sudija donosi zaklj
u
č
ak
o
bankrotstvu i
unov
č
e
nju imovine.
Po don
oše
nju zaklju
č
k
a o unov
č
enju celokupne
imovine ili dela imovine od strane st
e
č
a
jnog sudije, prodaju celokupne imovine ili dela
imovine iz st
e
č
aj
ne mase
vrši s
t
e
č
a
jni upravnik.
Prodaja imovine
vrši
se javnim nadmetanjem, javnim prikupljanjem ponuda ili
neposrednom pogodbom, u skladu sa Zakonom o st
e
č
aju
i u skladu sa nacionalnim
standardima za upravljanje st
e
č
aj
nom masom. Radi pravne sigurnosti, pre prodaje
imovine st
e
č
aj
ni upravnik je
duž
an da st
e
č
a
jnom du
žn
iku, st
e
č
aj
nom sudiji, odboru
poverilaca, poveriocima koji imaju obezb
e
đ
e
no potra
ž
ivanje na imovini koja se prodaje
i svim onim licima koja su iskazala interes za tu imovinu, bez obzira po kom osnovu,
dostavi ob
aveš
tenje o nameri, planu prodaje, na
č
inu prodaje, rokovima prodaje. Javna
prodaja podrazumeva objavljivanje oglasa o prodaji u dva visokotira
žn
a dnevna lista,
osim ako tr
oš
kovi objave nisu nesrazmerno visoki u odnosu na vrednost predmeta
prodaje. U tom slu
č
aju, uz saglasnost odbora poverilaca, prodaja se m
ož
e oglasiti na
druga
č
iji n
a
č
in, propisan Zakonom o st
e
č
a
ju. Prodaja kvarljive robe provodi se po
posebnom, ubrzanom, postupku
(
č
lan 137.)
St
e
č
a
jnu masu pored nov
č
anih sredstava dobijenih prodajom imovine d
už
nika,
č
ine i nov
č
ana sredstva st
e
č
aj
nog du
žn
ika na dan pokretanja st
e
č
aj
nog postupka,
sredstva dobijena nastavljanjem zapo
č
etih poslova i nov
č
ana sredstva nastala
naplatom potra
ž
ivanja u st
e
č
aj
nom postupku.
U st
e
č
aj
nom postupku prodaji se
mo
že
izlo
ž
iti du
ž
nik kao pravno lice ili njegovi
delovi
. St
e
č
aj
ni upravnik
duž
an je da iz
vrši
procenu celishodnosti prodaje st
e
č
aj
nog
du
ž
nika kao pravnog lica, odnosno celokupne imovine st
e
č
a
jnog du
ž
nika u odnosu na
prodaju imovine st
e
č
a
jnog du
žn
ika u delovima i da o tome obavesti odbor poverilaca.

Privredno pravo
67
lista poverioca. Tak
o
đ
e
se ut
vr
đ
uju
mere za realizaciju plana reorganizacije, koje mogu
biti razli
č
ite od zadr
ž
avanje celokupne imovine iz st
e
č
aj
ne mase ili njenog dela,
zatvaranje neprofitnih pogona ili promena delatnosti, uzimanje kredita i sl. Mere
mogu, prema zakonu, biti razli
č
ite. Mo
ž
e se pretpostaviti da je cilj zakonodavca bio da
u odr
e
đ
e
nim slu
č
ajevima, kada nije povoljno ni za du
ž
nika, ni za poverioca, a ni
dr
ž
avu, da st
e
č
aj
bude okon
č
an bankrotstvom, st
e
č
aj
ni postupak bude realizovan kroz
reorganizaciju. Ovaj postupak mo
ž
e dovesti do "novog
ra
đ
a
nja" za du
ž
nika.
St
e
č
aj
ni sudija zakazuje ro
č
iš
te za razmatranje plana reorganizacije u roku od
20 dana od dana podn
oše
nja predloga plana, a pravo glasa imaju svi poverioci,
srazmerno visini njihovog potra
ž
ivanja. Na ro
č
iš
tu za razmatranje predloga plana
reorganizacije, st
e
č
a
jni sudija donosi
reše
nje kojim pot
vr
đ
uje
usvajanje plana
reorganizacije ili konstatuje da plan nije usvojen. Posle usvajanja plana reorganizacije,
sva potra
ž
ivanja i prava poverilaca i drugih lica i obaveze st
e
č
a
jnog du
žn
ika, od
re
đ
e
ne
planom, ur
e
đ
uju se prema uslovima iz tog plana. Usvojeni plan reorganizacije ima
snagu iz
vršne
isprave i smatra se novim ugovorom za izmirenje potra
ž
ivanja koja su u
njemu navedena. St
e
č
ajni du
žn
ik ima obavezu da preduzme sve mere propisane
usvojenim planom reorganizacije.
St
e
č
aj
ni postupak sprovodi sud na
č
ijem podru
č
ju je sedi
š
te st
e
č
a
jnog du
žn
ika.
Za st
e
č
aj
nog du
žn
ika koji nema sedi
š
te u Republici Srbiji st
e
č
aj
se sprovodi na podru
č
ju
gde je sred
iš
te glavnih interesa st
e
č
a
jnog du
žn
ika
(
č
lan 16.), ako su za to ispunjeni
uslovi Zakona o st
e
č
a
ju.
Organi
st
e
č
aj
nog postupka su:
ste
č
aj
ni sudija, ste
č
aj
ni upravnik, sku
pš
tina
poverilaca i odbor poverilaca
. St
e
č
aj
ni sudija je organ st
e
č
aj
nog postupka pri
nadle
ž
nom sudu, dok su ostali organi st
e
č
a
jnog postupka vansudski organi.
Ste
č
aj
ni sudija
kao organ suda ima sled
e
ć
a ovlaš
ć
enja: odlu
č
uje o pokretanju
st
e
č
aj
nog postupka; ut
vr
đ
uje
postojanje st
e
č
ajnog razloga i odlu
č
uje o otvaranju
st
e
č
aj
nog postupka; imenuje i raz
rešava
st
e
č
ajnog upravnika; odobrava tro
š
kove
st
e
č
aj
nog postupka i obaveze st
e
č
aj
ne mase pre njihove isplate; od
re
đ
uje
iznos
preliminarne i kona
č
ne naknade tro
š
kova i nagradu st
e
č
a
jnom upravniku; odlu
č
uje o
primedbama na rad st
e
č
aj
nog upravnika; razmatra predlog plana reorganizacije i
odr
ž
ava ro
č
iš
te za razmatranje predloga plana reorganizacije ili odbacuje predlog plana
reorganizacije; pot
vr
đ
u
je usvajanje plana reorganizacije ili konstatuje da plan
reorganizacije nije usvojen; donosi r
eše
nje o glavnoj deobi st
e
č
aj
ne mase; donosi
druge odluke i preduzima druge radnje predvi
đ
ene zakonom.
Ste
č
aj
nog upravnika
imenuje st
e
č
a
jni sudija r
eše
njem o otvaranju st
e
č
aj
nog
postupka. Prema novom Zakonu o st
e
č
aju
izbor st
e
č
aj
nog upravnika
vrši
se metodom
slu
č
ajnog odabira sa liste aktivnih st
e
č
a
jnih upravnika za podru
č
je nadle
žn
og suda, koju
sudu dostavlja organizacija nadle
žn
a z
a vo
đ
enje imenika st
e
č
aj
nih upravnika. Ministar
nadle
ž
an za poslove ste
č
aja propisuje bli
ž
e uslove i n
a
č
in
izbora st
e
č
a
jnog upravnika
metodom slu
č
ajnog odabira.
Za st
e
č
aj
nog upravnika m
ož
e biti imenovano lice koje je dobilo licencu za
obavljanje poslova st
e
č
a
jnog upravnika. Licencu m
ož
e da dobije lice koje je dr
ž
avljanin
Republike Srbije; ima poslovnu sposobnost; ima st
e
č
e
no visoko obrazovanje; ima tri
godine radnog iskustva sa visokom stru
č
nom spremom ili tri godine radnog iskustva na
spro
vo
đ
e
nju st
e
č
a
jnih postupaka; ima polo
ž
en stru
č
ni ispit za dobijanje licence; lice
dostojno poverenja za obavljanje poslova st
e
č
a
jnog upravnika. Zakonom se raz
ra
đ
uje
Privredno pravo
68
š
ta predstavlja
”
dostojno poverenje za obavljanje st
e
č
aj
nog upravnik
a”.
Licenca se ne
m
ož
e izdati licu protiv koga je po sl
užb
enoj du
ž
nosti pokrenut krivi
č
ni postupak,
odnosno koje je pravosna
žn
o osu
đ
eno za delo za koje je zapr
e
ć
e
na kazna du
ž
a od pet
godina zatvora ili za delo koje ga
č
ini nedostojnim za obavljanje poslova st
e
č
aj
nog
upravnika ili licu koje je u pritvoru, za vreme trajanja pritvora. Licenca va
ž
i tri godine od
dana izdavanja i mo
ž
e se obnoviti.
Zakon propisuje razloge zbog kojih jedno lice ne m
ož
e biti imenovano za
st
e
č
aj
nog upravnika u konkretnom st
e
č
aj
nom postupku, u smislu srodni
č
k
ih, du
ž
ni
č
k
ih,
radnopravnih i drugih odnosa
(
č
lan 21.).
Zakonski je u
re
đ
ena i mogu
ć
nost oduzimanja licence i
vrše
nja kontrole nad
radom st
e
č
aj
nih upravnika, kao i slu
č
ajevi zbog kojih st
e
č
a
jni sudija po slu
žb
enoj
du
ž
nosti ili na predlog odbora poverioca mo
ž
e da raz
reši
st
e
č
aj
nog upravnika.
Ste
č
aj
ni upravnik naro
č
ito je
dužan
da
: preduzme sve neophodne mere za
z
aš
titu imovine st
e
č
aj
nog du
žn
ika, uklju
č
uju
ć
i i spre
č
avanje prenosa imovine, njeno
p
e
č
a
ć
e
nje ili oduzimanje ukoliko je to neophodno; u roku od 30 dana od dana
imenovanja sastavi plan toka st
e
č
a
jnog postupka sa pred
ra
č
unom tro
š
kova i
vremenskim planom; zapo
č
ne popisivanje imovine st
e
č
aj
nog du
žn
ika u roku od 10
dana od dana imenovanja i da okon
č
a popisivanje u roku od 30 dana od dana
imenovanja; sastavi po
č
etni st
e
č
aj
ni bilans, kao i poreski bilans sa stanjem na dan
otvaranja i na dan okon
č
anja postupka st
e
č
aja,
u skladu sa poreskim propisima kao i da
te bilanse , sa poreskom prijavom, dostavi nadle
žn
om poreskom organu u propisanim
rokovima; bez odlaganja pismenim putem obavesti o st
e
č
a
jnom postupku sve
poverioce koji su mu u tom trenutku poznati uz n
avo
đ
e
nje svih podataka iz
reše
nja o
otvaranju st
e
č
a
jnog postupka, kao i drugih podataka od zn
a
č
aja
za poverioce; bez
odlaganja pismenim putem obavesti o otvaranju st
e
č
aj
nog postupka sve sudove pred
kojima se vode iz
vršni
postupci; uz saglasnost st
e
č
aj
nog sudije, na teret st
e
č
aj
ne mase,
osigura imovinu st
e
č
aj
nog du
žn
ika, u celini ili deli
mi
č
n
o, ako je to potrebno radi njene
z
aš
tite; podnosi st
e
č
aj
nom sudiji i odboru poverilaca redovan tromese
č
ni iz
veš
taj o
toku st
e
č
a
jnog postupka i o stanju st
e
č
a
jne mase; podnosi st
e
č
aj
nom sudiji plan
tro
š
kova st
e
č
ajnog postupka i obaveza st
e
č
aj
ne mase za naredni mesec; stara se o
z
avrše
tku zapo
č
etih, a nez
avrš
enih poslova ste
č
ajnog du
žn
ika, u cilju ostvarivanja
n
ajve
ć
e
mogu
ć
e vrednosti st
e
č
aj
nog du
žn
ika, odnosno njegove imovine; daje
mišlj
enje
o predlogu plana reorganizacije kad on nije podnosilac; utvrdi osnovanost, obim i
prioritet prijavljenih potra
ž
ivanja prema st
e
č
aj
nom du
ž
niku kao i svih obezb
e
đ
enja
potra
ž
ivanja; unov
č
i stvari i prava st
e
č
aj
nog du
žn
ika, u skladu sa zakonom; sastavi
nacrt re
š
enja za glavnu deobu st
e
č
aj
ne mase i nacrt z
avrš
n
og ra
č
una; iz
vrši
isplatu
poveriocima na osnovu
reše
nja o glavnoj deobi, u delu u kojem je re
š
enje postalo
pravosna
žn
o, u skladu sa zakonom; dostavi zavr
š
ni
ra
č
un; zastupa st
e
č
a
jnog du
žn
ika,
odnosno ste
č
ajnu masu u pokretanju i
vo
đ
e
nju sudskih, upravnih i drugih postupaka;
podnese predlog, zahtev ili drugi odgovaraju
ć
i akt nadle
ž
nom organu strane dr
ž
ave kao
zastupnik st
e
č
a
jnog d
už
nika, kojim iz
me
đ
u
ostalog zahteva plenidbu, oduzimanje,
z
aš
titu ili povra
ć
aj imovine st
e
č
aj
nog du
ž
nika koja se nalazi u inostranstvu ili je pod
kontrolom tog organa ili tre
ć
eg lica koje se nalazi pod njegovom jurisdikcijom, kao i da
sara
đ
uje sa organima strane dr
ž
ave ili stranim predstavnicima u skladu sa odredbama
ovog zakona kojima se regu
liše
st
e
č
aj
sa elementom inostranosti; obavesti
odgovaraju
ć
e registre o otvaranju st
e
č
aj
nog postupka, u skladu sa zakonom; obavlja i

Privredno pravo
70
Skupš
tina poverilaca
, kao organ st
e
č
aj
nog postupka, formira se na prvom
p
overila
č
kom ro
č
iš
tu.
Č
ine je svi st
e
č
aj
ni poverioci, nezavisno od toga da li su do dana
odr
ž
avanja skup
š
tine podneli prijavu potra
ž
ivanja.
Prvu sednicu skup
š
tine poverilaca zakazuje st
e
č
a
jni upravnik, a ukoliko on to ne
u
č
ini u roku od pet dana od dana dobijanja predloga od st
e
č
aj
nih poverilaca to mogu
u
č
initi st
e
č
aj
ni poverioci
č
ija su ukupna potra
ž
ivanja ve
ć
a od 20% od ukupnog iznosa
potra
ž
ivanja svih st
e
č
ajnih poverilaca. Na toj sednici
vrši
se izbor predsednika
skup
š
tine poverilaca i
č
lanova odbora poverilaca.
Prvo p
overila
č
ko ro
č
i
š
te se zakazuje
reše
njem o otvaranju st
e
č
aj
nog postupka,
kojim se saziva i sednica skup
š
tine poverilaca, ukoliko skup
š
tina poverilaca nije
formirana pre prvog po
verila
č
kog ro
č
iš
ta. St
e
č
ajni upravnik na po
č
etku ro
č
iš
ta daje
st
e
č
aj
nom sudiji i prisutnim st
e
č
aj
nim poveriocima pregled svih potra
ž
ivanja o kojima
na dan odr
ž
avanja ro
č
iš
ta ima saznan
je. Ve
ć
na prvom p
overila
č
kom ro
č
iš
tu, ukoliko se
za 70% potra
ž
ivanja u
č
ini verovatnim, na predlog poverilaca koji predstavljaju ta
potra
ž
ivanja st
e
č
aj
ni sudija mo
ž
e doneti
reše
nje o bankrotstvu.
Skupš
tina poverilaca ima slede
ć
a
ovla
š
ć
en
ja
: donosi odluku o bankrotu
st
e
č
aj
nog du
ž
nika u skladu sa
č
lanom 36. stav 4. Zakona o st
e
č
aj
u.; bira i opoziva
predsednika skup
š
tine poverilaca i odbor poverilaca; razmatra iz
veš
taje st
e
č
aj
nog
upravnika o toku st
e
č
a
jnog postupka i o stanju st
e
č
a
jne mase; razmatra iz
veš
taje
odbora poverilaca;
vrši druge
poslove odr
e
đ
e
ne Zakonom o st
e
č
a
ju.
Č
e
tvrti organ st
e
č
a
jnog postupka je
odbor poverilaca
. Bira ga skup
š
tina
poverilaca na prvom ro
č
iš
tu i ona odre
đ
uje broj
č
lanova odbora, s tim da taj broj ne
m
ož
e biti ve
ć
i od devet
č
lanova i mora biti neparan.
Č
lanovi
odbora poverilaca biraju
predsednika odbora poverilaca.
Radom odbora poverilaca rukovodi predsednik odbora. Predsednik zakazuje i
sednice odbora, a du
ž
an je da je zaka
ž
e kada to tra
ž
i vi
š
e od polovine
č
lanova tog
odbora.
Da bi odluka odbora poverilaca bila punova
ž
na, neophodno je da je za nju
glasalo vi
š
e od polovine svih
č
lanova odbora poverilaca.
Odbor poverilaca ima delokrug (
ovlaš
ć
enja) i prava.
Me
đ
u
delokrug odbora
poverilaca
ubrajamo: davanje
mišlj
enja st
e
č
a
jnom upravniku o n
a
č
inu unov
č
enja
imovine, ukoliko se prodaja ne
vrši
javnim nadmetanjem, daje saglasnost u vezi sa
radnjama od izuzetnog zn
a
č
aja, u
skladu sa Zakonom o st
e
č
aj
u; davanje
mišljenja
o
nastavljanju zapo
č
etih poslova st
e
č
a
jnog du
ž
nika; razmatranje izve
š
taja st
e
č
aj
nog
upravnika o toku st
e
č
a
jnog postupka i o stanju st
e
č
aj
ne mase; davanje saglasnost na
z
avrš
ni
ra
č
un st
e
č
aj
nog du
ž
nika; pregledanje i o svom tro
š
ku pribavljanje fotokopije iz
celokupne dokumentacije; iz
veš
tavanje skup
š
tine poverilaca o svom radu na zahtev
skup
š
tine poverilaca
; vrše
nje drugih poslova propisanih Zakonom o ste
č
aju. Me
đ
u
prava odbora poverilaca ubrajaju se i prava: na podn
oše
nje pismenih primedaba
st
e
č
aj
nom sudiji na rad st
e
č
aj
nog upravnika; na podno
š
enje
ž
albe na
reš
enja st
e
č
aj
nog
sudije, kada je
ž
alba dozvoljena; uvida u zapisnike, nalaze ve
š
taka i druga akta koja se
nalaze u st
e
č
aj
nom predmetu; davan
je mišljen
ja o priznavanju opravdanog manjka
ut
vr
đ
e
nih prilikom inventarisanja; predlaganja razr
eše
nja postoje
ć
eg st
e
č
aj
nog
upravnika i predlaganja imenovanja novog; izj
aš
njavanja o visini kon
a
č
ne
nagrade
st
e
č
aj
nom upravniku.
I
č
lanovi odbora poverilaca odgovaraju za
š
tetu koju su prouzrokovali svojim
radom ostalim poveriocima namerno ili krajnjom nepa
žn
jom.
Privredno pravo
71
Predsednik i
č
lanovi odbora poverilaca imaju pravo na naknadu stvarnih i
nu
ž
nih tr
oš
kova koje na osnovu obrazlo
ž
enog zahteva odobrava st
e
č
aj
ni sudija.
Otvaranjem st
e
č
a
jnog postupka nastupaju
pravne posledice
otvaranja
st
e
č
aj
nog postupka. Te posledice nastaju na po
č
etku dana, kada je oglas o otvaranju
st
e
č
aj
nog postupka istaknut na oglasnoj tabli suda. Pravne posledice st
e
č
aja
su:
pren
oše
nje funkcija organa upravljanja na st
e
č
aj
nog upravnika; pravni poslovi
raspolaganja stvarima i pravima koja ulaze u st
e
č
aj
nu masu, koje je st
e
č
aj
ni du
ž
nik
zaklju
č
io posle otvaranja st
e
č
aj
nog postupka, ne proizvode pravno dejstvo; punomo
ć
ja
koja je dao st
e
č
aj
ni du
ž
nik, a koja se odnose na imovinu koja ulazi u st
e
č
aj
nu masu,
prestaju otvaranjem st
e
č
aj
nog postupka; ov
laš
ć
enje na prihvatanja nasledstva
davanjem nasledni
č
k
e izjave prelazi na st
e
č
aj
nog upravnika.
Pokretanje st
e
č
aj
nog postupka za posledicu ima i
gaše
nje ranije st
e
č
e
nih prava
pre
č
e kupovine u pogledu imovine st
e
č
aj
nog du
ž
nika. Danom otvaranja st
e
č
aj
nog
postupka st
e
č
aj
ni upravnik odlu
č
uje o otkazu ugovora o radu zaposlenih. Zakonom su
mu data
širo
ka
ovlaš
ć
enja od mogu
ć
nosti da svim zaposlenima otka
ž
e ugovor o radu,
do mogu
ć
n
osti da odre
đ
e
ni broj radnika zadr
ž
i i da eventualno anga
žu
je druga lica,
koja nisu bila u radnom odnosu, radi okon
č
anja zapo
č
etih poslova ili rad
i vo
đ
e
nja
st
e
č
aj
nog postupka uz saglasnost st
e
č
aj
nog sudije. Zarade, koje odre
đ
uje
st
e
č
a
jni
upravnik, uz saglasnost st
e
č
aj
nog sudije; namiruju se iz st
e
č
aj
ne mase.
Uz poslovno ime ste
č
ajnog du
ž
nika dodaje se oznaka "u st
e
č
a
ju" sa
nazn
a
č
e
njem novog ra
č
una preko kog se
vrši
poslovanje st
e
č
a
jnog d
už
nika; gase se
stari
ra
č
uni st
e
č
aj
nog du
žn
ika.
Osim direktnih posledica na
duž
nika, od
re
đ
e
ne posledice odnose se na
njegova potra
ž
ivanja i to: st
e
č
aj
ni poverioci svoja potra
ž
ivanja prema st
e
č
aj
nom
du
ž
niku ostvaruju samo u st
e
č
a
jnom postupku; potra
ž
ivanja poverilaca prema
st
e
č
aj
nom du
žn
iku, koja nisu dospela, smatraju se dospelim; nenov
č
ana potra
ž
ivanja
st
e
č
aj
nog du
ž
nika koja nisu dospela smatraju se dospelim i unose se u st
e
č
aj
nu masu
izra
ž
enu u nov
č
anoj vrednosti; ob
ra
č
unavanje ugovorenih kamata prestaje danom
podn
oše
nja predloga za pokretanje st
e
č
aj
nog postupka; prijavljivanjem potra
ž
ivanja
prekida se zastarelost potra
ž
ivanja koje postoji prema st
e
č
a
jnom du
žn
iku; poveriocima
č
ije je potra
ž
ivanje vezano za od
ložni
uslov obezb
e
đ
uje se odgovaraju
ć
a sredstva iz
st
e
č
aj
ne mase. Pravo koje je poverilac imao pre podn
oš
enja predloga za pokretanje
st
e
č
aj
nog postupka, a odnose se na prebijanje svog potra
ž
ivanja prema st
e
č
aj
nom
du
ž
niku, se ne gubi otvaranjem st
e
č
aj
nog postupka.
Procesno pravne posledice pokretanje st
e
č
aj
nog postupka su da se prekidaju
svi sudski postupci u odnosu na st
e
č
aj
nog du
ž
nika i na njegovu imovinu, svi upravni
postupci pokrenuti na zahtev st
e
č
aj
nog du
žn
ika, kao i upravni i poreski postupci koji za
predmet imaju ut
vr
đ
i
vanje nov
č
ane obaveze st
e
č
aj
nog du
žn
ika. Sudske i upravne
postupke preuzima ste
č
ajni upravnik, u ime i za
ra
č
un st
e
č
aj
nog du
žn
ika, kada st
e
č
aj
ni
upravnik obavesti sud pred kojim se postupak vodi. Ne nastavljaju se upravni i poreski
postupci protiv st
e
č
aj
nog du
žn
ika,
ve
ć
je odgovaraju
ć
i organ d
už
an da podnese prijavu
potra
ž
ivanja u skladu sa Zakonom o st
e
č
aj
u. Zabranjeno je i prinudno iz
vrše
nje na
imovini st
e
č
aj
nog du
ž
nika.
Posledice pokretanja
st
e
č
aj
nog postupka na pravne poslove su: st
e
č
aj
ni
upravnik mo
ž
e , umesto st
e
č
aj
nog du
ž
nika, ispuniti dvostrano teretan ugovor i tra
ž
iti
ispunjenje od druge strane; ako se postupak vodi nad primaocem lizinga , davalac
lizinga ima pravo da mu se izlu
č
i predmet lizinga i pravo prioriteta na predmetu lizinga;

Privredno pravo
73
Ort
a
č
ko dru
š
tvo je nastalo u ranom srednjem veku sa po
č
etkom razvoja
trgovine, u gradovima severne Italije u IX i X veku, da bi se razvilo u drugim gradovima i
drugim zemljama sveta.
Ort
a
č
ko dru
š
tvo je pravno lice.
1.2. Osnivanje
ort
a
č
kog
dru
š
tva
Ort
a
č
ko dru
š
tvo mogu osnovati najmanje dva lica. To mogu biti: dva ili vi
š
e
fizi
č
k
ih lica
,
dva ili vi
š
e fizi
č
k
ih i pravnih lica ili dva ili vi
š
e pravna lica. Do Zakona o
privrednim dru
š
tvima iz 2004. godine ort
a
č
ko dru
š
tvo mogla su da osnuju samo fizi
č
k
a
lica. Time je i karakter li
č
nih odnosa osniva
č
a, koji je ova dru
š
tva svrstavao u dru
š
tva
lica, bio
ja
č
i.
Ugovorom o osnivanju ort
a
č
kog dru
š
tva predvi
đ
aju
se svi bitni elementi za
osnivanje dru
š
tva. P
oš
to je ort
a
č
ko dru
š
tvo specifi
č
no, dobro bi bilo da se svi odnosi
urede ugovorom o osnivanju ort
a
č
kog dru
š
tva. Ugovorom, se prema Zakonu, moraju
urediti kao
š
to su: podaci o osniva
č
ima, poslovno ime i sed
iš
te dru
š
tva, prete
ž
na
delatnost dru
š
tva, ozna
č
enje vrste i vrednosti uloga svakog ortaka i druga pitanja bitna
i karakteristi
č
na za ovo dru
š
tvo. Izmene i dopune ugovora o osnivanju dru
š
tva
vrše
se
jednoglasnom odlukom svih ortaka dru
š
tva, ako ugovorom o osnivanju nije druga
č
ije
od
re
đ
eno.
Zakonom nije predvi
đ
ena obaveza za ulaganje nov
č
anog dela osniv
a
č
kog
kapitala koji bi osniva
č
i morali ulo
ž
iti, kao
š
to je to predvi
đ
eno kod dru
š
tva sa
ograni
č
enom odgovorno
š
ć
u i akcionarskog dru
š
tva. M
e
đ
utim, Zakonom je u
re
đ
eno
š
ta
ortak dru
š
tva mo
ž
e, a ne mora uneti u ort
a
č
ko dru
š
tvo. To mo
ž
e biti novac, stvari,
prava i drugo. Kod ovog dru
š
tva, mo
ž
e se na ime uloga ortaka, ulo
ž
iti i rad ili usluge
koje se izra
ž
avaju u nov
č
anoj vrednosti.
Ortaci dru
š
tva ula
ž
u uloge jednake vrednosti, ako ugovorom o osnivanju nije
druga
č
ije odr
e
đ
e
no. Ortaci sti
č
u udele u dru
š
tvu srazmerno svojim ulozima u dru
š
tvu,
ako ugovorom o osnivanju nije druga
č
ije od
re
đ
e
no. Dakle, ortacima se pr
už
a
mogu
ć
nost da udeli u dru
š
tvu budu manji ili ve
ć
i u odnosu na u
lože
ne udele. Razloge
ovakvog postupanja ortaci nisu du
žn
i da obrazla
ž
u u osniva
č
k
om aktu. Ortak ne mo
ž
e
smanjiti svoj
ve
ć
uneti ulog bez saglasnosti svih ostalih ortaka.
Prenos udela izme
đ
u ortaka je slobodan, a ako ugovorom o osnivanju nije
druga
č
ije od
re
đ
e
no, ortak ne m
ož
e bez saglasnosti ostalih ortaka preneti svoj udeo
tre
ć
im licima, niti dati svoj udeo u zalogu tr
e
ć
em li
cu. Prenosilac udela i sticalac udela
odgovaraju neograni
č
eno solidarno za sve obaveze prenosioca udela prema dru
š
tvu na
dan registracije prenosa udela u skladu sa zakonom o registraciji, osim ako se svi ortaci
ne sporazumeju druga
č
ije.
1.3. Pravni
odnosi
izme
đ
u
č
la
nova dru
š
tva
Pravni odnosi izme
đ
u samih ortaka, kao i pravni odnosi ortaka sa dru
š
tvom,
u
re
đ
u
ju se ugovorom o osnivanju dru
š
tva i ugovorom ortaka dru
š
tva, ako dru
š
tvo ima
takav ugovor. Ugovor o osnivanju dru
š
tva, kao osniva
č
k
i akt je obavezan. U suprotnom,
ne bi se moglo osnovati ort
a
č
ko dru
š
tvo. Me
đ
u
tim, ugovor ortaka nije obavezan.
Ortaci ga mogu, a ne moraju zaklju
č
iti. Zn
a
č
i,
ove norme, kojima se ur
e
đ
uju odnosi
Privredno pravo
74
ugovorom ortaka su dispozitivnog karaktera. Dakle, ugovorne strane te odnose mogu
urediti po svojoj volji.
Ortak u ort
a
č
kom dru
š
tvu nije obavezan da svoj ulog pove
ć
ava iznad iznosa
ugovorenog osniva
č
k
im aktom. Tak
o
đ
e,
ortak ne mo
ž
e smanjiti svoj ulog bez
saglasnosti svih ostalih ortaka.
Ortaci dru
š
tva mogu slobodno
me
đ
usobno prenositi udele
, š
to zn
a
č
i
da je
prenos udela
me
đ
u or
tacima dru
š
tva slobodan.
Dobit ort
a
č
kog dru
š
tva deli se m
e
đ
u
ortacima dru
š
tva u skladu sa ugovorom o
osnivanju dru
š
tva. Tako
đ
e,
ortaci ort
a
č
kog dru
š
tva snose gubitak orta
č
k
og dru
š
tva
prema pravilima koja su utvrdili u ugovoru o osnivanju dru
š
tva.
1.4. Poslovo
đ
enje orta
č
k
im dru
š
tvom
Svaki ortak ima
ovlaš
ć
enje za obavljanje radnji u redovnom poslovanju dru
š
tva
(posl
ovo
đ
e
nje).
Postoje radnje koje ne spadaju u redovno poslovanje dru
š
tva i one se mogu
obavljati samo uz saglasnost svih ortaka, ako se ugovorom o osnivanju druga
č
ije ne
odredi .
Ako je ugovorom o osnivanju odr
e
đ
e
no da poslovo
đ
e
nje
vrši
jedan ili vi
š
e
ortaka, ostali ortaci nemaju
ovlaš
ć
enje za poslov
o
đ
e
nje.
Ako pravo na poslovo
đ
enje imaju svi ortaci orta
č
k
og dru
š
tva ili vi
š
e njih, svaki
od tih ortaka ima pravo da postupa samostalno , ali se drugi ortak mo
ž
e usprotiviti
preduzimanju od
re
đ
e
ne radnje. U tom slu
č
aju radnja ne mo
ž
e biti preduzeta.
Ako je ugovorom o osnivanju dru
š
tva odr
e
đ
e
no da ortaci dru
š
tva
ovlaš
ć
eni za
poslovo
đ
enje mogu postupati samo zajedno za svaki posao potrebna je saglasnost svih
ortaka dru
š
tva
ovlaš
ć
enih za poslovo
đ
enje. Me
đ
utim, ako postoji opasnost nastupanja
š
tete dru
š
tvu od odlaganja posla, onda nije potrebna saglasnost svih ortaka
poslovo
đ
enja. Svaki od ortaka
duž
an je da postupa po instrukcijama svakog od ostalih
ortaka
ovlaš
ć
enih za po
slovo
đ
e
njem. Za slu
č
aj da jedan ortak smatra da instrukcija
drugog ortaka nije primerena, o tome oba
veš
tava sve ortake o
vlaš
ć
ene za
p
oslovo
đ
enje radi zajedni
č
k
og odlu
č
ivanja, osim ako bi odlaganje rednje prouzrokovalo
š
tetu dru
š
tvu. Tada mo
ž
e postupati samostalno, ali je d
už
an da o tome obavesti sve
ostale ortake
ovlaš
ć
ene za poslovo
đ
enje.
Ortak ort
a
č
kog dru
š
tva koji je
ovlaš
ć
en
na poslov
o
đ
e
nje mo
ž
e preneti pravo na
poslovo
đ
enje na tre
ć
e lice, ako se sa tim saglase svi
č
lanovi dru
š
tva. Ako je pravo na
poslovo
đ
enje preneto na tre
ć
e lice, ortak ort
a
č
kog dru
š
tva odgovara za radnje tog lica,
kao da ih je sam preuzeo.
Ortak ort
a
č
kog dru
š
tva koji je
ovlaš
ć
en za poslovo
đ
e
nje, mo
ž
e odustati od
poslovo
đ
enja, ako za to postoji opravdan razlog. U tom slu
č
aju ortak pisanim putem
ob
aveš
tava ostale ortake dru
š
tva o nameri da otka
ž
e
ovlaš
ć
enje za poslo
vo
đ
e
nje kako
bi omogu
ć
io ostalim ortacima da preduzmu ili organizuju preduzimanje radnji iz
redovnog poslovanja dru
š
tva. Ako bi ortak postupio suprotno i, recimo,
neblagovremeno otkazao p
oslovo
đ
enje bio bi du
ž
an da dru
š
tvu nadoknadi time
prouzrokovanu
š
tetu. Pored otkaza poslov
o
đ
e
nja,
ovlaš
ć
enje za poslov
o
đ
e
nje mo
ž
e se
oduzeti ortaku. To se
č
ini odlukom nadle
ž
nog suda po tu
ž
bi dru
š
tva ili svakog od ortaka
ako se utvrdi da za to postoje opravdani razlozi, a naro
č
ito: nesposobnost ortaka da
pravilno vodi poslove dru
š
tva i u slu
č
aju te
ž
e povreda du
žn
osti prema dru
š
tvu.

Privredno pravo
76
obaveze dru
š
tva celokupnom svojom li
č
nom imovinom, a poverilac slobodno bira od
kojeg
ć
e se ortaka dru
š
tva naplatiti, od jednog, vi
š
e njih ili od svih njih istovremeno.
Ovakva odgovornost ortaka dru
š
tva za njegove obaveze postoji samo ako postoji i
obaveze dr
ušt
va prema tre
ć
em licu, usled
č
ega je odgovornost ortaka dru
š
tva
akcesorne prirode, postoji uz obavezu dru
š
tva kao glavnog du
žn
ika. Ort
a
č
ko dru
š
tvo
zbog ovakve odgovornosti njegovih ortaka i drugih obele
ž
ja, prestavlja vrlo povoljan
oblik statusnog organizovanja ortaka za obavljanje od
re
đ
ene privredne delatnosti pod
zajedni
č
k
om poslovnim imenom. Prema tre
ć
im licima ort
a
č
ko dru
š
tvo je privla
č
no
zbog visokog stepena jemstva ortaka dru
š
tva (solidarna odgovornost) za obaveze
dru
š
t
va, š
to ovakvom dru
š
tvu daje veliku kreditnu sposobnost. Unutar samog dru
š
tva,
ono predstavlja
č
vrstu zajednicu rada, kapitala i poslovnog rizika ortaka, kao osniva
č
a
dru
š
tva.
Zakonom o privrednim dru
š
tvima
(
č
lan 124.) u
re
đ
e
na je i z
aš
tita poverilaca
ortaka, kako bi se istakla jo
š ve
ć
a pravna sigurnost u ovaj oblik privrednog dru
š
tva.
1.6. Isklju
č
enje i istupanje ortaka iz dru
š
tva
Ortak m
ož
e slobodno, bez ograni
č
enja, da istupi iz dru
š
tva, podno
š
enjem
ob
aveš
tenja o istupanju ostalim
č
lanovima. Predvi
đ
eno je da se zahtev podnosi
najmanje
šest
meseci pre isteka poslovne godine, ako ugovorom o osnivanju nije
druga
č
ije odre
đ
eno. Ukoliko je zahtev dat u zakonskom roku (
šest
meseci pre isteka
poslovne godine) istupa iz dru
š
tva istekom poslovne godine.
Posledica istupanja ortaka iz dru
š
tva je da njegov udeo biva raspor
e
đ
en
srazmerno na preostale ortake, ako ugovorom o osnivanju nije druga
č
ije od
re
đ
eno. Sa
druge strane, dru
š
tvo je du
ž
no da u roku od
šest
meseci od dana istupanja ortaku koji
je istupio iz dru
š
tva u novcu isplati ono
š
to bi on primio u slu
č
aju likvidacije dru
š
tva, na
dan istupanja, ne uzimaju
ć
i u obzir teku
ć
e i nez
avrše
ne poslove. Me
đ
u
tim, ako je
vrednost imovine dru
š
tva na dan istupanja nedovoljna za pokri
ć
e obaveza dru
š
tva
ortak ima obavezu da isplati dru
š
tvu nepokriveni iznos, srazmerno svom udelu u
dru
š
tvu i to u roku od
š
est meseci, ako ugovorom nije odr
e
đ
en
drugi rok.
Č
lan
koji je istupio iz dru
š
tva ima solidarnu odgovornost za obaveze nastale do
istupanja iz dru
š
tva. Ta obaveza se gasi istekom roka od pet godina od istupanja iz
dru
š
tva.
Š
ta se d
ešava
sa posledicama poslova koji nisu za
vrše
ni u momentu istupanja iz
dru
š
tva?
Ortak koji je istupio iz dru
š
tva ima pravo da
u
č
estvuje u dobiti i gubitku iz
poslova koji nisu bili za
vrše
ni, ako ugovorom o osnivanju nije druga
č
ije od
re
đ
eno.
Ortak koji je istupio iz dru
š
tva mo
ž
e na kraju svake godine da tra
ž
i da se napravi
ob
ra
č
un o poslovima za
vrše
nim u toj godini i da mu se podnese iz
veš
taj o poslovima
koji nisu z
avrš
eni.
1.7. Nastavljanje
dru
š
tva sa naslednicima
Privredno pravo
77
Postoji vi
š
e opcija oko pravnog p
oložaja
udela posle smrti ortaka.
Prva mogu
ć
n
ost, zakonom propisana, ako ugovorom nije n
eš
to drugo
predvi
đ
eno, je da se udeo srazmerno deli na preostale ortake. Druga mogu
ć
nost
odnosi se na slu
č
aj kada je ugovorom iz
me
đ
u
ortaka predvi
đ
eno da udeo pripada
naslednicima, a naslednici ne
ž
ele da prihvate udeo. I u ovom slu
č
aju udeo se
srazmerno deli na preostale ortake. Tre
ć
a mogu
ć
nost, ako je ugovorom predvi
đ
eno da
udeo pripada naslednicima je da oni prihvate svoj udeo. Naslednici nastavljaju da
posluju sa preostalim ortacima, ali oni mogu zahtevati da se ort
a
č
ko dru
š
tvo promeni
pravnu formu u komanditno dru
š
tvo, a da oni steknu status komanditora. Na ovaj
n
a
č
in
naslednici ne preuzimaju obavezu da odgovaraju za obaveze dru
š
tva celokupnom
svojom imovinom.
Mogu
ć
e je da preostali ortaci ne prihvate da dru
š
tvo promeni pravnu formu i
postane komanditno dru
š
tvo. U tom slu
č
aju naslednici stupaju na mesto preminulog
ortaka.

Privredno pravo
79
Komanditno dru
š
tvo kao statusni oblik obavljanja odr
e
đ
e
ne privredne
delatnosti pod zajedni
č
kim poslovnim imenom, je pogodan za za komanditore za
plasiranje kapitala u od
re
đ
e
nu delatnost. To su lica koja se ne bave poslovanjem
dru
š
tva, v
e
ć
to
č
ine radi uve
ć
anja svog kapitala. Nasuprot njima, u komanditnom
dru
š
tvu su lica koja, po pravilu, ne ula
ž
u kapital u dru
š
tvo, ali imaju znanja i
sposobnosti za usp
eš
no organizovanje i vo
đ
e
nje poslovanja u toj delatnosti
(komplementari). Na taj n
a
č
in
komanditno dru
š
tvo predstavlja pogodan spoj dveju
vrednosti - vrednosti kapitala, s jedne strane, i vrednosti menad
ž
erskih sposobnosti, s
druge strane.
Komanditno dru
š
tvo sadr
ž
i u sebi pravna obele
ž
ja i ort
a
č
kog dru
š
tva i dru
š
tva
sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u. Status komplementara je isti kao i status
č
lanova
ort
a
č
kog dru
š
tva. Zato se na komplementare u komanditnom dru
š
tvu primenjuju
odredbe Zakona o privrednim dru
š
tvima koje se odnose na ortake u ort
a
č
kom dru
š
tvu.
Komanditno dru
š
tvo, mo
ž
e u od
re
đ
e
nim situacijama lako promeniti oblik u
ort
a
č
ko dru
š
tvo ili u dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u.
Komanditno dru
š
tvo ne prestaje u slu
č
aju smrti komanditora, kao ni u slu
č
aju
prestanka komanditora koji nije fizi
č
k
o lice. U ovom slu
č
aju na njegovo mesto stupaju
naslednici komanditora, odnosno pravni sledbenici. Ako iz komanditnog dru
š
tva istupe
svi komplementari, a najmanje jedan novi komplementar nije primljen u roku od
šest
meseci od dana istupanja poslednjeg komplementara, komanditori mogu u tom
mesecu doneti jednoglasnu odluku o promeni pravne forme u dru
š
tvo s ograni
č
enom
odgovorn
oš
ć
u ili akcionarsko dru
š
tvo, u skladu sa zakonom. Ako komanditori ne
postupe na n
a
č
ini
i u roku kako zakon predvi
đ
a, pokre
ć
e se postupak likvidacije
komanditnog dru
š
tva.
Ako iz komanditnog dru
š
tva istupe svi komanditori, komanditno dru
š
tvo m
ož
e
nastaviti da posluje kao ort
a
č
ko dru
š
tvo ili kao preduzetnik, u zavisnosti od broja
komplementara koji su ostali u komanditnom dru
š
tvu. Ako komplementari ne donesu
odluku u roku od
še
st meseci pokre
ć
e se postupak prinudne likvidacije.
2.2. Osnivanje
dru
š
tva
Kao
š
to je
ve
ć
iz
lože
no, komanditno dru
š
tvo osnivaju dve vrste osniva
č
a:
komplementari i komanditori.
Komanditno dru
š
tvo se osniva osniva
č
k
im aktom, ugovorom izme
đ
u osniva
č
a.
Osniva
č
k
im aktom se u
re
đ
uju
sva bitna pitanja za osnivanje i rad dru
š
tva: podaci o
osniva
č
ima i to li
č
no ime i prebivali
š
te svakog fizi
č
k
og lica, jedinstveni mati
č
ni broj i
prebivali
š
te komplementara, odnosno komanditora, koje je d
oma
ć
e
pravno lice,
odnosno broj p
asoša
ili drugi identifikacioni broj ili preb
ivališ
te komplementara,
odnosno komanditora koje je strano fizi
č
k
o lice; poslovno ime, mati
č
ni broj i sedi
š
te
pravnog lica komplementara i komanditora koje je d
oma
ć
e
pravno lice, odnosno broj
registracije ili drugi identifikacioni broj i sedi
š
te ortaka koji je stano pravno lice;
poslovno ime i sed
iš
te dru
š
tva; prete
ž
na delatnost dru
š
tva; ozn
a
č
enje vrste i vrednosti
uloga svakog osniva
č
a i druge elemente od zna
č
aja za dru
š
tvo. Ugovor o osnivanju
obavezno sadr
ž
i i oznaku koji je
č
lan dru
š
tva komplementar, a koji komanditor.
Komanditno dru
š
tvo d
už
no je da vodi evidenciju podataka o
č
lanovima dru
š
tva
u skladu sa
č
lanom 144. Zakona o privrednim dru
š
tvima, koji se odnosi na dru
š
tvo sa
ograni
č
enom odgovorno
š
ć
u.
Privredno pravo
80
Osniva
č
i u komanditno dru
š
tvo unose svoje uloge. Ulog komanditora u
komanditno dru
š
tvo mo
ž
e biti nov
č
ani i nenov
č
ani , uklju
č
uju
ć
i i iz
vrše
ni rad i usluge u
komanditnom dru
š
tvu. Analogno ort
a
č
kom dru
š
tvu ulog komplementara m
ož
e biti u
novcu, stvarima i pravima , kao i u radu ili uslugama i to kako u iz
vrš
enim tako i u onim
koje tek treba da budu iz
vrše
ne. Komanditor m
ož
e slobodno preneti svoj ulog na
drugog komanditora ili tr
e
ć
e
lice.
2.3. Upravljanje
dru
š
tvom
Komplementari, jedan ili vi
š
e njih, vode poslove komanditnog dru
š
tva, odnosno
vrše
poslovo
đ
enje dru
š
tvom.
Komanditori ne mogu vr
ši
ti ni p
oslovo
đ
e
nje, a ni zastupati komanditno dru
š
tvo
prema tre
ć
im licima.
Ove zakonske odredbe jasno razlikuju komplementare i komanditore. Jedni
imaju pravo na poslovo
đ
enje i zastupanje dru
š
tva prema tre
ć
im licima, dok drugi samo
unose svoj kapital od kog o
č
ekuju dobit.
Izuzetno, komanditor se mo
ž
e usprotiviti preduzimanju radnji ili zaklj
u
č
enju
poslova od strane komplementara koji su van redovnog poslovanja dru
š
tva, u kom
slu
č
aju komplementar ne mo
ž
e preduzeti tu radnju odnosno zaklju
č
iti taj posao.
Komandir mo
ž
e dobiti prokuru odlukom svih komplementara.
Zakonom o privrednim dru
š
tvima
(
č
lan 132.) predvi
đ
en je n
a
č
in
nadzora
komanditora nad radom komanditnog dru
š
tva imaju
ć
i u vidu da on nije neposredno
uklju
č
en u p
oslovo
đ
e
nje i upravljanje dru
š
tvom. Ovim
č
lanom omogu
ć
en mu je uvid u
kopije god
iš
njeg finansijskog iz
veš
taja i uvid u poslovne knjige i dokumenta dru
š
tva.
Ovo svoje pravo, ako mu nije omogu
ć
eno u redovnom postupku, mo
ž
e ostvariti i
putem suda u vanparni
č
nom postupku. Ovaj postupak pred sudom je hitan i sud je
du
ž
an da odluku donese u roku od osam dana od dana prijema zahteva.
2.4. Prava
i
obavez
e
č
l
anova dru
š
tva
Komanditorima se
udeo u dobiti
isp
la
ć
uje
srazmerno visini njegovog udela.
M
e
đ
utim ovo su dispozitivne odredbe i osniva
č
i ih mogu menjati i na drugi n
a
č
in
urediti ovu oblast.
Kada se govori o obavezama
č
lanova komanditnog dru
š
tva, onda u pogledu
odgovornosti tak
o
đ
e
postoje razlike. Neke od njih su
ve
ć
navedene.
Za obaveze
dru
š
tva prema tre
ć
im licima isklj
u
č
ivo odgovaraju komplementari, dok komanditori
snose rizik do iznosa svog uloga.
Komanditor tak
o
đ
e
odgovara ako nije uneo svoj
osniva
č
k
i ulog u komanditno dru
š
tvo, do visine uloga koji nije uneo na vreme u
dru
š
tvo. Ako je uneo udeo, on odgovara samo do visine svog osniva
č
kog uloga.
Komanditor kao komplementar odgovara ako je njegovo ime, uz njegovu saglasnost
uneto u poslovno ime komanditnog dru
š
tva. Komanditor odgovara kao
komplementar i ako je suprotno zakonskoj zabrani vodio poslove komanditnog
dru
š
tva.
Novi komanditor odgovara i za obaveze koje su nastale pre njegovog
pristupanja dru
š
tvu.

Privredno pravo
82
dru
š
tava predstavljaju velike prekomorske kolonijalne kompanije, osnovane po
č
etkom
XVII veka (Npr. holandska Isto
č
noindijska kompanija iz 1602. godine, zatim francuska
Isto
č
noindijska kompanija iz 1604. godine, engleska Isto
č
noindijska kompanija iz 1612.
godine i druge).
Prvo akcionarsko dru
š
tvo u Srbiji je osnovano 1869. godine. Bila je to
„P
rva
Srpska Banka
“. P
rvi zakon, Zakon o akcionarskim dru
š
tvima u Srbiji, donet 1896.
godine, imao je sli
č
nosti sa ugarskim, francuskim i n
ema
č
kim trgova
č
k
im zakonikom.
Bio je pripremljen 1937. godine Trgova
č
k
i zakonik za Kraljevinu Jugoslaviju. Njim su
bila obuhva
ć
ena i akcionarska dru
š
tva, ali zbog d
oga
đ
aja
koji su nastupili u svetu,
nikada nije stupio na snagu.
Akcionarska dru
š
tva su najva
žn
iji oblik privrednih dru
š
tava sa stanovi
š
ta
pribavljanja kapitala, jer postoji mogu
ć
nost koncentracije kapitala u dru
š
tvu iz brojnih
manjih izvora, od akcionara. M
e
đ
utim, akcionarska dru
š
tva nisu najbrojnija dru
š
tva
kapitala. Daleko su brojnija dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u.
Prema podacima Agencije za privredne registre pre dono
še
nja Zakona o
privrednim dru
š
tvima 2011. godine, u Srbiji je dru
š
tava sa ograni
č
enom odgovorno
š
ć
u
bilo 100.076, otvorenih akcionarskih dru
š
tava 2.026 a zatvorenih akcionarskih
dru
š
tava 346. Znatno ve
ć
i broj dru
š
tava sa ograni
č
enom odgovorno
š
ć
u ne zna
č
i da
najzna
č
ajniji deo privrednog kapitala nije
„sm
e
š
teno
“
upravo u akcionarska dru
š
tva.
Po pravilu, najve
ć
e srpske kompanije su organizovane kao akcionarska dru
š
tva.
Akcionarsko dru
š
tvo ima svoju imovinu koja je
odvojena
od imovine akcionara.
Akcionari kupuju od akcionarskog dru
š
tva akcije koje je to dru
š
tvo izdalo, un
ose
ć
i
tako
u dru
š
tvo svoje uloge, koji mogu biti u novcu, stvarima i pravima izra
ž
enim u nov
č
anoj
vrednosti.
Akcionarsko dru
š
tvo za svoje obaveze
odgovara
celokupnom svojom imovinom.
Akcionari ne odgovaraju za obaveze akcionarskog dru
š
tva. Oni su samo du
žn
i da unesu
svoj ulog kojim su kupili akcije.
U ekonomskom pogledu, akcionarsko dru
š
tvo je najzn
a
č
aj
niji tip trgova
č
k
og
dru
š
tva koje je po svojoj organizaciji i obliku podesno za formiranje i koncentraciju
kapitala, pa je po tom osnovu i glavni oblik multinacionalnih kompanija i strukture
me
đ
unarodnih holdinga.
Novi Zakon o privrednim dru
š
tvima sasvim je normativno pribli
ž
io n
aša
akcionarska dru
š
tva evropskom zakonodavstvu. To
ć
e sigurno stvoriti bolje
razumevanje stranaca za n
aš
privredni sistem, ali i bolje razumevanje n
aš
ih privrednika
normi stranog kompanijskog prava.
3.2. Osnivanje
dru
š
tva
Akcionarsko dru
š
tvo mogu osnovati fizi
č
k
a i pravna lica, dom
a
ć
a
i strana.
Akcionarsko dru
š
tvo, kao i sva privredna dru
š
tva, osniva se osniv
a
č
kim aktom.
Akcionarsko dru
š
tvo pored osniva
č
k
og akta
ima i statut
kojim se bli
ž
e u
re
đ
u
je
poslovanje i upravljanje dru
š
tvom. Statut je prema ranijem zakonu bio fakultativan akt
akcionarskog dru
š
tva, dok je on sada obavezan.
Akcionarsko dru
š
tvo se osniva potpisivanjem osniva
č
k
og akta dru
š
tva od
strane akcionara (osniv
a
č
a
). Potpisi na osniva
č
kom aktu se overavaju u skladu sa
zakonom kojim se ure
đ
uje
overa potpisa. Pored osniva
č
k
og akta, akcionari koji
osnivaju dru
š
tvo prilikom osnivanja potpisuju i prvi statut dru
š
tva.
Privredno pravo
83
Zakonom je propisana sadr
ž
ina osniva
č
k
og akta akcionarskog dru
š
tva
(
č
l. 265).
Osniva
č
k
i akt sadr
ž
i:
1) ime, jedinstveni mati
č
ni broj i preb
ivalište
akcionara koji je d
oma
ć
e
fizi
č
k
o
lice, odnosno ime, broj p
asoša
ili drugi identifikacioni broj i prebivali
š
te
akcionara koji je strano fizi
č
k
o lice, odnosno poslovno ime, mati
č
ni broj i
sed
iš
te akcionara koji je d
oma
ć
e
pravno lice, odnosno poslovno ime, broj
registracije ili drugi identifikacioni broj i sedi
š
te akcionara koji je strano
pravno lice;
2) poslovno ime i sed
iš
te dru
š
tva;
3) prete
ž
nu delatnost dru
š
tva;
4) ukupan iznos nov
č
anog uloga, odnosno nov
č
anu vrednost i opis
nenov
č
anog uloga svakog od akcionara koji osnivaju dru
š
tvo, roku uplate,
odnosno unosa uloga;
5) podatke o akcijama koje upisuje svaki akcionar koji osniva dru
š
tvo i to: broj
akcija, njihovu vrstu i klasu, njihovu nominalnu vrednost, odnosno kod
akcija bez nominalne vrednosti deo osnovnog kapitala za koji su one izdate;
i
6) izjavu osniva
č
a da osnivaju akcionarsko dru
š
tvo i preuzimaju obavezu
uplate odnosno unosa uloga po osnovu upisanih akcija.
Pored osniva
č
k
og akta akcionari koji osnivaju dru
š
tvo usvajaju i prvi statut, koji
pored osnovnih elemenata statuta mo
ž
e sadr
ž
avati i odredbu kojom se imenuju
direktori, odnosno
č
lanovi nadzornog odbora.
Minimalni osniva
č
k
i kapital akcionarskog dru
š
tva mora biti najmanje u visini
3.000.000,00 dinara, osim ako je posebnim zakonom predvi
đ
en ve
ć
i iznos.
Za one upisane akcije koje se u skladu sa osniva
č
k
im aktom up
la
ć
u
ju u novcu
neophodno je da se uplata iz
vrši
pre registracije osnivanja dru
š
tva. Uplata se vr
ši
na
privremeni
ra
č
un otvoren kod poslovne banke u Republici Srbiji. Prema Zakonu,
minimalan iznos koji akcionari osniva
č
i up
la
ć
u
ju pre registracije dru
š
tva iznosi 25%
osnovnog kapitala.
Prvim statutom mo
ž
e se odrediti da dru
š
tvo snosi odr
e
đ
e
ne stvarno nastale
tro
š
kove po osnovu osnivanja dru
š
tva ili da akcionari koji osnivaju dru
š
tvo imaju pravo
na naknadu tih tr
oš
kova od dru
š
tva, u kom slu
č
aju se ut
vr
đ
uje
najv
iši
iznos tih
tro
š
kova.
U prvom statutu dru
š
tva se navode i posebne pogodnosti koje se daju
pojedinim akcionarima ili tre
ć
im licima i navode se vrste pogodnosti, kao i period na
koji se daju, uklju
č
uju
ć
i i lica kojima se daju.
Posle odr
ž
ane osniva
č
k
e skup
š
tine akcionarsko dru
š
tvo, uz kompletnu
dokumentaciju, se upisuje u registar kada sti
č
e svojstvo pravnog lica. Registracija
podataka o privrednom dru
š
tvu i objavljivanje registracije
vrši
se u skladu sa zakonom
kojim se u
re
đ
uje
registracija privrednih subjekata.
3.3.
Akcije i druge hartije od vrednosti
Akcija je hartija od vrednosti koju izdaje akcionarsko dru
š
tvo. Osnovni kapital
akcionarskog dru
š
tva je ut
vr
đ
en
i podeljen na akcije. Akcionarsko dru
š
tvo, izdaje akcije
radi prikupljanja potrebnih sredstava za poslovanje dru
š
tva. Akcije se izdaju prilikom

Privredno pravo
85
akcionarskog dru
š
tva, kao njenog izdavaoca. Prava iz akcije (imovinsko pravna i li
č
no
pravna) zavise od vrste, odnosno roda akcije. Dakle, iz svake akcije proizilaze od
re
đ
e
na
prava za njenog imaoca, ali obim i sadr
ž
ina tih prava zavise od toga o kojoj se vrsti,
odnosno rodu akcija radi.
Akcija kao hartija od vrednosti sastoji se iz dva dela. Prvi deo akcije je osnovna
isprava ili
pla
š
t
. Drugi deo akcije se sastoji iz
kuponskog tabaka
(kuponski arak) koji
sadr
ž
i kupone za naplatu dividende. Bitni elementi p
laš
ta i kuponskog tabaka bi
ć
e
iz
lože
ni u delu o hartijama od vrednosti.
Prema redosledu izdavanja, akcije mogu biti osniva
č
k
e akcije prve emisije i
akcije narednih emisija.
Svaka akcija daje pravo glasa srazmerno nominalnoj vrednosti akcije.
Akcija m
ož
e imati jednog ili vi
š
e vlasnika i oni predstavljaju suvlasnike date
akcije. Suvlasnici akcije smatraju se jednim akcionarom u odnosu prema dru
š
tvu.
Akcionarsko dru
š
tvo mo
ž
e podeliti svaku akciju na ve
ć
i broj akcija ili spojiti vi
š
e
akcija u jednu. Iako se na taj n
a
č
in menja nominalna vrednost jedne akcije, ne menja se
osnovni kapital dru
š
tva, niti ukupna vrednost akcija jednog akcionara.
Nominalna vrednost akcije je vrednost koja je kao takva ut
vr
đ
ena odlukom o
izdavanju akcija.
Tr
žiš
na vrednost akcija javnog akcionarskog dru
š
tva ut
vr
đ
u
je se na regulisanom
tr
ž
i
š
tu kapitala. Izuzetno, tr
žiš
na vrednost akcija javnog akcionarskog dru
š
tva m
ož
e se
utvrditi putem procene (
č
lan 51.).
Emisiona cena akcije je vrednost po kojoj se izdaju akcije i utvr
đ
uju se odlukom
o izdavanju akcija.
Prenos akcija je slobodan , osim ako je statutom prenos ograni
č
en pravom
pre
č
e kupovine ostalih akcionara ili prethodnom saglasn
oš
ć
u dru
š
tva. U akcionarskim
dru
š
tvima koja nisu javna prenos akcija se
vrši
ugovorom koji se zaklju
č
uje u pisanoj
formi i overava u skladu sa zakonom kojim se ure
đ
uje
overa potpisa. Za razliku od ovih
dru
š
tava, prenos akcija u javnim akcionarskim dru
š
tvima
vrši
se u skladu sa zakonom
kojim se u
re
đ
uje
tr
žiš
te kapitala.
Statutom ili odlukom o izdavanju akcija prenos prava iz akcija se mo
ž
e ograni
č
iti
ili ukinuti. Ta mogu
ć
nost ne postoji kod javnog akcionarskog dru
š
tva.
Akcionarsko dru
š
tvo mo
ž
e st
e
ć
i
i
sopstvene akcije
. Sopstvene akcije su akcije
koje je dru
š
tvo steklo od svojih akcionara. Pod zakonom predvi
đ
enim uslovima dru
š
tvo
m
ož
e sticati sopstvene akcije neposredno ili preko tre
ć
eg lica koje akcije sti
č
e u svoje
ime, a za r
a
č
un
dru
š
tva. Sopstvene akcije ne daju pravo glasa, niti pravo na dividendu
ili druga primanja, a ne mogu biti ni osnov za p
la
ć
a
nje akcionarima, osim u slu
č
aju
smanjenja kapitala. Sopstvene akcije koje je dru
š
tvo steklo, du
ž
no je da raspodeli
licima ut
vr
đ
e
nim u odluci o sticanju u roku od godinu dana od dana sticanja. Dru
š
tvo
m
ož
e, na osnovu odluke odbora direktora, odnosno nadzornog odbora, ako je
upravljanje dru
š
tvom dvodomno, da donese odluku o otu
đ
enju sopstvenih akcija.
Pravo pre
č
e kupovine imaju akcionari tog akcionarskog dru
š
tva.
Po
š
to se u na
š
em pravu u
re
đ
uje
samo sadr
ž
ina, a ne i forma akcije sa stanovi
š
ta
izgleda, akcionarsko dru
š
tvo koje izdaje akciju, samo ur
e
đ
uje odnosno odlu
č
uje o
spoljnom izgledu akcije. U praksi se to n
aj
č
eš
ć
e radi sli
č
n
om tehnikom kao i izrada
nov
č
anica. Me
đ
utim, sa razvojem tehn
ološ
kih sistema, razvojem tr
žiš
ta hartija od
vrednosti, akcije se u formalnom smislu sve vi
š
e zamenjuju
ra
č
unarskim zapisima u
kompjuterskom sistemu.
Privredno pravo
86
Akcionarsko dru
š
tvo mo
ž
e emitovati, osim akcija i druge hartije od vrednosti,
uklju
č
uju
ć
i i zamenjive obveznice i varante, ako osniva
č
k
im aktom dru
š
tva nije
druga
č
ije od
re
đ
eno. Zamenjive obveznice su obveznice koje imaocu, pod uslovima
ut
vr
đ
e
nim odlukom o izdavanju, daju pravo na zamenu za obi
č
ne akcije dru
š
tva. Pod
varantima se podrazumevaju hartije od vrednosti koje njihovom imaocu daju pravo na
sticanje odre
đ
enog broja akcija od
re
đ
ene vrste i klase i po odre
đ
enoj ceni.
Zamenjive obveznice i varanti ne mogu se izdati ako broj obi
č
nih akcija na koje
daju pravo, zajedno sa ukupnim brojem obi
č
nih akcija na koje daju pravo
ve
ć
izdate
zamenjive obveznice i varanti, prelazi ukupan broj odobrenih obi
č
nih akcija. Izuzetno,
skup
š
tina mo
ž
e doneti odluku o uslovnom pove
ć
anju osnovnog kapitala.
Emisiona cena zamenljivih obveznica i varanta je vrednost po kojoj se izdaju
zamenjive obveznice i varanti i ut
vr
đ
u
je se odlukom o njihovom izdavanju.
3.4.
Prava i obaveze akcionara
Prava akcionara ut
vr
đ
u
ju se osniva
č
k
im aktom, statutom dru
š
tva i zakonom.
Ova prava akcionara proizilaze iz akcije, odnosno iz prava na akciju. Lice koje je vlasnik
akcija kao hartije od vrednosti (isprave) smatra se akcionarom i kao takav ima
od
re
đ
ena prava iz akcije (prava akcionara). O
vrše
nju tih prava akcionar odlu
č
uje
slobodno i samostalno. Obim prava pojedinih akcionara zavisi u n
a
č
elu
od vrednosti
akcija koje akcionar poseduje. Za n
ajve
ć
i
deo prava akcionara va
ž
i pravilo srazmernosti
obima tih prava i nominalne vrednosti akcija koje akcionar poseduje, pri
č
emu
postojanje pojedinih prava zavisi od vrste akcija koje poseduje akcionar. Prava
akcionara se mogu podeliti na imovinska i korporacijska prava akcionara.
a) Imovinska
prava akcionara za predmet imaju od
re
đ
enu imovinsku vrednost.
U imovinska prava akcionara spada naro
č
ito: pravo na udeo u god
iš
njoj dobiti dru
š
tva
posle njenog oporezivanja (pravo na dividendu) srazmerno nominalnoj vrednosti
akcija, zatim, pravo u
u
č
eš
ć
a
u raspodeli likvidacionog vi
šk
a po likvidaciji dru
š
tva ili
st
e
č
aj
ne mase u skladu sa zakonom koji u
re
đ
uje o
blast st
e
č
aj
a, pravo pr
e
č
eg
sticanja
obi
č
nih akcija i drugih finansijskih instrumenata zamenljivih za obi
č
ne akcije, iz novih
emisija, pravo raspolaganja akcijama svih vrsta u skladu sa zakonom.
Dividenda se mo
ž
e p
la
ć
ati u novcu ili u akcijama dru
š
tva, u skladu sa odlukom o
isplati dividende. Ako statutom nije druga
č
ije od
re
đ
eno, dru
š
tvo m
ož
e p
la
ć
ati
privremenu dividendu (
me
đ
udividendu) u bilo koje vreme iz
me
đ
u
redovnih sednica
skup
š
tine, pod uslovom da su zadovoljeni zakonski uslovi za to. Ti uslovi se
prvenstveno odnose na finansijske izve
š
taje koji pokazuju da je dru
š
tvo u periodu za
koji se isp
la
ć
uje
dividenda ostvarilo dobit, kao i da
me
đ
udividenda koja se isp
la
ć
uje
nije
ve
ć
a od ukupne dobiti koji je ostvaren za prethodnu poslovnu godinu.
Statutom dru
š
tva mo
ž
e se odrediti dan, ili metod njegovog od
re
đ
i
vanja na koji
se ut
vr
đ
u
je spisak akcionara koji imaju pravo na dividendu, odnosno pravo na isplatu
po osnovu smanjenja kapitala ili po osnovu likvidacionog ostatka. Taj dan se naziva
„
dan dividende
“
.
Akcionar ili sa njim povezano lice mo
ž
e dru
š
tvu dati zajam u svako doba, u
skladu sa zakonom. Me
đ
u
tim, obezb
e
đ
enje tog zajma, koje daje dru
š
tvo, u trenutku
kada je bilo nesposobno za p
la
ć
a
nje ili u roku od godinu dana pre dana otvaranja
st
e
č
aja
nad dru
š
tvom ne proizvodi pravno dejstvo u postupku st
e
č
aja
nad dru
š
tvom

Privredno pravo
88
3.5. Organi
dru
š
tva i upravljanje dru
š
tvom
Zavisno od vrste upravljanja za koju su se don
oše
njem statuta opredelili
akcionari upravljanje dru
š
tvom mo
ž
e biti organizovano kao jednodomno ili dvodomno.
Promena vrste organizacije upravljanja
vrši se
izmenom statuta.
Ako je upravljanje organizovano kao jednodomno organi dru
š
tva su:
1) skup
š
tina;
2) jedan ili vi
š
e direktora, odnosno odbor direktora
Ako je upravljanje organizovano kao dvodomno organi dru
š
tva su:
1) skup
š
tina;
2) nadzorni odbor;
3) jedan ili vi
š
e iz
vrš
nih direktora, odnosno iz
vršni
odbor.
U jedno
č
lanom dru
š
tvu funkciju skup
š
tine
vrši
jedini akcionar dru
š
tva.
3.5.1.
Skupš
tina
Skup
š
tina je obavezan organ i kod jednodomnog i dvodomnog upravljanja.
Kako je skup
š
tina akcionarskog dru
š
tva organ u obe vrste organizovanja upravljanja
izdvojili smo je u izlaganju kao zajedni
č
k
i organ, a u nastavku
ć
emo izlo
ž
iti i posebnosti
jedne i druge vrste upravljanja.
Skup
š
tinu
č
ine svi akcionari dru
š
tva. U
č
estvovanje u radu skup
š
tine
podrazumeva pravo akcionara da glasa o pitanjima o kojima glasa njegova klasa akcija,
kao i pravo da u
č
estvuje u raspravi, uklju
č
uj
u
ć
i i pravo na podno
š
enje predloga,
postavljanje pitanja koja se odnose na dnevni red skup
š
tine i dobijanje odgovora, u
skladu sa statutom i poslovnikom. Statutom se, ipak, m
ož
e ograni
č
iti minimalan broj
akcija koje akcionar mora posedovati da bi li
č
no u
č
estvovao u radu skup
š
tine. To
ograni
č
enje ne sme da bude ve
ć
e od 0,1% ukupnog broja akcija odgovaraju
ć
e klase.
Dakle, svima koji imaju vi
š
e od 0,1% ukupnog broja akcija odgovaraju
ć
e klase mora se
omogu
ć
iti li
č
no u
č
eš
ć
e
na skup
š
tini. Za one koji imaju manji procenat akcija ostaje
mogu
ć
nost da kroz udru
ž
ivanje sa drugim akcionarima obezbede predstavljanje preko
zajedni
č
k
og punomo
ć
nika ili da glasaju u odsustvu, u skladu sa zakonom.
Dan akcionara je dan na koji se ut
vr
đ
uje
spisak akcionara koji imaju pravo na
u
č
eš
ć
e
u radu sednice skup
š
tine i pada na deseti dan pre dana odr
ž
avanja te sednice.
Skup
š
tina akcionarskog dru
š
tva odlu
č
uje o najbitnijim pitanjima za rad i
poslovanje dru
š
tva. To su pitanja koja se prema grupama
ovlaš
ć
enja mogu svrstati u
ona koja se ti
č
u imovine dru
š
tva, usvajanju iz
veš
taja koja podnose organi koje bira
skup
š
tina, odlu
č
uje o statusnom polo
ž
aju dru
š
tva, ima nadle
žn
osti po pitanju izbora i
raz
reš
enja drugih organa i naknadama za njihov rad i druga
ovlaš
ć
enja koja ne spadaju
u jednu od ovih grupa.
Prema Zakonu o privrednim dru
š
tvima skup
š
tina odlu
č
uje o sled
e
ć
im
pitanjima:
izmenama statuta; pov
e
ć
a
nju ili smanjenju osnovnog kapitala, kao i svakoj emisiji
hartija od vrednosti; broju odobrenih akcija; promenama prava ili povlastica bilo koje
klase akcija; promenama prava ili povlastica bilo koje klase akcija; statusnim
promenama i promenama pravne forme; sticanju i raspolaganju imovinom velike
vrednosti; raspodeli dobiti i pok
ri
ć
u
gubitaka; usvajanju finansijskih iz
veš
taja, kao i
iz
veš
taja revizora ako su finansijski izve
š
taji bili predmet revizije; usvajanju iz
veš
taja
Privredno pravo
89
odbora direktora, odnosno nadzornog odbora ako je upravljanje dru
š
tvom dvodomno;
naknadama direktorima, odnosno
č
lanovima nadzornog odbora ako je upravljanje
dru
š
tvom dvodomno, odnosno pravilima za njihovo od
re
đ
i
vanje, uklju
č
uju
ć
i i naknadu
koja se isp
la
ć
uje
u akcijama i drugim hartijama od vrednosti dru
š
tva; imenovanju i
raz
reš
enju direktora; imenovanju i raz
reš
enju
č
lanova nadzornog odbora, ako je
upravljanje dru
š
tvom dvodomno; pokretanju postupka likvidacije, odnosno
podn
oše
nju predloga za st
e
č
aj
dru
š
tva; izboru revizora i naknadi za njegov rad; drugim
pitanjima koja su u skladu sa Zakonom o privrednim dru
š
tvima budu stavljena na
dnevni red sednice skup
š
tine; drugim pitanjima u skladu sa Zakonom i statutom
dru
š
tva.
Sednice skup
š
tine mogu biti redovne i vanredne i po pravilu se odr
ž
avaju u
sed
iš
tu dru
š
tva. Izuzetno, odbor direktora, odnosno nadzorni odbor ako je upravljanje
dvodomno mogu odlu
č
iti da se sednica skup
š
tine odr
ž
i i na drugom mestu ako je to
potrebno radi olak
ša
ne organizacije sednice skup
š
tine.
Sednicom predsedava predsednik skup
š
tine koji je od
re
đ
en
statutom. Ako nije
od
re
đ
en statutom bira se na osnovu statuta i poslovnika skup
š
tine na svakoj skup
š
tini.
M
e
đ
utim ako nema takvih odredbi, a nije imenovan statutom prema Zakonu to je lice
koje poseduje ili predstavlja n
ajve
ć
i
broj glasova obi
č
nih akcija u odnosu na ukupan
broj glasova prisutnih akcionara sa obi
č
nim akcijama. Statutom mo
ž
e biti regulisano da
jednom izabran predsedn
ik vrši
tu funkciju i na narednim sednicama sve do izbora
novog predsednika.
Skup
š
tina na prvoj sednici usvaja poslovnik kojim se bli
ž
e ut
vr
đ
uje
n
a
č
in
rada i
odlu
č
ivanja skup
š
tine.
Radi efikasnijeg i racionalnijeg rada skup
š
tine, zakonima se u
re
đ
u
ju i sled
e
ć
a
pitanja: n
a
č
in sazivanja skup
š
tine, obave
š
tenje o njenom radu; postupak rada i
odlu
č
ivanja; dnevni red skup
š
tine; spisak u
č
esnika skup
š
tine; kvorum i odlu
č
ivanje;
n
a
č
in
glasanja; pravo glasa; pobijanje odluka skup
š
tine akcionara i druga pitanja
zn
a
č
aj
na za rad skup
š
tine.
Pisani poziv za sednicu skup
š
tine akcionara, koji sadr
ž
i elemente predvi
đ
e
ne
Zakonom
(
č
lan 335.), upu
ć
uje se svakom akcionaru na adresu akcionara iz jedinstvene
evidencije akcionara i objavljivanjem na internet stranici dru
š
tva i na internet stranici
registra privrednih subjekta. Zakonom nije propisan rok za sazivanje sednice skup
š
tine
akcionarskog dru
š
tva. Javno akcionarsko dru
š
tvo du
ž
no je da poziv za sednicu objavi i
na internet stranici regulisanog tr
žiš
ta, odnosno multilateralne trgova
č
ke platforme,
gde su uklju
č
ene njegove akcije, a objavu uvek vr
ši
i na svojoj internet stranici. Iz ovoga
se pretpostavlja da javno trgova
č
k
o dru
š
tvo mora imati svoju internet stranicu. Poziv
za redovnu sednicu upu
ć
uje se najkasnije 30 dana pre dana odr
ž
avanja sednice, dok je
taj rok za vanrednu sednicu sk
ra
ć
en
na minimum 21 dana pre dana sednice skup
š
tine.
Na sednici skup
š
tine akcionara mo
ž
e se odlu
č
ivati samo o t
a
č
kama dnevnog
reda koje su valjano objavljene i uvr
š
tene u dnevni red, a dnevni red usvaja odbor
direktora, odnosno nadzorni odbor ako je upravljanje dru
š
tvom dvodomno. Akcionar ili
akcionari koji imaju najmanje 5% akcija sa pravom glasa mogu predlo
ž
iti i zahtevati od
odbora direktora ili nadzornog odbora, kod dvodomnog upravljanja, da se na dnevni
red stave dodatne t
a
č
ke o kojima
ć
e se raspravljati ili o kojima
ć
e skup
š
tina doneti
odluku. Ako takav predlog bude prihva
ć
en akcionari moraju odmah biti ob
aveš
teni o
novom dnevnom redu. Ako predlog ne bude prihva
ć
en akcionar ili akcionari koji su dali
predlog mogu u roku od tri dana od prijema odluke, pred sudom, u vanparni
č
nom

Privredno pravo
91
odr
ž
i u roku propisanom Zakonom, akcionar, direktor ili
č
lan nadzornog odbora, ako je
upravljanje dvodomno, m
ož
e u roku od tri meseca od isteka roka za odr
ž
avanje
redovne sednice zahtevati da sud u vanparni
č
nom postupku nal
ož
i odr
ž
avanje te
sednice. Ovim sednicama po pravilu prisustvuju i u
č
estvuju u raspravi direktori,
odnosno
č
lanovi nadzornog odbora. Na tu sednicu se poziva i revizor dru
š
tva. Za
redovnu sednicu dokumente priprema odbor direktora, odnosno izv
rš
ni odbor. Ta
dokumenta
(
č
lan 367.)
č
ine: finansijski izve
š
taji, predlog odluke o raspodeli dobiti,
predlozi odluka i ugovora
č
ije se don
oše
nje predla
ž
e sa obrazlo
ž
enjem, detaljan opis
svakog pitanja koje se predla
ž
e za raspravu. Kod javnog akcionarskog dru
š
tva podnosi
se i iz
veš
taj odbora direktora, odnosno izvr
š
nog odbora o stanju i poslovanju dru
š
tva
sa
č
injen u skladu sa zakonom kojim se u
re
đ
u
je tr
ž
i
š
te kapitala, kao i konsolidovani
god
iš
nji iz
veš
taj ako je dru
š
tvo du
ž
no da ga sastavi u skladu sa istim zakonom. Na
redovnoj sednici skup
š
tine javnog akcionarskog dru
š
tva podnosi se i izve
š
taj nadzornog
odbora o poslovanju dru
š
tva i sprovedenom nadzoru nad radom izvr
š
nog odbora, ako
je upravljanje dru
š
tva dvodomno.
Izjava o primeni kodeksa korporativnog upravljanja je sastavni deo god
iš
njeg
iz
veš
taja o poslovanju javnog akcionarskog dru
š
tva.
Osim ovih obaveza javno akcionarsko dru
š
tvo je u obavezi da god
iš
nji izve
š
taj o
poslovanju i konsolidovani god
iš
nji izve
š
taj o poslovanju objavi u skladu sa zakonom
kojim se u
re
đ
uje
tr
žiš
te kapitala, kao i da ih registruje u skladu sa zakonom koji se
odnosi na registraciju.
Prema Zakonu o privrednim dru
š
tvima
(
č
lan 370.) usvajanje godi
š
njih izv
eš
taja
ili drugih izve
š
taja ne uti
č
e na prava akcionara ako se kasnije poka
ž
e da su ti izve
š
taji
bili net
a
č
ni.
Vanredna sednica skup
š
tine
, za razliku od redovne, odr
ž
ava se po potrebi, kao i
kada je to odr
e
đ
e
no Zakonom o privrednim dru
š
tvima ili statutom.
Zakonom je predvi
đ
eno obavezno sazivanje vanredne skup
š
tine kada se kroz
izradu god
iš
njih ili drugih finansijskih izve
š
taja utvrdi gubitak usled kojeg je vrednost
neto imovine dru
š
tva postala manja od 50% osnovnog kapitala dru
š
tva. U pozivu za tu
sednicu mora biti naveden razlog sazivanja te sednice, kao i predlog dnevnog reda. Taj
predlog treba da sadr
ž
i predlog odluke bilo o likvidaciji dru
š
tva ili predlog odluke o
drugim merama koje je potrebno preduzeti kada nastupi situacija zbog koje je sednica
skup
š
tine i sazvana.
Vanrednu sednicu saziva odbor direktora, odnosno nadzorni odbor ako je
upravljanje dru
š
tvom dvodomno. Sednicu mogu sazvati odbor direktora, odnosno
nadzorni odbor ako je upravljanje dru
š
tvom dvodomno. Mogu je sazvati na osnovu
svoje odluke ili po zahtevu akcionara koji imaju najmanje 5% osnovnog kapitala
dru
š
tva, odnosno akcionara koji imaju najmanje 5% akcija u okviru klase koja ima pravo
glasa po t
a
č
kama dnevnog reda koji se predla
ž
e. Statutom mo
ž
e biti predvi
đ
eno i ni
ž
e
u
č
eš
ć
e
u osnovnom kapitalu, odnosno u okviru klase koja ima pravo glasa.
Akcionarima se za vanrednu sednicu moraju staviti na raspolaganje potrebna
dokumenta i to: tekst predloga svake odluke
č
ije se dono
š
enje predla
ž
e, sa
obrazlo
ž
enjem; tekst svakog ugovora ili drugog pravnog posla koji se predla
ž
e za
odobrenje;
glasa
č
ki listi
ć
; detaljan opis svakog pitanja koje se predla
ž
e za raspravu, sa
obrazlo
ž
enjem ili izja
š
njenjem odbora direktora, odnosno nadzornog odbora ako je
upravljanje dru
š
tvom dvodomno.
Privredno pravo
92
Ukoliko se ne radi o javnom akcionarskom dru
š
tvu, vanredna skup
š
tina se m
ož
e
odr
ž
ati i bez sazivanja i dostavljanja materijala, ako su prisutni svi akcionari sa pravom
glasa po svim t
a
č
kama dnevnog reda i ako se nijedan akcionar tome ne protivi, osim
ako je statutom ili poslovnikom skup
š
tine druga
č
ije odr
e
đ
e
no.
Da li oduke sk
upš
tine mogu da se pobijaju pred sudom?
Odluke skup
š
tine
mogu da se pobijaju pred sudom
ukoliko to tu
žb
om zahteva
jedan ili vi
š
e akcionara koji su imali pravo na u
č
e
š
ć
e na radu sednice skup
š
tine.
Više
je
razloga zbog kojih ta tu
žb
a mo
ž
e biti podneta
(
č
lan 376.), a u su
š
tini svih razloga je
postupanje u radu skup
š
tine u suprotnosti sa zakonom ili statutom.
Tu
ž
bu za pobijanje odluka skup
š
tine mogu da podnesu svaki direktor ili
č
lan
nadzornog odbora, ako je upravljanje dru
š
tvom dvodomno, ukoliko bi iz
vrše
njem te
odluke u
č
inio krivi
č
no delo ili drugo delo ka
ž
njivo po zakonu ili bio odgovoran za
š
tetu
prema dru
š
tvu ili tre
ć
em licu.
Pomenute tu
žb
e mogu se podneti u roku od 30 dana od dana saznanja za
odluku skup
š
tine, odnosno od dana registracije, ako je odluka bila registrovana u
skladu sa zakonom o registraciji, ali ne kasnije od tri meseca od dana kada je odluka
doneta.
Podn
oše
nje tu
ž
be za pobijanje ne spre
č
ava njeno iz
vrše
nje, niti registraciju te
odluke, ali nadle
ž
ni sud m
ož
e na zahtev tu
ž
ioca odrediti privremenu meru zabrane
iz
vrše
nja, odnosno registracije.
U onom delu u kome se odluka poni
š
tava ima dejstvo prema dru
š
tvu,
akcionarima, direktorima i
č
lanovima nadzornog odbora (ako je upravljanje dru
š
tvom
dvodomno).
Pobijanje odluke o usvajanju god
iš
njih finansijskih iz
veš
taja dru
š
tva ima
posledice i na raspodelu dobiti za tu godinu. Ako im je dobit isp
la
ć
e
na akcionari
ć
e biti
u obavezi da je vrate dru
š
tvu u roku od 30 dana od dan pravosna
ž
nosti presude.
3.5.2. Jednodomno upravljanje
Ako je upravljanje organizovano kao jednodomno organi dru
š
tva su: skup
š
tina i
jedan ili vi
š
e direktora, odnosno odbor direktora.
Kako je o skup
š
tini bilo r
e
č
i u
ranijem izlaganju, jer je skup
š
tina obavezan organ
kod obe vrste upravljanja u ovom delu obrazlo
ž
i
ć
emo ulogu direktora u jednodomnom
upravljanju.
Direktor
m
ož
e biti svako poslovno sposobno lice. M
e
đ
utim, statutom
akcionarskog dru
š
tva mogu se odrediti drugi uslovi koje od
re
đ
eno lice mora ispuniti da
bi bilo direktor. Zakonom je propisano da direktor ne mo
ž
e biti lice: koje je direktor ili
č
lan nadzornog odbora u vi
š
e od pet dru
š
tava; koje je osu
đ
eno za krivi
č
n
o delo protiv
privrede, tokom perioda od pet godin
a ra
č
unaj
u
ć
i od dana pravosna
ž
nosti presude, s
tim da se u taj period ne u
ra
č
unava vreme provedeno na izdr
ž
avanju zatvora; kome je
izre
č
ena mera bezbednosti zabrane obavljanja delatnosti koja predstavlja prete
ž
nu
delatnost dru
š
tva, za vreme dok traje ta zabrana.
Dru
š
tvo m
ož
e imati jednog ili vi
š
e direktora,
š
to se u
re
đ
uje
statutom. Ukoliko
dru
š
tvo ima tri ili vi
š
e direktora, oni
č
ine odbor direktora dru
š
tva. Javno akcionarsko
dru
š
tvo ima odbor direktora, koji se sastoji od najmanje tri direktora.

Privredno pravo
94
putem. Ako dru
š
tvo ima samo jednog direktora, direktor daje ostavku predsedniku
skup
š
tine ili akcionaru dru
š
tva koji poseduje najve
ć
i broj akcija sa pravom glasa.
Za slu
č
aj da je dru
š
tvo ostalo bez direktora, a novi direktor ne bude registrovan
u registru privrednih subjekata u roku od 30 dana, akcionar ili drugo zainteresovano
lice m
ož
e tra
ž
iti da sud u vanparni
č
nom postupku postavi privremenog zastupnika
dru
š
tva. U skladu sa zakonom ovaj postupak je hitan i sud je d
už
an da odluku po
zahtevu donese u roku od osam dana od dana prijema zahteva.
Odbor direktora
formira se u slu
č
aju kada akcionarsko dru
š
tvo ima tri ili vi
š
e
direktora. Javno akcionarsko dru
š
tvo po Zakonu mora da ima odbor direktora. Odbor
direktora ima brojne nadle
ž
nosti
(
č
lan 398.). Izdvajamo samo neke: ut
vr
đ
i
vanje
poslovne strategije i poslovnih ciljeva dru
š
tva; v
o
đ
e
nje poslova dru
š
tva i od
re
đ
i
vanje
unut
raš
nje organizacije dru
š
tva;
vrš
enje unutra
š
njeg nadzora; ustanovljavanje
ra
č
unovodstvene politike dru
š
tva i politike upravljanja rizicima; odgovornost za
t
a
č
nost
poslovnih knjiga dru
š
tva; odgovornost za t
a
č
nost finansijskih iz
veš
taja
dru
š
tva; davanje i opozivanje prokure; sazivanje sednica skup
š
tine i utvr
đ
ivanje
predloga dnevnog reda sa predlozima odluka; izdavanje odobrene akcije, ako je na to
ovlaš
ć
en statutom ili odlukom skup
š
tine; utvr
đ
ivanje emisione cene akcija i drugih
hartija od vrednosti; utvr
đ
ivanje tr
ž
i
š
ne vrednost akcija; dono
še
nje odluka o sticanju
sopstvenih akcija;
ra
č
unanje iznosa dividendi koji u skladu sa Zakonom o privrednim
dru
š
tvima, statutom i odlukom skup
š
tine pripadaju pojedinim klasama akcionara,
od
re
đ
iva
nje dana i postupka njihove isplate, a od
re
đ
uje
i n
a
č
in
njihove isplate u okviru
ovlaš
ć
enja koja su mu data statutom ili odlukom skup
š
tine; donosi odluku o raspodeli
me
đ
udividendi akcionarima; predla
ž
e skup
š
tini politiku naknada direktora, ako nije
ut
vr
đ
e
na statutom, i predla
ž
e ugovore o radu, odnosno ugovore o anga
ž
ovanju
direktora po drugom osnovu; iz
vršava
odluke skup
š
tine;
vrši
druge poslove i donosi
odluke u skladu sa Zakonom o privrednim dru
š
tvima, statutom i odlukom skup
š
tine.
Nadle
žn
osti odbora direktora ne mogu se preneti na iz
vrš
ne direktore dru
š
tva,
ali se mogu preneti u nadle
ž
nost skup
š
tine samo odlukom odbora direktora, ako
statutom nije druga
č
ije od
re
đ
e
no.
Odbor direktora ima obavezu da na redovnoj sednici skup
š
tine podnosi
iz
veš
taje u skladu sa Zakonom
(
č
lan 399.).
Odbor direktora bira jednog od direktora za
predsednika odbora
. Ako je
re
č
o
javnom akcionarskom dru
š
tvu, predsednik odbora direktora mora biti jedan od
neizvr
š
nih direktora. Osnovna nadle
ž
nost predsednika odbora direktora je da saziva i
predsedava sednicama odbora, predla
ž
e dnevni red i odgovara za
vo
đ
e
nje zapisnika sa
sednica odbora.
U statutu koji usvajaju akcionari m
ož
e se urediti n
a
č
in
rada odbora direktora, a
odbor direktora mo
ž
e doneti i poslovnik o svom radu, koji mora biti u skladu sa
Zakonom i statutom. Za odbor direktora javnog akcionarskog dru
š
tva je propisana
obaveza don
oš
enja poslovnika.
Odbor direktora javnog akcionarskog dru
š
tva obavezan je da odr
ž
i najmanje
č
etiri sednice godi
š
nje.
Pisani poziv za sednicu odbora direktora sa n
avo
đ
e
njem dnevnog reda i
materijalom dostavlja se svim direktorima u skladu sa
č
lanom 403., a kvorum za rad
sednice odbora direktora jeste ve
ć
ina od ukupnog broja direktora, ako statutom ili
poslovnikom o radu odbora direktora nije odre
đ
en
ve
ć
i broj. Zakonom o privrednim
dru
š
tvima omogu
ć
eno je odr
ž
avanje sednica odbora i pisanim ili elektronskim putem,
Privredno pravo
95
telefonom, telegrafom, telefaksom ili upotrebom drugih sredstava audio-vizuelne
komunikacije, pod uslovom da se tome ne protivi nijedan direktor u pisanoj formi, ako
statutom ili poslovnikom odbora direktora nije druga
č
ije od
re
đ
eno.
Na sednicama odbora direktora, osim direktora mogu prisustvovati i
č
lanovi
komisija odbora direktora, ako su na dnevnom redu pitanja iz nadle
ž
nosti odr
e
đ
e
ne
komisije, dok sednicama odbora na kojima se raspravlja o finansijskim iz
veš
tajima
dru
š
tva obavezno prisustvuje revizor dru
š
tva.
Odbor direktora odluke donosi ve
ć
inom glasova prisutnih direktora, osim ako je
statutom ili poslovnikom o radu od
re
đ
ena ve
ć
a ve
ć
ina. Ako su glasovi direktora
jednako podeljeni odl
u
č
uje glas predsednika odbora direktora, ako statutom ili
poslovnikom o radu nije druga
č
ije od
re
đ
e
no. Na sednici odbora obavezno se vodi se
zapisnik.
U cilju efikasnijeg rada, a naro
č
ito radi pripremanja odluka koje donosi,
odnosno nadzora nad spro
vo
đ
e
njem odre
đ
enih odluka ili radi obavljanja od
re
đ
e
nih
stru
č
nih poslova za potrebe odbora direktora, odbor direktora m
ož
e
obrazovati
komisije
. Odbor direktora javnog akcionarskog dru
š
tva obavezno obrazuje komisiju za
reviziju, a mo
ž
e obrazovati i komisiju za imenovanje, komisiju za naknade i druge
komisije u skladu sa potrebama dru
š
tva, ako je to predvi
đ
eno statutom. Komisije
odbora direktora imaju najmanje tri
č
lana, a u slu
č
aju javnog akcionarskog dru
š
tva
jedan od tih
č
lanova uvek mora biti nezavisni direktor. Komisije odbora direktora
donose odluke ve
ć
inom glasova od ukupnog broja
č
lanova, a u slu
č
aju podele glasova,
glas predsednika komisije je odlu
č
uju
ć
i.
Odgovornost direktora
proizilazi iz njihovog polo
ž
aja u akcionarskom dru
š
tvu.
Direktor dru
š
tva odgovara za
š
tetu koju mu prouzrokuje k
rše
njem odredaba Zakona o
privrednim dru
š
tvima, statuta ili odluke skup
š
tine. Izuzetno direktor n
e
ć
e
biti
odgovoran ako je postupao u skladu sa odlukom skup
š
tine. Za
š
tetu odgovaraju svi
č
lanovi odbora direktora koji su za tu odluku glasali. Odgovornosti se ne mo
ž
e
osloboditi ni
č
lan odbora koji je bio uzdr
ž
an, kao ni direktor koji nije bio na sednici
odbora direktora, izuzev ukoliko se pismenim putem usprotivi toj odluci u roku od
osam dana po saznanju za njeno don
oše
nje.
3.5.3. Dvodomno upravljanje
Ako je upravljanje organizovano kao dvodomno organi dru
š
tva su:
sku
pš
tina;
nadzorni odbor; jedan ili
više
izvr
š
nih direktora, odnosno izvr
š
ni odbor; nadzorni
odbor
.
O skup
š
tini akcionarskog dru
š
tva govorili smo ranije, pa
ć
emo se u ovom delu
osvrnuti na izvr
š
ne direktore, odnosno iz
vršni
odbor i nadzorni odbor.
Dru
š
tvo sa dvodomnim upravljanjem m
ož
e imati
jednog ili
više
izvr
š
nih
direktora.
Ako dru
š
tvo ima
tri ili
više
direktora oni
č
ine izvr
š
ni odbor
. Javno
akcionarsko dru
š
tvo ima najmanje tri iz
vršna
direktora.
Po pitanju uslova za obavljanje poslova izvr
š
nog direktora primenjuju se
odredbe Zakona o privrednim dru
š
tvima, koji se odnose na direktore
(
č
lan 382.). Broj
iz
vršnih
direktora odr
e
đ
uje se statutom i ne mogu imati zamenike. Izvr
š
ne direktore
imenuje nadzorni odbor. I na mandat iz
vrš
nih direktora primenjuju se odredbe koje se
odnose na direktore
(
č
lan 385.). I nadle
ž
nosti iz
vršn
ih direktora identi
č
ne su
nadle
ž
nostima izvr
š
nih direktora u jednodomnoj vrsti upravljanja akcionarskim

Privredno pravo
97
dru
š
tva. I za mandat
č
lanova nadzornog odbora i na naknadu za rad, kao i na
mogu
ć
nost kooptacije
č
lanova nadzornog odbora primenjuju se odredbe koje se
primenjuju na direktore. Isto je i sa prestankom mandata i raz
reš
enjem
č
lanova
nadzornog odbora.
Nadzorni odbor javnog akcionarsko dru
š
tvo ima najmanje jednog
č
lana koji je
nezavisan od dru
š
tva (nezavisni
č
lan nadzornog odbora). Na njega se primenjuju
odredbe
(
č
lan 392.) koji se odnosi na nezavisne direktore.
Nadle
žn
osti nadzornog odbora su u ve
ć
oj meri identi
č
n
e nadle
ž
nostima odbora
direktora kod jednodomne vrste upravljanja. Nadzorni odbor jedino nema
ovlaš
ć
enja
koja se ti
č
u
vo
đ
e
nja poslova dru
š
tva i od
re
đ
i
vanje unut
raš
nje organizacije dru
š
tva, niti
je odgovorno za t
a
č
nost
poslovnih knjiga dru
š
tva i finansijskih iz
veš
taja i ne iz
ra
č
unava
iznose dividende, niti mu je u nadle
ž
nosti da izvr
š
ava odluke skup
š
tine. Svih ostalih (12
od 17 ) nadle
ž
nosti su gotovo identi
č
ne, s tim
š
to nadzorni odbor
ima i nadle
ž
nost da
nadzire rad izvr
š
nih direktora.
Usled velike sli
č
n
osti u nadle
ž
nostima na nadzorni odbor se primenjuju i
odredbe o obavezi izve
š
tavanja skup
š
tine, predsedniku nadzornog odbora i , n
a
č
i
nu
rada nadzornog odbora koje va
ž
e za odbor direktora
(
č
lan 399-401). Isto je i sa
n
a
č
inom
rada sednica nadzornog odbora, njihovim sazivanjem, kvorumom za
odr
ž
avanje i n
a
č
inom odr
ž
avanja, prisustvom drugih lica, odlu
č
ivanjem i zapisnikom sa
sednica, formiranjem komisija i odgovorno
š
ć
u
č
lanova nadzornog odbora na koje se
primenjuju odredbe
č
lana 402-407, odnosno
č
lanova 408-415 Zakona o privrednim
dru
š
tvima.
Akcionarsko dru
š
tvo m
ož
e imati
sekretara
dru
š
tva ako je to od
re
đ
eno statutom
(
č
lan. 448). Sekretar mo
ž
e biti zaposlen u dru
š
tvu, a mandat mu je
č
etiri godite, ukoliko
statutom ili odlukom o imenovanju nije druga
č
ije od
re
đ
eno. Nadle
žn
osti sekretara su
da: priprema sednice skup
š
tine i da vodi zapisnik; priprema sednice odbora direktora,
odnosno iz
vrš
nog odbora i nadzornog odbora ako je upravljanje dru
š
tvom dvodomno, i
vo
đ
e
nje zapisnika;
č
uvanje svih materijala, zapisnika i odluka sa sednica; komunikacija
dru
š
tva sa akcionarima i omogu
ć
avanje pristupa aktima i dokumentima , prema
Zakonu. Sekretar mo
ž
e imati i druge du
ž
nosti i odgovornosti u skladu sa statutom i
odlukom o njegovom imenovanju.
3.6. Unutra
š
nji i spoljni nadzor poslovanja
Dru
š
tvo je slobodno da svojim aktima uredi
unutra
š
nji nadzor poslovanja
.
U javnim akcionarskim dru
š
tvima postoji obaveza da najmanje jedno lice bude
nadle
ž
no za unut
raš
nji nadzor i za to mora ispunjavati uslove propisane za internog
revizora u skladu sa zakonom kojim se u
re
đ
u
je
ra
č
unovodstvo i revizija. Statutom
javnog akcionarskog dru
š
tva propisuju se i uslovi koje mora ispuniti lice koje rukovodi
poslovima unutra
š
njeg nadzora u pogledu profesionalnog i stru
č
nog znanja i iskustva
koja ga
č
ini podobnom za obavljanje ove funkcije u dru
š
tvu. U ovom slu
č
aju, lice mora
biti zaposleno u dru
š
tvu i ne mo
ž
e biti direktor ili
č
lan nadzornog odbora, ako je
upravljanje dvodomno, a imenuje ga odbor direktora, odnosno nadzorni odbor ako je
upravljanje dru
š
tvom dvodomno, na predlog komisije za reviziju.
Poslovi unutra
š
njeg nadzora naro
č
ito obuhvataju: kontrolu uskla
đ
enosti
poslovanja dru
š
tva sa zakonom, drugim propisima i aktivno dru
š
tvo; nadzor nad
Privredno pravo
98
spro
vo
đ
e
njem
ra
č
unovodstvenih politika i finansijskim izve
š
tavanjem; proveru
spro
vo
đ
e
nja politika upravljanja rizicima; pr
a
ć
e
nje usk
la
đ
enosti organizacije i
delovanja dru
š
tva sa kodeksom korporativnog upravljanja; vrednovanje politika i
procesa u dru
š
tvu kao i predlaganje njihovog unap
re
đ
e
nja.
O sprovedenom nadzoru lice koje rukovodi poslovima unutra
š
njeg nadzora
du
ž
no je da iz
veš
tava komisiju za reviziju, a u dru
š
tvima koja nemaju komisiju za
reviziju odbor direktora, odnosno nadzorni odbor ako je upravljanje dru
š
tvom
dvodomno.
Spoljni nadzor poslovanja
odnosi se prvenstveno na reviziju god
iš
njih
finansijskih iz
veš
taja, na
š
ta javno akcionarsko dru
š
tvo ima obavezu. Spoljna revizija,
kao i unutra
š
nja morale bi biti nepristrasne i objektivne. Zbog toga su postavljena i
od
re
đ
ena pravila u tom pogledu. Revizor je du
ž
an da pre zaklju
č
enja ugovora o
vrše
nju
revizije, a posle toga najmanje jednom godi
š
nje za vreme trajanja tog ugovora, komisiji
za reviziju javnog akcionarskog dru
š
tva dostavi: pisanu izjavu kojom pot
vr
đ
uje
svoju
nezavisnost od dru
š
tva; ob
aveš
tenje o svim uslugama koje je u prethodnom periodu,
pored revizije finansijskog iz
veš
taja, pru
ž
io tom dru
š
tvu, kao i da izvesti komisiju tog
dru
š
tva o svim okolnostima koje bi mogle uticati na njegovu nezavisnost u odnosu na
dru
š
tvo i merama koje su preduzete za otklanjanje tih okolnosti. Ova pravila se odnose
na sva akcionarska dru
š
tva koja su du
žn
a da
vrše
reviziju finansijskih izve
š
taja.
Kao garant nezavisnosti postoji i zakonska odredba
(
č
lan 454.) da se revizoru za
vreme
vrše
nja kontrole ne mo
ž
e otkazati ugovor zbog neslaganja sa njegovim
mišlje
njem.
Zakonom o privrednim dru
š
tvima je u
re
đ
en i postupak posebne i vanredne
revizije
(
č
lan 455-463).
3.7. Pov
e
ć
anje i smanjenje osnovnog kapitala
a) Kod akcionarskog dru
š
tva, posle njegovog osnivanja, mogu
ć
e je pove
ć
anje ili
smanjenje osnovnog kapitala pod uslovima predvi
đ
e
nim zakonom.
Osnovni kapital
pove
ć
a
va
se na osnovu odluke skup
š
tine akcionara, osim u
slu
č
aju
„
odobrenog kapitala
“
kada odluku donosi upravni odbor, u skladu sa zakonom.
Osnovni kapital otvorenog akcionarskog dru
š
tva m
ož
e se pove
ć
avati novim
ulozima kao i uslovno pove
ć
anje
(
č
lan 301.). Tre
ć
a vrsta pove
ć
anja kapitala m
ož
e biti iz
nerasp
ore
đ
e
ne dobiti i rezervi dru
š
tva raspolo
ž
ivih za te namene (pove
ć
anje iz neto
imovine dru
š
tva). Do pov
e
ć
a
nja kapitala mo
ž
e do
ć
i i usled statusne promene.
Pod pove
ć
anjem kapitala smatra se i konverzija duga u osnovni kapital,
me
đ
utim to nije mogu
ć
e realizovati u javnim akcionarskim dru
š
tvima.
Pove
ć
avanje osnovnog kapitala novim ulozima podrazumeva kako nov
č
ana
tako i nenov
č
ana ulaganja (stvari i /ili prava).
Zakonom je odr
e
đ
en
sadr
ž
aj odluke o pove
ć
anju kapitala, upis akcija po osnovu
novih uloga, uplata akcija po osnovu novih uloga i unos nenov
č
anog uloga, kao i upis
akcija i akcionara u Centralni registar i registracija pove
ć
anja osnovnog kapitala novim
ulozima.
Uslovno pove
ć
anje kapitala predstavlja don
oše
nje odluke o emisiji zamenljivih
obveznica i varanata i istovremenim pokrivanjem odnosno priznanjem prava imalaca
ovih hartija na njihovu konverziju u akcije.

Privredno pravo
100
3.8. Prestanak
dru
š
tva
Akcionarsko dru
š
tvo mo
ž
e prestati usled:
1. sprovedenog postupka likvidacije ili prinudne likvidacije u skladu sa Zakonom
o privrednim dru
š
tvima;
2. sprovedenog postupka st
e
č
aja
u skladu sa zakonom kojim se ure
đ
uje st
e
č
aj
i
3. statusne promene koja ima za posledicu prestanak dru
š
tva.
Akcionarsko dru
š
tvo mo
ž
e prestati i po zahtevu manjinskih akcionara koji u
akcionarskom dru
š
tvu poseduju najmanje 20% akcija osnovnog kapitala dru
š
tva, ako to
na njihov zahtev nalo
ž
i sud. Zakon defin
iše
razloge zbog kojih sud m
ož
e nalo
ž
iti
prestanak dru
š
tva ili druge mere nad dru
š
tvom i njegovim organima.
4. DRU
ŠTVO
SA OGRANI
Č
E
NOM ODGOVORNO
Š
Ć
U
4.1. Pojam
dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorno
š
ć
u
Dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u je privredno dru
š
tvo i pravno lice.
Dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u je dru
š
tvo u kome jedan ili vi
š
e
č
lanova imaju
udele u osnovnom kapitalu dru
š
tva, s tim da
č
lanovi dru
š
tva ne odgovaraju za obaveze
dru
š
tva osim u slu
č
ajevima kada
č
lan dru
š
tva zloupotrebi pravilo o ograni
č
enoj
odgovorn
oš
ć
u.
Dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u je dominantna pravna forma privrednih
dru
š
tava u Republici Srbiji. Sredinom 2011. godine u Republici Srbiji je bilo preko 105
hiljada registrovanih dru
š
tava ove pravne forme, odnosno 95% ukupnog broja
privrednih dru
š
tava.
Osniva
č
i, odnosno
č
lanovi dru
š
tva s ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u slobodno
u
re
đ
u
ju svoje me
đ
usobne odnose, kao i odnose sa dru
š
tvom, ako Zakonom o
privrednim dru
š
tvima nije odr
e
đ
e
no druga
č
ije.
Osnovni kapital, radi obavljanja svoje delatnosti, dru
š
tvo pribavlja ulozima
osniva
č
a, odnosno
č
lanova dru
š
tva. Dru
š
tvo odgovara za svoje obaveze celokupnom
imovinom. M
e
đ
utim,
č
lan dru
š
tva ne odgovara za obaveze dru
š
tva, osim do iznosa
unetog uloga u imovinu dru
š
tva.
Svaki osn
iva
č
m
ož
e imati samo jedan ulog. Ulozi ne moraju biti iste vrednosti.
Č
lanovi
dru
š
tva imaju od
re
đ
e
na imovinska i up
ravlja
č
ka prava u dru
š
tvu, srazmerno
svom ulogu. Pravo koje u
laga
č
,
odnosno
č
lan sti
č
e na osnovu svog uloga u dru
š
tvo
jeste
udeo
. Zn
a
č
i,
ulogu u dru
š
tvo kao
obavezi
č
lana dru
š
tva, odgovara srazmerni udeo
u dru
š
tvu kao
pravo
č
lana dru
š
tva.
Udeo mo
ž
e pripadati ve
ć
em broju lica (suvlasnici udela). Suvlasnici udela svoja
prava glasa po osnovu udela ostvaruju preko jednog zajedni
č
k
og punom
o
ć
nika, o
č
ijem
identitetu su du
žn
i da obaveste dru
š
tvo.
Privredno pravo
101
Prema Zakonu o privrednim dru
š
tvima - dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u
m
ož
e st
e
ć
i
sopstvene udele. Sopstvenim udelom dru
š
tva smatra se udeo koji dru
š
tvo
stekne od svojih
č
lanova. Jedno
č
lano dru
š
tvo ne m
ož
e sticati sopstvene udele
. Druš
tvo
po osnovu sopstvenih udela nema pravo glasa niti se ti udeli
ra
č
unaju u kvorum
skup
š
tine. Sopstveni udeo ne daje pravo ni na u
č
eš
ć
e
u dobiti. Dru
š
tvo, na osnovu
odluke skup
š
tine, slobodno raspola
ž
e sopstvenim udelom. Tako dru
š
tvo mo
ž
e
sopstveni udeo rasporediti, srazmerno,
č
lanovima dru
š
tva, preneti
č
lanu dru
š
tva ili
tre
ć
em licu uz naknadu, kao i pon
iš
titi udeo kada je u obavezi da sprovede postupak
smanjenja osnovnog kapitala.
4.2. Osnivanje
dru
š
tva
4.2.1. Osnovne napomene
Dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u, osniva se osniva
č
k
im aktom. Osniva
č
k
i
akt dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u je ugovor o osnivanju dru
š
tva kad ima vi
š
e
osniva
č
a, ili odluka o osnivanja dru
š
tva kad postoji samo jedan osniva
č
. Ako je samo
jedan osn
iva
č
dru
š
tva, onda je to takozvano jedno
č
lano dru
š
tvo sa ograni
č
enom
odgovorn
oš
ć
u, za koga va
ž
e pojedina posebna pravila.
Osniva
č
i dru
š
tva mogu biti pravna i fizi
č
k
a lica, d
oma
ć
a
i strana. Strana lica
mogu osnivati ovo dru
š
tvo pod uslovom reciprociteta. Dru
š
tvo mo
ž
e osnovati vi
š
e lica
ili samo jedno lice. Naj
č
eš
ć
i
oblik osnivanja privrednog dru
š
tva je osnivanje dru
š
tva sa
ograni
č
enom odgovorno
š
ć
u.
4.2.2. Postupak osnivanja dr
uš
tva
Prilikom zapo
č
injanja osnivanja dru
š
tva, moraju se prethodno imati u vidu
sled
e
ć
e
č
injenice
: koju delatnost treba da obavlja dru
š
tvo, da li su povoljni uslovi za
obavljanje izabrane delatnosti, kakav
ć
e biti marketing, da li su ispunjeni uslovi za
obavljanje izabrane delatnosti, stru
č
na osposobljenost lica koja
ć
e obavljati tu
delatnost i sli
č
n
o. Zatim, da li je obezb
e
đ
en poslovni prostor za obavljanje izabrane
delatnosti i da li taj prostor ispunjava uslove za obavljanje te delatnosti. Poslovni
prostor mo
ž
e biti vlasni
š
tvo osniva
č
a, a mo
ž
e biti prostor koji je uzet u zakup na
osnovu ugovora o zakupu radi obavljanja privredne delatnosti.
Nov
č
ani deo osnovnog
kapitala
dru
š
tva ne mo
ž
e biti manji od 100 dinara.
Posebnim zakonom mo
ž
e biti predvi
đ
en ve
ć
i iznos osnovnog kapitala za dru
š
tva koja
obavljaju odre
đ
ene delatnosti. Prema ranijem Zakonu o privrednim dru
š
tvima,
minimalni osniva
č
k
i ulog je bio 500 evra, u dinarskoj protivrednosti na dan uplate.
Zakonodavac je smanjivanjem osniva
č
k
og uloga iz
ašao
u susret svim onima koji
ž
ele da
pokrenu sopstveni posao.
Osnovni kapital dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u m
ož
e da se pove
ć
ava na
osnovu odluke skup
š
tine dru
š
t
va.
Č
lanovi
dru
š
tva imaju pravo pr
e
č
eg upisa udela
prilikom pove
ć
anja osnovnog kapitala novim ulozima u srazmeri sa svojim udelima,
osim ako je osniva
č
k
im aktom druga
č
ije od
re
đ
eno.
Osniva
č
k
im aktom ili odlukom skup
š
tine mo
ž
e se utvrditi obaveza
č
lanova
dru
š
tva da, pored uplate upisanog osnovnog kapitala, iz
vrše
dodatne uplate
dru
š
tvu
srazmerno visini svog udela u dru
š
tvu. Osniva
č
k
im aktom ili odlukom skup
š
tine mo
ž
e

Privredno pravo
103
kapitala, overeni potpis lica
ovlaš
ć
enog za zastupanje i druge isprave zavisno od oblika
dru
š
tva (jedno
č
lano, vi
š
e
č
lano, strano) i vrste delatnosti dru
š
tva.
Prilikom registracije kod Agencije
vrši
se i upis u registar kod nadle
ž
nog organa
statistike
koji sprovodi sama Agencija
.
Posle registracije dru
š
tva, iz
ra
đ
uje se
pe
č
at
dru
š
tva, podnosi se prijava
Ministarstvu finansija, Poreskoj upravi za registraciju dru
š
tva radi dobijanja poreskog
identifikacionog broja i pripremaju isprave za otvaranje
ra
č
una. Za otvaranje
ra
č
una
treba podneti zahteva za otvaranje
ra
č
una poslovnoj banci kod koje namerava da se
otvori
ra
č
un. Uz zahtev za otvaranje takvog
ra
č
una treba prilo
ž
iti:
reše
nje o
registraciji,
reše
nje o poreskom identifikacionom broju, kartone deponovanih potpisa,
potpisane od
ovlaš
ć
enog lica, overen potpis lica
ovlaš
ć
enog za zastupanje, a zatim
zaklju
č
iti ugovor sa izabranom poslovnom bankom.
Kad dru
š
tvo pripremi prostorije za rad, podnosi zahtev nadle
žn
im
inspekcijama
da utvrde da su ispunjeni uslovi za rad dru
š
tva, ukoliko se bavi delatn
oš
ć
u koja podle
ž
e
ovoj obavezi. Za ostale delatnosti dru
š
tva, inspekcija
vrši
uvid u toku redovnog
pregleda rada dru
š
tva.
Kada se z
avrše
sve navedene radnje mo
ž
e se smatrati da je osnovano dru
š
tvo i
m
ož
e se po
č
eti sa radom dru
š
tva.
Osniva
č
k
i akt dru
š
tva s ograni
č
enom odg
ovornoš
ć
u menja se obi
č
nom ve
ć
inom
glasova svih
č
lanova dru
š
tva, ako osniva
č
k
im aktom nije predvi
đ
ena druga
č
ija (ve
ć
a)
ve
ć
ina.
4.3. Prava
i
obavez
e
č
l
anova dru
š
tva
Svojstvo
č
lana dru
š
tva sti
č
e se danom registracije
vlasniš
tva nad udelom u
skladu sa zakonom o registraciji. Na isti n
a
č
in
prestaje svojstvo
č
lana, upisom prestanka
u Registar.
Dru
š
tvo je du
ž
no da vodi evidenciju o
č
lanovima dru
š
tva (adresa, evidenciju o
č
lanovima i druge propisane podatke).
Udeo u dru
š
tvu sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u je
pravo
koje pripada
č
lanu
dru
š
tva na osnovu njegovog uloga u dru
š
tvo. Udeo u dru
š
tvu je srazmeran ulogu u
dru
š
tvo. Za razliku od akcija, udeo u dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorno
š
ć
u nije hartija
od vrednosti. Udeo je samo pravni izraz prava
č
lana dru
š
tva kao ulaga
č
a u dru
š
tvo.
Svaki
č
lan dru
š
tva je nosilac odgovaraju
ć
eg udela u dru
š
tvu, odnosno nosilac prava na
taj udeo. Pojedina
č
ni udeo, kao
veli
č
ina, predstavlja odgovaraju
ć
i deo osnovnog
kapitala dru
š
tva kao celine, izra
ž
en u procentu ili razlomku u odnosu na ukupnu
vrednost osnovnog kapitala dru
š
tva.
Dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u mo
ž
e st
e
ć
i
i sopstveni udeo i to
isklju
č
ivo od svog
č
lana (besteretnim pravnim poslom, po osnovu isklju
č
enja
č
lana
dru
š
tva, istupanjem
č
lana dru
š
tva, otkupom udela od
č
lana dru
š
tva, prinudnim
otkupom udela preminulog
č
lana, po osnovu statusne promene). Sopstveni udeli se ne
mogu sticati tako da dru
š
tvo ostane bez
č
lanova, niti jedno
č
lano dru
š
tvo m
ož
e sticati
sopstvene udele. Sopstveni udeo ne daje pravo glasa, niti se ti glasovi
ra
č
unaju u
kvorum skup
š
tine.
U dru
š
tvu sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u vodi se
evidencija
o svim udelima u
dru
š
tvu i njihovim nosiocima (knjiga udela). U knjigu se naro
č
ito unosi ime i adresa,
odnosno poslovno ime, sed
iš
te i poreski identifikacioni broj svakog
č
lana dru
š
tva,
Privredno pravo
104
visina osnovnog uloga svakog
č
lana dru
š
tva i iznos koji je up
la
ć
en, broj ili procenat
glasova svakog udela, izmene svih podataka koji se upisuju u knjigu
č
lanova dru
š
tva i
drugi podaci zna
č
ajni za
č
lanove dru
š
tva.
Na osnovu svog uloga, odnosno udela
č
lan dru
š
tva ima sled
e
ć
a
prava
: pravo
glasa u skup
š
tini; pravo na u
č
eš
ć
e
u dobiti dru
š
tva; pravo na u
č
eš
ć
e
u likvidacionom
ostatku, kao i druga prava predvi
đ
ena zakonom.
Pravo glasa u skup
š
tini i sva prava koja se ti
č
u upravljanja nazivamo
korporativnim pravima
, a ostala prava spadaju u grupu
imovinskih prava
.
Korporativna ili upravlj
a
č
ka prava obezb
e
đ
uju u
č
eš
ć
e
u upravljanju i ostvaruje se
putem organa upravljanja ili putem nadzora nad radom dru
š
tva. Pod imovinskim
pravima podrazumeva se u
č
eš
ć
e
u dobiti dru
š
tva (dividenda), u
č
eš
ć
e u raspodeli
likvidacionog vi
šk
a posle likvidacije dru
š
tva. Ova prava
č
lan dru
š
tva ostvaruje
srazmerno svom udelu u ukupno up
la
ć
e
nom osnovnom kapitalu dru
š
tva u vreme
ostvarenja ovih prava, ako osniva
č
k
im aktom nije od
re
đ
en druga
č
iji odnos.
Č
lanovi
dru
š
tva imaju pravo na isplatu dobiti shodno propisima koji se odnosi
na isplatu dividende akcionarima. Isplata dobiti, povra
ć
aj dodatnih uplata, zajma i
sli
č
no kao i druga pla
ć
anja po bilo kom osnovu, isklju
č
ivo se realizuju u skladu sa
osniva
č
k
im aktom i odredbama Zakona o privrednim dru
š
tvima o ograni
č
enjima
p
la
ć
a
nja.
Č
lanovi
dru
š
tva kojima je iz
vrš
ena isplata protivno zakonu odgovorni su
dru
š
tvu za povra
ć
aj tih isplata i dru
š
tvo ga ne m
ož
e osloboditi te obaveze. Za ove
obaveze neograni
č
eno solidarno odgovaraju i
č
lanovi skup
š
tine, direktori,
č
lanovi
nadzornog odbora, ako je upravljanje dvodomno, ako su znali ili su prema okolnostima
slu
č
aja mogli znati da su ta p
la
ć
a
nja u suprotnosti sa odredbama zakona o ograni
č
enju
p
la
ć
a
nja. Za ove obaveze odgovaraju i drugi direktori, odnosno
č
lanovi nadzornog
odbora, kao i
č
lanovi dru
š
tva, za koje se doka
ž
e da su namerno ili grubom nepa
ž
njom
doprineli da dru
š
tvo izvr
ši
nedopu
š
teno p
la
ć
a
nje.
Udeli u dru
š
tvu su prenosivi, odnosno oni mogu biti
predmet pravnog
prometa
. Prenos udela ostvaruje se pod uslovima ut
vr
đ
e
nim osniv
a
č
kim aktom
dru
š
tva, u skladu sa zakonom. Udeli se po pravilu mogu slobodno prenositi i izme
đ
u
č
lanova dru
š
tva, u skladu sa osniva
č
k
im aktom dru
š
tva. Udeo u dru
š
tvu se mo
ž
e
prenositi i t
re
ć
em
licu, ali ostali
č
lanovi dru
š
tva imaju pravo pre
č
e kupovine tog udela
(pravo prioriteta u kupovini ponu
đ
e
nih udela). Ovakvim prenosom obezbe
đ
uje se
mogu
ć
nost prenosa udela i na lica koja nisu
č
lanovi dru
š
tva, ali uz obezb
e
đ
enje
interesa postoje
ć
ih
č
lanova dru
š
tva. Lice na koje je prenet udeo koje do tada nije bilo
č
lan dru
š
tva, sti
č
e svojstvo ravnopravnog i punopravnog
č
lana dru
š
tva punova
žn
im
prenosom udela ugovorom u pisanoj formi, kao uslovom sigurnosti prometa udela i
izvesnosti u pogledu pripadnosti
č
lanstvu u dru
š
tvu sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u.
Č
lanovi
dru
š
tva imaju pravo pre
č
e kupovine udela koji je predmet prenosa
tre
ć
em licu, osim ako je to pravo isklju
č
eno osniva
č
k
im aktom ili zakonom. Izuzetno
ako se udeo prodaje putem javnog prikupljanja ponuda, licitacija ili sli
č
nog postupka
(javna prodaja),
č
lan dru
š
tva koji
ž
eli da koristi pravo pr
e
č
e
kupovine mo
ž
e to
realizovati samo u tom postupku. Postupak prava pre
č
e kupovine posebno je u
re
đ
en
zakonom o privrednim dru
š
tvima.
Ako ni jedan
č
lan dru
š
tva koji ima pravo pre
č
e kupovine ne iskoristi to pravo,
prenosilac udela mo
ž
e u roku od 90 dana od dana isteka roka za prihvat ponude da
zaklju
č
i ugovor o prenosu udela sa tr
e
ć
im
licem, pod uslovima koji ne mogu biti

Privredno pravo
106
4.4.2.
Skupš
tina
č
l
anova dru
š
tva
Svi
č
lanovi dru
š
tva
č
ine skup
š
tinu, a svaki
č
lan dru
š
tva ima pravo glasa u
skup
š
tini srazmerno u
č
eš
ć
u
u osnovnom kapitalu dru
š
tva, osim ako je osniva
č
k
im
aktom druga
č
ije od
re
đ
eno. U dru
š
tvu sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u s jednim
č
lanom,
ovlaš
ć
enja skup
š
tine
č
lan
ova vrši
taj
č
lan ili
ovlaš
ć
eno lice.
Sednice skup
š
tine mogu biti
redovne i vanredne.
Na odr
ž
avanje redovne i vanredne skup
š
tine primenjuju se odredbe koje va
ž
e
za skup
š
tinu akcionarskog dru
š
tva
(
č
lan 364. i 371.).
Skup
š
tina
č
lanova dru
š
tva:
1) donosi izmene osniva
č
k
og akta;
2) usvaja finansijske izve
š
taje, kao i izve
š
taje revizora ako su finansijski
iz
veš
taji bili predmet revizije;
3) nadzire rad direktora i usvaja iz
veš
taje direktora, ako je upravljanje
dru
š
tvom jednodomno;
4) usvaja izve
š
taje nadzornog odbora, ako je upravljanje dru
š
tva dvodomno;
5) odlu
č
uje o pove
ć
anju i smanjenju osnovnog kapitala dru
š
tva, kao i o svakoj
emisiji hartija od vrednosti;
6) odlu
č
uje o raspodeli dobiti i n
a
č
inu
pok
ri
ć
a
gubitaka, uklju
č
uju
ć
i i
od
re
đ
i
vanje dana sticanja prava na u
č
eš
ć
e
u dobiti i dana isplate u
č
eš
ć
a
u
dobiti
č
lanovima dru
š
tva;
7) imenuje i raz
rešava
direktora i ut
vr
đ
u
je naknadu za njegov rad odnosno
n
a
č
ela
za ut
vr
đ
i
vanje te naknade, ako je upravljanje dru
š
tvom jednodomno;
8) bira i raz
rešava
č
lanove nadzornog odbora i utvr
đ
uje
naknadu za njihov rad,
ako je upravljanje dru
š
tvom dvodomno;
9) imenuje revizora i utvr
đ
uje naknadu za njegov rad;
10) odlu
č
uje o pokretanju postupka likvidacije, kao i o podn
oše
nju predloga za
pokretanje st
e
č
aj
nog postupka od strane dru
š
tva;
11) imenuje likvidacionog upravnika i usvaja likvidacione bilanse i iz
veš
taje
likvidacionog upravnika;
12) odlu
č
uje o sticanju sopstvenog udela;
13) odlu
č
uje o obavezama
č
lanova dru
š
tva na dodatne uplate i vra
ć
anju tih
uplata;
14) odlu
č
uje o zahtevu za istupanje
č
lana dru
š
tva;
15) odlu
č
uje o zahtevu za istupanje
č
lana dru
š
tva iz razloga nep
la
ć
a
nja,
odnosno neun
oš
enja upisanog uloga;
16) odlu
č
uje o pokretanju spora za isklju
č
enje
č
lana dru
š
tva;
17) odlu
č
uje o povla
č
enju i pon
iš
tenju udela;
18) daje prokuru;
19) odlu
č
uje o pokretanju postupka i davanju punomo
ć
ja za zastupanje dru
š
tva
u sporu sa prokuristom, kao i u sporu sa direktorom, ako je upravljanje
dru
š
tvom jednodomno, odnosno sa
č
lanom nadzornog odbora, ako je
upravljanje dru
š
tvom dvodomno;
Privredno pravo
107
20) odlu
č
uje o pokretanju postupka i davanju punomo
ć
ja za zastupanje dru
š
tva
u sporu prot
iv
č
la
na dru
š
tva;
21) odobrava ugovor o pristupanju novog
č
lana i daje saglasnost na prenos
udela tre
ć
em licu u slu
č
aju regulisanom
č
lanom 167. Zakona o privrednim
dru
š
tvima;
22) odlu
č
uje o statusnim promenama i promenama pravne forme;
23) daje odobrenje na pravne poslove u kojima postoji li
č
ni interes, u skladu sa
č
lanom 66. Zakona o privrednim dru
š
tvima;
24) daje saglasnost na sticanje, prodaju, davanje u zakup, zalaganje ili drugo
raspolaganje imovinom velike vrednosti;
25) donosi poslovnik o radu i
26)
vrši
druge poslove i odlu
č
uje o drugim pitanjima, u skladu sa Zakonom o
privrednim dru
š
tvima i osniva
č
k
im aktom.
Sednicu skup
š
tine saziva: direktor, ako je upravljanje dru
š
tva jednodomno;
nadzorni odbor, ako je upravljanje dru
š
tvom dvodomno.
Osniva
č
k
im aktom m
ož
e se predvideti da skup
š
tinu mo
ž
e sazvati i
č
lan dru
š
tva
ili neko drugo lice. Sednica skup
š
tine obavezno se saziva na zahtev
č
lanova koji imaju
najmanje 20% glasova. Kada je u pitanju mesto odr
ž
avanja skup
š
tine pravilo je da se
ona odr
ž
ava u sedi
š
tu dru
š
tva. Me
đ
utim, direktori, odnosno nadzorni odbor, ako je
upravljanje dvodomno mogu doneti odluku da se sednica skup
š
tine odr
ž
i i na drugom
mestu ako je to potrebno radi olak
ša
ne organizacije sednice skup
š
tine. Mo
žd
a je
zakonodavac propustio da naglasi da je neophodno da se u pozivu za sednicu, ako je
promenjeno mesto zasedanja, neophodno da se to posebno naglasiti, kako ne bi
dolazilo do nepotrebnih zabuna ili mogu
ć
ih zloupotreba.
Pisani poziv kojim se saziva skup
š
tina i koji se upu
ć
uje svim
č
lanovima dru
š
tva,
na adresu iz evidencije podataka o
č
lanovima dru
š
tva, najkasnije osam dana pre dana
odr
ž
avanja sednice skup
š
tine treba da sadr
ž
i: dan slanja poziva; vreme i mesto
odr
ž
avanja sednice; predlog dnevnog reda sednice, sa jasnom naznakom o kojim
t
a
č
kama dnevnog reda se predla
ž
e da skup
š
tina donese odluku; materijal za sednicu.
Na sednici se mo
ž
e raspravljati i odlu
č
ivati o pitanjima koja su data u pozivu, odnosno
dnevnom redu uz poziv, a o drugim pitanjima samo ako svi
č
lanovi prisustvuju sednici i
ako se nijedan
č
lan tome ne protivi, osim ako je osniva
č
k
im aktom druga
č
ije od
re
đ
e
no.
Od ovog osnovnog pravila za sazivanje sednice i stavljanje na dnevni red
postoje neki izuzeci
(
č
lan 205. i 206.). Pravo na stavljanje dodatnih t
a
č
a
ka na dnevni
red mogu, slanjem
obaveš
tenja, realizovati
č
lanovi koji poseduju ili zastupaju najmanje
10% udela u osnovnom kapitalu dru
š
tva. Osniv
a
č
kim aktom to pravo se mo
ž
e dati i
č
lanovima koji poseduju manji procenat od zakonom predvi
đ
enog. Ovo obave
š
tenje
m
ož
e se uputiti najkasnije tri dana pre odr
ž
avanja skup
š
tine, osima ako je osniva
č
k
im
aktom druga
č
ije odre
đ
eno. Ako obave
š
tenje nije upu
ć
eno svim
č
lanovima
ve
ć
direktoru, on ga je du
ž
an da ga narednog radnog dana uputi svim
č
lanovima dru
š
tva.
Sednica mo
ž
e da se odr
ž
i i bez sazivanja ako joj prisustvuju svi
č
lanovi dru
š
tva,
osim ako je osniva
č
k
im aktom druga
č
ije od
re
đ
eno. Dakle, mogu
ć
e je da se
č
lanovi
dru
š
tva okupe nekim drugim povodom i da dogovore odr
ž
avanje skup
š
tine. Iako u
Zakonu o privrednim dru
š
tvima nije jasno n
aglaše
no i u ovom slu
č
aju bi bilo
neophodno da se utvrdi dnevni red, sa jasnim naznakama o kojim t
a
č
kama dnevnog

Privredno pravo
109
4.4.3. Direktori
Dru
š
tvo s ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u mo
ž
e da ima jednog ili vi
š
e direktora koji
su ujedno i
zakonski zastupnici dr
uš
tva
. Osniva
č
i osniva
č
k
im aktom ili odlukom
skup
š
tine dru
š
tva odre
đ
uju broj direktora. Ako to nije od
re
đ
eno na jedan od ova dva
n
a
č
ina
dru
š
tvo ima jednog direktora. Direktori se registruju u skladu sa Zakonom o
registraciji. Direktora imenuje skup
š
tina
č
lanova, ako
je re
č
o jednodomnom
upravljanju, a nadzorni odbor ako je upravljanje dru
š
tvom dvodomno.
Direktor se mo
ž
e imenovati i osniva
č
k
im aktom. Ako osniva
č
k
im aktom ili
odlukom skup
š
tine nije od
re
đ
eno, smatra se da mandat direktora nije ograni
č
en.
Osniva
č
k
im aktom ili odlukom skup
š
tine mo
ž
e biti odr
e
đ
e
no koje uslove treba da
ispunjava lice da bi bilo imenovano za direktora.
Direktora razr
ešavaju
isti organi, dakle skup
š
tina ili nadzorni odbor, u zavisnosti
od tipa upravljanja dru
š
tvom.
Kada je u pitanju zastupanje dru
š
tva, ako dru
š
tvo ima vi
š
e od jednog direktora,
svi direktori zastupaju dru
š
tvo zajedni
č
k
i, ako osniva
č
k
im aktom ili odlukom skup
š
tine
dru
š
tva nije druga
č
ije od
re
đ
e
no.
Predvi
đ
ene su i mogu
ć
n
osti da dru
š
tvo ostane bez direktora i u tom pogledu
propisano je da do imenovanja direktora izjave volje upu
ć
ene bilo kom
č
lanu
nadzornog odbora, ako postoji, odnosno bilo kom
č
lanu dru
š
tva ako dru
š
tvo nema
nadzorni odbor, obavezuju dru
š
tvo.
Ako se broj direktora smanji ispod broja direktora koji je od
re
đ
en
osniva
č
k
im
aktom ili odlukom skup
š
tine, preostali direktori nastavljaju da zastupaju dru
š
tvo u
okviru svojih
ovlaš
ć
enja. Za slu
č
aj da se smanji broj direktora koji
su ovlaš
ć
eni na
zajedni
č
k
o zastupanje o tome su ostali direktori du
žn
i da bez odlaganja obaveste
skup
š
tinu, a oni do imenovanja preostalih direktora mogu da obavljaju samo hitne
poslove, osim ukoliko je osniva
č
k
im aktom ili odlukom skup
š
tine druga
č
ije odr
e
đ
e
no.
Za slu
č
aj spora dru
š
tva sa direktorom punomo
ć
je za zastupanje dru
š
tva izdaje
skup
š
tina.
Pored funkcije zastupanja dru
š
tva druga bitna nadle
ž
nost direktora je
vo
đ
en
je
poslova dru
š
tva.
Prema Zakonu o privredinim dru
š
tvima direktor vodi poslovanje
dru
š
tva u skladu sa osniva
č
k
im aktom i odlukama skup
š
tine, kao i sa uputstvima
nadzornog odbora ako je upravljanje dru
š
tvom dvodomno.
Kao i kod zastupanja dru
š
tva ako dru
š
tvo ima vi
š
e od jednog direktora, svi
direktori vode poslove dru
š
tva zajedni
č
ki, osim ako je osniva
č
k
im aktom ili odlukom
skup
š
tine dru
š
tva druga
č
ije od
re
đ
e
no.
Ukoliko je na predvi
đ
eni n
a
č
in
od
re
đ
eno da svaki od direktora samostalno vodi
poslove, direktor ne mo
ž
e preduzeti nameravanu radnju ako se tome protivi neki od
preostalih direktora. U tom slu
č
aju direktor se za
„
obavezno uputst
vo“
obra
ć
a
skup
š
tini, odnosno nadzornom odboru, ako je upravljanje dvodomno.
Sem zakonskog zastupanja i v
o
đ
e
nja poslova direktor u dru
š
tvu u kome je
upravljanje jednodomno obavlja
sve poslove koji nisu u nadle
ž
nosti sk
upš
tine, a u
dru
š
tvu u kome je upravljanje dvodomno sve poslove koji nisu u nadle
ž
nosti
sku
pš
tine i nadzornog odbora.
Osim nabrojanih nadle
ž
nosti direktor je uvek odgovoran za uredno vo
đ
e
nje
knjiga, za t
a
č
no
st finansijskih iz
veš
taja, a obavezan je i da vodi evidenciju o svim
donetim odlukama skup
š
tine, u koju svaki
č
lan dru
š
tva mo
ž
e iz
vršiti
uvid tokom radnog
Privredno pravo
110
vremena dru
š
tva. Direktor je d
už
an i da iz
veš
tava skup
š
tinu, odnosno nadzorni odbor,
ako je upravljanje dru
š
tva dvodomno. Direktor ima i obavezu da svakog
č
lana dru
š
tva
koji ima najmanje 10% osnovnog kapitala, odnosno nadzorni odbor ako je upravljanje
dvodomno obavesti o nastalim vanrednim okolnostima koje mogu biti od zn
a
č
aja
za
stanje ili poslovanje dru
š
tva.
Naknada za rad ure
đ
ena je shodno pravilima koja va
ž
e za akcionarsko dru
š
tvo.
To zn
a
č
i
da direktor ima pravo na naknadu za svoj rad, a mo
ž
e imati i pravo na
stimulaciju putem dodele udela. Skup
š
tina, odnosno nadzorni odbor (kod dvodomnog
upravljanja) odr
e
đ
uju naknadu i stimulacije ili n
a
č
in
njenog od
re
đ
ivanja. Visina
naknade i stimulacije m
ož
e zavisiti od rezultata dru
š
tva, ali naknada ne m
ož
e biti
od
re
đ
ena kao u
č
eš
ć
e
u dobiti dru
š
tva.
4.4.4. Nadzorni odbor
U dru
š
tvu sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u u kome je upravljanje dvodomno,
dru
š
tvo ima i nadzorni odbor, koji nadzire rad direktora.
Imaju
ć
i u vidu da je u dosad
aš
njoj n
ašoj
pravnoj praksi postojao nadzorni
odbor, kao organ nadzora u preduz
e
ć
ima
i privrednim dru
š
tvima va
žn
o je napomenuti
da uloga nadzornog odbora prema Zakonu o privrednim dru
š
tvima bitno izmenjena i
da ovaj organ pored nadzorne ima i deo upravlja
č
k
ih
ovlaš
ć
enja,
š
to se vidi iz njegove
ukupne nadle
ž
nosti.
Č
lan
nadzornog odbora, shodno primeni odredbi koje va
ž
e za akcionarsko
dru
š
tvo, ne mo
ž
e biti
č
lan nadzornog odbora u vi
š
e od pet dru
š
tava; lice koje je
osu
đ
e
no za krivi
č
no delo protiv privrede, tokom perioda od pet godina r
a
č
u
naju
ć
i od
dana pravosna
ž
nosti presude, s tim da se u taj period ne ura
č
unava vreme provedeno
na izdr
ž
avanju kazne zatvora; lice kome je izre
č
ena mera bezbednosti zabrana
obavljanja delatnosti koja predstavlja prete
žn
u delatnost dru
š
tva, za vreme dok traje ta
zabrana. Ovo su isti uslovi koji va
ž
e i za izbor direktora u akcionarskom dru
š
tvu, koji ne
postoje kao uslovi za izbor direktora u dru
š
tvu sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u.
Shodnom primenom
č
lanova Zakona o privrednim dru
š
tvima
(
č
lana 228., a u vezi sa
č
lanovima 432.,433., koji upu
ć
uju i na
č
lanove 382. i 391.)
č
lan nadzornog odbora ne
m
ož
e biti lice koje je zaposleno u dru
š
tvu.
Nadzorni odbor ima najmanje tri
č
lana i ne mogu imati zamenike.
Č
lanovi
nadzornog odbora ne mogu biti ni prokuristi.
Predsednike i
č
lanove nadzornog odbora bira skup
š
tina.
Kao i direktor privrednog dru
š
tva i
č
lanovi nadzornog odbora imaju pravo na
naknadu za svoj rad, a mogu imati i pravo na stimulaciju. Obzirom da se upu
ć
uje na
odredbe Zakona koji se odnosi na akcionarsko dru
š
tvo tamo se govori o stimulaciji u
akcijama,
š
to bi analogno moglo da se primeni na dru
š
tvo sa ograni
č
enom
odgovorn
oš
ć
u, kao stimulacija u udelima. Ali to ipak nisu isti instituti, pa
ć
e se tek kroz
autenti
č
n
o tu
ma
č
enje Zakona o privrednim dru
š
tvima mo
ć
i dati odgovor na ovu
dilemu.
Mandat
č
lanova nadzornog odbora ne mo
ž
e biti d
už
i od
č
etiri godine (mandatni
period). Ako odlukom skup
š
tine nije od
re
đ
ena
duž
ina mandata, mandat traje
č
etiri
godine. Po isteku mandata mogu biti ponovo izabrani. Skup
š
tina mo
ž
e raz
reši
ti
č
lana
nadzornog odbora i pre isteka mandata na koji je imenovan, bez n
avo
đ
enja razloga.
Ov
laš
ć
enja nadzornog odbora dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u su:

Privredno pravo
112
4.5. Prestanak
svojstva
č
l
ana
Č
lans
tvo u dru
š
tvu sa ograni
č
enom odgovorno
š
ć
u
č
lanu prestaje na jedan od
sled
e
ć
ih
n
a
č
ina:
smr
ć
u, ako je
č
lan fizi
č
ko
lice, odnosno brisanjem iz odgovaraj
u
ć
eg
registra, ako je
č
lan pravno lice; istupanjem iz dr
uš
tva; isklju
č
en
jem iz dr
uš
tva;
prenosom celokupnog udela; povla
č
en
jem i poni
š
tenjem celokupnog udela.
Prestanak svojstva
č
lana u
re
đ
en
je Zakonom o privrednim dru
š
tvima
(
č
lan 186-
197.), a posebno su ure
đ
ena pitanja istupanja
č
lana dru
š
tva i isklju
č
enje
č
lana dru
š
tva.
Č
lan
dru
š
tva mo
ž
e istupiti iz dru
š
tva iz opravdanih razloga. Ti opravdani razlozi
se i navode, a to su: ako mu jedan ili vi
š
e ostalih
č
lanova ili dru
š
tvo svojim radnjama ili
propu
š
tanjem prouzrokuje
š
tetu, ili ako je o
č
igledno da
ć
e takva
š
teta, prema
redovnom toku stvari, nastupiti; ako je u zna
č
ajnoj meri onemogu
ć
en da ostvaruje
svoja prava u dru
š
tvu, te ako mu dru
š
tvo name
ć
e nesrazmerne obaveze. Osniva
č
k
im
aktom mogu se predvideti i drugi opravdani razlozi za istupanje iz dru
š
tva.
Kada
č
lan dru
š
tva sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u na propisan n
a
č
in
(
č
lan 189)
podnese zahtev za istupanje iz dru
š
tva, skup
š
tina je du
žn
a da donese odluku u roku od
60 dana od dana prijema, te da u istom roku obavesti
č
lana dru
š
tva koji istupa, a u
suprotnom
ć
e se smatrati da je zahtev usvojen u celini. Odluka se donosi obi
č
nom
ve
ć
inom glasova, a skup
š
tina je mo
ž
e samo usvojiti ili odbiti zahtev.
Udeo
č
lana koji istupa iz dru
š
tva postaje sopstveni udeo dru
š
tva, a isplata
naknade
č
lanu dru
š
tva koji je istupio mo
ž
e da bude realizovana samo iz sredstava
rezervi dru
š
tva ili sredstava ostvarenih prodajom sopstvenog udela dru
š
tva st
e
č
enog
istupanjem tog
č
lana dru
š
tva.
Č
lan
dru
š
tva mo
ž
e biti isklju
č
en iz dru
š
tva
(
č
lan 48. stav 7.) ukoliko ne unese u
dru
š
tvo odr
e
đ
e
ni ulog i to ne u
č
ini ni u dodatnom roku koji ne mo
ž
e biti k
ra
ć
i
od 30
dana dru
š
tvo mo
ž
e doneti odluku o isklju
č
enju tog
č
lana iz dru
š
tva. Udeo isklju
č
enog
č
lana postaje sopstveni udeo dru
š
tva, a isklju
č
eni
č
lan nema pravo na naknadu za svoj
udeo.
Č
l
an dru
š
tva mo
ž
e biti isklju
č
en i odlukom suda, na osnovu tu
ž
be koju podnosi
dru
š
tvo nadle
ž
nom sudu, a iz razloga od
re
đ
enih osniva
č
k
im aktom ili iz drugih
opravdanih razloga. Zakon o privrednim dru
š
tvima
(
č
lan 196.) precizira te razloge:
namerno ili grubom nepa
ž
njom prouzrokuje
š
tetu dru
š
tvu; ne izvr
š
ava posebne
du
ž
nosti prema dru
š
tvu propisane zakonom ili osniva
č
k
im aktom; svojim radnjama ili
propu
š
tanjem, protivno osniva
č
k
om aktu, zakonu ili dobrim poslovnim obi
č
ajima,
spre
č
ava ili u zn
a
č
aj
noj meri ote
ž
ava poslovanje dru
š
tva. Isklju
č
eni
č
lan dru
š
tva mo
ž
e
tu
ž
bom nadle
ž
nom sudu prot
iv druš
tva tra
ž
iti naknadu vrednosti svog udela.
4.6.
Akti i dokumenti dru
š
tva i pravo na informisanje
Dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u ima obavezu da od
re
đ
ena akta
č
uva u
svom sed
iš
tu ili na drugom mestu koje je poznato i dostupno svim
č
lanovima dru
š
tva.
Odre
đ
e
ni dokumenti
č
uvaju se trajno, a drugi dokumenti najmanje pet godina, nakon
č
ega se
č
uvaju u skladu sa propisima o arhivskoj g
ra
đ
i.
Direktor je u obavezi da akte koji se
č
uvaju, kao i finansijske izve
š
taje dru
š
tva i
druga dokumenta vezana za poslovanje dru
š
tva stavi na raspolaganje svakom
č
lanu
dru
š
tva, kao i ranijem
č
lanu dru
š
tva (za period u kojem je bio
č
lan dru
š
tva). Dokumenta
Privredno pravo
113
se na uvid daju na bazi pisanog zahteva i u njih se m
ož
e iz
vršiti
uvid u toku radnog
vremena i mogu se kopirati, ali o tro
š
ku
č
lana dru
š
tva.
Direktor
č
lanovima dru
š
tva pravo na pristup aktima mo
ž
e uskratiti samo ako
postoji opravdana bojazan da bi ovo pravo bilo isk
oriš
ć
eno za svrhe suprotne
interesima dru
š
tva, odnosno za svrhu koja nije u vezi sa njegovim
č
lanstvom u dru
š
tvu,
kao i ako bi time dru
š
tvu ili njegovom povezanom dru
š
tvu mogla biti pri
č
injena znatna
š
teta.
Ako direktor dru
š
tva bez opravdanog razloga propusti da postupi po zahtevu
č
lana dru
š
tva za pristup aktima u roku od pet dana podnosilac zahteva ima pravo da u
vanparni
č
nom postupku tra
ž
i od suda da direktor postupi po njegovom zahtevu.
Postupak u ovom slu
č
aju pred sudom je hitan i sud je d
už
an da postupi po zahtevu u
roku od osam dana od dana prijema zahteva.
Č
la
novi moraju biti ob
aveš
teni o relevantnim
č
injenicama vezanim za
poslovanje dru
š
tva. Obavezu obave
š
tavanja o takvim
č
injenicama, bez odlaganja, ima
direktor dru
š
tva. I u suprotnom
č
lanovi dru
š
tva du
ž
ni su da obaveste direktora o
va
žn
im
č
injenicama za dru
š
tvo, za koje oni saznaju.
4.7. Prestanak
dru
š
tva
Dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u prestaje da postoji brisanjem iz registra
privrednih subjekata. Brisanje iz registra mo
ž
e se realizovati na osnovu:
1)
sprovedenog postupka likvidacije ili prinudne likvidacije u skladu sa
Zakonom o privrednim dru
š
tvima;
2)
sprovedenog postupka st
e
č
aja
u skladu sa zakonom kojim se u
re
đ
uje
ste
č
aj
i
3)
statusne promene koja ima za posledicu prestanak dru
š
tva.
U delu ovog
udžb
enika koji se odnosi na postupak likvidacije, st
e
č
aja i statusnih promena
obradili smo detaljno ove postupke, a oni se odnose na sva privredna dru
š
tva.

Privredno pravo
115
2. PREDSTAVNI
Š
TVO STRANOG PRIVRE
DNOG DRUŠ
TVA
Predstavn
iš
tvo, za razliku od ogranka nema status pravnog lica. Predsta
vniš
tvo
je izdvojeni organizacioni deo stranog pravnog lica, koji m
ož
e obavljati prethodne i
privremene radnje u cilju zaklju
č
enja pravnog posla tog dru
š
tva.
Predstavn
iš
tvo se obavezno registruje u skladu sa zakonom o registraciji.
Predstavn
iš
tvo mo
ž
e zaklju
č
ivati samo pravne poslove u vezi svog teku
ć
eg
poslovanja (nabavka opreme, odr
ž
avanje prostora i sl.). Za obaveze predstavn
iš
tva koje
nastanu tokom poslovanja odgovara strano privredno dru
š
tvo.
Predstavn
iš
tvo se obrazuje odlukom nadle
ž
nog organa stranog privrednog
dru
š
tva. Ta odluka treba da sadr
ž
i: naziv i sed
iš
te registra u kom je osn
iva
č
predsta
vniš
tva registrovan; naziv, pravnu formu i sedi
š
te osniva
č
a predstavn
iš
tva;
mati
č
ni/registarski broj osniva
č
a predstavn
iš
tva; li
č
no ime, odnosno poslovno ime
zastupnika osniva
č
a predstavn
iš
tva; adresu predstavn
iš
tva; li
č
no ime, odnosno
poslovno ime zastupnika predstavni
š
tva.
Predstavn
iš
tvo prestaje: odlukom o prestanku predstavn
iš
tva; prestankom
postojanja osniva
č
a predstavn
iš
tva.
Privredno pravo
116
POSLOVNA UDRUŽENJA
Dva ili vi
š
e privrednih dru
š
tava ili preduzetnika mogu osnovati
poslovno
udru
žen
je,
radi postizanja zajedni
č
k
og cilja.
Zakonom je iz
ri
č
ito
zabranjeno da poslovno udr
už
enje obavlja delatnost radi
sticanja dobit
i, ve
ć
samo radi postizanja zajedni
č
k
ih interesa svojih
č
lanova. Dakle,
poslovno udr
už
enje nije privredno dru
š
tvo,
ve
ć
pravno lice koje osniva dva ili vi
š
e
privrednih dru
š
tava ili preduzetnika kako bi postigli zajedni
č
k
e interese.
Pravna forma poslovnog udr
už
enja ozn
a
č
ava
se sa
“
poslovno udr
už
enje
”, “
p
.u”
ili
“
pu
”.
To je svojevrsan deo poslovnog imena poslovnog udr
už
enja, koji ima i svoj
naz
iv “j
ez
gro”,
odnosno poslovno ime u celosti. Tako bi poslovno ime poslovno
udr
už
enja moglo da glasi. P.U.
“
Beogradski tekstilc
i”
i sl.
Poslovno udru
ž
enje treba da ima svoj osniva
č
k
i akt, koji je u formi ugovora, a
potpisuju ga svi
č
lanovi udr
už
enja i njihovi potpisi se overavaju u skladu sa zakonom
kojim se ur
e
đ
uje overa potpisa. Osniva
č
k
i akt poslovnog udru
ž
enja sadr
ž
i naro
č
ito:
poslovno ime, sed
iš
te i mati
č
ni/registarski broj
č
lanova poslovnog udru
ž
enja; poslovno
ime i sed
iš
te poslovnog udru
ž
enja; cilj osnivanja poslovnog udru
ž
enja; delatnost
poslovnog udr
už
enja; od
re
đ
i
vanje organa poslovnog udru
ž
enja i njihovih nadle
ž
nosti;
vreme trajanja poslovnog udru
ž
enja; pristupanje, istupanje i isklju
č
enje
č
lanova.
Poslovno udr
už
enje odgovara za svoje obaveze svojom imovinom, a
č
lanovi
udr
už
enja na osnovu osniva
č
k
og akta. Ako osniva
č
k
im aktom nije n
eš
to drugo
predvi
đ
eno, svi
č
lanovi udr
už
enja imaju jednaka prava. Poslovno udr
už
enje ne mo
ž
e
promeniti formu u formu privrednog dru
š
tva. Prema
č
l. 580. Zakona o privrednim
dru
š
tvima na poslovno udr
už
enje se primenjuju odredbe zakona koje se odnose na
dru
š
tvo sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u, ako istim zakonom nije druga
č
ije od
re
đ
e
no.

Privredno pravo
118
NADZOR NAD ZAKONITO
Š
Ć
U P
RIVREDNIH ORGANIZACIJA
Sve privredne organizacije su du
žn
e da zakonito posluju i da na zakonit n
a
č
in
istupaju u pravnom i poslovnom prometu. U zakonima se izra
ž
avaju dru
š
tveni interesi
koji na taj n
a
č
in
moraju biti za
š
ti
ć
eni i zbog toga je zakonitost rada privredne
organizacije jedno od osnovnih n
a
č
ela
u n
ašem
tr
ž
i
š
nom privrednom sistemu. Na taj
n
a
č
in
se postupa i u drugim zemljama.
U cilju kontrole zakonitosti rada privredne organizacije organizovan je nadzor
nad zakonit
oš
ć
u rada, a organi op
š
te nadzorne nadle
ž
nosti su razne inspekcije.
Od posebnog zn
a
č
aja
je kontrola zakonitosti finansijskog poslovanja koju,
pored nadle
ž
nih inspekcija u mnogim stranim zemljama, obavljaju bankarske
organizacije i posebni finansijski organi koji se
č
esto nazivaju finansijskom policijom.
Posebnu zn
a
č
a
jnu funkciju u kontroli zakonitosti rada privrednih organizacija u
svakoj zemlji imaju pravosudni organi. Zakonom o privrednim dru
š
tvima od
re
đ
eni su
krivi
č
na dela
(
č
lan 581-584.) privredni prestupi (
č
lan 585-586.), prek
ršaji
za fizi
č
k
a lica i
preduzetnike
(
č
lan 587-588.) koja mogu nastati kr
še
njem odredbi ovog zakona.
Nadzor nad zakonit
oš
ć
u rada mo
ž
e biti preventivan ili prethodan ili naknadan.
Bolje se ostvaruje za
š
tita dru
š
tvenih interesa prethodnom kontrolom zakonitosti rada,
ali je ova vrsta kontrole mnogo skuplja i
č
esto potpuno neracionalna.
Unutar privrednih dru
š
tava veoma
širo
ka
ovlaš
ć
enja u pogledu kontrole
zakonitosti rada ima direktor, odnosno direktori, ali i nadzorni odbor, kod dvodomne
vrste upravljanja.
Privredno pravo
119
III
PREDUZETNIK
Preduzetnik je poslovno sposobno fizi
č
k
o lice koje obavlja delatnost u cilju
ostvarivanja prihoda i koje je kao takvo registrovano u skladu sa zakonom o registraciji. I
fizi
č
k
o lice upisano u poseban registar, koje obavlja delatnost slobodne profesije,
u
re
đ
e
nu posebnim propisom, smatra se preduzetnikom u smislu ovog zakona ako je
tim propisom to odre
đ
eno. Individualni poljoprivrednik nije preduzetnik, osim ako
posebnim zakonom nije druga
č
ije u
re
đ
eno.
Do dono
š
enja Zakona o privrednim dru
š
tvima iz 2011. godine pravni polo
ž
aj
preduzetnika bio je ure
đ
en posebnim zakonom (Zakonom o privatnim preduzetnicima
iz 1989. godine,
”S
lu
ž
beni glasnik Republike Srbije
“
broj 54/89 sa kasnijim izmenama i
dopunama) i Zakonom o privrednim dru
š
tvima iz 2004. godine (
„
Slu
žb
eni glasnik
Republike Srbije
“
broj 125/04). Don
oš
enjem novog Zakona o privrednim dru
š
tvima,
ova dva zakona prestala su da va
ž
e i sada je pravni polo
ž
aj preduzetnika u
re
đ
en
istim
zakonom kao i privredna dru
š
tva,
š
to predstavlja racionalniji i privrednicima
pristup
a
č
niji
n
a
č
in
da u jednom zakonu mogu sagledati sve forme obavljanja privrednih
delatnosti. Do don
oše
nja ovog zakona imali smo i dve definicije preduzetnika i dva
zakona, koji iako nisu bili suprotstavljeni, ipak nisu davali precizne i sistematizovane
norme za jednu posebno va
ž
nu oblast.
Preduzetnik se mo
ž
e registrovati na neod
re
đ
e
no ili od
re
đ
e
no vreme. Za sve
obaveze preduzetnik odgovara celokupnom svojom imovinom i u tu imovinu ulazi i
imovina koju sti
č
e u vezi sa obavljanjem delatnosti. Dakle, privatna imovina
preduzetnika, kada je u pitanju odgovornost prema tre
ć
im licima, ne mo
ž
e se odvojiti
od imovine sa kojom posluje i sti
č
e dobit. Ta odgovornost ne prestaje ni brisanjem
preduzetnika iz registra.
Kao i privredno dru
š
tvo i preduzetnik ima tri bitna oblika svoje identifikacije. To
su:
poslovno ime preduzetnika, sedi
š
te preduzetnika i delatnost preduzetnika
.
Svaki preduzetnik da bi obavljao delatnost mora imati
poslovno ime
. Poslovno
ime preduzetnika obavezno sadr
ž
i ime i prezime preduzetnika, opis prete
ž
ne
delatnosti, oznaku preduzetnik ili
”
p
r”
i sedi
š
te i adresu. Npr.
”
Preduzetnik Marko
Markovi
ć
, poslasti
č
ar, Novi Sad, Ruzmarinova 26
”
ili
”
Petar Petro
vi
ć
pr, autoprevoznik,
Veternik, Velebitska 127
”.
Poslovno ime preduzetnika m
ož
e da sadr
ž
i i poseban naziv, kao i oznake kojima
se bli
ž
e odr
e
đ
uje predmet poslovanja preduzetnika. Npr.
„Še
ć
er
l
ema“,
Jovana
Jovan
ovi
ć
pr, proizvodnja d
oma
ć
ih k
ola
č
a,
Sombor, B
ora
č
ka 20
“
.
Kao i kod poslovnog imena privrednog dru
š
tva poslovno ime mora da se
razlikuje od poslovnog imena drugog preduzetnika tako da ne izaziva zabunu o
identitetu sa drugim preduzetnikom, odnosno zabunu u pogledu predmeta poslovanja
preduzetnika.
Preduzetnik mora imati i
sedi
š
te
, a to je mesto iz koga upravlja obavljanjem
delatnosti.

Privredno pravo
121
kome obavlja delatnost. To mo
ž
e biti zbog kori
š
ć
enja god
iš
njeg odmora, renoviranja
poslovnog prostora i sli
č
nih razloga. Prekid obavljanja delatnosti se obavezno registruje
u skladu sa zakonom o registraciji i ne m
ož
e se utv
r
đ
i
vati retroaktivno.
Preduzetnik gubi svojstvo preduzetnika brisanjem iz registra privrednih
subjekata i time prestaje obavljanje njegove delatnosti. Prestanak obavljanja delatnosti
m
ož
e nastupiti bilo odjavom delatnosti ili po sili zakona. Odjava delatnosti niti brisanje
iz registra se ne mo
ž
e iz
vršiti
retroaktivno.
Koji su razlozi za prestanak rada preduzetnika po sili zakona?
Po sili zakona
preduzetnik prestaje sa radom u sled
e
ć
im
slu
č
ajevima:
1)
smr
ć
u
ili trajnim gubitkom poslovne sposobnosti;
2) istekom vremena, ako je obavljanje delatnosti registrovano na od
re
đ
eno
vreme;
3) ako mu je poslovni ra
č
un u blokadi d
už
e od dve godine, na osnovu zahteva
za brisanje preduzetnika iz registra koji podnese Narodna banka Srbije ili
poreska uprava;
4)
ako je pravosna
žn
om presudom ut
vr
đ
ena ni
š
tavost registracije
preduzetnika;
5) ako je pravosna
ž
nom presudom, izvr
š
nom odlukom nadle
ž
nog organa ili
suda
č
asti komore u koju je u
č
lanjen izre
č
ena mera zabrane obavljanja
delatnosti;
6) u slu
č
aju prestanka va
ž
enja odobrenja, saglasnosti ili drugog akta
nadle
ž
nog organa koji je u skladu sa
č
lanom 4. stav 2. Zakona o privrednim
dru
š
tvima posebnim zakonom propisan kao uslov za registraciju i
7) u drugim slu
č
ajevima propisanim zakonom.
Preduzetni
š
tvo se mo
ž
e naslediti i to u slu
č
aju smrti ili gubitka poslovne
sposobnosti preduzetnika. Fizi
č
k
o lice koje je poslovno sposobno m
ož
e nastaviti
obavljanje delatnosti na osnovu
reš
enja o nasle
đ
i
vanju
ili me
đ
usobnog sporazuma o
nastavku obavljanja delatnosti koju potpisuju svi naslednici, odnosno
č
lanovi
porodi
č
nog d
oma
ć
instva. Lice koje, na ovaj n
a
č
in
nastavi obavljanje delatnosti, d
už
no
je da u roku od 30 dana od dana smrti preduzetnika, prijavi nastavak obavljanja
delatnosti registru u skladu sa zakonom o registraciji. N
asle
đ
iva
nje se mo
ž
e realizovati i
za
ž
ivota preduzetnika, ako se to
č
ini na osnovu raspodele zaost
avšt
ine za
ž
ivota u
skladu sa propisima kojima se u
re
đ
u
je nasl
e
đ
iva
nje.
Da li privredno dru
š
tvo m
ož
e nastaviti da obavlja delatnost u formi privrednog
dru
š
tva?
Mo
ž
e, ukoliko preduzetnik donese takvu odluku, pri
č
emu se shodno
primenjuju odredbe Zakona o privrednim dru
š
tvima za osnivanje date forme dru
š
tva.
Ukoliko dva ili vi
š
e lica obavljaju delatnost zajedno odluku moraju doneti jednoglasno.
U slu
č
aju nastavka obavljanja delatnosti preduzetnika kroz formu privrednog dru
š
tva
b
riše
se iz registra preduzetnik i registruje osnivanje privrednog dru
š
tva koje preuzima
sva prava i obaveze preduzetnika nastale do trenutka osnivanja privrednog dru
š
tva.
Ipak i fizi
č
k
a lica, za sve obaveze nastale u vezi sa obavljanjem delatnosti do trenutka
brisanja preduzetnika iz registra ostaju odgovorna celokupnom svojom imovinom.
Privredno pravo
122
DRUGE PRAVNE FORME PRIVREDNIH DRU
Š
TAVA
ZADRUGE
1. Pojam zadruge, istupanje u pravnom prometu i principi zadrugarstva
Zadruga je pravno lice, koje predstavlja poseban oblik organizovanja fizi
č
k
ih lica
(zadrugara), koja poslovanjem na zadru
ž
nim principima ostvaruju svoje ekonomske,
socijalne, kulturne i druge interese.
Najstariji zadru
žn
i oblik u svetu jesu
š
teditno-kreditne zadruge. U Ro
č
dejlu
(Engleska) 1844. godine osnovana je prva zadruga na svetu, kao privredna organizacija
koja se razvijala na definisanim vrednostima, principima i pravilima, a sve u cilju da se
me
đ
u
pojedincima, koji su bili
č
lanovi zadruge, ostvari solidarnost, uzajamna pomo
ć
i
jednakost.
Ve
ć
1845. u Sobot
iš
tu (Slova
č
k
a) osnovana je druga kreditna zadruga, a
me
đ
u
prvima u svetu je formirana i kreditna zadruga u n
aš
em B
a
č
kom Petrovcu, 1846.
Pravni polo
ž
aj zadruge u n
ašem
pravu u
re
đ
en je u Zakonu o zadrugama iz 2015.
godine. Ovim zakonom je nakon nestanka prethodne dr
ž
ave, a time i jednog
dru
š
tvenog poretka, na druga
č
iji n
a
č
in
ur
e
đ
e
na ova oblast. Pravi efekti ovog zakona
tek treba da se vide i analiziraju.
Prema zakonskoj definiciji jasno je da je zadruga pravno lice. U pravnom
prometu odgovara za svoje obaveze svom svojom imovinom. Zadrugari za obaveze
zadruge odgovaraju samo do visine svog uloga, tako da ne odgovaraju svojom li
č
n
om
imovinom. Zadruga, odnosno zadrugari sami biraju delatnost kojom
ć
e se zadruga
baviti, uz zakonska ograni
č
enja i na osnovu zajedni
č
k
og interesa zadrugara.
Zadruga u pravnom prometu mo
ž
e da istupa u svoje ime i za svoj
ra
č
un, u svoje
ime i za ra
č
un zadrugara ili u ime i za
ra
č
un zadrugara.
Zakonom su definisani zadru
žn
i principi, koji se mogu svesti na sedam grupa, a
to su: 1) dobrovoljnost i otvorenost zadruge 2) kontrola od strane zadrugara i
jednakopravnost (jedan zadrugar jedan glas) 3) ekonomski doprinos kapitalu i
demokrati
č
nost u njegovoj kontroli 4) autonomija i nezavisnost zadruge 5) zadru
ž
no
obrazovanje 6) m
e
đ
uzadru
ž
na saradnja 7) briga za zajednicu
Poslovanje zadruge treba da se zasniva na zadru
ž
nim vrednostima:
samopomo
ć
i, samoodgovornosti, demokrati
č
nosti, jednakosti, p
ravi
č
n
osti i
solidarnosti koje se sprovode u skladu sa zadru
žn
im principima, kojima se, kao
smernicama konkretizovanim u zadru
žn
im pravilima,
č
lanovi zadruge rukovode u
upravljanju i poslovanju zadrugom.

Privredno pravo
124
zadru
ž
nim pravilima. Protiv odluke o isklju
č
enju zadrugar mo
ž
e podneti
ž
albu skup
š
tini
zadruge, u roku od 15 dana od dana prijema odluke. Skup
š
tina zadruge je du
ž
na da
donese odluku po
ž
albi na prvoj narednoj sednici. Ako skup
š
tina zadruge odluku po
ž
albi zadrugara ne donese u predvi
đ
enom roku smat
ra
ć
e
se da je
ž
alba usvojena
3. Imovina zadruge
Imovinu zadruge
č
ine, pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima,
nov
č
anim sredstvima, hartijama od vrednosti i druga imovinska prava koje je zadruga
stekla poslovanjem ili drugim pravnim poslom. Imovina zadruge obrazuje se iz uloga ili
č
lanarine zadrugara, iz sredstava ostvarenih radom i poslovanjem zadruge i iz
sredstava koje je zadruga stekla na drugi dozvoljen n
a
č
in.
Imovina zadruge je u zadru
žn
oj svojini. Zadruga upravlja, koristi i raspola
ž
e
svojom imovinom, u skladu sa zakonom, ugovorom o osnivanju, odnosno zadru
žn
im
pravilima. U slu
č
aju prodaje nepokretne imovine u zadru
ž
noj svojini, sredstva
ostvarena od prodaje te imovine ne mogu se podeliti zadrugarima i zaposlenima,
odnosno ne mogu se isp
la
ć
i
vati zadrugarima ili zaposlenima po osnovu
č
lanstva u
zadruzi, uloga ili po pravima iz radnog odnosa.
4. Vrste zadruga
Prema Zakonu o zadrugama mogu se osnovati sled
e
ć
e
vrste zadruga:
zemljoradni
č
k
e ili poljoprivredne, stambene, potro
ša
č
k
e, zanatske,
radni
č
ke,
studentsko-omladinske, socijalne, zdravstvene, kao i druge vrste zadruga za obavljanje
proizvodnje, prometa robe,
vrše
nja usluga i drugih delatnosti u skladu sa zakonom.
Zakonska, a i teorijska podela zadruga zasniva se na delatnosti kojom se one bave, ali i
osobinama
č
lanova.
Obrazovanje i rad u
č
eni
č
kih zadruga ur
e
đ
uje se propisima iz oblasti osnovnog i
srednjeg obrazovanja i vaspitanja. Ova vrsta zadruga nije predmet Zakona o zadrugama
zbog ciljeva i karaktera
u
č
eni
č
k
ih zaduga, koje imaju specifi
č
n
u dru
š
tvenu funkciju, ali i
č
injenice da je prvenstveno
č
ine maloletni i poslovno nesposobni
č
lanovi.
Zemljoradni
č
ke ili poljoprivredne zadruge
proizvode, preuzimaju, otkupljuju,
p
rera
đ
uju i prodaju poljoprivredne, prehrambene i druge proizvode zadruge i
zadrugara, snabdevaju zadrugare reprodukcionim materijalom, energentima,
sredstvima za proizvodnju, delovima za poljoprivrednu mehanizaciju i drugom robom,
vrše
promet roba i usluga zadruge, zadrugara i za zadrugare i pr
už
aju usluge
d
oma
ć
i
nstvima poljoprivrednika u organizovanju i razvoju seoskog turizma i
vrše
sve
ostale poslove od interesa za poslovanje zadruge.
Zemljoradni
č
k
e ili poljoprivredne zadruge mogu biti op
š
te i specijalizovane
(ratarske,
vo
ć
ars
ke, povrtarske, vinogradarske, sto
č
arske, p
č
elarske i dr.).
Privredno pravo
125
Specijalizovane zemljoradni
č
k
e zadruge organizuju proizvodnju odre
đ
enih proizvoda,
njihovu preradu i plasman na tr
žiš
tu.
Stambene zadruge
, kao investitori i iz
vo
đ
a
č
i radova, organizuju izgradnju i
odr
ž
avanje, grade i odr
ž
avaju stanove, stambene zgrade, gara
ž
e i poslovni prostor za
zadrugare, anga
ž
ovanjem sredstava i rada zadrugara i drugih fizi
č
k
ih i pravnih lica.
Anga
ž
ovanje sredstava i li
č
nog rada zadrugara se u
re
đ
uje
pojedin
a
č
n
im ugovorom
iz
me
đ
u
stambene zadruge i njenih
č
lanova u skladu sa pozitivnim propisima i
zadru
ž
nim pravilima.
Potro
š
a
č
ke zadruge
obezbe
đ
uju zajedni
č
k
u nabavku usluga i roba za svoje
zadrugare.
Zanatske zadruge
iz
ra
đ
uju i prodaju svoje zanatske proizvode i proizvode
d
oma
ć
e
radinosti, kao i zanatske proizvode i proizvode d
oma
ć
e
radinosti svojih
zadrugara, obavljaju zanatske usluge i snabdevaju zadrugare materijalom i sredstvima
za proizvodnju.
Radni
č
ke zadruge
proizvode i prodaju svoje proizvode i pru
ž
aju usluge,
obavljaju
ć
i delatnost kroz ekonomsko udru
ž
ivanje zadrugara koji su po pravilu, ujedno i
zaposleni, u skladu sa propisima kojima se u
re
đ
uje oblast rada, u zadruzi koja je njihov
poslodavac.
Studentsko-omladinske zadruge
, na organizovan n
a
č
in
obezb
e
đ
uju zadrugarima
obavljanje privremenih i povremenih poslova kod privrednih subjekata u skladu sa
propisima kojima se ur
e
đ
uje oblast rada, a u cilju sticanja dopunskih sredstava za
š
kolovanje i zadovoljenje osnovnih socijalnih, kulturnih i drugih li
č
nih i zajedni
č
k
ih
potreba.
Socijalne zadruge
obavljaju razli
č
ite delatnosti radi ostvarenja socijalne,
ekonomske i radne uklj
u
č
enosti, kao i zadovoljenja drugih srodnih potreba pripadnika
ugro
ž
enih dru
š
tvenih grupa ili radi zadovoljenja op
š
tih interesa unutar lokalne
zajednice. Socijalni ciljevi socijalne zadruge se bli
ž
e od
re
đ
u
ju zadru
ž
nim pravilima.
Socijalne zadruge du
žn
e su da najmanje polovinu ostvarene dobiti, odnosno vi
šk
a
prihoda nad rashodima, koje ostvaruju obavljanjem delatnosti ula
ž
u u unap
re
đ
enje i
ostvarivanje postavljenih socijalnih ciljeva. Pod pripadnicima ugro
ž
enih dru
š
tvenih
grupa, u smislu Zakona o zadrugama, smatraju se lica koja pripadaju dru
š
tvenim
grupama koje se nalaze u stanju socijalne potrebe u skladu sa zakonom koji u
re
đ
u
je
oblast socijalne z
aš
tite i obezb
e
đ
iva
nja socijalne sigurnost
i gra
đ
a
na i zakonom koji
u
re
đ
uje
zabranu diskriminacije.
Zdravstvene zadruge
pr
už
aju pomo
ć
zadrugarima i
č
lanovima njihovih porodica
kroz pomo
ć
za dobrovoljno zdravstveno osiguranje, nabavku lekova, finansiranje
tro
š
k
ova le
č
enja i druge vidove pomo
ć
i.
Zadruge se mogu osnivati i za obavljanje drugih delatnosti koje nisu zabranjene
zakonom.

Privredno pravo
127
zadruga zn
a
č
aj
no opao. N
aj
č
eš
ć
i problem u organizovanju pravnog p
oložaja
zadruge
jeste definisanja pravog odnosa izme
đ
u poslovne, tr
ž
i
š
ne i samopomo
ć
n
e funkcije. Na
osnovu svega navedenog, m
ož
e se zaklju
č
iti da je zadrugarstvo u Srbiji, u periodu posle
Drugog svetskog rata, pro
šlo
kroz
še
st promena oblika zadru
ž
nog organizovanja,
odnosno:
1.
kolektivizacija i formiranje selja
č
k
ih radnih zadruga (1945-1953);
2.
reorganizacija selja
č
k
ih radnih zadruga i promovisanje podru
š
tvljavanja i
razli
č
itih modela kooperacije u poljoprivredi (1953-1974);
3.
transformacija zemljoradni
č
k
ih zadruga i udr
už
ivanje zemljoradnika i radnika u
osnovne i radne organizacije kooperanata (OOK i ROK), sa preuzimanjem
zn
a
č
aj
nog dela zadru
ž
ne imovine u dru
š
tvenoj svojini u korist poljoprivrednih
kombinata (1974-1989);
4.
revitalizacija zadrugarstva u skladu sa
me
đ
unarodnim zadru
žn
im principima
(1989-2009) i
5.
„
eutanaz
ija“
736 zemljoradni
č
k
ih zadruga kroz st
e
č
ajeve
i
„
podr
ž
avljenje
“
njihove preostale imovine preno
š
enjem iste na raspolaganje Republi
č
k
oj
direkciji za imovinu (2009-2012).
6.
period nakon don
oše
nja Zakona o zadrugama 2015. godine. Prve godine ne
donosi su
š
tinske promene.
Zn
a
č
aj
i uloga zemljoradnih
č
k
ih zadruga se sve vi
š
e prepoznaje, u uslovima
ruralnog por
eme
ć
aja,
potencijalnog nedostatka hrane i pove
ć
avanja cena, s obzirom
da je smisao postojanja istih da povrate dodatnu vrednost proizvodnje primarnom
proiz
vo
đ
a
č
u.
Moglo bi se r
e
ć
i
da ekonomski razvoj Srbije, u delu ruralnog razvoja, u
narednom periodu zavisan od polo
ž
aja poljoprivrednih zadruga i
č
injenice da li
ć
e
ukupan dru
š
tveni okvir pogodovati razvoju zadrugarstva.
6. Osnivanje zadruge
Zadrugu mogu osnovati samo fizi
č
k
a lica i to najmanje pet poslovno sposobnih
fizi
č
k
ih lica. Ukoliko je broj osniva
č
a minimalan
, me
đ
u
njima se ne mogu nalaziti lica
koja
ž
ive u zajedni
č
k
om d
oma
ć
i
nstvu sa osniva
č
em. Na ovaj n
a
č
in
se htelo izb
e
ć
i
da se
formiraju
“
fiktivne
”
zadruge, jer one ne bi mogle da ostvaruju sve principe i vrednosti
na kojima se zadrugarstvo zasniva. Osniva
č
i mogu biti d
oma
ć
a
i strana fizi
č
k
a lica.
Pravna lica kod nas ne mogu biti osniva
č
i zadruge.
U zavisnosti od ciljeva osnivanja i potrebnih sredstava za osnivanje i poslovanje,
zadruge se mogu osnivati ulozima ili
č
lanarinama, u skladu sa ugovorom o osnivanju i
zadru
ž
nim pravilima.
Zadruga mo
ž
e biti osnovana na osnovu
uloga zadrugara
ili na osnovu
č
lanarine
.
Ako se zadruga osniva
ulozima zadrugara
predvi
đ
en je minimalni osnovni
kapital od 100 dinara. Zadru
žn
im pravilima odre
đ
uje
se minimalni pojedin
a
č
ni
ulog, a
zadrugar mo
ž
e imati samo jedan ulog u zadruzi. Ulozi zadrugara mogu biti razli
č
iti.
Privredno pravo
128
Osim nov
č
anih uloga osniva
č
i mogu uneti i nenov
č
ane uloge. Nenov
č
anim ulozima
smatraju se stvari i prava izra
ž
eni u nov
č
anoj protivrednosti.
Ako se zadruga osniva na osnovu
č
lanarina
, nije predvi
đ
en minimalni osniva
č
k
i
ulog, a ne va
ž
e ni druga pravila koja se odnose na osnovni kapital zadruge koja se
osniva ulozima zadrugara. Ova zadruga sredstva za osnivanje i poslovanje obezbe
đ
uje
iz
č
lanarine zadrugara,
č
iji se iznos odr
e
đ
uje zadr
užn
im pravilima. Za razliku od zadruge
koja se osniva ulozima zadrugara,
č
iji osniva
č
k
i ulozi mogu biti razli
č
iti,
č
lanarina kod
ovog tipa zadruge je jednaka za sve zadrugare, kako za osniva
č
e, tako i za zadugare koji
joj pristupe nakon osnivanja. Po prestanku statusa zadruge,
č
lanarina se ne vra
ć
a.
U postupku osnivanja zadruge razlikujemo dve faze:
prvu,
osnivanje zadruge u
už
em smislu i
drugu,
nastanak zadruge kao pravnog lica (legalizacija zadruge).
U prvoj fazi
preduzimaju se pripremne radnje za njeno osnivanje, ut
vr
đ
uje se
ispunjenost zakonskih uslova za njeno osnivanje i zaklju
č
uje se ugovor o osnivanju
zadruge.
Druga faza
se vezuje za upis zadruge u registar, kada ona sti
č
e svojstvo
pravnog lica.
Zadruga se osniva na osniva
č
k
oj skup
š
tini, zaklj
u
č
enjem ugovora o osnivanju,
usvajanjem zadru
žn
ih pravila i izborom organa. Saziv za osniva
č
k
u skup
š
tinu zadruge
upu
ć
uje predstavnik osniva
č
a, odnosno lica koja su odlu
č
ila da osnuju zadrugu.
Osniva
č
k
a skup
š
tina se m
ož
e odr
ž
ati ako joj prisustvuje najmanje pet osniva
č
a, a
ve
ć
inom glasova prisutnih osniva
č
a skup
š
tina bira predsednika koji vodi sednicu
skup
š
tine.
Na osniva
č
k
oj skup
š
tini usvaja se ugovor o osnivanju. On treba da sadr
ž
i:
poslovno ime i sed
iš
te zadruge; podatke o osniva
č
ima, prete
ž
nu delatnost, li
č
no ime
prvog direktora zadruge ili li
č
no ime lica koje
ć
e zastupati zadrugu kao
vrš
ilac du
žn
osti
direktora; podatke o ulozima ili
č
lanarini; podatke o osnovnom kapitalu; n
a
č
in
p
la
ć
a
nja
č
lanarine za zadruge koje se posluju bez uloga; n
a
č
in o
bezb
e
đ
enja sredstava za
pok
ri
ć
e
tr
oš
kova osnivanja i druga pitanja od zn
a
č
aja
za osnivanje zadruge.Da bi se
ovaj ugovor smatrao zaklju
č
enim, potrebno je da ga potpi
š
e najmanje pet osniva
č
a i
da bude sa
č
injen u pismenoj formi, sa elementima koji su propisani u zakonu. Potpisi
osniva
č
a na ovom ugovoru overavaju se na n
a
č
in propisan u zakonu.
Pored ugovora o osnivanju osniva
č
i na osniva
č
k
oj skup
š
tini usvajaju i zadr
už
na
pravila kojima se ur
e
đ
uje upravljanje zadrugom, unutra
š
nja organizacija zadruge i
druga pitanja u skladu sa zakonom.
Postoji obaveza da se na osniva
č
k
oj skup
š
tini vodi zapisnik u pisanom obliku.
Kako zakonom nije odre
đ
e
no ko vodi zapisnik to bi zn
a
č
ilo
da zapisnik m
ož
e da vodi
neko od osniva
č
a, ali i neko tre
ć
e lice koje oni ovlaste.
U zavisnosti da li se zadruga osniva sa ulozima ili
č
lanarinom osniva
č
i su du
ž
ni
da uloge, odnosno
č
lanarine uplate na
ra
č
un zadruge u roku od 30 dana od dana
odr
ž
avanja osniva
č
k
e skup
š
tine.
Zadruga sti
č
e svojstvo pravnog lica upisom u Registar.

Privredno pravo
130
dru
š
tava razli
č
ito postavljen princip odlu
č
ivanja: kod zadruga vredi princip jedan
zadrugar jedan glas, dok je kod akcionarskog dru
š
tva relevantnan broj akcija jednog
akcionara.
Sli
č
no
je i sa dru
š
tvom sa ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u, samo
š
to je umesto
akcija kod dru
š
tva sa ograni
č
enom odg
ovornoš
ć
u imovina podeljena na udele.
8. Prestanak zadruge
Zadruga prestaje sa radom brisanjem iz Registra. Zadruga mo
ž
e prestati sa radom
po osnovu: 1) sprovedenog postupka likvidacije ili prinudne likvidacije; sprovedenog
postupka st
e
č
aja
3) statusne promene koja ima za posledicu prestanak zadruge.
9. Sl
ožena
zadruga
Dve ili vi
š
e zadruga mogu osnovati slo
ž
enu zadrugu. Sl
ož
ena zadruga je pravno
lice koje predstavlja poseban oblik organizovanja zadruga, koja poslovanjem na
zadru
ž
nim principima ostvaruje ekonomske, socijalne i kulturne interese i obavlja
poslove koje joj ugovorom o osnivanju i zadru
ž
nim pravilima prenesu osniva
č
i.
Osniva
č
i slo
ž
ene zadruge osniva
č
k
im aktom i pravilnikom ur
e
đ
uju predstavljanje u
organima slo
ž
ene zadruge. Sl
ož
ena zadruga sti
č
e svojstvo pravnog lica upisom u
Registar. Ova vrsta zadruge u svom poslovnom imenu obavezno mora da sadr
ž
i r
e
č
i:
"slo
ž
ena zadruga", naziv i sedi
š
te zadruge kao i vrstu zadruge.
Na slo
ž
ene zadruge shodno se primenjuju odredbe Zakona o zadrugama, u delu koji se
odnosi na osnivanje, poslovanje i registraciju zadruga.
10. Zadr
užni
savez
Zadru
žn
i savez je samostalna, interesna, poslovna i stru
č
na organizacija, koju
osnivaju zadruge i drugi zadru
ž
ni savezi radi ostvarivanja, usk
la
đ
ivanja,
unap
re
đ
i
vanja,
poslovnog povezivanja, z
aš
tite i zastupanja zajedni
č
k
ih interesa zadruga i zadrugara.
Zadru
žn
i savez je pravno lice koje osnivaju zadruge ili drugi zadru
žn
i savezi.
Zadru
žn
i savezi se osnivaju po vrstama zadruga, odnosno za odr
e
đ
e
nu
teritoriju. Za osnivanje novog zadru
ž
nog saveza potrebno je najmanje deset zadruga.
Zadru
žn
i savez sti
č
e status pravnog lica upisom u Registar, u skladu sa zakonom kojim
se u
re
đ
uje
postupak registracije privrednih subjekata. Zadru
žn
i savez osniva se na
osniva
č
k
oj skup
š
tini usvajanjem pravila zadru
žn
og saveza, zaklju
č
enjem ugovora o
osnivanju i izborom organa. Ugovorom o osnivanju u
re
đ
u
ju se naro
č
ito: uslovi i n
a
č
in
osnivanja, zadaci i poslovi saveza, poslovno ime, sed
iš
te i sredstva za rad zadru
ž
nog
saveza.
Poslovi zadru
ž
nog saveza su: 1) podsticanje zadrugarstva i unapr
e
đ
e
nja
zadru
ž
nih n
a
č
ela;
2) pr
už
anje stru
č
ne i druge pomo
ć
i zadrugama i zadrugarima
prilikom osnivanja, poslovanja i prestanka zadruge; 3) zastupanje interesa zadruga
pred dr
ž
avnim organima, organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave,
Privredno pravo
131
inostranstvu, ostvarivanje saradnje sa zadrugama i zadru
žn
im asocijacijama iz
inostranstva; 6) poslovi arbitra
ž
e; 7) poslovi zadr
už
ne revizije u skladu sa zakonom; 8)
organizovanje i podsticanje stru
č
nog usavr
š
avanja, nau
č
no-istra
ž
iva
č
k
og rada i
informativno-izd
ava
č
ke i marketin
š
ke delatnosti od interesa za unap
re
đ
e
nje
zadrugarstva; 9)
vo
đ
e
nje evidencije o zadrugama (knjiga zadruga) i zadru
ž
ne statistike;
10) upravljanje imovinom u zadru
žn
oj svojini koja im je predata u skladu sa odredbama
kojima se regu
liše
postupak st
e
č
aja,
odnosno likvidacije; 11) obavljanje informativne i
savetodavne funkcije prema
č
lanicama; 12) obavljanje poslova posredni
č
k
e i
promotivne funkcije za svoje
č
lanice; 13) drugi poslovi, u skladu sa zakonom i pravilima
zadru
ž
nog saveza.
Zadruge mogu zadru
ž
nom savezu,
č
iji su
č
lanovi, da povere obavljanje
od
re
đ
enih poslova. U tom slu
č
aju zadru
ž
ni savez istupa u ime i za
ra
č
un zadruge koja
joj je poverila obavljanje od
re
đ
enog posla.
Zadru
žn
im savezom upravljaju
č
lanovi, preko svojih predstavnika. Zadru
žn
i
savez ima sled
e
ć
e
organe: skup
š
tina, upravni odbor, nadzorni odbor i predsednik.
11. Zadr
užna
revizija
Zadruga se podvrgava
zadru
ž
noj reviziji
kojom se
vrši
ispitivanje primene
zadru
ž
nih principa u organizovanju i poslovanju zadruge sa zadrugarima i tre
ć
im
licima. Zadru
ž
nom revizijom
se š
titi
„
č
is
to
ć
a“
njene unutr
aš
nje zadru
ž
ne strukture i
spre
č
ava osnivanje fiktivnih zadruga pod kojima se skrivaju razni oblici privrednih
dru
š
tava, koja na ovaj na
č
in zloupotrebljavaju podsticajne mere dr
ž
ave u oblasti
zadrugarstva.
Zadru
žn
a revizija je kontrola usk
la
đ
e
nosti poslovanja, upravljanja i
organizovanja zadruge sa odredbama ovog zakona, zadru
ž
nim principima i zadru
ž
nim
vrednostima.
ORGANIZATORI TR
ŽIŠ
TA - BERZE
Formalni naziv berze kod nas je organizator tr
ž
i
š
ta, a poslovi koje obavlja su
regulisano tr
žiš
te, multilateralna trgov
a
č
ka platforma (MTP). To proizlazi iz Zakona o
tr
ž
i
š
tu kapitala u kome se ne pominje
re
č
berza
ve
ć
organizator tr
ž
i
š
ta koji obavlja
poslove regulisanog tr
žiš
ta i multilateralna trgova
č
k
a platforma (MTP), koji
predstavljaju su
š
tinu berze u tradicionalnom smislu. Iako
ć
emo koristiti tradicionalni
termin
“
b
erza”
bitno je da uporedo koristimo normirani naziv za ovaj pojam. U tom
smislu organizator tr
žiš
ta je novi naziv za berzu, u n
ašem
pravu. Valja napomeniti da
su organizatori tr
žiš
ta u svom poslovnom imenu zadr
ž
ali r
e
č
“
berz
a”
(Novosadska
berza, Beogradska berza). M
e
đ
utim
“
berz
a”,
u ovom smislu, nije formalni naziv koji
izvire iz zakona,
ve
ć
deo individualnog poslovnog imena.
nosiocima javnih
ovlaš
ć
enja i drugim institucijama i organizacijama; 4) pokretanje
regulatornih inicijativa pred regulatornim telima; 5) predstavljanje zadruga u

Privredno pravo
133
Produktna berza u Novom Sadu je prva posleratna berza u Srbiji, a osnovana je
1959. Trideset godina kasnije, 1989. godine, osnovana je Beogradska berza kao
finansijska i robna berza (
meš
ovita berza).
Najzn
a
č
aj
nije svetske finansijske berze jesu:
Njujor
š
ka berza - NYSE
(New York Stock Exchange) je n
ajve
ć
a
finansijska berza u SAD.
Osnovana je 1792. Zna
č
ajnu ulogu na svetskom finansijskom tr
ž
i
š
tu imala je posle
Prvog svetskog rata. Na njoj se trguje skoro isklju
č
ivo akcijama, a delimi
č
n
o i
investicionim certifikatima.
Na od
re
đ
i
vanje kursa akcija primenjuju se indeksi akcija:
The Dow-Jones index,
Standard and Poo
r’s
500 (S&P 500), S&P 100, Mood
y’s
index.
Tokijska berza - TSE
(Tokyo Stock Exchange) osnovana je 1878. Ogroman razvoj
japanske privrede, nar
o
č
ito posle Drugog svetskog rata, doprineo je ja
č
anju zn
a
č
aja
ove berze. Na njoj trguju ne samo velike kompanije, v
e
ć
i sitni akcionari. U 1987.g.
Tokijska berza je po zn
a
č
aju
nad
mašila
Njujo
rš
ku berzu.
Najzn
a
č
aj
niji indeks akcija na ovoj berzi je
NIKKEI 225,
č
ija se polazna osnova
vezuje za 1949. i zasniva na pro
se
č
nom kotiranju akcija oko 225 preduz
e
ć
a.
Londonska kraljevska berza - LSE
(
London Royal Stock Exchange
) osnovana je
1802, iako se u literaturi navodi da je prva berza u Londonu osnovana 1570. Do Prvog
svetskog rata bila je najzn
a
č
aj
nija berza u svetu.U organizaciono-pravnom pogledu
predstavlja privatno akcionarsko dru
š
tvo,
č
ije akcije glase na ime. Londonska berza
spada
me
đ
u
najskuplje berze u svetu. Kretanje kurseva akcija izra
ž
ava se u indeksima
(najzn
a
č
a
jniji je
Financial Times Index - FTSE 100).
Frankfurtska berza
(Frankfurter Wertpapierb
ör
se) osnovana je 1585, kada se
na njoj trgovalo isklju
č
ivo menicama. Po
č
ev od 1820. g. na njoj se trguje i akcijama.
Ima pravni polo
ž
aj javnopravne organizacije, koja se nalazi pod strogim nadzorom
dr
ž
ave. Na njoj se trguje akcijama i obveznicama dom
a
ć
ih,
ali i stranih emitenata
(prete
žn
o ame
ri
č
kih i japanskih).
Berza primenjuje
DAX index,
koji se zasniva na kotiranju akcija 30 najzna
č
ajnijih
preduz
e
ć
a
i banaka u Ne
ma
č
koj, te
FAZ index,
koji je izveden od strane dnevnog lista
Frankfurter Allgemeine Zeitung
i dr.
U svetu su poznata elektronska (vanberzanska, dilerska) tr
žiš
ta hartija od
vrednosti: ame
ri
č
ko
NASDAQ
organizovano od Nacionalne asocijacije dilera SAD, koje
primenjuje tehn
ološ
ki indeks
Nasdaq Composite,
zatim
SEAQ-I
(
Stock Exchange
Automated Quotation System International
) u Velikoj Britaniji,
SOFFEX
u
Švajcars
koj i
dr.
2. Zna
č
aj berze hartija od vrednosti
Sastavni deo tr
žiš
ne privrede je i tr
ž
i
š
te hartija od vrednosti, koje se naziva i
finansijsko t
ržiš
te
u
šir
em smislu, na kome se koncent
riše
ponuda i tra
ž
nja slobodnih
nov
č
anih sredstava,
č
ime se formira njihova cena.
Cirkulacija ovih sredstava ostvaruje se putem finansijskih instrumenata
prvenstveno prenosivih hartija od vrednosti, koje emituju privredni i neprivredni
subjekti (dr
ž
ava, teritorijalna autonomija, lokalna samouprava i drugi subjekti).
Pod
finansijskim intrumentima
se podrazumevaju: prenosive hartije od
vrednosti (akcije, obveznice i dr.), instrumenti tr
ž
i
š
ta novca (blagajni
č
ki, trezorski,
Privredno pravo
134
komercijalni zapisi, certifikati o depozitu), jedinice institucija kolektivnog investiranja i
razni oblici finansijskih derivata (tzv. finansijskih inovacija).
3. Osnovna o
belež
ja pravnog pol
ož
aja i ekonomska funkcija berze
Berza se osniva kao akcionarsko dru
š
tvo. Minimalni osniva
č
k
i capital je
1.000.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Komisija za hartije od vrednosti, na osnovu
uvida u ispunjenost uslova, donosi odluku da li
ć
e izdati dozvolu za rad berze.
Dva zakona ur
e
đ
uju pravni polo
ž
aj i poslovanje berze. To su u Zakonom o
tr
ž
i
š
tu kapitala iz 2011. i Zakonom o privrednim dru
š
tvima iz 2011. godine, sa kasnijim
izmenama.
Berza je du
žn
a da organizuje listing hartija od vrednosti, kao i najmanje jo
š
jedan segment regulisanog tr
žiš
ta za trgovanje vlasni
č
k
im hartijama od vrednosti.
Osnovne osobine pravnog polo
ž
aja berze su:
1.
visoki stepen organizovanosti unut
raš
nje strukture berze;
2.
formalnost organizacije njenog pravnog polo
ž
aja i poslovanja ;
3.
visoki stepen funkcionalnosti poslovanja berze, obezb
e
đ
en raznim
organizaciono-poslovnim sistemskim re
š
enjima (subsistemima);
4.
svojstvo pravnog lica u organizacionopravnom obliku akcionarskog
dru
š
tva koje p
ose
ć
u
ju isklju
č
ivo trgovci;
5.
dr
ž
avni nadzor;
6.
trgovina na veliko;
7.
predmet trgovine je zamenljiva roba koja nije fizi
č
ki prisutna na berzi ;
8.
sl
už
bena evidencija ostvarenih cena;
9.
trgovina pod posebnim uslovima, na poseban n
a
č
in
u skladu sa
propisima, uzansama i poslovnim obi
č
ajima;
10.
rešava
nje sporova izme
đ
u
u
č
esnika na berzi u vezi sa berzanskim
poslovima putem berzanske arbitra
ž
e.
4. Vrste berze, sistemi osnivanja i ekonomske funkcije berze
Postoji vi
š
e klasifikacija berzi. Najzn
a
č
aj
nija podela je prema vrsti predmeta
trgovine na berzi. Berze se po tom osnovu dele na: na:
robne (produktne); no
v
č
ane
(efektne); berze usluga i
mešovi
te berze
. Berze se mogu podeliti i prema tome da li su
po predmetu trgovine op
š
te ili specijalizovane, kao i prema tome ko ih je osnovao,
dr
ž
ava ili privredni subjekti. S obzirom na teritorijalni kriterijum, razlikuju se:
doma
ć
e,
nacionalne berze, i
me
đ
unarodne berze.
Postoje podele berzi i po drugim
kriterijumima.
U zavisnosti od n
a
č
ina
osnivanja berzi u uporednom pravu razlikujemo tri
koncepta berzi.
1.
Angloa
meri
č
ki
koncept berze
,
podrazumeva slobodno osnivanje berze, tj. ako
osniva
č
i ispune unapred propisane uslove u zakonu - dr
ž
avni organ ne mo
ž
e
spre
č
iti njeno osnivanje.
2.
Srednje-evropski koncept berze
prema kome ona ima svojstvo pravnog lica i
osniva se uz ispunjenje unapred zakonom propisanih uslova i na osnovu

Privredno pravo
136
trgovine na veliko hartijama od vrednosti; obezb
e
đ
iva
nje kurseva hartija od vrednosti,
obezbe
đ
i
vanje likvidnosti; konsolidaciona funkcija berze, koja se sastoji u konsolidaciji
kratkoro
č
nih dugova banaka; funkcija ujedna
č
avanja odnosa izm
e
đ
u
š
tednje i
investicija; selektivna funkcija koja se sastoji u odabiru usp
eš
nih emitenata ; funkcija
pribavljanja kapitala; informativna funkcija, koja obuhvata: ob
aveš
tavanje o kretanjima
na tr
žiš
tu od
re
đ
enih roba, objavljivanje cena roba sa kojima se na berzi trguje,
podataka o koli
č
inama, rokovima isporuke, kvalitetu i asortimanu roba; prognosti
č
k
a
funkcija, koja se ogleda u
č
injenici da kretanje od
re
đ
e
nih pokazatelja na berzi ima
od
re
đ
eni prognosti
č
k
i efekat, jer je
re
č
o
va
žn
om indikatoru ekonomskih i dru
š
tvenih
kretanja koji daje brojne informacije o stanju i o
č
ekivanom razvoju privrednih
subjekata, o stabilnosti jedne valute u odnosu na druge valute, o stanju ponude i
tra
ž
nje pojedinih vrsta roba na tr
žiš
tima i dr.; valorizatorska funkcija, tj. funkcija merila
ekonomskog p
oložaja
i tr
žiš
no-razvojnih perspektiva pojedinih u
č
esnika na berzi
(valorizatora njihove tr
ž
i
š
ne vrednosti), putem kotiranja njihovih emitovanih hartija od
vrednosti na njoj, n
aj
č
eš
ć
e akcija.
Berza sti
č
e svojstvo pravnog lica upisom u ovaj registar.
Delatnost
organizatora tr
žiš
ta - berze obuhvata sled
e
ć
e
poslove:
1.
povezivanje ili olak
ša
vanje povezivanja razli
č
itih interesa tre
ć
ih lica za
kupovinom i prodajom finansijskih instrumenata na tr
žiš
tu, a u skladu sa
obavezuju
ć
im pravilima tr
ž
i
š
ta i na n
a
č
in
koji dovodi do zaklju
č
enja ugovora u
vezi sa finansijskim instrumentima uklju
č
enim u trgovanje;
2.
č
uvanje i obelodanjivanje informacija o tra
žn
ji, ponudi, kotaciji i tr
žiš
nim
cenama finansijskih instrumenata, kao i drugih informacija zn
a
č
a
jnih za trgovanje
finansijskim instrumentima, kako pre, tako i posle iz
vrše
ne transakcije, a u skladu
sa odredbama Zakona o tr
ž
i
š
tu kapitala i aktima Komisije;
3.
uspostavljanje i sprovo
đ
enje, u skladu sa aktima i odobrenjem Komisije uslova:
-
č
lanstva za investiciono dru
š
tvo na regulisanom tr
žiš
tu;
-
za uklju
č
enje finansijskih instrumenata u trgovanje na regulisano tr
žiš
te,
isklju
č
enje iz trgovanja i privremenu obustavu trgovanja takvim finansijskim
instrumentima;
-
za trgovanje finansijskim instrumentima koji su uklju
č
eni u trgovanje na
regulisano tr
ž
i
š
te;
-
tr
ž
i
š
nog nadzora nad trgovanjem finansijskim instrumentima koji su uklju
č
eni
na regulisano tr
žiš
te u cilju spr
e
č
ava
nja i otkrivanja nepostupanja po pravilima u
vezi sa regulisanim tr
ž
i
š
tem, odredbama Zakona o tr
ž
i
š
tu kapitala i aktima
Komisije itd.;
Organizator tr
ž
i
š
ta - berza m
ož
e obavljati i druge poslove u vezi sa regulisanim
tr
ž
i
š
tem u skladu sa Zakonom o tr
žiš
tu kapitala. Poslovi regulisanog tr
žiš
ta, odnosno
organizatora tr
žiš
ta mogu da obuhvate sled
e
ć
e
dodatne poslove:
1) unap
re
đ
enje promocije i razvoja tr
žiš
ta kapitala u Republici;
2) prodaja i licenciranje tr
žiš
nih podataka, uklju
č
uju
ć
i formiranje, prodaju, licenciranje i
trgovanje finansijskim instrumentima, na osnovu tr
ž
i
š
nih podataka ili drugih
finansijskih mera;
Privredno pravo
137
3) edukacija investitora;
4) obavljanje drugih potrebnih poslova
Organizatoru tr
ž
i
š
ta - berzi je
zabranjeno
da trguje finansijskim instrumentima,
daje savete koji se odnose na kupovinu i prodaju finansijskih instrumenata ili o izboru
investicionog dru
š
tva.
Izuzetno, dozvoljeno je njeno ulaganje u finansijske instrumente koje izdaju
Republika, Narodna banka Srbije, jedinice lokalne samouprave ili odgovaraju
ć
e strane
institucije.
Na berzi se trguje
dematerijalizovanim finansijskim instrumentima.
6. Struktura organizatora tr
ž
i
š
ta - berze
Organizaciju berze mo
ž
emo posmatrati sa dva aspekta:
-
prvog,
koji se odnosi na njenu formalnu strukturu, kao pravnog lica. U tom smislu nju
č
i
ne njeni
organi,
-
drugog,
koji se odnosi na oblik unut
raš
nje organizacije obavljanja njenih
delatnosti, tj. poslovanja koje se u ekonomskoj ravni institucionalizuje, kao
od
re
đ
eno tr
žiš
te zasnovano na organizacionoj, tehni
č
k
o-tehn
ološ
koj, kadrovskoj
infrastrukturi, tzv.
berzanskim podsistemima (subsistemima).
U vezi sa prvim
aspektom
pravnu organizaciju organizatora tr
žiš
ta - berze
u
re
đ
u
ju osniva
č
k
i akt i statut berze.
Za razliku od osniva
č
k
og akta, koji je delo osniva
č
a, statut je osnovni, n
ajviši
op
š
ti akt berze. Organi berze su zadr
ž
ali raniju strukturu organa akcionarskog dru
š
tva.
To su : skup
š
tina akcionara, upravni odbor i director. Zakonom je jasno propisano ko ne
m
ož
e obavljati funkciju
č
lana upravnog odbora i direktora. Direktor i
č
lan upravnog
odbora organizatora tr
ž
i
š
ta, ne mo
ž
e biti:
1) lice koje podle
ž
e primeni pravnih posledica osude;
2) lice koje je na rukovod
e
ć
oj
poziciji ili zaposleno u dr
ž
avnim organima, osim u slu
č
aju
kada Republika ima vlasni
č
k
o u
č
eš
ć
e
u organizatoru tr
ž
i
š
ta;
3) lice koje je direktor,
č
lan upravnog odbora, zaposleni, ili lice sa kvalifikovanim
u
č
eš
ć
em
u drugom organizatoru tr
žiš
ta koji ima dozvolu za rad prema ovom zakonu;
4) lice koje je direktor,
č
lan upravnog odbora ili zaposlen u Centralnom registru;
5) lice koje je direktor,
č
lan upravnog odbora ili zaposlen u brokersko-dilerskom
dru
š
tvu, kreditnoj instituciji sa
ovlaš
ć
enom bankom, javnom dru
š
tvu ili investicionom
fondu
č
ije su hartije od vrednosti uklju
č
ene u trgovanje na tr
žiš
te hartija od vrednosti,
osim u slu
č
aju kada ima vlasni
č
k
o u
č
eš
ć
e
u organizatoru tr
žiš
ta;
6) lice koje je blisko povezano sa licima iz t
a
č
. 1)
- 5) ovog stava.

Privredno pravo
139
1. Pojam javnog preduze
ć
a
Javno preduz
e
ć
e
je preduz
e
ć
e
koje obavlja delatnost od op
š
teg interesa, a koje
osniva Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.
Stupanjem na snagu Zakona o javnim preduz
e
ć
ima
(
Sl. glasnik RS
, br. 15/2016)
prestali su da va
ž
e Zakon o javnim preduze
ć
ima (
Sl. glasnik RS
, br. 119/2012,
116/2013 - autenti
č
n
o tu
ma
č
e
nje i 44/2014 - dr. zakon ) i pripadaju
ć
i podzakonski
akti.
Zakon, pored polo
ž
aja javnih preduz
e
ć
a,
ure
đ
uje
i osnivanje, poslovanje,
upravljanje, imovinu i druga pitanja od zn
a
č
aja
za polo
ž
aj dru
š
tava kapitala koji
obavljaju delatnost od op
š
teg interesa.
Subjekti
vrše
nja delatnosti od op
š
teg interesa su:
1)
javna preduz
e
ć
a;
2)
dru
š
tva s ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u i akcionarsko dru
š
tvo,
č
iji je jedini
vlasnik javno preduz
e
ć
e;
3)
dru
š
tva kapitala
č
iji je jedini vlasnik Republika Srbija, autonomna
pokrajina, jedinica lokalne samouprave, kao i zavisno dru
š
tvo
č
iji je jedini vlasnik
to dru
š
tvo kapitala; 4) druga dru
š
tva kapitala i preduzetnici.
Zakon predvi
đ
a i osnivanje privrednih dru
š
tava od strat
eš
kog zna
č
aja za
Republiku Srbiju, koja predstavljaju privredna dru
š
tva u kojima je Republika Srbija
direktno ili indirektno vlasnik najmanje 25% osnovnog kapitala dru
š
tva i koja su kao
takva ut
vr
đ
ena podzakonskim aktom Vlade RS.
S
S
u
u
b
b
j
j
e
e
k
k
t
t
i
i
v
v
r
r
š
š
e
e
n
n
j
j
a
a
d
d
e
e
l
l
a
a
t
t
n
n
o
o
s
s
t
t
i
i
o
o
d
d
o
o
p
p
š
š
t
t
e
e
g
g
i
i
n
n
t
t
e
e
r
r
e
e
s
s
a
a
s
s
v
v
o
o
j
j
o
o
m
m
i
i
m
m
o
o
v
v
i
i
n
n
o
o
m
m
u
u
p
p
r
r
a
a
v
v
l
l
j
j
a
a
j
j
u
u
i
i
r
r
a
a
s
s
p
p
o
o
l
l
a
a
ž
ž
u
u
u
u
s
s
k
k
l
l
a
a
d
d
u
u
s
s
a
a
z
z
a
a
k
k
o
o
n
n
o
o
m
m
i
i
o
o
s
s
n
n
i
i
v
v
a
a
č
č
k
k
i
i
m
m
a
a
k
k
t
t
o
o
m
m
,
,
o
o
d
d
n
n
o
o
s
s
n
n
o
o
u
u
s
s
l
l
u
u
č
č
a
a
j
j
u
u
d
d
r
r
u
u
š
š
t
t
v
v
a
a
k
k
a
a
p
p
i
i
t
t
a
a
l
l
a
a
i
i
p
p
r
r
e
e
d
d
u
u
z
z
e
e
t
t
n
n
i
i
k
k
a
a
z
z
a
a
k
k
o
o
n
n
o
o
m
m
k
k
o
o
j
j
i
i
m
m
s
s
e
e
u
u
r
r
e
e
đ
đ
u
u
j
j
e
e
p
p
r
r
a
a
v
v
o
o
j
j
a
a
v
v
n
n
e
e
s
s
v
v
o
o
j
j
i
i
n
n
e
e
i
i
u
u
g
g
o
o
v
v
o
o
r
r
o
o
m
m
,
,
a
a
i
i
m
m
o
o
v
v
i
i
n
n
u
u
č
čč
i
ii
n
nn
e
ee
p
p
r
r
a
a
v
v
o
o
s
s
v
v
o
o
j
j
i
i
n
n
e
e
n
n
a
a
p
p
o
o
k
k
r
r
e
e
t
t
n
n
i
i
m
m
i
i
n
n
e
e
p
p
o
o
k
k
r
r
e
e
t
t
n
n
i
i
m
m
s
s
t
t
v
v
a
a
r
r
i
i
m
m
a
a
,
,
n
n
o
o
v
v
č
č
a
a
n
n
a
a
s
s
r
r
e
e
d
d
s
s
t
t
v
v
a
a
i
i
h
h
a
a
r
r
t
t
i
i
j
j
e
e
o
o
d
d
v
v
r
r
e
e
d
d
n
n
o
o
s
s
t
t
i
i
i
i
d
d
r
r
u
u
g
g
a
a
i
i
m
m
o
o
v
v
i
i
n
n
s
s
k
k
a
a
p
p
r
r
a
a
v
v
a
a
,
,
k
k
o
o
j
j
a
a
s
s
u
u
p
p
r
r
e
e
n
n
e
e
t
t
a
a
u
u
s
s
v
v
o
o
j
j
i
i
n
n
u
u
j
j
a
a
v
v
n
n
o
o
g
g
p
p
r
r
e
e
d
d
u
u
z
z
e
e
ć
ć
a
a
u
u
s
s
k
k
l
l
a
a
d
d
u
u
s
s
a
a
z
z
a
a
k
k
o
o
n
n
o
o
m
m
,
,
u
u
k
k
l
l
j
j
u
u
č
č
u
u
j
j
u
u
ć
ć
i
i
i
i
p
p
r
r
a
a
v
v
o
o
k
k
o
o
r
r
i
i
š
š
ć
ć
e
e
n
n
j
j
a
a
n
n
a
a
s
s
t
t
v
v
a
a
r
r
i
i
m
m
a
a
u
u
j
j
a
a
v
v
n
n
o
o
j
j
s
s
v
v
o
o
j
j
i
i
n
n
i
i
.
.
O
O
s
s
n
n
o
o
v
v
n
n
i
i
k
k
a
a
p
p
i
i
t
t
a
a
l
l
j
j
a
a
v
v
n
n
o
o
g
g
p
p
r
r
e
e
d
d
u
u
z
z
e
e
ć
ć
a
a
i
i
d
d
r
r
u
u
š
š
t
t
v
v
a
a
k
k
a
a
p
p
i
i
t
t
a
a
l
l
a
a
j
j
e
e
v
v
r
r
e
e
d
d
n
n
o
o
s
s
t
t
u
u
p
p
i
i
s
s
a
a
n
n
i
i
h
h
u
u
l
l
o
o
g
g
a
a
n
n
j
j
i
i
h
h
o
o
v
v
i
i
h
h
o
o
s
s
n
n
i
i
v
v
a
a
č
č
a
a
i
i
l
l
i
i
č
čč
l
ll
a
aa
n
nn
o
oo
v
vv
a
aa
,
,,
i
i
z
z
r
r
a
a
ž
ž
e
e
n
n
a
a
u
u
n
n
o
o
v
v
c
c
u
u
.
.
P
P
o
o
o
o
s
s
n
n
o
o
v
v
u
u
u
u
l
l
a
a
g
g
a
a
n
n
j
j
a
a
u
u
k
k
a
a
p
p
i
i
t
t
a
a
l
l
,
,
o
o
s
s
n
n
i
i
v
v
a
a
č
č
s
s
t
t
i
i
č
č
e
e
u
u
d
d
e
e
o
o
u
u
j
j
a
a
v
v
n
n
o
o
m
m
p
p
r
r
e
e
d
d
u
u
z
z
e
e
ć
ć
u
u
i
i
l
l
i
i
u
u
d
d
e
e
l
l
e
e
o
o
d
d
n
n
o
o
s
s
n
n
o
o
a
a
k
k
c
c
i
i
j
j
a
a
.
.
Delatnost javnog preduze
ć
a
Delatnosti od op
š
teg interesa, u smislu ovog zakona, jesu delatnosti koje su kao
takve od
re
đ
e
ne zakonom u oblasti: rudarstva i energetike, saobra
ć
aja, elektronskih
komunikacija, izdavanja sl
užb
enog glasila Republike Srbije i izdavanja ud
ž
benika,
nuklearnih objekata, naoru
ž
anja i vojne opreme, k
oriš
ć
enja, upravljanja, z
aš
tite,
u
re
đ
i
vanja i unap
re
đ
i
vanja dobara od op
š
teg interesa i dobara u op
š
toj upotrebi
(vode, putevi,
š
ume, plovne reke, jezera, obale, banje, d
ivlja
č
,
z
aš
ti
ć
ena podru
č
ja i dr.),
upravljanja otpadom i drugim oblastima. Delatnosti u tom smislu jesu i komunalne
delatnosti, kao i druge delatnosti odr
e
đ
e
ne zakonom kao delatnosti od op
š
teg
interesa. U okviru obavljanja delatnosti iz oblasti energetike pr
už
aju se usluge od
Privredno pravo
140
op
š
teg ekonomskog interesa. Osn
iva
č
je du
ž
an da obezbedi da se delatnost od op
š
teg
interesa obavlja u kontinuitetu.
S druge strane, poveravanje delatnosti od op
š
teg interesa dru
š
tvu kapitala (u
privatnom vlasni
š
tvu) i preduzetniku regulisano je Zakonom o javno-privatnom
partnerstvu i koncesijama, tako da nakon sprovedenog postupka izbora privatnog
partnera, javno telo i odabrani privatni partner zaklju
č
uju javni ugovor i ugovor o
osnivanju zajedni
č
k
og privrednog dru
š
t
va, š
to predstavlja novinu predvi
đ
enu
odredbama
č
l. 9. Zakona o javnim preduz
e
ć
ima.
Javno preduz
e
ć
e
mo
ž
e obavljati prete
ž
nu delatnost, ali i sve druge delatnosti
č
ija registracija ili obavljanje nije uslovljena izdavanjem prethodnog odobrenja,
saglasnosti ili drugog akta nadle
ž
nog organa, dok ne m
ož
e, kao dodatne, obavljati ni
one delatnosti za koje je predvi
đ
ena obavezna registracija b
aš
te delatnosti kao
prete
ž
ne. Tak
o
đ
e,
postoje i ograni
č
enja u pogledu obavljanja drugih, neregistrovanih
delatnosti, prvenstveno ograni
č
enja, koja se odnose na subjekte koji imaju
dominantan ili monopolski polo
ž
aj na tr
žiš
tu, a koji po pravilu zauzimaju javna
preduz
e
ć
a,
a u svrhu za
š
tite konkurencije na tr
žiš
tima na kojima se javna preduz
e
ć
a
pojavljuju isklju
č
ivo radi sticanja dobiti obavljaju
ć
i dodatnu delatnost. Osn
iva
č
jav
nog
preduz
e
ć
a
ne mo
ž
e osnovati (pored
ve
ć
osnovanog) drugo javno preduze
ć
e ili dru
š
tvo
kapitala za obavljanje iste delatnosti od op
š
teg interesa, osim u slu
č
ajevima realizacije
projekata javno-privatnog partnerstva.
2. Cilj i osnivanje javnog preduze
ć
a
Cilj osnivanja javnog preduz
e
ć
a
je obezb
e
đ
iva
nje trajnog obavljanja delatnosti
od op
š
teg interesa i redovnog zadovoljavanja potreba korisnika proizvoda i usluga,
zatim razvoj i unapre
đ
i
vanje obavljanja delatnosti od op
š
teg interesa, kao i
obezb
e
đ
iva
nja tehni
č
k
o-tehn
ološ
kog i ekonomskog jedinstva sistema i usk
la
đ
e
nosti
njegovog razvoja. Sticanje dobiti je od sekundarnog zn
a
č
aja u
odnosu na navedene
ciljeve osnivanja javnog preduz
e
ć
a.
Javno preduz
e
ć
e os
niva Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica
lokalne samouprave, a u zavisnosti od toga ko je osniva
č
, akt o osnivanju javnog
preduz
e
ć
a
donosi Vlada RS, skup
š
tina autonomne pokrajine ili skup
š
tina jedinice
lokalne samouprave.
Osniva
č
k
i akt javnog preduz
e
ć
a
sadr
ž
i informacije o:
1)
nazivu, sedi
š
tu i mati
č
nom broju osniva
č
a;
2)
poslovnom imenu i sedi
š
tu javnog preduz
e
ć
a;
3)
prete
ž
noj delatnosti javnog preduz
e
ć
a;
4)
pravima, obavezama i odgovornostima osniva
č
a prema
javnom
preduze
ć
u i javnog preduz
e
ć
a
prema osniva
č
u;
5)
uslovima i n
a
č
inu
ut
vr
đ
ivanja i rasp
ore
đ
i
vanja dobiti, odnosno n
a
č
inu
pok
ri
ć
a g
ubitka i sn
oš
enju rizika;
6)
uslovima i n
a
č
i
nu zad
už
enja javnog preduz
e
ć
a;
7)
zastupanju javnog preduz
e
ć
a;
8)
iznosu osnovnog kapitala, kao i opisu, vrsti i vrednosti nenov
č
anog
uloga;
9)
udelima osniva
č
a u osnovnom kapitalu izra
ž
enog u procentima;
10)
organima javnog preduz
e
ć
a
i njihovoj nadle
žn
osti;

Privredno pravo
142
prethodnu godinu, dok se visina i rok za uplatu dobiti ut
vr
đ
uju
zakonom, odnosno
odlukom o bud
ž
etu za narednu godinu. Javno preduz
e
ć
e
donosi dugoro
č
n
i i
srednjoro
č
ni plan poslovne strategije i razvoja, a za svaku kalendarsku godinu javno
preduz
e
ć
e
du
žn
o je da donese god
iš
nji program poslovanja osniva
č
u i dostavi ga
najkasnije u roku od 15 dana od dana usvajanja akta o bud
ž
etu Republike Srbije,
autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave.
SLOBODNE ZONE
Stupanjem na snagu Zakona o slobodnim zonama (
Sl. glasnik RS
, br. 62/2006)
ut
vr
đ
e
ni su uslovi za od
re
đ
i
vanje podru
č
ja i rad slobodne zone, delatnosti koje se
mogu obavljati u slobodnoj zoni, uslovi za obavljanje tih delatnosti i uslovi za
prestanak rada slobodne zone, kao i osnivanje, pravni status i nadle
žn
ost Uprave za
slobodne zone, dok je navedenim
lex specialis-om
, kao i Carinskim zakonom (
Sl.
glasnik RS
, br. 18/2010, 111/2012
и
29/2015) i podzakonskim aktima regulisana
specifi
č
nost carinskog postupka u slobodnim zonama.
Slobodne zone predstavljaju instrument za privla
č
enje direktnih stranih
investicija, te pove
ć
anje d
oma
ć
eg
ulaganja i zaposlenosti. Osnivanje slobodnih zona
doprinosi razvoju nerazvijenih ili nedovoljno razvijenih podru
č
ja i one danas
predstavljaju centar visoke tehnologije, kao i moderne infrastrukture i kompletne
logisti
č
k
e pod
rš
ke, za razliku od pr
ošlos
ti kada su se uglavnom osnivale u lu
č
k
om
podru
č
ju, gde se
vršio
pretovar robe.
1. Pojam slobodne zone
Slobodna zona je deo teritorije Republike Srbije koji je posebno ogra
đ
en
i
ozn
a
č
en, na kome se obavljaju delatnosti pod uslovima ut
vr
đ
e
nim Zakonom o
slobodnim zonama i Carinskim zakonom.
Slobodna zona ne mora biti u geografskom smislu na jednom mestu, tj mo
ž
e se
sastojati od vi
š
e odvojenh delova na podru
č
ju istog mesta, ali moraju biti ispunjeni
uslovi u skladu sa carinskim propisima u pogledu ogra
đ
enosti, ozn
a
č
e
nosti, i
mogu
ć
nosti kontrole na svakom od tih izdvojenih delova. Ti izdvojeni i osamostaljeni
delovi npr. mogu biti
ve
ć
postoje
ć
e fabrike, pogoni ili poslovni centri, ali uvek u istom
mestu u kome se osniva slobodna zona. U slobodnoj zoni mogu se obavljati sve
privredne delatnosti. To je osnovno pravilo. Zabranjeno je samo obavljanje onih
delatnosti koje bi mogle ugroziti
ž
ivotnu sredinu, zdravlje ljudi, materijalna dobra i
bezbednost zemlje.
Zakoni EU oslob
a
đ
a
ju pl
a
ć
a
nja poreza na dodatnu vrednost robu koja se nalazi
u slobodnoj zoni i pru
ž
anje usluga koje se odnose na robu u slobodnoj zoni. Sve dok se
roba nalazi u slobodnoj zoni, ne p
la
ć
a
se ni akciza. Roba
č
ije poreklo nije iz EU ulaskom
u slobodnu zonu ne smatra se da je u
šla
u carinsko podru
č
je EU. Carinska deklaracija
za procedure izvoznog i uvoznog carinjenja podnosi se kada roba napu
š
ta slobodnu
zonu. Pored napred navedenih olak
ši
ca za robe u slobodnim zonama EU postoje i
olak
ši
ce za oslob
o
đ
e
nje od p
la
ć
a
nja fiskalnih taksi koje se razlikuju od zone do zone.
Prednost slobodnih zona EU je da je roba oslobo
đ
e
na carinskih formalnosti pri ulasku
u zonu, prilikom sklad
iš
tenja, transporta i rukovanja i prilikom izvoza u zemlje van EU.
Privredno pravo
143
Dono
š
enjem Zakona o slobodnim zonama iz
vrš
ena je harmonizacija sa pravom
EU u ovoj oblasti, ali i sa pravilima Svetske trgovinske organizacije, prvenstven
o š
to se
ti
č
e obaveze u
č
eš
ć
a
do
ma
ć
eg
kapitala u preduz
e
ć
u
za upravljanje zonom, p
la
ć
a
nja
da
ž
bine za carinsko evidentiranje koja se p
la
ć
a
u visini od 0,5% vrednosti uvezene robe
koja je namenjena za obavljanje delatnosti u zoni i procentualnog iznosa ostvarenog
god
iš
njeg izvoza iz zone u inostranstvo, kao kriterijum za vrednovanje rada zone.
Pogodnosti poslovanja u slobodnoj zoni su mnogobrojne, a razlikuju se fiskalne,
carinske, pogodnosti lokalne samouprave gde je slobodna zona sme
š
tena, finansijske i
administrativne. Fiskalne pogodnosti rada u slobodnim zonama su:
•
Oslob
a
đ
a
nje od p
la
ć
a
nja PDV-a na unos dobara u slobodnu zonu, kao i
pru
ž
anje prevoznih i drugih usluga u vezi sa unosom dobara
•
Oslob
a
đ
a
nje od p
la
ć
a
nja PDV-a na promet dobara i usluga u slobodnoj
zoni
•
Oslob
a
đ
a
nje od p
la
ć
a
nja PDV-a na promet dobara izme
đ
u korisnika dve
slobodne zone
•
Oslob
a
đ
a
nje proizvodnih korisnika p
la
ć
anja PDV-a na potro
š
nju
energenata
•
Oslob
a
đ
a
nje od pojedinih poreskih opter
e
ć
e
nja za direktne strane
investicije.
Carinske pogodnosti rada u slobodnim zonama su oslobo
đ
enja od pl
a
ć
a
nja
carine i drugih uvoznih da
žb
ina za robu koja je namenjena obavljanju delatnosti i
izgradnji objekata u slobodnoj zoni (repromaterijal, oprema, gr
a
đ
evi
nski materijal),
dok su finansijske pogodnosti prvenstveno slobodan protok kapitala, profita i
dividendi i sredstva iz bud
ž
eta Republike Srbije za finansiranje investicionih projekata
u proizvodnom sektoru i sektoru usluga koje mogu biti predmet m
e
đ
unarodne
trgovine. Administrativne pogodnosti su logisti
č
k
e usluge po p
ovlaš
ć
enim cenama kao
š
to su: organizacija transporta, pretovar, utovar,
š
pediterske usluge, agencijske usluge,
usluge osiguranja i reosiguranja, bankarski poslovi i dr.
2. Osnivanje slobodne zone
Podru
č
je zone se odre
đ
uje
davanjem saglasnosti Vlade. Zahtev za davanje
saglasnosti za osnivanje zone sadr
ž
i sled
e
ć
e
podatke:
1)
naziv, sed
iš
te i PIB osniv
a
č
a
zone;
2)
naziv, sed
iš
te i PIB privrednog dru
š
tva za upravljanje zonom;
3)
podatke o osniva
č
k
om kapitalu privrednog dru
š
tva za upravljanje
zonom;
4)
naziv zone i podru
č
je zone sa definisanim granicama;
5)
podatke o restrukturiranju, ako se na podru
č
ju zone nalazi privredni
subjekat koji je u postupku restrukturiranja;
6)
elaborat o postojanju ekonomske opravdanosti za odr
e
đ
iva
nje podru
č
ja
zone sa posebnim osvrtom na procenu stranih ulaganja, procenu o
č
ekivanih
efekata, a naro
č
ito u pogledu proizvodnje robe i pru
ž
anju usluga, zap
ošl
javanja i
transfera savremenih tehnologija, uz n
avo
đ
enje delatnosti koje
ć
e se obavljati u
zoni;
7)
druge podatke koje podnosilac zahteva smatra bitnim za don
oš
enje
odluke.

Privredno pravo
145
3. Privredno dru
š
tvo za upravljanje slobodnom zonom
Privredno dru
š
tvo za upravljanje slobodnom zonom osniva se u skladu sa
odredbama Zakona o privrednim dru
š
tvima. (Sl. glasnik RS, br. 36/2011, 99/2011,
83/2014 - dr. zakon i 5/2015), n
aj
č
eš
ć
e kao akcionarsko dru
š
tvo ili dru
š
tvo sa
ograni
č
enom odgovorn
oš
ć
u. Zonom upravlja samo jedno privredno dru
š
tvo za
upravljanje zonom registrovano za upravljanje zonom, koje ut
vr
đ
uje o
rganizacione i
tehni
č
k
e uslove za obavljanje delatnosti u zoni aktom na koji saglasnost daje Uprava za
slobodne zone.
Navedenim aktom se precizira radno vreme zone, kretanje lica i robe u zoni,
obaveze privrednog dru
š
tva za upravljanje zonom u vezi osiguranja prostornih,
tehni
č
k
ih i organizacijskih uslova k
oriš
ć
enja zone, mere z
aš
tite na radu u zoni i mere
z
aš
tite
ž
ivotne sredine, prava i obaveze korisnika zone u odnosu na osniva
č
a zone i sl.
Privredno dru
š
tvo za upravljanje zonom je du
ž
no da u roku od 90 dana po
isteku kalendarske godine dostavi Upravi za slobodne zone izve
š
taj o poslovanju u
zoni. Iz
veš
taj o poslovanju u zoni sadr
ž
i sled
e
ć
e
podatke:
•
prihod
privrednog
dru
š
tva za upravljanje zonom;
•
broj korisnika i delatnost koju obavljaju;
•
ukupnu vrednost proizvedene robe i pr
už
enih usluga u zoni;
•
ukupan obim uvoza i izvoza u zoni;
•
iznos uloga stranog kapitala;
•
broj lica zaposlenih kod privrednog dru
š
tva za upravljanje zonom i broj lica
zaposlenih kod korisnika.
Privredno dru
š
tvo za upravljanje zonom zaklju
č
uje ugovore sa korisnicima zone
o
me
đ
usobnim pravima i obavezama.
4. Poslovanje u slobodnoj zoni
Korisnici zone mogu biti osn
iva
č
zone, privredno dru
š
tvo za upravljanje zonom,
kao i druga d
oma
ć
a
i strana pravna i fizi
č
k
a lica.
Privredno pravo
146
Korisnici obavljaju privrednu delatnost u zoni u skladu sa propisima, a na
osnovu ugovora kojim su regulisana me
đ
usobna prava i obaveze sa privrednim
dru
š
tvom za upravljanje zonom.
Obavljanjem delatnosti i pru
ž
anjem usluga u zoni ne sme se ugro
ž
avati
ž
ivotna
sredina, zdravlje ljudi, materijalna dobra i bezbednost zemlje.
U slobodnoj zoni se mogu osnovati banke i dru
š
tva za osiguranje u skladu sa
propisima koji u
re
đ
u
ju njihovo osnivanje.
Izvoz robe i usluga iz zone i uvoz robe i usluga u zonu su slobodni i ne podle
ž
u
kvantitativnim ograni
č
enjima, niti se na taj uvoz i izvoz primenjuju mere komercijalne
politike.
U zonu se ne mo
ž
e uvoziti, niti se iz zone mo
ž
e izvoziti roba
č
iji je uvoz,
odnosno izvoz zabranjen.
Korisnici su du
žn
i da vode knjigovodstvo za poslovanje u zoni ili odvojeno
knjigovodstvo za deo svoga poslovanja koje obavljaju u zoni, te da na zahtev Uprave za
slobodne zone dostavljaju toj upravi podatke o svom poslovanju.
Na robu koja se unosi i iznosi iz zone, kao i na robu
smeš
tenu u zoni,
primenjuju se mere carinskog nadzora i kontrole u skladu sa odredbama Carinskog
zakona.
Korisnik mo
ž
e privremeno izneti robu iz zone na drugi deo teritorije Srbije,
odnosno uneti robu u zonu sa drugog dela teritorije Srbije radi stavljanja u postupak
aktivnog, odnosno pasivnog oplemenjivanja, kao i radi ispitivanja, atestiranja, opravke i
marketin
š
kog prezentiranja.
Zn
a
č
aj
no je definisati pojam d
oma
ć
e i s
trane robe, a u kontekstu poslovanja u
slobodnim zonama i specifi
č
nog carinskoog postupka.
D
oma
ć
a
roba je ona roba koja je u celini dobijena ili proizvedena na carinskom
podru
č
ju Republike Srbije, koja ne sadr
ž
i robu uvezenu iz dr
ž
ava ili s teritorija van
carinskog podru
č
ja Republike Srbije, roba uvezena iz dr
ž
ava ili s teritorija van
carinskog podru
č
ja Republike Srbije koja je stavljena u slobodan promet i roba
dobijena ili proizvedena na carinskom podru
č
ju Republike Srbije samo od robe.
Strana roba je sva roba koja nema status d
oma
ć
e r
obe, kao i roba koja je izgubila
status d
oma
ć
e
robe. D
oma
ć
a
roba gubi taj status kada stvarno istupi iz Republike
Srbije. Strana roba sme
š
tena u slobodnu zonu ili u slobodno skladi
š
te, dok se nalazi u
slobodnoj zoni ili u slobodnom sklad
iš
tu, mo
ž
e da se:
1)
stavi u slobodan promet pod uslovima koji su propisani za taj postupak
regulisan zakonom;
2)
podvrgne uobi
č
ajenim oblicima postupanja iz zakona, bez posebnog
odobrenja;
3)
stavi u postupak aktivnog oplemenjivanja, pod uslovima koji su
propisani za taj postupak;
4)
stavi u postupak prerade pod carinskom kontrolom, pod uslovima koji
su propisani za taj postupak;
5)
stavi u postupak privremenog uvoza, pod uslovima propisanim za taj
postupak;

Privredno pravo
148
PRIVREDNE KOMORE
1.
Opš
te napomene
Privredne komore su na osnovu zakona obavezni oblici udr
už
ivanja privrednih
subjekata, koji se osnivaju radi unapr
e
đ
iva
nja delatnosti njihovih
č
lanova. Privredne
komore su od najstarijih vremena st
aleš
ka udru
ž
enja trgovaca koja su se osnivala radi
z
aš
tite i ostvarivanja zajedni
č
k
ih interesa.
U n
ašoj
pravnoj teoriji sporno je
mišlje
nje da li je dobro ili nije dobro
š
to je u
n
ašem
pozitivnom pravu ponovo predvi
đ
eno obaveza
č
lanstva u privrednim
komorama. U uporednom pravu nailazimo i na jedno i na drugo shvatanje. Ovo pitanje
ne treb
a meša
ti sa kritikom rada i negativnom ocenom u
č
inka privredne komore kod
nas, za razliku od nekih drugih zemalja gde su efekti rada zn
a
č
aj
ni i korisni za
č
lanove
privrednih komora i za privredu zemlje uop
š
te.
U uporednom komorskom sistemu postoji
strukovni i granski princip
udr
už
ivanja prisutan je i u savremenom konceptu privredne komore. U pravnoj teoriji
se isti
č
e da su ovi principi prirodniji kriterijumi udr
už
ivanja privrednih subjekata u
komoru od kriterijuma
teritorijalne organizovanosti
privredne komore, koji vi
š
e
asocira na organizaciju dr
ž
avne vlasti,
š
to mo
ž
e biti
ž
ari
š
te otu
đ
i
vanja komore od
njenog
č
lanstva i njenog pretvaranja u kvazi dr
ž
avnu organizaciju.
U uporednom pravu razlikuju se dva sistema komorskog organizovanja
.
Kontinentalni sistem -
koji je nastao po uzoru na francuski komorski sistem zasnovan
na obaveznom
č
lanstvu i
anglosaksonski sistem
- koji se zasniva na konceptu komore,
kao slobodno formiranoj dobrovoljnoj asocijaciji trgovaca. Pitanje
obaveznosti
ili
fakultativnosti
č
lanstva u komori i danas je aktuelno u praksi komorskog udr
už
ivanja,
naro
č
ito u tranzicijskim zemljama.
2. Pojam privredne komore i komorski sistem
U smislu
č
lana 2 Zakona o privrednim komorama iz 2015 (
Sl.glasnik RS
,
br.112/2015
–
u daljem tekstu: Zakon):
“
Privredne komore su interesne, poslovno-
stru
č
ne i neprofitne organizacije privrednih subjekata koje povezuje zajedni
č
ki poslovni
interes, u cilju uskla
đ
i
vanja i zastupanja interesa
č
lanova i podsticanja privrednih
aktivnost
i.”
U definiciji privredne komore preovladao je
širo
ki strukovno-granski
(funkcionalni) kriterijum njihovog organizovanja i povezivanja. Usvojena je koncepcija
privredne komore kao
asocijacije privrednih subjekata povezanih zajedni
č
k
im poslovnim interesima
(funkcionalno merilo), koji se materijalizuju u obliku poslova komore koji se odnose na:
Privredno pravo
149
151
- zastupanje i usk
la
đ
iva
nje interesa njenih
č
lanica i - podsticanje privrednih aktivnosti
njenih
č
lanica. Kod nas postoje:
-
Privredna komora Srbije i
-
privredne komore autonomnih pokrajina,
kao posebne organizacije
jedinstvenog komorskog sistema Republike Srbije sa svojstvom
pravnog lica .
Regionalne privredne komore i privredna komora grada Beograda
nemaju svojstvo
pravnog lica.
Dakle, komorski sistem kod nas je istovremeno zasnovan i na
teritorijalnom
principu
.
Osnovna karakteristika novog Zakona o privrednim komorama iz 2015. godine
je da
ć
e od 01. januara 2017. godine
č
lanstvo u Privrednoj komori Srbije i p
la
ć
a
nje
č
lanarine biti obavezno. Zakonska materija je regulisana po ugledu na austrijski
komorski sistem.
Najzn
a
č
aj
nije novine koje predvi
đ
a Zakon su:
–
obavezno
č
lanstvo privrednih subjekata u Privrednoj komori Srbije,
č
ime se napu
š
ta
sistem dobrovoljnog
č
lanstva koji je va
ž
io od 01. januara 2013. godine;
–
u
vo
đ
e
nje ugovorne privredne komore kao novog vida udru
ž
ivanja privrednih
subjekata. Ugovornu privrednu komoru mogu osnovati najmanje 100 privrednih
subjekata u cilju ostvarivanja zajedni
č
k
og poslovnog interesa na od
re
đ
e
noj teritoriji ili
u odr
e
đ
e
noj privrednoj grani;
–
u
vo
đ
e
nje termina granskih udru
ž
enja, koji raniji Zakon nije poznavao;
–
detaljno je regulisano pitanje stranih privrednih komora i njihovog statusa;
posebna glava je posve
ć
en
а
o
dnosima Privredne komore Srbije sa Narodnom
Skup
š
tinom, Vladom, organima dr
ž
avne uprave i tako dalje.
U Zakonu se naro
č
ito isti
č
e da Privredna komora Srbije pru
ž
a pod
rš
ku privredi u
ispunjavanju obaveza koje proizlaze iz postupka pristupanja Evropskoj Uniji i procesa
harmonizacije dom
a
ć
ih
propisa sa propisima Evropske Unije.
Ovih zakonskim izmenama okon
č
an je dvogod
iš
nji
“
iz
let”
u dobrovoljno
č
lanstvo u privrednim komorama, kojim se
ž
elela uva
ž
iti
ž
elja privrednika da oni
odlu
č
uju o svom udru
ž
ivanju i da im se ne ograni
č
ava sloboda izbora.
Vra
ć
a
nje na
obavezno
č
lanstvo imalo je svoje kriti
č
are, kao i ranije u
vo
đ
e
nje dobrovoljnosti.
Privredna komora Srbije je samostalna i nezavisna u svom radu i obavlja svoje
poslove na teritoriji cele zemlje.
Privredna komora Srbije obrazuje, kao svoje organizacione delove,
regionalne
privredne komore
za podru
č
je jednog ili vi
š
e upravnih okruga, tako
đ
e i
privrednu
komoru
za podru
č
je glavnog grada a mo
ž
e obrazovati obrazovati
regionalne privredne
komore
i za podru
č
je vi
š
e op
š
tina,
č
ije teritorije pripadaju razli
č
itim upravnim
okruzima.
Tak
o
đ
e
mogu da postoje i
ugovorne privredne komore .
Ugovornu privrednu
komoru za ostvarivanje zajedni
č
k
og poslovnog interesa na od
re
đ
enoj teritoriji ili u
od
re
đ
enoj privrednoj grani m
ož
e osnovati najmanje 100 privrednih subjekata. Ova

Privredno pravo
151
4. Poslovi, akta komore i izvori njenog finansiranja
Privredna komora Srbije
u smislu
č
l. 12 Zakona obavlja sled
e
ć
e
poslove: 1)
u
saglašava,
formuli
š
e, zastupa i
š
titi interes svojih
č
lanova pred nadle
žn
im
dr
ž
avnim organima i institucijama u u
re
đ
enju privrednog sistema i definisanju mera
ekonomske politike; 2) pokre
ć
e inicijative za don
oše
nje zakona i drugih propisa od
zn
a
č
aja
za privredu, kao i mera ekonomske politike; 3) formu
liše
i obrazla
ž
e stavove
privrede na nacrte zakona i drugih propisa od zn
a
č
aja
za privredu, u skladu sa
zakonom; 4)
vrši o
dr
e
đ
e
na javna
ovlaš
ć
enja koja su joj poverena pot
vr
đ
e
nim
me
đ
unarodnim ugovorima i posebnim zakonima; 5) izdaje potvrde o bonitetu
svojih
č
lanova; 6) pr
už
a pod
rš
ku privredi u ispunjavanju obaveza koje proizlaze iz
procesa pristupanja Evropskoj uniji i harmonizovanja d
oma
ć
eg
zakonodavstva sa
propisima Evropske unije; 7) uspostavlja i unapre
đ
uje ekonomsku saradnju
privrede sa inostranstvom,
vrši
promociju privrednih potencijala i privla
č
enje
stranih investicija; 8) sprovodi aktivnosti na unap
re
đ
e
nju konkurentnosti privrede u
celini; 9) podsti
č
e istra
ž
ivanje, inovacije i razvoj ekonomije bazirane na znanju,
inovativnosti i savremenim nau
č
no-tehn
ološ
kim dostignu
ć
ima; 10) pr
už
a pod
rš
ku
razvoju tehnolo
š
ke infrastrukture privrede i informacionog dru
š
tva; 11) podr
ž
ava
razvoj ek
ološ
ke svesti u privredi i u
saglašava
nje privrednih i dru
š
tvenih interesa u
oblasti ekologije; 12) unapre
đ
uje razvoj preduzetn
iš
tva; 13) priprema programe
poslovne edukacije u skladu sa potrebama privrede i organizuje formalne i
neformalne oblike poslovne edukacije; 4) ut
vr
đ
uje
pravila dobrog poslovnog
pon
aš
anja svojih
č
lanova, odnosno donosi uzanse; 1
5) rešava s
porove pred
Arbitra
ž
om Privredne komore Srbije, odnosno vodi postupke pred Sudom
č
asti
Privredne komore Srbije; 16) pr
už
a usluge posredovanja u
rešav
anju sporova u
privredi; 17)
vrši i
druge poslove ut
vr
đ
ene zakonom i statutom.
Potvrde, uverenja i druge isprave koje Privredna komora Srbije izdaje u vr
še
nju
javn
ih ovlaš
ć
enja imaju svojstvo javnih isprava.
Privredna komora Srbije
m
ož
e osnivati svoja predstavn
iš
tva u inostranstvu, ako
je to u interesu njenih
č
lanova, tak
o
đ
e
mo
ž
e, u saradnji sa dr
ž
avom, osnivati centre
spoljne trgovine radi zastupanja ekonomskih interesa i promocije privrede u
inostranstvu.
Regionalne i privredna komora grada Beograda
obavljaju sled
e
ć
e
poslove:
-
prou
č
avaju pitanja koja se odnose na privredne grane zastupljene u regionalnoj
privrednoj komori, odnosno privrednoj komori glavnog grada, prate pojave bitne za
privredni
ž
ivot upravnog okruga, odnosno glavnog grada i
vrše
ocenu njihovog dejstva
na privredu upravnog okruga, odnosno glavnog grada i Republike Srbije, podsti
č
u
razvoj privrede, preduzetni
š
tva i preduzetni
č
ke inicijative na podru
č
ju upravnog
okruga, glavnog grada i Republike Srbije, preko parlamenta privrednika regionalne
privredne komore, odnosno privredne komore glavnog grada, kao i u
č
eš
ć
em
u radu
organa i tela Privredne komore Srbije; u
č
estvuju u organizaciji javnih rasprava na
podru
č
ju regionalne privredne komore, odnosno privredne komore glavnog grada o
predlozima zakona i drugih propisa od zn
a
č
aja
za privredu, kao i o predlogu mera
ekonomske politike, u
č
estvuju u u
saglašava
nju i formulisanju stavova na nivou
Privredne komore Srbije o predlozima zakona i drugih propisa od zn
a
č
aja
za privredu,
Privredno pravo
152
kao i u definisanju mera ekonomske politike, radi pokretanja inicijativa pred nadle
ž
nim
dr
ž
avnim organima i dr.;
Privredne komore autonomnih pokrajina obavljaju sled
e
ć
e
poslove:
- u
č
estvuju u organizovanju javnih rasprava na podru
č
ju autonomnih
pokrajina i Privrednoj komori Srbije, dostavljaju stavove i
mišljenja
privrednika na
predloge zakona i drugih propisa od zn
a
č
aja
za privredu,
sara
đ
uju sa organima
autonomnih pokrajina na definisanju i realizovanju razvojnih projekata autonomnih
pokrajina, pokre
ć
u inicijative pred organima autonomnih pokrajina za u
re
đ
e
nje
pitanja u oblastima prostornog planiranja i razvoja, poljoprivrede, vodoprivrede,
š
umarstva, lova, ribolova, turizma, ugostiteljstva, banja
i le
č
ilišt
a, z
aš
tite
ž
ivotne
sredine, industrije i zanatstva, drumskog, re
č
nog i
ž
elezni
č
k
og saob
ra
ć
aja
i
u
re
đ
iva
nja puteva, pokre
ć
u inicijative pred organima autonomnih pokrajina za
u
re
đ
e
nje pitanja u oblastima prostornog planiranja i razvoja, poljoprivrede,
vodoprivrede,
š
umarstva, lova, ribolova, turizma, ugostiteljstva, banja
i le
č
ilišt
a,
z
aš
tite
ž
ivotne sredine, industrije i zanatstva, drumskog, re
č
nog i
ž
elezni
č
k
og
saob
ra
ć
aja
i u
re
đ
i
vanja puteva, predstavljaju privredu autonomne pokrajine u
oblasti
me
đ
uregionalne saradnje i dr.
N
ajviši
op
š
ti akt komore sa svojstvom pravnog lica je statut u kome se ur
e
đ
uje
delatnost komore, njena unutr
aš
nja organizacija, saradnja sa dr
ž
avnim i drugim
organima i druga pitanja zn
a
č
a
jna za rad i upravljanje komorom, dok najvi
š
i op
š
ti
akt regionalnih i privredne komore grada Beograda je odluka o obrazovanju
komore .
Organi komore donose odluke, zaklju
č
k
e i preporuke, izdaju od
re
đ
e
na uverenja.
Zaklju
č
c
i su akta sa obaveznom snagom za
č
lanove komore i donose se iz kruga
poslova koji su ut
vr
đ
e
ni u propisima i statutu komore. N
aj
č
eš
ć
e se donose o
pitanjima koja se ti
č
u
č
lanstva u komori, sadr
ž
e odredbe o sankcijama za slu
č
aj
njihovog nepo
š
tovanja, a odluku o povredama zaklju
č
aka donosi sud
č
asti
konkretne komore.
Preporuke
su neobavezna akta i njihova primena se zasniva na autoritetu
organa komore, koji ih donosi i argumentima na kojima se temelje.
Uverenja
su isprave o od
re
đ
e
nim
č
injenicama o kojima komora vodi evidenciju.
Uverenja, potvrde i druge isprave, koje izdaje Privredna komora Srbije, imaju karakter
javnih isprava.
Izvori finansijskih sredstava
komore jesu:
č
lanarine, naknade za usluge i drugi
izvori.
Osnovicu, visinu
č
lanarine, n
a
č
in
i rokove njenog p
la
ć
a
nja odre
đ
uje skup
š
tina
komore.
Od 1. januara 2017 godine svi privrednici i preduzetnici u Srbiji po zakonu su
obavezni da pl
a
ć
aju
komorsku
č
lanarinu. Prema novom modelu ob
ra
č
una p
la
ć
anja
č
lanarine, od p
la
ć
a
nja
č
lanarine
ć
e biti oslobo
đ
e
no oko 220.000 preduzetnika, sva
novoosnovana (start-up) privredna dru
š
tva u prve dve godine poslovanja i jo
š
70.000
mikro i malih privrednih dru
š
tava sa poslovnim prihodom do 20 miliona dinara. Za
privredna dru
š
tva sa poslovnim prihodom od 20 do 300 miliona dinara mese
č
na

Privredno pravo
154
Parlament privrednika bira
č
lanove Skup
š
tine Privredne komore Srbije, razmatra
uticaj propisa i mera ekonomske politike na poslovanje privrednih subjekata sa
podru
č
ja regionalnih privrednih komora, odnosno glavnog grada i svoje stavove
dostavlja Skup
š
tini Privredne komore Srbije radi u
saglašava
nja, formulisanja,
zastupanja i z
aš
tite njihovih interesa pred nadle
ž
nim dr
ž
avnim organima i
institucijama.
6. Granska udru
ž
enja
Č
lanovi
Privredne komore Srbije se, prema prete
žn
oj delatnosti koju obavljaju,
organizuju u
granska udru
ž
enja
radi zajedni
č
k
og unap
re
đ
i
vanja rada i poslovanja,
usk
la
đ
ivanja
posebnih i zajedni
č
k
ih interesa, predlaganja mera za unap
re
đ
e
nje
privrednog ambijenta i pob
oljš
anje uslova poslovanja.
Pravni polo
ž
aj granskog udr
už
enja u
re
đ
u
je se statutom komore.
7.
Opš
ta udru
ž
enja
Radi zajedni
č
k
og unapr
e
đ
iva
nja rada i poslovanja, usk
la
đ
ivanja
posebnih i
zajedni
č
k
ih interesa, predlaganja mera za pobolj
š
anje uslova poslovanja i ekonomskog
polo
ž
aja i socijalne sigurnosti, kao i radi razmatranja i
rešav
anja i drugih pitanja od
zajedni
č
k
og interesa za podru
č
je regionalne privredne komore, podru
č
je komore
glavnog grada ili za podru
č
je jedne ili vi
š
e op
š
tina, i to za jednu ili vi
š
e privrednih
delatnosti - osnivaju se
o
pšta
udru
že
nja preduzetnika .
Akt o osnivanju op
š
teg udru
ž
enja preduzetnika donosi se na osniva
č
k
oj
skup
š
tini.
Op
š
ta udru
ž
enja su obavezni oblici udru
ž
ivanja preduzetnika, koji u vidu
registrovanog zanimanja obavljaju privrednu delatnost
.
Opš
te udr
už
enje ima svojstvo pravnog lica.
N
ajviši
op
š
ti akt op
š
teg udru
ž
enja je statut koji donosi skup
š
tina op
š
teg
udr
už
enja.
Radi u
saglašava
nja zajedni
č
k
ih interesa i predlaganja mera za pobol
jša
nje uslova
poslovanja i ekonomskog polo
ž
aja preduzetnika, u Privrednoj komori Srbije mo
ž
e se
obrazovati
parlament preduzetnika
odlukom Skup
š
tine Privredne komore Srbije.
SAJMOVI
Sajmovi su specijalizovana privredna dru
š
tva koja po svojoj prirodi uglavnom
predstavljaju na poseban n
a
č
in orga
nizovana tr
ž
i
š
ta koja se povremeno organizuju i
na kojim se ostvaruje promet i
vrši
predstavljanje roba i usluga na osnovu izlo
ž
enih
uzoraka i promovisanja usluga na sajamskim priredbama. Izme
đ
u priredbi
slobodan sajamski prostor se naj
č
eš
ć
e
koristi kao sklad
iš
ni prostor koji se izdaje u
zakup privrednim dru
š
tvima ili se koristi kao sporedna delatnost sajmova, kao
prostor javnih sklad
iš
ta, ali i prostor za razne privredno, sportske i kulturne
sadr
ž
aje.
Privredno pravo
155
Sajmovi su kod nas transformisani u neke od oblika privrednih dru
š
tava,
n
aj
č
eš
ć
e akcionarsko dru
š
tvo u kojima su akcionari dr
ž
ava, pokrajina ili lokalne
samouprave, a deo akcija je u posedu drugih fizi
č
k
ih i pravnih lica. Sajamska
delatnost je vrsta delatnosti, a ne oblik organizovanja, tako da ne postoji poseban
zakon koji bi se odnosio na statusno organizovanje sajmova,
ve
ć
se na njih u tom
delu primenjuje Zakon o privrednim dru
š
tvima.
Dan
aš
nja osnovna fukcija sajmova pored ubrzavanja i olak
šava
nja robnog
prometa je u promovisanju novih proizvoda i usluga za korisnike koji su ili direktni
kupci ili distributeri. Rukovodstvo sajamskih organizacija nastoji da tokom godine
sajamski prostor bude
š
to vi
š
e isk
oriš
ć
en i mimo osnovnih sajamskih priredbi.
Privredna dru
š
tva koja se bave prir
e
đ
iva
njem sajmova, imaju obavezu da se
strogo pridr
ž
avaju rokova koji su predvi
đ
eni u kalendaru sajmova. Kalendar
sajmova se usk
la
đ
uje kako na nacionalnom tako i na me
đ
unarodnom nivou.
Sajmovi se mogu podeliti po raznim osnovama. Pored d
oma
ć
ih i
me
đ
unarodnih
sajmova i izlo
ž
bi, od najv
e
ć
eg
zn
a
č
aja je
deoba sajmova na osnovu vrste uzorka koji
se izla
ž
u na sajmovima. Na ovaj n
a
č
in
se ostvaruje specijalizacija sajmova. Na
nacionalnom i m
e
đ
unarodnom planu su poznatiji, a time i usp
eš
niji sajmovi koji su
realizovali jasnu specijalizaciju za pojedine manifestacije.
Privredna funkcija sajmova se menjala kroz vreme, da bi ona u poslednje vreme
bila delimi
č
no ugro
ž
ena usled sve ve
ć
e dostupnosti informacija o proizvodima i
uslugama. M
e
đ
utim, samo sajamske organizacije koje se nisu prilagodile novim
privrednim okolnostima imale su zn
a
č
a
jnije probleme, dok su druge n
ašle
nove modele
sajamskog poslovanja.
Sajmovi kao institucije privrede u znatnoj meri doprinose br
ž
oj i kvalitetnijoj
razmeni dobara. Sajmovi posredno poma
ž
u ne samo boljem poslovanju i ve
ć
oj
afirmaciji proizvodnih i trgova
č
k
ih privrednih dru
š
tava, nego i saob
ra
ć
aj
nih,
š
pediterskih, turisti
č
k
ih, ugostiteljskih i drugih privrednih dru
š
tava. Sa druge strane
za usp
eš
ne sajamske manifestacije bitna je i stabilnost dr
ž
ave i regiona u kom se
odr
ž
ava, bezbednost u
č
esnika, kao i druge okolnosti koje mogu uticati na iz
laga
č
e
tako i na posetioce.
U n
ašoj
zemlji najzna
č
ajnije sajamske organizacije su Novosadski sajam i
Beogradski sajam.
Novosadski sajam je osnovan 1956. godine i najpoznatiji je po
me
đ
unarodnom
sajmu poljoprivrede. Sajam ima i druge priredbe, pa navodimo sajamske manifestacije
iz plana za 2017.godinu:
DANI ENERGETIKE I INVESTICIJA, me
đ
unarodni SALON KNJIGA,
me
đ
unarodna izlo
ž
ba umetnosti ART EXPO, sajam obrazovanja PUTOKAZI, sajam DIGITALNIH
KOMUNIKACIJA, Sajam opreme za ribolov i aktivan boravak u prirodi Fishing Show & Outdoor World,
me
đ
unarodni POLJOPRIVREDNI SAJAM, ME
Đ
UN
ARODNI SAJMOVI LORIST,SAJAM LOVA, RIBOLOVA I
SPORTA, me
đ
unarodni SAJAM HORTIKULTURE, me
đ
unarodni SAJAM KONJARSTVA I SERSANA, SAJAM
TURIZMA, me
đ
unarodni SAJAM "EKOSVET", SAJAM SPORTA, SAJAM AUTOMOBILA, me
đ
unarodna
izlo
ž
ba zlatarstva
i
č
a
sovn
i
č
ar
stva SJAJ, sajam P
Č
ELAR
STVA DUNAVSKOG REGIONA.

Privredno pravo
157
1. stavljaju komintentima na raspolaganje prostorije za izlaganje i prodaju
poljoprivrednih proizvoda,
2. sklad
iš
te poljoprivredne proizvode, kao i doradu i preradu tih proizoda i
potrebne poslove manipulisanja sa tim proizvodima,
3.
vrše
prevoz, otpremanje, i
vrše
kontrolu kvaliteta i kvantiteta poljoprivredih
proizvoda
Po
š
to se roba nalazi kod tr
ž
nica na veliko, usklad
iš
tena relativno d
už
e vreme,
da bi se ekonomski iskoristilo to vreme, tr
ž
nice
č
esto obavljaju niz dodatnih poslova u
vezi sa doradom i preradom robe. U ove poslove spadaju i poslovi sortiranja i
ambala
ž
iranja proizvoda.
Tr
žn
ice na veliko, po pravilu, ne prodaju robu neposredno potro
ša
č
ima. Tr
žn
ice
na veliko organizuju javno nadmetanje izme
đ
u trgovinskih privrednih dru
š
tava i
preduzetnika u u cilju preuzimanja, ekonomski re
č
eno, poslova neposredne
distrubucije robe potro
ša
č
ima. Pravno posmatraju
ć
i to ne mora da bude aukcijska
prodaja, naro
č
ito ne onda ako se radi o proizvodima koji imaju srednju tr
ž
i
š
nu cenu,
takvih je proizvoda daleko n
ajviše.
Tr
žn
ice na veliko se mogu organizovati i tako, da se one bave samo izdavanjem
u zakup raspolo
ž
ivog sklad
iš
nog prostora trgovinskim privrednim dru
š
tvima i
preduzetnicima.
Tr
žn
ice na veliko (kvanta
š
ke pijace) u n
aš
oj zemlji n
aj
č
eš
ć
e nemaju zn
a
č
aj
kakav
bi bio potreban kako bi se posp
ešio
tok u lancu prometa poljoprivrednih proizvoda.
Č
esto
nemaju adekvatnu opremu, ni organizaciju koja je sposobna na prihvati ve
ć
i broj
prodavaca i kupaca, kao ni uslove da im obezbedi profesionalne usluge za sklad
iš
tenje,
sortiranje i promet robe.
Privredno pravo
158
IV
UGOVORI ROBNOG PROMETA

Privredno pravo
160
1.2. Vrste
ugovora
Prema pravnim obele
ž
jima ugovori mogu biti:
(1) Imenovani i neimenovani ugovori
Imenovani ugovori
su ugovori koji su zakonom pojedin
a
č
no
i poimeni
č
no
u
re
đ
e
ni, kao na primer: ugovor o prodaji, ugovor o posredovanju, ugovor o
gra
đ
e
nju,
ugovor o kreditu i sli
č
no. To su ugovori koji se odnose na tradicionalne privredno
pravne odnose, trgova
č
k
e poslove
č
ije je zakonodavno ur
e
đ
e
nje okon
č
ano. P
oš
to su
imenovani ugovori detaljno ur
e
đ
e
ni zakonom, ugovornim stranama ostaje samo da
bli
ž
e urede pojedina pitanja svog ugovornog odnosa.
Neimenovani ugovori
su oni ugovori koji se zakonom ne ure
đ
uju posebno, niti
im se od
re
đ
uje naziv. Ti ugovori se odnose na novije privredne poslove, na poslove
slo
ž
ene prirode koji zahtevaju primenu vi
š
e imenovanih ugovora. To su: ugovor o
fran
š
izingu, ugovor o faktoringu i drugi. Na neimenovane ugovore primenjuju se op
š
ta
pravna pravila obligacionih ugovora uop
š
te, ali kod ovih ugovora mnogo vi
š
e dolazi do
izra
ž
aja volja ugovornih strana pri ut
vr
đ
i
vanju njihove sadr
ž
ine i u
re
đ
i
vanja
me
đ
usobnih prava i obaveza. M
e
đ
utim, i neimenovani privredno pravni ugovori
vremenom se ure
đ
uju zakonom i time postaju imenovani ugovori robnog prometa, kao
š
to bi, npr. bio slu
č
aj sa ugovorom o finansijskom lizingu, ugovorom o bankarskoj
garanciji i ugovorom o organizovanju putovanja.
(2) Formalni i neformalni ugovori.
Formalni ugovori
su oni za
č
ije je pravno nastajanje neophodno da se ispune
uslovi od
re
đ
e
ne forme (npr. pismena forma ugovora). Forma ugovora kao uslov
njegovog nastanka utvr
đ
uje
se zakonom ili je ut
vr
đ
uju
same ugovorne strane. U oba
slu
č
aja tako ut
vr
đ
e
na forma ugovora je nu
ž
an uslov za pravno valjano postojanje tog
ugovora.
Neformalni ugovori
su oni ugovori za
č
ije je pravno nastajanje dovoljna
saglasnost izjava volja ugovornih strana izra
ž
ena na bilo koji punova
ž
an i razumljiv
n
a
č
in.
Ve
ć
i
na ugovora robnog prometa su neformalni ugovori. Mada se ovi ugovori
n
aj
č
eš
ć
e u praksi pi
š
u u pisanom obliku, pogotovo ako se ugovaraju ve
ć
i nov
č
ani
iznosi..
(3) Jednostrani i dvostrani ugovori
Jednostrani ugovori
su oni ugovori koji stvaraju obaveze samo za jednu
ugovornu stranu. Primer je ugovor o jemstvu.
Dvostrani ugovori
su oni ugovori koji stvaraju uzajamne obaveze za obe
ugovorne strane. Primeri su : ugovor o prodaji robe, ugovor o prevozu ...
Teretni ugovori
su oni ugovori kod kojih jedna ugovorna strana daje drugoj
strani odgovaraju
ć
u naknadu za korist koju dobija od nje. Primer za ovu vrstu ugovora
je ugovor o kreditu.
Dobro
č
ini ugovori
su oni ugovori kod kojih ne postoji obaveza davanja naknade
za korist dobijenu od druge ugovorene strane. U tu vrstu ugovora svrstavamo ugovor
o beskamatnom zajmu.
(4) Komutativni i aleatorni ugovori
Komutativni ugovori
su ugovori kod kojih je vrednost
me
đ
usobnih davanja
ugovornih strana poznata u trenutku zaklju
č
enja ugovora, kao npr. : ugovor o
gra
đ
e
nju, ugovor o prodaji i drugi.
Privredno pravo
161
Aleatorni ugovori
su ugovori kod kojih u trenutku zaklju
č
enja ugovora nije
poznat (niti je mogu
ć
e t
a
č
no
utvrditi) odnos me
đ
uso
bnih prava i obaveza ugovornih
strana ili nije poznata visina svih njihovih davanja,
ve
ć
to zavisi od nastupanja (ili
nenastupanja) neke budu
ć
e neizvesne okolnosti, odnosno d
oga
đ
aj
a. Primer za to je
ugovor o osiguranju robe.
Ugovori robnog prometa su po pravilu dvostrani, teretni i komutativni.
(5) Ugovori sa sporazumno utvr
đ
enom s
adr
ž
inom i ugovori sa pristupom.
Ugovori sa sporazumno utvr
đ
enom
sadr
ž
inom
su ugovori kod kojih se do
kon
a
č
ne
sadr
ž
ine ugovora dolazi pregovaranjem i obostranom saglasn
oš
ć
u volja
ugovornih strana o svim pitanjima m
e
đ
usobnog ugovornog odnosa.
Ugovori po pristupu
(adhezioni, formu
larni, ša
blonski, masovni i drugi nazivi) su
ugovori kod kojih sadr
ž
inu ugovora unapred utv
r
đ
uje jedna ugovorna strana i nudi je
na prihvatanje drugoj strani. Ako tako ponu
đ
enu sadr
ž
inu ugovora prihvati druga
ugovorna strana, ona pristupa tom ugovoru.
(6) Kolektivni i individualni ugovori
Kolektivni ugovori
su ugovori koje u ime lica zaklju
č
uje njihov predstavnik na
osnovu saglasnosti ve
ć
ine
č
lanova grupe, kao npr. : kolektivni ugovor o osiguranju
osoblja preduz
e
ć
a.
Individualni ugovori
su ugovori koje svako lice na koje se odnosi
kolektivni ugovor, kao pojedinac zaklju
č
uje sa odgovaraju
ć
om ugovornom stranom, u
okviru ut
vr
đ
e
nom kolektivnim ugovorom.
(7) Generalni i posebni ugovori
Generalni ugovori
su ugovori kojima ugovorne strane uspostavljaju ugovorni
odnos i ut
vr
đ
uju njihove osnove povodom odre
đ
enog privrednog posla
č
ije ostvarenje
traje du
ž
e vreme, kao
š
to su : generalni ugovor o izv
o
đ
e
nju meliracionih radova,
generalni ugovor o elektrifikaciji
ž
eleznice i sli
č
no. Tim ugovorima se u
re
đ
uju
samo
op
š
ta pitanja
me
đ
usobnog ugovornog odnosa u ostvarenju datog privrednog posla.
Posebni ugovori
su oni ugovori kojima ugovorne strane generalnog ugovora
bli
ž
e ur
e
đ
uju njegovo ostvarivanje u pojedinim segmentima ili u pojedinim k
ra
ć
im
vremenskim razdobljima, kao npr. : ugovor o ostvarenju generalnog ugovora o
izgradnji stambenog kompleksa za odr
e
đ
e
nu kalendarsku godinu.
(8) Samostalni i akcesorni ugovori
Samostalni ugovori
su ugovori koji pravno deluju nezavisno od drugog ugovora.
Njemu mo
ž
e da sledi neki drugi ugovor, a ne mora. Takav primer je ugovor o kreditu.
Akcesorni
ili sporedni ugovori su ugovori koji se pridodaju samostalnom
ugovoru time
š
to u
re
đ
u
ju neko pitanje koje je u vezi sa samostalnim ugovorom, kao
š
to je ugovor o jemstvu. Akcesornost ovakvog ugovora sastoji se u tome
š
to postoji i
pravno deluje samo u vezi sa odgovaraju
ć
im samostalnim ugovorom. To zn
a
č
i
da
samostalni ugovor mo
ž
e da postoji i bez akcesornog, dok akcesorni ne mo
ž
e da postoji
bez samostalnog ugovora.
Prema predmetu ugovore
delimo na : 1. ugovore u prometu roba i usluga, 2.
ugovore o bankarskom poslovanju i oblasti osiguranja, 3. ugovore o prometu prava
industrijske svojine, i 4. ugovore u me
đ
unarodnom privrednom poslovanju.

Privredno pravo
163
2.2. Ponuda
Ponuda je predlog za zaklju
č
enje ugovora koji je po svojoj formi i sadr
ž
ini
podoban za zaklju
č
enje predmetnog ugovora . Ponuda se smatra podobnom po svojoj
sadr
ž
ini ako sadr
ž
i sve bitne sastojke ugovora
č
ije se zaklju
č
enje predla
že, š
to zavisi od
vrste ugovora (npr. bitni sastojci ugovora o prodaji robe su predmet i cena).
Ponuda mo
ž
e biti posebna (pojedin
a
č
na)
i op
š
ta.
Posebna
ponuda je ona
ponuda koja je u
č
injena od
re
đ
e
nom licu (privrednom dru
š
tvu, odnosno drugom
privrednom subjektu). Na osnovu takve ponude ugovor mo
ž
e biti zaklju
č
en samo sa
licem kome je ponuda
u
č
injena, odnosno ponuda va
ž
i samo za to lice.
O
pš
t
a ponuda
(generalna ponuda) je predlog za zaklju
č
enje od
re
đ
enog ugovora u
č
injen
neod
re
đ
e
nom broju lica (npr. u vidu predloga formularnog ugovora ili isticanje cena na
izlozima), osim ako iz okolnosti slu
č
aja ili obi
č
aja ne proizilazi druga
č
ije. Op
š
tu ponudu
m
ož
e da prihvati bilo koje lice koje za nju sazna. Ovakva ponuda va
ž
i za neod
re
đ
en
broj lica.
Ponuda za zaklju
č
enje odr
e
đ
e
nog ugovora daje se u formi koja va
ž
i za
zaklju
č
enje tog ugovora. Od forme ugovora zavisi i forma ponude za zaklju
č
enje tog
ugovora. Ponuda za zaklju
č
enje ugovora mo
ž
e biti usmena ili pismena ponuda.
Pravno valjana ponuda za zaklju
č
enje od
re
đ
enog ugovora proizvodi odre
đ
e
no pravno
dejstvo. Ponudilac je vezan ponudom,
č
vrsta ili obavezna ponuda. Ponuda ne vezuje
ponudioce samo ako je ovaj svoju obavezu da ponudu odr
ž
i isklj
u
č
io ili ako to
isklju
č
enje proizilazi iz okolnosti posla.
Ponudilac mo
ž
e
opozvati
, odnosno povu
ć
i svoju ponudu. Opoziv odnosno
povla
č
enje ponude je mogu
ć
e samo ako je ponu
đ
e
ni primio opoziv pre prijema
ponude ili istovremeno sa njom.
Koliko vremena va
ž
i ponuda, odnosno koliko je vremena ponudilac njome
vezan? U tom pogledu mogu
ć
e su razli
č
ite situacije, u zavisnosti od okolnosti slu
č
aja i
sadr
ž
ine ponude. Prvo, ponuda u kojoj je odre
đ
en rok za njeno prihvatanje obavezuje
ponudioca do isteka tog roka. Drugo, ako u ponudi u
č
injenoj odsutnom licu nije
od
re
đ
en rok za njeno prihvatanje, ponudilac je njome vezan za vreme koje je po
redovnom toku stvari potrebno da ponu
đ
e
ni na nju odgovori. Tre
ć
e, ponuda u
č
injena
prisutnom licu prihvata se bez odlaganja (ili se ne prihvata), osim ako iz okolnosti
proizilazi da ponu
đ
enom pripada izvesno vreme za raz
mišlj
anje.
Navedeni n
a
č
ini
davanja ponuda za zaklju
č
enje ugovora predstavljaju formalne
ponude. Pored toga postoje i takozvane realne ponude, odnosno ponude u
č
injene
odgovaraju
ć
im pon
aš
anjem ponudioca. To je slu
č
aj izlaganja robe sa ozna
č
enjem cene,
š
to se smatra ponudom, ukoliko druga
č
ije ne proizilazi iz okolnosti slu
č
aja ili iz obi
č
aja
(npr. ako roba sl
už
i za reklamne svrhe ili na njoj p
iše
da je prodata). Za razliku od
izlaganja robe sa ozna
č
enjem cene, slanje kataloga, cenovnika, tarifa i drugih
ob
aveš
tenja, kao i javni oglasi ne predstavljaju ponudu za zaklju
č
enje ugovora, nego
samo poziv da se u
č
ini ponuda pod objavljenim uslovima.
Privredno pravo
164
2.3. Prihvatanje
ponude
Prihvatanje ponude je izjava ponu
đ
enog da prihvata ponudu. Ponuda i njeno
prihvatanje predstavljaju saglasnost ponudioca i ponu
đ
enog o bitnim sastojcima
ugovora,
č
ije se zaklju
č
enje ponudom predla
ž
e. Time se smatra da je i sam ugovor
zaklju
č
en. Prema zakonu, ugovor je zaklju
č
en kada se ugovorne strane saglase o svim
njegovim bitnim sastojcima.
Izjava o prihvatanju ponude za zaklju
č
enje ugovora mora biti iz
ri
č
ita
(npr.
izjavljena izrazom "prihvatam", "saglasan", "primam", i sli
č
no) i nedvosmislena.
Ć
u
tanje ponu
đ
enog ne zn
a
č
i
prihvatanje ponude za zaklju
č
enje ugovora. Izuzetno,
ć
utanje ponu
đ
enog delova
ć
e kao prihvatanje ponude, ako se radi o ranijoj poslovnoj
vezi ponudioca i ponu
đ
e
nog, koja upu
ć
uje na to da i
ć
u
tanje ponu
đ
e
nog zn
a
č
i
prihvatanje ponude.
Ponuda za zaklju
č
enje ugovora se smatra prihva
ć
enom ako prihvatanje
odgovara sadr
ž
ini ponude, ako je u svemu saglasna s ponudom. Ako ponu
đ
e
ni izjavi da
prihvata ponudu, a istovremeno predlo
ž
i da se ona u n
e
č
emu
izmeni ili dopuni, smatra
se da je ponuda odbijena. U ovom slu
č
aju prakti
č
no ponu
đ
eni
č
ini ponudu svom
ranijem ponudiocu.
Ponuda za zaklju
č
enje ugovora mora se prihvatiti u roku koji je odre
đ
en za
iz
jaš
njenje ponu
đ
e
nog. To je zahtev blagovremenosti prihvatanja ponude.
Blagovremenost prihvatanja ponude se procenjuje prema merodavnim okolnostima
slu
č
aja. To zavisi od toga da li je ponuda u
č
injena prisutnom ili odsutnom licu ili je
ponuda u
č
injena s rokom va
ž
enja ili bez tog roka. Ako ponu
đ
e
ni blagovremeno prihvati
ponudu, ugovor se smatra zaklju
č
enim. Ali, ako je prihvatanje ponude iz
vrš
eno sa
zadocnjenjem, takvo prihvatanje se smatra novom ponudom u
č
injenom od strane
ponu
đ
e
nog ranijem ponudiocu.
Pored iz
ri
č
itog
prihvatanja ponude za zaklju
č
enje ugovora, m
ož
e do
ć
i i do
pre
ć
u
tnog prihvatanja ponude. Pre
ć
utno prihvatanje ponude nije prihvatanje ponude
ć
utanjem ponu
đ
enog, nego njegovim odgovaraju
ć
im radnjama iz kojih se sa sigurn
oš
ć
u
m
ož
e zaklju
č
iti da on prihvata ponudu iako se o tom nije iz
ri
č
i
to izjasnio. Takve radnje
se nazivaju konkludentnim radnjama. Ponuda za zaklju
č
enje ugovora je prihva
ć
ena i
kada ponu
đ
eni p
oša
lje stvar ili plati cenu, kao i kada u
č
ini neku drugu radnju koja se,
na osnovu prakse i obi
č
aja mo
ž
e smatrati kao izjava o prihvatanju ponude.
Ponu
đ
e
ni je vezan svojom izjavom o prihvatanju ponude za zaklju
č
enje ugovora.
M
e
đ
utim, ponu
đ
eni mo
ž
e svoje prihvatanje ponude opozvati, ali samo ako ponudilac
primi izjavu o opozivanju prihvata ponude pre izjave o njenom prihvatanju ili
istovremeno sa njom.
2.4. Posebni
sl
u
č
ajevi zaklj
u
č
enja ugovora
U posebne slu
č
ajeve zaklju
č
enja ugovora robnog prometa spadaju naro
č
ito:
zaklju
č
enje ugovora putem sredstava telekomunikacija, zaklju
č
enje ugovora
k
oriš
ć
enjem memoranduma, zaklju
č
enje ugovora putem javnog nadmetanja,
zaklju
č
enje ugovora na osnovu prikupljanja ponuda od
re
đ
enih ponu
đ
a
č
a i niz drugih.
Ugovori se mogu zaklju
č
iti putem pojedinih
sredstava veza
: telefonom,
telegrafom, teleprinterom, telefaksom, radio vezom, putem interneta i sl.
Koriš
ć
enje

Privredno pravo
166
3. SREDSTVA
ZA
OBEZBE
Đ
ENJE
IZVRŠE
NJA
UGOVORA
3.1. Kapara
Ugovorne strane mogu ugovoriti kaparu kao znak da je ugovor zaklju
č
en
(
č
lan
79. Zakona o obligacionim odnosima). Kapara je izvestan iznos novca, nov
č
ana suma ili
izvesna koli
č
ina drugih zamenljivih stvari koju u trenutku zaklju
č
enja ugovora jedna
ugovorna strana daje drugoj ugovornoj strani kao potvrdu da je taj ugovor zaklju
č
en.
Kad su ugovorne strane predvidele davanje kapare, takav ugovor se smatra
zaklju
č
enim kada je kapara data. Ovo va
ž
i ako ugovorne strane nisu n
eš
to drugo
ugovorom predvidele. Ugovaranje kapare kao znaka zaklju
č
enja ugovora nije
obavezno, odnosno kapara nije obavezni elemenat ugovora. Ugovaranje kapare zavisi
isklju
č
ivo od volje ugovornih strana. One mogu, ali ne moraju ugovoriti kaparu.
Sudbina kapare zavisi od iz
vrše
nja ugovora.
Kaparu treba razlikovati od p
la
ć
a
nja dela kupovne cene unapred (akontacija) od
strane ugovorne strane kupca. Tako se predujmljivanje, p
la
ć
a
nje kupovne cene, ne
smatra kaparom i nema pravno dejstvo kao kapara, makar ga ugovorne strane i
nazvale kaparom.
U slu
č
aju ispunjenja ugovora kapara se mora vratiti ili se ura
č
unava u ispunjenje
ugovorne obaveze. Ako je za neiz
vrš
enje ugovora odgovorna strana koja je dala
kaparu, druga strana mo
ž
e, po svom izboru tra
ž
iti iz
vrše
nje ugovora i naknadu
š
tete pri
č
emu primljenu kaparu m
ož
e u
ra
č
unati u naknadu
š
tete ili kaparu vratiti. Takva
ugovorna strana mo
ž
e se, umesto toga, odlu
č
iti da primljenu kaparu zadr
ž
i i da se time
zadovolji. Ako je za neizv
rše
nje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga
strana mo
ž
e, po svom izboru, tra
ž
iti iz
vrš
enje ugovora ili tra
ž
iti naknadu
š
tete i
vra
ć
anje kapare ili tra
ž
iti vra
ć
anje udvojene, odnosno dvostruke kapare. Izbor koji
ovlaš
ć
ena ugovorna strana iz
vrši
u pogledu sudbine kapare vezuje tu stranu.
Ako n
eš
to drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne m
ož
e
jednostavno odustati od ugovora, ostavljaju
ć
i kaparu drugoj strani. To ne m
ož
e u
č
initi
ni druga strana vra
ć
anjem dvostruke kapare. Me
đ
u
tim, kapara se mo
ž
e ugovoriti kao
odustanica. U tom slu
č
aju za odustanak od ugovora va
ž
e posebna pravila.
3.2. Odustanica
Ugovorne strane mogu ugovoriti da jedna ili svaka od njih m
ož
e odustati od
zaklju
č
enog ugovora, daju
ć
i drugoj strani odustanicu. Odustanica se m
ož
e sastojati u
izvesnoj svoti novca ili kakvoj drugoj imovinskoj koristi za stranu kojoj se odustanica
daje. Ugovorne strane mogu, a ne moraju ugovoriti odustanicu. Dejstvo odustanice
ima i svako drugo imovinsko davanje radi odustanka od ugovora koji nije iz
ri
č
i
to
nazvano odustanicom, nego je nazvano druga
č
ije, ako se prema okolnostima posla ima
smatrati da su ugovorne strane time htele da ugovore odustanicu. Npr. ugovaranje
penala za slu
č
aj neisporuke ili ne primanja robe ili penali za slu
č
aj da jedna strana
otka
ž
e zaklju
č
eni ugovor smatra se da su strane ugovorile odustanicu.
Privredno pravo
167
Kada ugovorna strana u
č
iju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj
ugovornoj stani da
ć
e dati odustanicu, ona vi
š
e ne mo
ž
e zahtevati izvr
š
enje obaveze
druge strane. Ako ugov
ara
č
i
nisu odredili rok do kojeg
ć
e
ovlaš
ć
ena strana mo
ć
i da
odustane od ugovora, ona to mo
ž
e u
č
initi sve dok ne protekne rok od
re
đ
en za
ispunjenje njene obaveze. U stvari, dok ne padne u du
ž
ni
č
k
u docnju. Pravo na
odustanak od ugovora prestaje i kada strana
ovlaš
ć
ena na odustajanju po
č
n
e
ispunjavati svoje ugovorne obaveze ili po
č
ne primati ispunjenje obaveze druge strane.
Kada je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra
kao odustanica i svaka strana m
ož
e da odustane od ugovora. U takvom slu
č
aju, ako od
ugovora odustane strana koja je dala kaparu, ona je gubi, a ako odustane strana koja je
kaparu primila, ona je du
žn
a da je drugoj strani vrati u dvostrukom iznosu.
3.3. Ugovorna
kazna
Prilikom zaklju
č
enja ugovora, ugovorne strane mogu ugovoriti da
ć
e du
ž
nik
platiti poveriocu odre
đ
eni nov
č
ani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako
ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem. Smatra se da je
ugovorna kazna ugovorena za slu
č
aj da du
ž
nik zadocni sa ispunjenjem ako iz ugovora
ne proizilazi ne
š
to drugo. Za nov
č
ane obaveze ne m
ož
e biti ugovorena ugovorna kazna.
Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svom nah
o
đ
enju u jednom
ukupnom iznosu, u procentu, ili za svaki dan zadocnjenja, ili na neki drugi n
a
č
in.
Ugovorna kazna mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor iz koga je nastala
obaveza na
č
ije se ispunjenje ta ugovorna kazna odnosi.
Kad je ugovorna kazna ugovorena za slu
č
aj neispunjenja obaveze, poverilac
m
ož
e zahtevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu. Kad je poverilac zatra
ž
io
isplatu ugovorne kazne, gubi pravo da zahteva ispunjenje obaveze iz ugovora.
Kad je kazna ugovorena za slu
č
aj neispunjenja, d
užn
ik nema pravo da isplati ugovornu
kaznu i odustane od ugovora, izuzev ako je to bila namera ug
ovara
č
a
kad su kaznu
ugovarali. Kada je kazna ugovorena za slu
č
aj da du
žn
ik zadocni sa ispunjenjem,
poverilac ima pravo da zahteva i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu. Poverilac ne
m
ož
e zahtevati ugovornu kaznu zbog zadocnjenja ako je primio ispunjenje obaveze, a
nije bez odlaganja saop
š
tio du
ž
niku da zadr
ž
ava pravo na ugovornu kaznu.
Va
ž
no je napomenuti da poverioc ima pravo da zahteva ugovornu kaznu i kad
njen iznos prema
šu
je visinu
š
tete koju je pretrpeo, kao i kada nije pretrpeo nikakvu
š
tetu. Ako
je š
teta koju je poverilac pretrpeo ve
ć
a od iznosa ugovorne kazne, poverilac
ima pravo da zahteva razliku do potpune naknade
š
tete.
3.4. Zaloga
Zaloga je realno sredstvo obezb
e
đ
e
nja za ispunjenje potra
ž
ivanja. Ugovorom o zalozi
du
ž
nik ili neko tre
ć
e lice (zalogodavac) se obavezuje prema poveriocu, (zalogoprimcu)
da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo svojine da bi se ovaj poverilac,
pre ostalih poverilaca, mogao naplatiti iz njene vrednosti, ako mu potra
ž
ivanje ne bude
isp
la
ć
e
no o dospelosti. Istim ugovorom poverilac se obavezuje da primljenu stvar
č
uva
i po prestanku svog potra
ž
ivanja vrati zalogodavcu n
eoš
t
e
ć
enu. Na zal
ož
noj stvari sti
č
e
se zalo
ž
no pravo ali tek kada ta stvar bude predata poveriocu. Za
lože
na stvar slu
ž
i

Privredno pravo
169
4. PROMENE
UGOVORA
4.1.
Osnovi i vrste promene ugovora
Jednom zaklju
č
en ugovor mo
ž
e da se izmeni, odnosno prein
a
č
i.
Promena
ugovora robnog prometa mo
ž
e biti: prvo, na osnovu saglasnosti izjava volja ugovornih
strana; drugo, na osnovu nastupanja od
re
đ
enih okolnosti u vezi sa iz
vrše
njem ugovora,
i tre
ć
e, na osnovu zakona. Kada je u pitanju prvi osnov promene ugovora onda je u
pitanju privatni interes ugovornih strana i njihova potreba da promene od
re
đ
ene
elemente u svom ugovornom odnosu tokom trajanja ugovora. Postoji potreba
pro
šir
enja ili smanjenja ugovornih obaveza ili jedne ili obe ugovorne strane. Zatim
m
ož
e postojati interes ugovornih strana da jedna od njih bude zamenjena novom
ugovornom stranom i sli
č
no. Drugi osnov promene ugovora
vrši se
prete
žn
o u interesu
jedne ugovorne strane, du
ž
nika, i to odgovaraju
ć
e ugovorne obaveze - kada bi usled
nekih novih okolnosti izv
rše
nje te obaveze, ugro
ž
avalo interese te strane. Tre
ć
i osnov
prein
a
č
enja ugovora polazi od z
aš
tite javnog interesa koji primorava ugovorne strane
da svoj ugovor promene u skladu sa novim zakonskim odredbama merodavnim za
predmet tog ugovora.
4.2. Promena
ugovornih
strana
Ugovorne strane su poverilac i du
žn
ik. Poverilac je ugovorna strana kome druga
ugovorna strana, du
žn
ik mora ispuniti od
re
đ
enu obavezu prema ugovoru. Du
žn
ik je
ugovorna strana koja je du
ž
na da prema ugovoru poveriocu ispuni odre
đ
e
nu obavezu.
Prema tome kod ugovora m
ož
e do
ć
i do promene jedne ili druge ugovorne strane, tj. do
promene poverioca ili do promene du
ž
nika.
1) Promena poverioca
kao ugovorne strane
vrši
se na osnovu instituta
poznatog pod nazivom ustupanje potra
ž
ivanja ili cesija. U stvari, ovo se svodi na
ustupanje ugovora. Za prenos potra
ž
ivanja odnosno ustupanja potra
ž
ivanja nije
potreban pristanak du
ž
nika, ali je ustupilac du
ž
an da obavesti du
žn
ika o iz
vrše
nom
ustupanju u od
re
đ
e
nom zakonskom roku. Novi poverilac (prijemnik ugovora) postaje
nova ugovorna strana u tom ugovoru i nosilac svih prava i obaveza ranijeg poverioca
(ustupilac ugovora) na
č
ije mesto stupa. Ustupilac ugovora odgovara prijemniku
ugovora za punova
ž
nost ustupljenog ugovora, ako tu odgovornost nisu svojim
sporazumom isklju
č
ili. U slu
č
aju sporazumnog isklju
č
enja odgovornosti ustupioca,
odgovornost za punova
ž
nost primljenog ugovora snosi prijemnik, pod uslovom da je
ustupilac bio savestan, odnosno da nije znao niti morao znati za pravne manjkavosti
ustupljenog ugovora.
2) Promena
duž
nika
kao ugovorne strane
vrši
se na osnovu instituta zvanog
preuzimanje duga. Preuzimanje duga
vrši se
ugovorom koji zaklju
č
uju ugovorne strane
du
ž
nik i preuzimalac duga. Ovakvo preuzimanje duga mogu
ć
e je samo ako na to
pristane ugovorna strana poverilac ili ako se pod zakonom propisanim uslovom, smatra
da je na to preuzimanje duga pristao. Preuzimanjem duga, preuzimalac stupa na mesto
ranijeg du
ž
nika, a raniji du
ž
nik se oslob
a
đ
a o
baveze za preuzete dugove. Od
preuzimanja duga, kao n
a
č
ina
promene ugovorne strane du
žn
ika, treba razlikovati
Privredno pravo
170
takozvano preuzimanje ispunjenja obaveze. Preuzimanje ispunjenja obaveze zn
a
č
i
ugovornu obavezu nekog tre
ć
eg lica prema du
ž
niku da ispuni njegovu obavezu prema
poveriocu. Ranije ugovorne strane iz ugovora ostaju u me
đ
usobnom obligacionom
pravnom odnosu.
4.3. Promena
sadr
ž
ine ugovora
Ugovorne strane mogu promeniti sadr
ž
inu svog
me
đ
usobnog ugovora tokom
njegovog trajanja, pre nego
š
to ugovor bude ispunjen. Promena sadr
ž
ine ugovora
vrši
se sporazumom ugovornih strana, odnosno saglasn
oš
ć
u izjava njihovih volja koja mora
biti izra
ž
ena u formi koja va
ž
i za zaklju
č
enje tog ugovora. Ugovorna strana, po pravilu,
ne mo
ž
e menjati sadr
ž
inu ugovora jednostrano, bez saglasnosti druge strane. Promenu
sadr
ž
ine ugovora m
ož
e jednost
rano vršiti je
dna ugovorna strana bez saglasnosti druge,
samo ako je ugovorom tako predvi
đ
eno.
Promena sadr
ž
ine ugovora mo
ž
e se sastojati i u izmeni pojedinih sastojaka
ugovora ili u dopuni ugovora novim odredbama. Takve promene sadr
ž
ine ugovora
mogu se odnositi na sva pitanja u
re
đ
ena tim ugovorom, odnosno na sva pitanja koja
ugovorne strane
ž
ele ugovorom da urede, kao
š
to su: mesto zaklju
č
enja ugovora, n
a
č
in
i vreme ispunjenja ugovornih obaveza, mere za obezb
e
đ
e
nje ispunjenja ugovornih
obaveza i sli
č
n
o.
Za punova
žn
ost promene sadr
ž
ine ugovora va
ž
i sve ono
š
to va
ž
i i za
punova
ž
nost zaklju
č
enja i delovanja ugovora koji se menja.
Od promene sadr
ž
ine ugovora treba razlikovati takozvani prenov ili novaciju
ugovora. Prenov je osnov prestanka obaveze. Pojedina ugovorna obaveza prestaje ako
se poverilac i du
ž
nik saglase da postoj
e
ć
u
obavezu zamene novom i ako nova obaveza
ima razli
č
it predmet i razli
č
it osnov.
5. RASKID
UGOVORA
Raskid ugovora je n
a
č
in
prestanka punova
ž
nog ugovora voljom jedne ili obe
ugovorne strane. Razlozi za raskid ugovora nastaju posle zaklju
č
enja ugovora. Po
ovome se raskid ugovora razlikuje od pon
iš
tenja ugovora kada su razlozi njegove
n
iš
tavosti postojali jo
š
u trenutku zaklju
č
enja ugovora.
Raskidom ugovora prestaje ugovor,
š
to zn
a
č
i
da prestaje obaveza ispunjenja
ugovora od strane ugovornih strana. Obe ugovorne strane mogu izgubiti interes za
daljim ispunjenjem zaklju
č
enog ugovora. Isto tako, mo
ž
e prestati interes jedne
ugovorne strane za ispunjenje ugovora,
š
to prihvata i druga ugovorna strana. U
ovakvim slu
č
ajevima dolazi do raskida ugovora.
Mo
ž
e se tra
ž
iti raskid ugovora i zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja
obaveze jedne ugovorne strane. Ovo je zbog krivice jedne ugovorne strane. U tre
ć
em
slu
č
aju, raskid ugovora m
ož
e nastupiti zbog promenjenih okolnosti.
Raskid ugovora kao na
č
in prestanka ugovora treba razlikovati od prestanka
ugovora zbog nemogu
ć
n
osti ispunjenja ugovornih obaveza koje se ne mogu ispuniti iz
razloga koji su nastali nakon zaklju
č
enja ugovora. U ovom slu
č
aju nemamo krivicu

Privredno pravo
172
Ako rok za ispunjenje obaveze nije bitan sastojak ugovora, du
žn
ik zadr
ž
ava pravo da i
posle isteka roka ispuni obavezu. Ako poverilac
ž
eli da raskine takav ugovor mora
ostaviti du
žn
iku primeren naknadni rok za ispunjenje obaveze. Davanje naknadnog
roka za ispunjenje obaveze nije obaveza ako iz du
žn
ikovog dr
ž
anja proizilazi da on ne
ć
e
ispuniti svoju obavezu ni u naknadnom roku. Jednostrani raskid ugovora zbog
neispunjenja obaveze dozvoljen je i pre isteka roka za njeno ispunjenje, ako je
o
č
igledno da druga ugovorna strana ne
ć
e ispuniti svoje obaveze.
Jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja oslob
a
đ
a o
be ugovorne strane
njihovih obaveza iz tog ugovora. Me
đ
utim, postoji obaveza naknade eventualne
š
tete
koja je prouzrokovana jednoj od ugovornih strana. Obe ugovorne strane imaju pravo
na uzajamno vra
ć
anje datog, po osnovu raskinutog ugovora.
3) Mo
ž
e se tra
ž
iti raskid ugovora zbog promenjenih okolnosti
. Promenjene
okolnosti postoje ako one ote
ž
avaju ispunjavanje obaveze jedne ugovorne strane ili
ako se zbog njih ne mo
ž
e ostvariti svrha ugovora.
Da bi se mogao tra
ž
iti raskid ugovora po osnovu promenjenih okolnosti
neophodno je da su te okolnosti nastale posle zaklju
č
enja ugovora. Ako je ugovorna
strana koja se poziva na promenjene okolnosti u vremenu zaklju
č
enja ugovora bila
du
ž
na da ih uzme u obzir ili ih je mogla izb
e
ć
i
ili savladati, raskid ugovora se ne mo
ž
e
tra
ž
iti. U svakom slu
č
aju, ugovorna strana koja tra
ž
i raskid ugovora ne mo
ž
e se pozvati
na promenjene okolnosti koje su nastupile posle isteka roka od
re
đ
enog za ispunjenje
njene obaveze (ugovorna strana u docnji). Zakonom nisu t
a
č
no ut
vr
đ
ene okolnosti koje
su osnov za tra
ž
enje raskida ugovora. To je fakti
č
k
o pitanje koje, u slu
č
aju spora,
rešava s
ud prema okolnostima slu
č
aja, polaz
e
ć
i od
va
že
ć
ih
odredaba Zakona o
obligacionim odnosima i
Opš
tih uzansi. Sve te okolnosti predstavljaju, zapravo
vanredne d
oga
đ
a
je koji uti
č
u na ote
ž
ano ispunjenje ugovornih obaveza ili dovode u
pitanje razumnost daljeg postojanja ugovora. U takve d
oga
đ
aje
spadaju naro
č
ito
prirodni d
oga
đ
aji,
upravne mere, ekonomske pojave. Pod prirodnim d
oga
đ
aji
ma
podrazumevaju se: su
š
a, poplava, zemljotres i druge sli
č
ne pojave. Pod upravnim
merama mogu se smatrati: zabrana ili ograni
č
enje uvoza ili izvoza, promena sistema
cena, ograni
č
enje u prometu robe, promena tarifa, promena standarda i sli
č
no. Pod
ekonomskim pojavama podrazumevaju se: nagli i veliki pad cena, nagli i veliki skok
cena i sli
č
n
o. Da li pojedini od ovih d
oga
đ
a
ja deluju kao promenjena okolnost u smislu
zakonskog osnova za tra
ž
enje raskida ugovora procenjuje sud. Osnovni kriterijum za
postojanje tih d
oga
đ
aja
je njihova nepredvidivost. Ugovorna strana, koja je
ovlaš
ć
ena
da zbog promenjenih okolnosti zahteva raskid ugovora, du
žn
a je da o tome, bez
odlaganja obavesti drugu ugovornu stranu. O raskidu ugovora zbog promenjenih
okolnosti odlu
č
uje sud na zahtev ugovorne strane koja se poziva na promenjene
okolnosti. M
e
đ
utim, mo
ž
e se dogoditi da se ugovor ne raskine ako druga ugovorna
strana ponudi ili pristane da se odgovaraju
ć
i uslovi ugovora, zbog promenjenih
okolnosti, p
ravi
č
no izmene.
Privredno pravo
173
6. ISPUNJENJE
UGOVORA
Ispunjenje ugovora predstavlja iz
vrše
nje obaveze iz ugovora od strane du
žn
ika,
odnosno realizaciju prava poverioca koje mu iz ugovora pripada. U stvari, svaka
ugovorna strana je d
už
nik svoje obaveze iz zaklju
č
enog ugovora. Npr. u ugovoru o
prodaji robe, prodavac je du
ž
an da isporu
č
i robu, a kupac je d
už
an da plati cenu.
Svaka ugovorna strana je du
ž
na da prilikom izvr
še
nja svoje obaveze postupa pa
ž
njom
koja se u pravnom prometu zahteva, pa
ž
nja dobrog privrednika. Ako se radi o iz
vrše
nju
obaveze iz svoje profesionalne delatnosti, ugovorna strana postupa sa pove
ć
anom
pa
ž
njom, prema pravilima struke i obi
č
ajima, to jest s pa
ž
njom dobrog stru
č
njaka.
Ugovorna strana je du
ž
na da se u ostvarivanju svog prava uzdr
ž
i od postupka kojim bi
se ote
ž
alo iz
vrš
enje obaveze druge ugovorne strane. Predmet ispunjenja ugovora je
iz
vrše
nje onoga
š
to
č
ini sadr
ž
inu ugovorne obaveze. Kod prodaje - predaja robe; kod
usklad
iš
tenja - obaveza
č
uvanja robe; kod prevoza - obaveza prevoza robe i sli
č
n
o.
Ostvarenjem te sadr
ž
ine smatra se da je ugovorna obaveza iz
vrše
na.
Punova
ž
nost ispunjenja ugovorne obaveze, sa stanovi
š
ta predmeta, uslovljena
je i obimom ispunjenja i njegovim kvalitetom. Poverilac je d
už
an da primi delimi
č
n
o
ispunjenje, osim ako priroda obaveze druga
č
ije nala
ž
e. Npr. isporuka nekog u
re
đ
aja
po
delovima. Kada se radi o nov
č
anoj obavezi, poverilac je du
ž
an da primi i delimi
č
n
o
ispunjenje, osim ako ima poseban interes da ga odbije, kao npr. u uslovima visoke
inflacije.
Du
ž
nik ispunjava svoju ugovornu obavezu u roku ut
vr
đ
enom ugovorom. Ako
vreme ispunjenja obaveze nije ut
vr
đ
eno ugovorom, to vreme se odre
đ
uje
prema
pravnim pravilima,
č
ija primena dolazi po redosledu posle ugovora k
ao š
to su: op
š
ti
uslovi, uzanse, obi
č
aji i dispozitivni zakonski propisi. Osnovno pravilo u pogledu
vremena, odnosno roka iz
vrše
nja ugovorne obaveze, kad taj rok nije od
re
đ
en
ugovorom, jeste da poverilac m
ož
e odmah tra
ž
iti ispunjenje du
ž
nikove obaveze, a
du
ž
nik ima pravo da zahteva da poverilac odmah primi ispunjenje obaveze. Ovo pravilo
va
ž
i, ako priroda posla ne zahteva druga
č
ije odre
đ
i
vanje vremena ispunjenja obaveze
ili to vreme nije od
re
đ
e
no na druga
č
iji n
a
č
in.
Primera radi, ako nije ugovorom od
re
đ
en
datum predaje robe, prodavac je du
ž
an robu predati kupcu u razumnom roku posle
zaklju
č
enja ugovora o prodaji robe. Kada je u pitanju nov
č
ana obaveza, ako se pl
a
ć
a
nje
vrši
putem banke ili druge finansijske organizacije, smat
ra
ć
e
se da je dug izmiren kada
banci ili organizaciji u kojoj se vodi
ra
č
un stigne nov
č
ana doznaka u korist poverioca ili
nalog du
ž
nikove banke ili organizacije da odobri u korist
ra
č
una poverioca iznos
nazn
a
č
en
u nalogu. Naravno, ovo va
ž
i ako drug
a
č
ije nije ugovorom ure
đ
e
no. Ako se
p
la
ć
a
nje
vrši
putem po
š
te, dug je izmiren uplatom dugovanog iznosa putem p
oš
te. Ovo
pravilo je zakonska pretpostavka za slu
č
ajeve kada je ugovoreno p
la
ć
a
nje p
oš
tom.
Ugovorne obaveze se izmiruju u mestu predvi
đ
enom ugovorom ili zakonom.
Zakonom od
re
đ
eno mesto ispunjenja ugovorne obaveze va
ž
i ako ugovorne strane
ugovorom nisu predvidele mesto ispunjenja ugovorne obaveze. U slu
č
aju da mesto
ispunjenja ugovorne obaveze nije odr
e
đ
e
no ni ugovorom ni zakonom, ono se od
re
đ
uje
po svrsi posla, prirodi obaveze i ostalim okolnostima. Ako od
re
đ
ivanje mesta
ispunjenja ugovorne obaveze nije mogu
ć
e ni primenom navedenih kriterijuma, mesto
ispunjenja je mesto u kome je du
ž
nik u vreme nastanka obaveze imao svoje sedi
š
te,
odnosno preb
ivalište.
To va
ž
i za nenov
č
ane ugovorne obaveze kod kojih poverilac

Privredno pravo
175
POJEDINI UGOVORI PRIVREDNOG POSLOVANJA
1. UGOVOR O PRODAJI ROBE
1.1.
Pojam ugovora o prodaji robe
U ugovoru o prodaji robe ugovorne strane su:
prodavac i kupac
.
U pravnom prometu ugovor o prodaji robe je n
aj
č
eš
ć
i i najva
žn
iji ugovor
robnog prometa. Ugovorom o prodaji robe jedna ugovorna strana, prodavac se
obavezuje da prenese na drugu ugovornu stranu, kupca pravo svojine na prodatoj robi i
da mu je u tu svrhu preda, a kupac da plati cenu u novcu i preuzme robu. Ugovor o
prodaji robe podrazumeva uzajamnost dveju radnji, kupovinu robe i njenu prodaju. U
takvom ugovoru od
re
đ
ena roba je istovremeno i predmet kupovine i predmet prodaje.
Jedna ugovorna strana, kupac kupuje robu, a druga ugovorna strana, prodavac prodaje
robu. Da bi ugovor o prodaji bio punova
ž
an mora, pored ostalog, da sadr
ž
i zakonom
ut
vr
đ
e
ne bitne elemente. Bitni elementi ugovora o prodaji robe su
predmet i cena
.
Predmet ugovora
o prodaji robe je odr
e
đ
e
na stvar, odnosno roba kada su u
pitanju ugovori robnog prometa. Ta stvar, odnosno roba mora biti u prometu,
š
to zn
a
č
i
da je njene promet dozvoljen. Za prodaju robe koja je u ograni
č
enom prometu va
ž
e
posebni propisi. Predmet ugovora o prodaji mora biti od
re
đ
en
ili odrediv. Kada je
predmet prodaje individualno od
re
đ
ena stvar, na primer : odr
e
đ
e
na oprema, predmet
mora ugovorom biti odr
e
đ
en
takvim obel
ež
jima koja su dovoljna za njegovu ta
č
nu i
nesumnjivu identifikaciju, kako po osobinama tako i po koli
č
ini. Ako je predmet
prodaje stvar odr
e
đ
e
na po rodu, takozvana gen
eri
č
na roba, npr.: p
š
enica ili ugalj,
predmet se smatra odre
đ
e
nim ako je ugovorom ut
vr
đ
ena vrsta, koli
č
ina i kvalitet te
robe. Predmet prodaje je odrediv, ako ugovor sadr
ž
i podatke pomo
ć
u kojih se predmet
m
ož
e odrediti pomo
ć
u izraza
„
od do
“,
„
najmanje n
ajviš
e
“, „
oko
“ i
sli
č
no.
Cena
je nov
č
ana naknada (suma novca) koju kupac duguje prodavcu za
kupljenu robu. Pla
ć
anje cene je kup
č
eva osnovna ugovorna obaveza. Cenu, po pravilu
od
re
đ
u
ju same ugovorne strane, to je ugovorena cena. M
e
đ
utim, ako ugovorom o
prodaji cena nije odre
đ
ena, niti u njemu ima dovoljno podataka pom
o
ć
u kojih bi se
cena mogla odrediti, kupac je
duž
an da plati cenu koju je prodavac redovno nap
la
ć
i
vao
u vreme zaklju
č
ivanja ugovora. Ako se i na ovaj n
a
č
in
ne mo
ž
e utvrditi cena u ugovoru
o prodaji, onda se p
la
ć
a ra
zumna cena. Pod razumnom cenom smatra se teku
ć
a cena u
vreme zaklju
č
enja ugovora. Ako se ne mo
ž
e utvrditi ni razumna cena, onda cenu
ut
vr
đ
u
je sud prema okolnostima slu
č
aja.
Za odr
e
đ
e
ne vrste robe, cenu mo
ž
e propisati nadle
žn
i organ. Ovakva cena se ne
m
ož
e menjati ugovorom ugovornih strana.
Privredno pravo
176
Kada je ugovorena teku
ć
a cena, kupac duguje cenu utvr
đ
enu zvani
č
nom
evidencijom na tr
žiš
tu mesta prodavca u vreme kada je trebalo da usledi ispunjenje
ugovorne obaveze. Ako ne postoji evidencija o teku
ć
im cenama, teku
ć
a cena se
od
re
đ
u
je na osnovu elemenata pomo
ć
u kojih se prema obi
č
ajima tr
žiš
ta ut
vr
đ
u
je cena.
Ugovorne strane mogu poveriti odr
e
đ
iva
nje cene tre
ć
em licu.
1.2. Obaveze
prodavca
Prodavac je d
už
an da preda stvar, odnosno robu kupcu u vreme i mestu
predvi
đ
enom ugovorom. Prodavac je iz
vršio
obavezu predaje robe kupcu, po pravilu,
kad mu robu uru
č
i ili preda ispravu kojom se stvar, odnosno roba mo
ž
e preuzeti. Roba
mora kupcu biti predata u ispravnom stanju, onako kako je to ugovorom predvi
đ
eno. U
pogledu roka isporuke i mesta isporuke va
ž
i ono
š
to je ut
vr
đ
e
no ugovorom.
Isporukom robe kupcu smatraju se sve one radnje koje je prodavac du
ž
an,
prema ugovoru i prirodi posla obaviti, da bi kupac mogao primiti isporuku robe.
Radnje prodavca u cilju predaje robe su: izdavanje ili izdvajanje robe, poziv kupcu da u
od
re
đ
eno vreme i na odr
e
đ
e
nom mestu d
o
đ
e
radi preuzimanja robe i sl.
Kupac, sa svoje strane, mora iz
vrš
iti sve radnje koje je, prema ugovoru i prirodi
posla, d
už
an da preduzme kako bi prodavcu omogu
ć
io izvr
š
enje isporuke. Kupac je
du
ž
an da primi isporuku robe. Radnje kupca se sastoje u odazivanju da se roba primi
na poziv prodavca i dolazak u od
re
đ
e
no vreme i na od
re
đ
eno mesto radi preuzimanja
robe. Nepreduzimanje navedenih radnji za izvr
š
enje isporuke, odnosno za prijem robe
dovodi do docnje prodavca, odnosno docnje kupca,
š
to povla
č
i odgovaraju
ć
e pravne
posledice.
Ako nije
š
ta drugo ugovoreno ili uobi
č
ajeno, prodavac nije d
už
an da preda
stvar ako mu kupac ne isplati cenu istovremeno ili nije spreman da to istovremeno
u
č
ini sa predajom robe. Ali, zato kupac nije du
ž
an da isplatiti cenu robe pre nego
š
to je
imao mogu
ć
nost da pregleda i ustanovi da li predmetna roba odgovara ugovorenim
uslovima.
Obaveza prodavca za isporuku robe kupcu vezana je za rizik, u slu
č
aju propasti
ili
oš
t
e
ć
enju stvari koja je predmet ugovora. Do predaje stvari kupcu, odnosno da
isporuke robe, rizik slu
č
ajne propasti ili
oš
t
e
ć
enja robe snosi prodavac. Od trenutka
iz
vrše
ne isporuke taj rizik prelazi na kupca ako roba propadne ili bude
oš
t
e
ć
ena.
M
e
đ
utim, rizik za slu
č
ajnu propast ili
oš
t
e
ć
e
nje robe prelazi na kupca i pre iz
vrš
ene
predaje robe ako ova predaja odnosno isporuka nije mogla biti iz
vrš
ena u ugovoreno
vreme zbog kup
č
eve docnje, ako je kupac kasnio sa preduzimanjem radnji koje je bio
du
ž
an da u
č
ini da bi se isporuka robe mogla iz
vrš
iti.
1.3. Odgovornost
prodavca
Prodavac je du
ž
an da kupcu preda robu u ispravnom stanju. U suprotnom,
prodavac ima dve vrste odgovornosti. Prvo, odgovornost za materijalne nedostatke
robe i drugo, odgovornost za pravne nedostatke robe. Odgovornost za materijalne
nedostatke robe javlja se kao odgovornost za njene mane i kao garancija za ispravno
funkcionisanje stvari, odnosno robe.

Privredno pravo
178
Prodavac odgovara za
pravne nedostatke stvari, evikcija
. To je odgovornost
prodavca prema kupcu ako na prodatoj stvari postoji neko pravo tre
ć
eg lica koje
isklju
č
uje ili ograni
č
ava kup
č
evo pravo u pogledu te stvari odnosno te robe, a o
č
ijem
postojanju kupac nije ob
aveš
ten, niti je pristao da uzme stvar odnosno robu
optere
ć
enu pravom tr
e
ć
eg
lica. Primera radi, takav slu
č
aj je sa prodajom od
re
đ
enog
u
re
đ
aja
ili vozila na kome je od ranije postojalo pravo zakupa tre
ć
eg lica. Kada se utvrdi
da tre
ć
e lice ima neko pravo na kupljenu robu, kupac je du
ž
an da obavesti prodavca o
tome, izuzev kada je to prodavcu
ve
ć
poznato, i da ga pozove da u razumnom roku
oslobodi stvar, odnosno robu od prava ili pretenzije tre
ć
eg lica ili, kad su predmet
ugovora generi
č
ne stvari, da mu isporu
č
i drugu stvar bez pravnog nedostatka. Ako
prodavac ne postupi po zahtevu kupca, u slu
č
aju oduzimanja stvari od kupca ugovor se
raskida po samom zakonu, a u slu
č
aju umanjenja ili ograni
č
enja kup
č
evog prava, kupac
m
ož
e, po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtevati srazmerno sni
ž
enje cene. Ako
prodavac ne udovolji kup
č
evom zahtevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava
ili pretenzije tre
ć
eg lica, kupac mo
ž
e raskinuti ugovor ako se zbog toga svrha ugovora
ne mo
ž
e ostvariti. U svakom slu
č
aju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene
š
tete.
Odgovornost za pravne nedostatke stvari ima prete
ž
an zn
a
č
aj u prometu
nepokretnosti, a manji ako se radi o prometu pokretnih stvari. Po
š
to se u privrednom
poslovanju ugovor o prodaji robe, po pravilu, odnosi na pokretne stvari kod
č
ije
prodaje va
ž
i pravilo o z
aš
titi savesnog kupca, to u privrednom poslovanju ova vrsta
odgovornosti prodavca nema veliki zn
a
č
aj,
ali postoji kao mogu
ć
nost za
š
tite kup
č
evih
prava.
1.4. Obaveze
kupca
Obaveze kupca su: prvo, da plati prodavcu cenu kupljene robe i drugo, da tu
robu preuzme. Kupac je du
ž
an da
plati cenu
kupljene robe u vreme i na mestu
od
re
đ
enom u ugovoru. Ako vreme i mesto pla
ć
anja cene nije ut
vr
đ
e
no ugovorom,
primenjuju se, prvo, odgovaraju
ć
a pravila uzansi, odnosno obi
č
aja, pa tek ako ovih
nema, primenjuju se odgovaraju
ć
e odredbe zakonskih propisa. Prema uzansama,
isplata cene
vrši
se u odre
đ
enom roku od dana prijema fakture (
ra
č
una) za tu robu.
Ako je kupac primio robu posle prijema fakture, onda se isplata cene
vrši u
odr
e
đ
e
nom
roku od dana prijema robe. Obaveza isplate cene pod navedenim uslovima nastaje i
bez prethodne opomene od strane prodavca. To zn
a
č
i
da prodavac nije obavezan, da
pre podn
oše
nja tu
žb
e sudu, prethodno opomene kupca da plati robu, ma da je to u
praksi uobi
č
ajeno.
Kupac
preuzima kupljenu robu
u vreme i na mestu ut
vr
đ
enom ugovorom,
odnosno ut
vr
đ
enom na drugi punova
ž
an n
a
č
in putem uzansi, putem obi
č
aja ili putem
zakona. Preuzimanje robe se sastoji u preduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila
mogu
ć
a, kao i u odn
oš
enju same robe. Ako kupac bez opravdanog razloga odbije da
preuzme robu
č
ija mu je predaja ponu
đ
ena na ugovoren i uobi
č
ajen n
a
č
in i na vreme,
prodavac mo
ž
e da izjavi da raskida ugovor, ako ima osnovnog razloga da posumnja da
kupac n
e
ć
e
isplatiti cenu.
Privredno pravo
179
2. UGOVOR
O
POSREDOVANJU
U ugovoru o posredovanju ugovorne strane su:
nalogodavac i posrednik
.
Ugovor o posredovanju je ugovor kojim se posrednik obavezuje da nastoji da n
a
đ
e
i
dovede u vezu sa nalogodavcem lice koje bi sa njim pregovaralo o zaklju
č
enju
od
re
đ
enog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati odre
đ
enu naknadu,
tzv. posredni
č
k
u proviziju, u slu
č
aju da taj ugovor bude zaklju
č
en. Posredovanje je
poznato i pod drugim nazivom - me
š
etarenje ili senzalstvo. Pravni posao posredovanja
ne obuhvata i zaklju
č
enje ugovora za potrebe nalogodavca kao
š
to je to kod
trgovinskog zastupanja.
Kod posredovanja, posrednik povezuje nalogodavca sa privrednim subjektima
koji su zainteresovani za zaklju
č
enje odre
đ
e
nog ugovora sa nalogodavcem.
Nalogodavac nije obavezan da zaklju
č
i ugovor sa subjektom sa kojim ga je posrednik
doveo u vezu. Posrednik je iz
vršio
svoju obavezu samim d
ovo
đ
enjem u vezu
nalogodavca sa zainteresovanim privrednim subjektom.
Posrednik je
duž
an da, iz
me
đ
u
ostalog da: savesno tra
ž
i priliku za zaklj
u
č
enje
od
re
đ
enog ugovora, da na tu mogu
ć
nost uka
ž
e nalogodavcu, da posreduje u
pregovorima, da nastoji da d
o
đ
e
do zaklju
č
enja ugovora ako se na to posebno
obavezao, da redovno ob
aveš
tava nalogodavca o svim okolnostima vezanim za posao u
kome posreduje, da vodi posredni
č
k
i dnevnik i sli
č
no.
Posrednik odgovara za
š
tetu koju bi pretrpela jedna ili druga strana iz
me
đ
u
kojih je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga
š
to je posredovao za poslovno
nesposobno lice za
č
iju je nesposobnost znao ili mogao znati, ili za lice za koje je znao ili
morao znati da n
e
ć
e
mo
ć
i iz
vršiti o
baveze iz ugovora. Posrednik odgovara uop
š
te za
svaku
š
tetu nastalu njegovom krivicom.
Nalogodavac je d
už
an da isplati posredniku naknadu i kad naknada nije
ugovorena, da naknadi tro
š
kove u
č
injene u izvr
š
enju naloga za posredovanje, ako je
tako ugovoreno i sl. Posrednik koji posreduje za obe strane mo
ž
e zahtevati od svake
strane samo polovinu posredni
č
k
e naknade i naknadu polovine tro
š
kova, ako je
naknada tro
š
kova ugovorena.
3. UGOVOR
O
TRGOVINSKOM
ZASTUPANJU
Ugovorne strane kod ugovora o trgovinskom zastupanju su:
nalogodavac i
zastupnik.
Ugovor o trgovinskom zastupanju prema Zakonu o obligacionim odnosima je
ugovor kojim se zastupnik obavezuje da se stalno stara da tre
ć
a lica zaklju
č
uju ugovore
sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje izme
đ
u njih i nalogodavca, kao
i da po dobijenom ovla
š
ć
enju zaklju
č
u
je ugovore sa tre
ć
im licima u ime i na
ra
č
un
nalogodavca. Tim ugovorom nalogodavac se obavezuje da zastupniku isplati od
re
đ
e
nu
naknadu, zastupni
č
k
u proviziju. Nalogodavac mo
ž
e imati, na istom podru
č
ju za istu
vrstu poslova, vi
š
e zastupnika. Pravo zastupanja m
ož
e biti dato i samo jednom

Privredno pravo
181
Komisionar ima pravo zaloge na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu
dok se te stvari nalaze kod njega, ili kod nekog koji ih dr
ž
i za njega ili dok on ima u
rukama ispravu pomo
ć
u koje m
ož
e raspolagati njima. Iz vrednosti tih stvari komisionar
se m
ož
e naplatiti pre ostalih komitentovih poverilaca, svoja potra
ž
ivanja po osnovu
svih komisionih poslova sa komitentom kao i po osnovu zajmova i predujmova datih
komitentu, bez obzira na to da li su nastala u vezi sa tim stvarima ili nekim drugim.
5. UGOVOR
O
Š
PEDICIJI (otpremanju)
Ugovorne strane u ugovoru o
š
pediciji su
nalogodavac i otpremnik
. Ugovor o
š
pediciji odnosno otpremanju je ugovor kojim se
š
pediter (otpremnik) obavezuje da
radi prevoza od
re
đ
ene stvari, robe, zaklju
č
i u svoje ime i za
ra
č
un nalogodavca ugovor
o prevozu i druge ugovore potrebne za iz
vrš
enje prevoza te stvari, kao i da obavi ostale
uobi
č
ajene poslove i radnje. Te uobi
č
ajene radnje mogu biti carinjenje robe,
usklad
iš
tenje robe, osiguranje robe i sli
č
n
o. Ovim ugovorom nalogodavac se obavezuje
da
š
pediteru isplati od
re
đ
e
nu naknadu
, š
peditersku proviziju, odnosno tro
š
kove
otpreme. Ako je ugovorom predvi
đ
eno,
š
pediter mo
ž
e zaklju
č
iti ugovor o prevozu
stvari i preduzimati druge radnje u ime i za r
a
č
un
nalogodavca kao nalogodav
č
ev
zastupnik.
Š
pediter m
ož
e i sam iz
vršiti
potpuno ili delimi
č
no prevoz stvari
č
ija mu je
otprema poverena, ako nije n
eš
to drugo ugovoreno. U takvom slu
č
aju
š
pediter ima i
prava i obaveze prevozioca stvari.
Š
pediter je obavezan da obezbedi izvr
š
enje naloga o otpremi stvari, robe koju je
primio na otpremu.
Š
pediter je du
ž
an naro
č
ito: da na odgovaraju
ć
i n
a
č
in
primi stvar, robu da je
č
uva, da savesno izabere vrstu prevoza, prevozioca i druga lica koja u
č
estvuju u
otpremi stvari, da nalogodavcu p
oloži ra
č
un o obavljanoj otpremi i sli
č
no.
Nalogodavac je du
ž
an da plati
š
pediteru ugovorenu naknadu, a
š
pediter m
ož
e
tra
ž
iti ovu naknadu kad iz
vrši
svoje obaveze u pogledu otpremanja robe. Nalogodavac
je
duž
an da naknad
i š
pediteru potrebne tro
š
kove u
č
injene radi iz
vrše
nja naloga o
otpremi stvari, a
š
pediter m
ož
e tra
ž
iti njihovu naknadu odmah p
oš
to je te tro
š
kove
u
č
inio.
Postoje posebne vrste ugovora o
š
pediciji kao
š
to su samostalno istupanje
š
peditera; me
đ
u
š
pediter i pod
š
pediter; zatim fiksna (pau
šal
na)
š
pedicija i zbirna
(skupn
a) š
pedicija.
Ugovor o
š
pediciji regulisan je u n
ašem
pravu Zakonom o obligacionim
odnosima. Pored toga, na ugovor o
š
pediciji, odnosno otpremanju primenjuju se i Op
š
ti
uslovi poslovanja m
e
đ
unarodnih logisti
č
ara
i š
peditera Srbije
(„Sl.
glasnik Republike
Srb
ije“
broj 105/08).
Ugovor o
š
pediciji je slo
ž
en ugovor, u kome postoje dva pravna odnosa. To su
pravni odnos iz
me
đ
u
š
peditera komitenta i pravni odnos izm
e
đ
u
š
peditera i tre
ć
ih lica
sa kojima
š
pediter stupa u pravne odnose radi iz
vrše
nja
š
pedicionog naloga. M
e
đ
utim,
predmet ovog ugovora je pravni odnos izm
e
đ
u
otpremnika i nalogodavca.
Privredno pravo
182
6. UGOVOR
O
KONTROLI
ROBE
Ugovorne strane u ugovoru o kontroli robe su
naru
č
ilac kontrole i
vrš
ilac
kontrole
. Ugovor o kontroli robe je ugovor kojim se jedna strana,
vrš
ilac kontrole
obavezuje da stru
č
no i nepristrasno obavi ugovorenu kontrolu robe i izda o tome
odgovaraju
ć
i sertifikat, a druga strana, naru
č
ilac kontrole obavezuje se da za iz
vrše
nu
kontrolu isplati ugovorenu naknadu. Ugovor o kontroli robe regulisan je u na
š
em pravu
Zakonom o obligacionim odnosima. Na ugovor o kontroli robe primenjuju se
Opš
ti
uslovi rada za ugovornu kontrolu robe i usluga koji su usvojeni 1984. godine.
Vršilac
kontrole je d
už
an da iz
vrši
kontrolu robe u obimu i na n
a
č
in
koji su
utvrdili u ugovoru, a ako to nije ugovorom predvi
đ
eno, onda u obimu i na n
a
č
in
koji
odgovaraju prirodi robe koja se kontro
liše.
Predmet kontrole robe je ut
vr
đ
i
vanje njenog identiteta: da li je to roba koja je
ugovorenog kvaliteta, da li roba ima ugovorena svojstva, zatim, da li je roba isporu
č
ena
u odgovaraju
ć
oj koli
č
ini, kvantitet i da li ima druga svojstava robe kao
š
to su pakovanje
i sli
č
no.
Vršilac
kontrole certifikatom tvrdi da ta roba ima od
re
đ
ena svojstva u datom
trenutku. Pored toga, mogu
ć
e je da
vršilac
kontrole garantuje za nepromenljivost
ut
vr
đ
e
nih svojstava robe u ugovorenom roku - kontrola robe sa garancijom.
Kontrolu robe
vrši
odgovaraju
ć
a kontrolna organizacija, odnosno njeno
odgovaraju
ć
e stru
č
no lice. Ako mu to naru
č
ilac kontrole nije ugovorom iz
ri
č
ito
zabranio,
vršilac
kontrole mo
ž
e kontrolu te robe, u celosti ili delimi
č
no, poveriti nekom
drugom, kao
š
to je, primera radi, kontrola retkih sorti
vo
ć
a
poverava se nekom
nau
č
nom institutu iz oblasti agrara.
Certifikat
o kontroli robe ima veliki privredni
zn
a
č
aj.
Takav certifikat j
a
č
a
sigurnost nalogodavca u pogledu svojstva robe koju treba
da prodaje ili kupi, otklanja sumnje kod pregov
ara
č
a u
vezi sa tom robom, olak
š
ava
rešava
nje eventualnih budu
ć
ih sporova o povredi ugovora o prodaji robe u pogledu
ispunjenja obaveze isporuke robe sa stanovi
š
ta njegovog kvaliteta ili kvantiteta i drugih
svojstava. Obavez
a vrš
ioca kontrole robe je naro
č
ito: obaveza iz
vrš
enja ugovorne
usluge; obaveza iz
vrše
nja komitentovog naloga; obaveza izdavanja sertifikata; obaveza
obezb
e
đ
enja robe od zamene i obaveza
č
uvanja uzoraka.
Prava
vršioca
kontrole to jest, kontrolne organizacije iz ugovora o kontroli robe
su: pravo na nagradu, proviziju za u
č
injene usluge; pravo na naknadu tro
š
kova; pravo
na pristup robi koja treba da se kontro
liš
e; pravo na naknadne naloge i instrukcije;
pravo zaloge i pravo retencije robe koja se kontro
liše.
Postoje posebne vrste ugovora o kontroli robe kao
š
to su: kontrola robe sa
preuzimanjem, posao kontrole robe sa garancijom i posao kontrole usluga.

Privredno pravo
184
8. UGOVOR
O
PREVOZU
STVARI,ROBE
Ugovor o prevozu stvari regulisan je Zakonom o obligacionim odnosima iz 1978.
godine. Norme ovog zakona predstavljaju op
š
ta pravila o ugovoru o prevozu stvari.
Primenjuju se na sve vrste prevoza, ako zakonom za pojedine vrste prevoza nije
druga
č
ije od
re
đ
e
no. Me
đ
u
tim, postoje brojni posebni zakoni za sve grane saob
ra
ć
aja
kako u dom
a
ć
em
tako i u m
e
đ
unarodnom saob
ra
ć
aj
u. Prema sada
š
njoj regulativi
postoje sled
e
ć
e
vrste saob
ra
ć
aja:
1.
Drumski saobra
ć
aj
- regulisan Zakonom o ugovorima o prevozu u drumskom
saob
ra
ć
aj
u, Sl. list SRJ, br.26/1995., Zakon o
me
đ
unarodnom prevozu u drumskom
saob
ra
ć
aj
u, Sl. list SRJ 60/1998, 5/1999, 44/1999, 74/1999, 4/2000-ispravka, Sl. glasnik
RS, 101/2005, 101/2005 dr. zakon, Zakonom o prevozu u drumskom saob
ra
ć
aj
u, Sl.
glasnik 46/1995, 66/2001, 91/2005, 62/2006
2.
Žel
ezni
č
ki
saobra
ć
aj
- regulisan Zakonom o ugovorima o prevozu u
ž
elezni
č
k
om
saob
ra
ć
aj
u, Sl. list SRJ br 26/1995, Zakonom o bezbednosti u
ž
elezni
č
k
om saob
ra
ć
aj
u,
Sl. list SRJ, br. 60/1998 i 36/1999 - ispr. i "Sl. glasnik RS", br. 101/2005 - dr. zakon i
Zakonom o
ž
eleznici, 2011 ;
3.
Pomorski saobra
ć
aj
- regulisan Zakonom o pomorskoj plovidbi done
šen
u vreme
objavljivanja ove knjige, 2011.godine i Zakon o pomorskoj i unutra
š
njoj plovidbi, Sl. list
SRJ 12/19998, 44/1999, 74/1999, 73/2000, 85/2005 ( don
oš
enjem zakona o Pomorskoj
plovidbi ostali da va
ž
e
č
lanovi 51 i
č
lanovi 202-822 u
č
lanovi 835-1052.) ;
4.
Re
č
ni saobra
ć
aj
- regulisan Zakonom o unutra
š
njoj plovidbi, Sl. glasnik RS 101/2005;
5.
Vazd
uš
ni saobra
ć
aj
- regulisan Zakonom o vazdu
š
nom saobra
ć
aju, RS, br. 73/2010 i
Zakonom o obligacionim odnosima i osnovama svojinskog pravnih odnosa u
vazdu
š
nom saob
ra
ć
a
ju usvojen 2011. godine.
Kao
š
to se vidi , saobr
a
ć
aj,
a samim tim i ugovor o prevozu se zbog svog
izuzetnog privrednog zn
a
č
aja
toliko razvio u praksi i u pravnoj regulativi da predstavlja
osnov za obrazovanje posebne pravne discipline -
saobra
ć
aj
nog prava
. U okviru
saob
ra
ć
aj
nog prava razvile su se i odgovaraju
ć
e pravne oblasti prema vrstama
saob
ra
ć
aja
koje su
ve
ć
navedene. Pored navedenih grana saobra
ć
aja razvijaju se i
od
re
đ
ene savremene vrste saob
ra
ć
aj
a, kao
š
to su transport cevovodima, gasovodima,
kosmi
č
k
o pravo i sl.
Ipak, transport putnika i robe
vrši
se, po pravilu, na isti n
a
č
in
i pod istim
uslovima svim saob
ra
ć
a
jnim sredstvima i putevima, zahvaljuju
ć
i ujedna
č
avanju pravnih
normi i iz oblasti transporta odnosno saob
ra
ć
a
jnog prava u m
e
đ
unarodnom pravu.
U daljem izlaganju ograni
č
i
ć
emo se samo na ugovor o prevozu robe po Zakonu
o obligacionim odnosima. U ugovoru o prevozu stvari, ugovorne strane su
po
š
iljalac i
prevozilac
. Ugovor o prevozu stvari je ugovor kojim se prevozilac obavezuje da stvar
koju je primio u cilju prevoza preda na odr
e
đ
e
no mestu p
ošilja
ocu ili odr
e
đ
e
nom licu,
primaocu. Prevoz stvari, odnosno robe mo
ž
e se obavljati razli
č
itim putevima, tako da u
zavisnosti od vrste prevoza postoje i razli
č
ite vrste ugovora o prevozu kao
š
to je
ve
ć
ranije navedeno. Za svaku pojedinu vrstu prevoza va
ž
i poseban pravni re
ž
im. Op
š
ta
pravna pravila o prevozu stvari primenjuje se na pitanje koja nisu u
re
đ
e
na
odgovaraju
ć
im posebnim pravnim re
ž
imom.
Privredno pravo
185
Ugovor o prevozu uspostavlja odr
e
đ
e
ne pravne odnose izme
đ
u p
ošilja
oca robe
i prevoznika, na jednoj strani, i izme
đ
u prevoznika i primaoca robe na drugoj strani.
Svaka od ovih strana ima odgovaraju
ć
e obaveze odnosno prava.
Po
šiljalac
je du
ž
an da robu koju daje na prevoz pripremi na odgovaraju
ć
i n
a
č
in,
koji je podoban za prevoz. Po
šil
jalac je tak
o
đ
e
obavezan da pru
ž
i ta
č
ne i potpune
podatke o vrsti p
ošilj
ke, o njenoj sadr
ž
ini, koli
č
ini, zatim da saop
š
ti prevoziocu mesto
gde treba p
ošilj
ka da bude prevezena, ime i adresu primaoca kao i svoje ime i svoju
adresu, a isto tako i da da sve druge podatke koji omogu
ć
avaju prevoz i da bez ikakvih
odlaganja i smetnji obavi ugovoreni prevoz stvari. Ako se radi o prevozu robe koja ima
posebna svojstva, p
ošilj
alac je
duž
an da o tome obavesti prevozioca o tim svojstvima i
vrednosti stvari. Ista obaveza postoji i onda kada se radi o prevozu opasnih stvari ili o
prevozu stvari za koje su potrebni posebni uslovi prevoza.
Prevozilac je d
už
an da iz
vrši
prevoz stvari dogovorenim putem i preda te stvari
odnosno robu neo
š
t
e
ć
e
nu p
ošilja
ocu ili od njega od
re
đ
e
nom primaocu.
Prevozilac odgovara za svaki gubitak ili
oš
te
ć
enje p
ošilj
ke koje bi se dogodilo od
č
asa preuzimanja stvari do njene predaje, osim ako su prouzrokovani radnjom
ovlaš
ć
enog lica, svojstvima p
ošilj
ke ili stranim uzrocima koji se nisu mogli predvideti, ni
izb
e
ć
i
ili otkloniti. Prevozilac odgovara i za skrivljeno zadocnjenje u prevozu po
š
iljke, a
odgovara i za lica koja su po njegovom nalogu radila na iz
vrš
enju prevoza.
Isprava o p
ošilj
ci predatoj na prevoz je
tovarni list
koji se sa
č
injava po
sporazumu ugovornih strana i sadr
ž
i bitne podatke o p
ošilj
aocu, prevoziocu i samoj
p
ošilj
ci. Postojanje i punova
žn
ost ugovora o prevozu nezavisni su od postojanja
tovarnog lista i njegove t
a
č
nos
ti. Prijem p
ošilj
ke pot
vr
đ
uje se na tovarnom listu.
Prilikom pakovanja odnosno prevoza robe, veoma je va
žn
o kako je roba
upakovana. P
ošiljalac
je du
ž
an da upakuje stvari odnosno robu na propisani ili
uobi
č
ajeni n
a
č
in
kako ne bi d
ošlo
do nastanka bilo kakve
š
tete ili ugro
ž
avanja sigurnosti
ljudi ili dobara. Prevozilac je du
ž
an da skrene pa
ž
nju p
ošilja
ocu na nedostatke
pakovanja koji se mogu opaziti. U suprotnom, odgovara za o
š
t
e
ć
e
nje po
š
iljke koje bi se
desilo zbog tih nedostataka. Prevozilac ne odgovara za o
š
t
e
ć
e
nje po
šilj
ke ako je
p
ošiljalac,
iako mu je skrenuta pa
ž
nja na nedostatke pakovanja,
zahtevao da
prevozilac primi p
ošilj
ku sa tim nedostacima. Prevozilac je du
ž
an da odbije p
ošilj
ku ako
su nedostaci u njenom pakovanju takvi da mo
ž
e biti ugro
ž
ena sigurnost lica ili dobara
ili prouzrokovana kakva
š
teta. Za
š
tetu koju zbog nedostatka u pakovanju pretrpe tre
ć
a
lica za vreme dok se stvar nalazi kod prevozioca, odgovara prevozilac, a on ima pravo
da zahteva naknadu od p
ošilja
oca. P
ošiljalac
u toku prevoza mo
ž
e raspolagati
p
ošilj
kom i menjati naloge sadr
ž
ane u ugovoru, m
ož
e nalo
ž
iti prevoziocu da obustavi
dalji prevoz p
ošilj
ke, kao i da mu se p
ošilj
ka vrati, da je preda drugom primaocu ili da je
uputi u neko drugo mesto. Pravo p
ošilja
oca da menja naloge prestaje posle prisp
e
ć
a
p
ošilj
ke u mesto opredeljenja kada prevozilac preda primaocu tovarni list ili kada
prevozilac pozove primaoca da preuzme p
oši
ljku, ili kada primalac sam zatra
ž
i njenu
predaju. Ako je izdat tovarni list po naredbi, odnosno na donosioca, prava p
ošilja
oca iz
napred navedenog pripadaju isklju
č
ivo imaocu tovarnog lista.
Prevozilac je du
ž
an da iz
vrši
prevoz robe ugovorenim putem. Ako nije
ugovoreno kojim putem treba da se iz
vrši
prevoz, prevozilac je du
ž
an da iz
vrši
taj
prevoz onim putem koji n
ajviše
odgovara interesima p
ošilj
aoca.
Po
šiljalac
je obavezan da isplati prevoziocu naknadu za iz
vrše
ni prevoz i
naknadu tro
š
kova u vezi sa prevozom, i u onim slu
č
ajevima kada je u tovarnom listu ili

Privredno pravo
187
Prava obaveze i odgovornosti subjekata ugovora o
gra
đ
e
nju ostvaruju se tokom
iz
vo
đ
e
nja
gra
đ
ev
inskih radova, ali pojedine obaveze, odnosno odgovornosti nekih od
navedenih subjekata deluju i posle predaje gra
đ
evine
naru
č
iocu. Upravo jedna od
pravnih karakteristika ugovora o
gra
đ
e
nju je u tome
š
to se odgovornost iz
vo
đ
a
č
a i
projektanta ne z
avrša
va predajom
gra
đ
evi
ne naru
č
iocu. To je redovan slu
č
aj kod
ugovora o delu. Od
re
đ
ena odgovornost ovih lica traje i po predaji gra
đ
evine. Prema
Zakonu o obligacionim odnosima taj rok je deset godina.
9.2.
Bitni elementi ugovora o gra
đ
enju
Bitni elementi ugovora o
gra
đ
e
nju su
predmet, cena i rok
.
Pod
predmetom
ugovora o
gra
đ
enju podrazumeva se od
re
đ
ena gra
đ
evina, odnosno
od
re
đ
eni
gra
đ
evi
nski objekat ili od
re
đ
eni gra
đ
evins
ki radovi. Kada govorimo o
gra
đ
evi
ni, onda je to naj
č
eš
ć
e
novi
gra
đ
evi
nski objekat, a pod
gra
đ
ev
inom kao
š
to je
ve
ć
navedeno, podrazumevaju se : zgrade, brane, mostovi i tuneli, u stvari objekti
č
ija
izrada zahteva ve
ć
e i slo
ž
enije radove. Pod obavljanjem odr
e
đ
e
nih
gra
đ
evi
nskih radova
podrazumeva se obavljanje
gra
đ
evi
nskih, monta
žn
ih, instalacionih i zavr
š
nih radova,
kao i u
gra
đ
i
vanje u
re
đ
aja, postrojenja i opreme na novim i postoj
e
ć
im
objektima ili
njihovim delovima. Pod iz
vrše
njem
gra
đ
evi
nskih radova podrazumevaju se radovi na
z
emljiš
tu na kojem takvi radovi nisu bili ranije izvedeni.
Postoja
ć
e ugovori o gra
đ
e
nju sa posebnom odredbom. Pod ovim ugovorom se
podrazumeva ugovor o g
ra
đ
e
nju sa odredbom
„
klju
č
u ruke
“.
Ovo su ugovori koji se ne
odnose samo na
gra
đ
ev
inske radove u u
ž
em smislu te re
č
i, nego na objekat u celini.
Izvo
đ
a
č
ra
dova preuzima obavezu da kompletan objekat, osposobljen za upotrebu,
preda naru
č
iocu, simboli
č
nom predajom klj
u
č
eva. U takvim ugovorima du
žn
ost
iz
vo
đ
a
č
a mo
ž
e da bude da obavi i niz poslova u vezi sa izgradnjom koji prethode
gra
đ
evi
nskim radovima kao
š
to su: projektovanje, obavljanje administrativnih poslova
oko pribavljanja odobrenja za
gra
đ
e
nje,
raš
č
iš
ć
avanje zemlji
š
ta i sl.
Cena,
kao drugi bitan elemenat u ugovoru o g
ra
đ
e
nju, mo
ž
e se odrediti po
jedinici mere ugovorenih radova. To je takozvana jedini
č
na cena. Mo
ž
e se odrediti u
ukupnom iznosu za ceo objekat.
Re
č
je , u tom slu
č
aju, o ukupno ugovorenoj ceni. U
slu
č
aju ugovora o gra
đ
enju sa posebnom odredbom klju
č
u ruke, ugovorena cena
obuhvata i vrednost svih nepredvi
đ
enih radova i vi
š
ka radova, a isklju
č
uje uticaj
manjka radova na ugovorenu cenu.
Pored iznosa cene ugovorom se regu
liše
vreme i n
a
č
in
p
la
ć
a
nja cene. Mo
ž
e se
ugovarati pl
a
ć
a
nje cene odjednom u trenutku zaklju
č
enja ugovora ili u trenutku
predaje iz
gra
đ
e
nog objekta ili z
avrše
nih radova naru
č
iocu. Mo
ž
e se ugovarati p
la
ć
a
nje
cene u vi
š
e delova, polovina cene prilikom zaklju
č
enja ugovora, a ostatak prilikom
predaje iz
gra
đ
enog objekta naru
č
iocu. U praksi se n
aj
č
eš
ć
e ugovara da
ć
e naru
č
ilac
cenu p
la
ć
a
ti iz
vo
đ
a
č
u sukcesivno, prema obimu izvedenih radova u od
re
đ
enom
periodu. Takav ob
ra
č
un stanja
gra
đ
ev
inskih radova prema njihovim koli
č
inama i
k
oš
tanju naziva se
„si
tuacija
“.
Naru
č
ilac radova ima pravo i da zadr
ž
i odre
đ
eni deo cene. Takva situacija
nastaje u slu
č
aju nedostataka ut
vr
đ
e
nih prilikom primopredaje radova i to srazmerno
ut
vr
đ
e
nim nedostacima. Zadr
ž
ani deo cene naru
č
ilac m
ož
e upotrebiti za otklanjanje
nedostataka na izvedenim radovima, ako ih sam iz
vo
đ
a
č
ne otkloni u primerenom
roku. Ako iz
vo
đ
a
č
otkloni ut
vr
đ
ene nedostatke, zadr
ž
ani iznos mu se vra
ć
a.
Privredno pravo
188
Prema Zakonu o obligacionim odnosima, smatra se da je bitan elemenat
ugovora o
gra
đ
e
nju i pisana forma, odnosno kako se u Zakonu navodi
„
pisana forma
“
ugovora
.
Zakonom je predvi
đ
ena pisana forma ovog ugovora iz vi
š
e razloga. To zavisi
od slo
ž
enosti pravnih odnosa, zatim od dugotrajnosti pravnih odnosa i po pravilu,
velike vrednosti pravnog posla. U pravnoj teoriji i sudskoj praksi postoji stanovi
š
te da
nedostatak pisane forme ugovora o gr
a
đ
e
nju se m
ož
e osna
ž
iti njegovim iz
vrše
njem.
Bitan element ugovora o
gra
đ
e
nju je
rok
. Postoji vi
š
e vrsta rokova: rok za
u
vo
đ
e
nje iz
vo
đ
a
č
a u posao, rok za izv
o
đ
e
nje i do
vrše
nje radova (
š
to je najva
žn
iji rok),
rok za predaju objekta naru
č
iocu. Ugovorom se mogu predvideti uslovi za produ
ž
enje
navedenih rokova.
Pored bitnih elemenata, ugovor o
gra
đ
enju redovno sadr
ž
i i druge elemente
kao
š
to su dina
mi
č
ki plan gradnje, n
a
č
in naplate iz
vrš
enih radova, nadzor nad
iz
vo
đ
e
njem radova, ugovorna kazna i sl.
9.3.
Prava i obaveze ugovornih strana tokom izgradnje
Izvo
đ
a
č
radova tokom iz
vo
đ
e
nja radova ima brojna prava i obaveze. Tako
iz
vo
đ
a
č
ima: obavezu prou
č
avanja tehni
č
k
e dokumentacije, obavezu iz
vo
đ
e
nja
ugovornih
gra
đ
evi
nskih radova, obavezu pridr
ž
avanja ugovorenih rokova, obavezu
p
la
ć
a
nja ugovorne kazne ako je ugovorena, obavezu omogu
ć
avanja naru
č
iocu radova
da
vrši
nadzor, obavezu osiguranja radova, obavezu za
š
tite obustavljenih radova i
obavezu ob
aveš
tavanja naru
č
ioca o va
ž
nijim okolnostima u vezi gradnje.
Izvo
đ
a
č
je
duž
an da izvede ugovorene radove u skladu sa ugovorom, a to zn
a
č
i
prema tehni
č
k
oj dokumentaciji koja
č
ini sastavni deo ugovora. Za svako odstupanje od
tehni
č
k
e dokumentacije, iz
vo
đ
a
č
mora imati pisanu saglasnost nar
u
č
ioca. Pisana
saglasnost naru
č
ioca nije potrebna samo ako je iz
vo
đ
a
č
odstupio od projekta na iz
ri
č
it
zahtev naru
č
ioca.
Izvo
đ
a
č
je
duž
an da pored glavnih ugovornih radova izvede i
privremene radove i zavr
š
ne radove, ako druga
č
ije nije ugovoreno. Pripremni radovi su
recimo: izgradnja privremenih objekata na grad
iliš
tu ili izgradnja prilaznog puta.
Završni
radovi su i odn
oše
nje preostalog materijala i ur
e
đ
aja
sa grad
iliš
ta posle
z
avrše
tka ugovora ili uklanjanje privremenih objekata.
Izvo
đ
a
č
je tak
o
đ
e
du
ž
an da vodi
od
re
đ
enu evidenciju o izvedenim radovima k
ao š
to
je gra
đ
evi
nski dnevnik i knjigu
inspekcije kao i druge evidencije.
Tak
o
đ
e,
iz
vo
đ
a
č
je d
už
an da odmah obavesti naru
č
ioca o okolnostima koje
onemogu
ć
avaju ili ote
ž
avaju iz
vo
đ
enje radova, o obustavljanju radova, o merama koje
preduzima za z
aš
titu izvedenih radova i o nastavljanju radova po prestanku smetnji
zbog kojih je iz
vo
đ
enje radova obustavljeno. Izv
o
đ
a
č
je zatim du
ž
an da od po
č
etka
izgradnje do predaje radova preduzima potrebne mere za sigurnost
gra
đ
evine i radova,
opreme, u
re
đ
aja
i instalacije, radnika, prolaznika, saob
ra
ć
aja
i susednih objekata.
Tak
o
đ
e
je iz
vo
đ
a
č
du
ž
an da omogu
ć
i naru
č
iocu stalni nadzor nad radovima i kontrolu
koli
č
ine i kvaliteta upotrebljenog materijala.
Obaveze naru
č
ioca kao iz
vo
đ
a
č
a mogu biti administrativno pravne prirode i
ugovornog karaktera. Naru
č
ilac je du
ž
an da pribavi odobrenje za izgradnju, da uvede
iz
vo
đ
a
č
a u posao u roku koji je od
re
đ
e
no ugovorom, da
vrši
nadzor nad iz
vo
đ
e
njem
radova na n
a
č
in
ut
vr
đ
en zakonom o izgradnji objekata, da plati ugovorenu cenu,
odnosno da plati avans.

Privredno pravo
190
10. TURISTI
Č
KI UGOVORI
10.1. Pojam i zn
a
č
aj ugovora o turi
sti
č
kim
uslugama
Ne postoji jednozn
a
č
na
definicija ugovora o turisti
č
k
im uslugama, mada su
pojedini autori definisali najzn
a
č
aj
nije ugovore, koji se ti
č
u ugovornog odnosa iz
me
đ
u
turisti
č
k
e organizacije i korisnika usluga. Prema jednoj od takvih definicija ugovorom o
turisti
č
k
im uslugama obavezuje se jedna ugovorna strana
–
turisti
č
k
a organizacija, da
drugoj ugovornoj strani
–
korisniku turisti
č
k
e usluge, pru
ž
i ugovorenu vrstu turisti
č
k
e
usluge, a druga ugovorna strana (korisnik turisti
č
ke usluge) se obavezuje da za iz
vrš
enu
ugovorenu turisti
č
k
u uslugu plati prvoj ugovornoj strani (turisti
č
k
oj organizaciji)
ugovorenu nagradu.
Ova definicija ugovora o turisti
č
k
im uslugama je nepotpuna jer se odnosi na
definisanje samo ugovornog odnosa iz
me
đ
u
turisti
č
k
e organizacije i korisnika
turisti
č
k
ih usluga, a ugovori o turisti
č
k
im uslugama mogu se zaklju
č
ivati i iz
me
đ
u
davaoca turisti
č
k
ih usluga i turisti
č
k
ih agencija, ali i izm
e
đ
u
turisti
č
k
ih agencija i
korisnika usluga. U tom smislu definisanjem ovih odnosa bavi
ć
emo se prilikom prikaza
pojedinih ugovora.
Nagli razvoj turizma je doveo do toga da su se izradila prva
me
đ
unarodna
pravila o turizmu, a tak
o
đ
e
su osnovane odgovaraju
ć
e
me
đ
unarodne organizacije u
ovoj oblasti. U ovom pogledu su od posebnog zn
a
č
aja:
Sporazum o poslovnim
odnosima izme
đ
u hotela i putni
č
k
ih agencija iz 1963. godine (FIAV), M
e
đ
unarodni
hotelski red (AIH, 1954.). AIH i FIAV zaklju
č
ile su 1963. godine poseban sporazum o
poslovnim odnosima izm
e
đ
u
hotela i putni
č
k
ih agencija, a koji je zamenjen Hotelskom
konvencijom iz
me
đ
u
AIH i FIAV iz 1970. godine. U ovoj oblasti najzna
č
ajniji dokument
o unifikaciji pravila o turisti
č
k
im uslugama je svakako M
e
đ
unarodna konvencija o
ugovoru o putovanju, koja je na Me
đ
unarodnoj diplomatskoj konferenciji u Briselu
1970. godine potpisana.
Odre
đ
en
zn
a
č
aj
ima i Nacrt Konvencije o ugovoru o hotelskim
uslugama, koju je izradio Institut za unifikaciju privatnog prava (UNIDROIT).
10.2. Ugovori o turisti
č
kim
uslugama u na
š
em pravu
Ugovori o turisti
č
k
im uslugama u n
ašem
pozitivnom pravu detaljnije su
regulisani u Zakonu o obligacionim odnosima iz 1978. godine , a u odr
e
đ
enoj meri i
Zakon o turizmu (Sl. glasnik RS 36/09 sa izmenama i dopunama objavljenim u Sl.
glasniku 88/2010).
U poslovnoj praksi u ovoj oblasti zn
a
č
aj
imaju i Posebne uzanse u turizmu (Sl.
glasnik RS, br 33/2001.). Za razvoj ugostiteljske delatnosti i turizma u nas bile su od
klju
č
nog zn
a
č
aja
i Posebne uzanse u ugostiteljstvu (Sl. list SFRJ br. 28/1963 i 69/1983.).
Privredno pravo
191
10.3. Vrste ugovora o turist
i
č
k
im uslugama
U poslovnoj praksi postoji veliki broj vrsta ugovora o turisti
č
k
im uslugama, koje
se uglavnom zasnivaju na razli
č
itim turisti
č
k
im uslugama, koje se pru
ž
aju korisnicima
turisti
č
k
ih usluga.
Osim toga, svojstva subjekta koji pru
ž
a turisti
č
k
u uslugu mogu biti od ve
ć
eg
pravnog zn
a
č
aja
prilikom od
re
đ
i
vanja vrsta ugovora o turisti
č
k
im uslugama. U n
ašem
pozitivnom pravu, u Zakonu o obligacionim odnosima iz 1978. godine, razlikuju se
sled
e
ć
e
tri osnovne vrste ugovora o turisti
č
k
im uslugama:
1) Ugovor o organizovanju putovanja,
2) Posredni
č
k
i ugovor o putovanju,
3) Ugovor o anga
ž
ovanju ugostiteljskih kapaciteta (ugovor o alotmanu).
Odre
đ
e
ne obaveze ugovornih strana, pre svega kod ugovora o organizovanju
putovanja, propisuje i Zakon o turizmu iz 2009. godine. N
ajve
ć
i
broj ugovora iz oblasti
pru
ž
anja turisti
č
k
ih usluga su neimenovani ugovori i nisu u
re
đ
e
ni zakonima.
Najzn
a
č
aj
niji izvor prava za neimenovane ugovore su Posebne uzanse u turizmu
iz 2001. godine, ali i op
š
ti uslovi poslovanja. Iz ove grupe izdvajamo slede
ć
e ugovore:
1) Ugovor o ugostiteljskim uslugama ( ugovor o sme
š
taju i pansionu)
2) Agencijski ugovor o ugostiteljskim uslugama (
smeš
taju i pansionu) u korist
individualnog gosta i u korist grupe gostiju
3) Ugovor o uslu
ž
ivanju hrane i pi
ć
a
4) Ugovor o ugostiteljskoj ostavi
5) Ugovor o najmu sobe, apartmana ili stambenog objekta za sm
eš
taj gostiju
6) Posredni
č
k
i ugovor o putovanju izme
đ
u organizatora putovanja i putnika
7) Ugovor o zakupu ugostiteljskog objekta
Radi lak
še
analize sve ugovore u turizmu mo
ž
emo podelili u tri grupe:
1) Ugovori izm
e
đ
u
davaoca turisti
č
k
ih usluga i direktnog korisnika
2) Ugovori izm
e
đ
u
turisti
č
k
ih agencija i davaoca usluga
3) Ugovori izm
e
đ
u
turisti
č
k
ih agencija korisnika usluga
U ovom ud
ž
beniku izdvojili smo tri ugovora iz oblasti turizma: ugovor o
organizovanju putovanja, ugovor o anga
ž
ovanju ugostiteljskih kapaciteta (ugovor o
alotmanu) i ugovor o ugostiteljskoj ostavi.

Privredno pravo
193
izmene formularnih ugovora, dok su op
š
ti uslovi putovanja, koje sa
č
injavaju
organizatori putovanja, gotovo nepromenljivi.
O
pš
tim uslovima putovanja
ure
đ
uju se prava i obaveze organizatora putovanja
i prava i obaveze putnika i naro
č
ito sadr
ž
e:
1) pravo organizatora putovanja na naknadu u
č
injenih tr
oš
kova ako je putnik
odustao od ugovora zbog okolnosti koje nije mogao izb
e
ć
i
ili otkloniti i koje bi
da su postojale u vreme zaklju
č
enja ugovora predstavljale opravdan razlog da
ne zaklju
č
i ugovor, njegovo pravo na naknadu u
č
injenih tr
oš
kova kada je putnik
obezbedio odgovaraju
ć
u zamenu ili je zamenu n
ašao
sam organizator, kao i
odgovornost organizatora putovanja kada iz
vrš
enje usluga poveri tre
ć
im licima;
2) prava putnika za slu
č
aj otkaza putovanja;
3) uslove za izmenu ugovorene cene putovanja;
4) informaciju o sadr
ž
ini va
že
ć
e
polise osiguranja od odgovornosti iz delatnosti za
š
tetu koju prouzrokuje putniku neispunjenjem, delimi
č
nim ispunjenjem ili
neurednim ispunjenjem obaveza koje se odnose na turisti
č
k
o putovanje;
5) postupak, rokove i obaveze organizatora putovanja u vezi sa reklamacijom
putnika zbog otkaza putovanja, neiz
vrše
nja ili nepotpunog iz
vrše
nja usluga
obuhva
ć
enih programom putovanja.
Program putovanja
sadr
ž
i:
1) naziv organizatora putovanja, poslovno ime i sedi
š
te;
2) broj licence;
3) mesto, datum i vreme po
č
etka i z
avrše
tka putovanja, opis odred
iš
ta putovanja i
periode boravka sa datumima ako je boravak u delovima;
4) podatke o vrsti prevoza i svojstvima prevoznog sredstva koje se koristi;
5) podatke o
smeš
tajnom objektu (vrsta i naziv, lokacija i kategorija prema
va
že
ć
im
propisima zemlje u kojoj se objekat nalazi i sadr
ž
aje koje objekat ima);
6) podatke o sme
š
tajnoj jedinici (soba, apartman, studio) opremljenost i nivo
konfora i usluga i ostale karakteristike;
7) broj, vrstu, karakteristike i n
a
č
in us
luž
ivanja obroka;
8) ukupnu cenu i usluge koje su obuhva
ć
ene tom cenom;
9) iznos takse i naknade koje se odnose na od
re
đ
e
ne usluge, a koje nisu uklju
č
ene
u cenu putovanja (pristajanje, ukrcavanje, takse u pristan
iš
tima i na
aerodromima, boravi
š
ne takse i sli
č
no);
10) n
a
č
in
i dinamiku p
la
ć
a
nja putovanja;
11) posebne obaveze putnika koje su uslov za realizaciju putovanja (zdravstvene,
carinske i grani
č
ne formalnosti, administrativne i vizne, kao i dokumenta i
rokovi neophodni za pribavljanje viza);
12) minimalni broj putnika, ako je to uslov za realizaciju putovanja i krajnji rok za
ob
aveš
tavanje putnika za slu
č
aj otkazivanja.
Privredno pravo
194
Organizator putovanja d
už
an je da op
š
te uslove putovanja i program putovanja
uru
č
i putniku neposredno ili elektronskim putem istovremeno sa izdavanjem potvrde o
putovanju. Putnik svojim potpisom ili elektronskim putem, potvr
đ
uje prijem op
š
tih
uslova putovanja i programa putovanja.
Ugovor o organizovanju putovanja mo
ž
e se zaklju
č
iti i preko posrednika. To je
slu
č
aj kada posredni
č
k
a organizacija, posrednik u ime i z
a ra
č
un putnika zaklju
č
uje
ugovor o organizovanju putovanja sa odgovaraj
u
ć
im privrednim subjektom koji obavlja
delatnost pru
ž
anja turisti
č
k
ih usluga, kao
š
to su turisti
č
k
e agencije. Putnik je
duž
an da
plati posredniku posredni
č
k
u proviziju za tako zaklju
č
en ugovor o organizovanju
putovanja. Njegov odnos prema organizatoru putovanja sledi iz ugovora o
organizovanju putovanja, kako je
ve
ć
iz
lože
no.
10.5. Ugovor o ang
ažo
vanju ugostiteljskih kapaciteta (ugovor o
alotmanu)
Ugovor o alotmanu ili ugovor o anga
ž
ovanju ugostiteljskih kapaciteta je ugovor
kojim se ugostitelj obavezuje da u toku odre
đ
enog vremena stavi na raspolaganje
turisti
č
k
oj agenciji odre
đ
en
broj le
ž
ajeva u odr
e
đ
e
nom objektu, pr
už
i ugostiteljske
usluge licima koje uputi agencija i plati joj odr
e
đ
enu proviziju. Ovim ugovorom
turisti
č
k
a agencija se obavezuje da nastoji da anga
ž
ovane kapacitete ugostitelja
popuni, odnosno da ga blagovremeno obavesti da to nije u mogu
ć
n
osti, kao i da plati
cenu pru
ž
enih usluga ukoliko je koristila anga
ž
ovane ugostiteljske kapacitete. Ugovor o
alotmanu je ugovor privrednog poslovanja po
š
to se zaklju
č
uje izme
đ
u privrednih
subjekata, turisti
č
k
og i ugostiteljskog odnosno hotelskog privrednog dru
š
tva, a odnosi
se na poslove koje ova dru
š
t
va vrše
u obavljanju svojih privrednih delatnosti. Po prirodi
stvari, zaklju
č
enje ugovora o alotmanu je u vezi sa ugovorom o organizovanju
putovanja. Turisti
č
k
a agencija, kao organizator putovanja, putem ugovora o alotmanu
obezb
e
đ
uje odgovaraju
ć
e ugostiteljske kapacitete za pr
už
anje usluga putnicima po
ugovoru o organizovanju putovanja. Ugovor o alotmanu je zn
a
č
ajan
i za ugostitelje, jer
mu pru
ž
a ve
ć
u i trajniju sigurnost u pogledu anga
ž
ovanja svojih kapaciteta, a
istovremeno smanjuje rizik njihove eventualne neisk
oriš
ć
enosti, odnosno
nepopunjenosti kapaciteta.
Prema ugovoru o alotmanu obaveze turisti
č
k
e agencije je da popuni ugovorene
ugostiteljske kapacitete upu
ć
ivanjem putnika u taj objekat. Ova obaveza turisti
č
k
e
agencije mo
ž
e imati razli
č
ita pravna dejstva, u zavisnosti od modaliteta ugovorenog
alotmana. Kod ugovora o alotmanu s pravom opcije, turisti
č
k
a agencija zadr
ž
ava pravo
da u odr
e
đ
e
nom roku obavesti ugostitelja o ta
č
nom obimu kapaciteta koji
ć
e njeni
putnici koristiti. Turisti
č
ka agencija
šalje
ugostitelju takozvanu "rooming listu" sa
t
a
č
nim
podacima o broju putnika i obimu i vrsti usluga koje im treba pr
už
iti. Kod
ugovora o alotmanu sa pravom odustanka, turisti
č
k
a agencija je
ovlaš
ć
ena da
privremeno odustane od k
oriš
ć
enja anga
ž
ovanih kapaciteta, ob
aveš
tavaju
ć
i
blagovremeno ugostitelja da ne mo
ž
e popuniti te kapacitete. Kod ugovora o alotmanu
sa garancijom, turisti
č
k
a agencija se bezuslovno obavezuje da popuni anga
ž
ovane
kapacitete, a u protivnom p
la
ć
a
ugostitelju naknadu po svakom neiskori
š
ć
enom le
ž
aju,
po svakom danu prema klauzuli prazno za puno.

Privredno pravo
196
Obaveza ugostitelja je da stavi na k
oriš
ć
enje ugovorene sm
eš
tajne kapacitete.
Ugostitelj ne mo
ž
e ugovoriti sa drugim turisti
č
k
im agencijama anga
ž
ovanje kapaciteta
koji su
ve
ć
rezervisani na osnovu ugovora o alotmanu. Ugostitelj je obavezan da
jednako postupa sa svim gostima. Du
ž
an je da gostima koje je uputila turisti
č
k
a
agencija pru
ž
a usluge pod istim uslovima kao i gostima sa kojima je neposredno
zaklju
č
io ugovor o ugostiteljskim uslugama. Dalje, obaveza ugostitelja je
nepromenljivost cena. Ne mogu se menjati ugovorene cene, sem u slu
č
aju da o tome
blagovremeno obavesti turisti
č
k
u agenciju. Mo
ž
e ih menjati i sam, izuzetno, pod
uslovima propisanim zakonom. To se m
ož
e desiti u izuzetnim slu
č
ajevima, na primer: u
slu
č
aju promene kursa stranih valuta i sli
č
no. Na kraju, ugostitelj je obavezan da p
la
ć
a
proviziju turisti
č
k
oj agenciji
č
ijim je putnicima pr
už
io usluge u zavisnosti od prometa
ostvarenog na osnovu ugovora o alotmanu.
10.6. Ugovor o ugostiteljskoj ostavi
Ugovor o ugostiteljskoj ostavi je ugovor kojim se ugostitelj obavezuje da primi
na
č
uvanje pokretne stvari, koje je gost doneo sa sobom u ugostiteljski objekat, kao i
da odgovara za njihov nestanak ili
oš
t
e
ć
enje.
Re
č
je o posebnoj vrsti ugovora, koji je vezan za realizaciji nekog drugog
ugovora iz oblasti pr
už
anja
ugostiteljskih
usluga (ugovora o pr
už
anju ugostiteljskih
usluga, ugovor o usl
už
ivanju hrane i pi
ć
a...). Samim tim zakonodavac nije propisao
obavezu gosta (ostavodavca) da plati ugostitelju (ostavoprimcu) naknadu za
č
uvanje
stvari. Specifi
č
nost ovog ugovornog odnosa je u
č
injenici da je on u
re
đ
en imperativnim
normama i da se ovaj pravni posao podrazumeva kao prat
e
ć
i
posao vezan za ugovore
iz oblasti ugostiteljstva i turizma. Ugovor o ugostiteljskoj ostavi traje koliko i ugovor o
ugostiteljskim uslugama. Moderni turizam podrazumeva brigu ugostitelja za nesmetan
odmor. Mir i spokojstvo koje gost nalazi u modernom hotelu dolazi od saznanja da
hotelijer bdi nad njegovim stvarima, na
š
to je prinu
đ
en
strogom odgovorn
oš
ć
u.
Zakon ne propisuje obavezu gosta da za
č
uvanje stvari plati naknadu
ugostitelju. Ovo, ipak, ne isklju
č
uje mogu
ć
nost da ugostitelj, internim aktima, uvede
od
re
đ
enu naknadu za
č
uvanje stvari (ostavljanje stvari u garderobi i sl.). Nije retka ni
praksa da na prijemu garderobe i
č
uvanju stvari rade lica koja imaju dogovor sa
ugostiteljem da je nagrada za njihov rad
„
napojnic
a“,
koju dobiju od gostiju. Ne ulaz
e
ć
i
u pravni re
ž
im
me
đ
usobnog odnosa ugostitelja i radnika, koji prima garderobu i
vrednosti od gostiju u ugostiteljskom objektu, smatramo da ugostitelj u celosti
odgovara za njihov rad.
Osim
š
to je ugostitelj du
ž
an da
č
uva stvari, koje je gost doneo sa sobom i nije ih
predao direktno ugostitelju, ugostitelj je du
ž
an da
č
uva i stvari koje je gost doneo i
predao mu na
č
uvanja. U tom smislu razlikujemo dve podvrste ugostiteljske ostave:
ugostiteljsku ostavu za pokretne stvari, koje gost unosi u ugostiteljski
objekat, ali ih ne predaje na
č
uvanje
„
u ruk
e“
ugostitelju;
ugostiteljsku ostavu za pokretne stvari, koje gost unosi u ugostiteljski
objekat, ali ih nakon toga predaju
„u r
uk
e“
ugostitelja na
č
uvanje.
Obaveza ugostitelja iz ugovora o ugostiteljskoj ostavi su: 1.) za sl
u
č
aj da
pokretnu stvar, koju gost unosi u ugostiteljski objekat, ne predaje na
č
uvanje
„
u ruke
“
Privredno pravo
197
ugostitelju je obaveza ugostitelja da
č
uva stvar od nestanka i o
š
t
e
ć
e
nja, do od
re
đ
enog
limita; 2.) za slu
č
aj da pokretnu stvar, koju gost unosi u ugostiteljski objekat, predaje na
č
uvanje
„u
ruk
e“
ugostitelja je obaveza ugostitelja da primi i da
č
uva stvar od nestanka
i
oš
t
e
ć
enja bez limita po pitanju iznosa naknade.
Za slu
č
aj da gost dolazi u ugostiteljski objekat i koristi ugostiteljske usluge
ugostitelj je d
už
an da
č
u
va stvar gosta od nestank
a i oš
te
ć
enja. Ova obaveza odnosi se
na sve ugostiteljske objekte, bez obzira na vrstu. Svi subjekti, koji prema posebnim
propisima imaju status ugostitelja, imaju ovu obavezu, to zn
a
č
i i s
ubjekti koji pr
už
aju
usluge sme
š
taja i subjekti koji pru
ž
aju usluge poslu
ž
ivanja hrane i pi
ć
a. Ta obaveza,
dakle, obuhvata kako hotele, pansione i druge subjekte koji pr
už
aju usluga
smeš
taja u
ugostiteljstvu, tako i restorane, kafe barove i druge oblike ugostiteljskih objekata koji
pru
ž
aju usluge posl
už
ivanja hrane i pi
ć
a. Ta obaveza obuhvata i fizi
č
k
a lica koja
obavljaju ugostiteljsku delatnost. Zakonodavac je pro
širio
va
ž
enje odredbi o
ugostiteljskoj ostavi, kroz shodnu primenu odredbi, na gara
ž
e, kola za spavanje,
organizovane kampove, ali i na bolnice. Zakonodavac nije predvideo izuzetke od ove
odgovornosti, ali je predvideo da maksimalan izn
os š
tete koju od ugostitelja, za slu
č
aj
nestanka ili
oš
t
e
ć
enja stvari, m
ož
e da zahteva gost, propisuje Vlada Republike Srbije.
Zakonodavac nije ulazio u pravni status stvari i obaveza
č
uvanja se odnosi kako na
stvari
č
iji je gost vlasnik, tako i na stvari koje se kod njega nalaze u posedu.
Ugostitelj je du
ž
an da primi na
č
uvanje stvari koje gosti donesu i ho
ć
e da mu
predaju na
č
uvanje
„
u ruke
“
, izuzev ako ne raspola
ž
u podesnim prostorijama za njihov
smeš
taj, ili ako njihovo
č
uvanje prelazi njegove mogu
ć
nosti iz nekog drugog uzroka.
Ova obaveza se odnosi na sve ugostitelje, to zn
a
č
i i
na one koji pr
už
aju usluge
smeš
taja
i one koji pr
už
aju usluge usl
už
ivanja hrane i pi
ć
a. Imperativne zakonske norme u ovoj
oblasti imaju za cilj da stvore uslove za kvalitetno k
oriš
ć
enje ugostiteljskih usluga od
strane gostiju. Sigurnost stvari gostiju jesu jedna od pretpostavki za to. Propisivanje
širo
ke obaveze ugostitelja, koja podrazumeva i odgovornost lica koja su kod njega
zaposlena, predstavlja n
už
an uslov za razvoj turizma i ugostiteljstva.
U Posebnim uzanse u ugostiteljstvu, u delu koji se odnosi na ugovor o
ugostiteljskim uslugama, definisano je da se stvarima koje je gost doneo
podrazumevaju i stvari na kojima ugostitelj ili osoba za koju on odgovara preuzima
nadzor, bilo u ugostiteljskom objektu, bilo izvan njega u jednom razumnom
vremenskom trajanja pre ili posle vremena u kome gost raspola
ž
e
smeš
tajem. U ovom
delu uzanse su,
č
ini se, iz
ašle
iz n
a
č
el
ne zakonske podele ugostiteljske ostave i
odgovornosti koja iz toga proizilazi. Stvari predane
„
pod nadzor ugostitel
ja“
defin
išu
se
kao
„
donete st
vari“.
Time se, u od
re
đ
enom smislu, otvara dilema da li su u pitanju
stvari koje su pod nadzorom ugostitelja, samim tim
š
to se nalaze u ugostiteljskom
objektu, ili su pod nadzorom zato
š
to su predana na
č
uvanje ugostitelju.
Kod ovog oblika ugostiteljske ostave nije utvr
đ
eno
ograni
č
e
nje visine
naknade
š
tete ugostitelja prema gostu, za sl
u
č
aj
nestanka ili o
š
te
ć
enja stvari
.
Ugostitelj se, m
e
đ
utim, oslob
a
đ
a
obaveze da primi na
č
uvanje stvari ukoliko ne
raspola
ž
e podesnim (adekvatnim) prostorijama za njihov sme
š
taj ili ako takvo
č
uvanje
prelazi njegove mogu
ć
nosti iz nekog drugog razloga. Prema uzansama iz oblasti
ugostiteljstva za stvari primljene na
č
uvanje ugostitelj izdaje pismenu potvrdu. Ako se
stvari
č
uvaju u posebnim sefovima, ugostitelj je du
ž
an da gostu preda klju
č
od sefa.
Stvari predate na
č
uvanje m
ož
e podi
ć
i gost ili lice koje on ovlasti, uz vra
ć
anje potvrde,
u prisustvu predstavnika ugostitelja.

Privredno pravo
199
11. UGOVOR O OSIGURANJU
11.1. Pojam ugovora o osiguranju
Ugovorne strane ugovora o osiguranju su
ugovara
č
i osigurava
č
.
Ugovorom o osiguranju obavezuje se u
govara
č
osiguranja da plati odr
e
đ
e
ni
iznos organizaciji za osiguranje (osigur
ava
č
), a organizacija se obavezuje da, ako se desi
d
oga
đ
aj
koji predstavlja osigurani slu
č
aj, isplati osiguraniku ili nekom tre
ć
em licu
naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili u
č
ini n
eš
to drugo.
Osiguranje, zapravo omogu
ć
ava, obezb
e
đ
uju
ć
i unapred materijalna sredstva,
da se brzo obnove ekonomska dobra koja bi u slu
č
aju nastupanja odr
e
đ
enih d
oga
đ
aja
bila un
iš
tena ili
oš
t
e
ć
ena. Osiguranje istovremeno obezb
e
đ
uje i materijalnu naknadu
pojedincima i njihovim porodicama koji su se osigurali i tako z
aš
titili od od
re
đ
enih
d
oga
đ
aja
u
ž
ivotu kao
š
to su bolest, smrt i sli
č
no.
Poslovi osiguranja imovine i lica su zaklju
č
ivanje i iz
vršavanje
ugovora o
osiguranju imovine i lica i preduzimanje mera za spre
č
avanje i suzbijanje rizika koji
ugro
ž
avaju osiguranu imovinu i lica. Poslovi
saosiguranja
imovine i lica su zaklju
č
ivanje
i iz
vršavanje
ugovora o osiguranju sa vi
š
e
osigurava
č
a
koji su se sporazumeli o
zajedni
č
k
om sn
oš
enju i raspodeli rizika, tako da svaki
osigurava
č
nazna
č
en u polisi
osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. Poslovi reosiguranja imovine i
lica su zaklju
č
ivanje i izvr
šava
nje ugovora o reosiguranju osiguranih vi
šk
ova rizika iznad
iznosa samopridr
ž
aja jedne organizacije za osiguranje kod druge organizacije za
osiguranje, registrovane za poslove aktivnog reosiguranja.
Poslovi pr
už
anja drugih usluga u osiguranju su posredovanje i zastupanje u
osiguranju i reosiguranju, snimanje rizika, snimanje i procen
a š
tete i pru
ž
anje
intelektualnih i tehni
č
k
ih usluga u vezi sa poslovima osiguranja, kao i pr
už
anje tih
usluga od strane jedne organizacije za osiguranje drugim organizacijama za osiguranje.
Osiguranja se dele u dve grupe i to osiguranje imovine i osiguranje lica. Izvori
prava za ugovor o osiguranju su: Zakon o osiguranju imovine i lica (Sl. list SRJ, br.
30/1996, 57/1998, 53/1999 i 53/1999 i 55/1999), Zakon o obaveznom osiguranju u
saobra
ć
aju, (Sl.glasnik RS, br. 51/2009, Zakon o osiguranju, (Sl. glasnik RS, br 55/2004,
70/2004-ispr, 61/2005, 61/2005
–
dr. zakon, 85/2005-dr.zakon i br. 101/2007 i
107/2009), Zakon o obligacionim odnosima (Sl. list SFRJ 29/1978, sa izmenama), Zakon
o pomorskoj i unutra
š
njoj plovidbi, Zakon o obligacionim odnosima i osnovama
svojinsko pravnog odnosa u vazdu
š
nom saobra
ć
aju, Uredba o premijskim stopama u
osiguranju od auto odgovornosti i drugi podzakonski akti (brojevi Sl. glasnika za
preostale zakone date su kod ugovora o prevozu). U poslovnoj praksi poseban zn
a
č
aj
imaju pravila osiguranja i tarife osiguravaju
ć
ih organizacija. U
me
đ
unarodnoj poslovnoj
praksi postoji niz poslovnih obi
č
aja i me
đ
unarodnih pravila osiguranja. Posebno su
poznati Uslovi instituta londonskih osigu
rava
č
a.
Ve
ć
smo istakli da su
ugovorne strane
kod ugovora o osiguranju
ugovara
č
osiguranja i osigurava
č
. Ug
ovara
č
osiguranja m
ož
e biti pravno i fizi
č
k
o lice. Od
nastupaju
ć
eg slu
č
aja mogu se osigurati
imovina i lica .
Osigu
rava
č
je osiguravaju
ć
a
organizacija koja predstavlja zajednicu osiguranja, odnosno zajednicu rizika u kojoj lica
koja ugovaraju osiguranje, na n
a
č
elu
uzajamnosti i solidarnosti, udr
už
uju od
re
đ
e
ne
Privredno pravo
200
nov
č
ane iznose koji sl
už
e za njihovo odgovaraju
ć
e ob
eš
t
e
ć
e
nje ili drugu vrstu
namirenja u slu
č
aju ostvarenja osiguranog rizika. Sa stanovi
š
ta osiguravaju
ć
e
organizacije, poslovi osiguranja uvek predstavljaju obavljanje njene privredne
delatnosti. Da li
ć
e odre
đ
eni posao osiguravaju
ć
e organizacije biti privredno-pravnog ili
gra
đ
a
nsko-pravnog karaktera zavisi od toga ko se javlja kao lice sa kojim osiguravaju
ć
a
organizacija ugovara osiguranje. Ukoliko se ugovor zaklju
č
uje sa nekim privrednim
subjektom, onda se radi o privredno pravnom poslu. M
e
đ
utim, ukoliko se ugovor
zaklju
č
uje sa fizi
č
k
im licem, onda se radi o
gra
đ
a
nsko pravnom poslu.
Predmet
osiguranja m
ož
e biti imovinsko osiguranje i osiguranje lica. Imovinsko
osiguranje ima za predmet neku materijalnu vrednost, procenljivu u novcu kao
š
to je
osiguranje stvari, osiguranje robe u transportu i sli
č
no. Osiguranje lica ima za predmet
od
re
đ
enu nematerijalnu vrednost, koja se ne mo
ž
e izraziti u novcu kao
š
to su
ž
ivot
č
oveka, njegova radna sposobnost, zdravlje i sli
č
n
o.
Prema svom nastanku, osiguranje se deli na dobrovoljno i obavezno.
Dobrovoljno
osiguranje nastaje na osnovu ugovora o osiguranju koji ugovorne strane
zaklju
č
uju po svojoj slobodnoj volji. Zn
a
č
i, to je ugovor koji strane mogu a ne moraju
zaklju
č
iti. Dobrovoljno osiguranje je pravilo, a obavezno osiguranje je izuzetak.
Obavezno
osiguranje nastaju po osnovu samog zakona. Prema zakonu se moraju
obavezno osigurati pojedine stvari i lica, odnosno oni se moraju
osigurati od
od
re
đ
enih vrsta odgovornosti. Tako postoji: obavezno osiguranje putnika u javnom
prevozu od posledica nesre
ć
nog slu
č
aja, obavezno osiguranje korisnika, odnosno
sopstvenika motornih vozila od odgovornosti za
š
tetu p
ri
č
in
jenu tre
ć
im licima, i
obavezno osiguranje korisnika, odnosno sopstvenika vazduhoplova od odgovornosti za
š
tetu p
ri
č
inj
enu tre
ć
im licima. Njima se priklj
u
č
ila i obaveza turisti
č
k
e agencije za
osiguranje od rizika neiz
vršavanja
obaveze prema putniku. To su jedini slu
č
ajevi
obaveznog osiguranja.
Dobrovoljno osiguranje je izraz privatnog interesa od
re
đ
e
nih lica, dok je
obavezno osiguranje izraz javnog interesa za ve
ć
u sigurnost i potpuniju z
aš
titu
od
re
đ
enih stvari i lica.
Postoji individualno i kolektivno osiguranje. Individualno osiguranje je ono u
kome se kao osigurano lice javlja od
re
đ
eno individualno lice kao
š
to je ugovor o
osiguranju
ž
ivota odre
đ
enog lica. Kolektivno osiguranje je ono osiguranje u kome se
istovremeno, jednim ugovorom osigurava vi
š
e lica.
Kao
š
to smo istakli na po
č
etku postoje poslovi saosiguranja i reosiguranja.
Saosiguranje postoji kada se ugovor po od
re
đ
enom osiguranju zaklju
č
uje istovremeno
sa vi
š
e osiguravaju
ć
ih organizacija koje su se sporazumele o zajedni
č
k
om sn
oše
nju i
raspodeli rizika u toj stvari, pri
č
emu svaka od njih u
č
estvuje u tom riziku sa od
re
đ
e
nim
udelom ili do od
re
đ
e
nog iznosa. To je takozvana horizontalna raspodela rizika iz
me
đ
u
pojedinih povezanih osiguravaju
ć
ih organizacija.
Reosiguranje postoji kada jedna osiguravaj
u
ć
a organizacija, re
osigura
č
,
ugovorom preuzme obavezu da drugoj osiguravaju
ć
oj organizaciji, uz naknadu, plati,
delimi
č
no ili u celosti, iznos koji je ona, kao neposredni
osigura
č
,
bude platila svom
klijentu po ugovoru o osiguranju. To je vertikalna raspodela rizika ili dalje osiguranje
osigura
č
a
kod reosigura
č
a.

Privredno pravo
202
povla
č
i ispunjenje odgovaraju
ć
ih obaveza osiguravaju
ć
e organizacije prema
osiguraniku ili drugom o
vlaš
ć
enom licu, saglasno ugovoru o osiguranju.
11.3. Obaveze ugovara
č
a osiguranja i osigurav
a
č
a
Obaveze ugovornih strana iz ugovora o osiguranju zavise od vrste osiguranja
koje se ugovara. M
e
đ
utim, nezavisno od vrste osiguranja, postoje izvesne op
š
te
obaveze u
govara
č
a osi
guranja osiguranika i osiguravaju
ć
e organizacije o
sigurava
č
a
po
osnovu svakog ugovora o osiguranju. Prilikom zaklju
č
enja ugovora o osiguranju,
osiguranik ima obavezu da
osigurava
č
u
prijavi sve okolnosti koje su od zn
a
č
aja
za
ocenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate. Povreda ove
obaveze osiguranika povla
č
i odgovaraju
ć
e pravne posledice. U slu
č
aju net
a
č
n
ih
podataka u prijavi osiguranja mo
ž
e do
ć
i do n
iš
tavosti ugovora o osiguranju. Prilikom
zaklju
č
enja ugovora o osiguranju, osiguranik m
ož
e imati i obavezu da uplati prvu
premiju osiguranja. Tokom trajanja osiguranja, osiguranik ima naro
č
ito sled
e
ć
e
obaveze: da uredno p
la
ć
a
premiju osiguranja, da ob
aveš
tava o
sigurava
č
a
o
promenama rizika i da preduzima odgovaraj
u
ć
e mere za spre
č
avanje nastupanja
osiguranog slu
č
aja. Kada nastupi osigurani slu
č
aj, osiguranik ima, nar
o
č
ito, sled
e
ć
e
obaveze: da osigu
rava
č
a o
bavesti u propisanom roku o nastupanju osiguranog slu
č
aja i
da preduzima odgovaraju
ć
e mere da se ograni
č
e njegove
š
tetne posledice kao
š
to su,
primera radi, obaveza spasavanja plovila, obezbe
đ
enje robe i sli
č
n
o.
Prilikom zaklj
u
č
ivanja ugovora o osiguranju
, osigurava
č
je u obavezi da
u
govara
č
a
osiguranja upozori da su op
š
ti i posebni uslovi osiguranja sastavni deo
ugovora o osiguranju. Osigu
rava
č
je du
ž
an da tekst ovih uslova preda u
govara
č
u
osiguranja, ako taj tekst nije od
š
tampan na samoj polisi osiguranja. Tokom trajanja
osiguranja, osigu
ra
č
ima
sled
e
ć
e
obaveze: da stvara i odr
ž
ava odgovaraju
ć
a sredstva u
zajednici osiguranja, odnosno zajednici rizika i da preduzima odgovaraju
ć
e preventivne
i represivne mere, ali ne kao svoju ugovornu obavezu. Kad nastupi osigurani slu
č
aj,
osnovna obaveza osigu
rava
č
a
da osiguraniku, odnosno drugom ovla
š
ć
enom licu,
naknadi tr
oš
kove koje je ovo imalo u vezi sa preduzimanjem mera za ograni
č
enje
š
tetnih posledica osiguranog slu
č
aja koji je nastupio.
Polisa osiguranja
je najva
žn
ija isprava koja prati zaklju
č
enje ugovora o
osiguranju. Ona sadr
ž
i zakonom propisane elemente ugovora o osiguranju: ugovorne
strane, osiguranu stvar, odnosno osigurano lice, rizik obuhva
ć
en osiguranjem, trajanje
osiguranja, svota osiguranja, premija osiguranja ili doprinos i sli
č
no. Osnovno pravno
dejstvo polise osiguranja sastoji se u tome
š
to je to isprava kojom se dokazuje
zaklju
č
enje ugovora o osiguranju, ali ona mo
ž
e imati i druga pravna dejstva. Polisa
m
ož
e imati pravno dejstvo legitimacionog papira. Polisa mo
ž
e glasiti na ime, po
naredbi i na donosioca. Kad ne postoje svi elementi za izdavanje polise osiguranja,
izdaje se list pok
ri
ć
a
koji mora da sadr
ž
i bitne sastojke ugovora o osiguranju. List
pok
ri
ć
a,
u takvom slu
č
aju privremeno zamenjuje polisu osiguranja kao dokaz o
zaklju
č
enju ugovora o osiguranju.
Privredno pravo
203
12. UGOVOR O LICENCI
12.1. Pojam ugovora o licenci
Kod ugovora o licenci ugovorne strane su
davalac licence i sticalac licence
.
Ugovorom o licenci obavezuju se davalac licence da sticaocu licence ustupi, u celini ili
delimi
č
no, pravo isk
oriš
ć
avanja pronalaska, tehni
č
k
og znanja i iskustva,
ž
iga, uzorka ili
modela, a sticalac licence se obavezuje da mu zato plati od
re
đ
enu naknadu. Ugovor o
licenci mora biti zaklju
č
en u pismenoj formi.
Licenca
je pravo k
oriš
ć
enja nekog prava
industrijske svojine tre
ć
eg lica.
Pod
industrijskom svojinom
podrazumevaju se prava na odr
e
đ
e
na
nematerijalna dobra koja imaju svoju primenu i vrednost u proizvodnji i prometu robe i
usluga, odnosno u poslovnim odnosima na tr
žiš
tu.
Zaš
tita industrijske svojine ima za
predmet patente, modele za isk
oriš
ć
avanje, industrijske uzorke i modele, fab
ri
č
ke i
trgova
č
k
e
ž
igove, uslu
ž
ne
ž
igove, trgova
č
k
o ime i oznake ili imena porekla proizvoda
kao i suzbijanje nelojalne konkurencije.
Pronalazak
je novo r
eše
nje od
re
đ
e
nog tehni
č
k
og problema a koje je
primenljivo u industriji ili nekoj drugoj privrednoj delatnosti.
Tehni
č
k
o znanje i iskustvo
(know-how
) je pojam kojim se ozn
a
č
ava
proizvodni
proces, znanje o upotrebi ili primeni industrijske tehnologije, tajni pronalazak,
proizvodno iskustvo, konstrukcije i proizvodne tajne i svako drugo znanje i iskustvo
potrebno za primenu pronalaska i od
re
đ
ene tehnologije.
Robni
ž
ig
je znak kojim pravno ili fizi
č
k
o lice u privrednom prometu obele
ž
ava
svoju robu radi razlikovanja od istovrsne ili sli
č
n
e vrste robe drugog lica.
Uzorak
je slika ili crt
ež
koji mogu poslu
ž
iti za ugled i koji mogu biti preneseni na
industrijske ili zanatske proizvode.
Model
je telo koje predstavlja industrijski ili zanatski proizvod ili koji se na njih
m
ož
e primeniti.
Ugovor o licenci je regulisan Zakonom o obligacionim odnosima, Sl. list SFRJ, br.
29/1978, Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju, Sl. glasnik br. 36/2009, Zakonom
o patentima, usvojen 2011, u vreme pisanja ovog
udž
benika, Zakonom o
ž
igovima, Sl.
glasnik RS, br. 104/2009, Zakonom o modelima i uzorcima, Sl. list SRJ, 19/1995. i
drugim propisima kojima se regu
lišu
prava industrijske svojine.
Trajanje ugovora o licenci od
re
đ
u
ju same ugovorne strane. Ugovor o licenci za
isk
oriš
ć
avanje patentiranog pronalaska, uzorka ili modela ne mo
ž
e biti zaklju
č
en na
vreme du
ž
e od trajanja zakonske z
aš
tite tih prava.
Ugovorna licenca mo
ž
e biti neisklju
č
iva, isklj
u
č
iva ili
meš
ovita. Neisklju
č
iva
licenca daje korisniku pravo isk
oriš
ć
avanja predmeta licence u skladu sa ugovorom, ali
davalac licence zadr
ž
ava pravo da licencu za isti predmet daje drugim licima, odnosno
zadr
ž
ava pravo da njen predmet sam isk
oriš
ć
ava.
Isklju
č
iva licenca daje korisniku isklju
č
ivo pravo isk
oriš
ć
avanja predmeta te
licence, tako da davalac licence nema pravo da licencu za isti predmet daje drugim
licima, niti ima pravo da predmet licence sam isk
oriš
ć
ava.
M
eš
ovita je ona licenca kojom se korisniku daje isklju
č
ivo pravo isk
oriš
ć
avanja
predmeta licence na jednom podru
č
ju, a neisklj
u
č
ivo pravo na drugom. Ako u ugovoru

Privredno pravo
205
Pretpostavlja se da se radi o takvom znanju i iskustvu na osnovu koga sticalac ima
interes da upotrebljava ova znanja i iskustva, jer u suprotnom, nema interesa da se
zaklju
č
uje ovakav ugovor. Ugovorom o know-how n
aj
č
eš
ć
e se prenose znanja i iskustva
koja nisu patentirana. Ponekad se i ne zahteva patentna za
š
tita novog pronalaska,
naro
č
ito onda kada se novi pronalazak
ž
eli zadr
ž
ati u tajnosti. Sadr
ž
ina ugovora o
know-how mo
ž
e biti razli
č
ita. To zavisi od oblasti u kojoj se know-how javlja. N
aj
č
eš
ć
e
se kao predmet ugovora o know-how javljaju proizvodne tajne, tehni
č
k
a
dokumentacija, recepture, uputstva za rad, nacrti,
šem
e, iskustvena pravila i sli
č
no. Sva
ta znanja i iskustva, u konkretnom slu
č
aju, povezana su njihovom pripadn
oš
ć
u
od
re
đ
enom privrednom dru
š
tvu, odnosno preduz
e
ć
u
ili drugom privrednom subjektu.
Know-how je nastao u oblasti tehnike, da bi vremenom dobijao sve bogatiju
sadr
ž
inu i
širi
smisao i p
rešao
granice svoje primene u oblasti tehnike, tako da se
po
č
eo javljati kao zn
a
č
a
jni
č
inilac u privrednom poslovanju u
širem
smislu re
č
i. Na taj
n
a
č
in
je nastao i poslovni know-how, danas isto tako zn
a
č
ajan
kao i tehni
č
k
i know-
how. Postoje poslovna znanja i iskustva potrebna za organizaciju rada i poslovanja,
finansijsko poslovanje, komercijalno poslovanje, marketing, obrazovanje kadrova,
zatim u oblasti poslovanja i drugo. Usled naglog razvoja ovog pravnog instituta
pojavljuju se i pojedine vrste ugovora o know-how pa se tako u nekim pravnim
teorijama govori o takozvanom
č
istom i kombinovanom ugovoru o know-how. Kod
č
istog ugovora o know-how predmet ugovora je samo know-how, a kod kombinovanih
ugovora o know-how mogu za predmet ugovora postojati i druge ugovorne obaveze.
14. UGOVOR O FAKTORINGU
Ugovorom o faktoringu preduz
e
ć
e, o
dnosno drugi pravni subjekt ustupa,
odnosno prodaje banci od
re
đ
en skup svojih potra
ž
ivanja, a banka ga po tom osnovu
kreditira i pr
už
a mu druge odgovaraju
ć
e usluge. Te usluge se mogu da se sastoje u
ispitivanju boniteta komitentovih potencijalnih partnera, marketing,
vo
đ
e
nje
knjigovodstva,
vo
đ
e
nje sporova za komitenta i sl.
Pored banke posao faktoringa mo
ž
e obavljati i neki drugi privredni subjekt kao
š
to su specijalizovane faktoring kompanije. Ugovor o faktoringu nastao je u ame
ri
č
koj
poslovnoj praksi. Evropska poslovna praksa prihvatila je faktoring relativno skoro,
še
zdesetih godina pr
ošl
og veka. Ugovor o faktoringu nije ur
e
đ
en
zakonskim propisima
ve
ć
je
č
ista tvorevina autonomnog privrednog prava i predstavlja skup pravnih pravila
kojima se regu
lišu
privredno pravni odnosi u odre
đ
e
noj poslovnoj i privrednoj celini.
Ugovor o faktoringu je neimenovani ugovor,
meš
oviti ugovor i ugovor koji
spada u autonomne ugovore privrednog poslovanja.
Ugovor o faktoringu se redovno zaklju
č
uje u du
ž
em roku trajanja, pa se smatra
dugoro
č
nim ugovorom. Bez obzira
š
to je ovaj ugovor dugoro
č
an, odnosi se na
potra
ž
ivanja sa k
ra
ć
im
rokom dosp
e
ć
a
do 180 dana. D
už
i rok trajanja ugovora o
faktoringu omogu
ć
ava trajnije stabilno finansiranje komitenta u odr
e
đ
e
noj vrsti
njegovog poslovanja na od
re
đ
enom tr
ž
i
š
tu. Tr
ž
i
š
te mo
ž
e biti na odr
e
đ
e
nom podru
č
ju
ili u od
re
đ
enoj stranoj zemlji, ali se mo
ž
e raditi i o plasmanu od
re
đ
e
nih proizvoda.
Ugovor o faktoringu se
č
eš
ć
e
pojavljuje u me
đ
unarodnoj privrednoj praksi, odnosno
Privredno pravo
206
me
đ
unarodnom privrednom poslovanju. On omogu
ć
ava urednije i sigurnije naplate
potra
ž
ivanja d
oma
ć
eg
izvoznika prema inostranom kupcu.
Ugovorom o faktoringu komitent se obavezuje da na banku, odnosno drugu
organizaciju prenose sva svoja potra
ž
ivanja koja ima prema poslovanim partnerima na
od
re
đ
enom podru
č
ju u trenutku zaklju
č
enja ugovora i koja nastanu tokom njegovog
trajanja. Ovo je u stvari generalna cesija potra
ž
ivanja. Ova potra
ž
ivanja komitent
ustupa odnosno cedira banci, a banka preuzima polo
ž
aj poverioca po tim
potra
ž
ivanjima.
Ugovorom o faktoringu svoja potra
ž
ivanja komitent mo
ž
e ustupiti banci i samo
radi njihove naplate. Banka je
ovlaš
ć
ena da odbije od
re
đ
eni procenat od potra
ž
ivanja
radi svoje naknade.
Od vrednosti ustupljenog, odnosno prodatog potra
ž
ivanja komitent, ima pravo
da od banke naplati odr
e
đ
e
ni procenat u trenutku prenosa potra
ž
ivanja ili u nekom
drugom ugovorenom roku,
č
ime banka, zapravo, kreditira svog komitenta. Komitent je
obavezan da banci plati ugovorenu naknadu za njene usluge po osnovu ugovora o
faktoringu. Usluge se odnose za kamate i tr
oš
kove avansa, za knjigovodstvene usluge,
za poslove oko naplate potra
ž
ivanja i drugo. U n
ašoj
pravnoj teoriji postoje dve
osnovne vrste faktoring posla , pravi faktoring posao i kvazi faktoring posao. Pravim
faktoring poslom se ostvaruju tri funkcije ovog posla, dok se kvazi faktoring poslom
ostvaruje jedna ili dve funkcije.
Tri osnovne funkcije faktoring posla su:
a) funkcija osiguranja kredita;
b) pru
ž
anje stru
č
nih usluga u pogledu ostvarivanja potra
ž
ivanja prema tr
e
ć
em
licima, i
c) funkcija obezb
e
đ
enja gotovinskog novca.
15. UGOVOR O LIZINGU
Ugovorne strane ugovora o lizingu su:
davalac lizinga i korisnik lizinga
.
Ugovor o lizingu je ugovor zaklju
č
en iz
me
đ
u
davaoca lizinga i primaoca lizinga,
kojim se davalac lizinga obavezuje da na primaoca lizinga prenese
ovlaš
ć
enja dr
ž
anja i
k
oriš
ć
enja predmeta lizinga, na od
re
đ
e
no vreme, u kome primalac lizinga u
ž
iva sve
koristi i snosi sve rizike u vezi sa
vlasniš
tvom, a primalac lizinga se obavezuje da mu za
to pl
a
ć
a
ugovorenu naknadu. Ova definicija data je u Izmenama i dopunama Zakona o
finansijskom lizingu (Sl. gl. RS. 31/2011) Predmet lizinga su stvari kao
š
to su u
re
đ
aji,
oprema, vozila i druge slo
ž
ene i korisne stvari. Predmet lizinga mogu biti i
nepokretnosti (poslovni i stambeni objekti). Obi
č
no korisnik lizinga nema dovoljno
sredstava da kupi pomenute stvari, te mu lizing omogu
ć
ava da tu stvar dobije na du
ž
u
privremenu upotrebu i time obezbedi normalno delovanje svoje poslovne delatnosti.
Ugovor o lizingu nije regulisan Zakonom o obligacionim odnosima. Me
đ
utim u
č
lanu 550. stav 1, predvi
đ
a se da pravila o prodaji sa obro
č
nim otplatama cene va
ž
e i u
slu
č
aju drugih pogodbi koje imaju istu su
š
tinu, kao
š
to je, npr. ugovor o zakupu sa
odredbom da
ć
e stvar koja je data u zakup pre
ć
i u svojinu zakupca, ako bude p
la
ć
ao

Privredno pravo
208
Obaveze primaoca lizinga su da p
la
ć
a
lizing rate na ugovoreni n
a
č
in, da
isk
oriš
ć
ava lizing objekt, da omogu
ć
i kontrolu davaoca lizinga, da vrati lizing objekt po
proteku ugovorenog roka, ukoliko ne otkupi predmet lizinga.
Izmenama Zakona o lizingu odr
e
đ
en
je minimalan osniva
č
k
i ulog privrednog
subjekta koji se bavi finansijskim lizingom na 500.000 evra u dinarskoj protivrednosti za
finansijski lizing pokretnih stvari, a 5.000.000 evra za finansijski lizing nepokretnih
stvari. N
a
č
in
i uslovi za izdavanja dozvole za obavljanje poslova finansijskog lizinga i
nadzor nad obavljanjem tih poslova detaljno je regulisan. Privredno dru
š
tvo koje se
bavi finansijskim lizingom mo
ž
e biti osnovano kao dru
š
tvo sa ograni
č
enom
odgovorn
oš
ć
u ili akcionarsko dru
š
tvo. Propisani su i organi dru
š
tva koje se bavi
finansijskim lizingom, kao i
ovlaš
ć
enja Narodne banke Srbije vezano za izdavanje
dozvole za rad.
Najnovijim izmenama u
re
đ
e
no je i pitanje ugovora o finansijskom lizingu,
odnosno prava i obaveza subjekata u poslu finansijskog lizinga, ali i uslovi pod kojima
se mogu obavljati poslovi finansijskog lizinga, nadzor nad poslovanjem davalaca lizinga
i Registar finansijskog lizinga. Ovim izmenama je u
re
đ
e
no da ugovor o lizingu mora biti
zaklju
č
en u pisanoj formi.
Interesantna je odredba izmena iz 2011. prema kojoj ugovor koji nije imenovan
kao ugovor o lizingu, a koji ima obele
ž
je ugovora o lizingu iz posla finansijskog lizinga, u
smislu Zakona o finansijskom lizingu, ili predvi
đ
a ona prava i obaveze za ugovorne
strane koja su tim zakonom odr
e
đ
e
na kao prava i obaveze ugovornih strana iz ugovora
o lizingu, smat
ra
ć
e
se simulovanim ugovorom
(
č
lan 6.).
16. UGOVOR O I
NŽE
NJERINGU
Ugovorne strane u ugovoru o in
ž
enjeringu mogu biti:
konsalting organizacija i
nar
u
č
ilac posla.
Ugovorom o i
nž
enjeringu obavezuje se konsalting i i
nž
enjering organizacija da
za potrebe i po nalogu naru
č
ioca, naru
č
iocu pr
už
i odgovaraju
ć
e intelektualne usluge u
pripremi nekog privrednog poduhvata ili u njegovom iz
vo
đ
e
nju, a naru
č
ilac se
obavezuje da mu zato plati od
re
đ
enu naknadu. Posao konsaltinga i in
ž
enjeringa se
m
ož
e javiti u razli
č
itim privrednim oblastima, odnosno poslovima, a n
aj
č
eš
ć
e se javlja u
oblasti
gra
đ
evi
narstva i drugim sli
č
nim tehni
č
k
im poduhvatima.
Pod in
ž
enjeringom se podrazumeva izrada investicionog programa, izrada
investiciono tehni
č
k
e dokumentacije,
gra
đ
e
nje investicionog objekta, nabavka
investicione opreme i stavljanje iz
gra
đ
enog objekta u pogon. Pored toga, predmet
ovog ugovora mogu biti i poslovi pripreme studije o istra
ž
ivanju tr
ž
i
š
ta, istra
ž
ivanju
potrebnih izvora u istra
ž
ivanju, izvodljivosti i rentabilnosti pojedinih poduhvata.
Predmet mogu biti i savetodavne usluge k
ao š
to su davan
je mišl
jenja, saveta, ocena,
predloga, nadzor nad iz
vo
đ
e
njem radova, op
š
te usmeravanje i koordinacija radova,
osposobljavanje kadrova, kao i raznovrsni oblici garancija. Mo
ž
emo razlikovati i vi
š
e
vrsta ugovora o in
ž
enjeringu. U praksi su najpoznatiji iz
vo
đ
a
č
k
i in
ž
enjering i konsalting
i
nž
enjering. Iz
vo
đ
a
č
k
i i
nž
enjering se ugovara u oblasti
gra
đ
ev
inarstva.
Privredno pravo
209
Konsalting in
ž
enjering je vi
š
e savetodavnog karaktera. Ugovor o in
ž
enjeringu
nije regulisan Zakonom o obligacionim odnosima, ali je delimi
č
no regulisan Zakonom o
spoljnotrgovinskom poslovanju. Predmet ovog ugovora je obavljanje odr
e
đ
e
nih usluga
intelektualnog karaktera, kao
š
to su davanje ideja, izrada tehni
č
k
ih, ekonomskih,
finansijskih studija i tako dalje, pru
ž
anje saveta i stru
č
ne pomo
ć
i u toku izgradnje i u
radovima na iz
gra
đ
e
nom objektu, stru
č
no tehni
č
ki nadzor nad iz
vo
đ
enjem radova i nad
izgradnjom gr
a
đ
evi
nskog objekta, koordinacija svih u
č
esnika u izgradnji objekta i
upravljanje celim projektom. Predmet ovog i
nž
enjeringa, dakle, ne sastoji se u
neposrednom izv
o
đ
e
nju
gra
đ
evi
nskih radova i u nabavci investicione opreme,
ve
ć
se
svodi na upravljanje, savet i nadzor nad radovima.
Predmet ugovora o in
ž
enjeringu mo
ž
e biti deo nekog drugog slo
ž
enog ugovora
tako da ovaj ugovor u tom slu
č
aju nema karakter samostalnog ugovora.
Prava konsalting organizacije su: pravo na dobijanje podataka, pravo na
anga
ž
ovanje drugih str
u
č
njaka za posao, pravo na izmenu projekata i radova, autorsko
pravo nad projektom i dokumentacijom i pravo na nagradu. Obaveze konsalting
organizacije su: obaveza postupanja po pravilima struke, obaveza stalne saradnje sa
naru
č
iocem posla i obaveza
č
uvanja poverljivih podataka. Obaveza naru
č
ioca posla je
da plati ugovorenu nagradu.
17. UGOVOR O FR
ANŠIZI
NGU
Ugovorne strane u ugovoru o fran
š
izingu su:
davalac fra
nš
izinga i primalac
fra
nš
izinga.
Davalac fran
ši
zinga se obavezuje da
vrši
sukcesivno isporuku robe, pru
ž
a
od
re
đ
ene privredne usluge, prenosi svoje znanje i iskustvo u proizvodnji i poslovanju
na drugu ugovornu stranu primaocu fran
ši
zinga, a primalac fran
š
izinga se obavezuje
da plati odre
đ
e
nu naknadu i da se u svom poslovanju pridr
ž
ava obaveza iz ugovora.
Predmet ugovora o fran
š
izingu mogu biti trgova
č
k
o ime davaoca fran
ši
zinga, njegov
robni ili uslu
ž
ni
ž
ig ili neko drugo spoljno obele
ž
je, poslovna i tehni
č
k
a znanja i iskustvo,
š
kolovanje kadrova primaoca fran
š
izinga, odgovaraju
ć
e konsultacije tokom poslovanja
na osnovu ugovora i sli
č
no. Obi
č
no su davaoci fran
ši
zinga poznate i uspe
š
ne firme za
č
ije su usluge fran
ši
zinga zainteresovane druge firme kako bi unapredile svoje
poslovanje.
Ugovor o fran
ši
zingu je neimenovani, dvostrano obavezni, tipski i formularni,
meš
oviti ugovor, kojim se ugovaraju obaveze ugovornih strana. Ovaj ugovor je tak
o
đ
e
i
slo
ž
eni ugovor koji je sastavljen od vi
š
e imenovanih ugovora. Sastavljen je od
elemenata ugovora o prodaji, ugovora o delu, ugovora o zastupanju, ugovora o
ustupanju prava na industrijsku svojinu i drugih.
Ugovor o fran
š
izingu nije kao poseban imenovani ugovor, zakonski regulisan, ni
u n
aše
m, ni u uporednom pravu. On je tvorevina autonomnog trgova
č
k
og prava, pa su
stoga njegovi izvori, pre svega op
š
ti uslovi fran
ši
zing kompanija, njihovi tipski i
formularni ugovori, dispozitivne norme
gra
đ
a
nskog i trgova
č
k
og prava, op
š
ti i trgova
č
k
i
obi
č
aji, sudska i arbitra
ž
na praksa.

Privredno pravo
211
Ovaj ugovor je neimenovani, m
eš
oviti ugovor, koji je tvorevina autonomnog
prava. Nije regulisan ni unut
raš
njim ni uporednim zakonodavstvom.
Ugovor o forfetingu se prete
žn
o koristi
u me
đ
unarodnom privrednom
poslovanju. N
aj
č
eš
ć
e se kao u
č
esnici u ovom pravnom postupku, pojavljuju izvoznici,
banka kojoj izvoznik prodaje svoje potra
ž
ivanje i izvoznikov du
ž
nik, tj. uvoznik. U ovom
poslu se mo
ž
e pojaviti i uvoznikova banka. Ugovor o forfetingu je najsli
č
niji ugovoru o
faktoringu i kod jednog i kod drugog ugovora se aktiviraju nerealizovana potra
ž
ivanja,
zatim se ubrzavaju ne samo nov
č
ane nego i robne cirkulacije, p
oš
to se ovi ugovori i
poslovi zaklju
č
uju zbog ubrzavanja i omogu
ć
avanja robnog prometa, u posebnim,
specifi
č
nim uslovima.
M
e
đ
utim, iz
me
đ
u
ovih ugovora ima i znatnih razlika. Ugovor o forfetingu se
zaklju
č
uje za potra
ž
ivanja sa du
ž
im rokom dospe
ć
a (
duž
e od 180 dana), u dugoro
č
nim
privrednim poslovima kao
š
to su isporuka industrijske opreme, iz
vo
đ
enje investicionih
radova u inostranstvu i sli
č
no. Za razliku od faktoringa kod koga komitent ustupa banci
skup svojih potra
ž
ivanja na od
re
đ
e
nom podru
č
ju, kod forfetinga komitent ustupa banci
jedno od
re
đ
e
no potra
ž
ivanje, prema odr
e
đ
e
nom du
žn
iku, iz odr
e
đ
e
nog privrednog
posla, ili vi
š
e takvih potra
ž
ivanja prema istom du
žn
iku iz istog pravnog posla.
Ugovorom o forfetingu komitent se obavezuje da banci ustupi odr
e
đ
e
no
potra
ž
ivanje, a banka se obavezuje da to potra
ž
ivanje preuzme i da ga otkupi od
komitenta, umanjuju
ć
i vrednost potra
ž
ivanja za ugovoreni diskont. Banka ili druga
finansijska organizacija preuzima rizik naplate preuzetog potra
ž
ivanja.
Bitno je da se radi o potra
ž
ivanju dugoro
č
nog karaktera koje nije opter
e
ć
e
no
mogu
ć
nostima regresnog zahteva tr
e
ć
eg
lica, a koje je istovremeno obezb
e
đ
e
no nekim
sigurnim ugovorenim sredstvima obezbe
đ
enja.
Privredno pravo
212
V
BANKARSKI
POSLOVI
1. POJAM I SUBJEKTI BANKARSKIH POSLOVA
Bankarsko poslovanje je posebna privredna delatnost,
č
iji je osnovni predmet
poslovanja, promet novca. Tak
o
đ
e,
obuhvata i druge srodne poslove. Bankarsko
poslovanje
č
ine pojedini bankarski poslovi. Bankarski poslovi su pravni poslovi koji se
zaklju
č
uju iz
me
đ
u
bankarskih organizacija u vezi sa pravnim prometom novca i
obavljanjem privrednih usluga, usluga sa novcem.
Banka je akcionarsko dru
š
tvo sa sed
iš
tem u Republici Srbiji, koja ima dozvolu za
rad Narodne banke Srbije i obavlja depozitne i kreditne poslove, a m
ož
e i obavljati
druge poslove u skladu sa zakonom.
Banka za posebne namene je banka koja se osniva, u smislu zakona kojim se
u
re
đ
uje
st
e
č
aj
i likvidacija banaka i dru
š
tava za osiguranje, na zahtev agencije nadle
ž
ne
za osiguranje depozita osnovane posebnim zakonom. Osniva se na odre
đ
e
no vreme,
radi prenosa celokupne ili dela imovine i obaveza banke kojoj je Narodna banka Srbije
oduzela dozvolu za rad. Osn
iva
č
banke za posebne namene je Agencija.
Banke samostalno obavljaju delatnost, radi ostvarivanja dobiti. To su poslovne banke.
Postoji i emisiona - centralna, nacionalna banka koja izdaje novac, odnosno druga
sredstva p
la
ć
a
nja. U na
š
oj zemlji je to Narodna Banka Srbije (ranije Jugoslavije).
Banka je pravno lice. U pogledu osnivanja, statusa, organizacije, upravljanja i
poslovanja, banke u
ž
ivaju poseban pravni re
ž
im, u
re
đ
en
Zakonom o bankama. Banka
u svom nazivu mora imati
re
č
”
bank
a”.
M
e
đ
utim, ukoliko ovim zakonom nije drug
a
č
ije
u
re
đ
e
no, na banke se
primenjuje op
š
ti pravni re
ž
im koji va
ž
i za privredne subjekte uop
š
te, ali samo za
pitanja koja nisu ur
e
đ
e
na navedenim posebnim bankarskim zakonom.
Banka se osniva kao akcionarsko dru
š
tvo ugovorom o osnivanju i
obezb
e
đ
enjem sredstava u osniva
č
k
i kapital banke. Mogu ih osnivati do
ma
ć
a
i strana
pravna i fizi
č
k
a lica pod uslovima ut
vr
đ
enim Zakonom o bankama, Sl. glasnik RS, br
107/2005 i 91/2010. Strana lica osnivaju banku pod uslovima uzajamnosti. Banku mogu
osnovati najmanje dva osniva
č
a. Ugovorom o osnivanju banke utvr
đ
uju se pitanja koja
su zn
a
č
a
jna za nastanak banke, po
č
ev od naziva osniva
č
a, naziva i sed
iš
ta banke, iznosa
ukupnog osniva
č
k
og kapitala banke, pa do prava, obaveza i odgovornosti osniva
č
a
banke za obaveze banke, poslova koje obavlja banka i uslova za njen prestanak.
Zbog zn
a
č
aja
poslova koje obavljaju u zemlji, propisani su uslovi koje moraju
ispunjavati banke da bi bile organizovane i registrovane u Registru privrednih
subjekata. Ovi uslovi se n
aj
č
eš
ć
e odnose na: minimalne iznose sredstava sa kojima
raspola
ž
e i koje su potrebne za rad banke, zatim na stru
č
nu spremu zaposlenih lica u
banci, na minimum rezerve sigurnosti, na minimum uslova rada i poslovanja i sli
č
no.

Privredno pravo
214
Š
to se ti
č
e delatnosti banka m
ož
e biti specijalizovana za od
re
đ
enu vrstu
bankarskih poslova koje obavlja kao svoju osnovnu i prete
ž
nu delatnost. Banka m
ož
e
biti: depozitna (primanje novca i drugih vrednosti na
č
uvanje
ili š
tednju), zalo
žn
a
(davanje kredita koji se obezbe
đ
uju zalaganjem pokretne stvari, k
ao š
to je ru
č
na
zaloga), hipotekarna (davanje kredita koji se obezbe
đ
uje zalaganjem nepokretnosti,
hipotekarni kredit, odnosno hipoteka), izvozna banka (za kreditiranje izvoza robe) i
sli
č
no.
Bankarsko poslovanje vr
ši
se iz
me
đ
u
banke i njenih klijenata. Bankarski klijenti
mogu biti dom
a
ć
a i s
trana fizi
č
k
a i pravna lica za koje banka obavlja od
re
đ
ene
bankarske poslove. Klijenti banke mogu biti stalni, to jest oni klijenti koji svoje
celokupno finansijsko poslovanje obavljaju preko te banke i prolazni klijenti, tj. klijenti
kojima banka pru
ž
a od
re
đ
e
ne usluge od slu
č
aja do slu
č
aja, odnosno povremeno.
Izme
đ
u
banke i njenog klijenta uspostavlja se od
re
đ
e
ni pravni odnos, u zavisnosti od
vrste posla koju banka obavlja za tog klijenta.
Prema polo
ž
aju u poslu, klijent mo
ž
e biti ban
č
in du
žn
ik, kad prema banci ima
od
re
đ
eno dugovanje kao
š
to je, npr. obaveza po ugovoru o kreditu. Zatim, banka mo
ž
e
biti du
ž
nik svom klijentu, kada klijent potra
ž
uje od banke odre
đ
eno potra
ž
ivanje kao
š
to je, npr. ulog na
š
tednju ili teku
ć
i
ra
č
un. Me
đ
utim, banka nije ni poverilac ni du
ž
nik u
odnosu na klijenta kada pru
ž
a odr
e
đ
e
ne usluge kao
š
to je ugovor o sefu i sl.
Banka odgovara za
š
tetu koju ona ili njeno osoblje p
ri
č
i
ni klijentu u nekom
bankarskom poslu koji za njega obavlja. Posebna odgovornost banke prema klijentu
postoji u pogledu
č
uvanja poslovne, tj. profesionalne tajne koju
č
ine: podaci o
finansijskoj situaciji klijenta, o poslovima zaklju
č
enim sa klijentom i sl.
2. VRSTE
BANKARSKIH
POSLOVA
Pojedine vrste bankarskih poslova mogu se ut
vr
đ
i
vati prema razli
č
itim
kriterijumima. Najpoznatiji kriterijum prema kome se razvrstavaju svi bankarski poslovi
jeste
polo
ž
aj banke
u od
re
đ
enom bankarskom poslu u odnosu na klijenta. Prema
ovom kriterijumu bankarski poslovi se dele na aktivne, pasivne i neutralne bankarske
poslove.
3. AKTIVNI
BANKARSKI
POSLOVI
Pod aktivnim bankarskim poslovima se podrazumevaju bankarski poslovi kod
kojih se banka na
j
č
eš
ć
e pojavljuje u ulozi
poverioca
, a ban
č
in klijent po pravilu se
pojavljuje u ulozi du
ž
nika. Ovim bankarskim poslovima bankarska organizacija
obezb
e
đ
uje za klijente ugovorenu koli
č
inu novca i na taj n
a
č
in
banka u velikoj meri
m
ož
e da uti
č
e na tr
ž
i
š
ne odnose, stimu
liš
u
ć
i pojedine oblike potr
oš
nje odobravanjem
isplate od
re
đ
e
ne koli
č
ine novca. U ovim poslovima banka ima prema klijentu od
re
đ
ena
Privredno pravo
215
potra
ž
ivanja, a klijent prema banci ima odgovaraju
ć
i dug. Svi aktivni bankarski poslovi
predstavljaju nov
č
ani promet od banke prema klijentu.
U aktivne bankarske poslove svrstavaju se: razne vrste ugovora o kreditu,
lombard, relombard, eskont i reeskont.
3.1. Kreditni
poslovi
Kreditni poslovi su poslovi koji podrazumevaju davanje razli
č
itih nov
č
anih
zajmova klijentima, s obavezom da ih ovi vrate banci u ugovoreno vreme s
odgovaraju
ć
om kamatom.
3.1.1. Ugovor o kreditu
Ugovori o kreditu su na
j
č
eš
ć
i i najzn
a
č
aj
niji bankarski poslovi u savremenom
dru
š
tvu. Celokupna privredna delatnost i privredni razvoj su zasnovani na kreditu.
Privredni sistemi u savremenom svetu su u su
š
tini zasnovani na kreditnim odnosima.
Krediti su vezani za postojanje novca, robne proizvodnje i tr
žiš
ta.
Ugovori o kreditu su kod nas regulisani Zakonom o obligacionim odnosima.
Prema ovom zakonu, ugovor o kreditu je ugovor kojim se banka obavezuje da
korisniku kredita stavi na raspolaganje odre
đ
eni nov
č
ani iznos, na od
re
đ
eno ili
neod
re
đ
e
no vreme, uz od
re
đ
enu namenu ili bez odr
e
đ
e
ne namene, a s druge strane
korisnik se obavezuje da
ć
e banci vratiti dobijeni iznos novca u ugovoreno vreme sa
kamatom ili bez kamate, kako je to
ve
ć
ugovorom ut
vr
đ
e
no.
Ugovorom o kreditu korisnik se obavezuje da dobijeni kredit vrati banci u
ugovorenom roku. Radi z
aš
tite ban
č
inih interesa kredit se redovno obezb
e
đ
uje na
odgovaraju
ć
e n
a
č
ine.
Kredit koji se obezbe
đ
uje stvarima koje korisnik kredita daje
banci u zalogu (hipoteka) je realni kredit. Kada se kredit daje na osnovu poverenja
banke u bonitet korisnika, onda se radi o personalnom kreditu.
Banka m
ož
e otkazati ugovor o kreditu pod od
re
đ
enim uslovima, tj. u
od
re
đ
enim situacijama i pre isteka ugovorenog roka trajanja kredita, npr. ako klijent
kredit koristi nenamenski. Sa druge strane, korisnik kredita mo
ž
e odustati od ugovora,
i to samo pre nego
š
to je po
č
eo koristiti taj kredit. Korisnik mo
ž
e vratiti kredit i pre
isteka roka ugovorenog za vra
ć
anje kredita, ali je obavezan da o tome obavesti banku
unapred. U tom slu
č
aju banka ne mo
ž
e da z
ara
č
una kamatu za period od dana vra
ć
anja
kredita do dana kada je to po ugovoru trebalo da bude vra
ć
en.

Privredno pravo
217
uvoznik rambursnim kreditom p
la
ć
a
izvozniku kupljenu robu. Rambursnim
kreditima se u velikoj meri podsti
č
e i stimu
liše
spoljnotrgovinska razmena.
11) Vinkulacioni krediti se odobravaju uz obavezu korisnika kredita da kod
banke deponuju dokumenta kojima se raspola
ž
e robom. Na ovaj n
a
č
in
se
banka obezb
e
đ
uje u pogledu vra
ć
anja kredita vredn
oš
ć
u robe, kojom
primalac kredita ne mo
ž
e da raspola
ž
e jer su robni dokumenti deponovani
kod banke. Kada kredit bude izmiren, banka vra
ć
a robna dokumenta
primaocu kredita.
3.1.3. Hipotekarni kredit
Hipotekarni kredit predstavlja dugoro
č
n
i kredit koji se odobrava uz
obezb
e
đ
enje hipotekom na nepokretnoj stvari. Predmeti hipoteke mogu biti:
industrijski objekti, zgrade, stanovi, poljoprivredna ze
mljiš
ta itd. M
e
đ
utim, u nekim
slu
č
ajevima hipoteke mogu biti i pokretne stvari, koje imaju veliku vrednost, kao npr.
avioni i brodovi. Hipotekarni kredit u stvari jeste realni kredit, jer poverioca interesuje
samo bonitet nepokretnosti koja predstavlja predmet zaloge.
Poverilac ovog kredita osigurava svoj kredit, tako
š
to uz saglasnost du
ž
nika ima
pravo zaloge nad nepokretnom stvari. Pravo zaloge se realizuje tako
š
to se u visini
odobrenog hipotekarnog kredita upisuje u zemlji
š
ne knjige pravo vlasni
š
tva poverioca
nad nepokretnom imovinom, uz saglasnost d
už
nika. Po pravilu, iznos hipotekarnog
kredita je znatno manji od tr
ž
i
š
ne vrednosti nepokretnosti. Vlasnik nepokretne stvari
m
ož
e tu nepokretnost, dok traje zaloga, otu
đ
it
i, ali i tada poverilac ima pravo naplate
bez obzira na iz
vrš
enu promenu vlasnika nepokretnosti.
Hipotekarni kredit se odobrava ugovorom koji se zaklju
č
uje izme
đ
u poverioca,
to jest davaoca kredita i du
ž
nika, to jest korisnika kredita. Ugovor sadr
ž
i slede
ć
e
elemente: iznos hipotekarnog kredita; visinu kamatne stope po hipotekarnom kreditu;
rok vra
ć
anja hipotekarnog kredita; n
a
č
in
isplate hipotekarnog kredita; pravo
otkazivanja hipotekarnog kredita i dr.
Hipotekarni krediti mogu se otp
la
ć
i
vati na dva n
a
č
ina,
fiksnom otplatom i
anuitetskom otplatom.
Kod hipotekarnog kredita hipotekarni du
žn
ik ima pravo otkazivanja kredita, sa
otkaznim rokom najmanje od
š
est meseci. M
e
đ
utim, banka koja je davalac
hipotekarnog kredita nema pravo otkazivanja ovog kredita. Izuzetno, banka mo
ž
e
otkazati kredit kad du
žn
ik ne p
la
ć
a
na vreme rate kredita, kad du
ž
nik proda
nepokretnu stvar tre
ć
em licu koje banka ne prihvati kao svog du
ž
nika, kada nastanu
promene u vrednosti zalo
ž
ne stvari (njeno smanjenje) u odnosu na njenu prvobitnu
procenjenu vrednost i dr.
Ukoliko du
ž
nik od
re
đ
e
ne rate hipotekarnog kredita ne isplati na vreme, tada
poverilac tj. banka ima pravo da svoje potra
ž
ivanje naplati prinudnim putem, npr.
prodaja na licitaciji.
Privredno pravo
218
3.1.4. Konzorcijalni kredit
Konzorcijalni kredit je bankarski posao kojim se obezb
e
đ
uju nov
č
ana sredstva
od strane vi
š
e banaka za finansiranje izgradnje velikih investicionih objekata koji su od
zn
a
č
aja
za privredu. Ova vrsta posla se zasniva na osnovu
me
đ
ubankarske saradnje.
Konzorcijalni kredit je karakteristi
č
an po tome
š
to su kod njega uklju
č
eni kao kreditori
najmanje dve banke. Ova vrsta kredita se daje kada jedna banka nema finansijske
mogu
ć
nosti za potencijalnu investiciju. U takvoj situaciji poslovne banke se povezuju
ugovorom u konzorcijum uz obaveznu naznaku cilja formiranja konzorcijuma. Bitno je
napomenuti da konzorcijum banaka nema svojstvo pravnog lica. Ugovor kojim se
osniva bankarski konzorcijum sadr
ž
i: ciljeve osnivanja konzorcijuma; banke koje
osnivaju konzorcijum
(
č
lanove konzorcijuma); banka (gestor banka) koja u ime
č
lanova
konzorcijuma rukovodi njegovim radom; organe upravljanja poslovima konzorcijuma;
prava i obaveze
č
lanova konzorcijuma; vremenski rok trajanja konzorcijuma; n
a
č
in
sn
oše
nja rizika
č
lanova konzorcijuma.
Bankarski konzorcijum m
ož
e imati povremeni ili trajni karakter. Povremeni
konzorcijum se formira kod pojedin
a
č
nih
investicija, kao
š
to su: izgradnja naftovoda,
puteva i sl., a trajni kod dugoro
č
nih i specijalizovanih poslova. Po
š
to poslove
konzorcijuma ne mogu da vode sve banke, one te poslove poveravaju jednoj banci,
č
lanici. Ova banka vodi pregovore oko dobijanja kredita, emituje obveznice i vodi sve
va
žn
e poslove konzorcijuma.
Konzorcijum se osniva da bi jedna banka smanjila rizik od davanja kredita, jer se
taj rizik ravnomerno rasp
ore
đ
u
je na sve
č
lanice u konzorcijumu. Sve banke,
č
lanice
konzorcijuma, zaklju
č
uju
me
đ
usobni ugovor kojim se precizno defin
iše: i
znos kredita
koji se odobrava, pojedin
a
č
no
u
č
eš
ć
e
banaka u odobravanju kredita, rok vra
ć
anje
datog kredita, iznos kamate na odobreni kredit i sl.
3.1.5. Ugovor o kreditu na osnovu zaloge hartija od vrednosti
Ugovor o kreditu na osnovu zaloge hartije od vrednosti je kredit kojim korisnik
kredita z
alaže
banci hartiju od vrednosti za njegovo obezb
e
đ
enje. Ovakva vrsta kredita
se m
ož
e svrstati u takozvane pokrivene kredite jer se kao pok
ri
ć
e
koristi od
re
đ
ena
hartija od vrednosti, na primer: menica. Hartija od vrednosti koja se koristi kao zaloga
m
ož
e pripadati korisniku kredita. Tada je
re
č
o sopstvenoj menici ili tre
ć
em licu, ako on
na to pristane. Hartija od vrednosti koja je data kao zaloga za obezb
e
đ
e
nje datog
kredita ostaje i dalje u
vlasniš
tvu korisnika, odnosno tre
ć
eg lica u zavisnosti od toga o
č
ijoj hartiji se radi. Dalja sudbina hartije zavisi od otplate odobrenog kredita. Dok traje
ugovoreni rok za k
oriš
ć
enje kredita, zalo
ž
ena hartija se nalazi u posedu banke, ali
banka ne mo
ž
e raspolagati tom hartijom za to vreme. Kada korisnik uredno i u
celokupnom iznosu otplati kredit i samim tim ispuni svoju obavezu, prestaje i zalo
žn
o
pravo banke na toj hartiji od vrednosti. Me
đ
utim, ako korisnik ne vrati odobreni kredit
po njegovoj dospelosti, zal
ož
ena hartija od vrednosti slu
ž
i banci kao namirenje njenog
potra
ž
ivanja prema korisniku. U tom slu
č
aju banka m
ož
e prodati zalo
ž
enu hartiju od
vrednosti i tako namiriti dug.

Privredno pravo
220
hartija od vrednosti koji je umanjen za od
re
đ
eni iznos (diskont). Obi
č
no se radi o
otkupu nedospelih kratkoro
č
nih potra
ž
ivanja i hartija od vrednosti. Visina nov
č
anog
iznosa koji
ć
e banka isplatiti klijentu zavisi od boniteta potra
ž
ivanja i boniteta hartija od
vrednosti.
Reeskont
je posao u kome banka otkupljuje nedospela potra
ž
ivanja i nedospele
hartije od vrednosti, prodaju
ć
i ih nekoj drugoj banci ili nekom drugom licu, pre njihove
dospelosti, naravno opet uz odgovaraju
ć
i diskont. Eskont i reeskont predstavljaju
zn
a
č
ajan
instrument monetarne politike centralne i emisione banke, jer se ovim
poslovima direktno uti
č
e na koli
č
inu novca u prometu.
4. PASIVNI
BANKARSKI
POSLOVI
Kod pasivnih bankarskih poslova banka je
d
už
nik
u odnosu na svog klijenta.
Ovim bankarskim poslovima banka prikuplja nov
č
ana sredstva da bi mogla da posluje.
U pasivne bankarske poslove spadaju: 1. Nov
č
ani depozit, 2. Ugovor o
deponovanju hartija od vrednosti, 3. Ulog na
š
tednju, 4. Bankarski teku
ć
i
ra
č
uni, 5.
Izdavanje hartija od vrednosti i 6. Emisioni poslovi.
4.1. Ugovor
o
nov
č
a
nom depozitu
Banke mogu primati nov
č
ane depozite u do
ma
ć
im
i stranim sredstvima
p
la
ć
a
nja, u skladu sa zakonskim propisima.
Ugovor o nov
č
anom depozitu je ugovor kojim se banka obavezuje da primi, a
deponent da kod banke polo
ž
i od
re
đ
eni iznos. U ovom bankarskom poslu banka je
depozitar. Na osnovu ovog ugovora banka sti
č
e pravo da raspola
ž
e deponovanim
novcem i du
žn
a je da ga vrati prema dogovorenim uslovima. U skladu sa ugovorom o
nov
č
anom depozitu, banka svom klijentu pr
už
a odgovaraju
ć
e usluge u pogledu
č
uvanja
novca i raspolaganja njime na
ra
č
un klijenta. Na osnovu ugovora o nov
č
anom depozitu,
banka ot
vara ra
č
un putem kog se knji
ž
e sva potra
ž
ivanja i dugovanja koja budu
proistekla iz poslovanja sa deponentom, izme
đ
u banke i deponenta i deponenta i
tre
ć
eg lica.
Nov
č
ani depozit kod banke m
ož
e biti po vi
đ
enju ili oro
č
en, s otkaznim rokom ili
bez otkaznog roka, s posebnom namenom ili bez namene. Ako nije druga
č
ije
ugovoreno, smatra se da je
ra
č
un nov
č
anog depozita po vi
đ
enju,
š
to zn
a
č
i
da deponent
ima pravo da raspola
ž
e saldom svog
ra
č
una, u celosti ili delimi
č
no u svakom trenutku.
Deponovanje nov
č
anih sredstava s d
už
im otkaznim rokom banka pot
vr
đ
u
je izdavanjem
deponentu odgovaraju
ć
e isprave, certifikata. Depozitni certifikat je hartija od vrednosti
pa je samim tim i prenosiv u skladu sa zakonom. Preno
š
enjem ovog certifikata, njegov
pribavilac sti
č
e sva prava iz ugovora o deponovanju nov
č
anih sredstava koja je imao
njegov prenosilac.
Naloge deponenta, u pogledu isplate s
ra
č
una, banka je du
ž
na da sprovede
samo ako na
ra
č
unu postoji pok
ri
ć
e.
Na osnovu Ugovora o bankarskom depozitu, banka je du
žn
a da
vrši
isplate s
ra
č
una deponovanih nov
č
anih sredstava samo u granicama raspolo
ž
ivih sredstava. Isto
vrednosti, s tim da mu banka odmah odobrava nov
č
ana sredstva u nominalnom iznosu
Privredno pravo
221
tako, banka je du
žn
a da ob
aveš
tava deponenta o svakoj promeni na njegovom
ra
č
unu,
o prek
ora
č
e
nju raspolo
ž
ivih sredstava i da krajem svake godine ili u k
ra
ć
im
ugovorenim
rokovima, podnese deponentu izve
š
taj o stanju ra
č
una.
Ugovorom o nov
č
anom depozitu se ut
vr
đ
u
je visina kamate koju je banka du
ž
na
da p
la
ć
a
deponentu za nov
č
ana sredstva. Ako u ugovoru o nov
č
anom depozitu nije
od
re
đ
ena visina kamatne stope, primenjuje se zakonska kamata.
4.2.
Ugovor o deponovanju hartija od vrednosti
Ugovor o deponovanju hartija od vrednosti je ugovor kojim se banka obavezuje
da
ć
e uz naknadu, preuzeti od deponenta odre
đ
e
ne hartije od vrednosti kao
š
to su:
akcije, obveznice i drugo, radi njihovog
č
uvanja i v
rše
nja prava i obaveza koje deponent
po osnovu tih hartija ima. Ako ugovorom nije druga
č
ije ugovoreno, banka m
ož
e
vršiti
prava iz deponovanih hartija od vrednosti, isklju
č
ivo za
ra
č
un deponenta.
Banka se obavezuje na
č
uvanje deponovanih hartija od vrednosti, kao i da za
ra
č
un deponenta preduzima sve radnje radi o
č
u
vanja i ostvarivanja njegovih prava iz
hartija od vrednosti. Ako nije druga
č
ije ugovoreno, banka je du
žn
a da za
ra
č
un
deponenta nap
la
ć
uje
nastale kamate, dividendu, glavnicu i u op
š
te, sve sume za koje
deponovane hartije od vrednosti daju pravo kada one dospeju za naplatu. Nap
la
ć
e
ne
sume banka je du
žn
a da stavi na raspolaganje deponentu. Tak
o
đ
e, banka je
duž
na
da,na zahtev deponenta, vrati deponovane hartije od vrednosti u svako doba. Ako se
ugovorom sporazumela sa deponentom, mo
ž
e mu umesto tih hartija platiti
odgovaraju
ć
i iznos,
č
ime se podrazumeva da je banka vratila deponentu pomenute
hartije.
4.3. Ulog
na š
tednju
Bankarske organizacije prikupljaju slobodna nov
č
ana sredstva
gra
đ
ana na dva
n
a
č
ina:
ulozima na
š
tednju i preko teku
ć
ih
ra
č
un
a gra
đ
a
na. Ulog na
š
tednju je nov
č
ani
iznos koji u
laga
č
(
š
ted
iš
a) daje banci na
š
tednju pod ugovorenim uslovima. Na osnovu
uloga na
š
tednju, banka prima i
č
uva nov
č
ana sredstva
gra
đ
a
na i ispla
ć
uje kamatu.
Ulozi na
š
tednju mogu biti po vi
đ
enju ili oro
č
eni, sa otkaznim rokom ili bez otkaznog
roka. Banka je obavezna da dospeli
š
tedni ulog, na zahtev u
laga
č
a,
isplati u celosti ili
delimi
č
no.
Na ulog na
š
tednju po vi
đ
enju banka po pravilu isp
la
ć
uje
kamatu po ni
ž
oj
kamatnoj stopi. Ova nov
č
ana sredstva banka te
ž
e mo
ž
e da iskoristi i te
ž
e mo
ž
e da
plasira jer na zahtev ulaga
č
a bankarska organizacija ima obavezu da odmah i u celosti
isplati u
š
t
e
đ
eni iznos. Kod oro
č
enog uloga na
š
tednju, mogu
ć
nosti plasmana
š
tednih
sredstava od strane banke su mnogo ve
ć
i. Zbog toga banka kod ovakve vrste
š
tednje
isp
la
ć
uje kamatu na osnovu vi
š
e kamatne stope.
Za razliku od op
š
teg obligacionog pravila, po kome nije dozvoljeno ugovaranje
kamate na kamatu, kod
š
tednih uloga, u
laga
č
ima pravo i na kamatu na kamatu.
Neisp
la
ć
ena ob
ra
č
unata kamata pripisuje se glavnici, pa kamata dalje t
e
č
e
na tako
ut
vr
đ
e
nu glavnicu.
Banka je du
ž
na da na osnovu uloga na
š
tednju izda deponent
u š
tednu knji
ž
icu
koja m
ož
e glasiti na ime t
a
č
no
od
re
đ
e
nog lica, na donosioca ili na
ši
fru.
Š
tedna knji
ž
ica

Privredno pravo
223
4.5. Emisioni
poslovi
Emisioni posao se odnosi na rad centralne i emisione banke u jednoj zemlji.
Ovaj posao podrazumeva izdavanje nov
č
anica i kovanog novca u jednoj zemlji kao
zakonskog sredstva p
la
ć
anja.
Emisioni posao spada u grupu pasivnih bankarskih poslova, jer emisiona banka
izdavanjem nov
č
anica i kovanog novca garantuje kupovnu mogu
ć
nost nov
č
anica i
kovanog novca u njihovim nominalnim iznosima.
Emisioni posao predstavlja instrument monetarne politike jedne zemlje.
Pomo
ć
u ovog posla se ut
vr
đ
uje
ukupna koli
č
ina novca koja se nalazi u opticaju i samim
tim uti
č
e na stabilnost privrednih odnosa u jednoj zemlji. U n
ašoj
zemlji ovaj posao
isklju
č
ivo obavlja Narodna banka Srbije. Narodna banka Srbije snabdeva potrebnom
koli
č
inom nov
č
anica i kovanog novca druge bankarske organizacije u zemlji.
5. NEUTRALNI
BANKARSKI
POSLOVI
Neutralni bankarski poslovi su uslu
žn
i poslovi banaka. Kod ovih poslova se
banaka ne pojavljuje ni u ulozi poverioca ni u ulozi du
žn
ika,
ve
ć
za stru
č
ne usluge koje
pru
ž
a klijentima dobija od
re
đ
e
nu proviziju.
U neutralne bankarske poslove spadaju naro
č
ito: 1. Ugovor o sefu; 2. Bankarske
garancije, 3. Inkaso poslovi; 4. Poslovi akreditiva; 5. Ugovor o faktoringu, 6. Ugovor o
forfetingu i dr.
5.1. Ugovor
o
sefu
Ugovor o sefu je ugovor kojim se banka obavezuje da korisniku stavi na
upotrebu sef za od
re
đ
e
ni period, a korisnik se obavezuje da za to banci plati od
re
đ
enu
naknadu. Sef predstavlja odgovaraju
ć
u zatvorenu pregradu ili kasetu u kojoj korisnik
č
uva svoje stvari.
Na osnovu ovog ugovora, banka se obavezuje da
ć
e preduzeti sve potrebne
mere kako bi obezbedila nadzor nad sefom i dr
ž
ala sef u ispravnom i upotrebljivom
stanju. Pristup sefu ima samo njegov korisnik ili punomo
ć
nik. Pristup sefu se ostvaruje
po pravilu, sistemom saklju
č
arstva. Po tom principu sef obavezno ima dve brave, od
kojih se svaka otvara drugim, razli
č
itim klju
č
em. Klju
č
jedne brave se nalazi kod
korisnika sefa, a druge kod
ovlaš
ć
enog bankarskog lica. Sef se otvara isklju
č
ivo
upotrebom oba klju
č
a, uz pravo korisnika da ostane nasamo dok se sef koristi. Korisnik
sefa ne sme imati duplikat klju
č
a ban
č
ine brave, a s druge strane banke ne sme dr
ž
ati
duplikat klju
č
a korisnikove brave.
Prilikom upotrebe sefa, korisnik se mora pridr
ž
avati pravila o upotrebi sefa i u
sef ne sme stavljati predmete koji mogu ugroziti sigurnost drugih sefova ili banke u
op
š
te. Ukoliko se korisnik ne pridr
ž
ava pravila o k
oriš
ć
enju sefa i u sef stavlja predmete
koji mogu ugroziti sigurnost drugih sefova i banke, banka mo
ž
e raskinuti ugovor o sefu
u svakom trenutku.
Privredno pravo
224
Korisnik se na osnovu ovog ugovora obavezuje da
ć
e banci uredno pla
ć
ati sve
obroke ugovorene naknade. Ako korisnik ne plati banci samo jedan dospeli obrok
naknade, banka mo
ž
e raskinuti ugovor mesec dana posle pismene opomene korisniku
sefa u obliku preporu
č
enog pisma. Kada banka raskine ugovor o sefu, banka poziva
korisnika da isprazni sef i vrati klju
č
. Ukoliko korisnik sefa to ne u
č
ini na zahtev banke,
banka se mo
ž
e obratiti sudu da se sef isprazni sudskim putem i da se utvrdi njegova
sadr
ž
ina i da se n
a
đ
e
ne stvari u sefu stave u sudski depozit ili posebno povere banci na
č
uvanje.
U pogledu svojih potra
ž
ivanja iz ugovora o sefu, banka ima prvenstveno pravo
naplate iz nov
č
anih iznosa i prodajom drugih vrednosti koje se n
a
đ
u
u sefu.
Banka je du
ž
na da
č
uva, kao bankarsku tajnu, sve podatke o ugovoru o sefu i
korisniku iz ovog ugovora.
5.2. Bankarska
garancija
Bankarska garancija je bankarski posao u kome se banka obavezuje prema
primaocu garancije da
ć
e mu za slu
č
aj da mu tre
ć
e lice ne ispuni svoju dospelu
obavezu, izmiriti tu obavezu ako za to budu ispunjeni uslovi ut
vr
đ
eni u garanciji. Banka
u ovom poslu nije ni poverilac ni du
ž
nik,
ve
ć
je u su
š
tini u polo
ž
aju jemca. Bankarska
garancija se sastoji u davanju korisniku garancije odgovaraju
ć
e isprave odnosno
dokumenta.
Bankarske garancija se uvek izra
ž
ava i izmiruje u novcu
č
ak i u slu
č
ajevima kada
se bankarskim garancijama obezb
e
đ
uju nenov
č
ane obaveze.
Korisnik bankarske garancije m
ož
e svoja prava iz bankarske garancije preneti na
neko drugo lice, samo pod uslovom da prenese svoje obaveze u vezi sa obezb
e
đ
enim
potra
ž
ivanjem.
Kod jednostavnih privrednih poslova bankarska garancija ima samo jednog
garanta, banku koja po nalogu svog klijenta izdaje garanciju tre
ć
em licu kao
klijentovom poslovnom partneru. Ako se radi o slo
ž
enijim poslovima, bankarsku
garanciju obi
č
no izdaje vi
š
e banaka sa razli
č
itim nivoima garantovanja za pojedine
obaveze.
5.3. Inkaso
poslovi
Inkaso poslovi predstavljaju uslu
ž
ne bankarske poslove prema kojim banka
preuzima obavezu napla
ć
ivanja klijentima potra
ž
ivanja u zemlji i inostranstvu, a klijent
se obavezuje da banci za iz
vrše
nu uslugu plati odr
e
đ
e
nu naknadu.
Kod inkaso poslova banka je n
aj
č
eš
ć
e punomo
ć
nik klijenta, tj. ona obavlja
poslove u ime i z
a ra
č
un svoga klijenta. Kod ovih poslova banka se n
aj
č
eš
ć
e bavi
nap
la
ć
i
vanjem menica,
č
ekova, obveznica i drugih hartija od vrednosti.
U zavisnosti od karaktera dokumenta koji se napla
ć
uju razlikuju se:
1) Robni dokumentarni inkaso (ako se radi o konosmanu, sklad
iš
nici, tovarnom
listu i dr.)
2) Nov
č
ani dokumentarni inkaso (ako se radi o
č
ekovima, akcijama,
dividendnim kuponima, itd.)

Privredno pravo
226
VI
HARTIJE OD VREDNOSTI
1. O HARTIJAMA OD VREDNOSTI UOP
Š
TE
1.1.
Pojam i izvori hartija od vrednosti
Hartija od vrednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da
ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu. Ova definicija je data
prema Zakonu o obligacionim odnosima koji je donet 1978. godine.
Hartija od vrednosti, prema zakonskom pojmu, je uvek: pismena isprava; sadr
ž
i
pismenu dozvolu izdavaoca; pismena obaveza, koja je uneta u hartiju od vrednosti,
mora se ispuniti njenom zakonitom imaocu, tj zakonitom imaocu hartije od vrednosti.
U stru
č
n
oj literaturi postoje razli
č
iti pogledi o pojmu hartija od vrednosti.
Razlike se ogledaju uglavnom u tome koje sve osobine hartija od vrednosti su bitne i
specifi
č
ne, i kao takve treba da budu sastavni deo pojma hartija od vrednosti.
Hartija od vrednosti od svih drugih pismenih isprava se razlikuje dodatnim i
str
ož
im svojstvima u pogledu mogu
ć
nosti upotrebe i prenosa svih onih vrednosti, koje
su konstatovane na hartiji od vrednosti. Upravo zbog ovog svojstva hartije od vrednosti
su i dobilo ovaj svoj naziv.
U slu
č
aju gubitka ili
oš
t
e
ć
e
nja pismene isprave, kao dokazno sredstvo,
postojanja i sadr
ž
ina pravnog odnosa se mo
ž
e dokazivati drugim dokaznim sredstvima.
M
e
đ
utim, to n
aj
č
eš
ć
e nije slu
č
aj kod hartija od vrednosti jer kada se hartija od
vrednosti uni
š
te ili izgube n
aj
č
eš
ć
e dolazi do gubitka prava iz hartije od vrednosti. U
tom slu
č
aju hartije od vrednosti imaju osobinu sli
č
nu nov
č
anim apoenima.
Pored Zakona o obligacionim odnosima zn
a
č
ajan izvor prava za hartije od
vrednosti je Zakon o tr
žiš
tu kapitala iz 2011. godine, koji je zamenio raniji Zakon o
tr
ž
i
š
tu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata iz 2006. godine. Pored
ova dva zakona izvori prava za pojedine hartije od vrednosti su: Zakon o menici iz
1946. godine, Zakon o
č
eku iz 1946. godine, Zakon o ugovorima o prevozu u
ž
elezni
č
k
om saob
ra
ć
a
ju iz 2015. godine, Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom
saob
ra
ć
aju
iz 1995. godine, Zakon o obligacionim i osnovnim materijalno pravnim
odnosima u vazdu
š
nom saob
ra
ć
a
ju iz 2011. godine, Zakon o pomorskoj plovidbi iz
1998. godine, sa kasnijim izmenama i Zakon o plovidbi i lukama na unut
raš
njim
vodama iz 2010. godine, sa kasnijim izmenama.
U Zakonu o obligacionim odnosima detaljno se regul
iše
i sklad
iš
nica, kao
poseban pojavni oblik hartije od vrednosti, koja je postojala u na
š
em pozitivnom pravu
i ranije, ali za koju nisu postojala pozitivna pravila u n
ašem
pravu, nego su se
primenjivala pravna pravila iz predratnog tr
gova
č
kog prava. Za poljoprivrednu
proizvodnju naro
č
ito je va
ž
an Zakon o javnim sklad
iš
tima za poljoprivredne proizvode
Privredno pravo
227
iz 2009. godine, kojim je kreirana posebna robna hartija od vrednosti tzv. robni zapis za
poljoprivredne proizvode.
Zakonom o obligacionim odnosima su u n
aš
pravni sistem uneta, odnosno
regulisana op
š
ta pravila i op
š
ti pojmovi koji su zajedni
č
k
i za sve hartije od vrednosti.
Pojedin
a
č
nim
zakonima kao
š
to je Zakon o menici i Zakon o
č
eku i drugim zakonima
u
re
đ
u
ju se pravila i pojmovi za pojedine hartije od vrednosti. Za ova dva zakona uzor
bila odgovaraju
ć
a
Ž
enevska konvencija iz oblasti menice iz 1930. godine i iz oblasti
č
eka
iz 1931. godine.
Hartija od vrednosti m
ož
e biti izdata pojedin
a
č
no
kao
š
to je npr. menica,
č
ek ili
sli
č
no. Hartija od vrednosti mo
ž
e biti izdata u seriji kao
š
to su akcije, obveznice i druge.
Obaveza izdavaoca hartija od vrednosti upisana u toj ispravi kao
š
to je obaveza isplate
od
re
đ
ene svote novca prestavlja pravo zakonitog imaoca te hartije od vrednosti da od
njenog izdavaoca tra
ž
i ispunjenje te obaveze. Obaveza iz hartija od vrednosti nastaje
kada izdavalac hartije tu hartiju preda njenom korisniku.
Hartije od vrednosti mogu izdavati pravna i fizi
č
k
a lica, kao
š
to su : menica,
č
ek i
sli
č
no. M
e
đ
utim, odr
e
đ
ene hartije od vrednosti mogu izdavati samo pravna lica kao
š
to
su akcije, obveznice i sli
č
no. Neke od hartija od vrednosti izdaju samo privredni
subjekti kao
š
to su konosman, trgova
č
k
a uputnica, tovarni list i sli
č
n
o. Hartije od
vrednosti izdaju se u skladu sa op
š
tim zakonskim propisima kao
š
to je Zakon o
obligacionim odnosima i u skladu sa odgovaraju
ć
im posebnim zakonskim propisima
koji va
ž
e za izdavanje pojedinih vrsta hartija od vrednosti. To su zakonski propisi o
menici,
č
eku i Zakon o tr
žiš
tu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata.
U n
ašem
pravu postoje sled
e
ć
e
hartije od vrednosti: menica,
č
ek, sklad
iš
nica,
tovarni list u
ž
elezni
č
k
om saobr
a
ć
aj
u, tovarni list u drumskom saob
ra
ć
a
ju, tovarni list u
vazdu
š
nom saob
ra
ć
a
ju, teretnica ili konosman u pomorskom saob
ra
ć
aj
u, teretnica ili
konosman u unutra
š
njoj plovidbi rekama, jezerima i kanalima; akcije, obveznice,
blagajni
č
k
i zapisi, komercijalni zapisi, dr
ž
avni zapisi, certifikati o depozitu, varanti za
kupovina akcija ili obveznica, i depozitne potvrde. Hartije od vrednosti se razlikuju od
legitimacionih papira i legitimacionih znakova.
Legitimacioni papiri i legitimacioni znaci su pisane isprave koje nemaju svojstvo
hartija od vrednosti i koje se ne smeju izjedn
a
č
iti sa hartijama od vrednosti. Pojedini
legitimacioni papiri ili znaci su samo sredstvo dokaza, a nemaju svojstva hartije od
vrednosti. Hartije od vrednosti se tak
o
đ
e
razlikuju od finansijskih derivata.
Finansijski derivati su finansijski instrumenti
č
ija vrednost zavisi od cene
predmeta ugovora,
č
iji su vrsta, koli
č
ina, kvalitet i druga svojstva standardizovana.
Predmet ovih ugovora mogu biti akcije, obveznice, strane valute, odr
e
đ
ena vrsta robe,
berzanski indeksi i drugo.
1.2. Bitni
sastojci
hartija
od
vrednosti
Hartije od vrednosti sadr
ž
e bitne sastojke koji ih
č
ine hartijama od vrednosti.
Prema
č
lanu 235. Zakona o obligacionim odnosima hartija od vrednosti mora da sadr
ž
i
sled
e
ć
e
bitne sastojke:
1) ozn
a
č
enje vrste hartija od vrednosti;
2) firmu (sada poslovno ime), odnosno naziv i sed
iš
te, odnosno ime i
prebivali
š
te izdavaoca hartija od vrednosti;

Privredno pravo
229
poslovima, za razliku od op
š
tih principa neformalnosti u robnonov
č
anim odnosima,
odnosno robnonov
č
anom prometu. Pisani oblik hartije od vrednosti nije jedina
formalnost kod hartija od vrednosti. To su strogo formalne pisane isprave koje moraju
da sadr
ž
e sve bitne sastojke. Ako hartija od vrednosti nema sve bitne sastojke ne radi
se o punova
ž
noj hartiji od vrednosti. Po ranijim zakonima koji jo
š
va
ž
e upotrebljavan je
termin
“
pismen
a”
isprava. M
e
đ
utim novi zakoni upotrebljavaju termin
”
pisan
a”
isprava
kao jezi
č
k
i ispravniji termin.
b) U pogledu prava postoji pravo na hartiji od vrednosti i pravo iz hartije od
vrednosti. Pod
pravom na hartiji
od vrednosti podrazumeva se, na primer: pravo
svojine na hartiji od vrednosti, pravo zaloge nad tom hartijom i sl. Pod
pravima iz
hartije
od vrednosti podrazumevaju se prava koja za njenog zakonitog imaoca
proizilaze iz same hartije i predstavljaju odgovaraju
ć
e obaveze njenog izdavaoca. Prava
iz hartije od vrednosti su
gra
đ
a
nsko pravne, prete
žn
o imovinsko pravne prirode kao
š
to
su: pravo
ovlaš
ć
enog lica da mu se izda roba ozn
a
č
e
na u tovarnom listu, sklad
iš
nici,
konosmanu i sli
č
no.
Pravo iz hartija od vrednosti je
inkorporisano (
utelovljeno) u samoj hartiji od
vrednosti kao ispravi, tako da se to pravo mo
ž
e ostvariti samo uz postojanje i
posedovanje hartije iz koje pravo izvire. To naro
č
ito dolazi do izra
ž
aja kod prenosa
hartija od vrednosti. Prilikom prenosa hartija od vrednosti na drugo lice, prenosi se i u
njoj inkorporisno pravo, kao pravo iz te hartije. Pored imovinskog prava u hartijama od
vrednosti mo
ž
e da se inkorp
oriše
i neko drugo subjektivno pravo, kao na primer:
statusno pravo upravljanja i odlu
č
ivanja akcionarskim dru
š
tvom od strane imaoca
akcija.
1.4. Zna
č
aj hartija od vrednosti
Hartije od vrednosti imaju poseban zn
a
č
aj
u privrednom poslovanju. Hartije od
vrednosti slu
ž
e pri pribavljanju potrebnih sredstava za poslovanje kao
š
to je izdavanje
akcija, obveznica, komercijalnih zapisa i sli
č
no. Hartije od vrednosti imaju poseban
zn
a
č
aj
u prometu. Primera radi, putem prenosa sklad
iš
nice, konosmana ili tovarnog
lista
vrši
se promet robe. U privrednom poslovanju hartije od vrednosti su od zn
a
č
aja
i
kao sredstvo p
la
ć
a
nja, kao
š
to je trgovinske uputnica. Hartije od vrednosti sl
už
e kao
sredstvo obezb
e
đ
e
nja potra
ž
ivanja,
š
to se n
aj
č
eš
ć
e
č
ini putem menica, ali i putem
drugih vrsta hartija od vrednosti.
2. VRSTE
HARTIJA
OD
VREDNOSTI
Hartije od vrednosti je mogu
ć
e podeliti na pojedine vrste prema razli
č
itim
kriterijumima. Me
đ
u njima su posebno tri va
ž
na kriterijuma.
Prvi je priroda prava iz hartije od vrednosti, to jest pravna priroda ovla
š
ć
enja
koja pripadaju korisniku hartije prema inkorporisanom pravu.
Privredno pravo
230
2.1.
Vrste hartija od vrednosti prema karakteru inkorporisanog prava u hartiji od
vrednosti
U svakoj hartiji od vrednosti sadr
ž
ano je od
re
đ
e
no
gra
đ
a
nsko, odnosno
imovinsko pravo koje prati samu ispravu. To pravo pripada licu koje je zakonski imalac
hartije od vrednosti, u stvari korisnik prava iz te hartije od vrednosti. Korisnik ima
pravn
a ovlaš
ć
enja koja odgovaraju prirodi prava sadr
ž
anog, inkorporisanog prava u toj
hartiji. Pravo sadr
ž
ano u hartiji od vrednosti mo
ž
e biti stvarno, obligaciono ili pravo
u
č
eš
ć
a.
Prema ovoj podeli, tj. po ovom kriterijumu, hartije od vrednosti se dele na
sled
e
ć
e
vrste: stvarno pravne, obligaciono pravne i hartije sa pravom u
č
e
š
ć
a.
1) S
tvarno pravne
hartije od vrednosti. Ako je u hartiji od vrednosti sadr
ž
ano
neko stvarno pravo, onda se ova hartija smatra stvarno pravnom hartijom od
vrednosti. Stvarno pravo sadr
ž
ano u hartiji od vrednosti se odnosi na neku stvar bilo
pokretnu ili nepokretnu. Ovo se pravo javlja kao pravo svojine ili kao pravo zaloge na
od
re
đ
enoj stvari, takozvana stvarna prava. Ove hartije od vrednosti daju korisniku
hartije od
re
đ
eno stvarno pravo
–
pravo svojine. Na primer: imalac konosmana ima
pravo svojine u pogledu robe u pomorskom prevozu, imalac sklad
iš
nice ima pravo
svojine na robi koja se nalazi u sklad
iš
tima, imalac tovarnog lista ima pravo svojine na
robi koja je u prevozu i sli
č
no. Imalac sklad
iš
nice tak
o
đ
e
mo
ž
e imati zal
ož
no pravo,
odnosno pravo zaloge na robi uskladi
š
tenoj u sklad
iš
tu na osnovu zal
ož
nice. Stvarno
pravne hartije od vrednosti spadaju u takozvane tradicionalne papire. Prenosom same
hartije na drugo lice, na ovo drugo lice se prenosi i stvarno pravo sadr
ž
ano u toj hartiji,
kao
š
to je prodaja robe koja je ukrcana na brod, prenosom konosmana izdatog za tu
robu na njenog kupca ili primer prodaje robe utovarene u voz prenosom tovarnog
lista. To je tzv. prodaja robe na putu.
2)
Obligaciono pravne
hartije od vrednosti. Ako je u hartiji od vrednosti
sadr
ž
ano neko obligaciono pravo, na primer: pravo korisnika hartije da mu se isplati
od
re
đ
ena svota novca ili da mu se n
eš
to u
č
ini, onda se radi o obligaciono pravnoj
hartiji od vrednosti. Du
žn
ik po takvoj hartiji ima odgovaraju
ć
u obavezu, obligaciju
prema njenom korisniku. To mo
ž
e biti nov
č
ana obaveza, odnosno obaveza od
re
đ
ene
č
inidbe. Svoje pravo iz obligaciono pravne hartije od vrednosti korisnik, redovno
ostvaruje tako
š
to du
ž
niku podnosi tu hartiju (ispravu). Prilikom ostvarivanja prave iz
ovakve hartije, du
žn
ik ne mora znati ko je njegov poverilac u vreme dospelosti obaveze
po hartiji od vrednosti. Ovakva situacija omogu
ć
ava neograni
č
enu cirkulaciju te hartije
od vrednosti i to od vremena njenog izdavanja pa do vremena dospelosti obaveze po
toj hartiji. Zato obligaciono pravne hartije od vrednosti spadaju u takozvane
prezentacione papire kao
š
to su
č
ek, menica, trgova
č
k
e obveznice, trgova
č
k
e uputnice
i druge hartije od vrednosti.
3) Hartija od vrednosti
s pravom
u
č
eš
ć
a
. Hartije od vrednosti s pravom
u
č
e
š
ć
a
ili korporacioni papiri ili korporacioni efekti su hartije u kojima su, po pravilu sadr
ž
ana
meš
ovita prava, odnosno
meš
ovita pravna ov
laš
ć
enja korisnika. Pravo sadr
ž
ana u
takvoj hartiji od vrednosti daje svom korisniku odgovaraju
ć
a
ovlaš
ć
enja u pogledu
u
č
eš
ć
a
u odre
đ
enom pravnom licu kao
š
to je akcionarsko dru
š
tvo. Ta ovla
š
ć
enja mogu
Tre
ć
i stepen povezanosti sa osnovnim pravnim poslom zbog koga je do
šlo
do
izdavanja hartija od vrednosti.
Drugi je n
a
č
in
ozn
a
č
e
nje korisnika hartije na koga glasi hartija, odnosno kako se
od
re
đ
u
je njen korisnik.

Privredno pravo
232
2.2.
Vrste hartija od vrednosti prema n
a
č
inu ozna
č
e
nja korisnika
Imalac prava iz hartije od vrednosti, korisnik, mo
ž
e biti u ispravi ozn
a
č
en na tri
osnovna n
a
č
ina:
da ime korisnika bude ozn
a
č
e
no na samoj ispravi, da korisnik bude
od
re
đ
en naredbom prvog korisnika ozn
a
č
e
nog u ispravi prilikom njenog izdavanja i da
se korisnikom smatra lice koje podnese hartiju du
žn
iku. Sa stanovi
š
ta od
re
đ
i
vanja
imaoca prava iz hartije od vrednosti, hartija od vrednosti se dele na sled
e
ć
e
vrste:
hartije od vrednosti na ime, hartije od vrednosti po naredbi i hartije od vrednosti na
donosioca.
1) Hartije od vrednosti
na ime.
Hartija od vrednosti na ime je hartija u kojoj je
prilikom njenog izdavanja ta
č
no od
re
đ
en korisnik, ozn
a
č
e
njem njegovog imena u
samoj hartiji. Izdavalac ovakve hartije poimeni
č
no odre
đ
uje njenog korisnika, tako da
du
ž
nik obaveze po takvoj hartiji uvek zna koji je njegov poverilac. U principu, svaka
hartija od vrednosti mo
ž
e da glasi na ime korisnika,
š
to zn
a
č
i
da izdavalac hartije
slobodno odlu
č
uje da li
ć
e hartija koju izdaje glasiti na ime ili
ć
e njen korisnik biti
ozn
a
č
en na neki drugi na
č
in. M
e
đ
utim, zakonom se m
ož
e propisati da odr
e
đ
e
ne hartije
od vrednosti mogu glasiti samo na ime
, š
to je
č
est slu
č
aj sa akcijama. Hartije koje glase
na ime su, po pravilu prenosive, ali se njihov prenos m
ož
e isklju
č
iti zakonom. Hartije od
vrednosti na ime prenose se posebnim pravnim postupkom cesijom ili indosamentom,
š
to znatno usporava njihovu cirkulaciju.
2) Hartije od vrednosti
po naredbi.
Hartija od vrednosti po naredbi je hartija u
kojoj je prilikom njenog izdavanja poimeni
č
no ozn
a
č
en
njen korisnik koji je
ovlaš
ć
en da
svojom naredbom odredi kao njenog korisnika neko drugo lice. Ovla
š
ć
enje prvog
korisnika da naredbom odredi narednog korisnika hartije mo
ž
e da bude utv
r
đ
e
no
zakonom. To su isprave koje se smatraju hartijama od vrednosti po naredbi na osnovu
samog zakona kao
š
to su menica i
č
ek. To ovl
aš
tenje ima i prvi korisnik hartije od
vrednosti koja se prema prihva
ć
enim trgova
č
k
im obi
č
ajima smatra hartijom po
naredbi. Druge hartije od vrednosti smat
ra
ć
e
se hartijama po naredbi, ako sadr
ž
e
klauzulu kojom se korisn
ik ovlaš
ć
uje da naredbom odredi narednog korisnika te hartije
š
to se ozn
a
č
ava
klauzulom
″
ili
po naredb
i
″
.
Hartije po naredbi su prenosive, a njihov
prenos se po pravilu v
rši
indosamentom. Njime se od
re
đ
uje
novi korisnik hartije
naredbom njenog prethodnog korisnika izdatom na samoj hartiji. Hartije od vrednosti
po naredbi su posebno zn
a
č
aj
ne u platnom prometu (menica, kreditno pismo i dr.) i u
prometu robe (konosman, sklad
iš
nica, prenosivi tovarni list i sli
č
no).
3) Hartije od vrednosti
na donosioca.
Hartija od vrednosti na donosioca je
hartija u kojoj ime korisnika nije ozn
a
č
e
no. Svaki imalac ovakve hartije smatra se
njenim korisnikom. Lice koje donese, odnosno podnese takvu hartiju du
ž
niku u vreme
dospelosti njegove obaveze po toj hartiji,
ovlaš
ć
en je, kao njen korisnik, da od du
ž
nika
zahteva ispunjenje njegove obaveze, ostvarivanje svog prava iz te hartije. Hartija od
vrednosti smatra se hartijom na donosioca kada sadr
ž
i klauzulu koja u
pu
ć
uje na to da
se obaveza iz hartije ima ispuniti njenom donosiocu, na primer: klauzulom
″
plativo
donosiocu
″
.
Hartijom na donosioca smatra se i hartija od vrednosti za koju je tako
propisano zakonom kao
š
to je,
č
ek na ime, koji sadr
ž
i i nazn
a
č
enje
″
ili
donosiocu
″
i
č
ek
bez ikakvog ozn
a
č
enja lica kome se ima platiti, mo
ž
e se smatrati kao
č
ek na donosioca.
Pored toga, hartije na donosioca su i one hartije koje se takvim smatraju prema
prihva
ć
enim trgova
č
k
im obi
č
ajima. Hartije na donosioca prenose se prostom predajom
isprave njenom novom imaocu, u stvari predaja hartije,
„
iz ruke u ruku
“.
Predajom
Privredno pravo
233
ovakve hartije novom imaocu, njemu je preneto i pravo iz te hartije,
č
ime je njen novi
imalac postao i njen novi korisnik. Zbog ovakvog, jednostavnog, n
a
č
i
na pren
oše
nja
hartije na donosioca su najpogodnije za br
ž
u cirkulaciju hartija od vrednosti. S druge
strane, time mo
ž
e biti dovedena u pitanje sigurnost u
č
esnika u prometu.
2.3.
Podela prema stepenu povezanosti sa osnovnim pravnim poslom
Postoje sled
e
ć
e
hartije od vrednosti:
1) Apstraktne hartije od vrednosti i
2) Kauzalne hartije od vrednosti.
Kod
apstraktne
hartije od vrednosti pravni posao nije vidljiv iz hartije od
vrednosti i ne uti
č
e na ostvarenje i prenos prava iz hartije od vrednosti.
Kod
kauzalne
hartije od vrednosti je karakteristi
č
no to
š
to se ove hartije nalaze
u pravnoj zavisnosti u odnosu na osnovni pravni posao iz koga su izdate. Ova zavisnost
postoji kako u pogledu ostvarivanja tako i kod prenosa prava iz hartije od vrednosti.
Kauzalne hartije od vrednosti mogu biti pravi
č
nije, me
đ
utim apstraktne hartije od
vrednosti st
varaju viši s
tepen pravne sigurnosti u pravnom prometu.
3. OP
Š
TI PRAVNI RE
ŽIM HA
RTIJA OD
VREDNOSTI
Opš
ti pravni re
ž
im hartija od vrednosti sadr
ž
i op
š
ta pravila koja su propisana
Zakonom o obligacionim odnosima, a koja va
ž
e za sve vrste hartija od vrednosti kako u
pogledu osnovnih pitanja koja se javljaju u vezi sa pravima i obavezama iz hartije, tako i
u vezi drugih pitanja. Pored toga svaka pojedina vrsta hartija od vrednosti ima i svoj
poseban pravni re
ž
im specifi
č
an za pojedina pitanja od
re
đ
ene vrste hartija od
vrednosti.
3.1.
Ostvarivanje prava iz hartija od vrednosti
Potra
ž
ivanje iz hartije od vrednosti vezano je za samu hartiju od vrednosti i
pripada njenom zakonitom imaocu. Kod hartija na donosioca, zakonski imalac je lice
koje hartiju donese, odnosno podnese du
ž
niku na isplatu. Kod hartija na ime ili po
naredbi, zakonski, odnosno zakoniti imalac je lice na koje hartija glasi, odnosno lice na
koje je hartija uredno preneta. Ispunjenje potra
ž
ivanja iz hartije od vrednosti mo
ž
e da
zahteva, uz njeno prezentovanje, samo njen zakoniti imalac, odnosno lice koje je on
ovlastio, odnosno ovlasti (punomo
ć
nik zakonskog imaoca hartije).
Savesni pribavilac hartije od vrednosti na donosioca postaje njen zakoniti
imalac i sti
č
e pravo na potra
ž
ivanje upisano na njoj i kada je hartija od vrednosti iz
ašla
iz ruku njenog izdavaoca, odnosno njenog ranijeg imaoca i bez njegove volje.

Privredno pravo
235
3.3. Promene
kod
hartije
od
vrednosti
Izdata hartija od vrednosti mo
ž
e tokom svog va
ž
enja da ima odr
e
đ
e
ne
promene. Jedna vrsta tih promena sastoji se u promeni n
a
č
ina
ozn
a
č
enja korisnika
hartije od vrednosti. Ovu promenu m
ož
e iz
vršiti
izdavalac hartije, a mo
ž
e je iz
vršiti
i
njen imalac prilikom prenosa na drugo lice. Na zahtev imaoca hartije od vrednosti njen
izdavalac mo
ž
e hartiju na donosioca ili po naredbi promeniti u hartiju na ime, a hartiju
na ime promeniti u hartiju na donosioca ili u hartiju po naredbi, ako tu promenu sam
izdavalac nije iz
ri
č
i
to zabranio. Prenosilac hartije od vrednosti mo
ž
e hartiju po naredbi
preneti tako da glasi na donosioca, ako zakonom nije druga
č
ije odr
e
đ
e
no, a hartiju na
donosioca mo
ž
e uvek preneti i na od
re
đ
eno lice. Hartija na ime mo
ž
e se preneti samo
na od
re
đ
eno lice. Druga vrsta promene kod hartija od vrednosti sastoji se u
sjedinjavanju i deljenju hartija. Hartija od vrednosti izdate u seriji, kao
š
to su akcije i
obveznice mogu se na zahtev imaoca, sjediniti u jednu ili vi
š
e takvih hartija. Hartija od
vrednosti mo
ž
e se na zahtev imaoca, podeliti na vi
š
e hartija manjeg iznosa. M
e
đ
utim,
taj iznos ne mo
ž
e biti ispod iznosa najni
ž
eg apoena hartije izdate u toj seriji.
3.4.
Ispunjenje obaveze iz hartije od vrednosti
Obaveza iz hartije od vrednosti prestaje ispunjenjem od strane izdavaoca
hartije, to jest du
žn
ika zakonitom imaocu. Potra
ž
ivanje iz hartije od vrednosti prestaje i
kad ona pripadne njenom izdavaocu, to jest kada se sjedine svojstva izdavaoca hartije
od vrednosti i njegovog korisnika u istom licu, ukoliko posebno zakonom nije druga
č
ije
od
re
đ
eno. Savesni izdavalac hartije od vrednosti oslob
a
đ
a se o
baveze njenim
ispunjenjem donosiocu i onda kada ovaj nije zakoniti imalac te hartije. U od
re
đ
e
nim
slu
č
ajevima ispunjenje obaveze iz hartije od vrednosti je zabranjeno. Ako je izdavalac
hartije na donosioca znao ili morao znati da donosilac nije zakoniti imalac hartije, niti je
od strane njenog zakonitog imaoc
a ovlaš
ć
en da primi ispunjenje obaveze, izdavalac je
du
ž
an da odbije ispunjenje te obaveze. U suprotnom odgovara za
š
tetu. Izdavaocu
hartije je zabranjeno da ispuni obavezu iz hartije, ako mu je to zabranio nadle
ž
ni organ
sud ili kada je znao ili morao znati da je pokrenut postupak za amortizaciju, tj.
oglašava
nje hartije od vrednosti neva
že
ć
om
u vanparni
č
nom sudskom postupku ili
poni
š
tenje hartije od vrednosti.
Privredno pravo
236
4. FINANSIJSKI
DERIVATI
Prema zakonu, finansijski derivati su finansijski instrumenti
č
ija vrednost zavisi
od cene predmeta ugovora,
č
iji su vrsta, koli
č
ina, kvalitet i druga svojstva
standardizovani. Predmet ugovora mogu biti akcije, obveznice, strane valute, od
re
đ
ena
vrsta robe, berzanski indeksi i drugo.
Finansijski derivati mogu biti predmet javne ponude ako su ut
vr
đ
eni odlukom
berze na koju je saglasnost dala Komisija za hartije od vrednosti.
Pod finansijskim derivatima se smatraju fju
č
ers ugovori i opcijski ugovori.
Fju
č
ers ugovor mo
ž
e biti: fju
č
ers ugovor sa isporukom predmeta ugovora i
fju
č
ers ugovor bez isporuke predmeta ugovora. Fju
č
ers ugovor sa isporukom predmeta
ugovora je prenosivi standardizovani ugovor kojim se kupac obavezuje da plati cenu na
dan dosp
e
ć
a
ut
vr
đ
en
ugovorom, a rok dosp
e
ć
a
ne mo
ž
e biti k
ra
ć
i
od tri dana od dana
zaklju
č
enja ugovora, odnosno kojim se prodavac obavezuje da na taj dan isporu
č
i
predmet ugovora. Fju
č
ers ugovor bez isporuke predmeta ugovora je prenosivi
standardizovani ugovor kojim se ugovorne strane obavezuju da na dan dosp
e
ć
a
ut
vr
đ
en
ugovorom (a rok dosp
e
ć
a
ne m
ož
e biti k
ra
ć
i
od tri dana od dana zaklju
č
enja
ugovora), isplate razliku iz
me
đ
u
ugovorene cene predmeta ugovora i cene na dan
dospelosti.
Opcijski ugovor je prenosivi standardizovani ugovor kojim kupac sti
č
e pravo da,
uz obavezu p
la
ć
a
nja ugovorene premije, na dan dosp
e
ć
a
ugovora (a rok dosp
e
ć
a
ne
mo
ž
e biti k
ra
ć
i
od tri dana od dana zaklju
č
enja ugovora), kupi ili proda predmet
ugovora po ceni ut
vr
đ
e
noj ugovorom, a prodavac preuzme obavezu da tog dana proda
ili kupi predmet ugovorene obaveze.
Predmet javne ponude na berzi mogu biti i drugi finansijski instrumenti s
predmetom ugovora
č
ija su vrsta, koli
č
ina, kvalitet i druga svojstva standardizovani i od
č
ije cene na tr
žiš
tu zavisi vrednost finansijskog instrumenta.
Standardizovani finansijskim instrumentima mo
ž
e se trgovati samo na berzi pod
uslovima i na n
a
č
i
na koji su ut
vr
đ
eni Zakonom o tr
žiš
tu hartija od vrednosti i drugih
finansijskih instrumenata, Sl. list SRJ 47/2006 i aktima berze.

Privredno pravo
238
sadr
ž
i sve podatke utvr
đ
ene zakonom i aktom Komisije za hartije od vrednosti kao i da
je prilo
ž
ena propisana dokumentacija. Komisija za hartije od vrednosti je du
žn
a da u
zakonskom roku od dana prijema zahteva za davanje odobrenja prospekta donese
reše
nje o odobrenju prospekta za distribuciju hartija od vrednosti ako su ispunjeni
uslovi.
Distribucija hartija od vrednosti otpo
č
inje upu
ć
ivanjem javnog poziva za upis i
uplatu hartije od vrednosti i stavljanjem na uvid javnosti prospekta za distribuciju
hartija od vrednosti. Upis i uplata hartija od vrednosti
vrše
se u banci, odnosno
ovlaš
ć
enoj banci,
č
lanu Centralnog registra za hartije od vrednosti sa kojim je izdavalac
zaklju
č
io ugovor.
Izdavalac hartija od vrednosti je du
ž
an, da u roku od sedam dana od dana isteka
roka za upis i uplatu hartija od vrednosti, Komisiji za hartije od vrednosti dostavi dokaz
o broju upisanih i upla
ć
enih hartija od vrednosti i da podnese zahtev za dobijanje
odobrenja o izdavanju hartija od vrednosti. Komisija za hartije od vrednosti donosi
reše
nje o odobrenju izdavanja hartija od vrednosti tek ukoliko su ispunjeni svi uslovi za
njihovo izdavanje.
Izdavalac hartija od vrednosti otvara emisioni
ra
č
un i upisuje hartiju od
vrednosti u Centralni registar hartija od vrednosti. Posle svih navedenih radnji,
izdavalac hartija od vrednosti podnosi zahtev za prijem na listing berze ili zahtev za
prijem na slobodno berzansko tr
žiš
te gde
ć
e trgovati hartijama od vrednosti.
Hartijama od vrednosti koje se izdaju serijski mo
ž
e se trgovati samo javnom
ponudom na organizovanom tr
ž
i
š
tu, izuzev ako zakonom nije druga
č
ije od
re
đ
e
no.
Na organizovanom tr
ž
i
š
tu hartijama od vrednosti mogu trgovati jedino
brokersko dilerska dru
š
tva i
ovlaš
ć
ene banke
č
lanovi berze, a druga lica posredstvom
č
lanova berze.
Privredno pravo
239
POJEDINE HARTIJE OD VREDNOSTI
1. MENICA
1.1. Pojam, uloga i vrste menica
Menica je hartija od vrednosti po naredbi na osnovu samog Zakona. Putem
menice izdavalac menice daje bezuslovan nalog drugom licu da korisniku menice ili po
njegovoj naredbi nekom licu, po dospelosti menice, plati od
re
đ
enu svotu novca, ili se
na to p
la
ć
a
nje obavezuje sam izdavalac menice. Glavni meni
č
ni subjekti su: trasant, to
je lice koje izdaje menicu, trasat, to je lice kojem se n
alaže
p
la
ć
a
nje po menici i
remitent ili korisnik, to je lice kome se ili po
č
ijoj se naredbi ima iz
vrš
iti pl
a
ć
a
nje po toj
menici.
Menica se pojavila jo
š u
XII veku u italijanskim trgova
č
k
im gradovima. U
po
č
etku kao sredstvo razmene novca posrednim putem, odakle i poti
č
e njen naziv, a
kasnije i kao kreditno sredstvo p
la
ć
anja, dok nije poprimilo sve funkcije koje danas ima
menica. Pojedine isprave, koje su bile sli
č
n
e menici, pojavljuju se jo
š u
starom veku, u
staroj Atini.
Na menicu se primenjuju op
š
ta pravila o svim hartijama od vrednosti po
naredbi. Osnovni izvor meni
č
nog prava u n
aš
em pravu je Zakon o menici, Sl. list FNRJ,
br. 104/1946, Sl. list SFRJ 16/1965, 57/1989, Sl. list SRJ br. 46/1996. Ovaj zakon je
iz
ra
đ
en
na osnovu tri
Ž
enevske konvencije iz oblasti meni
č
nog prava iz 1930. godine
koje je potpisala i ratifikovala i n
aša
zemlja. Konvencije na osnovu kojih je iz
ra
đ
en
i n
aš
Zakon o menici su: Konvencija o jednoobraznom meni
č
nom zakonu, Konvencija za
regulisanje izvesnih sukoba zakona o materiji meni
č
nog prava i Konvencija o pitanju
taksa kod menica. Zbog ovakve izrade Zakona o menici u drugim zemljama kao i u
n
ašoj
zemlji, postoji visok stepen ujedn
a
č
e
nosti meni
č
nog prava u v
e
ć
i
ni zemalja sveta.
Kao hartija od vrednosti po naredbi menica ima vi
š
estruku namenu. Menica,
prvo, sl
už
i kao kreditno sredstvo u tom
smislu š
to na osnovu izdate menice njen
izdavalac uzima kredit od korisnika te menice. Menica je i sredstvo obezb
e
đ
enja
potra
ž
ivanja, p
oš
to je poverilac sigurniji u pogledu naplate svog potra
ž
ivanja koje je
obezb
e
đ
eno menicom i izdatom u njegovu korist. Pored toga, menica m
ož
e biti i
sredstvo p
la
ć
anja obaveza, tako
š
to du
žn
ik p
la
ć
a
dug svom poveriocu pren
oše
njem na
njega menice
č
iji je on korisnik. Isto tako, menica se javlja i u eskontnim poslovima tako
š
to banka ili druga finansijska organizacija otkupljuje nedospele menice svojih
klijenata, p
la
ć
a
ju
ć
i ih manje od njihove nominalne vrednosti ili obezb
e
đ
uju
ć
i time
imaocima eskontovanih menica potrebna sredstva.
Polaz
e
ć
i
od razli
č
itih kriterijuma u pravnoj teoriji postoje razne vrste menica.
Osnovna podela menice na pojedine vrste je prema tome ko se javlja kao
dužn
ik
(obveznik) p
la
ć
a
nja nov
č
ane svote ozn
a
č
e
ne u menici.

Privredno pravo
241
na menici. Ovo u n
a
č
e
lu zn
a
č
i
i to da imalac menice ne mo
ž
e da zahteva od meni
č
nog
du
ž
nika naplatu ve
ć
ih iznosa od onih nov
č
anih iznosa koji su nazn
a
č
e
ni na samoj
menici. Du
žn
ik duguje imaocu menice samo ono
š
to je pismeno navedeno u menici.
Ukoliko
dužn
ik smatra da se neosnovano tra
ž
i naplata iznosa ozn
a
č
e
nog na menici, on
m
ož
e samo u parni
č
nom postupku iz osnovnog posla da tra
ž
i, odnosno mo
ž
e u
parni
č
n
om postupku da osporava osnovni posao, ali ne mo
ž
e da daje prigovore radi
umanjenja svoje meni
č
n
e obaveze.
(4) Na
č
elo meni
č
ne strogosti
Ovo n
a
č
elo
se odnosi i na meni
č
nog du
žn
ika i na meni
č
nog poverioca. Izra
ž
ava
se u formalno pravnom i materijalno pravnom pogledu. U formalno pravnom smislu,
meni
č
ni du
ž
nik mora da ispuni meni
č
n
u obavezu u vrlo jednostavnom i kratkom
postupku. Ograni
č
ene su mogu
ć
nosti isticanja prigovora prema meni
č
nom poveriocu,
š
to zn
a
č
i
da meni
č
ni du
žn
ik mora da isplati meni
č
ni iznos. Sa druge strane, meni
č
ni
poverilac, ukoliko se ne pridr
ž
ava propisanih meni
č
nih radnji i kratkih meni
č
nih rokova
gubi meni
č
no pravo. U materijalno pravnom pogledu, meni
č
na strogost zn
a
č
i
da je
meni
č
na obaveza potpuno nezavisna od osnovnog pravnog posla zbog koga je menica
izdata. Meni
č
na obaveza je apstraktna i samostalna obaveza u odnosu na osnovni
pravni posao. Meni
č
ni du
ž
nik ima pravo po pravilu da isti
č
e prigovore iz osnovnog
pravnog posla prema meni
č
nom poveriocu. Punova
ž
nost meni
č
ne obaveze nije
uslovljena punova
ž
n
oš
ć
u nekog drugog posla koji je u vezi sa izdatom menicom.
Meni
č
n
a strogost se ogleda i u brzini i jednostavnosti sudskog postupka u kome se
rešava s
por u vezu sa menicom.
(5) Na
č
elo meni
č
ne solidarnosti
Svaki meni
č
ni du
ž
nik solidarno odgovara sa drugim meni
č
nim du
ž
nikom u
pogledu isplate meni
č
n
e svote. M
e
đ
utim, postoji znatno odstupanje iz
me
đ
u
op
š
tih
n
a
č
ela
o solidarnosti u obligacionom pravu i meni
č
ne solidarnosti u meni
č
nom pravu.
U meni
č
nom pravu, meni
č
ni poverilac prvo mora da zahteva isplatu meni
č
nog iznosa
od strane glavnih meni
č
nih d
už
nika, a to su akceptant, trasant i izdavalac sopstvene
menice. Prema ovim licima meni
č
na obaveza je bezuslovna, dok su drugi regresni
meni
č
ni du
žn
ici uslovno i supsidijarno odgovorni du
ž
nici po menici. Regresni meni
č
n
i
du
ž
nici su du
žn
i da isplate menicu jedino ako menicu ne isplati neko od glavnih
meni
č
nih du
ž
nika.
Ako je meni
č
ni dug isplatio neko od glavnih meni
č
nih du
žn
ika prestaje obaveza
solidarnih du
ž
nika. Ako je meni
č
ni dug isplatio neko od solidarnih regresnih meni
č
nih
du
ž
nika, meni
č
ne obaveze prestaju samo za toga du
ž
nika i za one meni
č
ne du
žn
ike koji
su se potpisali na menici posle meni
č
n
og d
užn
ika koji je isplatio meni
č
ni iznos.
Meni
č
n
om du
žn
iku koji je isplatio meni
č
n
i iznos odgovorni su svi meni
č
n
i du
žn
ici koji
su se na menici potpisali pre njega. U ovom slu
č
aju dolazi do takozvanog prevaljivanja
meni
č
ne obaveze. Meni
č
ni du
žn
ik koji je isplatio meni
č
n
i iznos ima pravo da zahteva
od svih prethodnih meni
č
nih du
ž
nika da mu isplate meni
č
ni iznos u celosti.
(6) Na
č
elo samostalnosti meni
č
ne obaveze
Svaki od meni
č
nih potpisnika je samostalan i nezavisan meni
č
ni du
ž
nik. To zn
a
č
i
da je meni
č
na obaveza za svakog meni
č
nog du
žn
ika samostalna u odnosu na obaveze
ostalih du
ž
nika po toj menici. Obaveze jednog meni
č
nog du
ž
nika ne uti
č
e na obaveze
Privredno pravo
242
drugih meni
č
nih du
žn
ika. Punova
ž
nost meni
č
ne obaveze jednog du
žn
ika ne zavisi od
punova
ž
nosti meni
č
n
e obaveze drugih meni
č
nih du
ž
nika. Ako obaveza trasanta ili
izdavaoca menice nije punova
žn
a, drugi meni
č
ni du
ž
nici se ne oslob
a
đ
a
ju obaveze iz
menice. Ovo n
a
č
elo
je zn
a
č
aj
no radi pravne z
aš
tite sigurnosti i interesa meni
č
nih
poverilaca.
(7) Na
č
elo neposrednosti menice
Prema ovom n
a
č
e
lu svaki od meni
č
nih du
žn
ika je neposredno odgovoran
imaocu menice. Imalac menice mo
ž
e zahtevati ispunjenje meni
č
ne obaveze od svakog
meni
č
nog du
žn
ika, od vi
š
e njih, ili od svih njih zajedno, po svom izboru, bez obaveze da
se pridr
ž
ava reda kojim su se ovi obavezali po toj menici, to jest nezavisno od ranga
meni
č
nih du
ž
nika. To zn
a
č
i
da imalac menice m
ož
e da bira od koga
ć
e meni
č
nog
du
ž
nika zahtevati isplatu meni
č
n
og iznosa.
1.3. Meni
č
ni elementi
Menica, prema Zakonu o menici mora da sadr
ž
i bitne elemente da bi se
smatrala menicom. Bitne meni
č
n
e elemente mo
ž
emo svrstati u
č
etiri grupe i to:
a. O
pš
te meni
č
ni elementi u koje spadaju:
ozn
a
č
enje
da je ta pisana isprava menica i
bezuslovni nalog za isplatu odre
đ
ene svote novca.
b. Personalni meni
č
ni elementi u koje spadaju:
1) ime trasata, to jest lica koje treba da plati menicu,
2) ime remitenta, to jest lica kome se ili po
č
ij
oj se naredbi menica mora isplatiti i
3) potpis trasanta, to jest potpis lica koje je izdalo menicu.
c. Kalendarski meni
č
ni elemente u koje spadaju:
1) ozn
a
č
enje
dospelosti menice i
2) datum izdavanja menice.
d. Geografski meni
č
ni elementi u koje spadaju:
1) mesto izdavanja menice i
2) mesto pla
ć
a
nja menice.
Bitni meni
č
ni elementi moraju biti ispisani u menici. M
e
đ
utim, pojedini od ovih
bitnih meni
č
nih elemenata mogu se pod odr
e
đ
e
nim okolnostima pretpostaviti . U tom
slu
č
aju se smatra da ti elementi postoje, pa je ta menica punova
žn
a. Ako od
re
đ
e
ne
okolnosti ne dopu
š
taju da se neki od bitnih meni
č
nih elemenata mogu pretpostaviti, ta
menica ne postoji, jer ne sadr
ž
i sve bitne meni
č
ne elemente. Mogu se pretpostaviti
samo pojedini meni
č
ni elementi kao
š
to su: mesto p
la
ć
a
nja i mesto izdavanja menice.
Dospelost menice se uvek m
ož
e pretpostaviti, ako nije nazn
a
č
ena u menici.
(1) Ozna
č
e
nje da je ta pismena isprava menica
Da bi se od
re
đ
ena isprava smatrala menicom to mora biti napisano u samom
slogu menice, i to na jeziku na kome je menica sastavljena. Nazn
a
č
enje da je to menica
ispisuje se odgovaraju
ć
im izrazom, npr.: menica, meni
č
n
a isprava ili meni
č
na obaveza i

Privredno pravo
244
Dospelost po vi
đ
enju zn
a
č
i
da menica dospeva u onom trenutku kada je imalac
menice podnese meni
č
n
om d
už
niku na isplatu. Menica koja dospeva po vi
đ
enju mora
biti prezentovana na isplatu najkasnije u roku od oko jedne godine od dana izdavanja
te menice.
Dospelost menice na od
re
đ
eno vreme po vi
đ
enju u su
š
tini zn
a
č
i
da se
„vi
đ
enjem
“
menica akceptira, pa posle odre
đ
enog roka ta menica dospeva. Kod
ovakvog n
a
č
ina
od
re
đ
ivanja dospelosti menice, potrebne su dve prezentacije te
menice. Prva prezentacija menice je
„vi
đ
enje
“
menice, a druga prezentacija je po
proteku od
re
đ
enog roka, u stvari prezentacija na isplatu te menice.
Odre
đ
i
vanje, odnosno ozn
a
č
avan
je dospelosti menice na od
re
đ
eno vreme od
dana izdanja menice, zn
a
č
i
odr
e
đ
iva
nje odr
e
đ
e
nog roka od dana izdanja, po
č
ijem
proteku menica dospeva.
Kod dospelosti menice na t
a
č
no
od
re
đ
en dan, menica se mora prezentovati na
isplatu tog, t
a
č
no
odr
e
đ
enog dana.
(5) Mesto pla
ć
a
nja menice
Mesto p
la
ć
a
nja menice je mesto u kome treba da se iz
vrši
isplata menice.
Mesto p
la
ć
a
nja menice unosi se u meni
č
nom formularu u poslednjem redu u levom
uglu menice. Na meni
č
nom formularu je od
š
tampana klauzula
„
p
la
ć
a
nje
“.
Posle ove
klauzule se upisuje mesto p
la
ć
a
nja te menice. Mesto p
la
ć
anja menice mora biti iz
ri
č
i
to
od
re
đ
eno. Ne mo
ž
e biti alternativno. Mesto pl
a
ć
a
nja je zn
a
č
aj
no zbog od
re
đ
i
vanja
nadle
ž
nosti, radi od
re
đ
i
vanja primene mesnih obi
č
aja i sli
č
no. Isto tako, mesto p
la
ć
a
nja
menice je zn
a
č
aj
no u spoljnotrgovinskom poslovanju radi odr
e
đ
iva
nja primene
nacionalnog prava, radi od
re
đ
i
vanja valute, radi primene pojedinih meni
č
nih rokova i
sli
č
no. Mesto p
la
ć
a
nja menice mo
ž
e biti pretpostavljeni meni
č
n
i elemenat. Ako u
menici nije ozn
a
č
eno mesto p
la
ć
a
nja, smatra se da se da se ta menica treba da se
isplati u mestu koji je ozn
a
č
e
no pored trasatovog imena.
(6) Ime remitenta, tj. lica kome se ili po
č
ijoj se naredbi menica mora isplatiti
Remitent je prvi meni
č
ni poverilac. On je istovremeno i prvo lice koje m
ož
e
svojom naredbom da prenese tu menicu na drugog imaoca menice, tj. na novog
meni
č
nog poverioca. Ime remitenta se u meni
č
nom formularu unosi u tre
ć
em redu
posle klauzule
„
po naredbi
“.
U n
ašem
pravu remitent m
ož
e biti fizi
č
ko i pravno lice. Isto tako m
ož
e postojati
vi
š
e remitenata i to kumulativno ili alternativno.
(7) Datum izdavanja menice
Datum izdavanja menice je zn
a
č
aj
an za obr
a
č
un
dospelosti menice, kod
primene rokova kod menice, odnosno
ra
č
unanja rokova, kao
š
to je rok zastarelosti te
menice. Datum izdavanja menice se upisuje u meni
č
nom formularu, odmah posle
mesta izdavanja menice. Od datuma izdavanja menice se procenjuje postojanje ili
nepostojanje aktivne i pasivne meni
č
ne sposobnosti meni
č
nih lica. Ako datum
izdavanja menice nije od
re
đ
en u
menici, ta menica nije punova
žn
a.
(8) Mesto izdavanja menice
Mesto izdavanja menice je zn
a
č
aj
no za od
re
đ
i
vanje merodavnog prava prilikom
ut
vr
đ
i
vanja punova
žn
osti menice. Mesto izdavanja menice se unosi u meni
č
ni formular
Privredno pravo
245
na po
č
etku prvog reda u menici. U menici se ne m
ož
e ozn
a
č
iti
vi
š
e mesta izdavanja ni
kumulativno, ni alternativno.
Oblik prihvatanja meni
č
ne obaveze se odre
đ
uje prema zakonu zemlje na
č
ijem
su podru
č
ju te meni
č
ne obaveze prihva
ć
ene. To se ut
vr
đ
uje
prema mestu izdavanja
menice. Mesto izdavanja menice mo
ž
e biti bitni pretpostavljeni meni
č
ni element. Ako
u menici nije ozn
a
č
eno mesto izdavanja menice, pretpostavlja se da je menica izdata u
mestu koji je ozn
a
č
e
no pored trasantovog potpisa.
(9) Potpis trasanta, tj. potpis lica koje je izdalo menicu
Trasant je jedino lice koje se mora potpisati na menici. Trasant je jedini meni
č
ni
du
ž
nik, u odnosu na druga bitna meni
č
na lica u menici, kod trasirane menice. Trasant
kod trasirane menice je glavni meni
č
ni du
žn
ik do akceptiranja menice. M
e
đ
utim,
izdavalac sopstvene menice je uvek glavni du
ž
nik, po
š
to je kod sopstvene menice
zabranjen akcept odnosno ne postoji akceptant.
U meni
č
n
om formularu trasant se potpisuje u donjem desnom uglu.
U n
ašem
pravu se trasant mora potpisati svojer
u
č
no. Bez svojeru
č
nog potpisa trasanta
meni
č
ni potpis nije punova
ž
an.
U trenutku potpisivanja menice trasant mora imati pasivnu meni
č
n
u
sposobnost.
Primer trasirane menice:
MENICA
1)
U Novom Sadu,
6)
5. oktobar 2002.
7)
dinara 1.000.000,00
5. novembra 2000. godine
8)
platite za ovu prvu menicu
po naredbi
2)
d.o.o.
»
DUNAV
«
Novi Sad
5)
sumu od
jedan milion dinara
vrednost primljena u robi i stavite ist
u u ra
č
un nama bez iz
veš
taja
d.o.o.
»SAVA« Be
ograd
4)
(potpis i p
e
č
a
t)
Pu
š
kinova br. 15
p
la
ć
a
nje kod Beogradske banke Beograd
9)
d
.o.o.»K
OMPJ
UTER«
Novi Sad
3)
Bulevar Mihajla Pupina 10
(potpis i p
e
č
a
t)
1) ozn
a
č
e
nje da je ta pismena isprava menica,
2) bezuslovni nalog za isplatu od
re
đ
ene svote novca,
3) potpis trasanta, tj. potpis lica koje je izdalo menicu,
4) ime trasata, tj. lica koje treba da plati menicu,
5) ime remitenta, tj. lica kome se ili po
č
ijoj se naredbi menica mora isplatiti i
6) mesto izdavanja menice,
7) datum izdavanja menice,
8) ozn
a
č
e
nje dospelosti menice i
9) mesto p
la
ć
anja menice.

Privredno pravo
247
10) satrasanti i satrasati se pojavljuju kada su trasant i trasat v
e
ć
i
broj lica.
1.4. Meni
č
ne radnje
Meni
č
n
e radnje su zbir svih pravnih poslova koje preduzimaju izdavalac menice,
imalac menice, meni
č
ni du
ž
nici i druga lica koja su u izvesnoj meri vezana sa nekom
menicom. Pravni poslovi koji su stvoreni meni
č
nim radnjama m
e
đ
usobno su
funkcionalno povezani i
č
ine jedinstvo svih tih pravnih poslova. U najva
ž
nije meni
č
ne
radnje spadaju:
(1) Izdavanje menice
Izdavanje menice je jednostrana izjava volje njenog izdavaoca izra
ž
ena na
propisan n
a
č
in
i sa odre
đ
e
nom sadr
ž
inom, u zavisnosti od vrste menice koja se izdaje.
Izdavalac menice unosi u pismenu izjavu svih devet bitnih meni
č
nih elemenata
uklju
č
uju
ć
i i sopstveni potpis bez kojih menica nije punova
žn
a u pravnom smislu.
Izdavanjem menice uspostavlja se obligaciono pravni odnos iz
me
đ
u
njenog izdavaoca,
tj. meni
č
nog du
ž
nika i njenog pravnog korisnika, tj. remitenta odnosno meni
č
n
og
poverioca. Za izdavanje menice potrebno je da njen izdavalac bude pasivno meni
č
no
sposoban, tj. da mo
ž
e preuzimati meni
č
ne obaveze. Izdavalac menice mora imati i
odgovaraju
ć
e pok
ri
ć
e
u novcu, robi ili drugim stvarima kod onog lica kome izdaje nalog
za p
la
ć
a
nje po toj menici, tj. kod trasata, kada se radi o trasiranoj menici. To pok
ri
ć
e
izdavaoca menice mora postojati pre roka dospelosti meni
č
ne obaveze. Izdavalac
trasirane menice, tj. trasant i izdavalac sopstvene menice, izdavanjem odgovaraju
ć
e
menice postaju glavni meni
č
ni du
žn
ici. Me
đ
u
tim, prilikom preduzimanja daljih
meni
č
nih radnji postoje znatne razlike iz
me
đ
u i
zdavalaca ove dve vrste menica.
Sa druge strane, prvi meni
č
ni poverilac tj. remitent mora imati aktivnu meni
č
nu
sposobnost.
Menica se mo
ž
e izdati i putem punomo
ć
nika. U slu
č
aju izdavanja menice putem
punomo
ć
nika, izdata menica obavezuje izdavaoca menice, tj. Vlastodavca, a ne
punomo
ć
nika. Me
đ
utim, ako je punomo
ć
nik prek
ora
č
io
ovlaš
ć
enja ili ako uop
š
te nije
bio
ovlaš
ć
en, onda je on, punomo
ć
nik, li
č
n
o odgovoran na osnovu izdate menice. Ako
je isplatio meni
č
ni iznos onda punomo
ć
nik sti
č
e ista prava kao i druga lica koja su
isplatila meni
č
nu svotu iz kruga meni
č
nih du
ž
nika.
(2) Umno
ž
avanje menice
Trasirana menica m
ož
e se izdati u vi
š
e istovetnih primeraka kao
š
to su duplikat,
triplikat menice i sli
č
no. Svaki takav primerak menice mora biti ozn
a
č
en
odgovaraju
ć
im
rednim brojem. Ukoliko nije ozn
a
č
en
redni broj, svaki tako izdat primerak smatra se
posebnom menicom. Menica se mo
ž
e umno
ž
avati u trenutku njenog izdavanja i
naknadno, sve do isplate menice. Sopstvena menica ne mo
ž
e se umno
ž
avati. Duplikat
menice izdaje trasant na zahtev imaoca menice. Isplatom jednog primerka menice
prestaju prava i svih drugih njenih primeraka, osim u slu
č
ajevima propisanim zakonom.
Prilikom umno
ž
avanja menice trasant je d
už
an da pazi da umno
ž
eni primerci menice
moraju da odgovaraju originalnom primerku menice. Na umno
ž
enom primerku menice
ponavljaju se potpisi svih lica koja su potpisala prvi primerak menice. Imalac
umno
ž
enog primerka menice mora biti obav
eš
ten kod koga se nalazi akceptirani
primerak menice.
Privredno pravo
248
Mo
ž
e se
vršiti
i prepis menice ili kopija menice. Prepis u potpunosti mora da
bude veran originalu menice. Na prepisu, odnosno kopiji menice ne ponavljaju se
potpisi koji postoje na originalnoj menici nego se samo nazn
a
č
u
je postojanje
odgovaraju
ć
ih potpisa. Prepis menice je dozvoljen i kod trasirane i kod sopstvene
menice. Svaki imalac menice ima pravo da od menice n
a
č
ini
prepis, tj. t
a
č
no
prepisivanje izvorne menice sa svim u njoj sadr
ž
anim bitnim elementima, odnosno
podacima. Kopija, odnosno prepis menice se mo
ž
e indosirati i avalirati, ali se ne mo
ž
e
akceptirati. Imalac kopije menice ne mo
ž
e da zahteva isplatu meni
č
nog iznosa. Mo
ž
e
samo da se obrati imaocu originala menice da mu preda originalni primerak menice.
(3) Prenos menice
U n
ašem
pravu svaka se menica, i onda kada nije iz
ri
č
ito
navedeno da je po
naredbi, prenosi indosamentom. Indosament je pismena izjava na pol
e
đ
i
ni menice
kojom indosant svojim potpisom prenosi pravo iz menice na drugo lice indosatara. Prvi
indosant je remitent p
oš
to je on prvi meni
č
ni poverilac.
Menica se prenosi indosamentom pre meni
č
ne dospelosti i pre podizanja
protesta zbog ne akceptiranja menice. Indosiranje menice posle podizanja protesta
zbog neisplate ili posle proteka roka za podizanje ovoga protesta, mo
ž
e se smatrati
prenosom menice putem cesije.
Izuzetno, menica se mo
ž
e prenositi i cesijom odnosno ustupanjem. Za razliku
od indosamenta kojim se na novog imaoca prenose sva prava inkorporisana u menici,
kod cesije imalac menice prenosi na novog imaoca menice samo ona prava koja je u
trenutku cesije, po po osnovu te menice, sam imao.
Menica koja sadr
ž
i blanko indosament ili indosament na donosioca m
ož
e dalje
da se prenosi prostom predajom, tj. tradicijom.
(4) Avaliranje menice
Aval je meni
č
n
o jemstvo. Lice koje je
m
č
i
naziva se avalista. Pravna radnja koju
preduzima avalista naziva se avaliranje menice. Avalom se
jem
č
i
za isplatu meni
č
ne
svote u celini, to je potpuni aval, ili za delimi
č
n
u isplatu meni
č
ne svote, to je delimi
č
n
i
aval. Avalista m
ož
e biti svako lice koje je pasivno meni
č
n
o sposobno. Obezb
e
đ
e
nje
isplate menice mo
ž
e dati tre
ć
e lice ili
č
ak i neko od potpisnika menice. Aval se daje na
menici ili na alon
ž
u menice. Aval potpisuje avalista. Davanje avala se ozn
a
č
ava
od
re
đ
enom oznakom, tj. izra
ž
ava se re
č
ima kao
š
to su
„aval“,
„
per aval
“,
„
kao jemac
“,
„j
emstvo
“
ili drugim izrazom koji to isto zn
a
č
i.
Avalista od
re
đ
u
je za kojeg od meni
č
nih
du
ž
nika
jem
č
i,
a ako to ne ozn
a
č
i, sm
atra se da je
m
č
i
za trasanta, odnosno za izdavaoca
menice. Avalista jem
č
i onako kako odgovara lice za koje
jem
č
i. Avali
sta koji isplati
meni
č
nu svotu ima pravo regresa prema meni
č
nim du
žn
icima.
(5) Prezentacija menice
Prezentacija menice je meni
č
na radnja koja se sastoji u podn
oš
enju menice
od
re
đ
enom licu na akcept ili na isplatu. Prezentaciju menice preduzima imalac menice.
Lice koje prezentira menicu naziva se prezentant, a lice kome se prezentuje menica
naziva se prezentat. Trasirana menica se podnosi na akcept,
š
to zn
a
č
i
prihvatanje,
odnosno pot
vr
đ
i
vanje meni
č
ne obaveze, onom licu koje je po njoj du
ž
no da iz
vrši
p
la
ć
a
nja. N
aj
č
eš
ć
e je to trasat. Me
đ
utim u
re
đ
im
slu
č
ajevima to m
ož
e biti i
intervenijent. Imalac trasirane menice sam odlu
č
u
je da li
ć
e menicu prezentirati trasatu

Privredno pravo
250
roka podigne meni
č
n
u t
už
bu, sem u slu
č
ajevima predvi
đ
enim zakonom i u slu
č
ajevima
kada je u meni
č
n
u ispravu uneta odgovaraju
ć
a klauzula o obaveznoj prezentaciji
menice. Imalac menice, odnosno lice koje dr
ž
i menicu mo
ž
e samo da odlu
č
i da li
ć
e
menicu podneti na akceptiranje ili ne. To u stvari zavisi od volje i interesa imaoca
menice. Prezentacija menice na akcept istovremeno predstavlja obav
eš
tenje trasata da
je izdata od
re
đ
ena menica koja je vu
č
ena na njega. Kada se menica prezentuje na
akceptiranje trasatu, on m
ož
e da zahteva da mu se menica ponovo prezentuje na
akcept sled
e
ć
eg
dana kako bi on mogao da proveri svoje poslovne knjige i da,
eventualno kontaktira trasanta.
Trasat mo
ž
e da prihvati da akceptira menicu, mo
ž
e odbiti da akceptira menicu,
i m
ož
e da samo delimi
č
no akceptira menicu. U svakom od ovih slu
č
ajeva nastaju
razli
č
ite pravne posledice. Ukoliko trasat akceptira menicu, onda on postaje akceptant
koji je glavni meni
č
ni du
ž
nik. M
e
đ
utim, ako je trasat odbio da akceptira menicu, imalac
menice mo
ž
e da protestuje menicu zbog neakceptiranja i da na osnovu toga pristupi
ostvarivanju regresnih zahteva pre dospelosti menice. Isto tako mo
ž
e da ne podigne
protest zbog neakceptiranja i da do dospelosti menice jo
š
jednom poku
ša
da prezentira
menicu na akcept trasatu.
Ukoliko je trasat samo delimi
č
no akceptirao menicu, imalac menice treba da
protestuje samo zbog neakceptiranja dela meni
č
nog iznosa. Kada trasat delimi
č
no
akceptira menicu, to je delimi
č
ni akcept, a kada trasat u celosti akceptira menicu onda
je to puni akcept. Kada je u pitanju forma postoji puni ili blanko akcept. Potpuni akcept
sadr
ž
i izjavu o akceptiranju, datum i mesto akceptiranja i potpis akceptanta. Blanko
akcept se sastoji samo u potpisu akceptanta.
Izjava o akceptiranju menice n
aj
č
eš
ć
e se izra
ž
ava klauzulama
„a
kceptiram
“,
„
prihvatam
“,
„
priznajem
“
ili
„
primljena
“,
„
prihva
ć
ena
“
i sli
č
no. Akcept trasirane menice
mora biti bezuslovan. Ako je izjava o akceptiranju uslovljena, taj akcept nije punova
ž
an,
jer prema n
ašem
pravu nije dopu
š
ten uslovni akcept.
Akceptom se trasat obavezuje da menicu plati o dospelosti. Ako menica ne
bude p
la
ć
e
na, njen imalac na osnovu menice ima pravo na neposrednu tu
ž
bu protiv
akceptanta za sve
š
to se m
ož
e zahtevati na osnovu menice.
Osnovna pravna posledica akceptiranja menice sastoji se u t
ome š
to se
akceptant, dosada
š
nji trasat pretvara u glavnog meni
č
nog d
už
nika umesto izdavaoca
menice, odnosno trasanta.
(7) Isplata menice
Isplata menice se sastoji u p
la
ć
anju svote ozna
č
ene u menici imaocu menice.
Meni
č
n
u svotu treba da plati glavni meni
č
ni du
žn
ik. Kod trasirane menice to je njen
akceptant, odnosno njen trasat, ako menica nije akceptirana. Kod sopstvene menice to
je izdavalac sopstvene menice.
Menica koja je plativa na od
re
đ
eni dan ili na od
re
đ
e
no vreme posle dana
izdanja ili vi
đ
enja, mora se podneti na isplatu bilo na sam dan p
la
ć
a
nja, bilo jednog od
dva radna dana koji dolazi odmah za njim. Imalac menice ne mo
ž
e se prisiliti da primi
isplatu meni
č
ne svote pre dospelosti menice. Trasat koji p
la
ć
a
menicu pre dospelosti
č
ini to na svoj rizik. Ko plati menicu o dospelosti punova
žn
o je oslob
o
đ
en
obaveze,
osim ako je to u
č
inio iz zle namere ili grube nepa
žn
je. Pre isplate menice, isplatilac je
du
ž
an da ispita da li postoji formalna legitimacija imaoca menice, tj. da ispita pravilnost
niza indosamenata i to neprekinutog niza indosamenata, da bi se moglo pristupiti
Privredno pravo
251
isplati menice. Meni
č
ni du
ž
nik, tj. isplatilac meni
č
ne svote nije obavezan da ispituje i
materijalnu legitimaciju imaoca menice. To zn
a
č
i
da meni
č
ni du
žn
ik ne ispituje
istinitost potpisa indosanta, kao ni savesnost i zakonitost n
a
č
ina
na koji je imalac
menice d
oš
ao do nje. Isplata menice se
vrši
imaocu menice onda kada je iz
vrš
ena
prezentacija menice na isplatu. Meni
č
ni du
ž
nik je po pravilu du
ž
an da isplati menicu.
Isplata meni
č
ne svote v
rši
se po pravilu u celosti i to odjednom. Me
đ
utim, imalac
menice nema pravo da odbije da primi delimi
č
n
u isplatu meni
č
nog iznosa od strane
glavnog meni
č
nog du
ž
nika ili od trasata. Samo regresni du
žn
ici nemaju pravo da iz
vrše
delimi
č
n
u isplatu meni
č
ne svote. Ako je iz
vrše
na isplata celokupnog iznosa meni
č
ne
svote, imalac menice je du
ž
an da meni
č
nom du
žn
iku vrati menicu. U tom slu
č
aju se
n
aj
č
eš
ć
e na toj menici pismeno konstatuje da je menica isp
la
ć
e
na, pa je to osnovni
dokaz da je izvr
š
ena isplata menice. Isplatom menice u celosti gasi se meni
č
no pravni
odnos po toj menici.
(8) Intervencije kod menice
Intervencija kod menice je meni
č
na radnja kojom neko lice, intervenijent
akceptira menicu ili pla
ć
a menicu umesto nekog od meni
č
nih du
ž
nika. To se d
ešava
kada trasat odbije da akceptira menicu, ili ako akceptant ili izdavalac sopstvene menice
o dospelosti ne isplati menicu. U tom slu
č
aju menicu akceptira ili isp
la
ć
u
je neko drugo
lice koje se naziva intervenijent. Postoji intervencija zbog neakceptiranja menice i
intervencija zbog ne pla
ć
anja menice. Lice koje interven
iše
naziva se intervenijent, a
lice za koje se interveni
še
naziva se honorat. Isto tako u zavisnosti da li je na menici
ozn
a
č
ena adresa po potrebi (intervenijent) ili nije, imamo dve vrste meni
č
ne
intervencije. To su: pozivna intervencija, ili intervencija na osnovu nazn
a
č
e
nog na
menici adresata po potrebi i spontana intervencija za koju je bitno da nije nazn
a
č
e
na
na meni
č
n
om pismenu. Pozivna intervencija se od
re
đ
uje
klauzulom kojom se na menici
ozn
a
č
ava ime
intervenijenta. Ovu klauzulu u menicu n
aj
č
eš
ć
e unosi trasant na osnovu
dogovora sa intervenijentom. Ovu klauzulu u menicu ne mo
ž
e da unese akceptant i
izdavalac sopstvene menice. Pozivni intervenijent mo
ž
e biti svako lice koje se
ve
ć
pojavljuje u menici. Jedino ne mo
ž
e da bude glavni meni
č
ni du
žn
ik, p
oš
to je to u
suprotnosti sa su
š
tinom intervencije i pravnim polo
ž
ajem glavnih meni
č
nih du
žn
ika.
Intervenijent do trenutka intervencije na menici nije meni
č
ni du
ž
nik i ne mora da
akceptira ili isplati menicu, sem ukoliko ne prihvati intervenciju. Ako pozivni
intervenijent akceptira menicu, tada on postaje akceptant i nalazi se u polo
ž
aju
meni
č
nog du
ž
nika u pogledu isplate meni
č
nog iznosa o dospelosti menice. Kod
meni
č
ne intervencije, intervenijent je du
ž
an da o svojoj intervenciji obavesti lice za
koje je intervenisao i to najkasnije u roku od dva dana. Ukoliko to ne u
č
ini, snosi
ć
e
posledice, tj. bi
ć
e odgovoran za sv
u š
tetu ovim njegovim propustom.
Spontana intervencija je kada neko lice samoinicijativno, mada na to nije
pozvan u menici, menicu akceptira ili plati umesto lica koje je to trebalo da u
č
ini.
Imalac menice nije obavezan da prihvati spontanu intervenciju.
Pozivna i spontana intervencija mogu biti i u obliku intervencije zbog ne
akceptiranja i u obliku intervencije zbog ne isplate menice. Prilikom davanja izjave o
akceptiranju menice od strane intervenijenta na licu menice preko meni
č
nog sloga
n
aglašava
se odgovara
ju
ć
om klauzulom da se radi o intervenciji. Meni
č
ni intervenijent
na osnovu zakona ima pravo na regres od onih meni
č
nih regresnih d
užn
ika koji su

Privredno pravo
253
regresni du
ž
nici mogu, ali ne moraju da obave ove meni
č
ne radnje. Notifikacijom im se
pru
ž
a mogu
ć
n
ost da izv
rše
ove meni
č
n
e radnje ako to
ž
ele. Meni
č
n
a notifikacija je
fakultativna meni
č
na radnja. Ako se ne obavi u propisanom roku, ne gube se meni
č
n
i
zahtevi prema meni
č
nim regresnim du
ž
nicima.
(10) Regres kod menice
Meni
č
ni regres je meni
č
na radnja koju radi ostvarivanja svog meni
č
nog
potra
ž
ivanja, preduzima imalac menice. Imalac menice zahteva da mu neko od
meni
č
nih du
žn
ika isplati meni
č
nu svotu ako mu menica nije isp
la
ć
e
na. To je regres
zbog neisp
la
ć
i
vanja menice, ili je akceptiranje odbijeno, to je regres zbog
neakceptiranja menice. Meni
č
ni regresni du
ž
nik koji je isplatio menicu sti
č
e regresne
zahteve prema onim meni
č
nim du
žn
icima koji su prethodni meni
č
n
i du
ž
nici u odnosu
na njega. Meni
č
ni regres je mogu
ć
sa
mo onda ako je imalac menice prethodno podigao
odgovaraju
ć
i protest. Ako nije blagovremeno podnet meni
č
ni protest, tada se meni
č
ni
regresni du
žn
ici osloba
đ
aju
meni
č
ne obaveze. Lice koje isti
č
e regresni zahtev je
poslednji imalac menice. To lice se naziva regresijent, a lice protiv koga se isti
č
e
regresni zahtev naziva se regresat. Regresni du
žn
ik koji isplati menicu u regresnom
postupku, postaje imalac menice koji m
ož
e tu menicu u potpunosti da naplati od svog
meni
č
nog prethodnika, koji je tak
o
đ
e
regresni d
užn
ik. Lice koje isti
č
e regresni zahtev,
taj zahtev mo
ž
e ist
a
ć
i
prema svom neposrednom prethodniku ali mo
ž
e i presko
č
iti
redosled svojih prethodnika. U praksi nije u interesu preskakati prethodnike zato
š
to se
na taj n
a
č
in
umanjuje mogu
ć
nost naplate meni
č
ne svote, po
š
to se smanjuje broj
regresnih du
ž
nika koji su u obavezi prema podnosiocu zahteva.
Regresijent mo
ž
e zahtevati od regresata da mu ovaj isplati meni
č
nu svotu i
naknadu svih tro
š
kova. Zbog toga regresni zahtev m
ož
e biti ve
ć
i od meni
č
nog iznosa.
Meni
č
ni regres se sprovodi posle dospelosti menice. Menica se o dospelosti podnosi na
isplatu glavnom meni
č
n
om d
už
niku, a to su akceptant ili izdavalac sopstvene menice i
trasatu. Ako glavni meni
č
ni du
žn
ik ili trasant odbiju da isplate menicu, podi
ž
e se
protest, pa se posle protesta preduzima meni
č
n
i regres, to jest isticanje zahteva da
menicu u potpunosti ili delimi
č
no isplate regresni du
žn
ici. M
e
đ
utim, postoji nekoliko
odstupanja od pravila da se samo posle dospelosti menice mo
ž
e ostvarivati meni
č
ni
regres. To su:
1) Zahtev za meni
č
ni regres se mo
ž
e ist
a
ć
i
i pre dospelosti menice ako je
trasant delimi
č
no ili potpuno odbio da akceptira menicu.
2) Menica se nap
la
ć
uje
pre dospelosti od regresnih d
už
nika, ako je otvoren
st
e
č
aj
ni postupak nad trasatom, ili ako je trasat obustavio p
la
ć
a
nja ili ako je nad
imovinom trasata bezusp
eš
no poku
š
ano iz
veš
enje.
3) Menica se napl
a
ć
u
je pre dospelosti i onda ako je st
e
č
aj
otvoren nad
trasantom, a radi se o menici u kojoj je bila zabranjena prezentacija menice na akcept.
Regresni zahtev sadr
ž
i pored meni
č
nog iznosa i kamatu na taj meni
č
n
i iznos i to
od dana dospelosti te menice pa do dana regresnog zahteva, tro
š
kove protesta,
tro
š
kove notifikacije i tro
š
kove regresnog postupka. Regresni d
už
nik koji je u
regresnom postupku isplatio menicu, ima pravo da zahteva u skladu sa zakonom da mu
se preda isp
la
ć
e
na menica, protestna isprava i potvrda o isp
la
ć
enom meni
č
nom iznosu.
Ako meni
č
ni du
žn
ik kome je upu
ć
en regresni zahtev zbog neisplate menice po ovom
zahtevu ne postupi dobrovoljno, imalac menice ima pravo da podnese odgovaraju
ć
e
Privredno pravo
254
meni
č
ne tu
ž
be radi ostvarivanja njegovog potra
ž
ivanja prema meni
č
nim du
ž
nicima u
od
re
đ
enom sudskom postupku.
Meni
č
nim tu
ž
bama se ostvaruje za
š
tita interesa meni
č
n
ih poverilaca, a
meni
č
nim prigovorima se
š
tite interesi meni
č
nih du
ž
nika.
2.
Č
EK
2.1. Pojam
i
ulog
a
č
eka
Č
ek
je hartija od vrednosti po naredbi kojom njen izdavalac, trasant daje
bezuslovni nalog nekom licu, trasatu da korisniku
č
eka, remitentu isplati od
re
đ
enu
svotu novca iz trasantovog pok
ri
ć
a
kod trasata. U n
ašem
pravu trasat kod
č
eka jedino
m
ož
e biti bankarska organizacija, za razliku od menice kod koje trasat m
ož
e da bude
svako fizi
č
k
o i pravno lice.
Č
ek
je sredstvo p
la
ć
a
nja koje je kratko vreme u cirkulaciji.
Sli
č
no
menici, i
č
ek je potekao, odnosno razvio se u ranoj srednjovekovnoj trgova
č
k
oj
praksi pojedinih razvijenijih zemalja kao
š
to su Italija, Belgija, Holandija i druge.
Č
e
kovno pravo se po
č
elo znatnije razvijati u XVIII veku kada su i doneti prvi propisi iz
oblasti
č
eka. I kod
č
eka, kao kod menice, n
ajve
ć
i
zn
a
č
aj
imaju tri
Ž
enevske konvencije iz
1931. godine kojima je unificirano
č
ekovno pravo. To su : Konvencija o jedinstvenom
č
ekovnom zakonu, Konvencija o sukobu zakona o
č
eku i Konvencija o regulisanju
pitanja taksa kod
č
eka. Kod nas je u skladu s
a Ž
enevskim
č
ekovnim konvencijama,
č
ekovno pravo regulisano Zakonom o
č
eku, Sl. list FNRJ, br. 105/1946, 12/1965,
52/1973, Sl. list SRJ br. 46/1996.
Po svojoj pravnoj prirodi i
č
ek je veoma sli
č
an menici, a to zn
a
č
i
da spada u
grupu pravnih poslova koji nastaju jednostranom izjavom volje.
Opš
ta n
a
č
ela
i principi
meni
č
nog prava primenjuje se i na
č
ek ako to nije u suprotnosti sa specifi
č
nostima i
svojstvima
č
eka. Saglasno tome, n
ajve
ć
i
broj pravnih pravila i instituta meni
č
nog prava
javlja se i u
č
ekovnom pravu, ili se primenjuje na shodan n
a
č
in
kao
š
to su:
č
ekovna
n
a
č
ela,
č
ekovni elementi i jedan deo bitnih elemenata
č
eka i sli
č
no.
Č
ek
je strogo formalna hartija od vrednosti, tako da od
re
đ
e
na isprava, da bi se
smatrala
č
ekom mora sadr
ž
ati sve zakonom propisane sastojke i da bude ozn
a
č
e
na kao
č
ek. Prema Zakonu o
č
eku, bitni
č
ekovni elementi su: ozn
a
č
enje da je ta pisana isprava
č
ek, bezuslovni nalog za isplatu odre
đ
ene svote novca iz trasantovog pok
ri
ć
a
kod
trasata, ime lica koje treba da isplati
č
ek to jest ime trasata, mesto p
la
ć
a
nja
č
eka,
datum i mesto izdavanja
č
eka i potpis lica koje je izdalo
č
ek, to jest potpis trasanta. Za
razliku od menice, kod
č
eka nisu bitni elementi ime remitenta, jer
č
ek mo
ž
e da bude i
na donosioca. Tak
o
đ
e
kod
č
eka nije bitna dospelost
č
eka, jer on uvek dospeva po
vi
đ
enju.
Pismena isprava koja ne sadr
ž
i sve bitne
č
ekovne elemente se ne mo
ž
e smatrati
č
ekom. Ovo se ne odnosi na bitne pretpostavljene
č
ekovne elemente, pod uslovom da
se ti elementi mogu pretpostavljati. Bitna pravila o meni
č
nim radnjama uglavnom se
primenjuju kada se radi o
č
eku uz od
re
đ
ene specifi
č
nosti.

Privredno pravo
256
na donosioca prenosi se prostom predajom, iz ruke u ruku.
Č
ek
na ime koji sadr
ž
i i
zn
a
č
e
nje
„ili
donosiocu
“, al
ternativni
č
ek, vredi kao
č
ek na donosioca.
Č
ek
m
ož
e glasiti
na ime ili po naredbi samog trasanta, ali nije va
ž
e
ć
i
č
ek na donosioca u kome su trasant
i trasat jedno isto lice.
Po poslovnoj praksi su n
aj
č
eš
ć
i alternativni
č
ekovi koji sadr
ž
e ime remitenta, ali
isto tako i klauzulu da trasat mo
ž
e da isplati
č
ekovni iznos i donosiocu tog
č
eka. Ovo je
neka vrsta
meš
ovite hartije od vrednosti, jer alternativni
č
ek m
ož
e da glasi na ime i
m
ož
e istovremeno da bude
č
ek na ime i
č
ek na donosioca.
Č
ek mora da bude po
naredbi i
č
ek na donosioca. Alternativni
č
ek se mo
ž
e preneti prostom tradicijom i onda
kada sadr
ž
i ime remitenta. Alternativni
č
ek se tak
o
đ
e
mo
ž
e istovremeno prenositi
cesijom i indosamentom.
(2)Vrste
č
eka p
rema nameni
Č
ek
se m
ož
e izdati za razli
č
ite namene. Prema nameni i drugim svojstvima
č
ekovi mogu biti: isplatni
č
ekovi, ob
ra
č
unski
č
ekovi, barirani
č
ekovi, dokumentarni
č
ekovi, akreditivni
č
ekovi, putni
č
k
i
č
ekovi, cirkularni
č
ekovi, vizirani
č
ekovi,
certifikovani
č
ekovi i sli
č
no. U praksi se n
aj
č
eš
ć
e pojavljuju sled
e
ć
i
č
ekovi:
a) Isplatni ili gotovinski
č
ek je
č
ek koji se ima isplatiti korisniku u gotovom
novcu. Isplatni
č
ekovi su
č
esto kod teku
ć
ih
ra
č
una
gra
đ
a
na i u poslovanju pravnih lica
ako se radi o isplati li
č
nih dohodaka ili o drugim isplatama za koje je na osnovu zakona
dopu
š
teno da se
vrše
u gotovom novcu.
b)
Obra
č
unski ili virmanski
č
ek je
č
ek koji se ispla
ć
uje bezgotovinski tako
š
to se
č
ekovna svota prenosi s
ra
č
una izdavaoca
č
eka koji se vodi kod trasata, na ra
č
un
korisnika
č
eka. To je
č
ek sa klauzulom
»
samo za ob
ra
č
un
« i
sli
č
n
o. Obra
č
unski ili
virmanski
č
ek su n
aj
č
eš
ć
i
č
ekovi prilikom regulisanja pravnog prometa iz
me
đ
u
pravnih
lica.
Obra
č
unskim
č
ekom se ostvaruju sve one prednosti koje su vezane za
bezgotovinski nov
č
ani promet, a naro
č
ito se otklanjaju rizici i opasnosti vezani za
isplatu u gotovom novcu.
c) Barirani ili precrtani
č
ek je
č
ek
č
ija se bezgotovinska naplata, kao i kod
ob
ra
č
unskog
č
eka, m
ož
e obaviti samo preko banke. Barirani
č
ek se po dijagonali
precrtava dvema paralelnim linijama iz
me
đ
u
kojih se upisuje ime odr
e
đ
e
ne banke
preko koje se
č
ek podnosi na naplatu. To je posebni ili specijalni precrtaj. Ako izme
đ
u
crte nije upisano ili je upisano samo
„
preko banke
“
ili
„
banka
“
bez ozn
a
č
enja od
re
đ
e
ne
banke, to je op
š
ti ili generalni precrtaj. U ovom slu
č
aju se takav
č
ek m
ož
e podneti na
isplatu preko bilo koje banke. Barirani
č
ekovi su
č
esti u poslovnoj praksi kod nas, kod
potr
oša
č
k
ih kredita, da bi se na taj n
a
č
in os
tvarila odgovaraju
ć
a kontrola od strane
banke, kontrola namenskog k
oriš
ć
enja odobrenih kredita. Barirani
č
ekovi su dosta
sli
č
ni ob
ra
č
unskim
č
ekovima p
oš
to se realizuju u bezgotovinskom prenosu, ali iz
me
đ
u
ovih
č
ekova postoje i zna
č
ajne razlike.
d) Putni
č
k
i ili putni
č
ek je
č
ek koji se m
ož
e naplatiti kod bilo koje banke koja je
na od
re
đ
eni n
a
č
in
povezana, korespodentna banka, s bankom koja je izdala
č
ek,
emisiona banka. Ovim
č
ekom mogu se
vršiti
i od
re
đ
e
na p
la
ć
a
nja. Putni
č
k
i
č
ekovi su
zn
a
č
aj
ni u oblasti stimulacije turizma jer se pomo
ć
u njih otklanjaju rizici n
oš
enja ve
ć
e
koli
č
ine gotovog novca, a isto tako i valutarni rizici prilikom pretvaranja valute jedne
zemlje u valutu neke druge zemlje.
e) Kod dokumentarnih
č
ekova je bitno da je isplata
č
ekova uslovljena
odgovaraju
ć
om istovremenom prezentacijom od
re
đ
enih robnih dokumenata.
Privredno pravo
257
Prezentacija robnih dokumenata predstavlja u stvari dokazivanje da je korisnik
č
eka
iz
vršio
svoje obaveze iz prethodnog ili istovremenog pravnog odnosa, a koje on ima
prema trasantu.
f) Cirkularni
č
ekovi su
č
ekovi koje izdaje banka u svojstvu trasanta i koje banka
predaje svome klijentu kao remitentu u cilju naplate tog
č
eka kod poslovne jedinice te
banke ili kod druge korespodentne banke.
g) U poslovnoj praksi se pojavljuju i mnogi drugi
č
ekovi kao komisioni
č
ekovi,
kuponski
č
ekovi, limitirani i neliminitirani
č
ekovi i sli
č
no.
h) Sve ve
ć
i zn
a
č
aj
u evropskim zemljama imaju takozvani euro
č
ekovi koje
izdaju i prihvataju sve bankarske organizacije zemalja koje su
č
lanice Evropskog
zajedni
č
k
og tr
žiš
ta, na osnovu prethodnih odgovaraju
ć
ih poslovni
h aranž
mana.
3. AKCIJE
3.1. Pojam
i
bitna
obel
ež
ja akcije
Akcija je hartija od vrednosti s pravom odgovaraju
ć
eg u
č
eš
ć
a
vlasnika akcije u
akcionarskom dru
š
tvu, koje je akciju izdalo. Sama
re
č
a
kcija ozn
a
č
ava
deo osnovnog
kapitala akcionarskog dru
š
tva. Akcionarsko dru
š
tvo ima od
re
đ
e
ni osnovni kapital koji
je po pravilu podeljen na jednake delove. Taj deo ozn
a
č
ava
akcija.
S druge strane,
re
č
akcija ozn
a
č
ava
skup prava koja akcionar ima u
akcionarskom dru
š
tvu. Ta se prava nazivaju akcijska prava ili prava iz akcije ili prava po
osnovu akcije, a njihov imalac naziva se akcionar. Uplatom akcije, uplatilac postaje
akcionar i sti
č
e od
re
đ
e
na akcionarska p
rava. Re
č
akcija upotrebljava se da ozn
a
č
i s
kup
tih prava, kako
č
lanskih tako i imovinskih, kao udeo u celokupnoj imovini akcionarskog
dru
š
tva.
Re
č
akcija zn
a
č
i
i to da je to hartija od vrednosti. Akcija je hartija od vrednosti
koja predstavlja deo osnovnog kapitala akcionarskog dru
š
tva.
Akcija daje i pravo glasa osim u onim slu
č
ajevima kada su emitovane akcije koje
daju samo pravo na deo dobiti. Akcija m
ož
e biti bez prava glasa ili sa pravom na jedan
glas. Prava akcionara zavise od vrste i broja akcija, a akcija ozn
a
č
ava
skup prava
akcionara u akcionarskom dru
š
tvu. Akcija je hartija od vrednosti samo radi toga
š
to u
sebi inkorporira od
re
đ
eno imovinsko pravo. To je pravo na deo dobiti koje dru
š
tvo
ostvari svojim poslovanjem i pravo na srazmeran deo imovine dru
š
tva za slu
č
aj
njegovog prestanka likvidacijom. Sva ta prava su inkorporirana u akciji.
Prema ranijim propisima, kao kod svake hartije od vrednosti, tako i kod akcije
postoje dve vrste prava. Prvo, to je pravo
na
akciju kao ispravu. To je stvarni pravni
odnos koji se izra
ž
ava u vidu vlasn
iš
tva, svojine nad odr
e
đ
e
nom akcijom, akcijom kao
ispravom, odnosno akcijom kao papirom u vlasni
š
tvu akcionara.
M
e
đ
utim, prema novim propisima ne postoji obaveza izdavanje akcije u vidu
pisane isprave koju bi posedovao svaki akcionar, pa kod akcija kao serijskih hartija od
vrednosti postoji izuzetak u pogledu prava na akciju kao ispravu. U n
aš
em pravu akcije
se izdaju kao
“
elektronski doku
ment”
ili
“
elektronski zap
is”
koji se nalazi u
informacionom sistemu Centralnog registra hartija od vrednosti.

Privredno pravo
259
dovoljnu za isplatu dividende u od
re
đ
enoj godini, akcije
ć
e doneti prihod, a ukoliko ne
ostvari dobit, n
e
ć
e
biti dividende.
Akcija je
korporaciona
hartija od vrednosti. Akcije inkorporiraju
č
lansko pravo
imaoca u akcionarskom dru
š
tvu. Odatle i poti
č
e naziv korporaciona hartija od
vrednosti.
Akcija je nedeljiva. Nedeljivost akcije, kao n
a
č
elo
u akcijskom pravu, zn
a
č
i
pre
svega, da akcionarsko dru
š
tvo ne m
ož
e izdavati akcije u delovima niti prava iz akcije
m
ož
e deliti na vi
š
e lica ili vi
š
e akcija. S druge strane, imalac akcije ne m
ož
e podeliti
akciju na dva ili vi
š
e jednakih ili nejednakih delova. To se ne mo
ž
e izvr
ši
ti za
ž
ivota
akcionara, a ni u slu
č
aju da se akcija pojavi kao predmet zaost
avš
tine.
3.3.
Delovi akcije i njihovi obavezni elementi
Prema ranijim propisima, akcija se sastojala iz dva dela. Prvi deo akcije je bio
osnovna isprava ili pl
aš
t. Drugi deo akcija se sastoji od kuponskog tabaka koji sadr
ž
i
kupone za naplatu dividende.
M
e
đ
utim,
ve
ć
smo istakli da se akcije vode u elektronskoj f
ormi, š
to je
posledica razvoja informati
č
k
e tehnologije usled
č
ega dolazi do tzv. dematerijalizacije
akcija.
Kada govorimo o bitnim elementima akcije, onda se i na akcije primenjuju
odredbe
č
lana 235. Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose na hartije od
vrednosti uop
š
te, o
č
emu je bilo re
č
i. Isto tako, na akcije se primenjuju i odredbe
Zakona o tr
žiš
tu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata o
č
emu je
tak
o
đ
e
bilo re
č
i kada se govori o hartijama od vrednosti u op
š
te. Odredbe ovog drugog
zakona, upravo u
re
đ
u
ju serijske hartije od vrednosti kao
š
to su akcije.
3.4. Vrste
akcija
Postoji vi
š
e vrsta i klasa akcija. Po dosad
aš
njim propisima, akcije su se delile na
vrste polaz
e
ć
i
od toga kako je od
re
đ
en nosilac prava na akciji i prava iz akcije i od toga
koja prava i u kom obimu sadr
ž
e i kako se ta prava i na koji n
a
č
in
ostvaruju.
Podela akcija prema na
č
inu ozna
č
e
nja imaoca akcije
.
Akcije mogu glasiti na ime ili na donosioca. M
e
đ
utim, prema sada
š
njem
Zakonu o privrednim dru
š
tvima, isklju
č
ivo je propisano da akcionarsko dru
š
tvo ne
m
ož
e izdavati akcije na donosioca.
I ako akcije na donosioca imaju neformalnu i laku prometljivost, pogodnije su
za privredne subjekte zbog brzine njihovog prometa, zakonodavac
ž
eli da za
š
titi od
rizika i akcionarsko dru
š
tvo i akcionara. Akcije na donosioca se ne mogu upisati na
od
re
đ
eni
ra
č
un kod Centralnog registra, prijaviti Komisiji za hartije od vrednosti, kupiti
kontrolni blok akcija i sl. kao
š
to je to mogu
ć
e kod akcija na ime. U savremenim
zakonodavstvima sve vi
š
e
iš
č
ezavaju anonimni akcionari sa akcijama na donosioca.
Akcija na ime je hartija od vrednosti u kojoj je nazn
a
č
e
no da je
„
na ime
“
i u
kojoj je navedeno ime ili poslovno ime odnosno naziv vlasnika, odnosno kupca akcije.
To su dva osnovna elementa po kojima se akcija na ime razlikuje od akcije na
donosioca.
Privredno pravo
260
M
e
đ
utim, p
oš
to se po novim propisima ne mora izdavati akcija u materijalnom
obliku kao
“
pap
ir”,
to se njeni elementi u
re
đ
u
ju u skladu sa Zakonom o tr
žiš
tu hartija
od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata.
Podela akcija prema pravima iz akcije
. Akcije se razlikuju prema sadr
ž
ini prava
koja su u njima inkorporisana.
Akcionarsko dru
š
tvo m
ož
e izdavati: obi
č
ne (redovne) i preferencijalne
(p
ovlaš
ć
ene) akcije.
Obi
č
ne akcije imaju istu nominalnu vrednost ili su bez nominalne vrednosti.
Preferencijalne akcije mogu biti podeljene u dve ili vi
š
e klasa sa razli
č
itim
pravima (razli
č
ite stope dividendi ili razli
č
ita participativna ili kumulativna prava na
dividende ili razli
č
ita prava na isplatu imovine dru
š
tva pri likvidaciji). Preferencijalne
akcije iste klase imaju istu nominalnu vrednost.
Obi
č
na ili redovna akcija
je akcija koja imaocu daje pravo u
č
eš
ć
a
u upravljanju,
pravo na u
č
eš
ć
e
u dobiti namenjene za raspodelu akcionarima na ime dividende i
pravo na deo likvidacione mase u skladu sa odlukom o emisiji.
Akcionarsko dru
š
tvo mora imati bar jednu obi
č
nu akciju. Obi
č
ne akcije
predstavljaju uvek jednu klasu akcija.
Obi
č
na akcija daje imaocu i druga prava ut
vr
đ
e
na zakonom, statutom i odlukom
o emisiji akcija. Ona obuhvata sva prava koja njen imalac mo
ž
e ostvarivati po osnovu
akcije u akcionarskom dru
š
tvu koje je izdalo akcije. Podela akcija prema sadr
ž
ini prava
na obi
č
ne i preferencijalne akcije upu
ć
uje na to da obi
č
na akcija sadr
ž
i prava koja se
redovno i uobi
č
ajeno ostvaruju u akcionarskom dru
š
tvu. To je n
ajširi
krug prava, ali nije
istovremeno i n
ajve
ć
i
obim tih prava odnosno pojedinih od tih prava.
Prema
č
lanu 208. Zakona o privrednim dru
š
tvima u
re
đ
e
na su prava akcionara
obi
č
nih akcija i to:
Svaka obi
č
na akcija akcionarskog dru
š
tva daje akcionaru ista prava, u skladu sa
navedenim zakonom, osniva
č
k
im aktom i statutom dru
š
tva, koja uklju
č
uju naro
č
ito:
1) pravo pristupa pravnim aktima i drugim dokumentima i informacijama
dru
š
tva;
2) pravo u
č
eš
ć
a u r
adu skup
š
tine dru
š
tva;
3) pravo glasa u skup
š
tini dru
š
tva tako da jedna akcija uvek daje pravo na jedan
glas;
4) pravo na isplatu dividendi, posle isplate dividendi na sve izdate
preferencijalne akcije u punom iznosu;
5) pravo u
č
eš
ć
a
u raspodeli likvidacionog vi
šk
a po likvidaciji dru
š
tva, a nakon
isplate poverilaca i akcionara bilo kojih preferencijalnih akcija;
6) pravo pre
č
eg sticanja akcija iz novih emisija i zamenljivih obveznica;
7) pravo raspolaganja akcijama svih vrsta u skladu sa zakonom.
Obi
č
ne akcije akcionarskog dru
š
tva ne mogu se pretvoriti u preferencijalne
akcije ili druge hartije od vrednosti.
Preferencijalna ili povla
š
ć
ena
akcija
je akcija koja daje pravo prvenstva na
isplatu dividende u odnosu na obi
č
ne akcije, na raspodelu vi
šk
a likvidacione mase,
posle izmirenja potra
ž
ivanja poverilaca i druga prava.
Preferencijalne akcije akcionarskog dru
š
tva svake klase daju akcionaru ista
prava. Ova prava akcionara sa preferencijalnim akcijama od
re
đ
uju
se osniva
č
k
im
aktom dru
š
tva.

Privredno pravo
262
potra
žn
je akcija. Otuda, prodajna cena odr
e
đ
e
nih akcija m
ož
e biti iznad njihove
nominalne vrednosti, ali i ispod te nominalne vrednosti.
N
a
č
in
prenosa akcija zavisi od toga na koga akcija glasi. Akcije na donosioca
prenose se prostom predajom akcije iz ruke u ruku u pravnim sistemima gde jo
š
postoji
akcija na donosioca. Akcija na ime ranije su se prenosile indosamentom i
odgovaraju
ć
im upisom prenosa akcija u knjigu akcionara koju vodi akcionarsko dru
š
tvo
koje je te akcije izdalo.
Promet akcije je u n
a
č
elu
slobodan. Ali promet pojedinih akcija mo
ž
e biti
isklju
č
en odnosno ograni
č
en zakonom ili statutom akcionarskog dru
š
tva. Zakonski
propisi o ograni
č
enju prometa akcija su prinudne imperativne prirode. Statutom
akcionarskog dru
š
tva mogu se utvrditi odre
đ
ena ograni
č
enja prometa akcija koje je
izdalo to dru
š
tvo. Ta ograni
č
enja prometa akcija se uvode bilo u interesu dru
š
tva kao
organizacije, bilo u interesu ostalih akcionara tog dru
š
tva.
U savremenim zakonodavstvima kao
š
to je i n
aš
e, promet akcija kao hartija od
vrednosti
vrši
se putem berze. Promet akcija na berzi je u
re
đ
en Zakonom o tr
žiš
tu
hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata. Ovim zakonom su u
re
đ
e
ni uslovi
i postupak javne ponude hartija od vrednosti, pa samim tim i akcija, koja se
vrši
radi
distribucije i trgovine na organizovanom tr
žiš
tu. Cilj ovog zakona je obezb
e
đ
enje
otvorenog, javnog, ravnopravnog, efikasnog i ekon
omi
č
nog tr
ž
i
š
ta hartija od vrednosti
i z
aš
tite investitora, drugih korisnika finansijskih usluga i ostalih u
č
esnika na tr
žiš
tu
hartija od vrednosti.
4. OBVEZNICA
U n
ašem
pravu obveznica je hartija od vrednosti kojom se emitent obavezuje
da
ć
e imaocu obveznice u roku njene dospelosti isplatiti iznos nominalne vrednosti
obveznice i ugovorenu kamatu. Korisnik obveznice pored prava na kamatu na nov
č
ani
iznos na koji obveznica glasi mo
ž
e imati i pravo u
č
eš
ć
a u
dobiti izdavaoca obveznice.
Obveznica je hartija od vrednosti koja se izdaje u seriji.
Postoji vi
š
e vrsta obveznica. Obveznice mogu biti:
1) prema n
a
č
inu obezbe
đ
e
nja prava iz obveznice: garantovane, negarantovane
obveznice i hipotekarne zalo
ž
nice;
2) prema roku dosp
e
ć
a
obaveze emitenta: kratkoro
č
ne i dugoro
č
ne obveznice;
3) prema n
a
č
inu ostvarivanja prava na kamatu: s kamatom isplativom
odjednom (obveznice bez kupona), i obveznice sa kamatom isplative u kamatnim
periodima (obveznica sa kuponima);
4) prema prinosu: obveznica sa fiksnom i obveznica sa varijabilnom kamatom;
5) prema n
a
č
inu ostvarivanja prava na povra
ć
aj nominalnog iznosa:
jednokratne obveznice i obveznice u ratama, odnosno u anuitetima;
6) prema posebnim pravima: participativne i zamenljive (konvertibilne)
obveznice.
Garantovanim obveznicama obezbe
đ
uju se sredstva za finansiranje potreba od
javnog interesa, a za obaveze emitenta tih obveznica garantuje dr
ž
ava. Hipotekarna
zalo
ž
nica je obveznica iz koje su obaveze emitenta obezb
e
đ
e
ne hipotekom. Obveznica
Privredno pravo
263
bez kupona je obveznica po kojoj se kamata ispla
ć
uje odjednom posle odr
e
đ
e
nog roka
ili pri kon
a
č
noj is
plati nominalne vrednosti obveznice. Participativna obveznica je
obveznica koja imaocu, pored kamate, daje pravo i na dividendu, u skladu sa odlukom
o emisiji. Zamenljiva obveznica je obveznica koja daje pravo na njeno pretvaranje u
akciju ili pravo pre
č
e kupovine akcija, u skladu sa odlukom o emisiji.
Obveznica se prema zakonu sastoji od pl
aš
ta i kamatnih kupona. Pla
št
obveznice sadr
ž
i:
1) oznaku da je obveznica i vrstu obveznice;
2) firmu (sada poslovno ime), odnosno naziv i sed
iš
te emitenta;
3) firmu (sada poslovno ime), odnosno ime kupca obveznice i oznaku da
obveznica glasi na donosioca;
4) nov
č
ani iznos na koji obveznica glasi;
5) visinu kamatne stope, ako je pl
a
ć
a
nje kamate predvi
đ
eno;
6) procenat u
č
eš
ć
a
u dobiti, ako je to u
č
eš
ć
e
predvi
đ
eno;
7) rokove otp
la
ć
i
vanja glavnice i kamate;
8) mesto i datum izdavanja i serijski i kontrolni broj obveznice;
9) faksimil potpisa
ovlaš
ć
enih lica izdavaoca obveznice i prava iz obveznice.
Kao kod svake strogo formalne hartije od vrednosti tako i na obveznici moraju
postojati svi ovi bitni elementi da bi obveznica bila hartija od vrednosti. Pored
navedenih bitnih elemenata obveznice, u praksi
č
esto obveznice sadr
ž
e i veliki broj
nebitnih elemenata kojim se od
re
đ
uju
uzajamna prava i obaveze izme
đ
u
izdavaoca
menice, odnosno emitenta i upisnika obveznice, n
aj
č
eš
ć
e u cilju stimulisanja upisivanja
obveznice.
Obveznica slu
ž
i za prikupljanje slobodnih nov
č
anih sredstava za potrebe
izdavaoca. Sredstva ulo
ž
ena u p
la
ć
a
nje obveznice su povratna sredstva, za razliku od
akcije
č
ija cena prilikom prvog otkupa akcije ulazi nepovratno u imovinu akcionarskog
dru
š
tva koje je akcije izdalo. Izdavalac obveznice du
ž
an je da njenom korisniku vrati
glavnicu, tj. nominalni iznos na koji obveznica glasi sa pripadaju
ć
om kamatom u roku
ozn
a
č
enom na obveznici. Kupac obveznice sti
č
e pravo na obveznicu i prava iz
obveznice tek kada je u celosti otplati. Obveznica je prenosiva, a n
a
č
ini
prenosa zavise
od toga na koga obveznica glasi, po op
š
tim pravilima o prenosu hartija od vrednosti.
Obveznice mogu izdavati: 1. privredna dru
š
tva u svoje ime i za svoj
ra
č
un, na
primer: trgova
č
k
e obveznice; 2. banke u svoje ime i za sv
oj ra
č
un, u svoje ime i za tu
đ
i
ra
č
un i u tu
đ
e ime
i za tu
đ
i
ra
č
un, npr. bankarske obveznice; 3. dr
ž
ava u svoje ime i za
svoj
ra
č
un, dr
ž
avne obveznice; 4. pored navedenih izdavalaca obveznica, izdavaoci
obveznica mogu biti i druga pravna lica. Pored dr
ž
ave mogu biti izdavaoci obveznica:
autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave i Narodna banka Srbije.
U n
ašem
pravnom sistemu i na obveznice kao serijske hartije od vrednosti,
primenjuju se odredbe Zakona o tr
žiš
tu hartija od vrednosti i drugih finansijskih
instrumenata.

Privredno pravo
265
1. firmu (poslovno ime), odnosno naziv i sed
iš
te, odnosno ime i prebiv
ališ
te
brodara koji izdaje konosma;
2. ime, odnosno druge podatke o identitetu broda;
3. firmu (sada poslovno ime), odnosno naziv i sedi
š
te, odnosno ime i
prebivali
š
te krcatelja;
4. firmu (sada poslovno ime), odnosno naziv i sedi
š
te, odnosno ime i
prebivali
š
te primaoca ili oznaku
„
po naredbi
“
ili
„
na donosioca
“;
5. luku, odnosno pristani
š
te odredi
š
ta ili vreme kada
ć
e se, odnosno mesto gde
ć
e se takva luka, odnosno pristani
š
te odrediti;
6. koli
č
inu tereta prema broju komada, te
ž
ini, zapremini, ili drugoj jedinici
mere, prema vrsti tereta;
7. vrste tereta i oznake tereta koje se na njemu nalaze;
8. stanje tereta ili omota prema spoljnjem izgledu;
9. odredbe o vozarini;
10. mesto i dan ukrcaja tereta i izdavanje teretnice.
Konosman mo
ž
e sadr
ž
ati i druge podatke koji su n
aj
č
eš
ć
e vezani za uslove koji
su ut
vr
đ
e
ni u ugovoru o plovidbenom prevozu stvari.
Konosman mora svojer
u
č
no da potpi
š
e brodar ili njegov punomo
ć
nik.
Uloga konosmana u privrednom poslovanju, naro
č
ito u me
đ
unarodnoj trgovini,
od velikog je zn
a
č
aja. K
onosman, s jedne strane, prestavlja dokaz o postojanju ugovora
iz
me
đ
u
brodara i krcatelja robe o njenom prevozu, odnosno dokaz o tome da je brodar
primio na prevoz robu ozn
a
č
enu na konosmanu. S druge strane, konosman, kao
tradicionalni trgova
č
k
i papir, omogu
ć
ava prodaju robe ozn
a
č
e
ne u toj ispravi
odgovaraju
ć
im prenosom konosmana na kupca te robe. Time se omogu
ć
ava prodaja
robe dok se ova roba jo
š
nalazi na putu, zn
a
č
i
tokom plovidbe. Isto tako, konosman
omogu
ć
ava
da se roba ozn
a
č
e
na na njemu zalo
ž
i kao obezb
e
đ
enje odr
e
đ
e
nog
potra
ž
ivanja prema imaocu konosmana, kao u slu
č
aju kada imalac konosmana uzima
kredit od banke, a kao zalogu daje banci konosman za od
re
đ
enu robu koju je dao na
prevoz.
U poslovnoj praksi postoji vi
š
e vrsta konosmana, od kojih su najva
ž
niji sled
e
ć
i:
konosman o ukrcanoj robi, konosman o robi predatoj na ukrcaj, direktni konosman kad
u prevozu u
č
estvuje vi
še
prevozilaca, od kojih je prvi brodar, odnosno pomorski
prevozilac;
„
č
ist
“
konosman je konosman bez ikakvih rezervi brodara u pogledu robe
primljene na prevoz;
„
n
e
č
is
t
“
konosman je konosman u kome su ozn
a
č
e
ne od
re
đ
e
ne
rezerve brodara u pogledu robe primljene na prevoz; grupni konosman je konosman
po kome
š
pediter otprema robu vi
še
razli
č
itih svojih klijenata.
Privredno pravo
266
7. TOVARNI
LIST
Tovarni list je isprava koju izdaje prevozilac robe u
ž
elezni
č
k
om, drumskom,
vazdu
š
nom ili r
e
č
nom transportu. Prevozilac robe tovarnim listom potvr
đ
uje
da je na
osnovu zaklju
č
enog ugovora o odgovaraju
ć
em prevozu preuzeo na prevoz robu
ozn
a
č
enu na toj ispravi. Tom ispravom se istovremeno obavezuje da tu robu preveze
saglasno ugovoru o prevozu i predaje licu
ovlaš
ć
enom za njen prijem.
Tovarni list mo
ž
e da bude prenosiv ili neprenosiv, u zavisnosti od toga da li ga
imalac m
ož
e preneti na drugo lice ili to ne mo
ž
e da u
č
ini. Neprenosiv tovarni list sl
už
i
samo kao dokaz o tome da je zaklju
č
en ugovor o odgovaraju
ć
em prevozu i dokaz o
sadr
ž
ini tog ugovora, odnosno o ugovorenim uslovima prevoza. Zato, neprenosivi
tovarni list nije hartija od vrednosti.
M
e
đ
utim, prenosivi tovarni list je hartija od vrednosti. To zn
a
č
i
da se na
prenosivi tovarni list primenjuju odgovaraju
ć
a pravila o hartijama od vrednosti.
Sadr
ž
ina tovarnog lista zavisi od vrste prevoza kojim se roba transportuje.
Sadr
ž
ina tovarnog lista u
ž
elezni
č
k
om saobra
ć
aju ure
đ
ena je Zakonom o
ugovorima o prevozu u
ž
elezni
č
k
om saob
ra
ć
aj
u; u drumskom saob
ra
ć
a
ju Zakonom o
ugovorima o prevozu u drumskom saobr
a
ć
aj
u; u vazdu
š
nom saob
ra
ć
a
ju Zakonom o
obligacionim i osnovnim materijalno pravnim odnosima u vazdu
š
noj plovidbi i
unut
raš
njoj plovidbi Zakonom o pomorskoj i unut
raš
njoj plovidbi.
Tako, na primer: tovarni list u
ž
elezni
č
k
om saobra
ć
aju ima osam sastojaka, u
drumskom saob
ra
ć
a
ju dvanaest sastojaka i u vazdu
š
nom saob
ra
ć
a
ju
še
st sastojaka.
Na primer: tovarni list u
ž
elezni
č
k
om saob
ra
ć
a
ju mora da sadr
ž
i sled
e
ć
e
podatke ili
elemente:
1. mesto i datum sastavljanja;
2. nazn
a
č
e
nje uputne stanice koja mora da odgovara imeniku
ž
elezni
č
k
ih
stanica;
3. ime i prezime ili naziv p
ošilja
oca, njegovu adresu i potpis koji mo
ž
e da bude
zamenjen p
e
č
atom;
4. nazn
a
č
enje vrste i te
ž
ine robe;
5. ime i prezime ili naziv p
ošilja
oca, njegovu adresu i potpis koji mo
ž
e da bude
zamenjen p
e
č
atom;
6.
ž
ig otpravne stanice;
7. podatke o prevoznim i drugim tro
š
kovima i
8. spisak isprava koje se prila
ž
u uz tovarni list.
Sli
č
no
sadr
ž
ini tovarnog lista u
ž
elezni
č
k
om saobr
a
ć
aju
i tovarni listovi u drugim
vrstama saob
ra
ć
aja
sadr
ž
e elemente koji su bitni za tu vrstu prevoza.
Kod prenosivog tovarnog lista, svojstvo prenosivosti omogu
ć
uje njegovom
imaocu raspolaganje robom ozn
a
č
e
noj u tovarnom listu. S druge strane, to zn
a
č
i
da bi
imalac tovarnog lista mogao da raspola
ž
e robom ozn
a
č
e
noj u tom tovarnom listu,
morao bi da raspola
ž
e samim tovarnim listom, da ga prenosi na drugo lic
e š
to zn
a
č
i
da
je to prenosiva hartija od vrednosti kao tradicionalni trgova
č
k
i papir.
Prenosivi tovarni list mo
ž
e da glasi po naredbi ili na donosioca,
š
to sporazumno
ut
vr
đ
u
ju prevozilac robe i njen p
ošiljalac.

Privredno pravo
268
9. LEGITIMACIONI
PAPIRI
I
ZNACI
U praksi se
č
esto pojavljuju pismene isprave i znaci koji nisu hartije od
vrednosti. Ove isprave nemaju inkorporaciona svojstva, pa zato nisu ni hartije od
vrednosti. Legitimacionim papirima i znacima
č
esto se ustanovljava neko pravo, ili
neka obaveza ali se to pravo i ta obaveza mogu dokazivati i ostvarivati i na drugi n
a
č
in,
a ne samo prezentacijom isprave, odnosno znaka.
Legitimacioni papiri
su isprave u kojima nije ozn
a
č
en poverilac, niti iz
legitimacionog papira ili okolnosti u kojima je izdat legitimacioni papir proizilazi da se
m
ož
e ustupiti drugom. Na legitimacione papire se shodno primenjuju odgovaraju
ć
e
odredbe o hartijama od vrednosti. Prema zakonu legitimacioni papiri su:
ž
elezni
č
k
e
karte, poz
oriš
ne i druge ulaznice, bonovi i druge sli
č
ne isprave koje sadr
ž
e odr
e
đ
e
nu
obavezu za njihovog izdavaoca. Legitimacioni papiri se
č
esto prenose prostom
predajom ako to nije izri
č
ito isklju
č
eno zakonom ili odgovaraju
ć
im iz
ri
č
it
im izjavama na
ovim pismenim ispravama, kao
š
to je to slu
č
aj kod nekih vrsta prevoznih karata kod
kojih je dopu
š
ten prenos samo uz saglasnost prevozioca.
Legitimacioni znaci
se razlikuju i od hartija od vrednosti i od legitimacionih
papira zbog razli
č
itih pravnih dejstava. Legitimacioni znaci su: garderobni ili sli
č
ni znaci,
koji se sastoje iz komada hartije, metala ili drugog materijala, na kojima je obi
č
n
o
utisnut neki broj, ili naveden broj predatih predmeta, a koji obi
č
no ne sadr
ž
i ne
š
to
od
re
đ
eno o obavezi njihovog izdavaoca. Legitimacioni znak sl
už
i samo da poka
ž
e ko je
poverilac u obligacionom odnosu prilikom
č
ijeg nastanka su izdati.
Izdavalac legitimacionog znaka oslob
a
đ
a
se obaveze kad je u dobroj veri iz
vršio
obavezu donosiocu, ali za donosioca ne va
ž
i pretpostavka da je on pravi poverilac ili da
je
ovlaš
ć
en zahtevati ispunjenje obaveze, te je u slu
č
aju spora du
ž
an dokazati to svoje
svojstvo. Poverilac mo
ž
e da zahteva ispunjenje obaveze iako je izgubio legitimacioni
znak. Naravno to se ne m
ož
e desiti, ako se izgubi hartija od vrednosti, ona prethodno
mora da se amortizuje, odnosno proglasi neva
že
ć
om.
10. KREDITNE KARTE
Kreditne karte nisu hartije od vrednosti.
Putem kreditnih karata v
rši se
bezgotovinsko pla
ć
anje uz kratkoro
č
ni kredit, na
osnovu prezentacije kreditne karte i potpisivanjem ra
č
una koji se sastavlja na
posebnom formularu. U n
ašoj
zemlji se posao kreditnih karata najpre razvio u oblasti
turizma, a kasnije i u drugim oblastima ,kao
š
to je trgovina, saob
ra
ć
aj,
oblast
telekomunikacija i sli
č
n
o.
Kreditne karte predstavljaju, ne samo jednostavnije sredstvo p
la
ć
anja od
č
ekova, nego i veoma zn
a
č
ajan
instrument u prodajnoj politici kojom se omogu
ć
ava
kratkoro
č
no kreditiranje pojedin
a
č
ne trgovine i potr
oša
č
a na malo. Pored banaka, sve
č
eš
ć
e
kreditiraju potro
ša
č
e
i proizvodna i trgovinska privredna dru
š
tva. Ovakav oblik
finansiranja i kreditiranja potr
oš
nje, zahteva nove organizacione mogu
ć
nosti kojima
prvenstveno treba omogu
ć
iti sve ve
ć
u autonomnost potro
ša
č
a u potr
oš
nji i zbog toga
Privredno pravo
269
š
to klasi
č
ni n
a
č
in
vo
đ
enja konta ne mogu da zadovolje potrebe, naro
č
ito sa aspekta
kontrole ukupnog iznosa odobrenog kredita jednom potro
ša
č
u. Na osnovu kreditnih
kartica se trguje sa mese
č
nim ob
ra
č
unom potr
oša
č
k
og konta. Ovakav n
a
č
in
kreditiranja potro
ša
č
a javlja se i razvija poslednjih godina.
Postoje dve osnovne vrste sistema kreditnih karti: 1. specijalne kreditne karte ili
sistem dva u
č
esnika, 2. univerzalna kreditna karta ili sistem tri u
č
esnika. Kod specijalne
kreditne karte postoje dva lica i to potro
ša
č
ili imalac kreditne karte i trgovac na malo.
Osnovni pravni odnosi kod ovog sistema kreditnih karti se uspostavljaju jedino izm
e
đ
u
ova dva lica. Specijalne kreditne karte n
aj
č
e
š
ć
e izdaju robne ku
ć
e, petrolejske
kompanije, vazdu
š
ne kompanije, hotelske organizacije, turisti
č
k
e organizacije,
telefonska dru
š
tva i sli
č
n
o.
Kod univerzalne kreditne karte postoje tri osnovna u
č
esnika: 1. izdavalac
kreditnih karata koji je n
aj
č
eš
ć
e specijalizovana finansijska organizacija, 2. imalac
kreditne karte koji je pojedin
a
č
ni potro
ša
č
, 3. ugovorna privredna dru
š
tva koja prodaju
robu ili pr
už
aju usluge neposrednim potro
ša
č
ima, tj. imaocima kreditne karte. Kao
izdavaoci univerzalnih kreditnih karata n
aj
č
eš
ć
e se javljaju: stru
č
na udr
už
enja, kreditna
odeljenja kupovnih centara, kreditni instituti i poslovne banke, dru
š
tva kreditnih karata
koja su n
aj
č
eš
ć
e tada ograni
č
ena za samo pojedine privredne oblasti, univerzalna
dru
š
tva za kreditne karte. Najpoznatije i najzna
č
ajnije univerzalne kreditne karte su
univerzalne karte Diners Club, American Express Company i Carte Blanche Corporation.
Osnovna funkcija kreditnih karata je kreditna funkcija.
Kreditna karta je u stvari legitimacija koja
ovlaš
ć
u
je legitimnog imaoca te karte
na bezgotovinsko pl
a
ć
a
nje kod ugovornih privrednih dru
š
tava koja tada ra
č
une
nap
la
ć
u
ju od izdavaoca kreditnih karata. Kreditna karta sadr
ž
i i izjavu da obavezuju
samo identi
č
ni potpis na kreditnoj karti i
ra
č
unu. Kreditnom kartom se imalac, kao
ovlaš
ć
eno lice, legitimi
še
prema ugovornom privrednom dru
š
tvu, bez provere
materijalnog
ovlaš
ć
enja da se radi o ugovornom partneru izdavaocu kreditne karte koji
je opet preuzeo ugovornu obavezu garancije pl
a
ć
a
nja prema ugovornom privrednom
dru
š
tvu. Kreditna karta nije hartija od vrednosti, jer nema svojstva hartije od vrednosti,
nego jedino prestavlja legitimacioni papir, koji je istovremeno i prezentacioni papir.
Bez prezentacije kreditne karte ne mo
ž
e se ostvariti p
la
ć
a
nje bezgotovinskim putem.
Kreditna karta tak
o
đ
e
nije prenosivi papir kao hartija od vrednosti. Povremeno, s
razvojem kreditne karte, verovatno
ć
e se ona pretvoriti, odnosno razviti u hartiju od
vrednosti.

Privredno pravo
271
Veselin
ovi
ć
P. Janko
„U
pr
avlja
č
ki menad
ž
ment, pravno regulisanje u n
aš
em i
uporednom pravu
“,
Novi Sad, 2003.,
Vilus Jelena: "Predgovor Jednoobraznom trgova
č
kom zakoniku
Sjedinjenih Ame
ri
č
kih Dr
ž
ava", Beograd, 1966.,
Š
ogorov, prof. dr Zoran Arsi
ć
, dr Veljko Vu
č
et
i
ć
i
dr
Sr
đ
an
Petrovi
ć
, Financing centar
Novi Sad, 1996.,
Trgova
č
k
i zakon za Kraljevinu Jugoslaviju iz 1937. godine (koji nije stupio na snagu)
Vu
č
et
i
ć
Veljko: "Akcije kao hartije od vrednosti", Novi Sad, 1996.,
Zakon o agenciji za licenciranje ste
č
ajnih upravnika
,
“Sl.
glasnik
RS”,
br. 84/2004,
104/2009.
Zakon o akcionarskim dru
š
tvima Kraljevine Srbije
iz 1896.
Zakon o autorskom i srodnim pravima
“Sl.
glasnik
RS”,
br. 104/2009, 99/2011,
119/2012 i 29/2016 - odluka US.
Zakon o bankama,
“Sl.
glasnik
RS”,
br. 55/2004, 85/2005
–
dr.
zakon,
44/2010,
76/2012, 106/2012 i 14/2015.
Zakon o
č
eku
,
“Sl. list
FN
RJ”,
br. 105/46, SFRJ br. 12/1965,52/1973, SRJ br. 46/1996.
Zakon o deviznom poslovanju
, “Sl. glas
n
ik RS”,
br. 62/2006, 31/2011 i 119/2012.
Zakon o faktoringu
,
“Sl. gla
sn
ik RS”,
br. 62/2013.
Zakon o finansijskom lizingu
,
“Sl. glas
n
ik RS”,
br. 55/2003,61/2005 i 31/2011.
Zakon o javnim nabavkama
,
“Sl. glas
n
ik RS”,
br. 124/2012,14/2015 i 68/2015.
Zakon o javnim preduze
ć
ima
,
“Sl.
glasn
ik RS”,
br. 15/2016.
Zakon o javnom bel
ež
ni
š
tvu
,
“Sl. glas
n
ik RS”,
br. 31/2011, 85/2012, 19/2013, 55/2014 -
dr. zakon, 93/2014 - dr. zakon, 121/2014, 6/2015 i 106/2015.
Zakon o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama
,
“Sl.
glasnik
RS”,
br. 88/2011 i
15/2016.
Zakon o klasifikaciji delatnosti i o registru jedinica razvrstavanja
,
“Sl. glas
ni
k RS”.
Zakon o klasifikaciji delatnosti i o registru jedinica razvrstavanja
(
“Sl.
glasnik
RS”,
br.
25/2000, 25/2002, 107/2005, 108/2005, 123/2007.
Zakon o
me
đ
unarodnom prevozu u drumskom saobra
ć
aju
,
“Sl.
list
SRJ”
60/1998,
5/1999, 44/1999, 74/1999, 4/2000-ispravka, Sl. glasnik RS, 101/2005, 101/2005 dr.
zakon.
Zakon o menici
,
“Sl. list
FN
RJ”,
br. 104/46,
“Sl. li
s
t SFRJ”,
br. 16/65, 54/70 i 57/89,
“Sl.
list
SRJ”,
br. 46/96 i
“Sl. l
ist
SCG”,
br. 1/2003 - Ustavna povelja.
Zakon o menici
,
“Sl.
list FN
RJ”,
br. 104/1946, SFRJ br. 16/1965,57/1989, SRJ br.
46/1996.
Zakon o Narodnoj banci Republike Srbije,
“Sl.
glasnik
RS”,
br. 72/2003, 55/2004,
85/2005 - dr. zakon, 44/2010, 76/2012, 106/2012, 14/2015 i 40/2015 - odluka US.
Zakon o obaveznom osiguranju u saobra
ć
aju
,
“Sl. glas
n
ik RS”,
br. 51/2009.
Zakon o obaveznom osiguranju u saobra
ć
aju
.
“
Sl. glasnik
RS”,
br. 51/2009, 78/2011,
101/2011, 93/2012 i 7/2013 - odluka US.
Zakon o obaveznom osiguranju u saobr
a
ć
aj
u.
“
Sl. glasnik
RS”,
br. 51/2009, 78/2011,
101/2011, 93/2012 i 7/2013 - odluka US.
Zakon o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko pravnih odnosa u vazdu
š
nom
saob
ra
ć
aju “Sl. glas
n
ik RS”,
br. 87/2011 i 66/2015.
Zakon o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko pravnog odnosa u vazdu
š
nom
saob
ra
ć
aj
u,
“Sl. gla
sn
ik RS”,
br. 87/2011i 66/2015.
Privredno pravo
272
Zakon o obligacionim odnosima,
“
S
l. list SFRJ”,
br. 29/78, 39/1985, 45/1989- odluka
USJ i 57/1989 i sl. list SRJ br. 31/1993 i Sl. list SCG, br 1/2003- Ustavna povelja.
Zakon o osiguranju,
“Sl.
glasn
ik RS”,
br. 139/2014.
Zakon o patentima,
„Služ
beni glasn
ik RS”,
br. 99/11.
Zakon o planiranju i izgradnji,
“Sl. glas
n
ik RS”,
br. 72/2009, 81/2009 - ispravka, 64/2010
- US, 24/2011.
Zakon o plovidbi i lukama na unutr
aš
njim vodama
“Sl.
glasn
ik RS”,
br. 73/2010,
121/2012 i 18/2015.
Zakon o pomorskoj plovidbi,
“Sl. glas
n
ik RS”,
br. 87/2011 i 18/2015
”.
Zakon o pravnoj za
š
titi industrijskog dizajna
,
“Sl
u
ž
beni glasnik
RS”,
br. 104/2009 i
45/2015.
Zakon o preduze
ć
ima
,
“Sl. list
SRJ”
br.29/96 sa izmenama.
Zakon o privatizaciji
,
“Sl.
glasn
ik RS”
br. 38/01, 18/2003, 45/2005 i 137/2007.
Zakon o privrednim dru
š
tvima
,
“Sl.
glasnik RS
”,
br. 36/2011, 99/2011, 83/2014 i
5/2015.
Zakon o privrednim dru
š
tvima
,
“Sl. glas
n
ik RS”,
br.125/2004.
Zakon o registraciji privrednih subjekata
,
“Sl. glas
n
ik RS”
RS,55/2004, 61/2005.
Zakon o
reš
avanju sukoba zakona
,
“Sl.
list
SFRJ”,
br. 43/82 i 72/82 - ispr.,
“Sl.
list
SRJ”,
br. 46/96 i
“Sl.
glasnik RS
”,
br. 46/2006 - dr. zakon.
Zakon o slobodnim zonama,
“Sl. glas
nik R
S”,
br. 62/2006.
Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju
,
“Sl.
glasnik
RS”,
br. 36/2009, 36/2011 - dr.
zakon, 88/2011 i 89/2015 - dr. Zakon.
Zakon o stranim ulaganjima
,
“Sl.
list S
RJ”
br. 3/2002, 5/2003, i Sl. List SCG, br.1/2003-
Ustavna povelja.
Zakon o t
ržiš
tu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata
,
“Sl. list
????
Zakon o t
ržiš
tu kapitala
, Sl. glasnik RS, br. 31/2011 i 112/2015.
Zakon o turizmu
, “Sl. glas
n
ik RS”,
br. 36/2009, sa izmenama iz 2010.
Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom saobra
ć
aju
,
“Sl.
list
SRJ”,
br. 26/95 i
“Sl.
list
SCG”,
br. 1/2003 - Ustavna povelja.
Zakon o ugovorima o prevozu u
ž
elezni
č
kom saobra
ć
aju
“Sl. glas
nik
RS”,
br. 38/2015.
Zakon o ulaganjima
,”Sl.
glasn
ik RS”,
br. 89/2015.
Zakon o zalo
ž
nom pravu na pokretnim stvarima upisanim u registar
,
“Sl.
glasnik
RS”,
br. 57/2003, 61/2005, 64/2006 i 99/2011.
Zakon o za
š
titi topografija poluprovodni
č
kih proizvoda
,
„Sl
u
ž
beni glasnik
RS”,
br.
55/13.
Zakon o
ž
igovima
,
“Služ
beni glasn
ik RS”,
br. 104/2009 i br. 10/2013.
Zakona o ste
č
aju
,
“Sl.
glasnik
RS”,
br. 104/2009, 99/2011, 71/2012 - odluka US i
83/2014.
Zakonom o arbitra
ž
i
,
“Sl.
glasn
ik RS”,
br. 46/2006.
Zakonom o bezbednosti u
ž
elezni
č
kom saobra
ć
aju
, Sl. list SRJ, br. 60/1998 i 36/1999 -
ispr. i
“Sl.
glasn
ik RS”,
br. 101/2005 - dr. zakon.
Zakonom o prevozu u drumskom saobra
ć
aju
,
“Sl. glas
n
ik RS”
46/1995, 66/2001,
91/2005, 62/2006.,
Zakonom o unutra
š
njoj plovidbi
,
“Sl. glas
n
ik RS”
101/2005.
Zakonom o
ž
eleznici
,
“Sl.
glasn
ik RS”
/2011.
Zakon o zigovima, 51. Glasnik RS, br. 104/2009., 10/2013.

Privredno pravo
274
CIP - Каталогизација у публикацији
Библиотека Матице српске, Нови Сад
347.7(075.8)
ВЕСЕЛИНОВИЋ, Јанко П.
Privredno pravo / Janko P. Veselinović. - Novi Sad : Poljoprivredni fakultet,
2018 (Beograd : 3D+). - 272 str. ; 30 cm. - (Edicija Osnovni udžbenik)
Tiraž 20. - Bibliografija.
ISBN 978-86-7520-227-1
a) Привредно право
COBISS.SR-ID 323539207
1954
Prof. dr Zoran Njegovan
1954
Pr
of
. dr
Zor
an
Njeg
ov
an
1
PRINCIPI EKONOMIJE
PRINCIPI EK
ONOMIJE
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti