1954

1954

1

PRIVREDNO PRAVO

P

R

IV

R

E

D

N

P

R

A

V

O

Pr

of

. dr

 Jank

Veselino

vić

Prof. dr Janko Veselinović

Privredno pravo 

1

 

 

U N I V E R Z I T E T  U  N O V O M  S A D U 

Poljoprivredni fakultet

 

 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 

 

PRIVREDNO PRAVO

 

 

 
 

Prof. dr Janko P. Veselinov

i

ć

 

 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Novi Sad, 2017 

background image

Privredno pravo 

1

 
 

 

 

 

 

 

 

 

Prof.dr Janko Veselinovi

ć

 

 

PRIVREDNO PRAVO 

 

 

 

 

 
 

 

  

 

 

 

Univerzitet u Novom Sadu 

Poljoprivredni fakultet 

Novi Sad,2017.god. 

 

 

 

 

 

 

Privredno pravo 

2

Edicija osnovni udžbenik

 

 

Osniva

č

 i izdava

č

 edicije

 

 

Univerzitet u Novom Sadu 

Poljoprivredni fakultet 

Trg Dositeja Obradovi

ć

a 8, Novi Sad

 

 
 

Godina osnivanja

 

1954. 

 
 

Glavni i odgovorni urednik edicije 

 

Dr Nedeljko Tica, redovni profesor 

Dekan Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu 

 
 

Č

lanovi komisije za izdava

č

ku delatnost:

 

 

Dr 

Ljiljana Neši

ć

, redovni profesor, predsednik

 

Dr Milica Raji

ć

, redovni profesor,

č

lan

 

Dr Nada Plavša, vanredni profesor, 

č

lan

 

Dr Branislav Vlahovi

ć

, redovni profesor, 

č

lan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

background image

Privredno pravo 

4

 

 

Sadržaj

 

Predgovor ................................................................................................................................................. 12 

I  

UVOD  U  PRIVREDNO  PRAVO  ............................................................................................................ 14 

1. 

POJAM  I PREDMET PRIVREDNOG PRAVA .................................................................................... 14 

1.1. Pojam 

privrednog 

prava 

....................................................................................................... 14 

1.2. Predmet 

privrednog 

prava 

.................................................................................................... 15 

2. IZVORI  PRIVREDNOG    PRAVA  ........................................................................................................... 15 

2.1. 

Izvori prava ........................................................................................................................... 15 

2.2. 

Vrste izvora privrednog prava ............................................................................................... 16 

2.3. Zakoni 

podzakonski 

akti 

...................................................................................................... 16 

2.4. Poslovni 

(trg

ova

č

ki) obi

č

aji ................................................................................................... 18 

2.5. Op

š

ti uslovi poslovanja ......................................................................................................... 20 

2.6. Izvori 

me

đ

unarodnog privrednog prava ............................................................................... 20 

2.7. 

Hijerarhija izvora privrednog prava ...................................................................................... 21 

3. PRAVNI  INSTITUTI  O

D ZNA

Č

A

JA ZA ................................................................................................... 22 

PRIVREDNO PRAVO ............................................................................................................................... 22 

3.1. Pravni 

subjekt 

....................................................................................................................... 22 

3.2. Imovina 

................................................................................................................................. 23 

3.3. Ugovor 

.................................................................................................................................. 24 

3.4. Obligacija 

.............................................................................................................................. 25 

4. MESTO PRIVREDNOG PRAVA U PRAVNOM SISTEMU ........................................................................ 26 

4.1. Pravni 

sistem 

......................................................................................................................... 26 

4.2. 

Odnos privrednog  prava prema pojedinim pravnim granama ............................................ 27 

4.3. Najpoznatiji 

pravni sistemi u svetu ....................................................................................... 28 

5. 

NA

Č

E

LA PRIVREDNOG POSLOVANJA ................................................................................................. 29 

II  

PRAVNI  POLO

Ž

AJ PRIVREDNOG DRU

Š

TVA ........................................................................................ 32 

PRIVREDNO DRU

Š

TVO UO

TE .......................................................................................................... 32 

1. POJAM  I  VRSTE PRIVREDNIH DRU

Š

TAVA

 .................................................................................. 32 

1.1. Pojam 

privrednog 

dru

št

va .................................................................................................... 32 

1.2. 

Osvrt na istoriju privrednog zakonodavstva kod nas ............................................................ 33 

1.3. Pravne 

forme 

privrednih 

dru

šta

va ........................................................................................  34 

2. OSNIVANJE PRIVREDNOG DRU

Š

TVA ................................................................................................. 37 

2.1. Osniva

č

privrednog dru

š

tva ................................................................................................. 37 

Privredno pravo 

5

2.2. Osniva

č

ki a

kt ......................................................................................................................... 39 

2.3. Poslovno 

ime 

........................................................................................................................ 40 

2.4. Delatnost 

privrednog 

dru

š

tva ............................................................................................... 42 

2.5. Osniva

č

ki u

log ....................................................................................................................... 43 

2.6. Registracija 

privrednog 

dru

š

tva ............................................................................................ 44 

3. PRIVREDNO DRU

Š

TVO KAO PRAVNO  LICE ....................................................................................... 45 

3.1. Pravna 

poslovna 

sposobnost 

.............................................................................................. 45 

3.2. Zastupanje 

............................................................................................................................ 45 

3.3. Odgovornost 

......................................................................................................................... 48 

4. UPRAVLJANJE PRIVREDNI

M DRUŠ

TVOM .......................................................................................... 50 

4.1. 

Upravljanje u pojedinim pravnim formama.......................................................................... 50 

4.2. Odgovornost 

za 

š

tetu pri

č

injenu 

č

lanovima dru

š

tva i dru

š

tvu ............................................. 50 

4.3. Op

š

ti akti privrednog dru

š

tva ............................................................................................... 51 

5. POVEZIVANJE PRIVREDNIH DRU

Š

TAVA

 .......................................................................................  50 

5.1. 

Ugovori o kontroli i upravljanju ............................................................................................ 51 

6. STATUSNE PROMENE KOD PRIVREDNIH ........................................................................................... 52 

DRUŠ

TAVA ............................................................................................................................................ 52 

6.1. Statusna 

promena 

................................................................................................................ 52 

6.2. 

Promena pravne forme privrednog dru

št

va ......................................................................... 55 

7. PRESTANAK PRIVREDNOG DRU

Š

TVA ................................................................................................ 56 

7.1. Pojedini 

osnovi 

prestanka 

privrednog 

dru

š

tva ..................................................................... 56 

7.2. Likvidacija 

.............................................................................................................................. 56 

7.3. 

Ste

č

aj .................................................................................................................................... 60 

POJEDINE PRAVNE FORME PRIVREDNIH DRU

Š

TAVA ..........................................................................  71 

1. ORT

A

Č

KO 

DRUŠ

TVO ..........................................................................................................................  71 

1.1. Pojam 

ort

a

č

kog dr

tva ........................................................................................................ 71 

1.2. Osnivanje 

ort

a

č

kog

 dru

š

tva .................................................................................................. 72 

1.3. Pravni 

odnosi 

izme

đ

č

la

nova dru

š

tva ................................................................................. 72 

1.4. Poslovo

đ

enje orta

č

k

im dru

š

tvom ......................................................................................... 73 

1.5. Prava 

obaveze 

ortaka 

ort

a

č

kog

 dru

š

tva i zastupanje dru

š

tva ............................................ 74 

1.6. Isklju

č

enje i istupanje ortaka iz dru

š

tva ................................................................................ 75 

1.7. Nastavljanje 

dru

š

tva sa naslednicima ................................................................................... 75 

1.8. Prestanak 

dru

š

tva ................................................................................................................ 77 

2. KOMANDITNO DRU

Š

TVO .................................................................................................................. 77 

2.1. Pojam 

komanditnog 

dru

š

tva .................................................................................................  77 

background image

Privredno pravo 

7

6.   Osnivanje zadruge ..................................................................................................................... 127 

7.   Upravljanje zadrugom i organi zadruge .................................................................................... 129 

8.   Prestanak zadruge ..................................................................................................................... 130 

9.   Sl

ožena

 zadruga ........................................................................................................................ 130 

10. Zadr

užni

 savez ........................................................................................................................... 130 

11. Zadr

užna

 revizija ....................................................................................................................... 132 

ORGANIZATORI TR

ŽIŠ

TA - BERZE ........................................................................................................ 132 

1. Istorijski 

razvoj 

berze 

hartija od vrednosti .............................................................................. 133 

2.   Zna

č

aj berze hartija od vrednosti .............................................................................................. 134 

3.   Osnovna o

belež

ja pravnog pol

aja i ekonomska funkcija berze ............................................ 135 

4.   Vrste berze, sistemi osnivanja i ekonomske funkcije berze ...................................................... 135 

5.   Osnivanje i delatnost organizatora tr

ž

i

š

ta - berze ..................................................................... 136 

6.   Struktura organizatora tr

ž

i

š

ta - berze ....................................................................................... 138 

JAVNA PREDUZ

E

Ć

A

 ............................................................................................................................. 139 

1.   Pojam javnog preduze

ć

a

 ........................................................................................................... 140 

2.   Cilj i osnivanje javnog preduze

ć

a .............................................................................................. 141 

3.   Organi javnog preduze

ć

a

 ...........................................................................................................  142 

4.   Pravni pol

aj javnih preduze

ć

a u odnosu sa osniva

č

em ..........................................................  142 

SLOBODNE ZONE ................................................................................................................................ 144 

1.   Pojam slobodne zone ................................................................................................................ 144 

2.   Osnivanje slobodne zone .......................................................................................................... 145 

3.   Privredno dru

š

tvo za upravljanje slobodnom zonom ................................................................ 147 

4.   Poslovanje u slobodnoj zoni ...................................................................................................... 147 

5.   Prestanak rada slobodne zone .................................................................................................. 149 

PRIVREDNE KOMORE .......................................................................................................................... 150 

1.  

Opš

te napomene ....................................................................................................................... 150 

2.   Pojam privredne komore i komorski sistem .............................................................................. 150 

3.  

Č

lanovi

 Privredne komore Srbije ............................................................................................... 153 

4.   Poslovi, akta komore i izvori njenog finansiranja ...................................................................... 154 

5.   Unutra

šn

ja organizacija komore ............................................................................................... 156 

6.   Granska udru

ž

enja .................................................................................................................... 157 

7.  

Opš

ta udru

ž

enja ........................................................................................................................ 157 

SAJMOVI ............................................................................................................................................. 157 

TRŽ

NICE .............................................................................................................................................. 159 

IV  

UGOVORI  ROBNOG  PROMETA ........................................................................................................ 161 

Privredno pravo 

8

1. 

POJAM I VRSTE UGOVORA .......................................................................................................... 162 

1.1. Pojam 

ugovora 

.................................................................................................................... 162 

1.2. Vrste 

ugovora...................................................................................................................... 163 

2. ZAK

LJU

Č

EN

JE UGOVORA ROBNOG ............................................................................................. 165 

PROMETA ............................................................................................................................................ 165 

2.1. Ugovorne 

strane 

................................................................................................................. 165 

2.2. Ponuda 

................................................................................................................................ 166 

2.3. Prihvatanje 

ponude 

............................................................................................................ 167 

2.4. Posebni 

sl

u

č

ajevi zaklj

u

č

enja ugovora ................................................................................ 167 

3. SREDSTVA 

ZA 

OBEZBE

Đ

ENJE 

IZVRŠE

NJA .....................................................................................  169 

UGOVORA ........................................................................................................................................... 169 

3.1. Kapara 

................................................................................................................................. 169 

3.2. Odustanica 

.......................................................................................................................... 169 

3.3. Ugovorna 

kazna 

.................................................................................................................. 170 

3.4. Zaloga 

.................................................................................................................................. 170 

3.5. Jemstvo 

............................................................................................................................... 171 

4. PROMENE 

UGOVORA 

................................................................................................................. 172 

4.1. Osnovi 

vrste 

promene 

ugovora 

......................................................................................... 

172 

4.2. 

Promena ugovornih strana ................................................................................................. 172 

4.3. Promena 

sadr

ž

ine ugovora ................................................................................................. 173 

5. 

RASKID UGOVORA ...................................................................................................................... 173 

6. ISPUNJENJE 

UGOVORA 

............................................................................................................... 176 

POJEDINI UGOVORI PRIVREDNOG POSLOVANJA ............................................................................. 178 

1.

 

UGOVOR O PRODAJI ROBE

 ....................................................................................................... 178 

1.1. 

Pojam ugovora o prodaji robe ............................................................................................ 178 

1.2. Obaveze 

prodavca 

.............................................................................................................. 179 

1.3. Odgovornost 

prodavca 

....................................................................................................... 179 

1.4. Obaveze 

kupca 

.................................................................................................................... 181 

2. UGOVOR 

POSREDOVANJU 

...................................................................................................... 182 

3. UGOVOR 

TRGOVINSKOM 

ZASTUPANJU 

.................................................................................. 

182 

4. UGOVOR 

KOMISIONU 

............................................................................................................. 183 

5. UGOVOR 

Š

PEDICIJI (otpremanju) ............................................................................................ 184 

6. UGOVOR 

KONTROLI 

ROBE....................................................................................................... 185 

7. UGOVOR 

USKLAD

TENJU ....................................................................................................... 186 

8. UGOVOR 

PREVOZU 

STVARI,ROBE 

........................................................................................... 

187 

background image

Privredno pravo 

10

4.2. 

Ugovor o deponovanju hartija od vrednosti ....................................................................... 227 

4.3. Ulog 

na š

tednju ................................................................................................................... 227 

4.4. 

Ugovor o bankarskom t

eku

ć

em ra

č

unu ..............................................................................  228 

4.5. Emisioni 

poslovi 

.................................................................................................................. 229 

5. NEUTRALNI 

BANKARSKI POSLOVI ............................................................................................... 229 

5.1. Ugovor 

sefu 

...................................................................................................................... 229 

5.2. Bankarska 

garancija 

............................................................................................................ 230 

5.3. Inkaso 

poslovi 

..................................................................................................................... 230 

5.4. Poslovi 

akreditiva 

................................................................................................................ 231 

VI   HARTIJE OD VREDNOSTI ................................................................................................................ 232 

1.

 

O HARTIJAMA OD VREDNOSTI UOP

Š

TE

 ................................................................................. 232 

1.1. 

Pojam i izvori hartija od vrednosti ...................................................................................... 232 

1.2. Bitni 

sastojci 

hartija od vrednosti ....................................................................................... 233 

1.3. Pravna 

obele

ž

ja hartija od vrednosti .................................................................................. 234 

1.4. Zna

č

aj hartija od vrednosti ................................................................................................. 235 

2.

 

VRSTE HARTIJA OD VREDNOSTI

 ............................................................................................. 235 

2.1. 

Vrste hartija od vrednosti prema karakteru inkorporisanog prava u hartiji od vrednosti.. 237 

2.2. 

Vrste hartija od vrednosti prema n

a

č

inu ozna

č

e

nja korisnika ............................................ 239 

2.3. 

Podela prema stepenu povezanosti sa osnovnim pravnim poslom ................................... 240 

3. OP

Š

TI PRAVNI RE

ŽIM HA

RTIJA OD .............................................................................................. 240 

VREDNOSTI ......................................................................................................................................... 240 

3.1. Ostvarivanje 

prava 

iz 

hartija od vrednosti .......................................................................... 240 

3.2. 

Prenos hartija od vrednosti ................................................................................................ 241 

3.3. 

Promene kod hartije od vrednosti ...................................................................................... 242 

3.4. Ispunjenje 

obaveze 

iz 

hartije od vrednosti ......................................................................... 242 

4. FINANSIJSKI 

DERIVATI 

................................................................................................................. 243 

5. 

TRŽIŠTE

 HARTIJA OD VREDNOSTI................................................................................................ 244 

POJEDINE HARTIJE OD VREDNOSTI .................................................................................................... 246 

1. MENICA 

....................................................................................................................................... 246 

1.1. 

Pojam, uloga i vrste menica ................................................................................................ 246 

1.2. Meni

č

na na

č

e

la ................................................................................................................... 247 

1.3. Meni

č

ni elementi ................................................................................................................ 249 

1.4. Meni

č

ne radnje ................................................................................................................... 254 

2. 

Č

EK

 .............................................................................................................................................. 261 

2.1. Pojam 

ulog

č

eka

 .............................................................................................................. 261 

Privredno pravo 

11

2.2. Razlike 

izme

đ

č

e

ka i menice ............................................................................................. 262 

2.3. Vrst

č

eka

 ........................................................................................................................... 262 

3. AKCIJE 

......................................................................................................................................... 264 

3.1. 

Pojam i bitna obel

ja akcije .............................................................................................. 264 

3.2. Bitna 

obele

ž

ja akcije kao hartije od vrednosti ........................................................................ 265 

3.3. Delovi 

akcije 

njihovi 

obavezni elementi ............................................................................ 266 

3.4. Vrste 

akcija 

.......................................................................................................................... 266 

3.5. Promet 

akcija 

...................................................................................................................... 268 

4. OBVEZNICA 

................................................................................................................................. 269 

5. BLAGAJN

I

Č

K

I, KOMERCIJALNI 

I DRŽ

AVNI .................................................................................... 271 

ZAPISI .................................................................................................................................................. 271 

6. KONOSMAN 

(teretnica) 

.............................................................................................................. 271 

7. TOVARNI 

LIST 

.............................................................................................................................. 273 

8. SKLADI

ŠN

ICA ............................................................................................................................... 274 

9. LEGITIMACIONI 

PAPIRI 

ZNACI 

................................................................................................... 275 

10. KREDITNE KARTE .......................................................................................................................... 275 

VII  

LITERATURA  ................................................................................................................................ 277 

 

background image

Privredno pravo 

13

U drugom delu su obr

a

đ

e

ni: pojam i vrste privrednih dru

š

tava, osnivanje 

privrednih dru

š

tava, privredno dru

š

tvo kao pravno lice, upravljanje privrednim 

dru

š

tvom, statusne promene i prestanak privrednog dru

š

tva. Posebno su prikazana 

privredna   dru

š

tva:   orta

č

k

o   dru

š

tvo,  komanditno  dru

š

tvo,     akcionarsko   dru

š

tvo   i 

dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u. U ovom delu posebna   pa

žn

ja posv

e

ć

e

na je 

drugim pravnim formama dru

š

tava, preduz

e

ć

a

 ali i zadrugama. 

Tre

ć

i  deo  ob

ra

đ

uje:  pojam  i  vrste  ugovora,  postupak  zaklju

č

enja  ugovora, 

sredstva za obezb

e

đ

e

nje iz

vrše

nja ugovora, promene ugovora, raskid ugovora i 

ispunjenje ugovora. Zatim je  prikazano 18 ugovora robnog prometa, po

č

ev od ugovora 

o prodaji robe, ugovora o uslugama u robnom prometu, pa do ugovora koji su se 
kasnije razvili u robnom prometu, kao 

š

to su: ugovor o know-how, ugovor o faktoringu, 

ugovor o fran

š

izingu i dr. 

č

etvrtoj oblasti je dat prikazi bankarskih poslova: aktivni, pasivni i neutralni 

poslovi, sa prikazom ugovora iz ovih oblasti. Tako

đ

e

 su ob

ra

đ

ene

 apstraktne i kauzalne 

hartije od vrednosti. Dat je primer obrasca menice kao zn

a

č

aj

ne hartije od vrednosti. 

Prilikom obrade materije prikazane u knjizi, iz

vrše

na je analiza pozitivnih 

zakonskih propisa u nas, koji se permanentno menjaju i usa

glašavaju

 sa 

zakonodavstvom Evropske unije, zatim, analiza ranijih propisa, kao i uporednog 
zakonodavstva. Posebno su analizirani: Zakon o privrednim dru

š

tvima, Zakon o 

obligacionim odnosima, Zakon o hartijama od vrednosti, Zakon o tr

ž

i

š

tu hartija od 

vrednosti i drugih finansijskih instrumenata, Zakon o bankama, kao i drugi propisi. 

Prikazana je  sudska praksa i praksa drugih dr

ž

avnih organa, upu

ć

uju

ć

i tako na 

n

a

č

in

  z

tite prava privrednih dru

š

tava, kao pravnih subjekata, pa i n

a

č

in

 primene 

pojedinih propisa. 

 

 

Autor 

Privredno pravo 

14

I  

UVOD  U  PRIVREDNO  PRAVO 

 
 

 
 
 

 

1. 

POJAM  I PREDMET PRIVREDNOG PRAVA 

 

 
 

1.1. Pojam 

privrednog 

prava 

 

 

Š

ta je 

pravo 

uop

š

te? 

Pravo je sistem dru

š

tvenih normi koje sankcioni

š

e dr

ž

ava, a imaju za cilj da 

odr

ž

e dati dru

š

tveni poredak. 

S jedne strane, privredno  pravo je samo jedan mali deo tih normi, p

to ima 

mnogo pravnih disciplina (ustavno pravo, krivi

č

no p

ravo, gra

đ

a

nsko pravo, upravno 

pravo, radno pravo i druga) koje sve zajedno 

č

ine taj sistem normi. S druge strane, 

privredno pravo   je multidisciplinarno pravo, po

š

to sadr

ž

i skup pravnih normi iz vi

š

oblasti prava i to: iz oblasti    pravnog polo

ž

aja privrednih subjekata,   iz oblasti 

obligacionog  prava  -  ugovori  privrednog  prava  i  iz  oblasti  bankarskog  poslovanja  i 
hartija od vrednosti. 

 

 

Š

ta je 

pravna norma?

 

Pravna  norma  je  pravilo  o  pon

aša

nju  ljudi  koje  sadr

ž

i  i  propise  o  primeni 

sankcije od strane dr

ž

ave u slu

č

aju njegove povrede. Sastoji se iz 

dispozicije i sankcije

Na primer: Ko u

č

ini 

š

tetu 

duž

an je da je naknadi. Ko ne plati dug u roku, pl

a

ć

zakonsku 

kamatu i sl. 

„Ko

  u

č

ini 

š

tetu

 predstavlja dispoziciju, a 

du

ž

an je da je naknadi

“ 

predstavlja sankciju. 

 

 

Š

ta je 

privredno pravo ?

 

Privredno   pravo  

č

ini   sistematizovani   skup   tih   pravnih   normi  

o   pravnom 

polo

ž

aju privrednih subjekata i njihovom pravnom poslovanju na tr

ž

i

š

tu. Ovo sa 

stanovi

št

a va

že

ć

eg

 normativnog pravnog poretka (zakoni i podzakonski akti). S druge 

strane, privredno pravo kao nau

č

na i nastavna disciplina, 

izu

č

a

va pravni polo

ž

aj 

privrednih subjekata i m

e

đ

usobne odnose u pravnom poslovanju na tr

žiš

tu. 

Privredno pravo se izu

č

ava i sa stanovi

š

ta  

unutra

š

njeg doma

ć

eg

 

prava i sa 

stanovi

št

me

đ

unarodnog prava 

s obzirom na elemente inostranosti. Postoji 

povezanost poslovnih subjekata u spoljnotrgovinskom poslovanju, stranim ulaganjima, 

me

đ

unarodnim privrednim organizacijama i sl. 

background image

Privredno pravo 

16

Prema 

nastanku

, izvori prava mogu biti d

oma

ć

i

 (dr

ž

avni i autonomni) i izvori 

me

đ

unarodnog poslovnog prava. 

Dr

ža

vne izvore 

prava kojima se u

re

đ

u

je pravni polo

ž

aj privrednih subjekata, 

privredno poslovanje 

i me

đ

usobni odnosi subjekata tog poslovanja,   donose dr

ž

avni 

organi. U 

autonomne izvore 

poslovnog prava ubrajamo poslovne obi

č

aje i op

š

te uslove 

poslovanja. Autonomnim izvorima prava se 

stvaraju sami subjekti 

na koje se ovi izvori 

prava i primenjuju. 

 

 

2.2. Vrste 

izvora 

privrednog 

prava 

 

 

U privrednom  pravu postoje sled

e

ć

i

 izvori prava: 

1. Propisi, koje donose dr

ž

avni organi: zakoni i podzakonski akti, 

2. Autonomni izvori prava: poslovni obi

č

aji i op

š

ti uslovi poslovanja i 

3. Izvori 

me

đ

unarodnog privrednog prava. 

Ono 

š

to je karakteristi

č

no za sve izvore prava je: 

- da svi izvori privrednog prava 

sadr

že

 

op

š

te pravne norme i predstavljaju op

š

ta 

pravila pon

aša

nja za sve pojedin

a

č

ne slu

č

ajeve koji nastanu u privredno pravnom 

poslovanju, 

- da izvore prava 

priznaje 

pravni poredak zemlje i 

- da primenu izvora prava 

obezbe

đ

uje 

dr

ž

ava. 

 

 

2.3. Zakoni 

podzakonski 

akti 

 

 

Zakoni  i  podzakonski  akti  su  izvori  privrednog  prava  kojima  dr

ž

ava  u

re

đ

uje

 

privredno pravno poslovanje, odnosno pojedine oblasti. 

Ove izvore prava donose  dr

ž

avni organi (skup

š

tina, vlada, organi uprave). 

(1)   Zakon  

je   op

š

ti   pravni   akt   koji   donosi   zakonodavni   organ   dr

ž

ave   po 

propisanom postupku. 

- Zajedno sa ustavom, zakon spada u izvore prava 

naj

više

 pravne snage 

od svih 

pisanih izvora prava. 

-  Ko  ih  donosi?  Zakone  u  n

ašoj

 zemlji donosi Narodna skup

š

tina Republike 

Srbije, koju 

č

ine izabrani narodni poslanici i koja je n

ajviši

 i jedini zakonodavni organ u 

dr

ž

avi. 

- Ustav i zakon spadaju u izvore prava na

jviše

 pravne snage od svih pisanih 

izvora prava. Zakon mora biti usagla

š

en sa ustavom. 

Zakonik ili kodeks 

se javlja u vidu akta, koji na celovit n

a

č

in

 u

re

đ

u

je odr

e

đ

e

ne 

pravne oblasti. Stvaranje zakonika, odnosno kodeksa u oblasti koja je ranije bila 
u

re

đ

e

na sa vi

š

e propisa ili putem vi

š

e pravnih obi

č

aja naziva se kodifikacija (kodeks, 

kodifikacija, poti

č

e od francuskog    Code de Commerce iz 1808. godine, zatim 

Jednoobrazni trgova

č

k

i  zakonik  SAD  iz  1962.  godine  i  dr.).  Zakonik  se  razlikuje  od 

Privredno pravo 

17

zakona po obimu pravnih normi kojima se ur

e

đ

uje od

re

đ

ena oblast, ali kao izvor prava 

ima  isto dejstvo kao i zakon. 

Kao izvore privrednog prava, isti

č

emo dve vrste zakona i to: zakone koji 

neposredno   ure

đ

uju   pojedine   oblasti   privrednog   poslovanja   i   zakone   koji   se 

neposredno primenjuju na pojedina pitanja iz tog poslovanja. 

Zakoni koji 

neposredno 

ur

e

đ

uju pojedine oblasti su: Zakon o privrednim 

dru

š

tvima, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o st

e

č

a

ju, zatim zakoni iz oblasti 

trgovine, spoljnotrgovinskog poslovanja, zakoni o bankama, zakoni o osiguranju, 
hartijama od vrednosti i dr. 

Zakoni koji se 

posredno 

primenjuju na pojedina pitanja poslovanja su zakoni o 

postupcima   pred   sudovima:   Zakon   o   parni

č

nom   postupku,   Zakon   o   krivi

č

nom 

postupku, Zakon o iz

vrš

nom postupku i drugi. 

Sa stanovi

š

ta primene, norme u zakonu mogu biti imperativne i dispozitivne 

norme.  Imperativne norme,  

š

to se vidi i po samom nazivu, su  norme koje  se moraju 

p

tovati. Na primer, prilikom osnivanja privrednog dru

š

tva se mora  uplatiti propisani 

osniva

č

k

i kapital ili se dru

š

tvo za koje je propisan osniva

č

k

i kapital ne mo

ž

e osnovati. 

Zatim, privredno dru

š

tvo mora osnovati odr

e

đ

e

ni broj osniva

č

a, u suprotnom 

privreedno dru

š

tvo se ne mo

ž

e se osnovati i sl. Ovim normama, 

š

tite se osnovi 

dru

š

tvenog i ekonomskog u

re

đ

enja. 

Dispozitivne  zakonske  norme  su  norme  koje  o

vlaš

ć

uju  subjekte  privrednog 

prava da svoje odnose urede svojim pravilima, odnosno da   ti subjekti sami stvaraju 
norme po kojima 

ć

e se ostvarivati njihov pravni odnos. Zakonom o privrednim 

dru

š

tvima su akcionarska dru

š

tva 

ovlaš

ć

ena da svojim statutom samostalno urede 

od

re

đ

ene odnose. Na primer, Zakonom o privrednim dru

š

tvima 

(

č

l. 211)  je u

re

đ

eno da 

skup

š

tina akcionarskog dru

š

tva odlu

č

uje o od

re

đ

e

nim pitanjima    kvalifikovanom 

ve

ć

inom (2/3 glasova akcionara), ako se osniva

č

k

im aktom dru

š

tva drug

a

č

ije

 ne uredi 

(na primer: v

e

ć

i

nom glasova akcionara). Zn

a

č

i,

 skup

š

tina dru

š

tva m

e i druga

č

ije 

urediti n

a

č

in odlu

č

ivanja, kao 

š

to je odlu

č

iva

nje prostom ve

ć

inom ili na neki drugi 

n

a

č

in.

 Zato se ove norme nazivaju dispozitivnim normama. M

e

đ

utim, ako ovo pitanje 

dru

š

tvo ne uredi svojim statutom druga

č

ije, onda se primenjuje zakonska norma, u 

konkretnom  slu

č

aju  to  zn

a

č

 kvalifikovana  ve

ć

ina.  Dispozitivne  norme  su 

karakteristi

č

ne u oblasti privrednog poslovanja u kome vlada n

a

č

e

lo autonomije volje 

stranaka u okviru javnog poretka. Zato su ove norme, odnosno njihova primena, 
posebno zn

a

č

a

jne za poslovno pravo. 

(2) Podzakonski akti

 

Podzakonski akti su ni

ž

e pravne snage od zakona. To su: 

uredba, pravilnik, 

odluka, naredba, re

šen

je 

uputstvo

. Donose ih iz

vršni

 organi i organi uprave. 

Osnov 

za 

dono

š

enje podzakonskog akta je 

ovlaš

ć

enje iz zakona. Podzakonski propis mo

ž

e biti 

osnov za don

enje hijerarhijski ni

ž

eg propisa. Na primer, Zakon o privatizaciji (koji je 

donela Skup

š

tina) je osnov za don

oše

nje Uredbe o prodaji kapitala i imovine javnom 

background image

Privredno pravo 

19

Zakona  o  obligacionim  odnosima).  M

e

đ

utim,  privredni  subjekti  ne  mogu  ugovoriti 

primenu uzansi koje su suprotne prinudnim normama zakona. 

(3) Trgova

č

ki

 termini 

su 

skra

ć

eni

 izrazi 

nastali i prihva

ć

eni u trgova

č

k

oj praksi. 

Sa

ž

eto se ozn

a

č

av

aju  pojedini elemenati u ugovoru privrednog poslovanja. Trgova

č

k

termini spadaju u trgova

č

k

e obi

č

aje u 

širem

 smislu re

č

i. Svaki trgova

č

k

i termin 

podrazumeva   od

re

đ

e

na   prava   i   obaveze   ugovornih   strana.   Trgova

č

ki   termini   se 

n

aj

č

ć

e upotrebljavaju u prometu robe i usluga, a posebno u ugovoru o prodaji robe. 
Trgova

č

k

e termine sistematizuje komora, berza ili drugo telo i ut

vr

đ

u

je njihovo 

zn

a

č

e

nje,  odnosno  smisao.  Zn

a

č

e

nje  trgova

č

kog  termina  mogu  izmeniti  ugovorne 

strane  u ugovoru, ali to nije po

ž

eljno. 

Najpoznatiji trgova

č

k

i termini su transportne klauzule, kojima se skr

a

ć

e

no 

ozn

a

č

ava

ju   od

re

đ

e

na   prava   i   obaveze   ugovornih   strana   u   ugovoru.   Transportne 

klauzule se n

aj

č

ć

e ti

č

u mesta, vremena, na

č

ina isporuke, tr

kova transporta i 

osiguranja robe, prelaska rizika i sl. Ove klauzule se primenjuju, kao uzanse, ako su se 
ugovorne strane na njih iz

ri

č

i

to pozvale ili ako se prema okolnostima slu

č

aja ima 

smatrati da su njihovu primenu htele. 

Evo pojedinih transportnih klauzula, odnosno njihovih zn

a

č

e

nja: 

FOB - franko brod, obaveza prodavca da robu utovari na brod, 
FOB aerodrom - aerodrom sa koga je ugovoren polazak, 
C&F - cena sa vozarinom, dok je u cenu je u

ra

č

unata i vozarina do luke 

opredeljenja. 

 

 

CIF 

 cena, osiguranje, vozarina. 

Tak

o

đ

e,

 postoji 

INCOTERMS 

 

me

đ

unarodna pravila za tu

ma

č

e

nje trgova

č

k

ih 

termina iz 1936. godine. Utvrdila ih je M

e

đ

unarodna trgovinska komora u Parizu 

(International Commercial Terms). Njihova revizija je 

vrš

ena 1953. i 1980. godine. 

U n

ašoj

 zemlji postoje 

Opš

te uzanse za promet robom iz 1954. godine kojima su 

ut

vr

đ

e

ne transportne klauzule i pravila za njihovo tuma

č

enje. 

Privredno pravo 

20

2.5. Op

š

ti uslovi poslovanja 

 

 

O

ti uslovi poslovanja 

su 

unapred utvr

đ

ena

 op

š

ta pravna pravila 

o pravima i 

obavezama ugovornih strana u pojedinim ugovorima. Pravila ut

vr

đ

uje j

edna ugovorna 

strana, koja masovno nudi zaklju

č

enje ugovora, osiguranje, ili privredna komora, 

udr

enje i sl. Ona se primenjuju na svaki pojedin

a

č

an ugovor ako su se ugovorne 

strane saglasile sa njihovom primenom. 

Opš

ti uslovi poslovanja pripadaju formularnom ugovornom privrednom pravu, 

koje sa obi

č

ajnim pravom sa

č

injava autonomno ugovorno pravo. 

Formularno ugovorno privredno pravo 

č

ine: Op

š

ti uslovi poslovanja u 

em 

smislu, adhezioni ugovori i tipski ugovori. 

a)          

O

ti uslovi poslovanja u 

užem

 smislu 

 op

š

ta pravna pravila o pravima 

i obavezama ugovornih strana koja su unapred ut

vr

đ

e

na u vidu posebnog akta 

donosioca 

ovih  pravila  (Odluka  o  uslovima  isporuke  elekt

ri

č

ne  energije).  Ovi  op

š

ti 

uslovi 

ć

e se primeniti ako su se stranke saglasile i na njih se pozvale. Sastavni deo 

ugovora su op

š

ti uslovi i ako njihov sadr

ž

aj nije naveden u samom ugovoru. 

b)         

Adhezioni  ugovori  

  

formularni   ugovor  

č

iju   je   sadr

ž

inu   ponudilac 

ugovora sam unapred utvrdio 

i takav ugovor se nudi na zaklju

č

enje uz prihvatanje svih 

ponu

đ

e

nih  uslova.  Ovakav  ugovor  se  ne  mo

ž

e menjati od druge ugovorne strane. 

Druga ugovorna strana m

e da ga u celosti prihvati ili da ga ne prihvati. Ovde va

ž

pravilo 

uzmi ili ostavi

“.

 Iako su u ugovornom pravu ugovorne strane ravnopravne, 

ovde se ipak 

č

ini izuzetak. 

c) 

Tipski ugovori 

 

formularni ugovor, 

č

iju je sadr

ž

inu 

tako

đ

e

 unapred

 

utvrdio ponudilac 

ugovaranja i koji se nudi na zaklju

č

enje. Ovde je dozvoljeno izvesno 

odstupanje od ponu

đ

enih uslova ugovora. Postoji spremnost 

da se pregovara 

pojedinim uslovima ugovora. 

 

 

2.6. Izvori 

me

đ

unarodnog privrednog prava 

 

 

M

e

đ

unarodno privredno pravo 

č

ini 

skup pravnih normi 

kojima se u

re

đ

u

ju 

poslovni odnosi privatnopravne prirode iz

me

đ

u

 subjekata iz razli

č

itih zemalja. Predmet 

ovog prava je 

me

đ

unarodno privredno poslovanje: m

e

đ

unarodna prodaja robe, 

me

đ

unarodni transfer tehnologije, m

e

đ

unarodne investicije i dr. 

Izvori me

đ

unarodnog privrednog prava poti

č

u iz posebnih izvora obzirom na 

elemenat inostranosti u pogledu subjekata poslovanja, pa se razlikuju od izvora 
d

oma

ć

eg

 privrednog prava po svom poreklu i po domenu svoje primene. M

e

đ

utim, ovi 

izvori prava se ne razlikuju od izvora d

oma

ć

eg

 prava po obliku i vrsti pojedinih izvora. 

a) M

e

đ

unarodno 

trgova

č

ko

 zakonodavstvo.

 

To su po svojoj pravnoj prirodi ugovori i kao takvi su izvori m

e

đ

unarodnog 

privrednog prava. Akti 

me

đ

unarodnog trgova

č

kog zakonodavstva, bez obzira na svoj 

naziv, su akti doneti saglasn

ć

u volja pojedinih dr

ž

ava. Te dr

ž

ave su se saglasile da 

akte prihvate i primenjuju. To je, u stvari, saglasnost volja pojedinih dr

ž

ava da takve 

akte prihvate i primenjuju. 

background image

Privredno pravo 

22

3. PRAVNI  INSTITUTI  O

D ZNA

Č

A

JA ZA 

PRIVREDNO PRAVO 

 

 
 

Za privredno pravo su od posebnog zn

a

č

aja

 odre

đ

e

ni imovinsko pravni instituti 

kao 

š

to su pravni subjekt, imovina, ugovor, obligacija i drugi. 

Š

ta je pravni institut uop

š

te ? 

Pravni institut je skup svih pravnih normi koje se odnose na jedan isti dru

š

tveni 

odnos. Pravne norme koje 

č

ine jedan pravni institut su srodne po predmetu, odnosno 

dru

š

tvenom odnosu, koji u

re

đ

uju. Pravni institut je najmanji deo pravnog sistema. 

Skup 

me

đ

usobno srodnih pravnih instituta 

č

ine od

re

đ

e

nu pravnu granu, koja je 

sastavni deo pravnog sistema. Na primer, pravnu granu predstavljaju privredno pravo, 
ustavno pravo, krivi

č

no pravo, radno pravo i sl. 

Imovinsko pravni instituti odnose se na imovinska prava. Predmet imovinskih 

prava  je uvek neka stvar, radnja ili drugo dobro 

č

ija se vrednost mo

ž

e izraziti u novcu. 

Imovinska prava su u pravnom prometu. Mogu se putem pravnih poslova prenositi iz 
imovine jednog pravnog subjekta u imovinu drugog pravnog subjekta. Na primer, 
ugovorom, koji predstavlja pravni posao, mo

ž

e   se prenositi pravo svojine na stanu, 

nov

č

ano potra

ž

ivanje, pravo na akciji i sl. 

Zbog  navedenih  svojstava,  imovinsko  pravni  instituti  su  karakteristi

č

ni   za 

privredno pravo. U privredno pravnom poslovanju se uvek radi o poslovima koji imaju 
svoju 

imovinsku vrednost

. U daljem izlaganju bi

ć

e re

č

i o najva

žn

ijim imovinskopravnim 

institutima. 

 

 

3.1. Pravni 

subjekt 

 

 

Š

ta je pravni subjekt ? 

Pravni subjekt je lice koje je nosilac prava i obaveza u od

re

đ

enom pravnom 

odnosu. Npr. odr

e

đ

e

no lice ima prava i obaveze u kupoprodajnom odnosu na osnovu 

ugovora o prodaji robe (p

še

nice). To lice, ukoliko je prodavac, ima obavezu da isporu

č

p

še

nicu i ima pravo na cenu za isporu

č

enu p

še

nicu. Ako je to lice  (taj pravni subjekt) 

kupac,    pravo  na  p

š

enicu i obavezu da plati cenu za  nju. Zna

č

i, nosilac je prava i 

obaveza u tom kupoprodajnom odnosu. 

Pravni subjekt mo

ž

e biti  fizi

č

k

o i pravno lice. U privredno pravnom poslovanju, 

pravni subjekti su n

aj

č

e

š

ć

e pravna lica, a mnogo 

re

đ

e

 fizi

č

k

a lica. Pravna lica koja se 

pojavljuju u privrednom poslovanju su: privredna dru

š

tva, banke, osiguravaju

ć

organizacije kao i drugi subjekti privrednog poslovanja. Svojstvo pravnog lica navedeni 
subjekti privrednog poslovanja imaju po samom zakonu. 

Pravno lice ima: pravnu sposobnost i poslovnu sposobnost. 
Pravna sposobnost zna

č

i da pravno lice mo

ž

e biti 

nosilac 

prava i obaveza u 

od

re

đ

enom poslovanju, a poslovna sposobnost zn

a

č

i

 da pravno lice m

e  

izjavom 

volje 

da stvara   prava i obaveze u pojedinim pravnim poslovima. Upravo to svojstvo, 

Privredno pravo 

23

svojstvo  pravnog  lica,  omogu

ć

ava  subjektu  privrednog  poslovanja  da  bude  nosilac 

prava i obaveza i da istovremeno izjavom volje stvara prava i obaveze. 

Subjekt privrednog poslovanja ili privredni subjekt (ako je pravno lice), pored 

toga 

š

to ima sva obel

ja pravnog lica, ima jo

š

 neka obele

ž

ja. Privredni subjekt obavlja 

privrednu delatnost radi sticanja dobiti, tu delatnost mora obavljati kao profesionalac s 
pa

ž

njom dobrog privrednika i mora biti registrovan u odgovaraju

ć

i registar. 

Postoje razli

č

ite vrste privrednih subjekata. 

a) Privredni subjekt m

e biti pravno ili fizi

č

k

o lice. 

Svojstvo 

pravnog lica 

privrednog subjekta od

re

đ

e

no je samim zakonom. 

Privredni subjekt kao pravno lice postoji samostalno i deluje nezavisno od lica koja su 
ga osnovala. Ovaj privredni subjekt ima svoju imovinu, koja je odvojena od imovine lica 
koja su ga osnovala, ima posebnu organizaciju, odnosno organizacioni oblik (privredno 
dru

š

tvo, banka, berza i sl), ima zaposlene koji obavljaju privrednu delatnost i sl. 

Fizi

č

k

o lice, kao privredni subjekt, je preduzetnik koji se u vidu zanimanja bavi 

nekom privrednom delatn

ć

radi sticanja dobiti

. Fizi

č

k

o lice kao preduzetnik mora 

biti registrovano u registar kod nadle

ž

nog organa. Za razliku od osniva

č

a pravnog lica, 

imovina preduzetnika koju ima u svojini, nije odvojena od imovine kojom posluje radi 
sticanja dobiti. 

b) Prema svom organizacionom obliku, privredni subjekti mogu biti osnovani u 

obliku privrednog dru

š

tva,    banke i druge finansijske organizacije, osiguravaju

ć

organizacije i u drugim oblicima privrednog poslovanja. 

 

 

3.2. Imovina 

 

 

Imovina u op

š

tem smislu je skup subjektivnih gr

a

đ

a

nskih prava koja pripadaju 

jednom licu. Po

š

to mi u ovom predmetu prou

č

avamo pravna lica, privredne subjekte, 

onda mo

ž

emo re

ć

da je imovina skup imovinskih prava koja pripadaju jednom 

pravnom subjektu. 

Pravni subjekt ne mo

ž

e postojati bez svoje imovine. Na primer, 

jedno privredno dru

š

tvo ne mo

ž

e biti osnovano, odnosno ne mo

ž

e postojati bez 

imovine. Pravni subjekt, prava koja sti

č

e u pravnom prometu, sti

č

e u korist svoje 

imovine. Obaveze koje stvara u pravnom prometu, stvara na teret svoje imovine. 

Imovina pravnog subjekta je jedinstvena. Ovu imovinu 

č

ine imovinska prava 

pravnog subjekta. Stvari i druge ekonomske vrednosti koje 

č

ine predmet jedne imovine 

nazivaju se 

imovinskom masom

. Na primer, imovina jednog privrednog dru

š

tva   kao 

pravnog  lica,  predstavlja  skup  imovinskih  prava  na  njegovoj  robi  koju  poseduje 
(halama, zemlji, p

še

nici i sl.). Sve te stvari i druge ekonomske vrednosti   mogu se 

izraziti   u   novcu,  

š

to   omogu

ć

ava  pravni  promet  izme

đ

u   privrednih   subjekata.   U 

pravnom prometu se ne prenose te stvari i dobra nego 

prava na tim stvarima 

ekonomskim vrednostima, 

č

iji je nosilac taj pravni subjekt (privredno dru

š

tvo, banka i 

sl.). 

Prava   koja   

č

ine   imovinu 

subjekta   privrednog   poslovanja   su   

imovinska

 

subjektivna  prava

.  Imovinska  subjektivna  prava  dele  se  na   stvarna  (apsolutna)  i 

obligaciona (relativna) prava. 

Stvarna prava 

su prava na   odre

đ

enu stvar ili drugo ekonomsko dobro. Oblici 

stvarnih prava su npr. pravo svojine, pravo ko

riš

ć

enja, pravo slu

ž

benosti itd. Pravo 

svojine privrednog dru

š

tva mo

ž

e da postoji na od

re

đ

enoj robi kao 

š

to je kukuruz, 

z

emljiš

te i sl.  Stvarna prava deluju prema svim licima, odnosno prema neod

re

đ

enom 

background image

Privredno pravo 

25

m

e se sastojati i u promeni postoje

ć

ih prava i obaveza uspostavljenim ugovorom ili u 

gaše

nju stvorenih prava i obaveza ugovorom. 

Ugovor  je  n

aj

č

ć

i   oblik   pravnog   posla.  Pravni   posao   je   izjava  volje   koja 

proizvodi odre

đ

eno pravno dejstvo. Da bi volja imala pravno dejstvo, ona mora da 

bude ozbiljno i slobodno izjavljena, da bude upu

ć

ena na n

to 

š

to je fizi

č

k

i i pravno 

mogu

ć

e i da ima svoj predmet i kauzu. Bitni uslovi valjanosti pravnog posla u oblasti 

privrednog prava su: poslovna sposobnost privrednog subjekta koji preduzima pravni 
posao, valjanost izjave volje pravnog subjekta i dozvoljenost sadr

ž

ine, odnosno 

predmeta tog pravnog posla. 

Prema n

a

č

i

nu zasnivanja pravni poslovi se dele na jednostrane i dvostrane. 

Jednostrani pravni posao je posao za 

č

ije je nastajanje dovoljna izjava volje samo 

jednog subjekta. Dvostrani pravni   posao je posao za 

č

ije je zasnivanje potrebna 

saglasnost izjava volja dva   lica, 

š

to predstavlja ugovor, o 

č

emu j

e ve

ć

 bilo r

e

č

i. 

Privrednopravni poslovi su n

aj

č

ć

e ugovori. Robni promet i promet usluga u robnom 

prometu, 

š

to  predstavlja  su

š

tinu  privrednog  poslovanja,  ostvaruje  se  upravo 

ugovorima. 

Najpoznatiji ugovori privrednog poslovanja su: 

ugovor o prodaji robe, 

ugovor o uskladi

š

tenju, 

ugovor o komisionu, 

ugovor o trgovinskom zastupanju, 

ugovor o posredovanju, 

ugovor o kontroli robe, 

ugovor o otpremanju, 

ugovor o prevozu, 

ugovor o 

gra

đ

enju, 

ugovor o organizovanju putovanja, 

ugovor o kreditu , 

ugovor o osiguranju  i dr. 

 

 

3.4. Obligacija 

 

 

Obligacija, odnosno obligacioni odnos je 

pravni odnos 

izm

e

đ

u

 dva odr

e

đ

e

na 

lica, odnosno dve strane u kome je jedna strana 

ovlaš

ć

ena da zahteva od druge strane 

od

re

đ

eno davanje, 

č

injenje ili uzdr

ž

avanje, a druga strana je du

žn

a da to da, u

č

ini ili se 

uzdr

ž

i od 

č

injenja. Za razliku od stvarnog prava, obligacija je pravni odnos izm

e

đ

t

a

č

no

 od

re

đ

e

nih lica, subjekata obligacionog odnosa. U obligacionom odnosu je jedna 

strana poverilac, a druga strana  du

ž

nik. M

e

đ

utim, u privrednopravnom poslovanju su 

n

aj

č

ć

e   obe strane i   poverilac i du

ž

nik. Npr. kod ugovora o prodaji, koji predstavlja 

jedan obligacioni odnos, prodavac je d

an da preda robu, a kupac je d

an da plati 

cenu, 

š

to zn

a

č

i

 da su po navedenom osnovu obe strane du

žn

ici. M

e

đ

utim, kod istog 

ugovora,  prodavac  je  o

vlaš

ć

en  da  tra

ž

i  isplatu  cene,  a  kupac  je  ovla

š

ć

en  da  tra

ž

predaju robe, iz 

č

ega proizilazi da su po ovom osnovu obe ugovorne strane poverioci. 

U privrednom pravu, obligacija je imovinsko pravni odnos izme

đ

u dva pravna 

subjekta, u

č

esnika privrednog poslovanja. Su

š

tina obligacije je imovinski interes 

subjekata obligacije. 

U oblasti privrednog poslovanja obligacija n

aj

č

ć

e nastaje iz dva izvora: 

Privredno pravo 

26

iz ugovora i 

iz prouzrokovanja 

š

tete. 

Ugovor 

je osnovni izvor obligacija u privrednom poslovanju, po

š

to se prava i 

obaveze   privrednih   subjekata   redovno   ut

vr

đ

uju  

 ugovorom.   Na   ovaj   n

a

č

in  

 se 

uspostavlja obligacionopravni odnos izme

đ

u ugovornih strana, kako je v

e

ć

 navedeno 

na primeru ugovora o prodaji robe. 

Prouzrokovanje 

š

tete 

je tak

o

đ

e

 izvor iz kog nastaju obligacije. 

Š

ta je, u stvari, 

š

teta

? Š

teta je umanjenje ne

č

ije imovine, obi

č

na 

š

teta, ili 

spre

č

avanje pove

ć

anja imovine, izmakla dobit. Ukoliko jedan privredni subjekt nanese 

š

tetu drugom privrednom subjektu, svojim krivicom, ima obavezu da 

t

e

ć

enom 

privrednom subjektu nadoknadi p

ri

č

injenu 

š

tetu, 

š

to zna

č

i da su ova dva subjekta u 

obligacionom odnosu. Subjekt koji je p

ri

č

inio 

š

tetu je 

š

tetnik

, a subjekt kome je 

š

teta 

p

ri

č

inj

ena je 

ošte

ć

e

ni. 

Ukoliko 

š

tetnik n

e

ć

e

 dobrovoljno da naknadi 

š

tetu 

t

e

ć

enom, 

t

e

ć

e

ni ima pravo da putem suda u sudskom postupku naplati pri

č

injenu mu 

š

tetu. 

 
 
 
 

4. MESTO PRIVREDNOG PRAVA U PRAVNOM SISTEMU 

 

 

4.1. Pravni 

sistem 

 

 

Da bi mogli prikazati mesto privrednog prava u pravnom sistemu, poku

š

a

ć

emo 

da prethodno objasnimo odr

e

đ

e

ne pravne pojmove kao 

š

to su pravni sistem, pravna 

grana, pravni institut i pravna norma o kojoj je ve

ć

 

bilo r

e

č

i.

 

Pravni sistem 

je jedinstvena i neprotivre

č

na   

celina op

š

tih pravnih normi 

od

re

đ

enog pravnog poretka, poretka jedne zemlje. To je sistematizacija izvora prava 

po od

re

đ

e

nim kriterijumima i po njihovoj nau

č

noj obradi. Prilikom sistematizacije 

pravnih normi, odnosno izvora prava, pristupa se tu

ma

č

e

nju op

š

tih pravnih normi i to: 

nau

č

nom tum

a

č

e

nju i tu

ma

č

e

nju u primeni prava (od sudskih organa, organa uprave i 

drugih organa koji primenjuju op

š

te pravne norme). 

Pravni sistem se menja, razvija i u

savrša

va, zavisno od promena u izvorima 

prava, koji se tak

o

đ

e

 menjaju, i zavisno od na

u

č

nog i drugog pozitivnog tu

ma

č

enja. 

Izvori prava se menjaju, jedni nastaju, drugi nestaju, opet zavisno od volje njihovih 
tvoraca, dr

ž

ave ili tvoraca autonomnog prava. 

Va

že

ć

e

 op

š

te pravne norme, koje sa

č

injavaju pravni sistem, 

sre

đ

uju se i 

ob

ra

đ

uju prema predmetu, odnosno dru

š

tvenim  odnosima koje ure

đ

uju. Obradom 

ovih pravnih normi, obra

đ

uju

 se bitni elementi pravnog sistema: pravne grane i pravni 

instituti. 

Pravna grana 

je skup vi

š

e srodnih pravnih instituta koji ur

e

đ

uju istu oblast 

dru

š

tvenih odnosa, po istim n

a

č

elima.

 Ovako ut

vr

đ

e

ne pravne grane 

č

ine pravni sistem 

jedne zemlje. 

Pravni institut 

je skup op

š

tih pravnih normi koje se odnose na isti dru

š

tveni 

odnos. 

background image

Privredno pravo 

28

Sudsko pravo

, odnosno zakoni kojima su u

re

đ

eni postupci pred sudovima,   su 

zn

a

č

aj

ni za privredne subjekte koji mogu ostvarivati svoja prava pred sudovima. 

Posebno su zn

a

č

aj

ni Zakon o parni

č

nom postupku radi 

rešava

nja privrednih sporova, 

Zakon o iz

vršn

om postupku, Zakon o registraciji privrednih subjekata, kao i pravna 

pravila o arbitra

žn

om re

š

avanju privrednih sporova. 

Gra

đ

ansko  pravo,  

posebno  pojedini  njegovi  delovi,  kao  

š

to  je  obligaciono 

pravo, osnova su za pojedine delove privrednog prava. Privredno-pravno poslovanje se 
obavlja svojim n

ajve

ć

im  

delom putem obligacionopravnih ugovora. Odnosi koji nastaju 

iz

me

đ

u

 subjekata privrednog poslovanja su obligacioni odnosi, pa se na njih primenjuju 

pravne norme obligacionog prava. Tak

o

đ

e

 i stvarno pravo, kao deo gra

đ

anskog prava, 

koje ure

đ

uje svojinske i druge stvarnopravne odnose, predstavlja osnov za primenu 

pojedinih delova poslovnog prava. Ovde je va

ž

no  navesti  svojinu,  koja  je  zn

a

č

aj

na za 

imovinu privrednih subjekata, zatim slu

ž

benost, zaloga i sl. 

Krivi

č

no pravo 

koje, pored ostalog, prou

č

ava i krivi

č

na dela protiv privrede i 

jedinstva   tr

ž

i

š

ta u zemlji, ima od

re

đ

en odnos prema poslovnom pravu. Pojedine 

protivpravne radnje u privrednopravnom poslovanju predstavljaju radnje krivi

č

nih dela 

ili  predstavljaju  privredne  prestupe  

č

iji   po

č

inioci   odgovaraju   za   ta   krivi

č

na   dela, 

odnosno privredne prestupe. N

aj

č

ć

e se radi o povredi ravnopravnosti u 

vrš

enju 

privrednih delatnosti, stvaranju monopolisti

č

k

og polo

ž

aja i izazivanju po

reme

ć

aja

 na 

tr

ž

i

š

tu, nelojalnoj konkurenciji, neo

vlaš

ć

enoj upotrebi tu

đ

eg

 poslovnog imena i sl. 

Me

đ

unarodno pravo 

je u vezi sa privrednim pravom u delu me

đ

unarodnog 

privatnog prava koje prou

č

ava 

me

đ

unarodne privatnopravne odnose. Ovde su naro

č

ito 

zn

a

č

aj

na pravila 

me

đ

unarodnog prava o obligacionim odnosima 

č

iji su subjekti dom

a

ć

i strana lica. Za privredne subjekte su zn

a

č

a

jna pravila koja se odnose na izbor 

merodavnog prava i sukob zakona prilikom r

eša

vanja sporova, kao i priznavanje stranih 

sudskih i arbitra

žn

ih odluka. 

 

 

4.3. 

Najpoznatiji pravni sistemi u svetu 

 

 

Svaka zemlja ima svoj pravni sistem, nacionalni pravni sistem. Pravni sistem 

svake  zemlje  je  samostalan  i  specifi

č

an  i  izra

ž

ava  suverenost  te  dr

ž

ave.  M

e

đ

utim, 

me

đ

u

 pravnim sistemima dr

ž

ava ima manje ili vi

š

e sli

č

nosti, zavisno od istorijskih, 

geografskih i drugih uticaja. Sa razvojem prava u zemljama sveta razvijali su se i pravni 
sistemi. Najpoznatija su dva savremena pravna sistema: kontinentalni pravni sistem i 
anglosaksonski pravni sistem. U kontinentalnom pravnom sistemu je, tak

o

đ

e,

 bilo vi

š

sistema, kao 

š

to su germanski, romanski i sl. 

Kontinentalni pravni sistem podrazumeva evropskokontinentalni pravni sistem, 

za razliku od ostrvskog, engleskog pravnog sistema. 

Kontinentalni pravni sistem 

se zasniva na pisanom zakonu kao glavnom izvoru 

prava. U kontinentalnom pravnom sistemu glavni tvorac prava je zakonodavni organ, 
odnosno dr

ž

ava, p

to pravo prete

ž

no izvire iz zakona. Sud, u ovom pravnom sistemu 

primenjuje pravo (propise), ali ga ne stvara. Zato odluke suda u ovom sistemu nisu 
izvor prava. Me

đ

utim, sudske odluke imaju velikog uticaja na primenu prava. Zn

a

č

aj

ni 

su n

a

č

el

ni stavovi na

jviših

 sudova zauzeti povodom konkretnih sudskih postupaka, 

odnosno u konkretnim odlukama suda. Zapravo, kontinentalni pravni sistem je sistem 
pisanog kodifikovanog prava. Ovom sistemu pripada i  pravni sistem Republike Srbije. 

Privredno pravo 

29

Anglosaksonski pravni sistem

, za razliku od kontinentalnog pravnog sistema, 

zasniva se prete

ž

no na obi

č

ajnom i sudskom pravu, 

š

to ne zn

a

č

i

 da se ne zasniva i na 

zakonima. Ovakva osobenost ovog pravnog sistema nastala je iz vi

š

e razloga. Prvo, ovo 

se pravo razvijalo u drug

a

č

ijim

 istorijskim uslovima, bilo je pod veoma malim uticajem 

rimskog prava i tradicije rimskog prava. Drugo, bili su razli

č

iti  dru

š

tveni uslovi u kojima 

se ovaj pravni sistem razvijao. Ta razli

č

itost uslova   dovela   je i do razlike izm

e

đ

pojedinih anglosaksonskih prava.  Na primer, postoje znatne razlike izme

đ

u

 engleskog 

prava i prava u Sjedinjenim Ameri

č

k

im Dr

ž

avama. 

Pojedini    autori  navode  i 

šer

ijatski pravni sistem 

koji postoji u odre

đ

e

nom 

broju dr

ž

ava, sa islamskom ve

ć

inom i kog karakte

riše

 stavljanje verskih zakona na prvo 

mesto (Kurana). Od 6236 izreka Kurana njih 500 odnosi se na pravo. Glavni izvori 

šerija

tskog prava su: Kur'an, Sunnet, Id

ž

ma ul ummet i Kijas, a sporedni izvori su: Urf 

adet i Er rei. 

Šerij

atske zakone primenjuje Saudijska Arabija i neke druge dr

ž

ave sa 

ve

ć

inskim muslimanskim stan

ovniš

tvom. 

 

 
 
 

5. 

NA

Č

E

LA PRIVREDNOG POSLOVANJA 

 

 
 

Privredne delatnosti se obavljaju na tr

ž

i

š

tu, odnosno radi tr

ž

i

š

ta. Zn

a

č

i, 

poslovanje privrednih subjekata je tr

ž

i

š

no poslovanje, obavlja se u uslovima tr

žiš

ne 

privrede. Ono je, zapravo, izraz tr

žiš

ne 

slobode 

privrednih subjekata, s jedne strane. 

M

e

đ

utim, s druge strane, to privrednopravno poslovanje se mora odvijati i u skladu sa 

od

re

đ

enim 

na

č

el

ima 

tog poslovanja. To su op

š

ta dru

š

tvena i moralna pravila i osnovna 

pravila profesionalnog obavljanja privredno-pravnih poslova. 

Pravni izvori, n

a

č

ela

 privredno-pravnog poslovanja su: neposredno Ustav 

Republike Srbije, kojim su ut

vr

đ

ena   osnovna na

č

ela privrednog poslovanja i zakonski 

propisi o obligacionim odnosima koji ut

vr

đ

u

ju n

a

č

ela

 obligacionopravnih odnosa u 

privrednom poslovanju (npr. n

a

č

elo

 savesnosti i p

tenja). 

Privredni subjekti su d

užn

i da se u svom poslovanju pridr

ž

avaju n

a

č

ela 

privrednopravnog   poslovanja.   Ova   n

a

č

ela 

  imaju   sudsku   za

š

titu.   Sud

,   rešavaj

u

ć

od

re

đ

eni privredni spor, primenjuje i ova na

č

ela, tu

ma

č

e

ć

i

 ih prema okolnostima 

konkretnog spora. 

Ovde 

ć

e  biti  izlo

ž

ene dve grupe n

a

č

ela,

  n

a

č

e

la  koja  se  odnose  na  

polo

ž

aj

 

privrednih   subjekata   na   tr

žiš

tu   (n

a

č

elo  

 samostalnosti   i   n

a

č

elo  

 ravnopravnosti 

privrednih subjekata) i   n

a

č

ela

 koja se odnose na pon

anje privrednih subjekata na 

tr

ž

i

š

tu (n

a

č

elo

 savesnosti i p

tenja i n

a

č

elo

 zabrane nelojalne konkurencije). 

Na

č

elo samostalnosti privrednih subjekata 

podrazumeva da su svi privredni 

subjekti samostalni u svom poslovanju. O preduzimanju pojedinih privredno-pravnih 
poslova, privredni subjekti odlu

č

u

ju samostalno, prema svom ekonomskom interesu. 

Oni samostalno obavljaju svoju registrovanu delatnost i samostalno odlu

č

uju o svom 

poslovanju. Samostalnost privrednog subjekta se podrazumeva. Samim tim 

š

to je 

registrovan u Registar privrednih subjekata i 

š

to ima svojstvo pravnog lica, privredni 

subjekt je po samom zakonu samostalan u svom poslovanju. Ali to poslovanje ne sme 
biti suprotno prinudnim propisima, odnosno javnom poretku i moralu. Zn

a

č

i,

 ta 

samostalnost ne mo

ž

e biti van granica dru

š

tvenog interesa. 

background image

Privredno pravo 

31

Nacelo  savesnosti i postenja  je posebno  primenljivo u  oblasti  ugovornog  prava. 

Pri  zakljucenju   ugovora   u  robnom   prometu  trazi  se  savesnost  i  postenje   u  pogledu 
casnih namera  prilikom pregovora   o  zakljucenju  ugovora   u  pogledu  obaveze  saradnje 
ugovornih   strana  u  ostvarivanju  ugovora,  zatim  u  pogledu  uzdrzavanja  jedne  ugovorne 
strane  od preduzimanja  radnji  koje  bi ostetile  drugu ugovornu  stranu  i sl. 

Privredno pravo 

32

II  

PRAVNI  POLO

Ž

AJ PRIVREDNOG DRU

Š

TVA 

 

PRIVREDNO DRU

Š

TVO UO

TE 

 

 

1. POJAM  I  VRSTE PRIVREDNIH DRU

Š

TAVA 

 

 
 

1.1. Pojam 

privrednog 

dru

št

va 

 

 

Privredno dru

š

tvo je, prema na

š

em zakonodavstvu, pravno lice koje obavlja 

delatnost  u  cilju  sticanja  dobiti  

(

č

lan  2.  Zakona  o  privrednim  dru

š

tvima).  Iz  ove 

definicije, odnosno norme, proizilaze tri uslova neophodna za postojanje privrednog 
dru

š

tva:  da  privredno  dru

š

tvo   ima   svojstvo  

pravnog   lica

,    da    obavlja    od

re

đ

enu 

delatnost 

i da tu delatnost obavlja radi sticanja 

dobiti

, odnosno profita. Ukoliko bilo 

koji od ovih uslova nije ispunjen, onda privredno dru

š

tvo ne postoji. Mo

ž

e postojati 

neki drugi oblik subjekta, zavisno od uslova koji su propisani za taj subjekt, ali to nikako 
ne mo

ž

e biti privredno dru

š

tvo u smislu navedene norme. 

U uvodnom delu je navedeno da 

pravno lice 

ima dve vrste sposobnosti: pravnu 

sposobnost i poslovnu sposobnost. 

Pravna sposobnost zna

č

i da pravno lice mo

ž

e biti 

nosilac 

prava i obaveza u 

od

re

đ

enom poslovanju, a poslovna sposobnost zn

a

č

i

 da pravno lice m

e  

izjavom 

volje 

da stvara  prava i obaveze u pojedinim pravnim poslovima. Upravo to svojstvo, 

svojstvo pravnog lica omogu

ć

uje privrednom dru

š

tvu da bude nosilac prava i obaveza i 

da istovremeno izjavom volje stvara prava i obaveze. 

Pod 

delatn

ć

u

, koju obavlja privredno dru

š

tvo, smatraju se: proizvodnja, 

promet robe i 

vrše

nje usluga na tr

žiš

tu. Privredno dru

š

tvo mo

ž

e obavljati bilo koju od 

ovih delatnosti pojedina

č

no ili dve ili sve delatnosti zajedno, ukoliko ispunjava uslove 

za obavljanje tih delatnosti. Ukoliko privredno dru

š

tvo obavlja promet robe ili 

vrše

nje 

usluga, uslov je da se ta delatnost ili te delatnosti obavljaju na tr

žiš

tu. Putem tr

žiš

ta se 

sti

č

e dobit, odnosno ostvaruje profit. 

Krajnji cilj osnivanja privrednog dru

š

tva je sticanje 

dobiti

, koja se ostvaruje na 

tr

ž

i

š

tu. Ukoliko se ne m

e st

e

ć

i

 dobit, nema svrhe ni osnivati privredno dru

š

tvo, 

odnosno takvo privredno dru

š

tvo ne mo

ž

e opstati. Ono prestaje da postoji na jedan od 

propisanih n

a

č

ina

 za prestanak pojedinih privrednih dru

š

tava (ort

a

č

ko dru

š

tvo - 

č

lan 

117 i 118., komanditno dru

š

tvo - 

č

lan 138., dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u - 

č

lan 238 i 239. i akcionarsko dru

š

tvo - 

č

lan 468 i 469.  Zakona o privrednim dru

š

tvima). 

background image

Privredno pravo 

34

organizacija udru

ž

enog rada

 (SOUR). Direktori postaju 

„i

nokosni

 i 

kolegijaln

i“

 organi 

upravljanja. 

Tre

ć

a faza predstavlja tranziciju ka modernom, odnosno evropskom 

zakonodavstvu. To je na neki n

a

č

in

 stvaranje zakonodavstva, koje ima pravne uzore i 

predstavlja odricanje od  eksperimentisanja u  ovoj  oblasti.  Ova faza po

č

inje 

dono

š

enjem  Zakona  o  preduz

e

ć

ima 

 1988.  godine,  nakon  ustavnih  promena  iste 

godine. Posredstvom ovog zakona poku

šava

 da se uvede tr

žiš

na privreda i prilagodi se 

realnim  potrebama  dru

š

tva.  Ovaj  zakon  menjan  je  izmenama  i  dopunama  1990. 

godine, a novi Zakon  o preduz

e

ć

ima

 donet je 1996. godine.  Interesantno je da je 

menjan 

šest 

puta. 

Najzn

a

č

aj

nije izmene desile su se dono

š

enjem Zakona o privrednim dru

š

tvima 

2004. godine, ali on jo

š

 uvek nije bio celovit okvir za privredna dru

š

tva. U od

re

đ

enim 

oblastima, naro

č

ito kada su u pitanju akcionarska dru

š

tva postojale su praznine, koje je 

Zakon  o  privrednim  dru

š

tvima   iz   2011.   godine   otklonio.   Nova   usk

la

đ

ivanja 

 sa 

evropskim zakonodavstvom, ali i usvajanje novih normi koje su uzrokovane t

kom 

primenom donetog   zakona desila su se kroz izmene i dopune Zakona o privrednim 
dru

š

tivima 2014. i 2015. godine. 

Zakok o privrednim dru

š

tvima iz 2011.,  sa kasnijim izmenama,  uveo je brojne 

novine, naro

č

ito u oblasti upravljanja privrednim dru

š

tvima.   U Obrazlo

ž

enja novog 

zakona, u delu koji govori o neophodnosti njegovog don

enja isti

č

e se da 

„..

.su se 

javile razli

č

ite nedoumice i problemi. Jedan njihov deo nastajao je zbog nedovoljne 

preciznosti pojedinih instituta (posebno kad je r

e

č

 o ekonomskim, odnosno 

ra

č

unovodstvenim kategorijama), nedoslednoj upotrebi termina u tekstu zakona, 

uglavnom nedostaju

ć

ih pravila za sprovo

đ

enje n

a

č

el

nih odredbi, ali i zbog krutosti ili 

izbora pojedinih pravila koja se u prilikama u Srbiji jednostavno ne mogu sprovoditi ili 
njihovo spro

vo

đ

enje izaziva nesrazmerne tro

š

kov

e“

 (Obrazlo

ž

enje Zakona o privrednim 

dru

š

tvima str. 185. i 186.) . U istom Obrazlo

ž

enju (str. 235.) isti

č

e se 

„U

 

me

đ

uvremenu, 

javila se potreba za novim u

saglašava

njem sa zakonodavstvom Evropske unije, 

izmenjenim posle stupanja na snagu Zakona o privrednim dru

š

tvima, kao i potreba da 

se 

reše

 kontradiktorna r

eše

nja Zakona o privrednim dru

š

tvima i Zakona o tr

žiš

tu hartija 

od vrednosti (odnosno da se obezbedi usk

la

đ

e

nost Zakona o privrednim dru

š

tvima sa 

novim Zakonom o tr

ž

i

š

tu kapitala). 

 

 

1.3. Pravne 

forme 

privrednih 

dru

šta

va 

 

 

U n

ašem

 pravnom sistemu, trenutno postoje slede

ć

e pravne forme privrednog 

dru

š

tva: privredno dru

š

tvo i javno preduz

e

ć

e, kao i dru

š

tveno preduz

e

ć

e

 koje je u 

nestajanju. 

Prema kriterijumu organizaciono-pravne forme privredna dru

š

tva se dele na: 

1)   privredna dru

š

tva u u

ž

em smislu, 

2)   privredna dru

š

t

va u šir

em smislu i 

3)   preduz

e

ć

a

 

U privredna dru

š

tva u u

ž

em smislu se ubrajaju: ort

a

č

ko dru

š

tvo, komanditno 

dru

š

tvo, dru

š

tvo sa ograni

č

enom odg

ovornoš

ć

u i akcionarsko dru

š

tvo. 

U privredna dru

š

tva u 

š

irem smislu (tzv. posebna privredna dru

š

tva) ubrajaju 

se: banke, osiguravaju

ć

a dru

š

tva, berze, zadruge i dr. 

Privredno pravo 

35

U preduz

e

ć

a

 se ubrajaju: dru

š

tvena, dr

ž

avna preduz

e

ć

a,

 ako nisu privatizovana 

i javna preduz

e

ć

a

 Po

š

to 

ć

e dru

š

tveno preduz

e

ć

e

 nestati iz na

š

eg pravnog sistema 

z

avrše

tkom   postupka   privatizacije   dru

š

tvenih   preduz

e

ć

a,  

 n

aš  

 pravni   sistem   

ć

poznavati samo javna preduz

e

ć

a, koja su za sada uglavnom u dr

ž

avnom 

vlasniš

tvu, 

odnosno vlasn

tvu pokrajine ili lokalnih samouprava. 

 

(1) 

Privredno dr

tvo

 

Privredno dru

š

tvo, odnosno privredna dru

š

tva su dinami

č

ne pravne forme koje 

su  u  razvoju,  koje  su  najbrojnije  i  koje  se  n

aj

č

ć

e  osnivaju.  Poznata  su  u  svim 

razvijenim pravnim sistemima. 

Prema Zakonu o privrednim dru

š

tvima, pravne forme privrednih dru

š

tava su: 

ort

a

č

ko dru

š

tvo, komanditno dru

š

tvo, dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u i 

akcionarsko dru

š

tvo. Kao 

š

to se vidi, navedenim zakonom je uveden pojam pravna 

forma, umesto oblik, kako je ranije bilo propisano Zakonom o preduze

ć

ima, koji je 

preduz

e

ć

delio na oblike, a privredna dru

š

tva na dru

š

tva lica i dru

š

tva kapitala. Novim 

zakonom ovakva podela nije u

re

đ

ena, nego su samo predvi

đ

ene pravne forme. 

Privredna dru

š

tva uslovno bi mogli podeliti i na dru

š

tva lica i dru

š

tva kapitala. U 

toj podeli ort

a

č

ka dru

š

tvo i komaditno dru

š

tvo   svrstavamo u grupu dru

š

tava lica, a 

dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u i akcionarsko dru

š

tvo u dru

š

tva kapitala. Razlog 

za ovu podelu je zn

a

č

aj ve

ze prilikom osnivanja (li

č

ne veze, odnosno kriterijum 

intuitu 

personae 

č

lanova ili veze kapitala). Pre don

enja Zakona o privrednim dru

š

tvima iz 

2004. godine ova podela je bila zn

a

č

a

jnija jer su ort

a

č

ko i komanditno dru

š

tvo mogla 

osnovati samo fizi

č

k

a lica. M

e

đ

utim tim zakonom, a i novim Zakonom o privrednim 

dru

š

tvima iz 2011. godine i ova dru

š

tva mogu osnovati i pravna lica, pa se u odr

e

đ

e

noj 

meri gubi personalna veza 

č

lanova dru

š

tva. Ona nije nestala, jer je njihova veza ostala 

zn

a

č

aj

na iz razloga 

š

to osniva

č

i odgovaraju celokupnom li

č

n

om imovinom za obaveze 

dru

š

tva, pa moraju voditi 

ra

č

una da su im ostali 

č

lanovi dru

š

tva u odre

đ

enoj meri bliski 

i poznati. 

Privrednim dru

š

tvima u 

em smislu 

ć

emo posvetiti n

ajve

ć

deo pa

ž

nje u prvom 

delu u

benika u kome 

ć

emo govoriti o pravnom polo

ž

aju privrednih dru

š

tava. 

Prema podacima Agencije za privredne registre pre dono

še

nja Zakona o 

privrednim dru

š

tvima 2011. godine u Srbiji je bilo najv

iše

 preduzetnika 224.866, zatim 

dru

š

tava sa ograni

č

enom odgovorno

š

ć

u 100.076, o

rta

č

kih dru

š

tava 3.139, komanditnih 

dru

š

tava 2.026, otvorenih akcionarskih dru

š

tava 2.026, zatvorenih akcionarskih 

dru

š

tava   346,   javnih   preduze

ć

a   700,   dru

š

tvenih   preduze

ć

a   359,   predstavn

tava 

stranog pravnog lica 1.399 i ogranaka stranog pravnog lica 191.

 

 

(2) Privredna 

dru

š

tva u 

š

irem smislu

 

U privredna dru

š

tva u 

š

irem smislu ubrajamo: banke, osiguravaju

ć

a dru

š

tva, 

berze, zadruge i dr. Iako se osnivaju na osnovu posebnih zakona i ova pravna lica 
obavljaju delatnost u cilju sticanja dobiti, 

š

to je zakonska definicija privrednih dru

š

tava. 

Istina, neka od ovih oblika privrednih dru

š

tava u 

širem

 smislu, kao 

š

to su zadruge, 

imaju i neke druge funkcije, ali je primarna bavljenje nekom privrednom delatn

ć

koja donosi dobit    zadruzi, odnosno njenim zadrugarima. Banke, osiguravaju

ć

organizacije i berze se osnivaju kao akcionarska dru

š

tva, pa time i u formalnom smislu 

ih mo

ž

emo svrstati u privredna dru

š

tva u 

širem

 smislu. Specifi

č

nost banaka, 

osiguravaju

ć

ih organizacija i berzi je prvenstveno u tome 

š

to se ta privredna dru

š

tva 

background image

Privredno pravo 

37

dopunama Zakona o privatizaciji od 28.02.2003. godine, ovaj rok je produ

ž

en. Prema 

ovim izmenama: 

Privatizacija dru

š

tvenog kapitala sprovodi se najkasnije u roku od 

č

etiri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona

.Zatim su usledile izmene i 

dopune 2005. i 2007. godine. Poslednje izmene bile su 2010. godine. Na ova preduz

e

ć

jo

š se 

primenjuje 

č

lan 456. Zakona o privrednim dru

š

tvima iz 2004. godine koji zapravo 

upu

ć

uje na Zakon o preduz

e

ć

ima

 iz 1996. godine (sa kasnijim izmenama) koji ostaju na 

snazi   do   isteka   rokova   za   privatizaciji   utvr

đ

e

nim   zakonom   kojim   se   u

re

đ

u

je 

privatizacija. Iako je ostalo jo

š

 nekoliko stotina neprivatizovanih preduz

e

ć

a,

 (359 - 

podatak Agencije za privredne registre pre don

oše

nja novog Zakona o privrednim 

dru

š

tvima 2011.) ova forma preduz

e

ć

a

 j

oš 

uvek egzistira. 

 

 

2. OSNIVANJE PRIVREDNOG DRU

Š

TVA 

 

 
 

2.1. Osniva

č

privrednog dru

š

tva 

 

 

Privredno  dru

š

tvo  mogu  osnovati    

fizi

č

ka 

 i  pravna  lica

.  Fizi

č

k

a  lica  mogu 

osnovati sve pravne forme privrednog dru

š

tva, 

š

to zn

a

č

i

 da mogu osnovati ort

a

č

ko 

dru

š

tvo, komanditno dru

š

tvo, akcionarsko dru

š

tvo i dru

š

tvo sa ograni

č

enom 

odgovorn

ć

u. Pravna lica, tak

o

đ

e

 (za razliku od odredaba ranijeg Zakona o 

preduz

e

ć

ima)

 mogu biti    osniva

č

i    sve 

č

etiri pravne forme privrednih dru

š

tava: 

akcionarskog dru

š

tva, dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u, komanditnog dru

š

tva   i 

ort

a

č

kog dru

š

tva. 

Odre

đ

e

ne pravne forme privrednog dru

š

tva   mogu osnovati jedno ili vi

š

e lica. 

Sve pravne forme privrednih dru

š

tava mogu osnovati zajedno fizi

č

k

a i pravna lica ili 

samo pravna lica ili samo fizi

č

k

a lica, o 

č

emu odlu

č

uju sami osniva

č

i. Jedno lice m

osnovati akcionarsko dru

š

tvo i dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u, takozvano 

jedno

č

lano dru

š

tvo. Me

đ

u

tim, za osnivanje ort

a

č

kog dru

š

tva i komanditnog dru

š

tva 

potrebno je najmanje dva osniva

č

a. 

Dr

ža

va  

ili  

jedinica   lokalne  samouprave  

mo

ž

e  osnovati,  pored  pomenutih 

privrednih dru

š

tava i javno preduz

e

ć

e.

 

Strana  

pravna  i  fizi

č

k

a  lica  mogu  u  n

ašoj 

 zemlji  pod  uslovom  uzajamnosti 

osnovati privredna dru

š

tva. 

Osniva

č

slobodno odl

u

č

uju 

koji pravnu formu privrednog dru

š

tva 

ć

e da osnuju, 

u kojoj oblasti ili oblastima 

ć

e da osnuju i na koji vremenski period. Prilikom izbora 

pravne forme privrednog dru

š

tva, osniva

č

i n

aj

č

ć

e polaze od visine osniva

č

k

og 

kapitala, oblika odgovornosti za obaveze privrednog dru

š

tva, oblika odlu

č

ivanja, u

č

ć

u dobiti i sl. 

Dru

š

tvo se mo

ž

e osnovati na odr

e

đ

e

no ili neodr

e

đ

e

no vreme. Smatra se da je 

dru

š

tvo osnovano na neod

re

đ

eno vreme ako osniva

č

k

im aktom, odnosno statutom 

nije druga

č

ije od

re

đ

eno. Dru

š

tvo osnovano na od

re

đ

e

no vreme mo

ž

e produ

ž

iti vreme 

trajanja dru

š

tva ili nastaviti poslovanje kao dru

š

tvo osnovano na neodr

e

đ

e

no vreme 

ako  o  tome  adekvatnu  odluku  donesu  osniva

č

i.  U  slu

č

aju  ort

a

č

kog  i  komaditnog 

dru

š

tva takvu odluku donose svi ortaci, odnosno komplementari, a u slu

č

aju dru

š

tva sa 

ograni

č

enom odg

ovornoš

ć

u i akcionarskog dru

š

tva ovu odluku donose skup

š

tine 

dru

š

tava, i to  dvotre

ć

inskom ve

ć

inom. 

Privredno pravo 

38

2.2. Osniva

č

ki a

kt 

 

 

Privredno dru

š

tvo se osniva osniva

č

k

im aktom koji sa

č

injavaju (zaklj

u

č

uju) 

osniva

č

i. Osniva

č

i putem osniva

č

k

og akta izra

ž

avaju svoju volju u pogledu osnivanja 

privrednog dru

š

tva,   pravne forme privrednog dru

š

tva, oblasti u kojoj se privredno 

dru

š

tvo osniva i svih drugih pitanja koja su bitna za osnivanje i rad privrednog dru

š

tva. 

Osniva

č

k

i akt, u zavisnosti od broja osniva

č

a, sa

č

injava se u obliku ugovora ili u 

obliku odluke. Ako vi

š

e lica osnivaju privredno dru

š

tvo, akt o osnivanju se sa

č

injava u 

formi ugovora o osnivanju privrednog dru

š

tva. M

e

đ

utim, ako samo jedno lice osniva 

privredno dru

š

tvo, akt o osnivanju se sa

č

injava kao odluka o osnivanju privrednog 

dru

š

tva (jedno

č

lano dru

š

tvo: d.o.o. i a.d.). 

Osniva

č

k

i akt privrednog dru

š

tva je  konstitutivni akt, 

š

to proizilazi direktno iz 

Zakona o privrednim dru

š

tvima. Osniva

č

i akt je i formalni akt i sa

č

injava se u pisanom 

obliku. Ova 

č

injenica je tak

o

đ

 direktno propisana Zakonom o privrednim dru

š

tvima, 

š

to nije bio slu

č

aj sa prethodnim zakonom. Me

đ

u

tim, indirektno se i iz prethotnog 

zakona mogao izvesti zaklju

č

ak o neophodnosti pisane forme iz brojnih odredaba ovog 

zakona. Prvo, ukoliko se osniva

č

k

i akt ne bi sa

č

inio u pisanom obliku, osniva

č

i ne bi 

mogli potpisati takav akt, niti bi mogli svoje potpise na osniva

č

k

om aktu overiti kod 

nadle

ž

nog organa. Tak

o

đ

e,  ne bi mogla da se sprovede i registracija dru

š

tva, 

š

to zn

a

č

i, 

ne m

e se st

e

ć

i

 svojstvo pravnog lica, 

š

to kona

č

no zn

a

č

i

 da takvo privredno dru

š

tvo 

ne postoji. 

U ort

a

č

kom dru

š

tvu, komanditnom dru

š

tvu i dru

š

tvu s ograni

č

enom 

odgovorn

ć

u osniva

č

k

im aktom se u

re

đ

u

je upravljanje dru

š

tvom, a u skladu sa 

zakonom kojim je propisan oblik upravljanja za svaku pravnu formu dru

š

tva. 

Akcionarsko dru

š

tvo, pored osniva

č

k

og akta, donosi i akt 

 statut, kojim se 

u

re

đ

u

ju upravljanje dru

š

tvom i druga pitanja u skladu sa zakonom, ako posebnim 

zakonom nije druga

č

ije propisano. 

Ukoliko neko lice naknadno pristupi dru

š

tvu, njega osniva

č

k

i akt obavezuje od 

dana sticanja svojstva 

č

lana dru

š

tva. 

Zakonodavac je predvideo jedan uslov koji mora da ispunjava osniva

č

k

i akt, da 

bi mogao proizvoditi pravno dejstvo, a to je da osniva

č

i privrednog dru

š

tva moraju 

svoje potpise na osniva

č

k

om aktu, 

overiti. 

Sada  je  to  mogu

ć

e uraditi   u   sudu, a u 

budu

ć

nosti kod javnog bel

nika kada zakon koji u

re

đ

uje

 ovu oblast (Zakon o javnom 

bele

ž

n

tvu, donet 2011. godine) stupi na snagu u celosti, a zakonski rok za stupanje na 

snagu najzn

a

č

aj

nijih odredbi tog zakona je 01.09.2012. godine. 

Sadr

ž

ina osniva

č

k

og akta je propisana zakonom za svaku pravnu formu 

privrednog dru

š

tva  posebno. Najbitnije odredbe koje mora sadr

ž

avati akt o osnivanju 

svakog  privrednog   dru

š

tva  su:  podaci  o  osniv

a

č

ima; 

  poslovnom  imenu   i   sed

tu 

dru

š

tva;    delatnost dru

š

tva; vrednost uloga, odnosno iznos osnovnog kapitala; 

zastupanje dru

š

tva i druga pitanja predvi

đ

ena zakonom. Za pojedina privredna dru

š

tva 

su propisana i druga pitanja koja mora sadr

ž

avati osniva

č

k

i akt, npr. kod dru

š

tva sa 

ograni

č

enom odgovorno

š

ć

u   i akcionarskog dru

š

tva - vrstu i vrednost uloga svakog 

osniva

č

a, kod akcionarskog dru

š

tva 

  podatke o akcijama i sl. 

Kada se akt navedene sadr

ž

ine sa

č

ini u pisanom obliku i kada osniva

č

i overe 

svoj potpis na aktu, onda se mo

ž

e pristupiti registraciji dru

š

tva. 

Osniva

č

k

i akti svih vrsta privrednih dru

š

tava, osim akcionarskog dru

š

tva, mogu 

da se menjaju odlukom ortaka, komanditora i komplementara, odnosno skup

š

tine. 

background image

Privredno pravo 

40

Privredno dru

š

tvo m

e u poslovanju, pored poslovnog imena da koristi i 

sk

ra

ć

e

no poslovno ime. Sk

ra

ć

e

no poslovno ime obavezno sadr

ž

i naziv i pravnu formu i 

registruje se u skladu sa zakonom o registraciji. 

Poslovno ime privrednog dru

š

tva ne mo

ž

e da bude zamenljivo sa poslovnim 

imenom drugog privrednog dru

š

tva, niti da izaziva zabunu o privrednom dru

š

tvu ili o 

njegovoj delatnosti. 

Poslovno ime privrednog dru

š

tva se registruje kod Agencije za privredne 

registre. 

c) 

Sedi

š

te 

privrednog dru

š

tva je mesto na teritoriji Republike Srbije iz koga se 

upravlja poslovanjem dru

š

tva i koje je kao takvo od

re

đ

e

no osniva

č

k

im aktom ili 

odlukom skup

š

tine. Putem sed

ta privrednog dru

š

tva se odvijaju sve komunikacije 

privrednog  dru

š

tva,  stupanje  u  pravni  promet,    obavljanje  upravnih,  finansijskih  i 

drugih funkcija, odnosno poslova, odnosno obavlja se kompletan menad

ž

ment. Sed

te 

privrednog dru

š

tva koje se od

re

đ

uje

 osniva

č

k

im aktom, a registruje se tak

o

đ

e

 kod 

Agencije za privredne registre, p

to je to u stvari 

„a

dresa

 privrednog dru

š

tva. Raniji 

Zakon o privrednim dru

š

tvima sed

te nije definisao kao deo poslovnog imena 

ve

ć

 

kao 

samostalan element identifikacije privrednog dru

š

tva. 

Prema  sed

tu  privrednog  dru

š

tva,  odre

đ

uje  se  mesna  nadle

ž

nost  sudova  i 

drugih organa, u odr

e

đ

e

nim postupcima (npr. nadle

ž

nost trgovinskog suda u 

privrednom sporu ili nadle

ž

nost op

š

tinskog suda u nekom drugom sporu, nadle

ž

nost 

inspekcijskih organa, poreskih organa i sl.) 

Dostavljanje p

te se vr

ši

 na adresu sed

ta dru

š

tva. Izuzetno, dru

š

tvo m

imati posebnu adresu za prijem po

š

te koja je registrovana u registru privrednih 

subjekata i  na koju se u tom slu

č

aju 

vrši

 dostavljanje. Zakonom o privrednim dru

š

tvima 

u

re

đ

e

no je i kada 

ć

e se smatrati da je dostava pismena uredno iz

vrše

na, 

č

ak ako se radi 

o dostavi preporu

č

ene p

ošilj

ke, u smislu zakona kojim se u

re

đ

u

ju p

tanske usluge, 

bila bezuspe

š

na. Naime, smat

ra

ć

e

 se da je dostave te p

ošilj

ke uredno izvr

š

ena istekom 

roka od 8 dana od dana drugo slanja te p

ošilj

ke, pod uslovom da je iz

me

đ

u

 ta dva 

slanja proteklo najmanje 15 dana. Na ovaj n

a

č

in

 uvodi se u red i omogu

ć

ava odvijanje 

poslovne komunikacije i u slu

č

aju kada predstavnici privrednog dru

š

tva, iz bilo kog 

razloga, odbijaju prijem p

ošilj

ke ili nisu obezbedili uslove da njihove p

ošilj

ke budu 

uredno preuzete.   Druga strana, koja 

šal

je p

tu, na taj n

a

č

in

 mo

ž

e imati dokaz o 

urednom dostavljanju, odnosno poku

šaju

 dostavljanja pismena.  Dostavljanje pismena 

u sudskom, upravnom, poreskom i drugim postupcima 

vrši

 se u skladu sa posebnim 

zakonima. 

Zakonom o privrednim dru

š

tvima je u

re

đ

e

no i da poslovna pisma i drugi 

dokumenti dru

š

tva, uklj

u

č

uju

ć

i i one u elektronskoj formi, koji su upu

ć

eni tre

ć

im licima 

sadr

ž

e poslovno ili skra

ć

eno poslovno ime, sed

te, adresu za prijem p

te ako se 

razlikuje od sedi

š

ta, mati

č

ni broj i poreski identifikacioni broj dru

š

tva. 

Poslovno ime dru

š

tva je na srpskom jeziku, na 

ć

irili

č

nom

 ili latini

č

nom pismu. 

Smatramo da u ovom delu Zakon o privrednim dru

š

tvima nije u

saglaš

en sa Ustavom 

Republike Srbije, koji propisuje da je u Republici Srbiji slu

ž

beni jezik srpski i 

ć

irili

č

no 

pismo. Iako je u fazi skup

š

tinske rasprave predstavnicima Vlade od strane pojedinih 

poslanika ukazano na tu neusk

la

đ

e

nost i podnet amandman koji bi to ispravio nije bilo 

sluha ili volje da se to ispravi. U svakom slu

č

aju ustavna odredba je jasna. 

Izuzetno, naziv dru

š

tva m

e biti na stranom jeziku ili mo

ž

e da sadr

ž

i pojedine 

strane re

č

i ili karaktere, na latini

č

nom pismu engleskog jezika, kao i arapske ili rimske 

Privredno pravo 

41

brojeve. Dru

š

tvo mo

ž

e u poslovanju koristiti prevod poslovnog imena ili prevod 

sk

ra

ć

e

nog poslovnog imena na jeziku nacionalne manjine ili stranom jeziku, pri 

č

emu 

se naziv ne prevodi. Prevod mora biti registrovan kod Agencije za privredne registre u 
skladu sa zakonom o registraciji. 

Poslovno ime privrednog dru

š

tva, mo

ž

e se 

menjati 

na n

a

č

in

 predvi

đ

en aktom o 

osnivanju. 

 

 

2.4. Delatnost 

privrednog 

dru

š

tva 

 

 

Delatnost privrednog dru

š

tva je predmet poslovanja privrednog dru

š

tva koja je 

ut

vr

đ

e

na osniva

č

k

im aktom privrednog dru

š

tva. Dru

š

tvo ima prete

ž

nu delatnost, a 

m

e obavljati sve zakonom dozvoljene delatnosti nezavisno od toga da li su od

re

đ

e

ne 

osniva

č

k

im aktom, odnosno statutom. Posebnim zakonom mo

ž

e se usloviti registracija 

ili obavljanje od

re

đ

ene delatnosti izdavanjem prethodnog odobrenja, saglasnosti ili 

drugog akta nadle

ž

nog organa. Tako su za najv

e

ć

i

 broj   delatnosti propisani potrebni 

uslovi za njeno obavljanje, 

š

to ut

vr

đ

uju nadle

žn

i inspekcijski organi (npr. proizvodnja 

od

re

đ

enih proizvoda, trgovina, saob

ra

ć

aj,

 usluge i sl.) Pored toga, posebnim zakonom 

je iz

vrše

na klasifikacija svih delatnosti kao op

š

ti standard prema kom se 

vrši 

razvrstavanje u delatnosti. Prema ovoj klasifikaciji i sva privredna dru

š

tva    se 

razvrstavaju po delatnostima. 

Zakon o privrednim dru

š

tvima iz 2011. je napravio   pomak u odnosu na 

prethodni zakon i u pogledu definisanja delatnosti. Prethodni zakon propisivao je 
obavezno n

avo

đ

enje svih delatnosti kojima dru

š

tvo 

ž

eli ili planira da se bavi. To je 

dovodilo do vrlo komplikovanih slu

č

ajeva, gde su osniva

č

i, 

č

esto pobrojavali   gotovo 

sve delatnosti iz registra privrednih delatnosti, jer je postojala mogu

ć

nost da ne mogu 

da u

č

estvuju na raznim javnim nabavkama ukoliko nisu registrovani za tu delatnost. 

Novi zakon prihvatio je praksu ve

ć

ine evropskih zakona, prema kojima se navodi 

prete

ž

na delatnost, a privrednom subjektu omogu

ć

ava se obavljanje i svih drugih 

zakonom  dozvoljenih  delatnosti.  Naravno,  ovo  je  mogu

ć

e   jedino   ukoliko   za   te 

delatnosti ispunjava zakonom predvi

đ

ene uslove. 

Posebnim zakonima i propisima ut

vr

đ

uje

 se uslovi koje treba da ima prostor u 

kome bi trebala da se obavlja od

re

đ

ena delatnost. Ti uslovi se ti

č

u tehni

č

k

opremljenosti, z

tite na radu i z

tite i unapr

e

đ

e

nja 

ž

ivotne sredine, kao i druge 

propisane  uslove.  Ispunjenost  ovih  uslova  ut

vr

đ

uje 

 nadle

ž

ni   organ   u   postupku 

redovnog inspekcijskog nadzora. 

Privredno dru

š

tvo mo

ž

e da otpo

č

ne da obavlja delatnost koja se odnosi na 

proizvodnju, promet, distribuciju, preradu i usklad

tenje materija opasnih i 

š

tetnih po 

zdravlje ljudi i 

ž

ivotnu sredinu, ako nadle

žn

i organ donese 

reš

enje o ispunjenosti 

navedenih uslova. 

Privredno dru

š

tvo mo

ž

e menjati svoju prete

ž

nu delatnost. Mo

ž

e je zamenjivati 

drugom delatnosti i ut

vr

đ

i

vati sasvim nova delatnost. Prete

ž

na delatnost i n

a

č

in 

promene prete

ž

ne delatnosti ut

vr

đ

uje

 se osniva

č

k

im aktom. 

background image

Privredno pravo 

43

2.6. Registracija 

privrednog 

dru

š

tva 

 

 

Privredno dru

š

tvo sti

č

e svojstvo pravnog lica un

enjem podataka o tom 

dru

š

tvu u Registar koji vodi Agencija za privredne registre. 

Registar 

privrednih subjekata je jedinstvena, centralna, javna elektronska baza 

podataka o privrednim subjektima formirana za teritoriju Republike Srbije, u koju se 
podaci unose i 

č

uvaju u skladu sa zakonom. Ova oblast je kod nas ure

đ

ena  Zakonom o 

registraciji privrednih dru

š

tava iz 2004. godine (sa kasnijim izmenama i dopunama)  i 

Zakonom o Agenciji za privredne registre iz 2004. godine   (sa kasnijim izmenama i 
dopunama). 

U uporednom pravu postoje razli

č

it

a reš

enja u pogledu postojanja i vo

đ

e

nja 

registra privrednih subjekata. U nekim zemljama kao 

š

to je SAD, nije ure

đ

ena obaveza 

vo

đ

e

nja registra, dok u v

e

ć

i

ni zemalja ta obaveza postoji. Razlike postoje i u 

ovlaš

ć

enju 

organa za 

vo

đ

enje ovih registara. U nekim zemljama su, sudovi ovla

š

ć

eni da vode 

registre (kao ranije kod nas), u drugima to vode trgova

č

k

e komore ili upravni organi, a 

u nekima su to posebni registri kao u Velikoj Britaniji i sada kod nas. 

U n

ašem

 pravu, kao i u romanskom, sve pravne forme privrednih dru

š

tava sti

č

svojstvo pravnog lica un

oše

njem podataka o tom dru

š

tvu u Registar, za razliku, npr. od 

n

ema

č

kog prava, gde samo dru

š

tva kapitala (dru

š

tva institucije) sti

č

u pravni 

subjektivitet upisom u odgovaraju

ć

i registar. 

Registar privrednih subjekata se unose podaci za 

privredna dru

š

tva, druga 

pravna lica i druge subjekte 

č

ija je registracija od

re

đ

ena zakonom.   U njemu se 

registruju     

podaci 

o privrednim dru

š

tvima, preduzetnicima, ograncima i 

predstavn

tvima stranih pravnih lica i drugim subjektima, koji su vezani za njihov 

nastanak, promene i prestanak. Podaci se   odnose na   osnivanje, organizovanje, 
povezivanje i prestanak subjekata registracije, statusne promene i promene pravne 
forme organizovanja, podaci zn

a

č

aj

ni za pravni promet, kao i podaci u vezi sa 

postupkom  likvidacije i st

e

č

aja.

 

Zavisno   od   predmeta   registracije,   registruju   se   podaci   zn

a

č

aj

ni   za   pravni 

promet, kao 

š

to su: osniva

č

i, poslovno ime, sedi

š

te, pravna forma privrednog dru

š

tva, 

osniva

č

k

i ulozi, delatnost, 

ovlaš

ć

enja u pravnom prometu, imena lic

a ovlaš

ć

enih za 

zastupanje i drugi podaci. 

Privredno pravo 

44

3. PRIVREDNO DRU

Š

TVO KAO PRAVNO  LICE 

 

 
 

3.1. 

Pravna i poslovna sposobnost 

 

 

Privredno dru

š

tvo je pravno lice. Svojstvo pravnog lica, privredno dru

š

tvo, kao 

š

to je 

ve

ć

 istaknuto,  

sti

č

e

  u

noš

enjem podataka 

o tom dru

š

tvu u Registar 

(

č

lan 3. 

Zakona o privrednim dru

š

tvima). Registracija u Registar privrednog dru

š

tva ima 

konstitutivni karakter. Privredno dru

š

tvo kao celina ima svojstvo pravnog lica. Ogranci 

privrednog dru

š

tva nemaju svojstvo pravnog lica, niti ga mogu st

e

ć

voljom organa 

upravljanja, tj. aktom privrednog dru

š

tva. 

Privredno dru

š

tvo kao pravno lice, ima pravnu i poslovnu sposobnost. Pravna i 

poslovna  sposobnost  privrednog  dru

š

tva  su  m

e

đ

usobno  uslovljene  i  zajedno  daju 

celinu 

  pravno  lice.  Putem 

pravne sposobnosti 

privredno dru

š

tvo  postaje  nosilac 

prava i obaveza, postaje pravni subjekt. Na osnovu pravne sposobnosti, privredno 
dru

š

tvo kao pravni subjekt, u

č

estvuje u pravnom prometu na tr

žiš

tu. 

Putem 

poslovne sposobnosti

, privredno dru

š

tvo stvara prava i preuzima 

obaveze  u  pravnom  prometu  (zaklju

č

uje  ugovore,  izdaje  akcije,  

vrši  

druge  pravne 

radnje i sl.). Ove pravne radnje u ime privrednog dru

š

tva 

vrši

 

ovlaš

ć

eni organ tog 

dru

š

tva (direktor ili od njega 

ovlaš

ć

eno lice). Zn

a

č

i,

 putem poslovne sposobnosti 

privredno dru

š

tvo ostvaruje svoju pravnu sposobnost u 

č

emu se i ogleda uslovljenost, 

povezanost i celovitost ove dve komponente pravnog lica. Prva komponenta 
privrednom dru

š

tvu omogu

ć

uje da bude pravni subjekt a druga komponenta da svoj 

pravni subjektivitet realizuje na tr

ž

i

š

tu. Obim pravne sposobnosti privrednog dru

š

tva 

od

re

đ

u

je obim poslovne sposobnosti tog dru

š

tva. Pravnu i poslovnu sposobnost, kao 

sadr

ž

inu   svojstva   pravnog   lica,   privredno   dru

š

tvo   sti

č

e  istovremeno,  trenutkom 

sticanja svojstva pravnog lica. 

Po

š

to pravno lice mo

ž

e da bude nosilac prava i obaveza i da stvara prava i 

preuzima obaveze u pravnom prometu, privredno dru

š

tvo ima i 

odgovornost 

tj. 

imovinsko pravnu odgovornost za preuzete obaveze u pravnom prometu prema tre

ć

im 

licima (ispunjenje ugovora, isplata dividende, naknada 

š

tete i sl.). 

U slu

č

aju, da privredno dru

š

tvo ne ispuni svoje obaveze preuzete u pravnom 

prometu, te obaveze se mogu ostvariti 

prinudnim putem u sudskom postupku

. Tako 

privredno dru

š

tvo mo

ž

e biti 

tu

ž

ilac 

u pogledu ostvarivanja svojih prava ili 

tu

ženi

 

pogledu ostvarivanja svojih obaveza. Zn

a

č

i,

 postaje stranka u postupku pred sudom. 

 

 

3.2. Zastupanje 

 

 

Zastupanje privrednog dru

š

tva je 

preduzimanje pravnih radnji   

u pravnom 

prometu,  u  sudskom  postupku  ili  postupku  pred  dr

ž

avnim  organima  ili  organima 

lokalne samouprave. Pravne radnje preduzimaju fizi

č

k

a lica koja zastupaju privredno 

dru

š

tvo. Radnje tih lica proizvode pravno dejstvo prema privrednom dru

š

tvu ako su 

preduzete u ime privrednog dru

š

tva i u okviru dat

ih ovlaš

ć

enja za zastupanje. 

Privredno   dru

š

tvo    mogu    da   zastupaju   

zakonski   (statutarni)   zastupnici,

 

punomo

ć

nici, prokuristi i druga lica.

 

background image

Privredno pravo 

46

svaki  prokurista  postupa  samostalno,  odnosno  ima  sva  

ovlaš

ć

enja  koja  po  zakonu 

sadr

ž

i prokura. 

Zajedni

č

k

a prokura mo

ž

e se dati dvem osobama ili ve

ć

em broju lica zajedno. U 

slu

č

aju zajedni

č

k

e prokure, pravni poslovi i radnje punova

žn

i su ako postoji iz

ri

č

ita 

saglasna izjava volja svih prokurista, osim ako je u prokuri navedeno da je za 
punova

ž

nost dovoljna saglasnost t

a

č

no

 od

re

đ

e

nog broja prokurista. 

Prokura se ne mo

ž

e preneti na drugo lice, odnosno prokurista ne mo

ž

e preneti 

prokuru na drugo lice. Prokura se m

e opozvati u svako doba. U slu

č

aju opoziva 

prokure, od strane prokuriste, on je d

an da u narednih 30 dana, 

ra

č

unaju

ć

i od dana 

dostave otkaza dru

š

tvu zaklju

č

uje pravne poslove i preduzima druge pravne radnje ako 

je to potrebno radi izbegavanja nastanka 

š

tete za dru

š

tvo. 

c) Druga lica

, pored navedenih, mogu imati odre

đ

e

na 

ovlaš

ć

enja u zastupanju. 

To su 

pun

omo

ć

nici po zaposlenju. 

Pojedina lica zaposlena u privrednom dru

š

tvu ili 

drugom pravnom licu obavljaju poslove koji su vezani za odr

e

đ

e

ne pravne radnje, 

zaklju

č

enje ugovora, ispunjenje ugovora (prodavci i u prodavnicama, sl

užb

enici u 

finansijskim organizacijama i sl.). Samim tim 

š

to je jednom licu prilikom zasnivanja 

radnog odnosa povereno obavljanje od

re

đ

enog posla, to lice ima 

ovlaš

ć

enje za 

vrše

nje 

od

re

đ

enih pravnih radnji (ugovor o prodaji robe, ugovor o sefu i sl.) pa mu se ne daje 

posebno punomo

ć

je. Pod pojmom zaposlenog smatra se fizi

č

k

o lice koje je u radnom 

odnosu u dru

š

tvu, kao i lice koje nije u radnom odnosu u dru

š

tvu, ako obavlja funkciju 

u dru

š

tvu. 

I trgova

č

ki

 putnik 

stupa u poslovni kontakt sa eventualnim kupcima robe ili 

usluga u nameri da tu robu proda odnosno da pru

ž

i usluge. Iako se u Zakonu o 

privrednim dru

š

tvima posebno ne isti

č

u kao mogu

ć

i punomo

ć

nici, oni imaju sli

č

n

funkciju. Obim 

ovlaš

ć

enja trgova

č

k

og putnika ut

vr

đ

u

je se punomo

ć

jem koji izdaje 

ovlaš

ć

eno lice u privrednom dru

š

tvu. N

aj

č

ć

a vrsta 

ovlaš

ć

enja trgova

č

k

og putnika su 

zaklju

č

ivanje od

re

đ

ene vrste ugovora (npr. odre

đ

e

ne robe, 

vrš

enje usluga i sl.). To su 

prete

ž

no formalni ugovori koje zaklju

č

uju trgova

č

k

i putnici. 

d) 

Privredno dru

š

tvo se 

potpisuje 

tako 

š

to zastupnik dru

š

tva uz poslovno ime 

privrednog dru

š

tva dodaje svoj potpis. Novim zakonom dru

š

tvo nije du

ž

no da 

upotrebljava p

e

č

at

 u poslovnim pismima i drugim dokumentima dru

š

tva, ako zakonom 

nije druga

č

ije propisano. 

Pri potpisivanju dru

š

tva svaki zastupnik i prokurista je  du

ž

an da uz svoj potpis 

navedu svoju funkciju u dru

š

tvu. Zastupnik i prokurista su obavezni da svoje overene 

potpise  prilikom registracije dostave Registru. 

Zastupnik dru

š

tva, punomo

ć

nik po zaposlenju i prokurista ne mo

ž

e bez 

posebnog 

ovlaš

ć

enja od strane nadle

ž

nog organa privrednog dru

š

tva nastupati kao 

druga ugovorna strana i sa dru

š

tvom zaklju

č

ivati ugovore u svoje ime i  za sv

oj ra

č

un, u 

svoje ima a za 

ra

č

un drugog lica, niti u ime i za ra

č

un drugog lica. 

Zastupnik dru

š

tva, punomo

ć

nik po zaposlenju i prokurista odgovaraju za 

š

tetu 

koju nanesu dru

š

tvu prek

ora

č

e

njem granica svojih 

ovlaš

ć

enja. 

Za š

tetu ne bi odgovarali 

ako doka

ž

u da su postupala u skladu sa odlukom nadle

ž

nog organa, odnosno ako su 

njihove radnje naknadno odobrene od strane tog organa. 

Lica 

ovlaš

ć

ena za raspolaganje nov

č

anim sredstvima obavezna su da svoje 

overene potpise dostave poslovnoj banci kod koje se vodi ra

č

un dru

š

tva. 

Privredno pravo 

47

3.3. Odgovornost 

 

 

Stupaju

ć

i u pravni promet, privredno dru

š

tvo preuzima od

re

đ

ene imovinsko 

pravne obaveze prema drugim privrednim subjektima i fizi

č

k

im licima. Za obaveze 

preuzete   u   pravnom   prometu   odgovara  

privredno   dru

š

tvo,   osniva

č

,  

 

č

lanovi   i 

akcionari, 

zavisno od pravne forme dru

š

tva. 

a) Privredno dru

š

tvo, 

za svoje obaveze, odgovara 

celokupnom svojom 

imovinom

. Zn

a

č

i,

 pre svih, odgovara dru

š

tvo, p

to je ono kao pravno lice nosilac 

obaveza (du

žn

ik) u odnosu na lica prema kome ta obaveza postoji (poverilac). 

Odgovornost privrednog dru

š

tva za preuzete obaveze je 

potpuna

š

to zn

a

č

i

 da ta 

odgovornost ne mo

ž

e biti ograni

č

ena samo na deo imovine ili do odre

đ

e

ne visine 

potra

ž

ivanja ili sli

č

no. Zato dru

š

tvo odgovara celokupnom svojom imovinom. 

b) Osniva

č

i

 

odgovaraju za obaveze privrednog dru

š

tva u zavisnosti od pravne 

forme dru

š

tva, 

š

to je iz

ri

č

i

to u

re

đ

e

no zakonom. Kod dru

š

tva sa ograni

č

enom 

odgovorn

ć

u i akcionarskog dru

š

tva, osniva

č

i ne odgovaraju, osim do visine unetog, 

odnosno neup

la

ć

enog uloga u imovinu dru

š

tva. Postoje odr

e

đ

e

ni izuzeci od tog pravila. 

Kod ort

a

č

kog dru

š

tva, osniva

č

i odgovaraju neograni

č

eno solidarno za obaveze dru

š

tva, 

š

to zn

a

č

i

 da odgovaraju celokupnom svojom imovinom. Kod komanditnog dru

š

tva 

postoji razli

č

ita odgovornost osniva

č

a. Komanditori odgovaraju, odnosno snose rizik za 

obaveze dru

š

tva u visini ugovorenog uloga. M

e

đ

utim, komplementari odgovaraju 

neograni

č

eno solidarno za obaveze dru

š

tva. Odgovornost osniva

č

a, odnosno 

č

lanova ili 

akcionara dru

š

tva za obaveze dru

š

tva ne isklju

č

uje odgovornost samog dru

š

tva za svoje 

obaveze. Odgovornost dru

š

tva je i dalje potpuna odgovornost za svoje obaveze. 

Istovremeno, postoji odgovornost i drugih lica za obaveze koje je preuzelo dru

š

tvo. Na 

ovaj n

a

č

i

n, postojanjem vi

š

e odgovornih lica, imovinski pravni interesi poverilaca se 

potpunije 

š

tite. 

Odgovornost 

drugih lica 

(redovna odgovornost) po vrsti odgovornosti, m

biti subsidijarna i solidarna odgovornost. 

Subsidijarna odgovornost 

postoji kada 

poverilac mora prvo da poku

ša

 da naplati svoje potra

ž

ivanje od dru

š

tva, a ukoliko ne 

m

e da naplati svoje potra

ž

ivanje od dru

š

tva, onda ima pravo da se naplati i od lica 

koja  odgovaraju  za  obaveze  dru

š

tva.  

Solidarna odgovornost  

postoji  kad  poverilac 

m

e svoje potra

ž

ivanje da naplati ili od dru

š

tva ili od drugog lica kao solidarnog 

du

ž

nika. Poverilac po svom izboru ceni od koga 

ć

e svoje potra

ž

ivanje naplatiti. U praksi 

se poverilac nap

la

ć

uje od

 du

žn

ika od koga se lak

še

 naplatiti, tj. koji je solventniji. 

Ukoliko se poverilac ne m

e naplatiti samo od jednog du

žn

ika, mo

ž

e se istovremeno 

delimi

č

no naplatiti od dru

š

tva, a za preostali deo duga od solidarnog du

ž

nika, ili 

obrnuto. Prema n

ašem 

zakonodavstvu, prete

ž

no je od

re

đ

e

na solidarna odgovornost 

drugih lica za obaveze dru

š

tva. 

Po svom obliku, obe navedene vrste odgovornosti mogu biti ograni

č

ena i 

neograni

č

ena odgovornost u skladu sa zakonom. To zn

a

č

i

 da postoje subsidijarna 

ograni

č

ena i neograni

č

ena odgovornost i solidarna ograni

č

ena i neograni

č

ena 

odgovornost. 

c)  

Zakon  propisuje  i  

posebne  du

ž

nosti  

prema  dru

š

tvu  koje  imaju  ortaci  i 

komplementari; 

č

lanovi dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u koji poseduju zn

a

č

aj

no 

u

č

ć

e

 u osnovnom kapitalu dru

š

tva ili 

č

lan dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u koji 

je kontrolni 

č

lan dru

š

tva u smislu 

č

lana 62. Zakona o privrednim dru

š

tvima; akcionari 

koji poseduju zn

a

č

aj

no 

u

č

ć

e

 u osnovnom kapitalu dru

š

tva ili akcionar koji je kontrolni 

background image

Privredno pravo 

49

4. UPRAVLJANJE PRIVREDNI

M DRUŠ

TVOM 

 

 
 

4.1. 

Upravljanje u pojedinim pravnim formama 

 

 

Osnovni pristup upravljanja privrednim dru

š

tvom je upravljanje na vlasni

č

k

om 

principu. Dru

š

tvom upravljaju vlasnici dru

š

tva, odnosno predstavnici vlasnika  dru

š

tva, 

koje vlasnici odrede. Vlasnici, odnosno njihovi predstavnici, po pravilu upravljaju 
dru

š

tvom srazmerno udelu u dru

š

tvu, odnosno srazmerno vrednosti i broju akcija. Novi 

Zakon o privrednim dru

š

tvima doneo je zna

č

ajne novine u pogledu upravljanja u 

dru

š

tvu sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u i akcionarskom dru

š

tvu, u smislu u

vo

đ

e

nja dve 

vrste upravljanja: jednodomno i dvodomno. 

a) Ort

a

č

kim dru

š

tvom upravljaju ortaci. Ortaci donose odluke o pitanjima koja 

predstavljaju redovnu delatnost dru

š

tva, o pitanjima  koja su izvan redovne delatnosti 

dru

š

tva, kao i o prijemu novog ortaka dru

š

tva. Ortak mo

ž

e preneti o

vlaš

ć

enje na 

p

oslovo

đ

enje na tre

ć

e lice ili drugog ortaka, ako se sa tim saglase svi ortaci. 

Ortaci, tak

o

đ

e vo

de poslove dru

š

tva,   ukoliko osniva

č

k

im aktom dru

š

tva   nije 

p

oslovo

đ

enje preneto na jednog ili vi

š

e ortaka. 

b) Na komanditno dru

š

tvo  shodno se primenjuju odredbe Zakona o privrednim 

dru

š

tvima koje se odnose na ort

a

č

ko dru

š

tvo. Komplementari   imaju status ortaka 

ort

a

č

kog dru

š

tva. To zn

a

č

i

 da komplementari donose odluke i vode poslove 

komanditnog dru

š

tva u skladu sa osniva

č

k

im aktom. 

c) Dru

š

tvom sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u upravljaju 

č

lanovi dru

š

tva i vode 

poslove dru

š

tva putem organa. Upravljanje dru

š

tvom sa ograni

č

enom odgovorn

ć

zavisi   da   li   je   dru

š

tvo   organizovano   kao   jednodomno   ili   dvodomno.   Ako   je 

organizovano kao jednodomno, organi dru

š

tva su: skup

š

tina i jedan ili vi

š

e direktora. U 

slu

č

aju dvodomnog upravljanja organi su: skup

š

tina, nadzorni odbor i jedan ili vi

š

direktora. U jedno

č

lanom dru

š

tvu u kome je jedini 

č

lan dru

š

tva pravno lice, osniva

č

k

im 

aktom mo

ž

e se odrediti organ tog 

č

lana dru

š

tva koji u ime tog 

č

lan

a vrši

 funkciju 

skup

š

tine, a u odsustvu takve odredbe smatra se da je to registrovani zastupnik tog 

č

lana. Osniva

č

k

im aktom od

re

đ

uje

 se da li je upravljanje dru

š

tvom jednodomno ili 

dvodomno. 

d) Akcionarskim dru

š

tvom upravljaju akcionari putem organa dru

š

tva. 

Upravljanje dru

š

tva mo

ž

e biti organizovano kao jednodomno ili dvodomno. U slu

č

aju 

jednodomnog  upravljanja,  organi  dru

š

tva  su:  skup

š

tina,  jedan  ili  vi

š

e   direktora, 

odnosno odbor direktora. U slu

č

aju dvodomnog upravljanja, organi dru

š

tva su: 

skup

š

tina, nadzorni odbor, jedan ili vi

š

e iz

vršnih

 direktora, odnosno izvr

š

ni odbor. U 

jedno

č

lanom dru

š

tvu funkciju skup

š

tine 

vrši

 jedini akcionar dru

š

tva. Statutom se 

od

re

đ

u

je da li je upravljanje dru

š

tvom jednodomno ili dvodomno. 

 

 

4.2. Odgovornost 

za 

š

tetu pri

č

injenu 

č

lanovima dru

š

tva i dru

š

tvu 

 

 

Zakonom o privrednim dru

š

tvima je u

re

đ

eno da odre

đ

ena lica imaju posebne 

du

ž

nosti prema dru

š

tvu. To su (prema 

č

l 61.): ortaci, komplementari, kontrolni 

č

lanovi 

dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u koji poseduju zn

a

č

aj

no u

č

ć

e u

 osnovnom 

kapitalu dru

š

tva ili 

č

lan dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u koji je kontrolni 

č

lan 

Privredno pravo 

50

dru

š

tva; akcionar koji poseduju zn

a

č

a

jno u

č

e

š

ć

e u osnovnom kapitalu dru

š

tva ili 

akcionar koje je kontrolni akcionar dru

š

tva; direktori, 

č

lanovi nadzornog odbora, 

zastupnici  i  prokuristi;  likvidacioni  upravnik.  Osniva

č

k

im  aktom  odnosno  statutom 

mogu se i druga lica odrediti kao lica koja imaju posebne du

ž

nosti prema dru

š

tvu. 

Zakon propisuje da su ova lica  

duž

na da rade u interesu privrednog dr

tva

Du

ž

ni su da   svoje poslove obavljaju savesno, sa pa

ž

njom dobrog privrednika i u 

razumnom uverenju da deluju u najboljem interesu dru

š

tva. 

Ukoliko lica navedena u 

č

lanu 61. Zakona -   i to se eksplicitno isti

č

u direktor, 

č

lanovi   nadzornog   odbora,   zastupnici,   prokuristi  i  likvidacioni  upravnik  prek

rše 

odredbu da u tom svojstvu iz

vršavaju

 svoje poslove savesno, sa pa

ž

njom dobrog 

privrednika i u razumnom uverenju da deluju u najboljem interesu dru

š

tva, dru

š

tvo 

m

e podneti tu

ž

bu protiv tih lica za naknadu 

š

tete koju mu to lice prouzrokuje 

povredom du

žn

osti pa

ž

nje iz definisane 

č

lanom 63. Zakona o privrednim dru

š

tvima. 

Prema     navedenom  Zakonu  

(

č

lan  77.),  protiv  lica  koja  postupe  u  suprotnosti  sa 

dužn

o

š

ć

u

 pa

ž

nje 

(

č

lan 64.), 

povrede pravila o odobravanju poslova u kojima postoji

 

li

č

ni interes 

(

č

lan 67.), 

povrede du

ž

nost izbegavanja sukoba interesa 

(

č

lan 71.)

povrede poslovnu tajnu 

(

č

lan 74.), 

lica koja povrede pravila o zabrani konkurencije 

(

č

lan 76.), mo

ž

e se podneti 

individualna i derivativna tu

ž

ba.

 

a) 

Individualnu tu

ž

bu 

mo

ž

e podneti ortak, 

č

lan ili akcionar privrednog dru

š

tva u 

svoje ime protiv bilo kog lica iz pomenutog 

č

lanom 61. Zakona, radi naknade 

š

tete koju 

mu to lice nanese povredom du

ž

nosti ut

vr

đ

e

nih Zakonom. Tu

žb

u mo

ž

e podneti jedno 

lice u svoje ime ili vi

š

e lica koja deluju zajedno u njihovo ime. 

b) 

Derivativnu t

bu 

mo

ž

e podneti jedan ili vi

š

č

lanova dru

š

tva u svoje ime, a 

za 

ra

č

un dru

š

tva (derivativna tu

ž

ba) ako u trenutku podn

enja tu

ž

be: a) poseduju 

udele ili akcije koji predstavljaju najmanje 5% osnovnog kapitala dru

š

tva, nezavisno od 

toga  da  li  je  osnov  za  podno

š

enje  derivativne  tu

ž

be  nastao  pre  ili  posle  sticanja 

svojstva 

č

lana dru

š

tva; b) ako su pre podn

enja derivativne tu

ž

be pisanim putem 

zahtevali od dru

š

tva da podnese tu

ž

bu po tom osnovu, a taj zahtev je odbijen, odnosno 

po tom zahtevu nije postupljeno u roku od 30 dana od dana podno

š

enja zahteva. 

Odredbe Zakona omogu

ć

avaju i da na mesto podnosioca derivativne t

be stupi lice 

koje je u me

đ

uvremenu steklo udeo ili akcije u dru

š

tvu od lica koje je tu tu

žb

u podnelo. 

Č

lanom

 80. Zakona predvi

đ

ena je mogu

ć

nost da 

č

lan dru

š

tva koji je zahtevao 

podn

oše

nje tu

žb

e, a dru

š

tvo je to u

č

inilo, mo

ž

e od suda pred kojim se vodi postupak 

zahtevati da mu dozvoli da stupi u parnicu kao u

meš

a

č

 na strani t

ioca. Isto tako ako 

je  

č

lan  dru

š

tva  podneo  

tuž

bu,  drugi  

č

lan  dru

š

tva  koji  ispunjava  uslov  iz  

č

lana  79. 

Zakona mo

ž

e od suda pred kojim se postupak vodi zahtevati da stupi u parnicu kao 

u

meš

a

č

 

na strani tu

ž

ioca. 

 

 

4.3. Op

š

ti akti privrednog dru

š

tva 

 

 

Postoje op

š

ti i pojedina

č

ni akti preduz

e

ć

a.

 

Opš

ti akti preduz

e

ć

a

 su: statut, pravilnik i odluka kojom se na op

š

ti n

a

č

in 

u

re

đ

u

ju od

re

đ

ena pitanja. 

Statut je 

prema sad

njem Zakonu o privrednim dru

š

tvima,   obavezan akt  kod 

akcionarskog dru

š

tva. Zakonom je, samo za akcionarsko dru

š

tvo, predvi

đ

eno kao 

obaveza da pored osniva

č

k

og akta, imaju statut. To je, dakle,  imperativna norma koja 

background image

Privredno pravo 

52

5.1. 

Ugovori o kontroli i upravljanju 

 

 

Ugovor o kontroli i upravljanju je ugovor kojim dru

š

tvo poverava upravljanje i 

vo

đ

e

nje  poslova  drugom  dru

š

tvu.  Ugovor  o  kontroli  i  upravljanju  zaklju

č

uje  se  u 

pisanoj formi i mora biti odobren od strane skup

š

tine svakog dru

š

tva koje ga je 

zaklju

č

ilo tro

č

etvrtinskom ve

ć

inom glasova prisutnih akcionara, ako statutom nije 

od

re

đ

ena ve

ć

a ve

ć

ina. U slu

č

aju ort

a

č

kog ili komanditnog dru

š

tva, ugovor o kontroli i 

upravljanju odobravaju svi ortaci odnosno komplementari, ako osniva

č

k

im aktom nije 

druga

č

ije od

re

đ

eno. Ugovor o kontroli i upravljanju se registruje u skladu sa zakonom o 

registraciji i ne mo

ž

e stupiti na snagu pre dana registracije. 

U slu

č

aju postojanja ugovora o kontroli i upravljanju, kontrolno dru

š

tvo ima 

pravo da daje obavezuju

ć

a uputstva zavisnom dru

š

tvu o n

a

č

inu vo

đ

enja poslova, 

rukovod

e

ć

i se

 interesima grupe. 

Direktori kontrolnog dru

š

tva du

žn

i su da kontrolisanom dru

š

tvu daju uputstva 

sa pa

žn

jom dobrog privrednika, pri 

č

emu se na direktora kontrolnog dru

š

tva odnose 

sve odredbe koje se ti

č

u du

ž

nosti direktora uop

š

te 

(

č

lan 63-80. Zakona o privrednim 

dru

š

tvima). Kontrolno dru

š

tvo odgovara za 

š

tetu koju je pretrpelo kontrolisano dru

š

tvo 

usled postupanja po obavezuju

ć

im uputstvima koje je dobilo od kontrolnog dru

š

tva. 

Zakonom je od

re

đ

ena z

tita akcionara i poverilaca kontrolisanog dru

š

tva. 

Izme

đ

u  os

talog,  naknada  po  osnovu  ugovora  o  kontroli  i  upravljanju  ne  mo

ž

e  se 

isplatiti ako je kontrolisano dru

š

tvo poslovalo sa gubitkom. Predvi

đ

ena je i za

š

tita 

spoljnih akcionara. Spoljni akcionar prema Zakonu o privrednim dru

š

tvima je svaki 

akcionar kontrolisanog dru

š

tva koji nije kontrolno dru

š

tvo, niti je akcionar kontrolnog 

dru

š

tva. Ugovorom o kontroli i upravljanju mora se odrediti primerena naknada po 

akciji koju je kontrolno dru

š

tvo du

ž

no da p

la

ć

a s

poljnim akcionarima na god

njem 

nivou. Ova naknada se od

re

đ

uje

 prema proceni budu

ć

e pr

ose

č

ne

 o

č

ekivane dividende 

po akciji za naredne tri poslovne godine, koju bi dru

š

tvo isplatilo kada ne bi bio 

zaklju

č

en ugovor o kontroli i upravljanju, a najmanje u visini pro

se

č

ne

 dividende po 

akciji za prethodna tri poslovne godine. Na ovaj n

a

č

in

 se spoljni akcionari 

”š

tite

 od 

mogu

ć

š

tete od zaklju

č

ivanja ugovora o kontroli i upravljanju. Spoljni akcionar mo

ž

da   preko   suda   ,   u   vanparni

č

nom  postupku,  pobija,  odnosno  ispita  primerenost 

naknade za kontrolu i upravljanje, ako smatra da je naknada od

re

đ

ena ugovorom 

neprimerena. Oni imaju pravo i da svoje akcije prodaju kontrolnom dru

š

tvu po ceni 

koja odgovara tr

ž

i

š

noj vrednosti akcija ut

vr

đ

e

noj u skladu sa zakonom. Umesto isplate 

ugovor mo

ž

e predvideti zamenu akcija za akcije kontrolnog dru

š

tva, u srazmeri koja je 

od

re

đ

ena ugovorom. I u slu

č

aju od

re

đ

i

vanja cena akcija u ovom slu

č

aju spoljnim 

akcionarima ostaje mogu

ć

nost njenog ispitivanja od strane suda. Zakon je predvideo i 

adekvatnu z

titu poverilaca. 

Privredno pravo 

53

6. STATUSNE PROMENE KOD PRIVREDNIH 

DRUŠ

TAVA 

 

 
 

Prema Zakonu o privrednim dru

š

tvima, pod statusnom promenom se dru

š

tvo 

(dru

š

tvo prenosilac) reorganizuje tako 

š

to na drugo dru

š

tvo (dru

š

tvo sticalac) prenosi 

imovinu i obaveze, dok njegovi 

č

lanovi u tom dru

š

tvu sti

č

u udele odnosno akcije. Pod 

pojmom reorganizacije privrednog dru

š

tva podrazumevaju se: 

pripajanje, spajanje, 

podela i izdvajanje.

 

Svi 

č

lanovi dru

š

tva prenosioca sti

č

u udele, odnosno akcije u dru

š

tvu sticaocu 

srazmerno svojim udelima, odnosno akcijama u dru

š

tvu prenosiocu. Npr. akcionari 

postoj

e

ć

eg

 akcionarskog dru

š

tva prenose svoje vlasn

tvo na akcijama u drugo dru

š

tvo 

(dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u) i njihove akcije se pretvaraju u udele.  Postoji 

izuzetak ako se svaki 

č

lan dru

š

tva prenosioca saglasi da se statusnom promenom, iz

vrši 

zamena udela odnosno akcija u druga

č

ijoj srazmeri ili ako koristi svoje pravo na isplatu 

umesto sticanja udela, odnosno akcija u dru

š

tvu sticaocu. Postoji n

a

č

in da se umesto 

pretvaranja 

vlasniš

tva u udele ili akcije 

č

lanu dru

š

tva iz

vrši

 nov

č

ano pla

ć

anje. U tom 

slu

č

aju ukupan iznos tih p

la

ć

a

nja svim 

č

lanovima dru

š

tva prenosioca ne mo

ž

e pre

ć

10% ukupne nominalne vrednosti udela, odnosno akcija koje sti

č

č

lanovi dru

š

tva 

prenosioca, a ako te akcije nemaju nominalnu vrednost 10% ukupne 

ra

č

unovodstvene 

vrednosti tih akcija. 

Ukoliko se statusnom promenom osniva novo dru

š

tvo, na osnivanje tog dru

š

tva 

primenjuju se odredbe Zakona o privrednim dru

š

tvima koje se odnose na osnivanje 

dru

š

tva u odgovaraju

ć

oj pravnoj formi, osim ako je druga

č

ije regulisano odredbama 

tog zakona. 

Za  slu

č

aj  da  se  javno  akcionarsko  dru

š

tvo  pripaja  dru

š

tvu  koje  nije  javno 

akcionarsko dru

š

tvo ili se sa njim spaja u novo dru

š

tvo koje nije javno akcionarsko 

dru

š

tvo, to dru

š

tvo mora da ispuni uslove za prestanak svojstva javnog dru

š

tva koji su 

propisani zakonom kojim se ur

e

đ

uje tr

žiš

te kapitala. 

U cilju z

tite konkurencije statusne promene se ne mogu 

vrš

iti u suprotnosti sa 

odredbama koji regu

lišu

 tu oblast. 

 

 

6.1. Statusna 

promena 

 

 

U statusnoj promeni mogu u

č

estvovati jedno ili vi

š

e dru

š

tava iste ili razli

č

ite 

pravne forme. U statusnoj promeni ne mo

ž

e u

č

estvovati dru

š

tvo koje je u likvidaciji li u 

st

e

č

aj

u, osim ako se statusna promena sprovodi kao mera reorganizacije u skladu sa 

zakonom koji se u

re

đ

u

je st

e

č

aj.

 Ugovor o statusnoj promeni stupa na snagu kada ga 

odlukom odobre skup

š

tine svih dru

š

tava koja u

č

estvuju u statusnoj promeni, odnosno 

danom zaklju

č

enja tog ugovora ako je taj datum kasniji, ako ugovorom nije predvi

đ

eno 

da stupa na snagu nekog kasnijeg datuma. U odnosu na raniji zakon, novim zakonom 
statusne promene ure

đ

ene su generalno, za sva dru

š

tva, a ne pojedin

a

č

no.

 Ovakvo 

reše

nje je sadr

ž

ano i u uporednom pravu. 

background image

Privredno pravo 

55

6.1.3. 

Podela privrednog dru

št

va 

 

 

Podela  privrednog   dru

š

tva  

prema  novom  zakonu   mo

ž

e   da   nastane   u   tri 

razli

č

ita slu

č

aja i to: 

1) podela uz osnivanje; 
2) podela uz pripajanje i 
3) 

meš

ovita podela (podela uz pripajanje i podela uz osnivanje). 

Podela  uz  osnivanje  

je  takva  statusna  promena  kojom  privredno  dru

š

tvo 

prenosi (deli) svoju imovinu i obaveze na dva ili vi

š

e novih dru

š

tava koja nastaju od 

tako podeljene imovine. Ovde se tak

o

đ

e

 za prenetu imovinu izdaju akcije ili udeli. 

Akcije ili udele izdaju nova dru

š

tva koja su nastala od imovine podeljenog dru

š

tva. 

Akcije ili udeli se izdaju akcionarima ili 

č

lanovima dru

š

tva prestalog podelom (zavisno 

koju je pravnu formu imalo podeljeno dru

š

tvo). Ovakvim dobijanjem akcija ili udela 

akcionari ili 

č

lanovi dru

š

tva prestalog podelom, postaju akcionari ili 

č

lanovi jednog od 

novonastalih dru

š

tava. 

Podela   uz   pripajanje  

je  takva  statusna  promena  kod  koje  se  postoje

ć

privredno dru

š

tvo deli pren

ose

ć

i s

vu svoju imovinu i obaveze na dva ili vi

š

e postoje

ć

ih 

privrednih dru

š

tava. Bitno je da imovinu prenosi na vi

š

e dru

š

tava. Ukoliko bi to dru

š

tvo 

imovinu prenelo samo na jedno dru

š

tvo, to ne bi bila podela, nego spajanje. Isto kao i 

kod spajanja, dru

š

tvo koje se deli na opisani n

a

č

in,

 prestaje usled podele i ne sprovodi 

se postupak likvidacije. I ovde se imovina prenosi u zamenu za     izdavanje akcija ili 
udela dru

š

tva sticaoca akcionarima ili 

č

lanovima dru

š

tva prestalog podelom. 

 

Postoji 

me

šovit

 oblik podele

, gde se postoje

ć

e privredno dru

š

tvo deli pren

ose

ć

svoju  imovinu  na  dva  ili  vi

š

e  novoosnovanih  dru

š

tava  i  jedno  ili  vi

š

e  postoj

e

ć

ih 

dru

š

tava. 

Odluku o podeli  dru

š

tva  donosi  nadle

ž

ni organ  dru

š

tva, na

j

č

ć

e skup

š

tina 

dru

š

tva, zavisno od pravne forme dru

š

tva. 

Dr

tvo slobodno odl

u

č

uje o podeli.

 

 

 

6.1.4. 

Izdvajanje 

 

 

Zakonom  je  predvi

đ

ena  i  mogu

ć

nost   izdvajanja   kao  statusna  promena.  U 

ranijem pravnom sistemu n

aše

 zemlje, pre uvo

đ

enja tr

žiš

ne privrede i preduzetn

tva, 

bio je poznat institut izdvajanja dela privrednog subjekta u samostalan privredni 
subjekat (mogla se izdvojiti OOUR-a). 

Prema novom zakonu, izdvajanje privrednog dru

š

tva se mo

ž

e iz

vrši

ti u tri 

slu

č

aja: 

1) izdvajanje uz osnivanje; 
2) izdvajanje uz pripajanje i 
3) 

meš

ovito izdvajanje (izdvajanje uz osnivanje i izdvajanje uz osnivanje). 

Izdvajanje uz osnivanje 

je statusna promena kojom privredno dru

š

tvo, deljenik, 

prenosi jedan ili vi

š

e delova svoje imovine i pripadaju

ć

i deo obaveza na jedno ili vi

š

e na 

taj n

a

č

in

 novoosnovanih dru

š

tava. U stvari, od delova imovine dru

š

tva deljenika osniva 

se jedno ili vi

š

e novih dru

š

tava. I u ovom slu

č

aju se 

vrši

 zamena akcija ili udela sli

č

n

kao kod izdvajanja  uz pripajanje. 

Privredno pravo 

56

Izdvajanje uz pripajanje 

predstavlja takvu statusnu promenu kojom postoje

ć

privredno dru

š

tvo, deljenik, prenosi jedan ili vi

š

e delova svoje imovine i pripadaju

ć

deo obaveza na jedno ili vi

š

e, tak

o

đ

e

 postoje

ć

ih dru

š

tava. U ovom slu

č

aju sva dru

š

tva, i 

dru

š

tvo   koje   prenosi   delove   imovine   i   dru

š

tva    na    koja    se    prenosi    ta    imovina    i 

srazmerne obaveze, ostaju da postoje kao pravna lica. Dale, samo se menja visina 
imovine i vlasnici akcija ili udela u zavisnosti o kojoj se pravnoj formi radi. Kao kod 
prethodnih statusnih promena, izdaju se akcije ili udeli akcionarima ili 

č

lanovima 

dru

š

tva deljenika od strane dru

š

tava sticalaca na koje je preneta imovina, srazmerno 

toj imovini. 

Na tre

ć

i

 sl

u

č

aj

 izdvajanja 

shodno se primenjuju odredbe zakona o podeli uz 

pripajanje i podeli uz osnivanje. 

 

 

6.2.  Promena pravne forme privrednog dru

št

va 

 

 

Privredno dru

š

tvo mo

ž

e promeniti, odnosno pr

e

ć

i

 iz jedne u drugu pravnu 

formu. Zn

a

č

i,

 mo

ž

e promeniti pravnu formu u kojoj je osnovano u drugu pravnu formu. 

Zakonodavac je, kako bi izbegao prenormiranost, odredbe o promeni pravne 

forme sveo na najmanju mogu

ć

u meru. 

Prilikom promene pravne forme, privredno dru

š

tvo mora ispunjavati uslove koji 

su zakonom propisani za tu drugu pravnu formu u koju prelazi.   Ako bi privredno 
dru

š

tvo koje je osnovano u pravnoj formi dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u pr

ešlo 

u pravnu formu akcionarskog dru

š

tva, pri tom bi moralo imati odgovaraju

ć

i zakonom 

predvi

đ

en nov

č

ani ulog osnovnog kapitala, izdati akcije i ispunjavati druge uslove koji 

su propisani Zakonom za akcionarsko dru

š

tvo. Sve pravne forme privrednih dru

š

tava 

(ort

a

č

ko dru

š

tvo, komanditno dru

š

tvo, dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u i 

akcionarsko  dru

š

tvo)  mogu  promeniti  svoju  pravnu  formu  i  pre

ć

i  u  drugu  

ž

eljenu 

pravnu formu privrednog dru

š

tva. 

Za razliku od  statusnih promena, prilikom prelaska dru

š

tva u drugu pravnu 

formu dru

š

tva, to dru

š

tvo koje menja pravnu formu 

ne prestaje da postoji kao pravno 

lice,   niti nastaje novo dru

š

tvo

. To dru

š

tvo postoji u kontinuitetu, ne menjaju

ć

i svoj 

pravni status, ali nastavlja da posluje u novoj pravnoj formi, u konkretnom slu

č

aju npr. 

kao akcionarsko dru

š

tvo, dok prestaje da posluje kao dru

š

tvo sa ograni

č

enom 

odgovorn

ć

u.   Samim tim, n

ta se ne menja u odnosu na preuzeta prava i obaveze, 

pa nije potrebna nikakva posebna z

tita poverilaca. Prema ranije va

ž

e

ć

em zakonu, 

promenom pravne forme privredno dru

š

tvo je gubilo kontinuitet. 

Na promenu pravne forme dru

š

tva primenjuju se shodno odredbe Zakona koje 

se odnose na osnivanje date forme dru

š

tva, ako Zakonom nije druga

č

ije od

re

đ

e

no. Ako 

javno   akcionarsko   dru

š

tvo  menja  pravnu  formu,  ono  mora  da  ispuni  uslove  za 

prestanak svojstva javnog dru

š

tva koji su propisani zakonom kojim se u

re

đ

uje

 tr

žiš

te 

kapitala. 

Zakonom o privrednim dru

š

tvima, 

(

č

lanovima 478-482) je u

re

đ

ena

 promena 

pravne forme privrednih dru

š

tava, gde je regulisana i priprema akata i dokumenata u 

vezi sa promenom pravne forme. Odluka o promeni pravne forme dru

š

tva sadr

ž

naro

č

ito:  poslovno  ime  i  adresu  sed

ta  dru

š

tva  koje  sprovodi  postupak  promene 

pravne forme; ozn

a

č

e

nje nove pravne forme dru

š

tva; podatke o n

a

č

i

nu i uslovima 

konverzije udela u dru

š

tvu u akcije ili obratno, odnosno konverziju udela jedna pravne 

background image

Privredno pravo 

58

Od 

„r

e

dovne“

 likvidacije (dobrovoljne) 

koju svojom voljom pokre

ć

u vlasnici 

privrednog dru

š

tva razlikujemo 

prinudnu likvidaciju 

koja se pokre

ć

po sili zakon

a“ 

ukoliko je ispunjen jedan od zakonskih uslova iz 

č

lana 546. Zakona. 

 

 

7.2.1. Postupak 

red

ovne“

 likvidacije 

 

 

Postupak redovne likvidacije dru

š

tva po

č

inje danom registracije odluke o 

likvidaciji i objavljivanjem oglasa o pokretanju likvidacije, u skladu sa Zakonom o 
registraciji privrednih subjekata. 

 

Redovna likvidacija privrednog dru

š

tva sprovodi se na osnovu dobrovoljne 

odluke ortaka, 

č

lanova ili akcionara. Odluka o pokretanju postupka likvidacije registruje 

se i objavljuje u Registru privrednih subjekata. 

Protiv dru

š

tva koje je u postupku likvidacije mogu se sprovoditi iz

vrš

enja i voditi 

drugi postupci protiv i u korist dru

š

tva. Pokretanje likvidacije nema uticaja na podneti 

predlog za pokretanje st

e

č

aja,

 koji je podnet u skladu sa zakonom kojim se u

re

đ

uje 

st

e

č

aj,

 a poverioci dru

š

tva u likvidaciji mogu podneti predlog za pokretanje st

e

č

aja

 i 

tokom trajanja likvidacije iz razloga propisanim zakonom kojim se ure

đ

uje st

e

č

aj.

 To 

ipak ne zn

a

č

i

 da se mogu voditi dva paralelna postupka, likvidacije i ste

č

aja, 

ve

ć

 samo 

da se iz postupka likvidacije m

e pr

e

ć

i u

 postupak st

e

č

aja,

 kao i da samo pokretanje 

likvidacije ne zn

a

č

da se podneti predlozi za st

e

č

aj stavljaju van snage. 

Privredno dru

š

tvo dostavlja 

poznatim poveriocima pisano obave

š

tenje 

sa 

kopijom registracione prijave kojom ih ob

aveš

tava o pokretanju postupka prestanka 

dru

š

tva likvidacijom. Ob

aveš

tenje obavezno sadr

ž

i adresu na koju se upu

ć

uje prijava 

potra

ž

ivanja, rok u kome se upu

ć

uje,   kao i upozorenje da 

ć

e potra

ž

ivanje biti 

prekludirano (zbog nepo

š

tovanja roka n

e

ć

e

 biti uzeto u obzir),  ako prijava potra

ž

ivanja 

ne bude podneta u od

re

đ

e

nom roku. Pored obave

š

tenja poznatim poveriocima 

privrednog dru

š

tva, o likvidaciji 

javno obave

š

tavaju i ostali potencijalni poverioci

Pokretanje postupka likvidacije prouzrokuje od

re

đ

e

ne posledice na status 

dru

š

tva, a dru

š

tvo   dobija likvidacionog upravnika.   Za vreme likvidacije dru

š

tva ne 

isp

la

ć

uje

 se u

č

ć

e u

 dobiti, odnosno dividende niti se imovina dru

š

tva rasp

ore

đ

u

je 

č

lanovima dru

š

tva pre isplate svih potra

ž

ivanja poverilaca. 

Likvidacioni upravnik 

zastupa dru

š

tvo u likvidaciji i odgovaran je za zakonitost 

poslovanja dru

š

tva. Likvidacioni upravnik mo

ž

e preduzimati sled

e

ć

e

 aktivnosti: 

vrš

iti 

radnje   na   okon

č

anju   poslova   zapo

č

etih   pre   po

č

etka  likvidacije;  preuzeti  radnje 

potrebne za sprovo

đ

enje likvidacije, kao 

š

to su prodaja imovine, isplata poverilaca i 

isplata   potra

ž

ivanja;   vr

ši 

  druge   poslove   neophodne   radi   sprov

o

đ

e

nja   likvidacije 

dru

š

tva. 

Likvidacionog  upravnika  imenuje  dru

š

tvo  u  odluci  o  pokretanju  likvidacije. 

Imenovanjem likvidacionog upravnika svim zastupnicima dru

š

tva prestaju prava 

zastupanja dru

š

tva. Dru

š

tvo m

e imati vi

š

e likvidacionih upravnika, a registruju se u 

skladu zakonom o registraciji, a ako odlukom nije druga

č

ije od

re

đ

eno oni zastupaju 

dru

š

tvo zajedno. Likvidacioni upravnik mo

ž

e biti raz

reš

en, po postupku koji va

ž

i za 

direktora, a mo

ž

e dati ostavku, tak

o

đ

e

 na n

a

č

in

 kao i direktor privrednog dru

š

tva.   Za 

slu

č

aj da je dru

š

tvo pokrenulo likvidacioni postupak, a nije imenovalo likvidacionog 

upravnika, prema Zakonu 

(

č

lan 529. stav 3), svi zakonski zastupnici dru

š

tva postaju 

likvidacioni upravnici. 

Privredno pravo 

59

Likvidacioni upravnik ima pravo na   isplatu naknade za rad, kao i da mu se 

nadoknade tr

kovi koje je imao u spro

vo

đ

e

nju likvidacije. Visinu tro

š

kova i naknade 

za rad od

re

đ

uju ortaci, komplementari, odnosno skup

š

tina, a u slu

č

aju spora  - sud. 

Likvidacioni upravnik odgovara ortacima, 

č

lanovima i akcionarima privrednog 

dru

š

tva kao i poveriocima privrednog dru

š

tva za svu 

š

tetu koju im prouzrokuje u 

iz

vrše

nju svojih du

ž

nosti. Takva odgovornost je isklju

č

ena ukoliko je postupao savesno i 

razumno u don

enju poslovnih odluka. Potra

ž

ivanja po ovom osnovu zastarevaju u 

roku od tri godine od dana brisanja dru

š

tva iz registra. 

Oglas o pokretanju likvidacije 

biva objavljen u trajanju od 90 dana na internet 

stranici registra privrednih subjekata i sadr

ž

i prvenstveno poziv poveriocima da prijave 

svoja potra

ž

ivanja. Taj poziv treba da sadr

ž

i i adresu sedi

š

ta dru

š

tva, odnosno adresu 

za prijem p

te, kao i upozorenje da 

ć

e potra

ž

ivanja poverilaca biti prekludirana ako ih 

poverioci ne prijave najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka perioda trajanja 
oglasa. To zn

a

č

i

 da posle tog roka n

e

ć

e

 mo

ć

i prijaviti svoja potra

ž

ivanja. 

Likvidacioni   upravnik   je   d

an   da   poznatim   poveriocima   uputi   i   pisano 

ob

aveš

tenje o pokretanju likvidacije, najkasnije u roku od 15 dana od dana po

č

etka 

likvidacije dru

š

tva. 

Dru

š

tvo na osnovu prispelih prijava potra

ž

ivanja (i po javnom pozivu i od 

poznatih poverioca) treba da sa

č

ini listu prijavljenih potra

ž

ivanja i da sa

č

ini listu 

priznatih i osporenih potra

ž

ivanja. Dru

š

tvo mo

ž

e u roku od 30 dana od prijema prijave 

potra

ž

ivanja da ga ospori, u kom slu

č

aju je obavezno da o tome u istom roku obavesti 

poverioca uz obraz

lož

enje osporavanja potra

ž

ivanja. Dru

š

tvo ne mo

ž

e osporavati 

potra

ž

ivanja poveriocima 

č

ija su potra

ž

ivanja utv

r

đ

e

na iz

vršnom

 ispravom. 

Obaveza likvidacionog upravnika je da sastavi po

č

etni likvidacioni bilans, kao 

vanredni finansijski izve

š

taj. Rok za to je 30 dana od po

č

etka likvidacije. Ortaci, 

komplementari, odnosno skup

š

tina du

žn

i su da donesu odluku o usvajanju po

č

etnog 

likvidacionog bilansa najkasnije u roku od 30 dana od dana kad im je podnet na 
usvajanje. Likvidacioni upravnik sastavlja i po

č

etni likvidacioni izve

š

taj koji sadr

ž

i sve 

relevantne podatke neophodne za realizaciju likvidacije. Likvidacioni upravnik ga 
sastavlja najranije 90, a najkasnije 120 dana od dana po

č

etka likvidacije, a ortaci, 

komplementari, odnosno skup

š

tina ga usvaja najkasnije u roku od 30 dana od dana 

kada im je podnet na usvajanje. 

Ukoliko  se  likvidacija  ne  z

avrši 

 u  jednoj  kalendarskoj  godini,  likvidacioni 

upravnik podnosi i godi

š

nji likvidacioni iz

veš

taj o svojim radnjama sa obrazlo

ž

enjem 

razloga zbog kojih likvidacija nije z

avrše

na i nastavlja se u narednoj godini. God

nji 

likvidacioni iz

veš

taj registruje se u skladu sa zakonom o registraciji. 

Tokom likvidacije dru

š

tvo m

e doneti odluku da obustavi likvidaciju. Odluku 

donose ortaci, komplementari, odnosno skup

š

tina.   Ovakva odluka mo

ž

e biti doneta 

samo u slu

č

aju da je dru

š

tvo namirilo u potpunosti sve poverioce, nezavisno od toga da 

li su tim poveriocima potra

ž

ivanja osporena ili priznata, pod uslovom da nije otkazalo 

ugovor o radu bilo kom zaposlenom po osnovu likvidacije niti otpo

č

elo sa isplatama 

č

lanovima dru

š

tva. Sastavni deo odluke o obustavi likvidacije je imenovanje zakonskog 

zastupnika dru

š

tva. Odluka o obustavi likvidacije registruje se u skladu sa Zakonom o 

registraciji privrednih subjekata. 

Du

ž

nost je likvidacionog upravnika da obustavi likvidacioni postupak, ukoliko 

utvrdi da imovina du

ž

nika n

e

ć

e

 biti dovoljna da podmiri obaveze prema svim 

poveriocima. U tom slu

č

aju, du

ž

an je da pokrene postupak st

e

č

aja

 (bankrotstva). 

background image

Privredno pravo 

61

nadle

ž

nom   registru   god

nji   iz

veš

taj   u   zakonskom   roku;   ako   je   pravosna

ž

nom 

presudom ut

vr

đ

e

na ni

š

tavost registracije osnivanja dru

š

tva; ako je pravosna

ž

nom 

presudom nalo

ž

en prestanak dru

š

tva (a dru

š

tvo u roku od 30 dana ne otpo

č

n

likvidaciju); dru

š

tvo ostane bez zakonskog zastupnika, a ne registruje novog u roku od 

tri meseca od dana brisanja prethodnog; dru

š

tvo u likvidaciji ostane bez likvidacionog 

upravnika, a ne registruje novog u roku od tri meseca; ukoliko usvojeni po

č

etni 

likvidacioni izve

š

taj ne bude dostavljen registru privrednih subjekata u skladu sa 

zakonom i u drugim slu

č

ajevima predvi

đ

enim zakonom. 

Za slu

č

aj da je ispunjen neki od ovih uslova registrator koji vodi registar 

privrednih subjekata po sl

užb

enoj du

ž

nosti prevodi dru

š

tvo u status 

u prinudnoj 

lik

vidaciji“ i is

tovremeno objavljuje oglas o prinudnoj likvidaciji na internet stranici 

registra privrednih subjekata u neprekidnom trajanju od 

šest

 meseci. Oglas mora da 

sadr

ž

i: dan objave oglasa; poslovno ime i mati

č

ni broj dru

š

tva; razlog prinudne 

likvidacije: obav

tenje poveriocima da u roku od 

šest

 meseci od dana objave oglasa 

mogu podneti predlog za pokretanje st

e

č

aja

 nadle

ž

nom sudu u skladu sa zakonom 

kojim se ure

đ

uje st

e

č

aj. Za

 slu

č

aj da postoje razlozi za pokretanje st

e

č

aja

 nadle

žn

i sud 

m

e otvoriti st

e

č

aj

 u roku od godinu dana od objave oglasa i time se obustavlja 

prinudna likvidacija. U suprotnom, registrator koji vodi registar tog privrednog subjekta 
po sl

benoj du

ž

nosti 

bri

še 

dru

š

tvo iz registra.

 

Imovina brisanog dru

š

tva postaje imovina 

č

lanova dru

š

tva u srazmeri sa 

njihovim udelima u kapitalu dru

š

tva. Za slu

č

aj ort

a

č

kog dru

š

tva koje nema obavezan 

osniva

č

k

i kapital, imovina se raspore

đ

uje na jednake delove izme

đ

u ortaka. I 

č

lanovi 

dru

š

tva  koje  se  b

riše 

 u  postupku  prinudne  likvidacije,  po  okon

č

anju   postupka 

likvidacije odgovaraju za obaveze dru

š

tva kao i 

č

lanovi kod 

”r

ed

ovne”

 likvidacije. Uz to, 

kontrolni 

č

lanovi dru

š

tva s ograni

č

enom odgovorn

ć

u i kontrolni akcionar 

akcionarskog dru

š

tva odgovaraju neograni

č

eno solidarno za obaveze dru

š

tva i nakon 

brisanja dru

š

tva iz registra. I u ovom postupku likvidacije potra

ž

ivanja poverilaca 

zastarevaju u roku od tri godine. 

 
 
 

7.3. 

Ste

č

aj 

 

 

Ste

č

aj

 je prestanak pre

duze

ć

a sa n

aj

tež

im posledicama za poverioce. To je u 

stvari bankrotstvo pred

uze

ć

a.

 

St

e

č

aj

 se provodi kada nema dovoljno stredstava da bi 

se, u punom iznosu,  namirili svi poverioci. 

Osim bankrotstvom, st

e

č

aj

 se u od

re

đ

enim slu

č

ajevima mo

ž

e okon

č

ati 

reorganizacijom privrednog dru

š

tva. 

Oblast st

e

č

aja 

privrednih dru

š

tava u

re

đ

ena je Zakonom o st

e

č

aju

 (Sl. glasnik RS, 

br. 104/2009, 99/2011, 71/2012 

 odluka US i 83/2014). 

Prema Zakonu o st

e

č

a

ju 

(

č

lan 2.), cilj st

e

č

aja

 jeste najpovoljnije kolektivno 

namirenje st

e

č

aj

nih poverilaca ostvarivanjem n

ajve

ć

e

 mogu

ć

e vrednosti st

e

č

a

jnog 

du

ž

nika, odnosno njegove imovine. 

St

e

č

aj

ni postupak donosi sa sobom brojne posledice i na imovinu i na zaposlene 

u pravnom licu, pa je njegovo regulisanje, a naro

č

ito primena oduvek izazivala veliku 

pa

ž

nju. St

e

č

aj

ni postupak se ponekad odlagao i pored ispunjenosti svih uslova zbog 

raznih socijalnih ili politi

č

k

ih  razloga.  Novim  zakonom  stvoren  je  kvalitetniji  okvir,  a 

date su i mogu

ć

nosti da dru

š

tvo kroz reorganizaciju nastavi da posluje. 

Privredno pravo 

62

Bankrotstvo podrazumeva namirenje poverilaca prodajom celokupne imovine 

st

e

č

aj

nog du

žn

ika, odnosno st

e

č

aj

nog du

žn

ika kao pravnog lica. U prvom slu

č

aju 

prodaje se imovina d

nika, njegove 

maš

ine, hale i sl. (zajedno ili pojedin

a

č

no). U 

drugom slu

č

aju, prodaje se pravno lice kao celina, koje je vlasnik celokupne imovine. 

St

e

č

aj

 se m

e sprovesti i kroz reorganizaciju koja m

e biti manje 

boln

a”

 za 

zaposlene i samog ste

č

ajnog du

ž

nika. Naime, pod reorganizacijom se podrazumeva 

namirenje poverilaca prema usvojenom planu reorganizacije i to redefinisanjem 
du

ž

ni

č

k

o-p

overila

č

kih odnosa, statusnim promenama du

žn

ika ili na drugi n

a

č

in

 koji je 

predvi

đ

en planom reorganizacije. U ovom slu

č

aju, privredni subjekt svojim delom ili u 

celini mo

ž

e posle reorganizacije da nastavi sa poslovanjem. Ali reorganizacija 

podrazumeva i promene, poput promene delatnosti, n

a

č

ina

 poslovanja, 

gaše

nja 

nerentabilnih projekata, 

ulazak

 poverioca u vlasni

č

k

e odnose st

e

č

aj

nog d

užn

ika i sl. 

Zakonodavac  je  ustanovio  osam  n

a

č

ela 

 st

e

č

aj

nog  postupka:   n

a

č

elo 

 z

tite 

st

e

č

aj

nih  poverilaca;  n

a

č

elo 

 jednakog  tretmana  i  ravnopravnosti;  n

a

č

e

lo 

ekon

omi

č

n

osti; n

a

č

elo

 sudskog spr

ovo

đ

e

nja postupka; n

a

č

elo

 imperativnosti i 

prekluzivnosti; n

a

č

elo

 hitnosti; n

a

č

e

lo dvostepenosti; n

a

č

elo

 javnosti i informisanosti. 

Uslov za spro

vo

đ

enja st

e

č

aja

 nad du

žn

ikom je 

insolventnost

, nemog

u

ć

nost 

isplate svojih obaveza, dugova. St

e

č

aj

ni razlozi se gradiraju kao: 

trajna nesposobnost 

pla

ć

an

je;  pre

te

ć

 nesposobnost  pla

ć

an

ja;  prezadu

že

nost;  nepostupanje  po 

usvojenom planu reorganizacije i ako je plan reorganizacije izdejstvovan na prevaran 
ili nezakonit na

č

in.

 

Trajna nesposobnost pla

ć

an

ja 

postoji kada du

žn

ik ne m

e da izmiri svoj dug u 

roku od 45 dana od dosp

e

ć

a

 obaveze ili  ako je u potpunosti obustavio pla

ć

anje u roku 

od 30 dana. 

Pre

te

ć

a n

esposobnost pla

ć

an

ja 

se pretpostavlja u slu

č

aju kada je predlog za 

pokretanje st

e

č

aj

nog postupka podneo poverilac koji u sudskom ili poreskom iz

vršnom 

postupku sprovedenom u Republici Srbiji nije mogao namiriti svoje nov

č

ano 

potra

ž

ivanje bilo kojim sredstvom iz

vrš

enja. 

Prezadu

žen

ost 

postoji u slu

č

aju ako je imovina st

e

č

aj

nog du

ž

nika manja od 

njegovih obaveza. Ovo se ne odnosi na situaciju ako je 

re

č

 o dru

š

tvima lica (ort

a

č

kom 

dru

š

tvu ili komanditnom dru

š

tvu), ukoliko to dru

š

tvo ima najmanje jednog ortaka 

odnosno komplementara koji je fizi

č

k

o lice. 

St

e

č

aj

 se otvara i ako odgovorna lica 

ne postupaju po planu reorganizacije 

ili 

postupaju suprotno planu, na n

a

č

in

 kojim se bitno ugro

ž

ava sprov

o

đ

e

nje plana 

reorganizacije. 

St

e

č

aj

ni postupak se ne

ć

e sprovoditi ako se utvrdi da je imovina st

e

č

aj

nog 

du

ž

nika  manja  od  visine  tr

kova  st

e

č

aj

nog  postupka  ili  da  je  imovina  st

e

č

aj

nog 

du

ž

nika  neznatne  vrednosti.  U  tom  slu

č

aju   st

e

č

aj

ni   postupak   se   zaklju

č

uje   bez 

odlaganja 

(

č

lan 13.), ali se i re

š

enjem st

e

č

aj

nog sudije nala

ž

e st

e

č

aj

nom upravniku da 

unov

č

i imovinu st

e

č

a

jnog du

žn

ika i ostvarenim sredstvima pokrije nastale tr

kove, a 

eventualna preostala sredstva se up

la

ć

u

ju u bud

ž

et Republike Srbije. Ste

č

ajni postupak 

se ipak n

e

ć

e

 obustaviti ako st

e

č

aj

ni du

žn

ik ili st

e

č

aj

ni poverilac i pored ovih podataka 

podnese zahtev za spro

vo

đ

e

nje st

e

č

aja.

  M

e

đ

utim, tada je podnosilac ovog zahteva 

du

ž

an   da   polo

ž

i   neophodna   sredstva   za   pok

ri

ć

e  

 tro

š

kova   st

e

č

aj

nog   postupka. 

Otvoreni  st

e

č

aj

ni  postupak  se  obustavlja,  bez  odlaganja,  ako  se  utvrdi  da  st

e

č

aj

ni 

du

ž

nik ima samo jednog poverioca. 

Prem

a kome se ste

č

ajni

 postupak ne mo

ž

e sprovoditi?

 

background image

Privredno pravo 

64

Kada je st

e

č

aj

ni postupak otvoren 

reš

enje o njegovom otvaranju istog se dana 

kada je doneto dostavlja st

e

č

aj

nom du

ž

niku, podnosiocu predloga, organizaciji koja 

sprovodi postupak prinudne naplate, registru privrednih subjekata, odnosno drugom 
odgovaraju

ć

em registru, a drugim licima, ako sud proceni da za tim postoji potreba. 

St

e

č

aj

ni sudija odmah po don

oše

nju r

eše

nja iz

ra

đ

uje i objavljuje 

oglas o ste

č

aj

u

Po otvaranju st

e

č

aj

nog postupka i objavljivanju tog otvaranja, poverioci 

prijavljuju ste

č

a

jnom sudu svoja potra

ž

ivanja

, s tim 

š

to sva potra

ž

ivanja dospevaju za 

naplatu danom objavljivanja oglasa o otvaranju st

e

č

aj

nog postupka. 

St

e

č

aj

ni poverilac je lice koje na dan pokretanja st

e

č

a

jnog postupka ima 

neobezb

e

đ

e

no   potra

ž

ivanje   prema   st

e

č

aj

nom   du

žn

iku,   te   se   razlikuju   st

e

č

a

jni 

poverioci, svrstani u isplatne redove, zatim privilegovani poverioci razlu

č

ni poverioci, 

zalo

ž

ni poverioci i poverioci st

e

č

aj

ne mase i izl

u

č

ni poverioci. St

e

č

a

jni poverioci ni

ž

eg 

isplatnog reda mogu se namiriti tek po

š

to se namire st

e

č

aj

ni poverioci vi

š

eg isplatnog 

reda. St

e

č

aj

ni poverioci istog isplatnog reda namiruju se srazmerno visini njihovih 

potra

ž

ivanja. 

 

Reše

njem o otvaranju st

e

č

aj

nog postupka st

e

č

ajni sudija zakazuje ro

č

i

š

te za 

ispitivanje potra

ž

ivanja (ispitno ro

č

te)  i prvo po

verila

č

ko ro

č

i

š

te. Ispitno ro

č

te treba 

da se odr

ž

i u roku   koji nije k

ra

ć

i

 od 30 dana i 

duž

i od 60 dana od dana isteka roka 

od

re

đ

enog r

eše

njem za prijavljivanje potra

ž

ivanja. 

Danom otvaranja st

e

č

a

jnog postupka st

e

č

aj

ni upravnik preuzima u dr

ž

avinu 

celokupnu imovinu koja ulazi u st

e

č

aj

nu masu i njome upravlja. Pod 

ste

č

a

jnom masom 

se podrazumeva celokupna imovina st

e

č

a

jnog d

užn

ika u zemlji i inostranstvu na dan 

otvaranja st

e

č

a

jnog postupka, kao i imovina koju st

e

č

a

jni du

ž

nik stekne tokom 

st

e

č

aj

nog postupka. Obaveza ste

č

ajnog upravnika je da pop

iše

 stvari koje ulaze u 

st

e

č

aj

nu masu, uz nazna

č

enje njihove procene u visini o

č

ekivanog unov

č

enja. Prema 

proceni stvari, pre ili posle popisa, st

e

č

aj

ni upravnik m

e zatra

ž

iti da sl

beno lice 

st

e

č

aj

nog suda zap

e

č

a

ti prostorije u kojima se nalaze stvari st

e

č

aj

nog du

ž

nika. 

Obaveza  st

e

č

aj

nog  upravnika  je  da  sastavi  listu  svih  poverilaca  za  koje  je 

saznao   iz   poslovnih   knjiga   i   ostale   dokumentacije   st

e

č

aj

nog   du

ž

nika,   iz   drugih 

podataka, kao i iz prijave potra

ž

ivanja. St

e

č

a

jni upravnik je, tak

o

đ

e,

 du

ž

an da sastavi 

listu du

žn

ika st

e

č

a

jnog d

užn

ika. U roku od 30 dana od preuzimanja imovine du

ž

an je da 

sastavi i po

č

etni st

e

č

aj

ni bilans, kao i da vodi poslovne knjige st

e

č

a

jnog du

ž

nika. 

Otvaranjem st

e

č

a

jnog postupka smatra se da je po

č

ela nova poslovna godina. 

Utvr

đ

iva

nje potra

ž

ivanja realizuje se kroz njihovo prijavljivanje, koje poverioci 

podnose pismeno st

e

č

a

jnom sudu, u propisanoj formi 

(

č

lan 111.) 

Izl

u

č

ni poverioci 

isto vreme podnose zahtev da im se iz st

e

č

aj

ne mase izlu

č

e (odvoje) stvari koje ne 

ulaze u ste

č

ajnu masu. St

e

č

aj

ni upravnik o izlu

č

nim zahtevima odlu

č

uje u roku od 20 

dana od dana prijema. Ako je izlu

č

n

o pravo upisano u zemlji

š

nu ili u drugu javnu knjigu 

ili registar, teret dokazivanja da stvar na kojoj postoji takvo pravo ulazi u ste

č

ajnu masu 

pada na st

e

č

aj

nog du

ž

nika. 

Posle  isteka  roka  za  prijavljivanje  potra

ž

ivanja  st

e

č

aj

ni  sudija  dostavlja  sve 

prijave potra

ž

ivanja ste

č

ajnom upravniku. Nakon toga st

e

č

aj

ni upravnik ut

vr

đ

uje 

osnovanost, obim i isplatni red svakog potra

ž

ivanja i o tome sa

č

injava listu priznatih i 

osporenih potra

ž

ivanja u roku od 40 dana od dana isteka roka za podn

oše

nje prijave 

potra

ž

ivanja, odre

đ

enog od strane st

e

č

a

jnog sudije. 

Kon

a

č

na

 lista o svim prijavama potra

ž

ivanja sa

č

injava se na 

ispitnom ro

č

i

š

tu

Privredno pravo 

65

Na ispitno ro

č

te se poziva st

e

č

a

jni upravnik i poverioci, a mo

ž

e se pozvati i 

ste

č

ajni du

ž

nik, kao i lica koja su obavljala poslove kod st

e

č

aj

nog du

ž

nika, a mogu da 

pru

ž

e podatke o postojanju i visini potra

ž

ivanja, kao i revizori koji 

su vršili

 pregled 

poslovanja st

e

č

a

jnog d

nika. 

Potra

ž

ivanje se smatra ut

vr

đ

enim ako nije osporeno od strane ste

č

ajnog 

upravnika ili od strane poverilaca do zaklju

č

enja ispitnog ro

č

ta. Poverilac 

č

ije je 

potra

ž

ivanje osporeno upu

ć

uje se na parnicu. 

St

e

č

aj

ni sudija usvaja kon

a

č

nu

 listu potra

ž

ivanja koju je sastavio st

e

č

aj

ni 

upravnik. Na listi potra

ž

ivanja mogu biti samo neosporena potra

ž

ivanja, odnosno 

potra

ž

ivanja koja se smatraju ut

vr

đ

e

nim. Poverilac 

č

ije je potra

ž

ivanje osporeno, 

upu

ć

uje se na parnicu radi ut

vr

đ

i

vanja osporenog potra

ž

ivanja. 

Ukoliko postoji sporno potra

ž

ivanje, poverilac osporenog potra

ž

ivanja, odnosno 

st

e

č

aj

ni upravnik uz saglasnost odbora poverilaca, m

e predlo

ž

iti 

reša

vanje spornog 

odnosa putem medijacije, u skladu sa zakonom kojim se ure

đ

uje postupak medijacije. 

U  cilju  z

tite  svih  st

e

č

a

jnih  poverilaca,  st

e

č

aj

ni  upravnik,  u  ime  st

e

č

aj

nog 

du

ž

nika i poverioca m

pobijati pravne poslove i druge pravne radnje 

zaklju

č

ene 

odnosno preduzete pre otvaranja st

e

č

aj

nog postupka, kojima se naru

ša

va ravnomerno 

namirenje st

e

č

aj

nih poverilaca ili o

š

t

e

ć

uju poverioci, kao i pravne poslove i druge 

pravne radnje kojima se pojedini poverioci stavljaju u povoljniji polo

ž

aj 

(

č

lan 119.). 

Tr

kovi ste

č

aj

nog postupka 

obuhvataju: sudske tro

š

kove st

e

č

a

jnog postupka; 

nagrade i naknade st

e

č

a

jnom upravniku i/ili privremenom st

e

č

aj

nom upravniku; druge 

izdatke za koje je Zakonom o st

e

č

aju

 predvi

đ

eno da se namiruju kao tro

š

kovi st

e

č

aj

nog 

postupka. 

Ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi,    st

e

č

a

jni sudija donosi zaklj

u

č

ak 

bankrotstvu i 

unov

č

e

nju imovine. 

Po don

oše

nju zaklju

č

k

a o unov

č

enju celokupne 

imovine ili dela imovine od strane st

e

č

a

jnog sudije, prodaju celokupne imovine ili dela 

imovine iz st

e

č

aj

ne mase 

vrši s

t

e

č

a

jni upravnik. 

Prodaja imovine 

vrši

 se javnim nadmetanjem, javnim prikupljanjem ponuda ili 

neposrednom pogodbom, u skladu sa Zakonom o st

e

č

aju

 i u skladu sa nacionalnim 

standardima za upravljanje st

e

č

aj

nom masom. Radi pravne sigurnosti, pre prodaje 

imovine st

e

č

aj

ni upravnik je 

duž

an da st

e

č

a

jnom du

žn

iku, st

e

č

aj

nom sudiji, odboru 

poverilaca, poveriocima koji imaju obezb

e

đ

e

no potra

ž

ivanje na imovini koja se prodaje 

i  svim onim licima koja su iskazala interes za tu imovinu, bez obzira po kom osnovu, 
dostavi ob

aveš

tenje o nameri, planu prodaje, na

č

inu prodaje, rokovima prodaje. Javna 

prodaja podrazumeva objavljivanje oglasa o prodaji u dva visokotira

žn

a dnevna lista, 

osim ako tr

kovi objave nisu nesrazmerno visoki u odnosu na vrednost predmeta 

prodaje. U tom slu

č

aju, uz saglasnost odbora poverilaca, prodaja se m

e oglasiti na 

druga

č

iji n

a

č

in, propisan Zakonom o st

e

č

a

ju. Prodaja kvarljive robe provodi se po 

posebnom, ubrzanom,  postupku 

(

č

lan 137.) 

St

e

č

a

jnu masu pored nov

č

anih sredstava dobijenih prodajom imovine d

nika, 

č

ine i nov

č

ana sredstva st

e

č

aj

nog du

žn

ika na dan   pokretanja st

e

č

aj

nog postupka, 

sredstva   dobijena   nastavljanjem   zapo

č

etih   poslova   i   nov

č

ana   sredstva   nastala 

naplatom potra

ž

ivanja u st

e

č

aj

nom postupku. 

U st

e

č

aj

nom postupku prodaji se 

mo

že

 izlo

ž

iti du

ž

nik kao pravno lice ili njegovi 

delovi

. St

e

č

aj

ni upravnik 

duž

an je da iz

vrši

 procenu celishodnosti prodaje st

e

č

aj

nog 

du

ž

nika kao pravnog lica, odnosno celokupne imovine st

e

č

a

jnog du

ž

nika u odnosu na 

prodaju imovine st

e

č

a

jnog du

žn

ika u delovima i da o tome obavesti odbor poverilaca. 

background image

Privredno pravo 

67

lista poverioca. Tak

o

đ

e

 se ut

vr

đ

uju

 mere za realizaciju plana reorganizacije, koje mogu 

biti razli

č

ite od zadr

ž

avanje celokupne imovine iz st

e

č

aj

ne mase ili njenog dela, 

zatvaranje  neprofitnih  pogona  ili  promena  delatnosti,  uzimanje  kredita  i  sl.  Mere 
mogu, prema zakonu, biti razli

č

ite. Mo

ž

e se  pretpostaviti da je cilj zakonodavca bio da 

u odr

e

đ

e

nim  slu

č

ajevima,   kada nije povoljno ni za du

ž

nika, ni za poverioca, a ni 

dr

ž

avu, da st

e

č

aj 

bude okon

č

an bankrotstvom, st

e

č

aj

ni postupak bude realizovan kroz 

reorganizaciju. Ovaj postupak mo

ž

e dovesti do "novog 

ra

đ

a

nja" za du

ž

nika. 

St

e

č

aj

ni sudija zakazuje ro

č

te za razmatranje plana reorganizacije u roku od 

20 dana od dana podn

oše

nja predloga plana, a pravo glasa imaju svi poverioci, 

srazmerno visini njihovog potra

ž

ivanja. Na ro

č

tu za razmatranje predloga plana 

reorganizacije, st

e

č

a

jni sudija donosi 

reše

nje kojim pot

vr

đ

uje

 usvajanje plana 

reorganizacije ili konstatuje da plan nije usvojen. Posle usvajanja plana reorganizacije, 
sva potra

ž

ivanja i prava poverilaca i drugih lica i obaveze st

e

č

a

jnog du

žn

ika, od

re

đ

e

ne 

planom, ur

e

đ

uju se prema uslovima iz tog plana. Usvojeni plan reorganizacije ima 

snagu iz

vršne

 isprave i smatra se novim ugovorom za izmirenje potra

ž

ivanja koja su u 

njemu navedena. St

e

č

ajni du

žn

ik ima obavezu da preduzme sve mere propisane 

usvojenim planom reorganizacije. 

St

e

č

aj

ni postupak sprovodi sud na 

č

ijem podru

č

ju je sedi

š

te st

e

č

a

jnog du

žn

ika. 

Za st

e

č

aj

nog du

žn

ika koji nema sedi

š

te u Republici Srbiji st

e

č

aj

 se sprovodi na podru

č

ju 

gde je sred

te glavnih interesa st

e

č

a

jnog du

žn

ika 

(

č

lan 16.), ako su za to ispunjeni 

uslovi Zakona o st

e

č

a

ju. 

Organi 

st

e

č

aj

nog postupka su: 

ste

č

aj

ni sudija, ste

č

aj

ni upravnik, sku

tina 

poverilaca i odbor poverilaca

. St

e

č

aj

ni sudija je organ st

e

č

aj

nog postupka pri 

nadle

ž

nom sudu, dok su ostali organi st

e

č

a

jnog postupka vansudski organi. 

Ste

č

aj

ni sudija 

kao organ suda ima sled

e

ć

a ovlaš

ć

enja: odlu

č

uje o pokretanju 

st

e

č

aj

nog postupka; ut

vr

đ

uje

 postojanje st

e

č

ajnog razloga i odlu

č

uje o otvaranju 

st

e

č

aj

nog postupka; imenuje i raz

rešava

 st

e

č

ajnog upravnika; odobrava tro

š

kove 

st

e

č

aj

nog postupka i obaveze st

e

č

aj

ne mase pre njihove isplate; od

re

đ

uje

 iznos 

preliminarne i kona

č

ne   naknade tro

š

kova  i nagradu st

e

č

a

jnom upravniku; odlu

č

uje o 

primedbama na rad st

e

č

aj

nog upravnika; razmatra predlog plana reorganizacije i 

odr

ž

ava ro

č

te za razmatranje predloga plana reorganizacije ili odbacuje predlog plana 

reorganizacije; pot

vr

đ

u

je usvajanje plana reorganizacije ili konstatuje da plan 

reorganizacije  nije  usvojen;  donosi  r

eše

nje  o  glavnoj  deobi  st

e

č

aj

ne  mase;  donosi 

druge odluke i preduzima druge radnje predvi

đ

ene zakonom. 

Ste

č

aj

nog   upravnika  

imenuje st

e

č

a

jni sudija r

eše

njem o otvaranju  st

e

č

aj

nog 

postupka. Prema novom Zakonu o st

e

č

aju

 izbor st

e

č

aj

nog upravnika 

vrši

 se metodom 

slu

č

ajnog odabira sa liste aktivnih st

e

č

a

jnih upravnika za podru

č

je nadle

žn

og suda, koju 

sudu dostavlja organizacija nadle

žn

a z

a vo

đ

enje imenika st

e

č

aj

nih upravnika. Ministar 

nadle

ž

an za poslove ste

č

aja propisuje bli

ž

e uslove i n

a

č

in

 izbora st

e

č

a

jnog upravnika 

metodom slu

č

ajnog odabira. 

 

Za st

e

č

aj

nog upravnika m

e biti imenovano lice koje je dobilo licencu za 

obavljanje poslova st

e

č

a

jnog upravnika. Licencu m

e da dobije lice koje je dr

ž

avljanin 

Republike Srbije; ima poslovnu sposobnost; ima st

e

č

e

no visoko obrazovanje; ima tri 

godine radnog iskustva sa visokom stru

č

nom spremom ili tri godine radnog iskustva na 

spro

vo

đ

e

nju st

e

č

a

jnih postupaka; ima polo

ž

en stru

č

ni ispit za dobijanje licence; lice 

dostojno poverenja za obavljanje poslova st

e

č

a

jnog upravnika. Zakonom se raz

ra

đ

uje 

Privredno pravo 

68

š

ta predstavlja 

dostojno poverenje za obavljanje st

e

č

aj

nog upravnik

a”.

 Licenca se ne 

m

e izdati licu protiv koga je po sl

užb

enoj du

ž

nosti pokrenut krivi

č

ni postupak, 

odnosno koje je pravosna

žn

o osu

đ

eno za delo za koje je zapr

e

ć

e

na kazna du

ž

a od pet 

godina zatvora ili za delo koje ga 

č

ini nedostojnim za obavljanje poslova st

e

č

aj

nog 

upravnika ili licu koje je u pritvoru, za vreme trajanja pritvora. Licenca va

ž

i tri godine od 

dana izdavanja i mo

ž

e se obnoviti. 

Zakon propisuje razloge zbog kojih jedno lice ne m

e biti imenovano za 

st

e

č

aj

nog upravnika u konkretnom st

e

č

aj

nom postupku, u smislu srodni

č

k

ih, du

ž

ni

č

k

ih, 

radnopravnih i drugih odnosa 

(

č

lan 21.). 

Zakonski je u

re

đ

ena i mogu

ć

nost oduzimanja licence i 

vrše

nja kontrole nad 

radom st

e

č

aj

nih upravnika, kao i slu

č

ajevi zbog kojih st

e

č

a

jni sudija po slu

žb

enoj 

du

ž

nosti ili na predlog odbora poverioca mo

ž

e da raz

reši 

st

e

č

aj

nog upravnika. 

Ste

č

aj

ni upravnik naro

č

ito je 

dužan

 da

: preduzme sve neophodne mere za 

z

titu imovine st

e

č

aj

nog du

žn

ika, uklju

č

uju

ć

i i spre

č

avanje prenosa imovine, njeno 

p

e

č

a

ć

e

nje ili oduzimanje ukoliko je to neophodno; u roku od 30 dana od dana 

imenovanja sastavi plan toka st

e

č

a

jnog postupka sa pred

ra

č

unom tro

š

kova i 

vremenskim planom; zapo

č

ne popisivanje imovine st

e

č

aj

nog du

žn

ika u roku od 10 

dana od dana imenovanja i da okon

č

a popisivanje u roku od 30 dana od dana 

imenovanja; sastavi po

č

etni st

e

č

aj

ni bilans, kao i poreski bilans sa stanjem na dan 

otvaranja i na dan okon

č

anja postupka st

e

č

aja,

 u skladu sa poreskim propisima kao i da 

te bilanse , sa poreskom prijavom, dostavi nadle

žn

om poreskom organu u propisanim 

rokovima;   bez   odlaganja   pismenim   putem   obavesti   o   st

e

č

a

jnom   postupku   sve 

poverioce koji su mu u tom trenutku poznati uz n

avo

đ

e

nje svih podataka iz 

reše

nja o 

otvaranju st

e

č

a

jnog postupka, kao i drugih podataka od zn

a

č

aja

 za poverioce; bez 

odlaganja pismenim putem obavesti o otvaranju st

e

č

aj

nog postupka sve sudove pred 

kojima se vode iz

vršni 

postupci; uz saglasnost st

e

č

aj

nog sudije, na teret st

e

č

aj

ne mase, 

osigura imovinu st

e

č

aj

nog du

žn

ika, u celini ili deli

mi

č

n

o, ako je to potrebno radi njene 

z

tite; podnosi st

e

č

aj

nom sudiji i odboru poverilaca redovan tromese

č

ni iz

veš

taj o 

toku st

e

č

a

jnog postupka i o stanju st

e

č

a

jne mase; podnosi st

e

č

aj

nom sudiji plan 

tro

š

kova st

e

č

ajnog postupka i obaveza st

e

č

aj

ne mase za naredni mesec; stara se o 

z

avrše

tku zapo

č

etih, a nez

avrš

enih poslova ste

č

ajnog du

žn

ika, u cilju ostvarivanja 

n

ajve

ć

e

 mogu

ć

e vrednosti st

e

č

aj

nog du

žn

ika, odnosno njegove imovine; daje 

mišlj

enje 

o predlogu plana reorganizacije kad on nije podnosilac; utvrdi osnovanost, obim i 
prioritet prijavljenih potra

ž

ivanja prema st

e

č

aj

nom du

ž

niku kao i svih obezb

e

đ

enja 

potra

ž

ivanja; unov

č

i stvari i prava st

e

č

aj

nog du

žn

ika, u skladu sa zakonom; sastavi 

nacrt re

š

enja za glavnu deobu st

e

č

aj

ne mase i nacrt z

avrš

n

og ra

č

una; iz

vrši

 isplatu 

poveriocima na osnovu 

reše

nja o glavnoj deobi, u delu u kojem je re

š

enje postalo 

pravosna

žn

o, u skladu sa zakonom; dostavi zavr

š

ni 

ra

č

un; zastupa st

e

č

a

jnog du

žn

ika, 

odnosno ste

č

ajnu masu u pokretanju i 

vo

đ

e

nju sudskih, upravnih i drugih postupaka; 

podnese predlog, zahtev ili drugi odgovaraju

ć

i akt nadle

ž

nom organu strane dr

ž

ave kao 

zastupnik st

e

č

a

jnog d

nika, kojim iz

me

đ

u

 ostalog zahteva plenidbu, oduzimanje, 

z

titu ili povra

ć

aj imovine st

e

č

aj

nog du

ž

nika koja se nalazi u inostranstvu ili je pod 

kontrolom tog organa ili tre

ć

eg lica koje se nalazi pod njegovom jurisdikcijom, kao i da 

sara

đ

uje sa organima strane dr

ž

ave ili stranim predstavnicima u skladu sa odredbama 

ovog zakona kojima se regu

liše

 st

e

č

aj

 sa elementom inostranosti; obavesti 

odgovaraju

ć

e registre o otvaranju st

e

č

aj

nog postupka, u skladu sa zakonom; obavlja i 

background image

Privredno pravo 

70

Skupš

tina poverilaca

, kao organ st

e

č

aj

nog postupka, formira se na prvom 

p

overila

č

kom ro

č

tu. 

Č

ine je svi st

e

č

aj

ni poverioci, nezavisno od toga da li su do dana 

odr

ž

avanja skup

š

tine  podneli prijavu potra

ž

ivanja. 

Prvu sednicu skup

š

tine poverilaca zakazuje st

e

č

a

jni upravnik, a ukoliko on to ne 

u

č

ini u roku od pet dana od dana dobijanja predloga od st

e

č

aj

nih poverilaca to mogu 

u

č

initi st

e

č

aj

ni poverioci 

č

ija su ukupna potra

ž

ivanja ve

ć

a od 20% od ukupnog iznosa 

potra

ž

ivanja   svih   st

e

č

ajnih  poverilaca.  Na  toj  sednici  

vrši 

 se  izbor  predsednika 

skup

š

tine poverilaca i 

č

lanova odbora poverilaca. 

Prvo p

overila

č

ko ro

č

i

š

te se zakazuje 

reše

njem o otvaranju st

e

č

aj

nog postupka, 

kojim se saziva i sednica skup

š

tine poverilaca, ukoliko skup

š

tina poverilaca nije 

formirana pre prvog po

verila

č

kog ro

č

ta. St

e

č

ajni upravnik na po

č

etku ro

č

ta daje 

st

e

č

aj

nom sudiji i prisutnim st

e

č

aj

nim poveriocima pregled svih potra

ž

ivanja o kojima 

na dan odr

ž

avanja ro

č

ta ima saznan

je. Ve

ć

 

na prvom p

overila

č

kom ro

č

tu, ukoliko se 

za 70% potra

ž

ivanja u

č

ini verovatnim, na predlog poverilaca koji predstavljaju ta 

potra

ž

ivanja st

e

č

aj

ni sudija mo

ž

e doneti 

reše

nje o bankrotstvu. 

Skupš

tina  poverilaca  ima  slede

ć

 ovla

š

ć

en

ja

:  donosi  odluku  o  bankrotu 

st

e

č

aj

nog du

ž

nika u skladu sa 

č

lanom 36. stav 4. Zakona o st

e

č

aj

u.; bira i opoziva 

predsednika skup

š

tine poverilaca i odbor poverilaca; razmatra iz

veš

taje st

e

č

aj

nog 

upravnika o toku st

e

č

a

jnog postupka i o stanju st

e

č

a

jne mase; razmatra iz

veš

taje 

odbora poverilaca; 

vrši druge

 poslove odr

e

đ

e

ne Zakonom o st

e

č

a

ju. 

Č

e

tvrti organ st

e

č

a

jnog postupka je 

odbor poverilaca

. Bira ga skup

š

tina 

poverilaca na prvom ro

č

tu i ona odre

đ

uje broj 

č

lanova odbora, s tim da taj broj ne 

m

e biti ve

ć

i od devet 

č

lanova i  mora biti neparan. 

Č

lanovi

 odbora poverilaca biraju 

predsednika odbora poverilaca. 

Radom odbora poverilaca rukovodi predsednik odbora. Predsednik zakazuje i 

sednice odbora, a du

ž

an je da je zaka

ž

e kada to tra

ž

i vi

š

e od polovine 

č

lanova tog 

odbora. 

Da bi odluka odbora poverilaca bila punova

ž

na, neophodno je da je za nju 

glasalo vi

š

e od polovine svih 

č

lanova odbora poverilaca. 

Odbor poverilaca ima delokrug (

ovlaš

ć

enja) i prava. 

Me

đ

u

 delokrug odbora 

poverilaca 

ubrajamo: davanje 

mišlj

enja st

e

č

a

jnom upravniku o n

a

č

inu unov

č

enja 

imovine, ukoliko se prodaja ne 

vrši

 javnim nadmetanjem,   daje saglasnost u vezi sa 

radnjama od izuzetnog zn

a

č

aja, u

 skladu sa Zakonom o st

e

č

aj

u; davanje 

mišljenja

 o 

nastavljanju zapo

č

etih poslova st

e

č

a

jnog du

ž

nika; razmatranje izve

š

taja st

e

č

aj

nog 

upravnika o toku st

e

č

a

jnog postupka i o stanju st

e

č

aj

ne mase; davanje saglasnost na 

z

avrš

ni 

ra

č

un st

e

č

aj

nog du

ž

nika; pregledanje i o svom tro

š

ku pribavljanje fotokopije iz 

celokupne dokumentacije; iz

veš

tavanje skup

š

tine poverilaca o svom radu na zahtev 

skup

š

tine poverilaca

; vrše

nje drugih poslova propisanih Zakonom o ste

č

aju.   Me

đ

prava odbora poverilaca ubrajaju se i prava: na podn

oše

nje pismenih primedaba 

st

e

č

aj

nom sudiji na rad st

e

č

aj

nog upravnika; na podno

š

enje 

ž

albe na 

reš

enja st

e

č

aj

nog 

sudije, kada je 

ž

alba dozvoljena; uvida u zapisnike, nalaze ve

š

taka i druga akta koja se 

nalaze u st

e

č

aj

nom predmetu; davan

je mišljen

ja o priznavanju opravdanog manjka 

ut

vr

đ

e

nih prilikom inventarisanja; predlaganja razr

eše

nja postoje

ć

eg st

e

č

aj

nog 

upravnika i predlaganja imenovanja novog; izj

njavanja o visini kon

a

č

ne

 nagrade 

st

e

č

aj

nom upravniku. 

č

lanovi odbora poverilaca odgovaraju za 

š

tetu koju su prouzrokovali svojim 

radom ostalim poveriocima namerno ili krajnjom nepa

žn

jom. 

Privredno pravo 

71

Predsednik  i  

č

lanovi  odbora  poverilaca  imaju  pravo  na  naknadu  stvarnih  i 

nu

ž

nih tr

kova koje na osnovu obrazlo

ž

enog zahteva odobrava st

e

č

aj

ni sudija. 

Otvaranjem  st

e

č

a

jnog  postupka  nastupaju  

pravne  posledice  

otvaranja 

st

e

č

aj

nog postupka. Te posledice nastaju na po

č

etku dana, kada je oglas o otvaranju 

st

e

č

aj

nog postupka istaknut na oglasnoj tabli suda. Pravne posledice st

e

č

aja

 su: 

pren

oše

nje funkcija organa upravljanja na st

e

č

aj

nog upravnika; pravni poslovi 

raspolaganja stvarima i pravima koja ulaze u st

e

č

aj

nu masu, koje je st

e

č

aj

ni du

ž

nik 

zaklju

č

io posle otvaranja st

e

č

aj

nog postupka, ne proizvode pravno dejstvo; punomo

ć

ja 

koja je dao st

e

č

aj

ni du

ž

nik, a koja se odnose na imovinu koja ulazi u st

e

č

aj

nu masu, 

prestaju otvaranjem st

e

č

aj

nog postupka;    ov

laš

ć

enje na prihvatanja nasledstva 

davanjem nasledni

č

k

e izjave prelazi na st

e

č

aj

nog upravnika. 

Pokretanje st

e

č

aj

nog postupka za posledicu ima i 

gaše

nje ranije st

e

č

e

nih prava 

pre

č

e kupovine u pogledu imovine st

e

č

aj

nog du

ž

nika. Danom otvaranja st

e

č

aj

nog 

postupka st

e

č

aj

ni upravnik odlu

č

uje o otkazu ugovora o radu zaposlenih. Zakonom su 

mu data 

širo

ka 

ovlaš

ć

enja od mogu

ć

nosti da svim zaposlenima otka

ž

e ugovor o radu, 

do mogu

ć

n

osti da odre

đ

e

ni broj radnika zadr

ž

i i da eventualno anga

žu

je druga lica, 

koja nisu bila u radnom odnosu, radi okon

č

anja zapo

č

etih poslova ili rad

i vo

đ

e

nja 

st

e

č

aj

nog postupka uz saglasnost st

e

č

aj

nog sudije. Zarade, koje odre

đ

uje

 st

e

č

a

jni 

upravnik, uz saglasnost st

e

č

aj

nog sudije;  namiruju se iz st

e

č

aj

ne mase. 

Uz   poslovno   ime   ste

č

ajnog   du

ž

nika   dodaje   se   oznaka   "u   st

e

č

a

ju"   sa 

nazn

a

č

e

njem novog ra

č

una preko kog se 

vrši

 poslovanje st

e

č

a

jnog d

nika; gase se 

stari 

ra

č

uni st

e

č

aj

nog du

žn

ika. 

Osim    direktnih  posledica  na  

duž

nika,     od

re

đ

e

ne  posledice  odnose  se  na 

njegova  potra

ž

ivanja   i  to:   st

e

č

aj

ni  poverioci   svoja   potra

ž

ivanja  prema  st

e

č

aj

nom 

du

ž

niku ostvaruju samo u st

e

č

a

jnom postupku; potra

ž

ivanja poverilaca prema 

st

e

č

aj

nom du

žn

iku, koja nisu dospela, smatraju se dospelim; nenov

č

ana potra

ž

ivanja 

st

e

č

aj

nog du

ž

nika koja nisu dospela smatraju se dospelim i unose se u st

e

č

aj

nu masu 

izra

ž

enu u nov

č

anoj vrednosti; ob

ra

č

unavanje ugovorenih kamata prestaje danom 

podn

oše

nja predloga za pokretanje st

e

č

aj

nog postupka; prijavljivanjem potra

ž

ivanja 

prekida se zastarelost potra

ž

ivanja koje postoji prema st

e

č

a

jnom du

žn

iku; poveriocima 

č

ije je potra

ž

ivanje vezano za od

ložni 

uslov obezb

e

đ

uje se odgovaraju

ć

a sredstva iz 

st

e

č

aj

ne mase. Pravo koje je poverilac imao pre podn

enja predloga za pokretanje 

st

e

č

aj

nog postupka, a odnose se na prebijanje svog potra

ž

ivanja prema st

e

č

aj

nom 

du

ž

niku, se ne gubi otvaranjem st

e

č

aj

nog postupka. 

Procesno pravne posledice pokretanje st

e

č

aj

nog postupka su da   se prekidaju 

svi sudski postupci u odnosu na st

e

č

aj

nog du

ž

nika i na njegovu imovinu, svi upravni 

postupci pokrenuti na zahtev st

e

č

aj

nog du

žn

ika, kao i upravni i poreski postupci koji za 

predmet imaju ut

vr

đ

i

vanje nov

č

ane obaveze st

e

č

aj

nog du

žn

ika. Sudske i upravne 

postupke  preuzima ste

č

ajni upravnik, u ime i za 

ra

č

un st

e

č

aj

nog du

žn

ika, kada st

e

č

aj

ni 

upravnik obavesti sud pred kojim se postupak vodi. Ne nastavljaju se upravni i poreski 
postupci protiv st

e

č

aj

nog du

žn

ika, 

ve

ć

 je odgovaraju

ć

i organ d

an da podnese prijavu 

potra

ž

ivanja u skladu sa Zakonom o st

e

č

aj

u. Zabranjeno je i prinudno iz

vrše

nje na 

imovini st

e

č

aj

nog du

ž

nika. 

Posledice pokretanja 

 

st

e

č

aj

nog  postupka  na  pravne  poslove  su:  st

e

č

aj

ni 

upravnik mo

ž

e , umesto st

e

č

aj

nog du

ž

nika, ispuniti dvostrano teretan ugovor i tra

ž

iti 

ispunjenje od druge strane; ako se postupak vodi nad primaocem lizinga , davalac 
lizinga ima pravo da mu se izlu

č

i predmet lizinga i pravo prioriteta na predmetu lizinga; 

background image

Privredno pravo 

73

Ort

a

č

ko dru

š

tvo je nastalo   u ranom srednjem veku sa po

č

etkom razvoja 

trgovine,  u gradovima severne Italije u IX i X veku, da bi se razvilo u drugim gradovima i 
drugim zemljama sveta. 

Ort

a

č

ko dru

š

tvo je pravno lice. 

 

 

1.2. Osnivanje 

ort

a

č

kog

 dru

š

tva 

 

 

Ort

a

č

ko dru

š

tvo mogu osnovati najmanje dva lica. To mogu biti: dva ili vi

š

fizi

č

k

ih lica

dva ili vi

š

e fizi

č

k

ih i pravnih lica ili dva ili vi

š

e pravna lica. Do Zakona o 

privrednim dru

š

tvima iz 2004. godine  ort

a

č

ko dru

š

tvo mogla su da osnuju samo fizi

č

k

lica. Time je i karakter li

č

nih odnosa osniva

č

a, koji je ova dru

š

tva svrstavao u dru

š

tva 

lica, bio 

ja

č

i.

 

Ugovorom o osnivanju ort

a

č

kog dru

š

tva predvi

đ

aju

 se svi bitni elementi za 

osnivanje dru

š

tva. P

to je ort

a

č

ko dru

š

tvo specifi

č

no, dobro bi bilo da se svi odnosi 

urede ugovorom o osnivanju ort

a

č

kog dru

š

tva. Ugovorom, se prema Zakonu, moraju 

urediti kao 

š

to su: podaci o osniva

č

ima, poslovno ime i sed

te dru

š

tva, prete

ž

na 

delatnost dru

š

tva, ozna

č

enje vrste i vrednosti uloga svakog ortaka  i druga pitanja bitna 

i karakteristi

č

na za ovo dru

š

tvo. Izmene i dopune ugovora o osnivanju dru

š

tva 

vrše

 se 

jednoglasnom odlukom svih ortaka dru

š

tva, ako ugovorom o osnivanju nije druga

č

ije 

od

re

đ

eno. 

Zakonom nije predvi

đ

ena obaveza za ulaganje nov

č

anog dela osniv

a

č

kog 

kapitala koji bi osniva

č

i morali ulo

ž

iti, kao 

š

to je to predvi

đ

eno kod dru

š

tva sa 

ograni

č

enom odgovorno

š

ć

u i akcionarskog dru

š

tva. M

e

đ

utim, Zakonom je u

re

đ

eno 

š

ta 

ortak dru

š

tva mo

ž

e, a ne mora uneti u ort

a

č

ko dru

š

tvo. To mo

ž

e biti novac, stvari, 

prava i drugo. Kod ovog dru

š

tva,   mo

ž

e se na ime uloga ortaka, ulo

ž

iti  i rad ili usluge 

koje se izra

ž

avaju u nov

č

anoj vrednosti. 

Ortaci dru

š

tva ula

ž

u   uloge jednake vrednosti, ako ugovorom o osnivanju nije 

druga

č

ije odr

e

đ

e

no. Ortaci sti

č

u udele u dru

š

tvu srazmerno svojim ulozima u dru

š

tvu, 

ako  ugovorom  o  osnivanju  nije  druga

č

ije   od

re

đ

e

no.   Dakle,   ortacima   se   pr

mogu

ć

nost da udeli u dru

š

tvu budu manji ili ve

ć

i u odnosu na u

lože

ne udele. Razloge 

ovakvog postupanja ortaci nisu du

žn

i da obrazla

ž

u u osniva

č

k

om aktu. Ortak ne mo

ž

smanjiti svoj 

ve

ć

 uneti ulog bez saglasnosti svih ostalih ortaka. 

Prenos udela izme

đ

u ortaka je slobodan, a ako ugovorom o osnivanju nije 

druga

č

ije od

re

đ

e

no, ortak ne m

e bez saglasnosti ostalih ortaka preneti svoj udeo 

tre

ć

im licima, niti dati svoj udeo u zalogu tr

e

ć

em li

cu. Prenosilac udela i sticalac udela 

odgovaraju neograni

č

eno solidarno za sve obaveze prenosioca udela prema dru

š

tvu na 

dan registracije prenosa udela u skladu sa zakonom o registraciji, osim ako se svi ortaci 
ne sporazumeju druga

č

ije. 

 

 

1.3. Pravni 

odnosi 

izme

đ

č

la

nova dru

š

tva 

 

 

Pravni odnosi izme

đ

u samih ortaka, kao i pravni odnosi ortaka sa   dru

š

tvom, 

u

re

đ

u

ju se ugovorom o osnivanju dru

š

tva i ugovorom ortaka dru

š

tva, ako dru

š

tvo ima 

takav ugovor. Ugovor o osnivanju dru

š

tva, kao osniva

č

k

i akt je obavezan. U suprotnom, 

ne  bi  se  moglo  osnovati  ort

a

č

ko  dru

š

tvo.  Me

đ

u

tim,  ugovor  ortaka  nije  obavezan. 

Ortaci ga mogu, a ne moraju zaklju

č

iti.   Zn

a

č

i,

 ove norme, kojima se ur

e

đ

uju odnosi 

Privredno pravo 

74

ugovorom ortaka su dispozitivnog karaktera. Dakle, ugovorne strane te odnose mogu 
urediti po svojoj volji. 

Ortak u ort

a

č

kom dru

š

tvu nije obavezan da svoj ulog pove

ć

ava iznad iznosa 

ugovorenog   osniva

č

k

im   aktom.   Tak

o

đ

e, 

 ortak  ne  mo

ž

e  smanjiti  svoj  ulog  bez 

saglasnosti svih ostalih ortaka. 

Ortaci dru

š

tva mogu slobodno 

me

đ

usobno prenositi udele

, š

to zn

a

č

da je 

prenos udela 

me

đ

u or

tacima dru

š

tva slobodan. 

Dobit ort

a

č

kog dru

š

tva deli se m

e

đ

u

 ortacima dru

š

tva u skladu sa ugovorom o 

osnivanju dru

š

tva. Tako

đ

e,

 ortaci ort

a

č

kog dru

š

tva snose gubitak orta

č

k

og dru

š

tva 

prema pravilima koja su utvrdili u ugovoru o osnivanju dru

š

tva. 

 

 

1.4. Poslovo

đ

enje orta

č

k

im dru

š

tvom 

 

 

Svaki ortak ima 

ovlaš

ć

enje za obavljanje radnji u redovnom poslovanju dru

š

tva 

(posl

ovo

đ

e

nje).

 

Postoje radnje koje ne spadaju u redovno poslovanje dru

š

tva i one se mogu 

obavljati samo uz saglasnost svih ortaka, ako se ugovorom o osnivanju druga

č

ije ne 

odredi . 

Ako je ugovorom o osnivanju odr

e

đ

e

no da poslovo

đ

e

nje 

vrši

 jedan ili vi

š

ortaka, ostali ortaci nemaju 

ovlaš

ć

enje za poslov

o

đ

e

nje. 

Ako pravo na poslovo

đ

enje imaju svi ortaci orta

č

k

og dru

š

tva ili vi

š

e njih, svaki 

od tih ortaka ima pravo da postupa samostalno , ali se drugi ortak mo

ž

e usprotiviti 

preduzimanju od

re

đ

e

ne radnje. U tom slu

č

aju  radnja ne mo

ž

e biti preduzeta. 

Ako je ugovorom o osnivanju dru

š

tva odr

e

đ

e

no da ortaci dru

š

tva 

ovlaš

ć

eni za 

poslovo

đ

enje mogu postupati samo zajedno  za svaki posao potrebna je saglasnost svih 

ortaka dru

š

tva 

ovlaš

ć

enih za poslovo

đ

enje. Me

đ

utim, ako postoji opasnost nastupanja 

š

tete dru

š

tvu od odlaganja posla, onda nije potrebna saglasnost svih ortaka 

poslovo

đ

enja. Svaki od ortaka 

duž

an je da postupa po instrukcijama svakog od ostalih 

ortaka 

ovlaš

ć

enih za po

slovo

đ

e

njem. Za slu

č

aj da   jedan ortak smatra da instrukcija 

drugog   ortaka   nije   primerena,   o   tome   oba

veš

tava   sve   ortake   o

vlaš

ć

ene   za 

p

oslovo

đ

enje radi zajedni

č

k

og odlu

č

ivanja, osim ako bi odlaganje rednje prouzrokovalo 

š

tetu dru

š

tvu. Tada mo

ž

e postupati samostalno, ali je d

an da o tome obavesti sve 

ostale ortake 

ovlaš

ć

ene za poslovo

đ

enje. 

Ortak ort

a

č

kog dru

š

tva koji je 

ovlaš

ć

en

 na poslov

o

đ

e

nje mo

ž

e preneti pravo na 

poslovo

đ

enje na tre

ć

e lice, ako se sa tim saglase svi 

č

lanovi dru

š

tva. Ako je pravo na 

poslovo

đ

enje preneto na tre

ć

e lice, ortak ort

a

č

kog dru

š

tva odgovara  za radnje tog lica, 

kao da ih je sam preuzeo. 

Ortak ort

a

č

kog dru

š

tva koji je 

ovlaš

ć

en za poslovo

đ

e

nje, mo

ž

e odustati od 

poslovo

đ

enja, ako za to postoji opravdan razlog. U tom slu

č

aju ortak pisanim putem 

ob

aveš

tava ostale ortake dru

š

tva o nameri da otka

ž

ovlaš

ć

enje za poslo

vo

đ

e

nje kako 

bi omogu

ć

io ostalim ortacima da preduzmu ili organizuju preduzimanje radnji iz 

redovnog poslovanja dru

š

tva. Ako bi ortak postupio suprotno i, recimo, 

neblagovremeno otkazao p

oslovo

đ

enje bio bi du

ž

an da dru

š

tvu nadoknadi time 

prouzrokovanu 

š

tetu. Pored otkaza poslov

o

đ

e

nja, 

ovlaš

ć

enje za poslov

o

đ

e

nje mo

ž

e se 

oduzeti ortaku. To se 

č

ini odlukom nadle

ž

nog suda po tu

ž

bi dru

š

tva ili svakog od ortaka 

ako se utvrdi da za to postoje opravdani razlozi, a naro

č

ito: nesposobnost ortaka da 

pravilno vodi poslove dru

š

tva i u slu

č

aju te

ž

e povreda du

žn

osti prema dru

š

tvu. 

background image

Privredno pravo 

76

obaveze dru

š

tva celokupnom svojom li

č

nom imovinom, a poverilac slobodno bira od 

kojeg 

ć

e se ortaka dru

š

tva naplatiti, od jednog, vi

š

e njih ili od svih njih istovremeno. 

Ovakva odgovornost ortaka dru

š

tva za njegove obaveze postoji samo ako postoji i 

obaveze   dr

ušt

va   prema   tre

ć

em   licu,   usled  

č

ega  je  odgovornost  ortaka  dru

š

tva 

akcesorne prirode, postoji uz obavezu dru

š

tva kao glavnog du

žn

ika. Ort

a

č

ko dru

š

tvo 

zbog ovakve odgovornosti njegovih ortaka i drugih obele

ž

ja,   prestavlja  vrlo  povoljan 

oblik statusnog organizovanja ortaka za obavljanje od

re

đ

ene privredne delatnosti pod 

zajedni

č

k

om  poslovnim  imenom.  Prema  tre

ć

im licima  ort

a

č

ko  dru

š

tvo je  privla

č

no 

zbog visokog stepena jemstva ortaka dru

š

tva (solidarna odgovornost) za obaveze 

dru

š

t

va, š

to ovakvom dru

š

tvu daje veliku kreditnu sposobnost. Unutar samog dru

š

tva, 

ono  predstavlja 

č

vrstu zajednicu rada, kapitala i poslovnog rizika ortaka, kao osniva

č

dru

š

tva. 

Zakonom o privrednim dru

š

tvima 

(

č

lan 124.) u

re

đ

e

na je i z

tita poverilaca 

ortaka, kako bi se istakla jo

š ve

ć

a pravna sigurnost u ovaj oblik privrednog dru

š

tva. 

 
 

1.6. Isklju

č

enje i istupanje ortaka iz dru

š

tva 

 

 

Ortak m

e slobodno, bez ograni

č

enja,   da istupi iz dru

š

tva, podno

š

enjem 

ob

aveš

tenja o istupanju ostalim 

č

lanovima. Predvi

đ

eno je da se zahtev podnosi 

najmanje 

šest

 meseci pre isteka poslovne godine, ako ugovorom o osnivanju nije 

druga

č

ije odre

đ

eno. Ukoliko je zahtev dat u zakonskom roku (

šest

 meseci pre isteka 

poslovne godine) istupa iz dru

š

tva istekom poslovne godine. 

Posledica istupanja ortaka iz dru

š

tva je da njegov udeo biva raspor

e

đ

en 

srazmerno na preostale ortake, ako ugovorom o osnivanju nije druga

č

ije od

re

đ

eno. Sa 

druge strane, dru

š

tvo je du

ž

no da u roku od 

šest

 meseci od dana istupanja ortaku koji 

je istupio iz dru

š

tva u novcu isplati ono 

š

to bi on primio u slu

č

aju likvidacije dru

š

tva, na 

dan istupanja, ne uzimaju

ć

i u obzir teku

ć

e i nez

avrše

ne poslove. Me

đ

u

tim, ako je 

vrednost imovine dru

š

tva na dan istupanja nedovoljna za pokri

ć

e obaveza dru

š

tva 

ortak  ima  obavezu  da  isplati  dru

š

tvu  nepokriveni  iznos,  srazmerno  svom  udelu  u 

dru

š

tvu i to u roku od 

š

est meseci, ako ugovorom nije odr

e

đ

en 

drugi rok. 

Č

lan

 koji je istupio iz dru

š

tva ima solidarnu odgovornost za obaveze nastale do 

istupanja iz dru

š

tva. Ta obaveza se gasi istekom roka od pet godina od istupanja iz 

dru

š

tva. 

Š

ta se d

ešava

 sa posledicama poslova koji nisu za

vrše

ni u momentu istupanja iz 

dru

š

tva? 

Ortak koji je istupio iz dru

š

tva ima pravo da 

u

č

estvuje u dobiti i gubitku iz 

poslova koji nisu bili za

vrše

ni, ako ugovorom o osnivanju nije druga

č

ije od

re

đ

eno. 

Ortak koji je istupio iz dru

š

tva mo

ž

e na kraju svake godine da tra

ž

i da se napravi 

ob

ra

č

un o poslovima za

vrše

nim u toj godini i da mu se podnese iz

veš

taj o poslovima 

koji nisu z

avrš

eni. 

 

 

1.7. Nastavljanje 

dru

š

tva sa naslednicima 

Privredno pravo 

77

Postoji vi

š

e opcija oko pravnog p

oložaja

 udela posle smrti ortaka. 

Prva mogu

ć

n

ost, zakonom propisana, ako ugovorom nije n

to drugo 

predvi

đ

eno, je da se udeo srazmerno deli na preostale ortake. Druga   mogu

ć

nost 

odnosi se na slu

č

aj  kada  je  ugovorom  iz

me

đ

u

 ortaka predvi

đ

eno da udeo pripada 

naslednicima,  a  naslednici  ne  

ž

ele  da  prihvate  udeo.  I  u  ovom  slu

č

aju  udeo  se 

srazmerno deli na preostale ortake. Tre

ć

a mogu

ć

nost, ako je ugovorom predvi

đ

eno da 

udeo pripada naslednicima je da oni prihvate svoj udeo. Naslednici   nastavljaju da 
posluju sa preostalim ortacima, ali oni mogu zahtevati da se ort

a

č

ko dru

š

tvo promeni 

pravnu formu u komanditno dru

š

tvo, a da oni steknu status komanditora. Na ovaj 

n

a

č

in

 naslednici ne preuzimaju obavezu da odgovaraju za obaveze dru

š

tva celokupnom 

svojom imovinom. 

Mogu

ć

e je da preostali ortaci ne prihvate da dru

š

tvo promeni pravnu formu i 

postane komanditno dru

š

tvo. U tom slu

č

aju naslednici stupaju na mesto preminulog 

ortaka. 

background image

Privredno pravo 

79

Komanditno  dru

š

tvo  kao  statusni  oblik  obavljanja  odr

e

đ

e

ne  privredne 

delatnosti pod zajedni

č

kim poslovnim imenom, je pogodan   za za komanditore za 

plasiranje kapitala u od

re

đ

e

nu delatnost. To su   lica koja se ne bave poslovanjem 

dru

š

tva, v

e

ć

 to 

č

ine radi uve

ć

anja svog kapitala. Nasuprot njima, u komanditnom 

dru

š

tvu   su   lica   koja,   po   pravilu,   ne   ula

ž

u   kapital   u   dru

š

tvo,   ali   imaju   znanja   i 

sposobnosti za usp

no organizovanje i vo

đ

e

nje poslovanja u toj delatnosti 

(komplementari). Na taj n

a

č

in

 komanditno dru

š

tvo predstavlja pogodan spoj dveju 

vrednosti - vrednosti kapitala, s jedne strane, i vrednosti menad

ž

erskih sposobnosti, s 

druge strane. 

Komanditno dru

š

tvo sadr

ž

i u sebi pravna obele

ž

ja i ort

a

č

kog dru

š

tva i dru

š

tva 

sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u. Status komplementara je isti kao i status 

č

lanova 

ort

a

č

kog dru

š

tva. Zato se na komplementare u komanditnom dru

š

tvu primenjuju 

odredbe Zakona o privrednim dru

š

tvima koje se odnose na ortake u ort

a

č

kom dru

š

tvu. 

Komanditno dru

š

tvo, mo

ž

e u od

re

đ

e

nim situacijama lako promeniti oblik u 

ort

a

č

ko dru

š

tvo ili u dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u. 

Komanditno dru

š

tvo ne prestaje u slu

č

aju smrti komanditora, kao ni u slu

č

aju 

prestanka komanditora koji nije fizi

č

k

o lice. U ovom slu

č

aju na njegovo mesto stupaju 

naslednici komanditora, odnosno pravni sledbenici.  Ako iz komanditnog dru

š

tva istupe 

svi komplementari, a najmanje jedan novi komplementar nije primljen u roku od 

šest 

meseci  od  dana  istupanja  poslednjeg  komplementara,  komanditori  mogu  u  tom 
mesecu doneti jednoglasnu odluku o promeni pravne forme u dru

š

tvo s ograni

č

enom 

odgovorn

ć

u ili akcionarsko dru

š

tvo, u skladu sa zakonom. Ako komanditori ne 

postupe na n

a

č

ini

 i u roku kako zakon predvi

đ

a, pokre

ć

e se postupak likvidacije 

komanditnog dru

š

tva. 

Ako iz komanditnog dru

š

tva istupe svi komanditori, komanditno dru

š

tvo m

nastaviti da posluje kao ort

a

č

ko dru

š

tvo ili kao preduzetnik, u zavisnosti od broja 

komplementara  koji su ostali u komanditnom dru

š

tvu. Ako komplementari ne donesu 

odluku u roku od 

še

st meseci pokre

ć

e se postupak prinudne likvidacije. 

 

 

2.2. Osnivanje 

dru

š

tva 

 

 

Kao  

š

to  je  

ve

ć

 

 iz

lože

no,  komanditno  dru

š

tvo  osnivaju  dve  vrste  osniva

č

a: 

komplementari i komanditori. 

Komanditno dru

š

tvo se osniva  osniva

č

k

im aktom, ugovorom izme

đ

u osniva

č

a. 

Osniva

č

k

im aktom se   u

re

đ

uju

 sva bitna pitanja za osnivanje i rad dru

š

tva: podaci o 

osniva

č

ima i to li

č

no ime i prebivali

š

te svakog fizi

č

k

og lica, jedinstveni mati

č

ni broj i 

prebivali

š

te komplementara, odnosno komanditora, koje je d

oma

ć

pravno lice, 

odnosno broj p

asoša

 ili drugi identifikacioni broj ili preb

ivališ

te komplementara, 

odnosno komanditora koje je strano fizi

č

k

o lice; poslovno ime, mati

č

ni broj i sedi

š

te 

pravnog lica komplementara i komanditora koje je d

oma

ć

pravno lice, odnosno broj 

registracije ili drugi identifikacioni broj i sedi

š

te ortaka koji je stano pravno lice; 

poslovno ime i sed

te dru

š

tva;  prete

ž

na delatnost dru

š

tva; ozn

a

č

enje vrste i vrednosti 

uloga svakog osniva

č

a i druge elemente od zna

č

aja za   dru

š

tvo. Ugovor o osnivanju 

obavezno sadr

ž

i i oznaku koji je 

č

lan dru

š

tva komplementar, a koji  komanditor. 

Komanditno dru

š

tvo d

no je da vodi evidenciju podataka o 

č

lanovima dru

š

tva 

u skladu sa 

č

lanom 144. Zakona o privrednim dru

š

tvima, koji se odnosi na dru

š

tvo sa 

ograni

č

enom odgovorno

š

ć

u. 

Privredno pravo 

80

Osniva

č

i u komanditno dru

š

tvo unose svoje uloge. Ulog komanditora u 

komanditno dru

š

tvo mo

ž

e biti nov

č

ani i nenov

č

ani , uklju

č

uju

ć

i i iz

vrše

ni rad i usluge u 

komanditnom dru

š

tvu. Analogno ort

a

č

kom dru

š

tvu ulog komplementara m

e biti u 

novcu, stvarima i pravima , kao i u radu ili uslugama i to kako u iz

vrš

enim tako i u onim 

koje tek treba da budu iz

vrše

ne. Komanditor m

e slobodno preneti svoj ulog na 

drugog komanditora ili tr

e

ć

e

 lice. 

 

 

2.3. Upravljanje 

dru

š

tvom 

 

 

Komplementari, jedan ili vi

š

e njih, vode poslove komanditnog dru

š

tva, odnosno 

vrše

 poslovo

đ

enje dru

š

tvom. 

Komanditori ne mogu vr

ši

ti  ni p

oslovo

đ

e

nje, a ni zastupati komanditno dru

š

tvo 

prema tre

ć

im licima. 

Ove zakonske odredbe jasno razlikuju komplementare i komanditore. Jedni 

imaju pravo na poslovo

đ

enje i zastupanje dru

š

tva prema tre

ć

im licima, dok drugi samo 

unose svoj kapital od kog o

č

ekuju dobit. 

Izuzetno, komanditor se mo

ž

e usprotiviti preduzimanju radnji ili zaklj

u

č

enju 

poslova od strane komplementara koji su van redovnog poslovanja dru

š

tva, u kom 

slu

č

aju komplementar ne mo

ž

e preduzeti tu radnju odnosno zaklju

č

iti taj posao. 

Komandir mo

ž

e dobiti prokuru odlukom svih komplementara. 

Zakonom o privrednim dru

š

tvima 

(

č

lan 132.) predvi

đ

en je n

a

č

in

 nadzora 

komanditora nad radom komanditnog dru

š

tva imaju

ć

i u vidu da on nije neposredno 

uklju

č

en u p

oslovo

đ

e

nje i upravljanje dru

š

tvom. Ovim 

č

lanom omogu

ć

en mu je uvid u 

kopije god

njeg finansijskog iz

veš

taja i uvid u poslovne knjige i dokumenta dru

š

tva. 

Ovo svoje  pravo, ako  mu nije omogu

ć

eno u redovnom postupku, mo

ž

e ostvariti i 

putem suda u vanparni

č

nom postupku. Ovaj postupak pred sudom je hitan i sud je 

du

ž

an da odluku donese u roku od osam dana od dana prijema zahteva. 

 

 

2.4. Prava 

obavez

č

l

anova dru

š

tva 

 

 

Komanditorima se 

udeo u dobiti 

isp

la

ć

uje

 srazmerno visini njegovog udela. 

M

e

đ

utim ovo su dispozitivne odredbe i osniva

č

i ih  mogu menjati i na drugi n

a

č

in 

urediti ovu oblast. 

Kada se govori o obavezama 

č

lanova komanditnog dru

š

tva, onda u pogledu 

odgovornosti  tak

o

đ

 postoje  razlike.  Neke  od  njih  su  

ve

ć

 

 navedene.  

Za  obaveze 

dru

š

tva prema tre

ć

im licima isklj

u

č

ivo odgovaraju komplementari, dok komanditori 

snose rizik do iznosa svog uloga. 

Komanditor tak

o

đ

e

 odgovara ako nije uneo svoj 

osniva

č

k

i  ulog  u  komanditno  dru

š

tvo,  do  visine  uloga  koji  nije  uneo  na  vreme  u 

dru

š

tvo. Ako je uneo udeo, on odgovara samo do visine svog osniva

č

kog uloga. 

Komanditor   kao   komplementar odgovara ako je njegovo ime, uz njegovu saglasnost 
uneto  u  poslovno  ime      komanditnog  dru

š

tva.      Komanditor  odgovara  kao 

komplementar   i   ako   je   suprotno   zakonskoj   zabrani   vodio   poslove   komanditnog 
dru

š

tva. 

Novi   komanditor   odgovara   i   za   obaveze   koje   su   nastale   pre   njegovog 

pristupanja dru

š

tvu. 

background image

Privredno pravo 

82

dru

š

tava predstavljaju velike prekomorske kolonijalne kompanije, osnovane po

č

etkom 

XVII veka (Npr. holandska Isto

č

noindijska kompanija iz 1602. godine, zatim francuska 

Isto

č

noindijska kompanija iz 1604. godine, engleska Isto

č

noindijska kompanija iz 1612. 

godine i druge). 

Prvo akcionarsko dru

š

tvo u Srbiji je osnovano   1869. godine. Bila je to 

„P

rva 

Srpska  Banka

“.  P

rvi  zakon,  Zakon  o  akcionarskim  dru

š

tvima  u  Srbiji,  donet  1896. 

godine, imao je  sli

č

nosti sa ugarskim, francuskim i  n

ema

č

kim trgova

č

k

im zakonikom. 

Bio je pripremljen 1937. godine Trgova

č

k

i zakonik za Kraljevinu Jugoslaviju. Njim su 

bila obuhva

ć

ena i akcionarska dru

š

tva, ali zbog d

oga

đ

aja

 koji su   nastupili u svetu, 

nikada nije stupio na snagu. 

Akcionarska dru

š

tva su najva

žn

iji oblik privrednih dru

š

tava sa stanovi

š

ta 

pribavljanja kapitala, jer postoji mogu

ć

nost koncentracije kapitala u dru

š

tvu iz brojnih 

manjih izvora, od akcionara. M

e

đ

utim, akcionarska dru

š

tva nisu najbrojnija dru

š

tva 

kapitala. Daleko su brojnija dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u. 

Prema podacima Agencije za privredne registre pre dono

še

nja Zakona o 

privrednim dru

š

tvima 2011. godine, u Srbiji je dru

š

tava sa ograni

č

enom odgovorno

š

ć

bilo   100.076,      otvorenih   akcionarskih   dru

š

tava  2.026  a  zatvorenih  akcionarskih 

dru

š

tava 346. Znatno ve

ć

i broj dru

š

tava sa ograni

č

enom odgovorno

š

ć

u ne zna

č

i da 

najzna

č

ajniji   deo privrednog kapitala nije 

„sm

e

š

teno

 upravo u akcionarska dru

š

tva. 

Po pravilu, najve

ć

e srpske kompanije su organizovane kao akcionarska dru

š

tva.

 

Akcionarsko dru

š

tvo ima svoju imovinu koja je 

odvojena 

od imovine akcionara. 

Akcionari kupuju od akcionarskog dru

š

tva akcije koje je to dru

š

tvo izdalo, un

ose

ć

i

 tako 

u dru

š

tvo svoje uloge, koji mogu biti u  novcu, stvarima i pravima izra

ž

enim u nov

č

anoj 

vrednosti. 

Akcionarsko dru

š

tvo za svoje obaveze 

odgovara 

celokupnom svojom imovinom. 

Akcionari ne odgovaraju za obaveze akcionarskog dru

š

tva. Oni su samo du

žn

i da unesu 

svoj ulog kojim su kupili akcije. 

U ekonomskom pogledu, akcionarsko dru

š

tvo je najzn

a

č

aj

niji tip trgova

č

k

og 

dru

š

tva koje je po svojoj organizaciji i obliku podesno za formiranje i koncentraciju 

kapitala, pa je po tom osnovu i glavni oblik multinacionalnih kompanija i strukture 

me

đ

unarodnih holdinga. 

Novi Zakon o privrednim dru

š

tvima sasvim je normativno pribli

ž

io n

aša 

akcionarska  dru

š

tva  evropskom  zakonodavstvu.  To  

ć

e  sigurno  stvoriti  bolje 

razumevanje stranaca za n

aš 

privredni sistem, ali i bolje razumevanje n

ih privrednika 

normi stranog kompanijskog prava. 

 

 

3.2. Osnivanje 

dru

š

tva 

 

 

Akcionarsko dru

š

tvo mogu osnovati fizi

č

k

a i pravna lica, dom

a

ć

a

 i strana. 

Akcionarsko dru

š

tvo, kao i sva privredna dru

š

tva, osniva se osniv

a

č

kim aktom. 

Akcionarsko dru

š

tvo pored osniva

č

k

og akta 

ima i statut 

kojim se bli

ž

e u

re

đ

u

je 

poslovanje i upravljanje dru

š

tvom. Statut je prema ranijem zakonu bio fakultativan akt 

akcionarskog dru

š

tva, dok je on sada obavezan. 

Akcionarsko  dru

š

tvo  se  osniva     potpisivanjem  osniva

č

k

og  akta  dru

š

tva  od 

strane akcionara (osniv

a

č

a

). Potpisi na osniva

č

kom aktu se overavaju u skladu sa 

zakonom   kojim   se   ure

đ

uje 

 overa  potpisa.  Pored  osniva

č

k

og  akta,  akcionari  koji 

osnivaju dru

š

tvo prilikom osnivanja potpisuju i prvi statut dru

š

tva. 

Privredno pravo 

83

Zakonom je propisana sadr

ž

ina osniva

č

k

og akta akcionarskog dru

š

tva 

(

č

l. 265). 

Osniva

č

k

i akt sadr

ž

i: 

1)   ime, jedinstveni mati

č

ni broj i preb

ivalište

 akcionara koji je d

oma

ć

e

 fizi

č

k

lice, odnosno ime, broj p

asoša

 ili drugi identifikacioni broj i prebivali

š

te 

akcionara koji je strano fizi

č

k

o lice, odnosno poslovno ime, mati

č

ni broj i 

sed

te akcionara koji je d

oma

ć

pravno lice, odnosno poslovno ime, broj 

registracije ili drugi identifikacioni broj i sedi

š

te akcionara koji je strano 

pravno lice; 

2)   poslovno ime i sed

te dru

š

tva; 

3)   prete

ž

nu delatnost dru

š

tva; 

4) ukupan  iznos  nov

č

anog  uloga,  odnosno  nov

č

anu  vrednost  i  opis 

nenov

č

anog uloga svakog od akcionara koji osnivaju dru

š

tvo, roku uplate, 

odnosno unosa uloga; 

5)   podatke o akcijama koje upisuje svaki akcionar koji osniva dru

š

tvo i to: broj 

akcija,  njihovu  vrstu  i  klasu,  njihovu  nominalnu  vrednost,  odnosno  kod 
akcija bez nominalne vrednosti deo osnovnog kapitala za koji su one izdate; 

6)   izjavu   osniva

č

a   da   osnivaju   akcionarsko   dru

š

tvo   i   preuzimaju   obavezu 

uplate odnosno unosa uloga po osnovu upisanih akcija. 

 

Pored osniva

č

k

og akta akcionari koji osnivaju dru

š

tvo usvajaju i prvi statut, koji 

pored osnovnih elemenata statuta mo

ž

e sadr

ž

avati i odredbu kojom se imenuju 

direktori, odnosno 

č

lanovi nadzornog odbora. 

Minimalni osniva

č

k

i kapital akcionarskog dru

š

tva mora biti najmanje u visini 

3.000.000,00 dinara, osim ako je posebnim zakonom predvi

đ

en ve

ć

i iznos. 

Za one upisane akcije koje se u skladu sa osniva

č

k

im aktom up

la

ć

u

ju u novcu 

neophodno je da se uplata iz

vrši

 pre registracije osnivanja dru

š

tva. Uplata se vr

ši 

 na 

privremeni 

ra

č

un otvoren kod poslovne banke u Republici Srbiji. Prema Zakonu, 

minimalan iznos koji akcionari osniva

č

i up

la

ć

u

ju pre registracije dru

š

tva iznosi 25% 

osnovnog kapitala. 

Prvim statutom mo

ž

e se odrediti da dru

š

tvo snosi odr

e

đ

e

ne stvarno nastale 

tro

š

kove po osnovu osnivanja dru

š

tva ili da akcionari koji osnivaju dru

š

tvo imaju pravo 

na  naknadu  tih  tr

kova  od  dru

š

tva,  u  kom  slu

č

aju  se  ut

vr

đ

uje  

najv

iši 

 iznos  tih 

tro

š

kova. 

U  prvom  statutu  dru

š

tva  se  navode  i  posebne  pogodnosti  koje  se  daju 

pojedinim akcionarima ili tre

ć

im licima i navode se vrste pogodnosti, kao i   period na 

koji se daju, uklju

č

uju

ć

i i lica kojima se daju. 

Posle odr

ž

ane osniva

č

k

e skup

š

tine akcionarsko dru

š

tvo, uz kompletnu 

dokumentaciju, se upisuje u   registar kada sti

č

e svojstvo pravnog lica. Registracija 

podataka o privrednom dru

š

tvu i objavljivanje registracije 

vrši

 se u skladu sa zakonom 

kojim se u

re

đ

uje

 registracija privrednih subjekata. 

 

 

3.3. 

Akcije i druge hartije od vrednosti 

 

 

Akcija je hartija od vrednosti koju izdaje akcionarsko dru

š

tvo. Osnovni kapital 

akcionarskog dru

š

tva je ut

vr

đ

en

 i podeljen na akcije. Akcionarsko dru

š

tvo, izdaje akcije 

radi prikupljanja potrebnih sredstava za poslovanje dru

š

tva. Akcije se izdaju prilikom 

background image

Privredno pravo 

85

akcionarskog dru

š

tva, kao njenog izdavaoca. Prava iz akcije (imovinsko pravna i li

č

no 

pravna) zavise od vrste, odnosno roda akcije. Dakle, iz svake akcije proizilaze od

re

đ

e

na 

prava za njenog imaoca, ali obim i sadr

ž

ina tih prava zavise od toga o kojoj se vrsti, 

odnosno rodu akcija radi. 

Akcija kao hartija od vrednosti sastoji se iz dva dela. Prvi deo akcije je osnovna 

isprava ili 

pla

š

t

. Drugi deo akcije se sastoji iz 

kuponskog tabaka 

(kuponski arak) koji 

sadr

ž

i kupone za naplatu dividende. Bitni elementi p

laš

ta i kuponskog   tabaka bi

ć

iz

lože

ni u delu o hartijama od vrednosti. 

Prema  redosledu izdavanja, akcije mogu biti osniva

č

k

e akcije prve emisije i 

akcije narednih emisija. 

Svaka akcija daje pravo glasa srazmerno nominalnoj vrednosti akcije. 
Akcija m

e imati jednog ili vi

š

e vlasnika i oni predstavljaju suvlasnike date 

akcije. Suvlasnici akcije smatraju se jednim akcionarom u odnosu prema dru

š

tvu. 

Akcionarsko dru

š

tvo mo

ž

e podeliti svaku akciju na ve

ć

i broj akcija ili spojiti vi

š

akcija u jednu. Iako se na taj n

a

č

in menja nominalna vrednost jedne akcije, ne menja se 

osnovni kapital dru

š

tva, niti ukupna vrednost akcija jednog akcionara. 

Nominalna vrednost akcije je vrednost koja je kao takva ut

vr

đ

ena odlukom o 

izdavanju akcija. 

Tr

žiš

na vrednost akcija javnog akcionarskog dru

š

tva ut

vr

đ

u

je se na regulisanom 

tr

ž

i

š

tu kapitala. Izuzetno, tr

žiš

na vrednost akcija javnog akcionarskog dru

š

tva m

e se 

utvrditi putem procene (

č

lan 51.). 

Emisiona cena akcije je vrednost po kojoj se izdaju akcije i utvr

đ

uju se odlukom 

o izdavanju akcija. 

Prenos akcija je slobodan , osim ako je statutom prenos ograni

č

en pravom 

pre

č

e kupovine ostalih akcionara ili prethodnom saglasn

ć

u dru

š

tva. U akcionarskim 

dru

š

tvima koja nisu javna prenos akcija se 

vrši 

 ugovorom koji se zaklju

č

uje u pisanoj 

formi i overava u skladu sa zakonom kojim se ure

đ

uje

 overa potpisa. Za razliku od ovih 

dru

š

tava, prenos akcija u javnim akcionarskim dru

š

tvima 

vrši

 se u skladu sa zakonom 

kojim se u

re

đ

uje

 tr

žiš

te kapitala. 

Statutom ili odlukom o izdavanju akcija prenos prava iz akcija se mo

ž

e ograni

č

iti 

ili ukinuti. Ta mogu

ć

nost ne postoji kod javnog akcionarskog dru

š

tva. 

Akcionarsko dru

š

tvo mo

ž

e st

e

ć

i

 i 

sopstvene akcije

. Sopstvene akcije su akcije 

koje je dru

š

tvo steklo od svojih akcionara. Pod zakonom predvi

đ

enim uslovima dru

š

tvo 

m

e sticati sopstvene akcije neposredno ili preko tre

ć

eg lica koje akcije sti

č

e u svoje 

ime, a za r

a

č

un

 dru

š

tva. Sopstvene akcije ne daju pravo glasa, niti pravo na dividendu 

ili druga primanja, a ne mogu biti ni osnov za p

la

ć

a

nje akcionarima, osim u slu

č

aju 

smanjenja  kapitala.  Sopstvene  akcije  koje  je  dru

š

tvo  steklo,  du

ž

no je da  raspodeli 

licima ut

vr

đ

e

nim u odluci o sticanju u roku od godinu dana od dana sticanja. Dru

š

tvo 

m

e, na osnovu odluke odbora direktora, odnosno nadzornog odbora, ako je 

upravljanje  dru

š

tvom  dvodomno,  da  donese  odluku  o  otu

đ

enju  sopstvenih  akcija. 

Pravo pre

č

e kupovine imaju akcionari tog akcionarskog dru

š

tva. 

Po

š

to se u na

š

em pravu u

re

đ

uje

 samo sadr

ž

ina, a ne i forma akcije sa stanovi

š

ta 

izgleda, akcionarsko dru

š

tvo  koje  izdaje  akciju,  samo  ur

e

đ

uje odnosno odlu

č

uje o 

spoljnom izgledu akcije. U praksi se to n

aj

č

ć

e radi sli

č

n

om tehnikom kao i izrada 

nov

č

anica. Me

đ

utim, sa razvojem tehn

ološ

kih sistema, razvojem tr

žiš

ta hartija od 

vrednosti, akcije se u formalnom smislu sve vi

š

e zamenjuju 

ra

č

unarskim zapisima u 

kompjuterskom sistemu. 

Privredno pravo 

86

Akcionarsko dru

š

tvo mo

ž

e emitovati, osim akcija i druge hartije od vrednosti, 

uklju

č

uju

ć

i  i  zamenjive  obveznice  i  varante,  ako  osniva

č

k

im   aktom   dru

š

tva   nije 

druga

č

ije od

re

đ

eno. Zamenjive obveznice su obveznice koje imaocu, pod uslovima 

ut

vr

đ

e

nim odlukom o izdavanju, daju pravo na zamenu za obi

č

ne akcije dru

š

tva. Pod 

varantima se podrazumevaju hartije od vrednosti koje njihovom imaocu daju pravo na 
sticanje odre

đ

enog broja akcija od

re

đ

ene vrste i klase i po odre

đ

enoj ceni. 

Zamenjive obveznice i varanti ne mogu se izdati ako broj obi

č

nih akcija na koje 

daju pravo, zajedno sa ukupnim brojem obi

č

nih akcija na koje daju pravo 

ve

ć

 izdate 

zamenjive obveznice i varanti, prelazi ukupan broj odobrenih obi

č

nih akcija. Izuzetno, 

skup

š

tina mo

ž

e doneti odluku o uslovnom pove

ć

anju osnovnog kapitala. 

Emisiona cena zamenljivih obveznica i varanta je vrednost po kojoj se izdaju 

zamenjive obveznice i varanti i ut

vr

đ

u

je se odlukom o njihovom izdavanju. 

 

 

3.4. 

Prava i obaveze akcionara 

 

 

Prava akcionara ut

vr

đ

u

ju se osniva

č

k

im aktom, statutom dru

š

tva i zakonom. 

Ova prava akcionara proizilaze iz akcije, odnosno iz prava na akciju. Lice koje je vlasnik 
akcija  kao  hartije  od  vrednosti  (isprave)  smatra  se  akcionarom  i  kao  takav  ima 
od

re

đ

ena prava iz akcije (prava akcionara). O 

vrše

nju tih prava akcionar odlu

č

uje 

slobodno i samostalno.  Obim prava pojedinih akcionara zavisi u n

a

č

elu

 od vrednosti 

akcija koje akcionar poseduje. Za n

ajve

ć

deo prava akcionara va

ž

i pravilo srazmernosti 

obima tih prava i nominalne vrednosti akcija koje akcionar poseduje, pri 

č

emu 

postojanje  pojedinih  prava  zavisi  od  vrste  akcija  koje  poseduje  akcionar.  Prava 
akcionara se mogu podeliti na imovinska i korporacijska prava akcionara. 

a) Imovinska 

prava akcionara za predmet imaju od

re

đ

enu imovinsku vrednost. 

U imovinska prava akcionara spada naro

č

ito: pravo na udeo u god

njoj dobiti dru

š

tva 

posle  njenog  oporezivanja  (pravo  na  dividendu)   srazmerno  nominalnoj   vrednosti 
akcija, zatim, pravo u 

u

č

ć

a

 u raspodeli likvidacionog vi

šk

a po likvidaciji dru

š

tva ili 

st

e

č

aj

ne mase u skladu sa zakonom koji u

re

đ

uje o

blast st

e

č

aj

a, pravo pr

e

č

eg

 sticanja 

obi

č

nih akcija i drugih finansijskih instrumenata zamenljivih za obi

č

ne akcije, iz novih 

emisija, pravo raspolaganja akcijama svih vrsta u skladu sa zakonom. 

Dividenda se mo

ž

e p

la

ć

ati u novcu ili u akcijama dru

š

tva, u skladu sa odlukom o 

isplati dividende. Ako statutom nije druga

č

ije od

re

đ

eno, dru

š

tvo m

e p

la

ć

ati 

privremenu dividendu (

me

đ

udividendu) u bilo koje vreme iz

me

đ

u

 redovnih sednica 

skup

š

tine,   pod   uslovom   da   su   zadovoljeni   zakonski  uslovi  za  to.  Ti  uslovi  se 

prvenstveno odnose na finansijske izve

š

taje koji pokazuju da je dru

š

tvo u periodu za 

koji se isp

la

ć

uje

 dividenda ostvarilo dobit, kao i da 

me

đ

udividenda koja se isp

la

ć

uje

 nije 

ve

ć

a od ukupne dobiti koji je ostvaren za prethodnu poslovnu godinu. 

Statutom dru

š

tva mo

ž

e se odrediti dan, ili metod njegovog od

re

đ

i

vanja na koji 

se ut

vr

đ

u

je spisak akcionara koji imaju pravo na dividendu, odnosno pravo na isplatu 

po osnovu smanjenja kapitala ili po osnovu likvidacionog ostatka. Taj dan se naziva 

dan dividende

Akcionar ili sa njim povezano lice mo

ž

e dru

š

tvu dati zajam u svako doba, u 

skladu sa zakonom. Me

đ

u

tim, obezb

e

đ

enje tog zajma, koje daje dru

š

tvo, u trenutku 

kada je bilo nesposobno za p

la

ć

a

nje ili u roku od godinu dana pre dana otvaranja 

st

e

č

aja

 nad dru

š

tvom ne proizvodi pravno dejstvo u postupku st

e

č

aja

 nad dru

š

tvom 

background image

Privredno pravo 

88

3.5. Organi 

dru

š

tva i upravljanje dru

š

tvom 

 

 

Zavisno od vrste upravljanja za koju su se don

oše

njem   statuta opredelili 

akcionari upravljanje dru

š

tvom mo

ž

e biti organizovano kao jednodomno ili dvodomno. 

Promena vrste organizacije upravljanja 

vrši se

 izmenom statuta. 

Ako je upravljanje organizovano kao jednodomno organi dru

š

tva su: 

1)   skup

š

tina; 

2)   jedan ili vi

š

e direktora, odnosno odbor direktora 

Ako je upravljanje organizovano kao dvodomno organi dru

š

tva su: 

1)   skup

š

tina; 

2)   nadzorni odbor; 
3)   jedan ili vi

š

e iz

vrš

nih direktora, odnosno iz

vršni

 odbor. 

 

U jedno

č

lanom dru

š

tvu funkciju skup

š

tine 

vrši 

jedini akcionar dru

š

tva. 

 

3.5.1. 

Skupš

tina 

 

Skup

š

tina  je  obavezan  organ  i  kod  jednodomnog  i  dvodomnog  upravljanja. 

Kako je skup

š

tina akcionarskog dru

š

tva organ u obe vrste organizovanja upravljanja 

izdvojili smo je u izlaganju kao zajedni

č

k

i organ, a u nastavku 

ć

emo izlo

ž

iti i posebnosti 

jedne i druge vrste upravljanja. 

Skup

š

tinu 

č

ine svi akcionari dru

š

tva. U

č

estvovanje u radu skup

š

tine 

podrazumeva pravo akcionara da glasa o pitanjima o kojima glasa njegova klasa akcija, 
kao i pravo da u

č

estvuje u raspravi, uklju

č

uj

u

ć

i i pravo na podno

š

enje predloga, 

postavljanje pitanja koja se odnose na dnevni red skup

š

tine i dobijanje odgovora, u 

skladu sa statutom i poslovnikom. Statutom se, ipak, m

e ograni

č

iti minimalan broj 

akcija koje akcionar mora posedovati da bi li

č

no u

č

estvovao u radu skup

š

tine. To 

ograni

č

enje ne sme da bude ve

ć

e od  0,1% ukupnog broja akcija odgovaraju

ć

e klase. 

Dakle, svima koji imaju vi

š

e od 0,1% ukupnog broja akcija odgovaraju

ć

e klase mora se 

omogu

ć

iti li

č

no u

č

ć

e

 na skup

š

tini. Za one koji imaju manji procenat akcija ostaje 

mogu

ć

nost da kroz udru

ž

ivanje sa drugim akcionarima obezbede predstavljanje preko 

zajedni

č

k

og punomo

ć

nika ili da glasaju u odsustvu, u skladu sa zakonom. 

Dan akcionara je dan na koji se ut

vr

đ

uje

 spisak akcionara koji imaju pravo na 

u

č

ć

e

 u radu sednice skup

š

tine i pada na deseti dan pre dana odr

ž

avanja te sednice. 

Skup

š

tina akcionarskog dru

š

tva odlu

č

uje o najbitnijim pitanjima za rad i 

poslovanje dru

š

tva. To su pitanja koja se prema grupama 

ovlaš

ć

enja mogu svrstati u 

ona koja se ti

č

u   imovine dru

š

tva, usvajanju iz

veš

taja koja podnose organi koje bira 

skup

š

tina, odlu

č

uje o statusnom polo

ž

aju dru

š

tva, ima nadle

žn

osti po pitanju izbora i 

raz

reš

enja drugih organa i naknadama za njihov rad i druga 

ovlaš

ć

enja koja ne spadaju 

u jednu od ovih grupa. 

Prema Zakonu o privrednim dru

š

tvima skup

š

tina odlu

č

uje o sled

e

ć

im

 pitanjima: 

izmenama  statuta;  pov

e

ć

a

nju  ili  smanjenju  osnovnog  kapitala,  kao  i  svakoj  emisiji 

hartija od vrednosti; broju odobrenih akcija; promenama prava ili povlastica bilo koje 
klase akcija; promenama prava ili povlastica bilo koje klase akcija; statusnim 
promenama i promenama pravne forme; sticanju i raspolaganju imovinom velike 
vrednosti; raspodeli dobiti i pok

ri

ć

u

 gubitaka; usvajanju finansijskih iz

veš

taja, kao i 

iz

veš

taja revizora ako su finansijski izve

š

taji bili predmet revizije; usvajanju iz

veš

taja 

Privredno pravo 

89

odbora direktora, odnosno nadzornog odbora ako je upravljanje dru

š

tvom dvodomno; 

naknadama direktorima, odnosno 

č

lanovima nadzornog odbora ako je upravljanje 

dru

š

tvom dvodomno, odnosno pravilima za njihovo od

re

đ

i

vanje, uklju

č

uju

ć

i i naknadu 

koja se isp

la

ć

uje

 u akcijama i drugim hartijama od vrednosti dru

š

tva; imenovanju i 

raz

reš

enju direktora; imenovanju i raz

reš

enju 

č

lanova nadzornog odbora, ako je 

upravljanje  dru

š

tvom  dvodomno;  pokretanju  postupka  likvidacije,  odnosno 

podn

oše

nju predloga za st

e

č

aj

 dru

š

tva; izboru revizora i naknadi za njegov rad; drugim 

pitanjima  koja  su  u  skladu  sa  Zakonom  o  privrednim  dru

š

tvima  budu stavljena na 

dnevni  red  sednice  skup

š

tine;  drugim  pitanjima  u  skladu  sa  Zakonom  i  statutom 

dru

š

tva. 

Sednice skup

š

tine mogu biti redovne i vanredne i po pravilu se odr

ž

avaju u 

sed

tu dru

š

tva. Izuzetno, odbor direktora, odnosno nadzorni odbor ako je upravljanje 

dvodomno mogu odlu

č

iti da se sednica skup

š

tine odr

ž

i i na drugom mestu ako je to 

potrebno radi olak

ša

ne organizacije sednice skup

š

tine. 

Sednicom predsedava predsednik skup

š

tine  koji  je  od

re

đ

en

 statutom. Ako nije 

od

re

đ

en statutom bira se na osnovu statuta i poslovnika skup

š

tine na svakoj skup

š

tini. 

M

e

đ

utim ako nema takvih odredbi, a nije imenovan statutom prema Zakonu to je lice 

koje poseduje ili predstavlja n

ajve

ć

i

 broj glasova obi

č

nih akcija u odnosu na ukupan 

broj glasova prisutnih akcionara sa obi

č

nim akcijama. Statutom mo

ž

e biti regulisano da 

jednom izabran predsedn

ik vrši

 tu funkciju i na narednim sednicama sve do izbora 

novog predsednika. 

Skup

š

tina na prvoj sednici usvaja poslovnik kojim se bli

ž

e ut

vr

đ

uje 

n

a

č

in 

rada i 

odlu

č

ivanja skup

š

tine. 

Radi efikasnijeg i racionalnijeg rada skup

š

tine, zakonima se u

re

đ

u

ju i sled

e

ć

pitanja: n

a

č

in sazivanja skup

š

tine, obave

š

tenje o njenom radu; postupak rada i 

odlu

č

ivanja; dnevni red skup

š

tine; spisak u

č

esnika skup

š

tine; kvorum i odlu

č

ivanje; 

n

a

č

in

 glasanja; pravo glasa; pobijanje odluka skup

š

tine akcionara   i druga pitanja 

zn

a

č

aj

na za rad skup

š

tine. 

Pisani poziv za sednicu skup

š

tine akcionara, koji sadr

ž

i elemente predvi

đ

e

ne 

Zakonom 

(

č

lan 335.),  upu

ć

uje se svakom akcionaru na adresu akcionara iz jedinstvene 

evidencije akcionara i objavljivanjem na internet stranici dru

š

tva i na internet stranici 

registra privrednih subjekta. Zakonom nije propisan rok za sazivanje sednice skup

š

tine 

akcionarskog dru

š

tva.  Javno akcionarsko dru

š

tvo du

ž

no je da poziv za sednicu objavi i 

na internet stranici regulisanog tr

žiš

ta, odnosno multilateralne trgova

č

ke platforme, 

gde su uklju

č

ene njegove akcije, a objavu uvek vr

ši

 i na svojoj internet stranici. Iz ovoga 

se pretpostavlja da javno trgova

č

k

o dru

š

tvo mora imati svoju internet stranicu. Poziv 

za redovnu sednicu upu

ć

uje se najkasnije 30 dana pre dana odr

ž

avanja sednice, dok je 

taj rok za vanrednu sednicu sk

ra

ć

en

 na minimum 21 dana pre dana sednice skup

š

tine. 

Na sednici skup

š

tine akcionara mo

ž

e se odlu

č

ivati samo o t

a

č

kama dnevnog 

reda koje su valjano objavljene i uvr

š

tene u dnevni red, a dnevni red usvaja odbor 

direktora, odnosno nadzorni odbor ako je upravljanje dru

š

tvom dvodomno. Akcionar ili 

akcionari koji imaju najmanje 5% akcija sa pravom glasa mogu predlo

ž

iti i zahtevati od 

odbora direktora ili nadzornog odbora, kod dvodomnog upravljanja, da se na dnevni 
red stave dodatne t

a

č

ke o kojima 

ć

e se raspravljati ili o kojima 

ć

e skup

š

tina doneti 

odluku. Ako takav predlog bude prihva

ć

en akcionari moraju odmah biti ob

aveš

teni o 

novom dnevnom redu. Ako predlog ne bude prihva

ć

en akcionar ili akcionari koji su dali 

predlog mogu u roku od tri dana od prijema odluke,   pred sudom, u vanparni

č

nom 

background image

Privredno pravo 

91

odr

ž

i u roku propisanom Zakonom, akcionar, direktor ili 

č

lan nadzornog odbora, ako je 

upravljanje  dvodomno,  m

e  u  roku  od  tri  meseca  od  isteka  roka  za  odr

ž

avanje 

redovne sednice zahtevati da sud u vanparni

č

nom postupku nal

i odr

ž

avanje te 

sednice.  Ovim  sednicama  po  pravilu  prisustvuju  i  u

č

estvuju  u  raspravi  direktori, 

odnosno  

č

lanovi nadzornog odbora. Na tu sednicu se poziva i revizor dru

š

tva. Za 

redovnu sednicu dokumente priprema odbor direktora, odnosno izv

ni odbor. Ta 

dokumenta 

(

č

lan 367.) 

č

ine: finansijski izve

š

taji, predlog odluke o raspodeli dobiti, 

predlozi odluka i ugovora 

č

ije se don

oše

nje predla

ž

e sa obrazlo

ž

enjem, detaljan opis 

svakog pitanja koje se predla

ž

e za raspravu. Kod javnog akcionarskog dru

š

tva podnosi 

se i iz

veš

taj odbora direktora, odnosno izvr

š

nog odbora o stanju i poslovanju dru

š

tva 

sa

č

injen u skladu sa zakonom kojim se u

re

đ

u

je tr

ž

i

š

te kapitala, kao i konsolidovani 

god

nji iz

veš

taj ako je dru

š

tvo du

ž

no da ga sastavi u skladu sa istim zakonom. Na 

redovnoj sednici skup

š

tine javnog akcionarskog dru

š

tva podnosi se i izve

š

taj nadzornog 

odbora o poslovanju dru

š

tva i sprovedenom nadzoru nad radom izvr

š

nog odbora, ako 

je upravljanje dru

š

tva dvodomno. 

Izjava o primeni kodeksa korporativnog upravljanja je sastavni deo god

njeg 

iz

veš

taja o poslovanju javnog akcionarskog dru

š

tva. 

Osim ovih obaveza javno akcionarsko dru

š

tvo je u obavezi da god

nji izve

š

taj o 

poslovanju i konsolidovani god

nji izve

š

taj o poslovanju objavi u skladu sa zakonom 

kojim se u

re

đ

uje

 tr

žiš

te kapitala, kao i da ih registruje u skladu sa zakonom koji se 

odnosi na registraciju. 

Prema Zakonu o privrednim dru

š

tvima 

(

č

lan 370.) usvajanje godi

š

njih izv

taja 

ili drugih izve

š

taja ne uti

č

e na prava akcionara ako se kasnije poka

ž

e da su ti izve

š

taji 

bili net

a

č

ni. 

Vanredna sednica skup

š

tine

, za razliku od redovne, odr

ž

ava se po potrebi, kao i 

kada je to odr

e

đ

e

no Zakonom o privrednim dru

š

tvima ili statutom. 

Zakonom je predvi

đ

eno obavezno sazivanje vanredne skup

š

tine kada se kroz 

izradu god

njih ili drugih finansijskih izve

š

taja utvrdi gubitak usled kojeg je vrednost 

neto imovine dru

š

tva postala manja od 50% osnovnog kapitala dru

š

tva. U pozivu za tu 

sednicu mora biti naveden razlog sazivanja te sednice, kao i predlog dnevnog reda. Taj 
predlog treba da sadr

ž

i predlog odluke bilo o likvidaciji dru

š

tva ili predlog odluke o 

drugim merama koje je potrebno preduzeti kada nastupi situacija zbog koje je sednica 
skup

š

tine i sazvana. 

Vanrednu sednicu saziva odbor direktora, odnosno nadzorni odbor ako je 

upravljanje dru

š

tvom dvodomno. Sednicu mogu sazvati odbor direktora, odnosno 

nadzorni odbor ako je upravljanje dru

š

tvom dvodomno. Mogu je sazvati na osnovu 

svoje  odluke  ili  po  zahtevu  akcionara  koji  imaju  najmanje  5%  osnovnog  kapitala 
dru

š

tva, odnosno akcionara koji imaju najmanje 5% akcija u okviru klase koja ima pravo 

glasa po t

a

č

kama dnevnog reda koji se predla

ž

e. Statutom mo

ž

e biti predvi

đ

eno i ni

ž

u

č

ć

e

 u osnovnom kapitalu, odnosno u okviru klase koja ima pravo glasa. 

Akcionarima se za vanrednu sednicu moraju staviti na raspolaganje potrebna 

dokumenta i to: tekst predloga svake odluke 

č

ije se dono

š

enje predla

ž

e, sa 

obrazlo

ž

enjem; tekst svakog ugovora ili drugog pravnog posla koji se predla

ž

e za 

odobrenje; 

glasa

č

ki listi

ć

; detaljan opis svakog pitanja koje se predla

ž

e za raspravu, sa 

obrazlo

ž

enjem ili izja

š

njenjem odbora direktora, odnosno nadzornog odbora ako je 

upravljanje dru

š

tvom dvodomno. 

Privredno pravo 

92

Ukoliko se ne radi o javnom akcionarskom dru

š

tvu, vanredna skup

š

tina se m

odr

ž

ati i bez sazivanja i dostavljanja materijala, ako su prisutni svi akcionari sa pravom 

glasa po svim t

a

č

kama dnevnog reda i ako se nijedan akcionar tome ne protivi, osim 

ako je statutom ili poslovnikom skup

š

tine druga

č

ije odr

e

đ

e

no. 

 

Da li oduke sk

upš

tine mogu da se pobijaju pred sudom?

 

 

Odluke skup

š

tine 

mogu da se pobijaju pred sudom 

ukoliko to tu

žb

om zahteva 

jedan ili vi

š

e akcionara koji su imali pravo na u

č

e

š

ć

e na radu sednice skup

š

tine. 

Više

 je 

razloga zbog kojih ta tu

žb

a mo

ž

e biti podneta 

(

č

lan 376.), a u su

š

tini svih razloga je 

postupanje u radu skup

š

tine u suprotnosti  sa zakonom ili statutom. 

Tu

ž

bu za pobijanje odluka skup

š

tine mogu da podnesu   svaki direktor ili 

č

lan 

nadzornog odbora, ako je upravljanje dru

š

tvom dvodomno, ukoliko bi iz

vrše

njem te 

odluke u

č

inio krivi

č

no delo ili drugo delo ka

ž

njivo po zakonu ili bio odgovoran za 

š

tetu 

prema dru

š

tvu ili tre

ć

em licu. 

Pomenute tu

žb

e mogu se podneti u roku od 30 dana od dana saznanja za 

odluku  skup

š

tine,  odnosno  od  dana  registracije,  ako  je  odluka  bila  registrovana  u 

skladu sa zakonom o registraciji, ali ne kasnije od tri meseca od dana kada je odluka 
doneta. 

Podn

oše

nje tu

ž

be za pobijanje ne spre

č

ava njeno iz

vrše

nje, niti registraciju te 

odluke, ali nadle

ž

ni sud m

e na zahtev tu

ž

ioca odrediti privremenu meru zabrane 

iz

vrše

nja, odnosno registracije. 

U onom delu u kome se odluka poni

š

tava ima dejstvo prema dru

š

tvu, 

akcionarima, direktorima i 

č

lanovima nadzornog odbora (ako je upravljanje dru

š

tvom 

dvodomno). 

Pobijanje  odluke  o  usvajanju  god

njih  finansijskih  iz

veš

taja   dru

š

tva   ima 

posledice i na raspodelu  dobiti za tu godinu. Ako im je dobit  isp

la

ć

e

na akcionari 

ć

e biti 

u obavezi da je vrate dru

š

tvu u roku od 30 dana od dan pravosna

ž

nosti presude. 

 

3.5.2. Jednodomno upravljanje 

 

Ako je upravljanje organizovano kao jednodomno organi dru

š

tva su: skup

š

tina i 

jedan ili vi

š

e direktora, odnosno odbor direktora. 

Kako je o skup

š

tini bilo r

e

č

i u

 ranijem izlaganju, jer je skup

š

tina obavezan organ 

kod obe vrste upravljanja u ovom delu obrazlo

ž

i

ć

emo ulogu direktora u jednodomnom 

upravljanju. 

Direktor   

m

e   biti   svako   poslovno   sposobno   lice.   M

e

đ

utim,   statutom 

akcionarskog dru

š

tva mogu se odrediti drugi uslovi koje od

re

đ

eno lice mora ispuniti da 

bi bilo direktor. Zakonom je propisano da direktor ne mo

ž

e biti lice: koje je direktor ili 

č

lan nadzornog odbora u vi

š

e od pet dru

š

tava; koje je osu

đ

eno za krivi

č

n

o delo protiv 

privrede, tokom perioda od pet godin

a ra

č

unaj

u

ć

i od dana pravosna

ž

nosti presude, s 

tim da se u taj period ne u

ra

č

unava vreme provedeno na izdr

ž

avanju zatvora; kome je 

izre

č

ena mera bezbednosti zabrane obavljanja delatnosti koja predstavlja prete

ž

nu 

delatnost dru

š

tva, za vreme dok traje ta zabrana. 

Dru

š

tvo m

e imati jednog ili vi

š

e direktora, 

š

to se u

re

đ

uje

 statutom. Ukoliko 

dru

š

tvo ima tri ili vi

š

e direktora, oni 

č

ine odbor direktora dru

š

tva. Javno akcionarsko 

dru

š

tvo ima odbor direktora, koji se sastoji od najmanje tri direktora. 

background image

Privredno pravo 

94

putem. Ako dru

š

tvo ima samo jednog direktora, direktor daje ostavku predsedniku 

skup

š

tine ili akcionaru dru

š

tva koji poseduje najve

ć

i broj akcija sa pravom glasa. 

Za slu

č

aj da je dru

š

tvo ostalo bez direktora, a novi direktor ne bude registrovan 

u registru privrednih subjekata u roku od 30 dana, akcionar ili drugo zainteresovano 
lice m

e tra

ž

iti da sud u vanparni

č

nom postupku postavi privremenog zastupnika 

dru

š

tva. U skladu sa zakonom ovaj postupak je hitan i sud je d

an da odluku po 

zahtevu donese u roku od osam dana od dana prijema zahteva. 

Odbor direktora 

formira se   u slu

č

aju kada akcionarsko dru

š

tvo ima tri ili vi

š

direktora. Javno akcionarsko dru

š

tvo po Zakonu mora da ima odbor direktora. Odbor 

direktora ima brojne nadle

ž

nosti 

(

č

lan 398.). Izdvajamo samo neke: ut

vr

đ

i

vanje 

poslovne strategije i poslovnih ciljeva dru

š

tva; v

o

đ

e

nje poslova dru

š

tva i od

re

đ

i

vanje 

unut

raš

nje organizacije dru

š

tva; 

vrš

enje unutra

š

njeg nadzora; ustanovljavanje 

ra

č

unovodstvene   politike   dru

š

tva  i  politike  upravljanja  rizicima;  odgovornost     za 

t

a

č

nost 

 poslovnih  knjiga  dru

š

tva;   odgovornost     za   t

a

č

nost     finansijskih   iz

veš

taja 

dru

š

tva; davanje i opozivanje prokure; sazivanje sednica skup

š

tine i utvr

đ

ivanje 

predloga dnevnog reda sa predlozima odluka; izdavanje odobrene akcije, ako je na to 

ovlaš

ć

en statutom ili odlukom skup

š

tine; utvr

đ

ivanje emisione cene akcija i drugih 

hartija od vrednosti; utvr

đ

ivanje tr

ž

i

š

ne vrednost akcija; dono

še

nje odluka o sticanju 

sopstvenih akcija; 

ra

č

unanje iznosa dividendi koji u skladu sa Zakonom o privrednim 

dru

š

tvima, statutom i odlukom skup

š

tine pripadaju pojedinim klasama akcionara, 

od

re

đ

iva

nje dana i postupka njihove isplate, a od

re

đ

uje

 i n

a

č

in 

njihove isplate u okviru 

ovlaš

ć

enja koja su mu data statutom ili odlukom skup

š

tine; donosi odluku o raspodeli 

me

đ

udividendi akcionarima; predla

ž

e skup

š

tini politiku naknada direktora, ako nije 

ut

vr

đ

e

na statutom, i predla

ž

e ugovore o radu, odnosno ugovore o anga

ž

ovanju 

direktora po drugom osnovu; iz

vršava

 odluke skup

š

tine; 

vrši

 druge poslove i donosi 

odluke u skladu sa Zakonom o privrednim dru

š

tvima, statutom i odlukom skup

š

tine. 

Nadle

žn

osti odbora direktora ne mogu se preneti na iz

vrš

ne direktore dru

š

tva, 

ali  se  mogu  preneti  u  nadle

ž

nost  skup

š

tine  samo  odlukom  odbora  direktora,  ako 

statutom nije druga

č

ije od

re

đ

e

no. 

Odbor  direktora  ima  obavezu  da  na  redovnoj  sednici  skup

š

tine   podnosi 

iz

veš

taje u skladu sa Zakonom 

(

č

lan 399.). 

Odbor direktora bira jednog od direktora za 

predsednika odbora

. Ako je 

re

č

 o 

javnom akcionarskom dru

š

tvu, predsednik odbora direktora mora biti jedan od 

neizvr

š

nih direktora. Osnovna nadle

ž

nost predsednika odbora direktora je da saziva i 

predsedava sednicama odbora, predla

ž

e dnevni red i odgovara  za 

vo

đ

e

nje zapisnika sa 

sednica odbora. 

U statutu koji usvajaju akcionari m

e se urediti n

a

č

in

 rada odbora direktora, a 

odbor direktora mo

ž

e doneti i poslovnik o svom radu, koji mora biti u skladu sa 

Zakonom i statutom. Za odbor direktora javnog akcionarskog dru

š

tva je propisana 

obaveza don

enja poslovnika. 

Odbor direktora javnog akcionarskog dru

š

tva obavezan je da odr

ž

i najmanje 

č

etiri sednice godi

š

nje. 

Pisani poziv za sednicu odbora direktora sa n

avo

đ

e

njem dnevnog reda i 

materijalom dostavlja se svim direktorima u skladu sa 

č

lanom 403., a kvorum za rad 

sednice odbora direktora jeste ve

ć

ina od ukupnog broja direktora, ako statutom ili 

poslovnikom o radu odbora direktora nije odre

đ

en

 ve

ć

i broj. Zakonom o privrednim 

dru

š

tvima omogu

ć

eno je odr

ž

avanje sednica odbora i pisanim ili elektronskim putem, 

Privredno pravo 

95

telefonom, telegrafom, telefaksom ili upotrebom drugih sredstava audio-vizuelne 
komunikacije,  pod uslovom da se tome ne protivi nijedan direktor u pisanoj formi, ako 
statutom ili poslovnikom odbora direktora nije druga

č

ije od

re

đ

eno. 

Na sednicama odbora direktora, osim direktora mogu prisustvovati i 

č

lanovi 

komisija odbora direktora, ako su na dnevnom redu pitanja iz nadle

ž

nosti odr

e

đ

e

ne 

komisije, dok sednicama odbora na kojima se raspravlja o finansijskim iz

veš

tajima 

dru

š

tva obavezno prisustvuje revizor dru

š

tva. 

Odbor direktora odluke donosi ve

ć

inom glasova prisutnih direktora, osim ako je 

statutom  ili  poslovnikom  o  radu  od

re

đ

ena  ve

ć

a  ve

ć

ina.  Ako  su  glasovi  direktora 

jednako podeljeni odl

u

č

uje glas predsednika odbora direktora, ako statutom ili 

poslovnikom o radu nije druga

č

ije od

re

đ

e

no. Na sednici odbora obavezno se vodi se 

zapisnik. 

U  cilju  efikasnijeg  rada,  a  naro

č

ito   radi   pripremanja   odluka   koje   donosi, 

odnosno nadzora nad spro

vo

đ

e

njem odre

đ

enih odluka ili radi obavljanja od

re

đ

e

nih 

stru

č

nih poslova za potrebe odbora direktora, odbor direktora m

obrazovati 

komisije

. Odbor direktora javnog akcionarskog dru

š

tva obavezno obrazuje komisiju za 

reviziju, a mo

ž

e obrazovati i komisiju za imenovanje, komisiju za naknade i druge 

komisije u skladu sa potrebama dru

š

tva, ako je to predvi

đ

eno statutom.   Komisije 

odbora direktora imaju najmanje tri 

č

lana, a u slu

č

aju javnog akcionarskog dru

š

tva 

jedan od tih 

č

lanova uvek mora biti nezavisni direktor. Komisije odbora direktora 

donose odluke ve

ć

inom glasova od ukupnog broja 

č

lanova, a u slu

č

aju podele glasova, 

glas predsednika komisije je odlu

č

uju

ć

i. 

Odgovornost direktora  

proizilazi iz njihovog polo

ž

aja u akcionarskom dru

š

tvu. 

Direktor dru

š

tva odgovara za 

š

tetu koju mu prouzrokuje k

rše

njem odredaba Zakona o 

privrednim dru

š

tvima, statuta ili odluke skup

š

tine. Izuzetno direktor n

e

ć

biti 

odgovoran ako je postupao u skladu sa odlukom skup

š

tine. Za 

š

tetu odgovaraju svi 

č

lanovi  odbora  direktora  koji  su  za  tu  odluku  glasali.  Odgovornosti  se  ne  mo

ž

osloboditi ni 

č

lan odbora koji je bio uzdr

ž

an, kao ni direktor koji nije bio na sednici 

odbora direktora, izuzev ukoliko se pismenim putem usprotivi toj odluci u roku od 
osam dana po saznanju za njeno don

oše

nje. 

 

3.5.3.   Dvodomno upravljanje 

 

Ako je upravljanje organizovano kao dvodomno organi dru

š

tva su: 

sku

tina; 

nadzorni odbor; jedan ili 

više

 izvr

š

nih direktora, odnosno izvr

š

ni odbor; nadzorni 

odbor

O skup

š

tini akcionarskog dru

š

tva govorili smo ranije, pa 

ć

emo se u ovom delu 

osvrnuti na izvr

š

ne direktore, odnosno iz

vršni

 odbor i nadzorni odbor. 

Dru

š

tvo sa dvodomnim upravljanjem m

e imati 

jednog ili 

više

 izvr

š

nih 

direktora. 

Ako dru

š

tvo ima 

tri ili 

više

 direktora oni 

č

ine izvr

š

ni odbor

. Javno 

akcionarsko dru

š

tvo ima najmanje tri iz

vršna

 direktora. 

Po   pitanju   uslova   za   obavljanje   poslova   izvr

š

nog  direktora  primenjuju  se 

odredbe Zakona o privrednim dru

š

tvima, koji se odnose na direktore 

(

č

lan 382.). Broj 

iz

vršnih 

direktora odr

e

đ

uje se statutom i ne mogu imati zamenike. Izvr

š

ne direktore 

imenuje nadzorni odbor. I na mandat iz

vrš

nih direktora primenjuju se odredbe koje se 

odnose na direktore 

(

č

lan 385.). I nadle

ž

nosti iz

vršn

ih direktora identi

č

ne su 

nadle

ž

nostima   izvr

š

nih   direktora   u   jednodomnoj   vrsti   upravljanja   akcionarskim 

background image

Privredno pravo 

97

dru

š

tva. I za mandat 

č

lanova nadzornog odbora i na naknadu za rad, kao i   na 

mogu

ć

nost kooptacije 

č

lanova nadzornog odbora primenjuju se odredbe koje se 

primenjuju na direktore. Isto je i sa prestankom mandata i raz

reš

enjem 

č

lanova 

nadzornog odbora. 

Nadzorni odbor javnog akcionarsko dru

š

tvo ima najmanje jednog 

č

lana koji je 

nezavisan od dru

š

tva (nezavisni 

č

lan nadzornog odbora). Na njega se primenjuju 

odredbe 

(

č

lan 392.) koji se odnosi na nezavisne direktore. 

Nadle

žn

osti nadzornog odbora su u ve

ć

oj meri identi

č

n

e nadle

ž

nostima odbora 

direktora kod jednodomne vrste upravljanja. Nadzorni odbor jedino nema 

ovlaš

ć

enja 

koja se ti

č

vo

đ

e

nja poslova dru

š

tva i od

re

đ

i

vanje unut

raš

nje organizacije dru

š

tva, niti 

je odgovorno za t

a

č

nost 

poslovnih knjiga dru

š

tva i finansijskih iz

veš

taja i ne iz

ra

č

unava 

iznose dividende, niti mu je u nadle

ž

nosti da izvr

š

ava odluke skup

š

tine. Svih  ostalih (12 

od 17 ) nadle

ž

nosti su gotovo identi

č

ne, s tim 

š

to nadzorni odbor 

ima i nadle

ž

nost da 

nadzire rad izvr

š

nih direktora.

 

Usled  velike  sli

č

n

osti  u  nadle

ž

nostima  na  nadzorni  odbor  se  primenjuju  i 

odredbe o obavezi izve

š

tavanja skup

š

tine, predsedniku nadzornog odbora i , n

a

č

i

nu 

rada  nadzornog  odbora  koje  va

ž

e  za  odbor  direktora  

(

č

lan  399-401).  Isto  je  i  sa 

n

a

č

inom

 rada sednica nadzornog odbora, njihovim sazivanjem, kvorumom za 

odr

ž

avanje i n

a

č

inom odr

ž

avanja, prisustvom drugih lica, odlu

č

ivanjem i zapisnikom sa 

sednica, formiranjem komisija i odgovorno

š

ć

č

lanova nadzornog odbora na koje se 

primenjuju odredbe 

č

lana 402-407, odnosno 

č

lanova 408-415 Zakona o privrednim 

dru

š

tvima. 

 

Akcionarsko dru

š

tvo m

e imati 

sekretara 

dru

š

tva ako je to od

re

đ

eno statutom 

(

č

lan. 448). Sekretar mo

ž

e biti zaposlen u dru

š

tvu, a mandat mu je 

č

etiri godite, ukoliko 

statutom ili odlukom o imenovanju nije druga

č

ije od

re

đ

eno. Nadle

žn

osti sekretara su 

da: priprema sednice skup

š

tine i da vodi zapisnik; priprema sednice odbora direktora, 

odnosno iz

vrš

nog odbora i nadzornog odbora ako je upravljanje dru

š

tvom dvodomno, i 

vo

đ

e

nje zapisnika; 

č

uvanje svih materijala, zapisnika i odluka sa sednica; komunikacija 

dru

š

tva  sa  akcionarima  i  omogu

ć

avanje  pristupa  aktima  i  dokumentima  ,  prema 

Zakonu. Sekretar mo

ž

e imati i druge du

ž

nosti i  odgovornosti u skladu sa statutom i 

odlukom o njegovom imenovanju. 

 

 

3.6. Unutra

š

nji i spoljni nadzor poslovanja 

 

 

Dru

š

tvo je slobodno da svojim aktima uredi 

unutra

š

nji nadzor poslovanja

U  javnim  akcionarskim  dru

š

tvima  postoji  obaveza  da  najmanje  jedno  lice  bude 

nadle

ž

no za unut

raš

nji nadzor i za to mora ispunjavati uslove propisane za internog 

revizora u skladu sa zakonom kojim se u

re

đ

u

je 

ra

č

unovodstvo i revizija. Statutom 

javnog akcionarskog dru

š

tva propisuju se i uslovi koje mora ispuniti lice koje rukovodi 

poslovima unutra

š

njeg nadzora u pogledu profesionalnog i stru

č

nog znanja i iskustva 

koja ga 

č

ini podobnom za obavljanje ove funkcije u dru

š

tvu. U ovom slu

č

aju, lice mora 

biti zaposleno u dru

š

tvu i ne mo

ž

e biti direktor ili 

č

lan nadzornog odbora, ako je 

upravljanje dvodomno, a imenuje ga odbor direktora, odnosno nadzorni odbor ako je 
upravljanje dru

š

tvom dvodomno, na predlog komisije za reviziju. 

Poslovi   unutra

š

njeg   nadzora   naro

č

ito   obuhvataju:   kontrolu   uskla

đ

enosti 

poslovanja  dru

š

tva  sa  zakonom,  drugim  propisima  i  aktivno  dru

š

tvo;  nadzor  nad 

Privredno pravo 

98

spro

vo

đ

e

njem 

ra

č

unovodstvenih politika i finansijskim izve

š

tavanjem; proveru 

spro

vo

đ

e

nja  politika  upravljanja  rizicima;  pr

a

ć

e

nje  usk

la

đ

enosti  organizacije  i 

delovanja dru

š

tva sa kodeksom korporativnog upravljanja; vrednovanje politika i 

procesa u dru

š

tvu kao i predlaganje njihovog unap

re

đ

e

nja. 

O sprovedenom nadzoru lice koje rukovodi poslovima unutra

š

njeg nadzora 

du

ž

no  je  da  iz

veš

tava  komisiju  za  reviziju,  a  u  dru

š

tvima  koja  nemaju  komisiju  za 

reviziju odbor direktora, odnosno nadzorni odbor ako je upravljanje dru

š

tvom 

dvodomno. 

Spoljni nadzor poslovanja 

odnosi se prvenstveno na reviziju god

njih 

finansijskih iz

veš

taja, na 

š

ta javno akcionarsko dru

š

tvo ima obavezu. Spoljna revizija, 

kao i unutra

š

nja morale bi biti nepristrasne i objektivne. Zbog toga su postavljena i 

od

re

đ

ena pravila u tom pogledu. Revizor je du

ž

an da pre zaklju

č

enja ugovora o 

vrše

nju 

revizije, a posle toga najmanje jednom godi

š

nje za vreme trajanja tog ugovora, komisiji 

za  reviziju  javnog  akcionarskog  dru

š

tva dostavi: pisanu izjavu kojom pot

vr

đ

uje

 svoju 

nezavisnost od dru

š

tva; ob

aveš

tenje o svim uslugama koje je u prethodnom periodu, 

pored revizije finansijskog iz

veš

taja, pru

ž

io tom dru

š

tvu, kao i da izvesti komisiju tog 

dru

š

tva o svim okolnostima koje bi mogle uticati na njegovu nezavisnost u odnosu na 

dru

š

tvo i merama koje su preduzete za otklanjanje tih okolnosti. Ova pravila se odnose 

na sva akcionarska dru

š

tva koja su du

žn

a da 

vrše

 reviziju finansijskih izve

š

taja. 

Kao garant nezavisnosti postoji i zakonska odredba 

(

č

lan 454.) da se revizoru za 

vreme 

vrše

nja kontrole ne mo

ž

e otkazati ugovor zbog neslaganja sa njegovim 

mišlje

njem. 

Zakonom o privrednim dru

š

tvima je u

re

đ

en i postupak posebne i vanredne 

revizije 

(

č

lan 455-463). 

 

 

3.7. Pov

e

ć

anje i smanjenje osnovnog kapitala 

 

 

a) Kod akcionarskog dru

š

tva, posle njegovog osnivanja, mogu

ć

e je pove

ć

anje ili 

smanjenje osnovnog kapitala pod uslovima predvi

đ

e

nim zakonom. 

Osnovni kapital 

pove

ć

a

va 

se na osnovu odluke skup

š

tine akcionara, osim u 

slu

č

aju 

odobrenog kapitala

 kada odluku donosi upravni odbor, u skladu sa zakonom. 

Osnovni kapital otvorenog akcionarskog dru

š

tva m

e se pove

ć

avati novim 

ulozima kao i uslovno pove

ć

anje 

(

č

lan 301.). Tre

ć

a vrsta pove

ć

anja kapitala m

e biti iz 

nerasp

ore

đ

e

ne dobiti i rezervi dru

š

tva raspolo

ž

ivih za te namene (pove

ć

anje iz neto 

imovine dru

š

tva). Do pov

e

ć

a

nja kapitala mo

ž

e do

ć

i i usled statusne promene. 

Pod   pove

ć

anjem  kapitala  smatra  se  i  konverzija  duga  u  osnovni  kapital, 

me

đ

utim to nije mogu

ć

e realizovati u javnim akcionarskim dru

š

tvima. 

Pove

ć

avanje  osnovnog  kapitala  novim  ulozima  podrazumeva  kako  nov

č

ana 

tako i nenov

č

ana ulaganja (stvari i /ili prava). 

Zakonom je odr

e

đ

en

 sadr

ž

aj odluke o pove

ć

anju kapitala, upis akcija po osnovu 

novih uloga, uplata akcija po osnovu novih uloga i unos nenov

č

anog uloga, kao i upis 

akcija i akcionara u Centralni registar i registracija pove

ć

anja osnovnog kapitala novim 

ulozima. 

Uslovno pove

ć

anje kapitala predstavlja don

oše

nje odluke o emisiji zamenljivih 

obveznica i varanata  i istovremenim pokrivanjem odnosno priznanjem prava imalaca 
ovih hartija na njihovu konverziju u akcije. 

background image

Privredno pravo 

100

3.8. Prestanak 

dru

š

tva 

 

 

Akcionarsko dru

š

tvo mo

ž

e prestati usled: 

1. sprovedenog postupka likvidacije ili prinudne likvidacije u skladu sa Zakonom 

o privrednim dru

š

tvima; 

2. sprovedenog postupka st

e

č

aja

 u skladu sa zakonom kojim se ure

đ

uje st

e

č

aj

 i 

3. statusne promene koja ima za posledicu prestanak dru

š

tva. 

 

Akcionarsko dru

š

tvo mo

ž

e prestati i po zahtevu manjinskih akcionara koji u 

akcionarskom dru

š

tvu poseduju najmanje 20% akcija osnovnog kapitala dru

š

tva, ako to 

na njihov zahtev nalo

ž

i sud. Zakon defin

iše

 razloge zbog kojih sud m

e nalo

ž

iti 

prestanak dru

š

tva ili druge mere nad dru

š

tvom i njegovim organima. 

 

 
 
 

4. DRU

ŠTVO

 SA OGRANI

Č

E

NOM ODGOVORNO

Š

Ć

 

 

4.1. Pojam 

dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorno

š

ć

u

 

 

 

Dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u je privredno dru

š

tvo i pravno lice. 

Dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u je dru

š

tvo u kome jedan ili vi

š

č

lanova imaju 

udele u osnovnom kapitalu dru

š

tva, s tim da 

č

lanovi dru

š

tva ne odgovaraju za obaveze 

dru

š

tva osim u slu

č

ajevima kada 

č

lan dru

š

tva zloupotrebi pravilo o ograni

č

enoj 

odgovorn

ć

u. 

Dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u je dominantna pravna forma privrednih 

dru

š

tava u Republici Srbiji. Sredinom 2011. godine u Republici Srbiji je bilo preko 105 

hiljada registrovanih dru

š

tava ove pravne forme, odnosno 95% ukupnog broja 

privrednih dru

š

tava. 

Osniva

č

i, odnosno 

č

lanovi dru

š

tva s ograni

č

enom odgovorn

ć

u slobodno 

u

re

đ

u

ju    svoje me

đ

usobne odnose, kao i odnose sa dru

š

tvom, ako Zakonom o 

privrednim dru

š

tvima nije odr

e

đ

e

no druga

č

ije. 

Osnovni kapital, radi obavljanja svoje delatnosti, dru

š

tvo pribavlja ulozima 

osniva

č

a, odnosno 

č

lanova dru

š

tva. Dru

š

tvo odgovara za svoje obaveze celokupnom 

imovinom. M

e

đ

utim, 

č

lan dru

š

tva ne odgovara za obaveze dru

š

tva, osim do iznosa 

unetog uloga u imovinu dru

š

tva. 

Svaki osn

iva

č

  m

e imati samo jedan ulog. Ulozi ne moraju biti iste vrednosti. 

Č

lanovi

 dru

š

tva imaju od

re

đ

e

na imovinska i up

ravlja

č

ka prava u dru

š

tvu, srazmerno 

svom ulogu. Pravo koje u

laga

č

,

 odnosno 

č

lan sti

č

e na osnovu svog uloga u dru

š

tvo 

jeste 

udeo

. Zn

a

č

i,

 ulogu u dru

š

tvo kao 

obavezi 

č

lana dru

š

tva, odgovara srazmerni udeo 

u dru

š

tvu kao 

pravo 

č

lana dru

š

tva. 

Udeo mo

ž

e pripadati ve

ć

em broju lica (suvlasnici udela). Suvlasnici udela svoja 

prava glasa po osnovu udela ostvaruju preko jednog zajedni

č

k

og punom

o

ć

nika, o 

č

ijem 

identitetu su du

žn

i da obaveste dru

š

tvo. 

Privredno pravo 

101

Prema Zakonu o privrednim dru

š

tvima - dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

m

e st

e

ć

i

 sopstvene udele. Sopstvenim udelom dru

š

tva smatra se udeo koji dru

š

tvo 

stekne od svojih 

č

lanova. Jedno

č

lano dru

š

tvo ne m

e sticati sopstvene udele

. Druš

tvo 

po osnovu sopstvenih udela nema pravo glasa niti se ti udeli 

ra

č

unaju u kvorum 

skup

š

tine. Sopstveni udeo ne daje pravo ni na u

č

ć

e

 u dobiti. Dru

š

tvo, na osnovu 

odluke   skup

š

tine,   slobodno   raspola

ž

e   sopstvenim   udelom.   Tako   dru

š

tvo   mo

ž

sopstveni udeo rasporediti, srazmerno, 

č

lanovima dru

š

tva, preneti 

č

lanu dru

š

tva ili 

tre

ć

em licu uz naknadu, kao i  pon

titi udeo kada je u obavezi da sprovede postupak 

smanjenja osnovnog kapitala. 

 

 

4.2. Osnivanje 

dru

š

tva 

 

 

4.2.1. Osnovne napomene 

 

Dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u,  osniva se osniva

č

k

im aktom. Osniva

č

k

akt dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u je ugovor o osnivanju dru

š

tva kad ima vi

š

osniva

č

a, ili odluka o osnivanja dru

š

tva kad postoji samo jedan osniva

č

. Ako je samo 

jedan osn

iva

č

 dru

š

tva, onda je to takozvano jedno

č

lano dru

š

tvo sa ograni

č

enom 

odgovorn

ć

u, za koga va

ž

e pojedina posebna pravila. 

Osniva

č

i dru

š

tva mogu biti pravna i fizi

č

k

a lica, d

oma

ć

a

 i strana. Strana lica 

mogu osnivati ovo dru

š

tvo pod uslovom reciprociteta. Dru

š

tvo mo

ž

e osnovati vi

š

e lica 

ili samo jedno lice. Naj

č

ć

i

 oblik osnivanja privrednog dru

š

tva je osnivanje dru

š

tva sa 

ograni

č

enom odgovorno

š

ć

u. 

 

4.2.2.  Postupak osnivanja dr

tva 

 

Prilikom zapo

č

injanja osnivanja dru

š

tva, moraju se prethodno imati u vidu 

sled

e

ć

e

 

č

injenice

: koju delatnost treba da obavlja dru

š

tvo, da li su povoljni uslovi za 

obavljanje izabrane delatnosti, kakav 

ć

e biti marketing, da li su ispunjeni uslovi za 

obavljanje   izabrane   delatnosti,   stru

č

na   osposobljenost   lica   koja  

ć

e   obavljati   tu 

delatnost i sli

č

n

o.  Zatim,  da  li  je  obezb

e

đ

en poslovni prostor za obavljanje izabrane 

delatnosti i da li taj prostor ispunjava uslove za obavljanje te delatnosti. Poslovni 
prostor  mo

ž

e biti vlasni

š

tvo osniva

č

a, a mo

ž

e biti prostor koji je uzet u zakup na 

osnovu ugovora o zakupu radi obavljanja privredne delatnosti. 

Nov

č

ani   deo  osnovnog   

kapitala 

dru

š

tva ne mo

ž

e biti manji od 100 dinara. 

Posebnim zakonom mo

ž

e biti predvi

đ

en ve

ć

i iznos osnovnog kapitala za dru

š

tva koja 

obavljaju odre

đ

ene delatnosti. Prema ranijem Zakonu o privrednim dru

š

tvima, 

minimalni osniva

č

k

i ulog je bio 500 evra, u dinarskoj protivrednosti na dan uplate. 

Zakonodavac je smanjivanjem osniva

č

k

og uloga iz

ašao

 u susret svim onima koji 

ž

ele da 

pokrenu sopstveni posao. 

Osnovni kapital dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u m

e da se pove

ć

ava na 

osnovu odluke skup

š

tine dru

š

t

va. 

Č

lanovi

 dru

š

tva imaju pravo pr

e

č

eg upisa udela 

prilikom pove

ć

anja osnovnog kapitala novim ulozima u srazmeri sa svojim udelima, 

osim ako je osniva

č

k

im aktom druga

č

ije od

re

đ

eno. 

Osniva

č

k

im  aktom  ili  odlukom  skup

š

tine  mo

ž

e  se  utvrditi  obaveza  

č

lanova 

dru

š

tva da, pored uplate upisanog osnovnog kapitala, iz

vrše

 

dodatne uplate 

dru

š

tvu 

srazmerno visini svog udela u dru

š

tvu. Osniva

č

k

im aktom ili odlukom skup

š

tine mo

ž

background image

Privredno pravo 

103

kapitala, overeni potpis lica 

ovlaš

ć

enog za zastupanje  i druge isprave zavisno od oblika 

dru

š

tva (jedno

č

lano, vi

š

e

č

lano, strano) i vrste delatnosti dru

š

tva. 

Prilikom registracije kod Agencije 

vrši

 se i upis u registar kod nadle

ž

nog organa 

statistike 

koji sprovodi sama Agencija

.

 

Posle registracije dru

š

tva, iz

ra

đ

uje se 

pe

č

at

 

dru

š

tva, podnosi se prijava 

Ministarstvu finansija, Poreskoj upravi za registraciju dru

š

tva radi dobijanja poreskog 

identifikacionog broja   i pripremaju isprave za otvaranje 

ra

č

una. Za otvaranje 

ra

č

una 

treba podneti zahteva za otvaranje 

ra

č

una poslovnoj banci kod koje namerava da se 

otvori  

ra

č

un.     Uz   zahtev   za   otvaranje   takvog  

ra

č

una  treba  prilo

ž

iti:    

reše

nje   o 

registraciji,  

reše

nje o poreskom identifikacionom broju,  kartone deponovanih potpisa, 

potpisane od 

ovlaš

ć

enog lica, overen potpis lica 

ovlaš

ć

enog za zastupanje, a zatim 

zaklju

č

iti ugovor sa izabranom poslovnom bankom. 

Kad dru

š

tvo pripremi prostorije za rad, podnosi zahtev nadle

žn

im 

inspekcijama

 

da utvrde da su ispunjeni uslovi za rad dru

š

tva, ukoliko se bavi delatn

ć

u koja podle

ž

ovoj  obavezi.  Za  ostale  delatnosti  dru

š

tva,  inspekcija  

vrši 

 uvid  u  toku  redovnog 

pregleda rada dru

š

tva. 

Kada se z

avrše

 sve navedene radnje mo

ž

e se smatrati da je osnovano dru

š

tvo i 

m

e se po

č

eti sa radom dru

š

tva. 

Osniva

č

k

i akt dru

š

tva s ograni

č

enom odg

ovornoš

ć

u menja se obi

č

nom ve

ć

inom 

glasova svih 

č

lanova dru

š

tva, ako osniva

č

k

im aktom nije predvi

đ

ena druga

č

ija (ve

ć

a) 

ve

ć

ina. 

 

 

4.3. Prava 

obavez

č

l

anova dru

š

tva 

 

 

Svojstvo 

č

lana dru

š

tva sti

č

e se danom registracije 

vlasniš

tva nad udelom u 

skladu sa zakonom o registraciji. Na isti n

a

č

in

 prestaje svojstvo 

č

lana, upisom prestanka 

u Registar. 

Dru

š

tvo je du

ž

no da vodi evidenciju o 

č

lanovima dru

š

tva (adresa, evidenciju o 

č

lanovima i druge propisane podatke). 

Udeo u dru

š

tvu sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u je 

pravo 

koje pripada 

č

lanu 

dru

š

tva na osnovu njegovog uloga u dru

š

tvo. Udeo u dru

š

tvu je srazmeran ulogu u 

dru

š

tvo. Za razliku od akcija, udeo u dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorno

š

ć

u nije hartija 

od  vrednosti.  Udeo  je  samo  pravni  izraz  prava 

č

lana dru

š

tva kao ulaga

č

a u dru

š

tvo. 

Svaki 

č

lan dru

š

tva je nosilac  odgovaraju

ć

eg udela u dru

š

tvu, odnosno nosilac prava na 

taj udeo. Pojedina

č

ni udeo, kao 

veli

č

ina, predstavlja odgovaraju

ć

i deo osnovnog 

kapitala dru

š

tva kao celine, izra

ž

en u procentu ili razlomku u odnosu na ukupnu 

vrednost osnovnog kapitala dru

š

tva. 

Dru

š

tvo   sa   ograni

č

enom   odgovorn

ć

u   mo

ž

e   st

e

ć

  i   sopstveni   udeo   i   to 

isklju

č

ivo od svog 

č

lana (besteretnim pravnim poslom, po osnovu isklju

č

enja 

č

lana 

dru

š

tva, istupanjem 

č

lana dru

š

tva, otkupom udela od 

č

lana dru

š

tva, prinudnim 

otkupom udela preminulog 

č

lana, po osnovu statusne promene). Sopstveni udeli se ne 

mogu sticati tako da dru

š

tvo ostane bez 

č

lanova, niti jedno

č

lano dru

š

tvo m

e sticati 

sopstvene udele. Sopstveni udeo ne daje pravo glasa, niti se ti glasovi 

ra

č

unaju u 

kvorum skup

š

tine. 

U dru

š

tvu sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u vodi se 

evidencija 

o svim udelima u 

dru

š

tvu i njihovim nosiocima (knjiga udela). U knjigu se naro

č

ito unosi ime i adresa, 

odnosno  poslovno  ime,  sed

te  i  poreski  identifikacioni  broj  svakog  

č

lana  dru

š

tva, 

Privredno pravo 

104

visina osnovnog uloga svakog 

č

lana dru

š

tva i iznos koji je up

la

ć

en, broj ili procenat 

glasova svakog udela, izmene svih podataka koji se upisuju u knjigu 

č

lanova dru

š

tva i 

drugi podaci zna

č

ajni za 

č

lanove dru

š

tva. 

Na osnovu svog uloga, odnosno udela 

č

lan dru

š

tva ima sled

e

ć

a

 

prava

: pravo 

glasa u skup

š

tini; pravo na u

č

ć

e

 u dobiti dru

š

tva; pravo na u

č

ć

e

 u likvidacionom 

ostatku, kao i  druga prava predvi

đ

ena zakonom. 

Pravo glasa u skup

š

tini i sva prava koja se ti

č

u upravljanja nazivamo 

korporativnim pravima

,  a  ostala  prava  spadaju  u  grupu  

imovinskih prava

Korporativna  ili  upravlj

a

č

ka  prava  obezb

e

đ

uju  u

č

ć

 u  upravljanju  i  ostvaruje  se 

putem organa upravljanja ili putem nadzora nad radom dru

š

tva. Pod imovinskim 

pravima podrazumeva se u

č

ć

e

 u dobiti dru

š

tva (dividenda), u

č

ć

e u raspodeli 

likvidacionog   vi

šk

a   posle   likvidacije   dru

š

tva.   Ova   prava   

č

lan   dru

š

tva   ostvaruje 

srazmerno svom udelu u ukupno up

la

ć

e

nom osnovnom kapitalu dru

š

tva u vreme 

ostvarenja ovih prava, ako osniva

č

k

im aktom nije od

re

đ

en druga

č

iji odnos. 

Č

lanovi

 dru

š

tva imaju pravo na isplatu dobiti shodno propisima koji se odnosi 

na  isplatu  dividende  akcionarima.  Isplata  dobiti,  povra

ć

aj  dodatnih  uplata,  zajma  i 

sli

č

no kao i druga pla

ć

anja po bilo kom osnovu, isklju

č

ivo se realizuju u skladu sa 

osniva

č

k

im aktom i odredbama Zakona o privrednim dru

š

tvima o ograni

č

enjima 

p

la

ć

a

nja. 

Č

lanovi 

dru

š

tva kojima je iz

vrš

ena isplata protivno zakonu odgovorni su 

dru

š

tvu za povra

ć

aj tih isplata i dru

š

tvo ga ne m

e osloboditi te obaveze. Za ove 

obaveze neograni

č

eno solidarno odgovaraju i 

č

lanovi skup

š

tine, direktori, 

č

lanovi 

nadzornog  odbora, ako je upravljanje dvodomno, ako su znali ili su prema okolnostima 
slu

č

aja mogli znati da su ta p

la

ć

a

nja u suprotnosti sa odredbama zakona o ograni

č

enju 

p

la

ć

a

nja. Za ove obaveze odgovaraju i drugi direktori, odnosno 

č

lanovi nadzornog 

odbora, kao i 

č

lanovi dru

š

tva, za koje se doka

ž

e da su namerno ili grubom nepa

ž

njom 

doprineli da dru

š

tvo izvr

ši 

nedopu

š

teno p

la

ć

a

nje. 

Udeli  u  dru

š

tvu  su  prenosivi,  odnosno  oni  mogu  biti  

predmet   pravnog 

prometa

.  Prenos  udela  ostvaruje  se  pod  uslovima  ut

vr

đ

e

nim   osniv

a

č

kim   aktom 

dru

š

tva, u skladu sa zakonom. Udeli se po pravilu mogu slobodno prenositi i izme

đ

č

lanova dru

š

tva, u skladu sa osniva

č

k

im aktom dru

š

tva. Udeo u dru

š

tvu se mo

ž

prenositi i t

re

ć

em

 licu, ali ostali 

č

lanovi dru

š

tva imaju pravo pre

č

e kupovine tog udela 

(pravo prioriteta u kupovini ponu

đ

e

nih udela). Ovakvim prenosom obezbe

đ

uje se 

mogu

ć

nost  prenosa  udela  i  na  lica  koja  nisu  

č

lanovi  dru

š

tva,  ali  uz  obezb

e

đ

enje 

interesa postoje

ć

ih 

č

lanova dru

š

tva. Lice na koje je prenet udeo koje do tada nije bilo 

č

lan dru

š

tva, sti

č

e svojstvo ravnopravnog i punopravnog 

č

lana dru

š

tva punova

žn

im 

prenosom udela ugovorom u pisanoj formi, kao uslovom sigurnosti prometa udela i 
izvesnosti u pogledu pripadnosti 

č

lanstvu u dru

š

tvu sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u. 

Č

lanovi

 dru

š

tva imaju pravo pre

č

e kupovine udela koji je predmet prenosa 

tre

ć

em licu, osim ako je to pravo isklju

č

eno osniva

č

k

im aktom ili zakonom. Izuzetno 

ako se udeo prodaje putem javnog prikupljanja ponuda, licitacija ili sli

č

nog postupka 

(javna   prodaja),  

č

lan   dru

š

tva   koji  

ž

eli   da   koristi   pravo   pr

e

č

 kupovine  mo

ž

e   to 

realizovati samo u tom postupku. Postupak prava pre

č

e kupovine posebno je u

re

đ

en 

zakonom o privrednim dru

š

tvima. 

Ako ni jedan 

č

lan dru

š

tva koji ima pravo pre

č

e kupovine ne iskoristi to pravo, 

prenosilac udela mo

ž

e u roku od 90 dana od dana isteka roka za prihvat ponude da 

zaklju

č

i  ugovor  o  prenosu  udela  sa  tr

e

ć

im 

 licem,  pod  uslovima  koji  ne  mogu  biti 

background image

Privredno pravo 

106

4.4.2. 

Skupš

tina 

č

l

anova dru

š

tva 

 

Svi 

č

lanovi dru

š

tva 

č

ine skup

š

tinu, a svaki 

č

lan dru

š

tva ima pravo glasa u 

skup

š

tini  srazmerno  u

č

ć

 u  osnovnom  kapitalu  dru

š

tva,  osim  ako  je  osniva

č

k

im 

aktom druga

č

ije od

re

đ

eno. U dru

š

tvu sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u s jednim 

č

lanom, 

ovlaš

ć

enja skup

š

tine 

č

lan

ova vrši

 taj 

č

lan ili 

ovlaš

ć

eno lice. 

Sednice skup

š

tine mogu biti 

redovne i vanredne.

 

Na odr

ž

avanje redovne i vanredne skup

š

tine primenjuju se odredbe koje va

ž

za skup

š

tinu akcionarskog dru

š

tva 

(

č

lan 364. i 371.). 

Skup

š

tina 

č

lanova dru

š

tva: 

1)   donosi izmene osniva

č

k

og akta; 

2)   usvaja   finansijske   izve

š

taje,  kao  i  izve

š

taje  revizora  ako  su  finansijski 

iz

veš

taji bili predmet revizije; 

3)   nadzire   rad   direktora   i   usvaja   iz

veš

taje  direktora,  ako  je  upravljanje 

dru

š

tvom jednodomno; 

4)   usvaja izve

š

taje nadzornog odbora, ako je upravljanje dru

š

tva dvodomno; 

5)   odlu

č

uje o pove

ć

anju i smanjenju osnovnog kapitala dru

š

tva, kao i o svakoj 

emisiji hartija od vrednosti; 

6)   odlu

č

uje   o   raspodeli   dobiti   i   n

a

č

inu  

 pok

ri

ć

a  

 gubitaka,   uklju

č

uju

ć

i   i 

od

re

đ

i

vanje dana sticanja prava na u

č

ć

e

 u dobiti i dana isplate u

č

ć

a

 u 

dobiti 

č

lanovima dru

š

tva; 

7)  imenuje i raz

rešava

 direktora i ut

vr

đ

u

je naknadu za njegov rad odnosno 

n

a

č

ela

 za ut

vr

đ

i

vanje te naknade, ako je upravljanje dru

š

tvom jednodomno; 

8)   bira i raz

rešava

 

č

lanove nadzornog odbora i utvr

đ

uje

 naknadu za njihov rad, 

ako je upravljanje dru

š

tvom dvodomno; 

9)   imenuje revizora i utvr

đ

uje naknadu za njegov rad; 

10) odlu

č

uje o pokretanju postupka likvidacije, kao i o podn

oše

nju predloga za 

pokretanje st

e

č

aj

nog postupka od strane dru

š

tva; 

11) imenuje  likvidacionog  upravnika  i  usvaja  likvidacione  bilanse  i  iz

veš

taje 

likvidacionog upravnika; 

12) odlu

č

uje o sticanju sopstvenog udela; 

13) odlu

č

uje o obavezama 

č

lanova dru

š

tva na dodatne uplate i vra

ć

anju tih 

uplata; 

14) odlu

č

uje o zahtevu za istupanje 

č

lana dru

š

tva; 

15) odlu

č

uje   o   zahtevu   za   istupanje  

č

lana   dru

š

tva  iz  razloga  nep

la

ć

a

nja, 

odnosno neun

enja upisanog uloga; 

16) odlu

č

uje o pokretanju spora za isklju

č

enje 

č

lana dru

š

tva; 

17) odlu

č

uje o povla

č

enju i pon

tenju udela; 

18) daje prokuru; 
19) odlu

č

uje o pokretanju postupka i davanju punomo

ć

ja za zastupanje dru

š

tva 

u sporu sa prokuristom, kao i u sporu sa direktorom, ako je upravljanje 
dru

š

tvom jednodomno, odnosno sa 

č

lanom nadzornog odbora, ako je 

upravljanje dru

š

tvom dvodomno; 

Privredno pravo 

107

20) odlu

č

uje o pokretanju postupka i davanju punomo

ć

ja za zastupanje dru

š

tva 

u sporu prot

iv 

č

la

na dru

š

tva; 

21) odobrava ugovor o pristupanju novog 

č

lana i daje saglasnost na prenos 

udela tre

ć

em licu u slu

č

aju regulisanom 

č

lanom 167. Zakona o privrednim 

dru

š

tvima; 

22) odlu

č

uje o statusnim promenama i promenama pravne forme; 

23) daje odobrenje na pravne poslove u kojima postoji li

č

ni interes, u skladu sa 

č

lanom 66. Zakona o privrednim dru

š

tvima; 

24) daje saglasnost na sticanje, prodaju, davanje u zakup, zalaganje ili drugo 

raspolaganje imovinom velike vrednosti; 

25) donosi poslovnik o radu i 
26) 

vrši

 druge poslove i odlu

č

uje o drugim pitanjima, u skladu sa Zakonom o 

privrednim dru

š

tvima i osniva

č

k

im aktom. 

Sednicu  skup

š

tine  saziva:  direktor,  ako  je  upravljanje  dru

š

tva  jednodomno; 

nadzorni odbor, ako je upravljanje dru

š

tvom dvodomno. 

 

Osniva

č

k

im aktom m

e se predvideti da skup

š

tinu mo

ž

e sazvati i 

č

lan dru

š

tva 

ili neko drugo lice. Sednica skup

š

tine obavezno se saziva na zahtev 

č

lanova koji imaju 

najmanje 20% glasova. Kada je u pitanju mesto odr

ž

avanja skup

š

tine pravilo je da se 

ona odr

ž

ava u sedi

š

tu dru

š

tva. Me

đ

utim, direktori, odnosno nadzorni odbor, ako je 

upravljanje dvodomno mogu doneti odluku da se sednica skup

š

tine odr

ž

i i na drugom 

mestu ako je to potrebno radi olak

ša

ne organizacije sednice skup

š

tine. Mo

žd

a je 

zakonodavac propustio da naglasi da je neophodno da  se u pozivu za sednicu, ako je 
promenjeno mesto zasedanja, neophodno da se to posebno naglasiti, kako ne bi 
dolazilo  do nepotrebnih zabuna ili mogu

ć

ih zloupotreba. 

Pisani  poziv kojim se saziva skup

š

tina i koji se upu

ć

uje svim 

č

lanovima dru

š

tva, 

na adresu iz evidencije podataka o 

č

lanovima dru

š

tva, najkasnije osam dana pre dana 

odr

ž

avanja sednice skup

š

tine treba da sadr

ž

i: dan slanja poziva; vreme i mesto 

odr

ž

avanja sednice; predlog dnevnog reda sednice, sa jasnom naznakom o kojim 

t

a

č

kama dnevnog reda se predla

ž

e da skup

š

tina donese odluku; materijal za sednicu. 

Na sednici se mo

ž

e raspravljati i odlu

č

ivati o pitanjima koja su data u pozivu, odnosno 

dnevnom redu uz poziv, a o drugim pitanjima samo ako svi 

č

lanovi prisustvuju  sednici i 

ako se nijedan 

č

lan tome ne protivi, osim ako je osniva

č

k

im aktom druga

č

ije od

re

đ

e

no. 

Od  ovog  osnovnog  pravila  za  sazivanje  sednice  i  stavljanje  na  dnevni  red 

postoje neki izuzeci 

(

č

lan 205. i 206.). Pravo na stavljanje dodatnih t

a

č

a

ka na dnevni 

red mogu, slanjem 

obaveš

tenja, realizovati 

č

lanovi koji poseduju ili zastupaju najmanje 

10% udela u osnovnom kapitalu dru

š

tva. Osniv

a

č

kim aktom to pravo se mo

ž

e dati i 

č

lanovima koji poseduju manji procenat od zakonom predvi

đ

enog. Ovo obave

š

tenje 

m

e se uputiti najkasnije tri dana pre odr

ž

avanja skup

š

tine, osima ako je osniva

č

k

im 

aktom   druga

č

ije   odre

đ

eno.  Ako  obave

š

tenje   nije   upu

ć

eno   svim  

č

lanovima  

ve

ć

 

direktoru, on ga je du

ž

an da ga narednog radnog dana uputi svim 

č

lanovima dru

š

tva. 

Sednica  mo

ž

e da se odr

ž

i i bez sazivanja ako joj prisustvuju svi 

č

lanovi dru

š

tva, 

osim ako je osniva

č

k

im aktom druga

č

ije od

re

đ

eno. Dakle, mogu

ć

e je da   se 

č

lanovi 

dru

š

tva okupe nekim drugim povodom i da dogovore odr

ž

avanje skup

š

tine. Iako u 

Zakonu   o   privrednim   dru

š

tvima  nije  jasno  n

aglaše

no   i   u   ovom   slu

č

aju   bi   bilo 

neophodno da se utvrdi dnevni red, sa jasnim naznakama o kojim t

a

č

kama dnevnog 

background image

Privredno pravo 

109

4.4.3. Direktori 

 

Dru

š

tvo s ograni

č

enom odgovorn

ć

u mo

ž

e da ima jednog ili vi

š

e direktora koji 

su ujedno i 

zakonski zastupnici dr

tva

. Osniva

č

i osniva

č

k

im aktom ili odlukom 

skup

š

tine dru

š

tva odre

đ

uju broj direktora. Ako to nije od

re

đ

eno na jedan od ova dva 

n

a

č

ina

 dru

š

tvo ima jednog direktora. Direktori se registruju u skladu sa Zakonom o 

registraciji.    Direktora imenuje skup

š

tina 

č

lanova, ako 

je re

č

 o jednodomnom 

upravljanju, a nadzorni odbor ako je upravljanje dru

š

tvom dvodomno. 

Direktor  se  mo

ž

e  imenovati  i  osniva

č

k

im  aktom.  Ako  osniva

č

k

im  aktom  ili 

odlukom skup

š

tine nije od

re

đ

eno, smatra se da mandat direktora nije ograni

č

en. 

Osniva

č

k

im aktom ili odlukom skup

š

tine mo

ž

e biti odr

e

đ

e

no koje uslove treba da 

ispunjava lice da bi bilo imenovano za direktora. 

Direktora razr

ešavaju

 isti organi, dakle skup

š

tina ili nadzorni odbor, u zavisnosti 

od tipa upravljanja dru

š

tvom. 

Kada je u pitanju zastupanje dru

š

tva, ako dru

š

tvo ima vi

š

e od jednog direktora, 

svi direktori zastupaju dru

š

tvo zajedni

č

k

i, ako osniva

č

k

im aktom ili odlukom skup

š

tine 

dru

š

tva nije druga

č

ije od

re

đ

e

no. 

Predvi

đ

ene su i mogu

ć

n

osti da dru

š

tvo ostane bez direktora i u tom pogledu 

propisano  je  da  do  imenovanja  direktora  izjave  volje  upu

ć

ene   bilo   kom  

č

lanu 

nadzornog odbora, ako postoji, odnosno bilo kom 

č

lanu dru

š

tva ako dru

š

tvo nema 

nadzorni odbor, obavezuju dru

š

tvo. 

Ako se broj direktora smanji ispod broja direktora koji je od

re

đ

en

 osniva

č

k

im 

aktom ili odlukom skup

š

tine, preostali direktori nastavljaju da zastupaju dru

š

tvo u 

okviru svojih 

ovlaš

ć

enja. Za slu

č

aj da se smanji broj direktora koji 

su ovlaš

ć

eni na 

zajedni

č

k

o zastupanje o tome su ostali direktori du

žn

i da bez odlaganja obaveste 

skup

š

tinu, a oni do imenovanja preostalih direktora mogu da obavljaju samo hitne 

poslove, osim ukoliko je osniva

č

k

im aktom ili odlukom skup

š

tine druga

č

ije odr

e

đ

e

no. 

Za slu

č

aj spora dru

š

tva sa direktorom punomo

ć

je za zastupanje dru

š

tva izdaje 

skup

š

tina. 

Pored funkcije zastupanja dru

š

tva druga bitna nadle

ž

nost direktora je 

vo

đ

en

je 

poslova dru

š

tva. 

Prema Zakonu o privredinim dru

š

tvima direktor vodi poslovanje 

dru

š

tva u skladu sa osniva

č

k

im aktom i odlukama skup

š

tine, kao i sa uputstvima 

nadzornog odbora ako je upravljanje dru

š

tvom dvodomno. 

Kao i kod zastupanja dru

š

tva ako dru

š

tvo ima vi

š

e od jednog direktora, svi 

direktori vode poslove dru

š

tva zajedni

č

ki, osim ako je osniva

č

k

im aktom ili odlukom 

skup

š

tine dru

š

tva druga

č

ije od

re

đ

e

no. 

Ukoliko je na predvi

đ

eni n

a

č

in

 od

re

đ

eno da svaki od direktora samostalno vodi 

poslove, direktor ne mo

ž

e preduzeti nameravanu radnju ako se tome protivi neki od 

preostalih  direktora.  U  tom  slu

č

aju  direktor  se  za  

obavezno   uputst

vo“ 

 obra

ć

skup

š

tini, odnosno nadzornom odboru, ako je upravljanje dvodomno. 

Sem zakonskog zastupanja i v

o

đ

e

nja poslova direktor u dru

š

tvu u kome je 

upravljanje jednodomno obavlja 

sve poslove koji nisu u nadle

ž

nosti sk

upš

tine, a u 

dru

š

tvu u kome je upravljanje dvodomno sve poslove koji nisu u nadle

ž

nosti 

sku

tine i nadzornog odbora.

 

Osim nabrojanih nadle

ž

nosti direktor je uvek odgovoran za uredno vo

đ

e

nje 

knjiga, za t

a

č

no

st finansijskih iz

veš

taja, a obavezan je i da vodi evidenciju o svim 

donetim odlukama skup

š

tine, u koju svaki 

č

lan dru

š

tva mo

ž

e iz

vršiti

 uvid tokom radnog 

Privredno pravo 

110

vremena dru

š

tva. Direktor je d

an i da iz

veš

tava skup

š

tinu, odnosno nadzorni odbor, 

ako je upravljanje dru

š

tva dvodomno. Direktor ima i obavezu da svakog 

č

lana dru

š

tva 

koji ima najmanje 10% osnovnog kapitala, odnosno nadzorni odbor ako je upravljanje 
dvodomno obavesti o nastalim vanrednim okolnostima koje mogu biti od zn

a

č

aja

 za 

stanje ili poslovanje dru

š

tva. 

Naknada za rad ure

đ

ena je shodno pravilima koja va

ž

e za akcionarsko dru

š

tvo. 

To zn

a

č

i

 da direktor ima pravo na naknadu za svoj rad, a mo

ž

e imati i pravo na 

stimulaciju putem dodele udela. Skup

š

tina, odnosno nadzorni odbor (kod dvodomnog 

upravljanja)   odr

e

đ

uju   naknadu   i   stimulacije   ili   n

a

č

in 

 njenog  od

re

đ

ivanja.   Visina 

naknade i stimulacije m

e zavisiti od rezultata dru

š

tva, ali naknada ne m

e biti 

od

re

đ

ena kao u

č

ć

e

 u dobiti dru

š

tva. 

 

4.4.4. Nadzorni odbor 

 

U dru

š

tvu sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u u kome je upravljanje dvodomno, 

dru

š

tvo ima i nadzorni odbor, koji nadzire rad direktora. 

Imaju

ć

i  u  vidu  da  je  u  dosad

njoj  n

ašoj 

 pravnoj  praksi  postojao  nadzorni 

odbor, kao organ nadzora u preduz

e

ć

ima

 i privrednim dru

š

tvima va

žn

o je napomenuti 

da uloga nadzornog odbora prema Zakonu o privrednim dru

š

tvima bitno izmenjena i 

da ovaj organ pored nadzorne ima i deo upravlja

č

k

ih 

ovlaš

ć

enja, 

š

to se vidi iz njegove 

ukupne nadle

ž

nosti. 

Č

lan 

 nadzornog  odbora,  shodno  primeni  odredbi  koje  va

ž

e  za  akcionarsko 

dru

š

tvo,   ne mo

ž

e biti 

č

lan nadzornog odbora u vi

š

e od pet dru

š

tava; lice koje je 

osu

đ

e

no za krivi

č

no delo protiv privrede, tokom perioda od pet godina r

a

č

u

naju

ć

i od 

dana pravosna

ž

nosti presude, s tim da se u taj period ne ura

č

unava vreme provedeno 

na izdr

ž

avanju kazne zatvora; lice kome je izre

č

ena mera bezbednosti zabrana 

obavljanja delatnosti koja predstavlja prete

žn

u delatnost dru

š

tva, za vreme dok traje ta 

zabrana. Ovo su isti uslovi koji va

ž

e i za izbor direktora u akcionarskom dru

š

tvu, koji ne 

postoje  kao  uslovi  za  izbor  direktora  u  dru

š

tvu   sa   ograni

č

enom   odgovorn

ć

u. 

Shodnom primenom 

č

lanova Zakona o privrednim dru

š

tvima 

(

č

lana 228., a u vezi sa 

č

lanovima 432.,433., koji upu

ć

uju i na 

č

lanove 382. i 391.) 

č

lan nadzornog odbora ne 

m

e biti lice koje je zaposleno u dru

š

tvu. 

Nadzorni  odbor  ima  najmanje  tri  

č

lana  i  ne  mogu  imati  zamenike.  

Č

lanovi

 

nadzornog odbora ne mogu biti ni prokuristi. 

Predsednike i 

č

lanove nadzornog odbora bira skup

š

tina. 

Kao i direktor privrednog dru

š

tva i 

č

lanovi nadzornog odbora imaju pravo na 

naknadu za svoj rad, a mogu imati i pravo na stimulaciju. Obzirom da se upu

ć

uje na 

odredbe Zakona koji se odnosi na akcionarsko dru

š

tvo tamo se govori o stimulaciji u 

akcijama, 

š

to    bi analogno moglo da se primeni na dru

š

tvo sa ograni

č

enom 

odgovorn

ć

u, kao stimulacija u udelima. Ali to ipak nisu isti instituti, pa 

ć

e se tek kroz 

autenti

č

n

o  tu

ma

č

enje  Zakona  o  privrednim  dru

š

tvima  mo

ć

i  dati  odgovor  na  ovu 

dilemu. 

Mandat 

č

lanova nadzornog odbora ne mo

ž

e biti d

i od 

č

etiri godine (mandatni 

period). Ako odlukom skup

š

tine nije od

re

đ

ena 

duž

ina mandata, mandat traje 

č

etiri 

godine. Po isteku mandata mogu biti ponovo izabrani.  Skup

š

tina mo

ž

e raz

reši

ti 

č

lana 

nadzornog odbora i pre isteka mandata na koji je imenovan, bez n

avo

đ

enja razloga. 

Ov

laš

ć

enja nadzornog odbora dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u su: 

background image

Privredno pravo 

112

4.5. Prestanak 

svojstva 

č

l

ana 

 

 

Č

lans

tvo u dru

š

tvu sa ograni

č

enom odgovorno

š

ć

č

lanu prestaje na jedan od 

sled

e

ć

ih

  n

a

č

ina:

 

smr

ć

u, ako je 

č

lan fizi

č

ko

 lice, odnosno brisanjem iz odgovaraj

u

ć

eg 

registra, ako je 

č

lan pravno lice; istupanjem iz dr

tva; isklju

č

en

jem iz dr

tva; 

prenosom celokupnog udela; povla

č

en

jem i poni

š

tenjem celokupnog udela.

 

Prestanak svojstva 

č

lana u

re

đ

en

 je Zakonom o privrednim dru

š

tvima 

(

č

lan 186- 

197.), a posebno su ure

đ

ena pitanja istupanja 

č

lana dru

š

tva i isklju

č

enje 

č

lana dru

š

tva. 

Č

lan

 dru

š

tva mo

ž

e istupiti iz dru

š

tva iz opravdanih razloga. Ti opravdani razlozi 

se i navode, a to su: ako mu jedan ili vi

š

e ostalih 

č

lanova ili dru

š

tvo svojim radnjama ili 

propu

š

tanjem   prouzrokuje  

š

tetu,  ili  ako  je  o

č

igledno   da  

ć

e   takva  

š

teta,   prema 

redovnom toku stvari, nastupiti; ako je u zna

č

ajnoj meri onemogu

ć

en da ostvaruje 

svoja prava u dru

š

tvu, te ako mu dru

š

tvo name

ć

e nesrazmerne obaveze. Osniva

č

k

im 

aktom mogu se predvideti i drugi opravdani razlozi za istupanje iz dru

š

tva. 

Kada 

č

lan dru

š

tva sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u na propisan n

a

č

in

 

(

č

lan 189) 

podnese zahtev za istupanje iz dru

š

tva, skup

š

tina je du

žn

a da donese odluku u roku od 

60 dana od dana prijema, te da u istom roku obavesti 

č

lana dru

š

tva koji istupa, a u 

suprotnom 

ć

e se smatrati da je zahtev usvojen u celini. Odluka se donosi obi

č

nom 

ve

ć

inom glasova, a skup

š

tina je mo

ž

e samo usvojiti ili odbiti zahtev. 

Udeo 

č

lana koji istupa iz dru

š

tva postaje sopstveni udeo dru

š

tva, a isplata 

naknade 

č

lanu dru

š

tva koji je istupio mo

ž

e da bude realizovana samo iz sredstava 

rezervi dru

š

tva ili sredstava ostvarenih prodajom sopstvenog udela dru

š

tva st

e

č

enog 

istupanjem tog 

č

lana dru

š

tva. 

Č

lan

 dru

š

tva mo

ž

e biti isklju

č

en iz dru

š

tva 

(

č

lan 48. stav 7.) ukoliko ne unese u 

dru

š

tvo odr

e

đ

e

ni ulog i to ne u

č

ini ni u dodatnom roku koji ne mo

ž

e biti k

ra

ć

i

 od 30 

dana dru

š

tvo mo

ž

e doneti odluku o isklju

č

enju tog 

č

lana iz dru

š

tva. Udeo isklju

č

enog 

č

lana postaje sopstveni udeo dru

š

tva, a isklju

č

eni 

č

lan nema pravo na naknadu za svoj 

udeo. 

Č

l

an dru

š

tva mo

ž

e biti isklju

č

en i odlukom suda, na osnovu tu

ž

be koju podnosi 

dru

š

tvo nadle

ž

nom sudu, a iz razloga od

re

đ

enih osniva

č

k

im aktom ili iz drugih 

opravdanih razloga. Zakon o privrednim dru

š

tvima 

(

č

lan 196.) precizira te razloge: 

namerno ili grubom nepa

ž

njom prouzrokuje 

š

tetu dru

š

tvu; ne izvr

š

ava posebne 

du

ž

nosti prema dru

š

tvu propisane  zakonom ili osniva

č

k

im aktom; svojim radnjama ili 

propu

š

tanjem, protivno osniva

č

k

om aktu, zakonu ili dobrim poslovnim obi

č

ajima, 

spre

č

ava ili u zn

a

č

aj

noj meri ote

ž

ava poslovanje dru

š

tva. Isklju

č

eni 

č

lan dru

š

tva mo

ž

tu

ž

bom nadle

ž

nom sudu prot

iv druš

tva tra

ž

iti naknadu vrednosti svog udela. 

 

 

4.6. 

Akti i dokumenti dru

š

tva i pravo na informisanje 

 

 

Dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u ima obavezu da od

re

đ

ena akta 

č

uva u 

svom sed

tu ili na drugom mestu koje je poznato i dostupno svim 

č

lanovima dru

š

tva. 

Odre

đ

e

ni dokumenti 

č

uvaju se trajno, a drugi dokumenti najmanje pet godina, nakon 

č

ega se 

č

uvaju u skladu sa propisima o arhivskoj g

ra

đ

i.

 

Direktor je u obavezi da akte koji se 

č

uvaju, kao i finansijske izve

š

taje dru

š

tva i 

druga dokumenta vezana za poslovanje dru

š

tva stavi na raspolaganje svakom 

č

lanu 

dru

š

tva, kao i ranijem 

č

lanu dru

š

tva (za period u kojem je bio 

č

lan dru

š

tva). Dokumenta 

Privredno pravo 

113

se na uvid daju na bazi pisanog zahteva i u njih se m

e iz

vršiti

 uvid u toku radnog 

vremena i mogu se kopirati, ali o tro

š

ku 

č

lana dru

š

tva. 

Direktor 

č

lanovima dru

š

tva pravo na pristup aktima mo

ž

e uskratiti samo ako 

postoji  opravdana  bojazan  da  bi  ovo  pravo  bilo  isk

oriš

ć

eno   za   svrhe   suprotne 

interesima dru

š

tva, odnosno za svrhu koja nije u vezi sa njegovim 

č

lanstvom u dru

š

tvu, 

kao i ako bi time dru

š

tvu ili njegovom povezanom dru

š

tvu mogla biti pri

č

injena znatna 

š

teta. 

Ako direktor dru

š

tva bez opravdanog razloga propusti da postupi po zahtevu 

č

lana dru

š

tva za pristup aktima u roku od pet dana  podnosilac zahteva ima pravo da u 

vanparni

č

nom postupku tra

ž

i od suda da direktor postupi po njegovom zahtevu. 

Postupak u ovom slu

č

aju pred sudom je hitan i sud je d

an da postupi po zahtevu u 

roku od osam dana od dana prijema zahteva. 

Č

la

novi   moraju   biti   ob

aveš

teni   o   relevantnim   

č

injenicama   vezanim   za 

poslovanje dru

š

tva. Obavezu obave

š

tavanja o takvim 

č

injenicama, bez odlaganja, ima 

direktor  dru

š

tva.  I  u  suprotnom  

č

lanovi  dru

š

tva  du

ž

ni  su  da  obaveste  direktora  o 

va

žn

im 

č

injenicama za dru

š

tvo, za koje oni saznaju. 

 

 

4.7. Prestanak 

dru

š

tva 

 

 

Dru

š

tvo  sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u prestaje da postoji brisanjem iz registra 

privrednih subjekata. Brisanje iz registra mo

ž

e se realizovati na osnovu: 

1)  

sprovedenog  postupka   likvidacije   ili   prinudne   likvidacije   u   skladu   sa 
Zakonom o privrednim dru

š

tvima; 

2)  

sprovedenog postupka st

e

č

aja

 u skladu sa zakonom kojim se u

re

đ

uje

 ste

č

aj 

3)  

statusne promene koja ima za posledicu prestanak dru

š

tva. 

 

 
 

U delu ovog 

udžb

enika koji se odnosi na postupak likvidacije, st

e

č

aja i statusnih promena

 

obradili smo detaljno ove postupke, a oni se odnose na sva privredna dru

š

tva.

 

background image

Privredno pravo 

115

2. PREDSTAVNI

Š

TVO STRANOG PRIVRE

DNOG DRUŠ

TVA 

 

 

Predstavn

tvo, za razliku od ogranka nema status pravnog lica. Predsta

vniš

tvo 

je izdvojeni organizacioni deo stranog pravnog lica, koji m

e obavljati prethodne i 

privremene radnje u cilju zaklju

č

enja pravnog posla tog dru

š

tva. 

Predstavn

tvo se obavezno registruje u skladu sa zakonom o registraciji. 

Predstavn

tvo  mo

ž

e  zaklju

č

ivati  samo  pravne  poslove  u  vezi  svog  teku

ć

eg 

poslovanja (nabavka opreme, odr

ž

avanje prostora i sl.). Za obaveze predstavn

tva koje 

nastanu tokom poslovanja odgovara strano privredno dru

š

tvo. 

Predstavn

tvo se obrazuje odlukom nadle

ž

nog organa stranog privrednog 

dru

š

tva. Ta odluka treba da sadr

ž

i: naziv i sed

te registra u kom je osn

iva

č

 

predsta

vniš

tva registrovan; naziv, pravnu formu i sedi

š

te osniva

č

a predstavn

tva; 

mati

č

ni/registarski broj osniva

č

a predstavn

tva; li

č

no ime, odnosno poslovno ime 

zastupnika   osniva

č

a   predstavn

tva;   adresu   predstavn

tva;   li

č

no   ime,   odnosno 

poslovno ime zastupnika predstavni

š

tva. 

Predstavn

tvo prestaje: odlukom o prestanku predstavn

tva; prestankom 

postojanja osniva

č

a predstavn

tva. 

Privredno pravo 

116

POSLOVNA UDRUŽENJA

 

 

Dva   ili   vi

š

e   privrednih   dru

š

tava   ili   preduzetnika   mogu   osnovati  

poslovno

 

udru

žen

je, 

radi postizanja zajedni

č

k

og cilja. 

Zakonom je iz

ri

č

ito 

zabranjeno da poslovno udr

enje obavlja delatnost radi 

sticanja dobit

i, ve

ć

 samo radi postizanja zajedni

č

k

ih interesa svojih 

č

lanova. Dakle, 

poslovno udr

enje nije privredno dru

š

tvo, 

ve

ć

 pravno lice koje osniva dva ili vi

š

privrednih dru

š

tava ili preduzetnika kako bi postigli zajedni

č

k

e interese. 

Pravna forma poslovnog udr

enja ozn

a

č

ava

 se sa 

poslovno udr

enje

”, “

p

.u” 

ili 

pu

”.

 To je svojevrsan deo poslovnog imena poslovnog udr

enja, koji ima i svoj 

naz

iv “j

ez

gro”,

 odnosno poslovno ime u celosti. Tako bi poslovno ime poslovno 

udr

enja moglo da glasi. P.U. 

Beogradski tekstilc

i”

 i sl. 

Poslovno udru

ž

enje treba da ima svoj osniva

č

k

i akt, koji je u formi ugovora, a 

potpisuju ga svi 

č

lanovi udr

enja i njihovi potpisi se overavaju u skladu sa zakonom 

kojim se ur

e

đ

uje overa potpisa. Osniva

č

k

i akt poslovnog udru

ž

enja sadr

ž

i naro

č

ito: 

poslovno ime, sed

te i mati

č

ni/registarski broj 

č

lanova poslovnog udru

ž

enja; poslovno 

ime i sed

te poslovnog udru

ž

enja; cilj osnivanja poslovnog udru

ž

enja; delatnost 

poslovnog udr

enja; od

re

đ

i

vanje organa poslovnog udru

ž

enja i njihovih nadle

ž

nosti; 

vreme trajanja poslovnog udru

ž

enja; pristupanje, istupanje i isklju

č

enje 

č

lanova. 

Poslovno udr

enje odgovara za svoje obaveze svojom imovinom, a 

č

lanovi 

udr

enja na osnovu osniva

č

k

og akta. Ako osniva

č

k

im aktom nije n

to drugo 

predvi

đ

eno, svi 

č

lanovi udr

enja imaju jednaka prava. Poslovno udr

enje ne mo

ž

promeniti formu u formu privrednog dru

š

tva. Prema 

č

l. 580. Zakona o privrednim 

dru

š

tvima na poslovno udr

enje se primenjuju odredbe zakona koje se odnose na 

dru

š

tvo sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u, ako istim zakonom nije druga

č

ije od

re

đ

e

no. 

background image

Privredno pravo 

118

NADZOR NAD ZAKONITO

Š

Ć

U P

RIVREDNIH ORGANIZACIJA 

 

Sve privredne organizacije su du

žn

e da zakonito posluju i da na zakonit n

a

č

in 

istupaju u pravnom i poslovnom prometu. U zakonima se izra

ž

avaju dru

š

tveni interesi 

koji na taj n

a

č

in

 moraju biti za

š

ti

ć

eni i zbog toga je zakonitost rada privredne 

organizacije jedno od osnovnih n

a

č

ela

 u n

ašem

 tr

ž

i

š

nom privrednom sistemu. Na taj 

n

a

č

in

 se postupa i u drugim zemljama. 

U cilju kontrole zakonitosti rada privredne organizacije organizovan je nadzor 

nad zakonit

ć

u rada, a organi op

š

te nadzorne nadle

ž

nosti su razne inspekcije. 

Od  posebnog    zn

a

č

aja 

 je  kontrola  zakonitosti  finansijskog  poslovanja  koju, 

pored nadle

ž

nih inspekcija u mnogim stranim zemljama, obavljaju bankarske 

organizacije i posebni finansijski organi koji se 

č

esto nazivaju finansijskom policijom. 

Posebnu zn

a

č

a

jnu funkciju u kontroli zakonitosti rada privrednih organizacija u 

svakoj zemlji imaju pravosudni organi. Zakonom o privrednim dru

š

tvima od

re

đ

eni su 

krivi

č

na dela 

(

č

lan 581-584.) privredni prestupi (

č

lan 585-586.), prek

ršaji

 za fizi

č

k

a lica i 

preduzetnike 

(

č

lan 587-588.) koja mogu nastati kr

še

njem odredbi ovog zakona. 

Nadzor nad zakonit

ć

u rada mo

ž

e biti preventivan ili prethodan ili naknadan. 

Bolje se ostvaruje za

š

tita dru

š

tvenih interesa prethodnom kontrolom zakonitosti rada, 

ali je ova vrsta kontrole mnogo skuplja i 

č

esto potpuno neracionalna. 

Unutar   privrednih   dru

š

tava   veoma  

širo

ka  

ovlaš

ć

enja  u  pogledu  kontrole 

zakonitosti rada ima direktor, odnosno direktori, ali i nadzorni odbor, kod dvodomne 
vrste upravljanja. 

Privredno pravo 

119

III  

PREDUZETNIK 

 

 
 
 

 
 
 
 

Preduzetnik je poslovno sposobno fizi

č

k

o lice koje obavlja delatnost u cilju 

ostvarivanja prihoda i koje je kao takvo registrovano u skladu sa zakonom o registraciji. I 
fizi

č

k

o lice upisano u poseban registar, koje obavlja delatnost slobodne profesije, 

u

re

đ

e

nu posebnim propisom, smatra se preduzetnikom u smislu ovog zakona ako je 

tim propisom to odre

đ

eno. Individualni poljoprivrednik nije preduzetnik, osim ako 

posebnim zakonom nije druga

č

ije u

re

đ

eno. 

Do dono

š

enja Zakona o privrednim dru

š

tvima iz 2011. godine pravni polo

ž

aj 

preduzetnika bio je ure

đ

en posebnim zakonom (Zakonom o privatnim preduzetnicima 

iz 1989. godine, 

”S

lu

ž

beni glasnik Republike Srbije

 broj 54/89 sa kasnijim izmenama i 

dopunama) i Zakonom o privrednim dru

š

tvima iz 2004. godine   (

Slu

žb

eni glasnik 

Republike Srbije

 broj 125/04). Don

enjem novog Zakona o privrednim dru

š

tvima, 

ova dva zakona prestala su da va

ž

e i sada je pravni polo

ž

aj preduzetnika u

re

đ

en

 istim 

zakonom kao i privredna dru

š

tva, 

š

to predstavlja racionalniji i privrednicima 

pristup

a

č

niji

 n

a

č

in

 da u jednom zakonu mogu sagledati sve forme obavljanja privrednih 

delatnosti. Do don

oše

nja ovog zakona imali smo i dve definicije preduzetnika i dva 

zakona, koji iako nisu bili suprotstavljeni, ipak nisu davali precizne i sistematizovane 
norme za jednu posebno va

ž

nu oblast. 

Preduzetnik se mo

ž

e registrovati na neod

re

đ

e

no ili od

re

đ

e

no vreme. Za sve 

obaveze preduzetnik odgovara celokupnom svojom imovinom i u tu imovinu ulazi i 
imovina koju sti

č

e u vezi sa obavljanjem delatnosti. Dakle, privatna imovina 

preduzetnika, kada je u pitanju odgovornost prema tre

ć

im licima,  ne mo

ž

e se odvojiti 

od imovine sa kojom posluje i sti

č

e dobit. Ta odgovornost ne prestaje ni brisanjem 

preduzetnika iz registra. 

Kao i privredno dru

š

tvo i preduzetnik ima tri bitna oblika svoje identifikacije. To 

su: 

poslovno ime preduzetnika, sedi

š

te preduzetnika i delatnost preduzetnika

Svaki preduzetnik da bi obavljao delatnost mora imati 

poslovno ime

. Poslovno 

ime   preduzetnika   obavezno   sadr

ž

i   ime   i   prezime   preduzetnika,   opis   prete

ž

ne 

delatnosti, oznaku preduzetnik ili 

p

r”

 i sedi

š

te i adresu.   Npr. 

Preduzetnik Marko 

Markovi

ć

, poslasti

č

ar, Novi Sad, Ruzmarinova 26

 ili 

Petar Petro

vi

ć

 pr, autoprevoznik, 

Veternik, Velebitska 127

”.

 

Poslovno ime preduzetnika m

e da sadr

ž

i i poseban naziv, kao i oznake kojima 

se   bli

ž

e   odr

e

đ

uje   predmet   poslovanja   preduzetnika.   Npr.   

„Še

ć

er

l

ema“,  

 Jovana 

Jovan

ovi

ć

 

pr, proizvodnja d

oma

ć

ih k

ola

č

a, 

Sombor, B

ora

č

ka 20

 . 

Kao i kod poslovnog imena privrednog dru

š

tva poslovno ime mora da se 

razlikuje od poslovnog imena drugog preduzetnika tako da ne izaziva zabunu o 
identitetu sa drugim preduzetnikom, odnosno zabunu u pogledu predmeta poslovanja 
preduzetnika. 

Preduzetnik mora imati i 

sedi

š

te

, a to je mesto iz koga upravlja obavljanjem 

delatnosti. 

background image

Privredno pravo 

121

kome obavlja delatnost. To mo

ž

e biti zbog kori

š

ć

enja god

njeg odmora, renoviranja 

poslovnog prostora i sli

č

nih razloga. Prekid obavljanja delatnosti se obavezno registruje 

u skladu sa zakonom o registraciji i ne m

e se utv

r

đ

i

vati retroaktivno. 

Preduzetnik gubi svojstvo preduzetnika brisanjem iz registra privrednih 

subjekata i time prestaje obavljanje njegove delatnosti. Prestanak obavljanja delatnosti 
m

e nastupiti bilo odjavom delatnosti ili po sili zakona. Odjava delatnosti niti brisanje 

iz registra se ne mo

ž

e  iz

vršiti

 retroaktivno. 

Koji su razlozi za prestanak rada preduzetnika po sili zakona? 

Po sili zakona 

preduzetnik prestaje sa radom u sled

e

ć

im

 slu

č

ajevima: 

1)   

smr

ć

u

 ili trajnim gubitkom poslovne sposobnosti; 

2)   istekom vremena, ako je obavljanje delatnosti registrovano na od

re

đ

eno 

vreme; 

3)   ako mu je poslovni ra

č

un u blokadi d

e od dve godine, na osnovu zahteva 

za brisanje preduzetnika iz registra koji podnese Narodna banka Srbije ili 
poreska uprava; 

4) 

 

 

ako je pravosna

žn

om presudom ut

vr

đ

ena ni

š

tavost registracije 

preduzetnika; 

5)   ako je pravosna

ž

nom presudom, izvr

š

nom odlukom nadle

ž

nog organa ili 

suda 

č

asti  komore  u  koju  je  u

č

lanjen izre

č

ena mera zabrane obavljanja 

delatnosti; 

6)  u   slu

č

aju   prestanka   va

ž

enja   odobrenja,   saglasnosti   ili   drugog   akta 

nadle

ž

nog organa koji je u skladu sa 

č

lanom 4. stav 2. Zakona o privrednim 

dru

š

tvima posebnim zakonom propisan kao uslov za registraciju i 

7)   u drugim slu

č

ajevima propisanim zakonom. 

 

Preduzetni

š

tvo se mo

ž

e naslediti i to u slu

č

aju smrti ili gubitka poslovne 

sposobnosti preduzetnika. Fizi

č

k

o lice koje je poslovno sposobno m

e nastaviti 

obavljanje delatnosti na osnovu 

reš

enja o nasle

đ

i

vanju 

ili me

đ

usobnog sporazuma o 

nastavku obavljanja delatnosti koju potpisuju svi naslednici, odnosno 

č

lanovi 

porodi

č

nog d

oma

ć

instva. Lice koje, na ovaj n

a

č

in

 nastavi obavljanje delatnosti, d

no 

je da u roku od 30 dana od dana smrti preduzetnika,   prijavi nastavak obavljanja 
delatnosti registru u skladu sa zakonom o registraciji. N

asle

đ

iva

nje se mo

ž

e realizovati i 

za 

ž

ivota preduzetnika, ako se to 

č

ini na osnovu raspodele zaost

avšt

ine za 

ž

ivota u 

skladu sa propisima kojima se u

re

đ

u

je nasl

e

đ

iva

nje. 

Da li privredno dru

š

tvo m

e nastaviti da obavlja delatnost u formi privrednog 

dru

š

tva? 

Mo

ž

e,   ukoliko   preduzetnik   donese   takvu   odluku,   pri   

č

emu   se   shodno 

primenjuju odredbe Zakona o privrednim dru

š

tvima za osnivanje date forme dru

š

tva. 

Ukoliko dva ili vi

š

e lica obavljaju delatnost zajedno  odluku moraju doneti jednoglasno. 

U slu

č

aju nastavka obavljanja delatnosti preduzetnika kroz formu privrednog dru

š

tva 

b

riše

 se iz registra preduzetnik i registruje osnivanje privrednog dru

š

tva koje preuzima 

sva prava i obaveze preduzetnika nastale do trenutka osnivanja privrednog dru

š

tva. 

Ipak i fizi

č

k

a lica, za sve obaveze nastale u vezi sa obavljanjem delatnosti do trenutka 

brisanja preduzetnika iz registra ostaju odgovorna celokupnom svojom imovinom. 

Privredno pravo 

122

DRUGE PRAVNE FORME PRIVREDNIH DRU

Š

TAVA 

 

 

ZADRUGE 

 

 

1.   Pojam zadruge, istupanje u pravnom prometu i principi zadrugarstva 

 

 

Zadruga je pravno lice, koje predstavlja poseban oblik organizovanja fizi

č

k

ih lica 

(zadrugara), koja poslovanjem na zadru

ž

nim principima ostvaruju svoje ekonomske, 

socijalne, kulturne i druge interese. 

 

Najstariji zadru

žn

i oblik u svetu jesu 

š

teditno-kreditne zadruge. U Ro

č

dejlu 

(Engleska) 1844. godine osnovana je prva zadruga na svetu, kao privredna organizacija 
koja se razvijala na definisanim vrednostima, principima i pravilima, a sve u cilju da se 

me

đ

u

 pojedincima, koji su bili 

č

lanovi zadruge, ostvari solidarnost, uzajamna pomo

ć

 i 

jednakost. 

Ve

ć

 1845. u Sobot

tu (Slova

č

k

a) osnovana je druga kreditna zadruga, a 

me

đ

u

 prvima u svetu je formirana i kreditna zadruga u n

em B

a

č

kom Petrovcu, 1846. 

Pravni polo

ž

aj zadruge u n

ašem

 pravu u

re

đ

en je u Zakonu o zadrugama iz 2015. 

godine. Ovim zakonom je nakon nestanka prethodne dr

ž

ave, a time i jednog 

dru

š

tvenog poretka, na druga

č

iji n

a

č

in

 ur

e

đ

e

na ova oblast. Pravi efekti ovog zakona 

tek treba da se vide i analiziraju. 

Prema zakonskoj definiciji jasno je da je zadruga pravno lice. U pravnom 

prometu odgovara za svoje obaveze svom svojom imovinom. Zadrugari za obaveze 
zadruge odgovaraju samo do visine svog uloga, tako da ne odgovaraju svojom li

č

n

om 

imovinom.   Zadruga, odnosno zadrugari sami biraju delatnost kojom 

ć

e se zadruga 

baviti, uz zakonska ograni

č

enja i na osnovu zajedni

č

k

og interesa zadrugara. 

Zadruga u pravnom prometu mo

ž

e da istupa u svoje ime i za svoj 

ra

č

un, u svoje 

ime i za ra

č

un zadrugara ili u ime i za 

ra

č

un zadrugara. 

Zakonom su definisani zadru

žn

i principi, koji se mogu svesti na sedam grupa, a 

to su: 1) dobrovoljnost i otvorenost zadruge 2) kontrola od strane zadrugara i 
jednakopravnost (jedan zadrugar jedan glas) 3) ekonomski doprinos kapitalu    i 
demokrati

č

nost u njegovoj kontroli 4) autonomija i nezavisnost zadruge 5) zadru

ž

no 

obrazovanje 6) m

e

đ

uzadru

ž

na saradnja 7) briga za zajednicu 

 

Poslovanje zadruge treba da se zasniva na zadru

ž

nim vrednostima: 

samopomo

ć

i, samoodgovornosti,  demokrati

č

nosti,  jednakosti,  p

ravi

č

n

osti  i 

solidarnosti koje se sprovode u skladu sa zadru

žn

im principima, kojima se, kao 

smernicama konkretizovanim u zadru

žn

im pravilima, 

č

lanovi zadruge rukovode u 

upravljanju i poslovanju zadrugom. 

 

background image

Privredno pravo 

124

zadru

ž

nim pravilima. Protiv odluke o isklju

č

enju zadrugar mo

ž

e podneti 

ž

albu skup

š

tini 

zadruge, u roku od 15 dana od dana prijema odluke. Skup

š

tina zadruge je du

ž

na da 

donese odluku po 

ž

albi na prvoj narednoj sednici. Ako skup

š

tina zadruge odluku po 

ž

albi zadrugara ne donese u predvi

đ

enom roku  smat

ra

ć

e

 se da je 

ž

alba usvojena 

 

3.   Imovina zadruge 

 

Imovinu zadruge 

č

ine, pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, 

nov

č

anim sredstvima, hartijama od vrednosti i druga imovinska prava koje je zadruga 

stekla poslovanjem ili drugim pravnim poslom. Imovina zadruge obrazuje se iz uloga ili 

č

lanarine   zadrugara,   iz   sredstava   ostvarenih   radom   i   poslovanjem   zadruge   i   iz 

sredstava koje je zadruga stekla na drugi dozvoljen n

a

č

in.

 

 

Imovina zadruge je u zadru

žn

oj svojini. Zadruga upravlja, koristi i raspola

ž

svojom imovinom, u skladu sa zakonom, ugovorom o osnivanju, odnosno zadru

žn

im 

pravilima.   U   slu

č

aju   prodaje  nepokretne  imovine  u  zadru

ž

noj   svojini,   sredstva 

ostvarena od prodaje te imovine ne mogu se podeliti zadrugarima i zaposlenima, 
odnosno ne mogu se isp

la

ć

i

vati zadrugarima ili zaposlenima po osnovu 

č

lanstva u 

zadruzi, uloga ili po pravima iz radnog odnosa. 

 
 
 
 

4.   Vrste zadruga 

 

Prema Zakonu o zadrugama mogu    se      osnovati sled

e

ć

e

 vrste zadruga: 

zemljoradni

č

k

e ili poljoprivredne, stambene, potro

ša

č

k

e, zanatske, 

radni

č

ke, 

studentsko-omladinske, socijalne, zdravstvene, kao i druge vrste zadruga za obavljanje 
proizvodnje, prometa robe, 

vrše

nja usluga i drugih delatnosti u skladu sa zakonom. 

Zakonska, a i teorijska podela zadruga zasniva se na delatnosti kojom se one bave, ali i 
osobinama 

č

lanova. 

 

Obrazovanje i rad u

č

eni

č

kih zadruga ur

e

đ

uje se propisima iz oblasti osnovnog i 

srednjeg obrazovanja i vaspitanja. Ova vrsta zadruga nije predmet Zakona o zadrugama 
zbog ciljeva i karaktera 

u

č

eni

č

k

ih zaduga, koje imaju specifi

č

n

u dru

š

tvenu funkciju, ali i 

č

injenice da je prvenstveno 

č

ine maloletni i poslovno nesposobni 

č

lanovi. 

 

Zemljoradni

č

ke ili poljoprivredne zadruge 

proizvode, preuzimaju, otkupljuju, 

p

rera

đ

uju i prodaju poljoprivredne, prehrambene i druge proizvode zadruge i 

zadrugara, snabdevaju zadrugare reprodukcionim materijalom, energentima, 
sredstvima za proizvodnju, delovima za poljoprivrednu mehanizaciju i drugom robom, 

vrše 

promet roba i usluga zadruge, zadrugara i za zadrugare i pr

aju usluge 

d

oma

ć

i

nstvima poljoprivrednika u organizovanju i razvoju seoskog turizma i 

vrše

 sve 

ostale poslove od interesa za poslovanje zadruge. 

 

Zemljoradni

č

k

e  ili  poljoprivredne  zadruge  mogu  biti  op

š

te  i  specijalizovane 

(ratarske, 

vo

ć

ars

ke, povrtarske, vinogradarske, sto

č

arske, p

č

elarske i dr.). 

Privredno pravo 

125

Specijalizovane zemljoradni

č

k

e zadruge organizuju proizvodnju odre

đ

enih proizvoda, 

njihovu preradu i plasman na tr

žiš

tu. 

 

Stambene zadruge

, kao investitori i iz

vo

đ

a

č

i radova, organizuju izgradnju i 

odr

ž

avanje, grade i odr

ž

avaju stanove, stambene zgrade, gara

ž

e i poslovni prostor za 

zadrugare, anga

ž

ovanjem sredstava i rada zadrugara i drugih fizi

č

k

ih i pravnih lica. 

Anga

ž

ovanje sredstava i li

č

nog rada zadrugara se u

re

đ

uje

 pojedin

a

č

n

im ugovorom 

iz

me

đ

 stambene  zadruge  i  njenih  

č

lanova   u   skladu   sa   pozitivnim   propisima   i 

zadru

ž

nim pravilima. 

 

Potro

š

a

č

ke  zadruge  

obezbe

đ

uju  zajedni

č

k

u  nabavku  usluga  i  roba  za  svoje 

zadrugare. 

 

Zanatske zadruge 

iz

ra

đ

uju i prodaju svoje zanatske proizvode i proizvode 

d

oma

ć

e

 radinosti, kao i zanatske proizvode i proizvode d

oma

ć

e

 radinosti svojih 

zadrugara, obavljaju zanatske usluge i snabdevaju zadrugare materijalom i sredstvima 
za proizvodnju. 

 

Radni

č

ke zadruge 

proizvode i prodaju svoje proizvode i pru

ž

aju usluge, 

obavljaju

ć

i delatnost kroz ekonomsko udru

ž

ivanje zadrugara koji su po pravilu, ujedno i 

zaposleni, u skladu sa propisima kojima se u

re

đ

uje oblast rada, u zadruzi koja je njihov 

poslodavac. 

 

Studentsko-omladinske zadruge

, na organizovan n

a

č

in

 obezb

e

đ

uju zadrugarima 

obavljanje privremenih i povremenih poslova kod privrednih subjekata u skladu sa 
propisima kojima se ur

e

đ

uje oblast rada, a u cilju sticanja dopunskih sredstava za 

š

kolovanje i zadovoljenje osnovnih socijalnih, kulturnih i drugih li

č

nih i zajedni

č

k

ih 

potreba. 

 

Socijalne zadruge 

obavljaju razli

č

ite delatnosti radi ostvarenja socijalne, 

ekonomske i radne uklj

u

č

enosti, kao i zadovoljenja drugih srodnih potreba pripadnika 

ugro

ž

enih dru

š

tvenih grupa ili radi zadovoljenja op

š

tih interesa unutar lokalne 

zajednice. Socijalni ciljevi socijalne zadruge se bli

ž

e od

re

đ

u

ju zadru

ž

nim pravilima. 

Socijalne zadruge du

žn

e su da najmanje polovinu ostvarene dobiti, odnosno vi

šk

prihoda nad rashodima, koje ostvaruju obavljanjem delatnosti ula

ž

u u unap

re

đ

enje i 

ostvarivanje postavljenih socijalnih ciljeva. Pod pripadnicima ugro

ž

enih dru

š

tvenih 

grupa, u smislu Zakona o zadrugama, smatraju se lica koja pripadaju dru

š

tvenim 

grupama koje se nalaze u stanju socijalne potrebe u skladu sa zakonom koji u

re

đ

u

je 

oblast socijalne z

tite i obezb

e

đ

iva

nja socijalne sigurnost

i gra

đ

a

na i zakonom koji 

u

re

đ

uje

 zabranu diskriminacije. 

 

Zdravstvene zadruge 

pr

aju pomo

ć

 zadrugarima i 

č

lanovima njihovih porodica 

kroz pomo

ć

 

za dobrovoljno zdravstveno osiguranje, nabavku lekova, finansiranje 

tro

š

k

ova le

č

enja i druge vidove pomo

ć

i. 

 

Zadruge se mogu osnivati i za obavljanje drugih delatnosti koje nisu zabranjene 

zakonom. 

 

background image

Privredno pravo 

127

zadruga zn

a

č

aj

no opao. N

aj

č

ć

i problem u organizovanju pravnog p

oložaja

 zadruge 

jeste definisanja pravog odnosa izme

đ

u poslovne, tr

ž

i

š

ne i samopomo

ć

n

e funkcije. Na 

osnovu svega navedenog, m

e se zaklju

č

iti da je zadrugarstvo u Srbiji, u periodu posle 

Drugog svetskog rata, pro

šlo

 kroz 

še

st promena oblika zadru

ž

nog organizovanja, 

odnosno: 

 

 
 

1.   

kolektivizacija i formiranje selja

č

k

ih radnih zadruga  (1945-1953); 

2.   

reorganizacija   selja

č

k

ih   radnih   zadruga   i   promovisanje   podru

š

tvljavanja   i 

razli

č

itih modela kooperacije u poljoprivredi (1953-1974); 

3.   

transformacija zemljoradni

č

k

ih zadruga i udr

ivanje zemljoradnika i radnika u 

osnovne i radne organizacije kooperanata (OOK i ROK), sa preuzimanjem 
zn

a

č

aj

nog dela zadru

ž

ne imovine u dru

š

tvenoj svojini u korist poljoprivrednih 

kombinata (1974-1989); 

4.   

revitalizacija  zadrugarstva  u  skladu  sa  

me

đ

unarodnim  zadru

žn

im  principima 

(1989-2009) i 

5.   

eutanaz

ija“ 

 736  zemljoradni

č

k

ih  zadruga  kroz  st

e

č

ajeve 

 i  

podr

ž

avljenje

“ 

njihove  preostale  imovine  preno

š

enjem  iste  na  raspolaganje  Republi

č

k

oj 

direkciji za imovinu (2009-2012). 

6.   

period nakon don

oše

nja Zakona o zadrugama 2015. godine. Prve godine ne 

donosi su

š

tinske promene. 

 

Zn

a

č

aj

 i uloga zemljoradnih

č

k

ih zadruga se sve vi

š

e prepoznaje, u uslovima 

ruralnog por

eme

ć

aja,

 potencijalnog nedostatka hrane i pove

ć

avanja cena, s obzirom 

da je smisao postojanja istih da povrate dodatnu vrednost proizvodnje primarnom 
proiz

vo

đ

a

č

u. 

Moglo bi se r

e

ć

i

 da ekonomski razvoj Srbije, u delu ruralnog razvoja, u 

narednom periodu zavisan od polo

ž

aja poljoprivrednih zadruga i 

č

injenice da li 

ć

ukupan dru

š

tveni okvir pogodovati razvoju zadrugarstva. 

 

 
 

 

6.   Osnivanje zadruge 

 

 

Zadrugu mogu osnovati samo fizi

č

k

a lica i to najmanje pet poslovno sposobnih 

fizi

č

k

ih lica. Ukoliko je broj osniva

č

a minimalan

, me

đ

u

 njima se ne mogu nalaziti lica 

koja 

ž

ive u zajedni

č

k

om d

oma

ć

i

nstvu sa osniva

č

em. Na ovaj n

a

č

in

 se htelo izb

e

ć

i

 da se 

formiraju 

fiktivne

 zadruge, jer  one ne bi mogle da ostvaruju sve principe i vrednosti 

na kojima se zadrugarstvo zasniva. Osniva

č

i mogu biti d

oma

ć

a

 i strana fizi

č

k

a lica. 

Pravna lica kod nas  ne mogu biti osniva

č

i zadruge. 

U zavisnosti od ciljeva osnivanja i potrebnih sredstava za osnivanje i poslovanje, 

zadruge se mogu osnivati ulozima ili 

č

lanarinama, u skladu sa ugovorom o osnivanju i 

zadru

ž

nim pravilima. 

Zadruga mo

ž

e biti osnovana na osnovu 

uloga zadrugara 

ili na osnovu 

č

lanarine

 

Ako  se  zadruga  osniva  

ulozima  zadrugara  

predvi

đ

en  je  minimalni  osnovni 

kapital od 100 dinara. Zadru

žn

im pravilima odre

đ

uje

 se minimalni pojedin

a

č

ni 

ulog, a 

zadrugar mo

ž

e imati samo jedan ulog u zadruzi. Ulozi zadrugara mogu biti razli

č

iti. 

Privredno pravo 

128

Osim nov

č

anih uloga osniva

č

i mogu uneti i nenov

č

ane uloge. Nenov

č

anim ulozima 

smatraju se stvari i prava izra

ž

eni u nov

č

anoj protivrednosti. 

 

Ako se zadruga osniva na osnovu 

č

lanarina

, nije predvi

đ

en minimalni osniva

č

k

ulog, a ne va

ž

e ni druga pravila koja se odnose na osnovni kapital zadruge koja se 

osniva ulozima zadrugara.  Ova zadruga sredstva za osnivanje i poslovanje obezbe

đ

uje 

iz 

č

lanarine zadrugara, 

č

iji se iznos odr

e

đ

uje zadr

užn

im pravilima. Za razliku od zadruge 

koja se osniva ulozima zadrugara, 

č

iji osniva

č

k

i ulozi mogu biti razli

č

iti, 

č

lanarina kod 

ovog tipa zadruge je jednaka za sve zadrugare, kako za osniva

č

e, tako i za zadugare koji 

joj pristupe nakon osnivanja. Po prestanku statusa zadruge, 

č

lanarina se ne vra

ć

a. 

 

 
 

U postupku osnivanja zadruge razlikujemo dve faze: 

prvu, 

osnivanje zadruge u 

em smislu i 

drugu, 

nastanak zadruge kao pravnog lica (legalizacija zadruge). 

U prvoj fazi 

preduzimaju se pripremne radnje za njeno osnivanje, ut

vr

đ

uje se 

ispunjenost zakonskih uslova za njeno osnivanje i zaklju

č

uje se ugovor o osnivanju 

zadruge. 

Druga  faza  

se  vezuje  za  upis  zadruge  u  registar,  kada  ona  sti

č

e  svojstvo 

pravnog lica. 

Zadruga se osniva na osniva

č

k

oj skup

š

tini, zaklj

u

č

enjem ugovora o osnivanju, 

usvajanjem zadru

žn

ih pravila i izborom organa. Saziv za osniva

č

k

u skup

š

tinu zadruge 

upu

ć

uje predstavnik osniva

č

a, odnosno lica koja su odlu

č

ila da osnuju zadrugu. 

Osniva

č

k

a skup

š

tina se m

e   odr

ž

ati ako joj prisustvuje najmanje pet osniva

č

a, a 

ve

ć

inom glasova prisutnih osniva

č

a skup

š

tina bira predsednika koji vodi sednicu 

skup

š

tine. 

Na osniva

č

k

oj skup

š

tini usvaja se ugovor o osnivanju. On treba da sadr

ž

i: 

poslovno ime i sed

te zadruge;  podatke o osniva

č

ima, prete

ž

nu delatnost, li

č

no ime 

prvog direktora zadruge ili li

č

no ime lica koje 

ć

e zastupati zadrugu kao 

vrš

ilac du

žn

osti 

direktora; podatke o ulozima ili 

č

lanarini; podatke o osnovnom kapitalu; n

a

č

in

 p

la

ć

a

nja 

č

lanarine  za  zadruge  koje  se  posluju  bez  uloga;  n

a

č

in  o

bezb

e

đ

enja  sredstava  za 

pok

ri

ć

e

 tr

kova osnivanja i druga pitanja od zn

a

č

aja

 za osnivanje zadruge.Da bi se 

ovaj ugovor smatrao zaklju

č

enim, potrebno je  da ga potpi

š

e najmanje pet osniva

č

a i 

da bude  sa

č

injen u pismenoj formi, sa elementima koji su propisani u zakonu. Potpisi 

osniva

č

a na ovom ugovoru overavaju se na n

a

č

in propisan u zakonu. 

Pored ugovora o osnivanju osniva

č

i na osniva

č

k

oj skup

š

tini usvajaju i zadr

na 

pravila kojima se ur

e

đ

uje upravljanje zadrugom, unutra

š

nja organizacija zadruge i 

druga pitanja u skladu sa zakonom. 

 

 

Postoji obaveza da se na osniva

č

k

oj skup

š

tini vodi zapisnik u pisanom obliku. 

Kako zakonom nije odre

đ

e

no ko vodi zapisnik  to bi zn

a

č

ilo

 da zapisnik m

e da vodi 

neko od osniva

č

a, ali i neko tre

ć

e lice koje oni ovlaste. 

 

U zavisnosti da li se zadruga osniva sa ulozima ili 

č

lanarinom osniva

č

i su du

ž

ni 

da uloge, odnosno 

č

lanarine uplate na 

ra

č

un zadruge u roku od 30 dana od dana 

odr

ž

avanja osniva

č

k

e skup

š

tine. 

 

Zadruga sti

č

e svojstvo pravnog lica upisom u Registar. 

background image

Privredno pravo 

130

dru

š

tava razli

č

ito postavljen princip odlu

č

ivanja: kod zadruga vredi princip jedan 

zadrugar jedan glas, dok je kod akcionarskog dru

š

tva relevantnan broj akcija jednog 

akcionara. 

Sli

č

no

 je i sa dru

š

tvom sa ograni

č

enom odgovorn

ć

u, samo 

š

to je umesto 

akcija kod dru

š

tva sa ograni

č

enom odg

ovornoš

ć

u imovina podeljena na udele. 

 

8.   Prestanak zadruge 

 

 

Zadruga prestaje sa radom brisanjem iz Registra. Zadruga mo

ž

e prestati sa radom 

po osnovu: 1) sprovedenog postupka likvidacije ili prinudne likvidacije; sprovedenog 
postupka st

e

č

aja

 3) statusne promene koja ima za posledicu prestanak zadruge. 

 

9.   Sl

ožena

 zadruga 

 

 

Dve ili vi

š

e zadruga mogu osnovati slo

ž

enu zadrugu. Sl

ena zadruga je pravno 

lice koje predstavlja poseban oblik organizovanja zadruga, koja poslovanjem na 
zadru

ž

nim principima ostvaruje ekonomske, socijalne i kulturne interese i obavlja 

poslove  koje  joj  ugovorom  o  osnivanju  i  zadru

ž

nim   pravilima   prenesu   osniva

č

i. 

Osniva

č

i slo

ž

ene zadruge osniva

č

k

im aktom i pravilnikom   ur

e

đ

uju predstavljanje u 

organima slo

ž

ene zadruge. Sl

ena zadruga sti

č

e svojstvo pravnog lica upisom u 

Registar. Ova vrsta zadruge u svom poslovnom imenu obavezno mora da sadr

ž

i r

e

č

i: 

"slo

ž

ena zadruga", naziv i sedi

š

te zadruge kao i vrstu zadruge. 

Na slo

ž

ene zadruge shodno se primenjuju odredbe Zakona o zadrugama, u delu koji se 

odnosi na osnivanje, poslovanje i registraciju zadruga. 

 

 

 

10. Zadr

užni

 savez 

 

 
 

Zadru

žn

i savez je samostalna, interesna, poslovna i stru

č

na organizacija, koju 

osnivaju zadruge i drugi zadru

ž

ni savezi radi ostvarivanja, usk

la

đ

ivanja,

 unap

re

đ

i

vanja, 

poslovnog povezivanja, z

tite i zastupanja zajedni

č

k

ih interesa zadruga i zadrugara. 

Zadru

žn

i savez je pravno lice koje osnivaju zadruge ili drugi zadru

žn

i savezi. 

 

Zadru

žn

i   savezi   se   osnivaju   po   vrstama   zadruga,   odnosno   za   odr

e

đ

e

nu 

teritoriju. Za osnivanje novog zadru

ž

nog saveza potrebno je najmanje deset zadruga. 

Zadru

žn

i savez sti

č

e status pravnog lica upisom u Registar, u skladu sa zakonom kojim 

se u

re

đ

uje 

postupak registracije privrednih subjekata. Zadru

žn

i savez osniva se na 

osniva

č

k

oj skup

š

tini usvajanjem pravila zadru

žn

og saveza, zaklju

č

enjem ugovora o 

osnivanju i izborom organa. Ugovorom o osnivanju u

re

đ

u

ju se naro

č

ito: uslovi i n

a

č

in 

osnivanja, zadaci i poslovi saveza, poslovno ime, sed

te i sredstva za rad zadru

ž

nog 

saveza. 

 

Poslovi zadru

ž

nog saveza su: 1) podsticanje zadrugarstva i unapr

e

đ

e

nja 

zadru

ž

nih   n

a

č

ela; 

 2)  pr

anje   stru

č

ne   i   druge   pomo

ć

i  zadrugama  i  zadrugarima 

prilikom  osnivanja,  poslovanja  i  prestanka  zadruge;  3)  zastupanje  interesa  zadruga 
pred dr

ž

avnim organima, organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, 

Privredno pravo 

131

inostranstvu, ostvarivanje saradnje sa zadrugama i zadru

žn

im asocijacijama iz 

inostranstva; 6) poslovi arbitra

ž

e; 7) poslovi zadr

ne revizije u skladu sa zakonom; 8) 

organizovanje i podsticanje stru

č

nog usavr

š

avanja, nau

č

no-istra

ž

iva

č

k

og rada i 

informativno-izd

ava

č

ke i marketin

š

ke delatnosti od interesa za unap

re

đ

e

nje 

zadrugarstva; 9) 

vo

đ

e

nje evidencije o zadrugama (knjiga zadruga) i zadru

ž

ne statistike; 

10) upravljanje imovinom u zadru

žn

oj svojini koja im je predata u skladu sa odredbama 

kojima se regu

liše

 postupak st

e

č

aja,

 odnosno likvidacije; 11) obavljanje informativne i 

savetodavne funkcije prema 

č

lanicama; 12) obavljanje poslova posredni

č

k

e i 

promotivne funkcije za svoje 

č

lanice; 13) drugi poslovi, u skladu sa zakonom i pravilima 

zadru

ž

nog saveza. 

 

Zadruge   mogu   zadru

ž

nom   savezu,  

č

iji   su   

č

lanovi,   da   povere   obavljanje 

od

re

đ

enih poslova. U tom slu

č

aju zadru

ž

ni savez istupa u ime i za 

ra

č

un zadruge koja 

joj je poverila obavljanje od

re

đ

enog posla. 

 

Zadru

žn

im  savezom  upravljaju  

č

lanovi,  preko  svojih  predstavnika.  Zadru

žn

savez ima sled

e

ć

e

 organe: skup

š

tina, upravni odbor, nadzorni odbor i predsednik. 

 

 
 
 
 
 

11. Zadr

užna

 revizija 

 

Zadruga se podvrgava 

zadru

ž

noj reviziji 

kojom se 

vrši

 ispitivanje primene 

zadru

ž

nih  principa  u  organizovanju  i  poslovanju  zadruge  sa  zadrugarima  i  tre

ć

im 

licima. Zadru

ž

nom revizijom 

se š

titi 

č

is

to

ć

a“

 njene unutr

nje zadru

ž

ne strukture i 

spre

č

ava osnivanje fiktivnih zadruga pod kojima se skrivaju razni oblici privrednih 

dru

š

tava, koja na ovaj na

č

in   zloupotrebljavaju podsticajne mere dr

ž

ave u oblasti 

zadrugarstva. 

Zadru

žn

a revizija je kontrola usk

la

đ

e

nosti poslovanja, upravljanja i 

organizovanja zadruge sa odredbama ovog zakona, zadru

ž

nim principima i zadru

ž

nim 

vrednostima. 

 

 
 

ORGANIZATORI TR

ŽIŠ

TA - BERZE 

 

Formalni naziv berze kod nas je  organizator tr

ž

i

š

ta, a poslovi koje obavlja su 

regulisano tr

žiš

te, multilateralna trgov

a

č

ka platforma (MTP). To proizlazi iz Zakona o 

tr

ž

i

š

tu kapitala u kome se ne pominje 

re

č

 berza 

ve

ć

 organizator tr

ž

i

š

ta koji obavlja 

poslove regulisanog tr

žiš

ta i multilateralna trgova

č

k

a platforma (MTP), koji 

predstavljaju su

š

tinu berze u tradicionalnom smislu. Iako 

ć

emo koristiti tradicionalni 

termin 

b

erza”

 bitno je da uporedo koristimo normirani naziv za ovaj pojam.  U tom 

smislu organizator tr

žiš

ta je novi naziv za berzu, u n

ašem

 pravu. Valja napomeniti da 

su organizatori tr

žiš

ta u svom poslovnom imenu zadr

ž

ali r

e

č

 

berz

a”

 (Novosadska 

berza, Beogradska berza). M

e

đ

utim 

berz

a”,

 u ovom smislu, nije formalni naziv koji 

izvire iz zakona, 

ve

ć

  

 deo individualnog poslovnog imena. 

nosiocima javnih 

ovlaš

ć

enja i drugim institucijama i organizacijama; 4) pokretanje 

regulatornih    inicijativa   pred    regulatornim   telima;   5)   predstavljanje   zadruga   u 

background image

Privredno pravo 

133

Produktna berza u Novom Sadu je prva posleratna berza u Srbiji, a osnovana je 

1959.  Trideset  godina  kasnije,  1989.  godine,    osnovana  je    Beogradska  berza  kao 
finansijska i robna berza (

meš

ovita berza). 

Najzn

a

č

aj

nije svetske finansijske berze jesu: 

Njujor

š

ka berza - NYSE 

(New York Stock Exchange) je n

ajve

ć

a

 finansijska berza u SAD. 

Osnovana je 1792. Zna

č

ajnu ulogu na svetskom finansijskom tr

ž

i

š

tu imala je posle 

Prvog svetskog rata. Na njoj se trguje skoro isklju

č

ivo akcijama, a delimi

č

n

o i 

investicionim certifikatima. 

Na od

re

đ

i

vanje kursa akcija primenjuju se indeksi akcija: 

The Dow-Jones index,

 

Standard and Poo

r’s 

500 (S&P 500), S&P 100,  Mood

y’s

 index.

 

Tokijska berza - TSE 

(Tokyo Stock Exchange) osnovana je 1878. Ogroman razvoj 

japanske privrede, nar

o

č

ito posle Drugog svetskog rata, doprineo je ja

č

anju zn

a

č

aja 

ove berze. Na njoj trguju ne samo velike kompanije, v

e

ć

 i sitni akcionari. U 1987.g. 

Tokijska berza je po zn

a

č

aju

 nad

mašila

 Njujo

ku berzu. 

Najzn

a

č

aj

niji  indeks  akcija  na  ovoj  berzi  je 

NIKKEI 225, 

č

ija se polazna osnova 

vezuje  za 1949. i zasniva na pro

se

č

nom kotiranju akcija oko 225 preduz

e

ć

a. 

Londonska kraljevska berza - LSE 

(

London Royal Stock Exchange

) osnovana je 

1802, iako se u literaturi navodi da je prva berza u Londonu osnovana 1570. Do Prvog 
svetskog rata bila je najzn

a

č

aj

nija berza u svetu.U organizaciono-pravnom pogledu 

predstavlja privatno akcionarsko dru

š

tvo, 

č

ije akcije glase na ime. Londonska berza 

spada 

me

đ

u

 najskuplje berze u svetu. Kretanje kurseva akcija izra

ž

ava se u indeksima 

(najzn

a

č

a

jniji je 

Financial Times Index - FTSE 100).

 

Frankfurtska berza 

(Frankfurter Wertpapierb

ör

se) osnovana je 1585, kada se 

na njoj trgovalo isklju

č

ivo menicama. Po

č

ev od 1820. g. na njoj se trguje i akcijama. 

Ima pravni polo

ž

aj javnopravne organizacije, koja se nalazi pod strogim nadzorom 

dr

ž

ave. Na njoj se trguje akcijama i obveznicama dom

a

ć

ih,

 ali i stranih emitenata 

(prete

žn

o ame

ri

č

kih i japanskih). 

Berza primenjuje 

DAX index, 

koji se zasniva na kotiranju akcija 30 najzna

č

ajnijih 

preduz

e

ć

a

 i banaka u Ne

ma

č

koj, te 

FAZ index, 

koji je izveden od strane dnevnog lista 

Frankfurter Allgemeine Zeitung 

i dr. 

U svetu su poznata elektronska (vanberzanska, dilerska) tr

žiš

ta hartija od 

vrednosti: ame

ri

č

ko 

NASDAQ 

organizovano od Nacionalne asocijacije dilera SAD, koje 

primenjuje tehn

ološ

ki indeks 

Nasdaq Composite, 

zatim   

SEAQ-I 

(

Stock Exchange 

Automated Quotation System International

) u Velikoj Britaniji, 

SOFFEX 

Švajcars

koj i 

dr. 

 

2.   Zna

č

aj berze hartija od vrednosti 

 

Sastavni deo tr

žiš

ne privrede je i tr

ž

i

š

te hartija od vrednosti, koje se naziva i 

finansijsko t

ržiš

te 

šir

em smislu, na kome se koncent

riše

 ponuda i tra

ž

nja slobodnih 

nov

č

anih sredstava, 

č

ime se formira njihova cena. 

Cirkulacija ovih sredstava ostvaruje se putem finansijskih instrumenata 

prvenstveno prenosivih hartija od vrednosti, koje emituju privredni i neprivredni 
subjekti (dr

ž

ava, teritorijalna autonomija, lokalna samouprava i drugi subjekti). 

Pod  

finansijskim   intrumentima  

se  podrazumevaju:  prenosive  hartije  od 

vrednosti  (akcije,  obveznice  i  dr.),  instrumenti  tr

ž

i

š

ta  novca  (blagajni

č

ki,  trezorski, 

Privredno pravo 

134

komercijalni zapisi, certifikati o depozitu), jedinice institucija kolektivnog investiranja i 
razni oblici finansijskih derivata (tzv. finansijskih inovacija). 

 

3.   Osnovna o

belež

ja pravnog pol

aja i ekonomska funkcija berze 

 

Berza  se  osniva  kao  akcionarsko  dru

š

tvo.  Minimalni  osniva

č

k

i  capital  je 

1.000.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Komisija za hartije od vrednosti, na osnovu 
uvida u ispunjenost uslova, donosi odluku da li 

ć

e izdati dozvolu za rad berze. 

Dva zakona ur

e

đ

uju pravni polo

ž

aj  i  poslovanje  berze.  To    su  u  Zakonom  o 

tr

ž

i

š

tu kapitala iz 2011. i Zakonom o privrednim dru

š

tvima iz 2011. godine, sa kasnijim 

izmenama. 

Berza je du

žn

a da organizuje listing hartija od vrednosti, kao i najmanje jo

š

 

jedan segment regulisanog tr

žiš

ta za trgovanje vlasni

č

k

im hartijama od vrednosti. 

Osnovne osobine pravnog polo

ž

aja berze su: 

1. 

visoki stepen organizovanosti unut

raš

nje strukture berze; 

2. 

formalnost organizacije njenog pravnog polo

ž

aja i poslovanja ; 

3. 

visoki   stepen   funkcionalnosti   poslovanja   berze,   obezb

e

đ

en   raznim 

organizaciono-poslovnim sistemskim re

š

enjima (subsistemima); 

4. 

svojstvo  pravnog  lica  u  organizacionopravnom  obliku  akcionarskog 

dru

š

tva koje p

ose

ć

u

ju isklju

č

ivo trgovci; 

5. 

dr

ž

avni nadzor; 

6. 

trgovina na veliko; 

7. 

predmet trgovine je zamenljiva roba koja nije fizi

č

ki prisutna na berzi ; 

8. 

sl

bena evidencija ostvarenih cena; 

9. 

trgovina  pod  posebnim  uslovima,  na  poseban  n

a

č

in 

 u  skladu  sa 

propisima, uzansama i poslovnim obi

č

ajima; 

10. 

rešava

nje  sporova  izme

đ

  u

č

esnika  na  berzi  u  vezi  sa  berzanskim 

poslovima putem berzanske arbitra

ž

e. 

 

4.   Vrste berze, sistemi osnivanja i ekonomske funkcije berze 

 

 

Postoji vi

š

e klasifikacija berzi. Najzn

a

č

aj

nija podela je prema vrsti predmeta 

trgovine na berzi. Berze se po tom osnovu dele na: na: 

robne (produktne); no

v

č

ane 

(efektne); berze usluga i 

mešovi

te berze 

. Berze se mogu podeliti i prema tome da li su 

po predmetu trgovine op

š

te ili specijalizovane, kao i prema tome ko ih je osnovao, 

dr

ž

ava ili privredni subjekti. S obzirom na teritorijalni kriterijum, razlikuju se:

doma

ć

e, 

nacionalne berze, i 

me

đ

unarodne  berze.  

Postoje podele berzi i po drugim 

kriterijumima. 

 

U   zavisnosti   od   n

a

č

ina 

 osnivanja  berzi  u  uporednom  pravu  razlikujemo  tri 

koncepta berzi. 

 

1. 

Angloa

meri

č

ki

 koncept berze

podrazumeva slobodno osnivanje berze, tj. ako 

osniva

č

i ispune unapred propisane uslove u zakonu - dr

ž

avni organ ne mo

ž

spre

č

iti njeno osnivanje. 

2. 

Srednje-evropski koncept berze 

prema kome ona ima svojstvo pravnog lica i 

osniva  se  uz  ispunjenje  unapred  zakonom   propisanih   uslova   i   na   osnovu 

background image

Privredno pravo 

136

trgovine na veliko hartijama od vrednosti; obezb

e

đ

iva

nje kurseva hartija od vrednosti, 

obezbe

đ

i

vanje likvidnosti; konsolidaciona funkcija berze, koja se sastoji u konsolidaciji 

kratkoro

č

nih dugova banaka; funkcija ujedna

č

avanja odnosa izm

e

đ

u

 

š

tednje i 

investicija; selektivna funkcija koja se sastoji u odabiru usp

nih emitenata ; funkcija 

pribavljanja kapitala; informativna funkcija, koja obuhvata: ob

aveš

tavanje o kretanjima 

na  tr

žiš

tu  od

re

đ

enih  roba,  objavljivanje  cena  roba  sa  kojima  se  na  berzi  trguje, 

podataka o koli

č

inama, rokovima isporuke, kvalitetu i asortimanu roba; prognosti

č

k

funkcija, koja se ogleda u 

č

injenici da kretanje od

re

đ

e

nih pokazatelja na berzi ima 

od

re

đ

eni prognosti

č

k

i efekat, jer je 

re

č

  o

 va

žn

om indikatoru ekonomskih i dru

š

tvenih 

kretanja   koji   daje   brojne   informacije   o   stanju   i   o

č

ekivanom   razvoju   privrednih 

subjekata, o stabilnosti jedne valute u odnosu na druge valute, o stanju ponude i 
tra

ž

nje pojedinih vrsta roba na tr

žiš

tima i dr.; valorizatorska funkcija, tj. funkcija merila 

ekonomskog p

oložaja

 i tr

žiš

no-razvojnih perspektiva pojedinih u

č

esnika na berzi 

(valorizatora njihove tr

ž

i

š

ne vrednosti), putem kotiranja njihovih emitovanih hartija od 

vrednosti na njoj, n

aj

č

ć

e akcija. 

Berza sti

č

e svojstvo pravnog lica upisom u ovaj registar. 

 

Delatnost 

organizatora tr

žiš

ta - berze obuhvata sled

e

ć

e

 poslove: 

1. 

povezivanje   ili   olak

ša

vanje   povezivanja   razli

č

itih   interesa   tre

ć

ih   lica   za 

kupovinom i prodajom finansijskih instrumenata na tr

žiš

tu, a u skladu sa 

obavezuju

ć

im pravilima tr

ž

i

š

ta i na n

a

č

in

 koji dovodi do zaklju

č

enja ugovora u 

vezi sa finansijskim instrumentima uklju

č

enim u trgovanje; 

2. 

č

uvanje  i  obelodanjivanje  informacija  o  tra

žn

ji,  ponudi,  kotaciji  i  tr

žiš

nim 

cenama finansijskih instrumenata, kao i drugih informacija zn

a

č

a

jnih za trgovanje 

finansijskim instrumentima, kako pre, tako i posle iz

vrše

ne transakcije, a u skladu 

sa odredbama Zakona o tr

ž

i

š

tu kapitala i aktima Komisije; 

3. 

uspostavljanje i sprovo

đ

enje, u skladu sa aktima i odobrenjem Komisije uslova: 

-   

č

lanstva za investiciono dru

š

tvo na regulisanom tr

žiš

tu; 

za uklju

č

enje finansijskih instrumenata u trgovanje na regulisano tr

žiš

te, 

isklju

č

enje iz trgovanja i privremenu obustavu trgovanja takvim finansijskim 

instrumentima; 

-   

za trgovanje finansijskim instrumentima koji su uklju

č

eni u trgovanje na 

regulisano tr

ž

i

š

te; 

-   

tr

ž

i

š

nog nadzora nad trgovanjem finansijskim instrumentima koji su uklju

č

eni 

na regulisano tr

žiš

te u cilju spr

e

č

ava

nja i otkrivanja nepostupanja po pravilima u 

vezi  sa  regulisanim  tr

ž

i

š

tem,   odredbama   Zakona   o   tr

ž

i

š

tu   kapitala   i   aktima 

Komisije itd.; 

 

 

Organizator tr

ž

i

š

ta - berza m

e obavljati i druge poslove u vezi sa regulisanim 

tr

ž

i

š

tem u skladu sa Zakonom o tr

žiš

tu kapitala.  Poslovi regulisanog tr

žiš

ta, odnosno 

organizatora tr

žiš

ta mogu da obuhvate sled

e

ć

e

 dodatne poslove: 

 

 

1) unap

re

đ

enje promocije i razvoja tr

žiš

ta kapitala u Republici; 

 

2) prodaja i licenciranje tr

žiš

nih podataka, uklju

č

uju

ć

i formiranje, prodaju, licenciranje i 

trgovanje  finansijskim  instrumentima,  na  osnovu  tr

ž

i

š

nih  podataka  ili  drugih 

finansijskih mera; 

Privredno pravo 

137

3) edukacija investitora; 

 

4) obavljanje drugih potrebnih poslova 

 
 

 

Organizatoru tr

ž

i

š

ta - berzi je 

zabranjeno 

da trguje finansijskim instrumentima, 

daje savete koji se odnose na kupovinu i prodaju finansijskih instrumenata ili o izboru 
investicionog dru

š

tva. 

Izuzetno, dozvoljeno je njeno ulaganje u finansijske instrumente koje izdaju 

Republika, Narodna banka Srbije, jedinice lokalne samouprave ili odgovaraju

ć

e strane 

institucije. 

Na berzi se trguje 

dematerijalizovanim finansijskim instrumentima.

 

 

 
 

6.   Struktura organizatora tr

ž

i

š

ta - berze 

 

Organizaciju berze mo

ž

emo posmatrati sa dva aspekta: 

 

-     

prvog, 

koji se odnosi na njenu formalnu strukturu, kao pravnog lica. U tom smislu nju 

č

i

ne njeni 

organi,

 

-       

drugog, 

koji se odnosi na oblik unut

raš

nje organizacije obavljanja njenih 

delatnosti, tj. poslovanja koje se u ekonomskoj ravni institucionalizuje, kao 
od

re

đ

eno tr

žiš

te zasnovano na organizacionoj, tehni

č

k

o-tehn

ološ

koj, kadrovskoj 

infrastrukturi, tzv. 

berzanskim podsistemima (subsistemima).

 

U vezi sa prvim 

 

aspektom 

pravnu organizaciju organizatora tr

žiš

ta - berze 

u

re

đ

u

ju osniva

č

k

i akt i statut berze. 

Za razliku od osniva

č

k

og akta, koji je delo osniva

č

a, statut je osnovni, n

ajviši 

op

š

ti akt berze. Organi berze su zadr

ž

ali raniju strukturu organa akcionarskog dru

š

tva. 

To su : skup

š

tina akcionara, upravni odbor i director. Zakonom je jasno propisano ko ne 

m

e obavljati funkciju 

č

lana upravnog odbora i direktora. Direktor i 

č

lan upravnog 

odbora organizatora tr

ž

i

š

ta, ne mo

ž

e biti: 

 

1) lice koje podle

ž

e primeni pravnih posledica osude; 

 

2) lice koje je na rukovod

e

ć

oj

 poziciji ili zaposleno u dr

ž

avnim organima, osim u slu

č

aju 

kada Republika ima vlasni

č

k

o u

č

ć

e

 u organizatoru tr

ž

i

š

ta; 

 

3)  lice  koje  je  direktor,  

č

lan  upravnog  odbora,  zaposleni,  ili  lice  sa  kvalifikovanim 

u

č

ć

em

 u drugom organizatoru tr

žiš

ta koji ima dozvolu za rad prema ovom zakonu; 

 

4) lice koje je direktor, 

č

lan upravnog odbora ili zaposlen u Centralnom registru; 

 

5)  lice  koje  je  direktor,  

č

lan  upravnog  odbora  ili  zaposlen  u  brokersko-dilerskom 

dru

š

tvu, kreditnoj instituciji sa 

ovlaš

ć

enom bankom, javnom dru

š

tvu ili investicionom 

fondu 

č

ije su hartije od vrednosti uklju

č

ene u trgovanje na tr

žiš

te hartija od vrednosti, 

osim u slu

č

aju kada ima vlasni

č

k

o u

č

ć

e

 u organizatoru tr

žiš

ta; 

 

6) lice koje je blisko povezano sa licima iz t

a

č

. 1) 

- 5) ovog stava. 

background image

Privredno pravo 

139

 

1.   Pojam javnog preduze

ć

a

 

 

Javno preduz

e

ć

e

 je preduz

e

ć

e

 koje obavlja delatnost od op

š

teg interesa, a koje 

osniva Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave. 

Stupanjem na snagu Zakona o javnim preduz

e

ć

ima

 (

Sl. glasnik RS

, br. 15/2016) 

prestali  su  da  va

ž

e  Zakon  o  javnim  preduze

ć

ima   (

Sl.   glasnik   RS

,  br.  119/2012, 

116/2013 - autenti

č

n

o tu

ma

č

e

nje i 44/2014 - dr. zakon ) i pripadaju

ć

i podzakonski 

akti. 

Zakon, pored polo

ž

aja javnih preduz

e

ć

a,

 ure

đ

uje

 i osnivanje, poslovanje, 

upravljanje, imovinu i druga pitanja od zn

a

č

aja

 za polo

ž

aj dru

š

tava kapitala koji 

obavljaju delatnost od op

š

teg interesa. 

Subjekti 

vrše

nja delatnosti od op

š

teg interesa su: 

1)             

javna preduz

e

ć

a;

 

2)             

dru

š

tva s ograni

č

enom odgovorn

ć

u i akcionarsko dru

š

tvo, 

č

iji je jedini 

vlasnik javno preduz

e

ć

e;

 

3)             

dru

š

tva   kapitala  

č

iji  je  jedini  vlasnik  Republika  Srbija,  autonomna 

pokrajina, jedinica lokalne samouprave, kao i zavisno dru

š

tvo 

č

iji je jedini vlasnik 

to dru

š

tvo kapitala; 4) druga dru

š

tva kapitala i preduzetnici. 

 

Zakon   predvi

đ

a   i   osnivanje   privrednih   dru

š

tava  od  strat

kog   zna

č

aja   za 

Republiku Srbiju, koja predstavljaju privredna dru

š

tva u kojima je Republika Srbija 

direktno ili indirektno vlasnik najmanje 25% osnovnog kapitala dru

š

tva i koja su kao 

takva ut

vr

đ

ena podzakonskim aktom Vlade RS. 

 

 
 

S

S

u

u

b

b

j

j

e

e

k

k

t

t

i

v

v

r

r

š

š

e

e

n

n

j

j

a

d

d

e

e

l

l

a

a

t

t

n

n

o

o

s

s

t

t

i

o

o

d

o

o

p

p

š

š

t

t

e

e

g

i

i

n

n

t

t

e

e

r

r

e

e

s

s

a

s

s

v

v

o

o

j

j

o

o

m

i

i

m

m

o

o

v

v

i

i

n

n

o

o

m

u

u

p

p

r

r

a

a

v

v

l

l

j

j

a

a

j

j

u

i

r

r

a

a

s

s

p

p

o

o

l

l

a

a

ž

ž

u

u

s

s

k

k

l

l

a

a

d

d

u

s

s

a

z

z

a

a

k

k

o

o

n

n

o

o

m

i

o

o

s

s

n

n

i

i

v

v

a

a

č

č

k

k

i

i

m

a

a

k

k

t

t

o

o

m

m

,

o

o

d

d

n

n

o

o

s

s

n

n

o

u

s

s

l

l

u

u

č

č

a

a

j

j

u

d

d

r

r

u

u

š

š

t

t

v

v

a

k

k

a

a

p

p

i

i

t

t

a

a

l

l

a

i

i  

p

p

r

r

e

e

d

d

u

u

z

z

e

e

t

t

n

n

i

i

k

k

a

z

z

a

a

k

k

o

o

n

n

o

o

m

k

k

o

o

j

j

i

i

m

s

s

e

u

u

r

r

e

e

đ

đ

u

u

j

j

e

p

p

r

r

a

a

v

v

o

j

j

a

a

v

v

n

n

e

s

s

v

v

o

o

j

j

i

i

n

n

e

i

u

u

g

g

o

o

v

v

o

o

r

r

o

o

m

m

,

a

i

i

m

m

o

o

v

v

i

i

n

n

u

č

čč

i

ii

n

nn

e

ee 

p

p

r

r

a

a

v

v

o

s

s

v

v

o

o

j

j

i

i

n

n

e

n

n

a

p

p

o

o

k

k

r

r

e

e

t

t

n

n

i

i

m

i

n

n

e

e

p

p

o

o

k

k

r

r

e

e

t

t

n

n

i

i

m

s

s

t

t

v

v

a

a

r

r

i

i

m

m

a

a

,

n

n

o

o

v

v

č

č

a

a

n

n

a

s

s

r

r

e

e

d

d

s

s

t

t

v

v

a

i

h

h

a

a

r

r

t

t

i

i

j

j

e

o

o

d

v

v

r

r

e

e

d

d

n

n

o

o

s

s

t

t

i

i

d

d

r

r

u

u

g

g

a

i

i

m

m

o

o

v

v

i

i

n

n

s

s

k

k

a

p

p

r

r

a

a

v

v

a

a

,

k

k

o

o

j

j

a

s

s

u

p

p

r

r

e

e

n

n

e

e

t

t

a

u

s

s

v

v

o

o

j

j

i

i

n

n

u

j

j

a

a

v

v

n

n

o

o

g

p

p

r

r

e

e

d

d

u

u

z

z

e

e

ć

ć

a

u

s

s

k

k

l

l

a

a

d

d

u

s

s

a

z

z

a

a

k

k

o

o

n

n

o

o

m

m

,

u

u

k

k

l

l

j

j

u

u

č

č

u

u

j

j

u

u

ć

ć

i

i

p

p

r

r

a

a

v

v

o

k

k

o

o

r

r

i

i

š

š

ć

ć

e

e

n

n

j

j

a

n

n

a

s

s

t

t

v

v

a

a

r

r

i

i

m

m

a

u

j

j

a

a

v

v

n

n

o

o

j

s

s

v

v

o

o

j

j

i

i

n

n

i

i

.

O

O

s

s

n

n

o

o

v

v

n

n

i

k

k

a

a

p

p

i

i

t

t

a

a

l

j

j

a

a

v

v

n

n

o

o

g

p

p

r

r

e

e

d

d

u

u

z

z

e

e

ć

ć

a

i

d

d

r

r

u

u

š

š

t

t

v

v

a

k

k

a

a

p

p

i

i

t

t

a

a

l

l

a

j

j

e

v

v

r

r

e

e

d

d

n

n

o

o

s

s

t

u

u

p

p

i

i

s

s

a

a

n

n

i

i

h

u

u

l

l

o

o

g

g

a

n

n

j

j

i

i

h

h

o

o

v

v

i

i

h

o

o

s

s

n

n

i

i

v

v

a

a

č

č

a

i

i

l

l

i

č

čč

l

ll

a

aa

n

nn

o

oo

v

vv

a

aa

,

,, 

i

i

z

z

r

r

a

a

ž

ž

e

e

n

n

a

u

n

n

o

o

v

v

c

c

u

u

.

P

P

o

o

o

s

s

n

n

o

o

v

v

u

u

u

l

l

a

a

g

g

a

a

n

n

j

j

a

u

k

k

a

a

p

p

i

i

t

t

a

a

l

l

,

o

o

s

s

n

n

i

i

v

v

a

a

č

č

  

s

s

t

t

i

i

č

č

e

u

u

d

d

e

e

o

u

j

j

a

a

v

v

n

n

o

o

m

p

p

r

r

e

e

d

d

u

u

z

z

e

e

ć

ć

u

i

i

l

l

i

u

u

d

d

e

e

l

l

e

o

o

d

d

n

n

o

o

s

s

n

n

o

a

a

k

k

c

c

i

i

j

j

a

a

.

 

Delatnost javnog preduze

ć

 

Delatnosti od op

š

teg interesa, u smislu ovog zakona, jesu delatnosti koje su kao 

takve od

re

đ

e

ne zakonom u oblasti: rudarstva i energetike, saobra

ć

aja, elektronskih 

komunikacija, izdavanja sl

užb

enog glasila Republike Srbije i izdavanja ud

ž

benika, 

nuklearnih objekata, naoru

ž

anja i vojne opreme, k

oriš

ć

enja, upravljanja, z

tite, 

u

re

đ

i

vanja  i  unap

re

đ

i

vanja  dobara  od  op

š

teg  interesa  i  dobara  u  op

š

toj  upotrebi 

(vode, putevi, 

š

ume, plovne reke, jezera, obale, banje, d

ivlja

č

,

 z

ti

ć

ena podru

č

ja i dr.), 

upravljanja otpadom i drugim oblastima. Delatnosti u tom smislu jesu i komunalne 
delatnosti,   kao   i   druge   delatnosti   odr

e

đ

e

ne   zakonom   kao   delatnosti   od   op

š

teg 

interesa. U okviru obavljanja delatnosti iz oblasti energetike pr

aju se usluge od 

Privredno pravo 

140

op

š

teg ekonomskog interesa. Osn

iva

č

 je du

ž

an da obezbedi da se delatnost od op

š

teg 

interesa obavlja u kontinuitetu. 

S druge strane, poveravanje delatnosti od op

š

teg interesa dru

š

tvu kapitala (u 

privatnom vlasni

š

tvu) i preduzetniku regulisano je    Zakonom o javno-privatnom 

partnerstvu i koncesijama, tako da nakon sprovedenog postupka izbora privatnog 
partnera, javno telo i odabrani privatni partner zaklju

č

uju javni ugovor i ugovor o 

osnivanju zajedni

č

k

og privrednog dru

š

t

va, š

to predstavlja novinu predvi

đ

enu 

odredbama 

č

l. 9. Zakona o javnim preduz

e

ć

ima.

 

Javno preduz

e

ć

 mo

ž

e obavljati prete

ž

nu delatnost, ali  i sve druge delatnosti 

č

ija registracija ili obavljanje nije uslovljena izdavanjem prethodnog odobrenja, 

saglasnosti ili drugog akta nadle

ž

nog organa, dok  ne m

e, kao dodatne, obavljati ni 

one delatnosti za koje je predvi

đ

ena obavezna registracija b

 te delatnosti kao 

prete

ž

ne. Tak

o

đ

e, 

postoje i ograni

č

enja u pogledu obavljanja drugih, neregistrovanih 

delatnosti,   prvenstveno   ograni

č

enja,   koja   se   odnose   na   subjekte   koji   imaju 

dominantan ili monopolski polo

ž

aj na tr

žiš

tu, a koji po pravilu zauzimaju javna 

preduz

e

ć

a,

 a u svrhu za

š

tite konkurencije na tr

žiš

tima na kojima se javna preduz

e

ć

pojavljuju isklju

č

ivo radi sticanja dobiti obavljaju

ć

i dodatnu delatnost.  Osn

iva

č

 jav

nog 

preduz

e

ć

ne mo

ž

e osnovati (pored 

ve

ć

 osnovanog) drugo javno preduze

ć

e ili dru

š

tvo 

kapitala za obavljanje iste delatnosti od op

š

teg interesa, osim u slu

č

ajevima realizacije 

projekata javno-privatnog partnerstva. 

 

2.   Cilj i osnivanje javnog preduze

ć

 

Cilj osnivanja javnog preduz

e

ć

a

 je obezb

e

đ

iva

nje trajnog obavljanja delatnosti 

od op

š

teg interesa i redovnog zadovoljavanja potreba korisnika proizvoda i usluga, 

zatim razvoj i unapre

đ

i

vanje obavljanja delatnosti od op

š

teg interesa, kao i 

obezb

e

đ

iva

nja tehni

č

k

o-tehn

ološ

kog i ekonomskog jedinstva sistema i usk

la

đ

e

nosti 

njegovog razvoja. Sticanje dobiti je od sekundarnog zn

a

č

aja u

 odnosu na navedene 

ciljeve osnivanja javnog preduz

e

ć

a.

 

Javno preduz

e

ć

e os

niva Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica 

lokalne samouprave, a u zavisnosti od toga ko je osniva

č

, akt o osnivanju javnog 

preduz

e

ć

a   

donosi Vlada RS, skup

š

tina autonomne pokrajine ili skup

š

tina jedinice 

lokalne samouprave. 

 

Osniva

č

k

i akt javnog preduz

e

ć

 sadr

ž

i informacije o: 

1) 

nazivu, sedi

š

tu i mati

č

nom broju osniva

č

a; 

2) 

poslovnom imenu i sedi

š

tu javnog preduz

e

ć

a;

 

3) 

prete

ž

noj delatnosti javnog preduz

e

ć

a;

 

4) 

pravima,   obavezama  i   odgovornostima   osniva

č

a prema 

 

 javnom 

preduze

ć

u i javnog preduz

e

ć

a

 prema osniva

č

u; 

5) 

uslovima i n

a

č

inu

 ut

vr

đ

ivanja i rasp

ore

đ

i

vanja dobiti, odnosno n

a

č

inu 

pok

ri

ć

a g

ubitka i sn

enju rizika; 

6) 

uslovima i n

a

č

i

nu zad

enja javnog preduz

e

ć

a;

 

7) 

zastupanju javnog preduz

e

ć

a;

 

8) 

iznosu  osnovnog  kapitala,  kao  i  opisu,  vrsti  i  vrednosti  nenov

č

anog 

uloga; 

9) 

udelima osniva

č

a u osnovnom kapitalu izra

ž

enog u procentima; 

10) 

organima javnog preduz

e

ć

a

 i njihovoj nadle

žn

osti; 

background image

Privredno pravo 

142

prethodnu godinu, dok se visina i rok za uplatu dobiti ut

vr

đ

uju 

zakonom, odnosno 

odlukom o bud

ž

etu za narednu godinu. Javno preduz

e

ć

e

 donosi dugoro

č

n

i i 

srednjoro

č

ni plan poslovne strategije i razvoja, a za svaku kalendarsku godinu javno 

preduz

e

ć

du

žn

o je da donese god

nji program poslovanja osniva

č

u i dostavi ga 

najkasnije u roku od 15 dana od dana usvajanja akta o bud

ž

etu Republike Srbije, 

autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave. 

 

 

SLOBODNE ZONE 

 

Stupanjem na snagu Zakona o slobodnim zonama (

Sl. glasnik RS

, br. 62/2006) 

ut

vr

đ

e

ni su uslovi za od

re

đ

i

vanje podru

č

ja i rad slobodne zone, delatnosti koje se 

mogu   obavljati   u   slobodnoj   zoni,   uslovi   za  obavljanje  tih  delatnosti  i  uslovi  za 
prestanak rada slobodne zone, kao i osnivanje, pravni status i nadle

žn

ost Uprave za 

slobodne  zone,  dok  je  navedenim  

lex  specialis-om

,  kao  i  Carinskim  zakonom  (

Sl. 

glasnik RS

, br. 18/2010, 111/2012 

и

 29/2015) i podzakonskim aktima regulisana 

specifi

č

nost carinskog postupka u slobodnim zonama. 

Slobodne zone predstavljaju instrument za privla

č

enje direktnih stranih 

investicija, te pove

ć

anje   d

oma

ć

eg

 ulaganja i zaposlenosti. Osnivanje slobodnih zona 

doprinosi razvoju nerazvijenih ili nedovoljno razvijenih podru

č

ja i one danas 

predstavljaju centar visoke tehnologije, kao i moderne infrastrukture i kompletne 
logisti

č

k

e pod

ke, za razliku od pr

ošlos

ti kada su se uglavnom osnivale u lu

č

k

om 

podru

č

ju, gde se 

vršio

 pretovar robe. 

 

1.   Pojam slobodne zone 

 

Slobodna zona je deo teritorije Republike Srbije koji je posebno ogra

đ

en

 i 

ozn

a

č

en, na kome se obavljaju delatnosti pod uslovima ut

vr

đ

e

nim Zakonom o 

slobodnim zonama i Carinskim zakonom. 

Slobodna zona ne mora biti u geografskom smislu na jednom mestu, tj mo

ž

e se 

sastojati od vi

š

e odvojenh delova na podru

č

ju istog mesta, ali moraju biti ispunjeni 

uslovi u skladu sa carinskim propisima u pogledu ogra

đ

enosti, ozn

a

č

e

nosti, i 

mogu

ć

nosti kontrole na svakom od tih izdvojenih delova.  Ti izdvojeni i osamostaljeni 

delovi npr. mogu biti 

ve

ć

 postoje

ć

e fabrike, pogoni ili poslovni centri, ali uvek u istom 

mestu u kome se osniva slobodna zona. U slobodnoj zoni mogu se obavljati sve 
privredne delatnosti. To je osnovno pravilo. Zabranjeno je samo obavljanje onih 
delatnosti koje bi mogle ugroziti 

ž

ivotnu sredinu, zdravlje ljudi, materijalna dobra i 

bezbednost zemlje. 

Zakoni EU oslob

a

đ

a

ju pl

a

ć

a

nja poreza na dodatnu vrednost robu koja se nalazi 

u slobodnoj zoni i pru

ž

anje usluga koje se odnose na robu u slobodnoj zoni. Sve dok se 

roba nalazi u slobodnoj zoni, ne p

la

ć

a

 se ni akciza. Roba 

č

ije poreklo nije iz EU ulaskom 

u slobodnu zonu ne smatra se da je u

šla

 u carinsko podru

č

je EU. Carinska deklaracija 

za procedure izvoznog i uvoznog carinjenja podnosi se kada roba napu

š

ta slobodnu 

zonu. Pored napred navedenih olak

ši

ca za robe u slobodnim zonama EU postoje i 

olak

ši

ce za oslob

o

đ

e

nje od p

la

ć

a

nja fiskalnih taksi koje se razlikuju od zone do zone. 

Prednost slobodnih zona EU je da je roba oslobo

đ

e

na carinskih formalnosti pri ulasku 

u zonu, prilikom sklad

tenja, transporta i rukovanja i prilikom izvoza u zemlje van EU. 

Privredno pravo 

143

Dono

š

enjem Zakona o slobodnim zonama iz

vrš

ena je harmonizacija sa pravom 

EU u ovoj oblasti, ali i sa pravilima Svetske trgovinske organizacije, prvenstven

o š

to se 

ti

č

e obaveze u

č

ć

a

 do

ma

ć

eg

 kapitala u preduz

e

ć

za upravljanje zonom, p

la

ć

a

nja 

da

ž

bine za carinsko evidentiranje koja se p

la

ć

a

 u visini od 0,5% vrednosti uvezene robe 

koja je namenjena za obavljanje delatnosti u zoni i procentualnog iznosa ostvarenog 
god

njeg izvoza iz zone u inostranstvo, kao kriterijum za vrednovanje rada zone. 

Pogodnosti poslovanja u slobodnoj zoni su mnogobrojne, a razlikuju se fiskalne, 

carinske, pogodnosti lokalne samouprave gde je slobodna zona sme

š

tena, finansijske i 

administrativne. Fiskalne pogodnosti rada u slobodnim zonama su: 

 

Oslob

a

đ

a

nje od p

la

ć

a

nja PDV-a na unos dobara u slobodnu zonu, kao i 

pru

ž

anje prevoznih i drugih usluga u vezi sa unosom dobara 

 

Oslob

a

đ

a

nje od p

la

ć

a

nja PDV-a na promet dobara i usluga u slobodnoj 

zoni 

 

Oslob

a

đ

a

nje od p

la

ć

a

nja PDV-a na promet dobara izme

đ

u korisnika dve 

slobodne zone 

 

Oslob

a

đ

a

nje    proizvodnih    korisnika    p

la

ć

anja    PDV-a    na    potro

š

nju 

energenata 

 

Oslob

a

đ

a

nje  od  pojedinih  poreskih  opter

e

ć

e

nja   za   direktne   strane 

investicije. 
Carinske pogodnosti rada u slobodnim zonama su oslobo

đ

enja od pl

a

ć

a

nja 

carine i drugih uvoznih da

žb

ina za robu koja je namenjena obavljanju delatnosti i 

izgradnji objekata u slobodnoj zoni (repromaterijal, oprema, gr

a

đ

evi

nski materijal), 

dok   su   finansijske   pogodnosti   prvenstveno  slobodan  protok  kapitala,  profita  i 
dividendi i sredstva iz bud

ž

eta Republike Srbije za finansiranje investicionih projekata 

u proizvodnom sektoru i sektoru usluga koje mogu biti predmet m

e

đ

unarodne 

trgovine. Administrativne pogodnosti su logisti

č

k

e usluge po p

ovlaš

ć

enim cenama kao 

š

to su: organizacija transporta, pretovar, utovar, 

š

pediterske usluge, agencijske usluge, 

usluge osiguranja i reosiguranja, bankarski poslovi i dr. 

 

2.   Osnivanje slobodne zone 

 

Podru

č

je  zone  se  odre

đ

uje 

 davanjem  saglasnosti  Vlade.  Zahtev  za  davanje 

saglasnosti za osnivanje zone sadr

ž

i sled

e

ć

e

 podatke: 

1)             

naziv, sed

te i PIB osniv

a

č

zone; 

2)             

naziv, sed

te i PIB privrednog dru

š

tva za upravljanje zonom; 

3)             

podatke   o   osniva

č

k

om  kapitalu  privrednog  dru

š

tva   za   upravljanje 

zonom; 

4)             

naziv zone i podru

č

je zone sa definisanim granicama; 

5)             

podatke o restrukturiranju, ako se na podru

č

ju zone nalazi privredni 

subjekat koji je u postupku restrukturiranja; 

6)             

elaborat o postojanju ekonomske opravdanosti za odr

e

đ

iva

nje podru

č

ja 

zone sa posebnim osvrtom na procenu stranih ulaganja, procenu o

č

ekivanih 

efekata, a naro

č

ito u pogledu proizvodnje robe i pru

ž

anju usluga, zap

ošl

javanja i 

transfera savremenih tehnologija, uz n

avo

đ

enje delatnosti koje 

ć

e se obavljati u 

zoni; 

7)             

druge  podatke  koje  podnosilac  zahteva  smatra  bitnim  za  don

enje 

odluke. 

background image

Privredno pravo 

145

3.   Privredno dru

š

tvo za upravljanje slobodnom zonom 

 

 
 

Privredno  dru

š

tvo  za  upravljanje  slobodnom  zonom  osniva  se  u  skladu  sa 

odredbama Zakona o  privrednim dru

š

tvima. (Sl. glasnik RS, br. 36/2011, 99/2011, 

83/2014 - dr. zakon i 5/2015), n

aj

č

ć

e kao akcionarsko dru

š

tvo ili dru

š

tvo sa 

ograni

č

enom odgovorn

ć

u. Zonom upravlja samo jedno privredno dru

š

tvo za 

upravljanje zonom registrovano za upravljanje zonom, koje ut

vr

đ

uje o

rganizacione i 

tehni

č

k

e uslove za obavljanje delatnosti u zoni aktom na koji saglasnost daje Uprava za 

slobodne zone. 

 

 

Navedenim aktom se precizira radno vreme zone, kretanje lica i robe u zoni, 

obaveze privrednog dru

š

tva za upravljanje zonom u vezi osiguranja prostornih, 

tehni

č

k

ih i organizacijskih uslova k

oriš

ć

enja zone, mere z

tite na radu u zoni i mere 

z

tite 

ž

ivotne sredine, prava i obaveze korisnika zone u odnosu na osniva

č

a zone i sl. 

 

 

Privredno dru

š

tvo za upravljanje zonom je du

ž

no da u roku od 90 dana po 

isteku kalendarske godine dostavi Upravi za slobodne zone izve

š

taj o poslovanju u 

zoni. Iz

veš

taj o poslovanju u zoni sadr

ž

i sled

e

ć

e

 podatke: 

 

 

 prihod 

privrednog 

dru

š

tva za upravljanje zonom; 

 

 

  broj korisnika i delatnost koju obavljaju; 

 

 

  ukupnu vrednost proizvedene robe i pr

enih usluga u zoni; 

 

 

  ukupan obim uvoza i izvoza u zoni; 

 

 

  iznos uloga stranog kapitala; 

 

 

  broj lica zaposlenih kod privrednog dru

š

tva za upravljanje zonom i broj lica 

zaposlenih kod korisnika. 

 

 

Privredno dru

š

tvo za upravljanje zonom zaklju

č

uje ugovore sa korisnicima zone 

me

đ

usobnim pravima i obavezama. 

 

 

4.   Poslovanje u slobodnoj zoni 

 

 
 

Korisnici zone mogu biti osn

iva

č

 zone, privredno dru

š

tvo za upravljanje zonom, 

kao i druga d

oma

ć

a

 i strana pravna i fizi

č

k

a lica. 

Privredno pravo 

146

Korisnici  obavljaju  privrednu  delatnost  u  zoni  u  skladu  sa  propisima,  a  na 

osnovu ugovora kojim su regulisana me

đ

usobna prava i obaveze sa privrednim 

dru

š

tvom za upravljanje zonom. 

 

 

Obavljanjem delatnosti i pru

ž

anjem usluga u zoni ne sme se ugro

ž

avati 

ž

ivotna 

sredina, zdravlje ljudi, materijalna dobra i bezbednost zemlje. 

 

 

U slobodnoj zoni se mogu osnovati banke i dru

š

tva za osiguranje u skladu sa 

propisima koji u

re

đ

u

ju njihovo osnivanje. 

Izvoz robe i usluga iz zone i uvoz robe i usluga u zonu su slobodni i ne podle

ž

kvantitativnim ograni

č

enjima, niti se na taj uvoz i izvoz primenjuju mere komercijalne 

politike. 

U  zonu  se  ne  mo

ž

e  uvoziti,  niti  se  iz  zone  mo

ž

e  izvoziti  roba  

č

iji  je  uvoz, 

odnosno izvoz zabranjen. 

 

Korisnici su du

žn

i da vode knjigovodstvo za poslovanje u zoni ili odvojeno 

knjigovodstvo za deo svoga poslovanja koje obavljaju u zoni, te da na zahtev Uprave za 
slobodne zone dostavljaju toj upravi podatke o svom poslovanju. 

Na  robu  koja  se  unosi  i  iznosi  iz  zone,  kao  i  na  robu  

smeš

tenu  u  zoni, 

primenjuju se mere carinskog nadzora i kontrole u skladu sa odredbama Carinskog 
zakona. 

Korisnik mo

ž

e privremeno izneti robu iz zone na drugi deo teritorije Srbije, 

odnosno uneti robu u zonu sa drugog dela teritorije Srbije radi stavljanja u postupak 
aktivnog, odnosno pasivnog oplemenjivanja, kao i radi ispitivanja, atestiranja, opravke i 
marketin

š

kog prezentiranja. 

Zn

a

č

aj

no je definisati pojam d

oma

ć

e i s

trane robe, a u kontekstu poslovanja u 

slobodnim zonama i specifi

č

nog carinskoog postupka. 

D

oma

ć

a

 roba je ona roba koja je u celini dobijena ili proizvedena na carinskom 

podru

č

ju Republike Srbije, koja ne sadr

ž

i robu uvezenu iz dr

ž

ava ili s teritorija van 

carinskog   podru

č

ja  Republike  Srbije,  roba  uvezena  iz  dr

ž

ava  ili  s  teritorija  van 

carinskog  podru

č

ja  Republike  Srbije  koja  je  stavljena  u  slobodan  promet  i  roba 

dobijena ili proizvedena na carinskom podru

č

ju Republike Srbije samo od robe. 

Strana roba je sva roba koja nema status d

oma

ć

e r

obe, kao i roba koja je izgubila 

status d

oma

ć

e

 robe. D

oma

ć

a

 roba gubi taj status kada stvarno istupi iz Republike 

Srbije. Strana roba sme

š

tena u slobodnu zonu ili u slobodno skladi

š

te, dok se nalazi u 

slobodnoj zoni ili u slobodnom sklad

tu, mo

ž

e da se: 

1) 

stavi u slobodan promet pod uslovima koji su propisani za taj postupak 

regulisan zakonom; 

2) 

podvrgne  uobi

č

ajenim  oblicima  postupanja  iz  zakona,  bez  posebnog 

odobrenja; 

3) 

stavi   u   postupak   aktivnog   oplemenjivanja,   pod   uslovima   koji   su 

propisani za taj postupak; 

4) 

stavi u postupak prerade pod carinskom kontrolom, pod uslovima koji 

su propisani za taj postupak; 

5) 

stavi u postupak privremenog uvoza, pod uslovima propisanim za taj 

postupak; 

background image

Privredno pravo 

148

PRIVREDNE KOMORE 

 

 
 

1.  

Opš

te napomene 

Privredne komore su na osnovu zakona obavezni oblici udr

ivanja privrednih 

subjekata, koji se osnivaju radi unapr

e

đ

iva

nja delatnosti njihovih 

č

lanova. Privredne 

komore su od najstarijih vremena st

aleš

ka udru

ž

enja trgovaca koja su se osnivala radi 

z

tite i ostvarivanja zajedni

č

k

ih interesa. 

 

U n

ašoj

 pravnoj teoriji sporno je 

mišlje

nje da li je dobro ili nije dobro 

š

to je u 

n

ašem 

pozitivnom pravu ponovo predvi

đ

eno obaveza 

č

lanstva u privrednim 

komorama. U uporednom pravu nailazimo i na jedno i na drugo shvatanje. Ovo pitanje 
ne treb

a meša

ti sa kritikom rada i negativnom ocenom u

č

inka privredne komore kod 

nas, za razliku od nekih drugih zemalja gde su efekti rada zn

a

č

aj

ni i korisni za 

č

lanove 

privrednih komora i za privredu zemlje uop

š

te. 

 

U  uporednom  komorskom  sistemu  postoji  

strukovni  i  granski  princip 

udr

ivanja prisutan je i u savremenom konceptu privredne komore. U pravnoj teoriji 

se isti

č

e da su ovi principi prirodniji kriterijumi udr

ivanja privrednih subjekata u 

komoru  od  kriterijuma  

teritorijalne   organizovanosti  

privredne  komore,  koji  vi

š

asocira na organizaciju dr

ž

avne vlasti, 

š

to mo

ž

e biti 

ž

ari

š

te otu

đ

i

vanja komore od 

njenog 

č

lanstva i njenog pretvaranja u kvazi dr

ž

avnu organizaciju. 

 

 

U uporednom pravu razlikuju se dva sistema komorskog organizovanja

Kontinentalni sistem - 

koji je nastao po uzoru na francuski komorski sistem zasnovan 

na obaveznom 

č

lanstvu i 

anglosaksonski sistem 

- koji se zasniva na konceptu komore, 

kao slobodno formiranoj dobrovoljnoj asocijaciji trgovaca. Pitanje 

obaveznosti 

ili 

fakultativnosti 

č

lanstva u komori i danas je aktuelno u praksi komorskog udr

ivanja, 

naro

č

ito u tranzicijskim zemljama. 

 

 

2.   Pojam privredne komore i komorski sistem 

 

 

U smislu 

č

lana 2 Zakona o privrednim komorama iz 2015 (

Sl.glasnik RS

br.112/2015 

 u daljem tekstu: Zakon): 

Privredne komore su interesne, poslovno- 

stru

č

ne i neprofitne organizacije privrednih subjekata koje povezuje zajedni

č

ki poslovni 

interes, u cilju uskla

đ

i

vanja i zastupanja interesa 

č

lanova i podsticanja privrednih 

aktivnost

i.”

 

 

 

U definiciji privredne komore preovladao je 

širo

ki strukovno-granski 

(funkcionalni) kriterijum njihovog organizovanja i povezivanja. Usvojena je koncepcija 
privredne komore kao 

asocijacije privrednih subjekata povezanih zajedni

č

k

im poslovnim interesima 

(funkcionalno merilo), koji se materijalizuju u obliku poslova komore koji se odnose na: 

Privredno pravo 

149

151

- zastupanje i usk

la

đ

iva

nje interesa njenih 

č

lanica i - podsticanje privrednih aktivnosti 

njenih 

č

lanica. Kod nas postoje: 

-   

Privredna komora Srbije i

 

-   

privredne komore autonomnih pokrajina, 

kao posebne organizacije 

jedinstvenog komorskog sistema Republike Srbije sa svojstvom 

pravnog lica . 

Regionalne privredne komore i privredna komora grada Beograda 

nemaju svojstvo 

pravnog lica. 

Dakle,  komorski  sistem  kod  nas  je  istovremeno  zasnovan  i  na  

teritorijalnom 

principu 

.

 

 

 
 

Osnovna karakteristika novog Zakona o privrednim komorama iz 2015. godine 

je da 

ć

e od 01. januara 2017. godine 

č

lanstvo u Privrednoj komori Srbije i p

la

ć

a

nje 

č

lanarine biti obavezno. Zakonska materija je regulisana po ugledu na austrijski 

komorski sistem. 

 

Najzn

a

č

aj

nije novine koje predvi

đ

a Zakon su: 

 

 obavezno 

č

lanstvo privrednih subjekata u Privrednoj komori Srbije, 

č

ime se napu

š

ta 

sistem dobrovoljnog 

č

lanstva koji je va

ž

io od 01. januara 2013. godine; 

 

  u

vo

đ

e

nje ugovorne privredne komore kao novog vida udru

ž

ivanja privrednih 

subjekata. Ugovornu privrednu komoru mogu osnovati najmanje 100 privrednih 
subjekata u cilju ostvarivanja zajedni

č

k

og poslovnog interesa na od

re

đ

e

noj teritoriji ili 

u                                    odr

e

đ

e

noj                                    privrednoj                                    grani; 

    u

vo

đ

e

nje    termina    granskih    udru

ž

enja,    koji    raniji    Zakon    nije    poznavao; 

   detaljno   je   regulisano   pitanje   stranih   privrednih   komora   i   njihovog   statusa; 

posebna glava je posve

ć

en

а

  o

dnosima Privredne komore Srbije sa Narodnom 

Skup

š

tinom, Vladom, organima dr

ž

avne uprave i tako dalje. 

 

 

U Zakonu se naro

č

ito isti

č

e da Privredna komora Srbije pru

ž

a pod

ku privredi u 

ispunjavanju obaveza koje proizlaze iz postupka pristupanja Evropskoj Uniji i procesa 
harmonizacije dom

a

ć

ih

 propisa sa propisima Evropske Unije. 

 

Ovih   zakonskim   izmenama   okon

č

an   je   dvogod

nji     

iz

let” 

 u  dobrovoljno 

č

lanstvo u privrednim komorama, kojim   se 

ž

elela uva

ž

iti 

ž

elja privrednika da oni 

odlu

č

uju o svom udru

ž

ivanju i da im se ne ograni

č

ava sloboda izbora.  

Vra

ć

a

nje na 

obavezno 

č

lanstvo imalo je svoje kriti

č

are, kao i ranije u

vo

đ

e

nje dobrovoljnosti. 

 

 

Privredna komora Srbije je samostalna i nezavisna u svom radu i obavlja svoje 

poslove na teritoriji cele zemlje. 

Privredna komora Srbije obrazuje, kao svoje organizacione delove, 

regionalne 

privredne komore 

za podru

č

je jednog ili vi

š

e upravnih okruga, tako

đ

e i 

privrednu 

komoru 

za podru

č

je glavnog grada a mo

ž

e obrazovati obrazovati 

regionalne privredne 

komore  

i   za   podru

č

je   vi

š

e   op

š

tina,  

č

ije  teritorije  pripadaju  razli

č

itim   upravnim 

okruzima. 

Tak

o

đ

e

 mogu da postoje i 

ugovorne privredne komore . 

Ugovornu privrednu 

komoru za ostvarivanje zajedni

č

k

og poslovnog interesa na od

re

đ

enoj teritoriji ili u 

od

re

đ

enoj privrednoj grani m

e osnovati najmanje 100 privrednih subjekata. Ova 

background image

Privredno pravo 

151

4.   Poslovi, akta komore i izvori njenog finansiranja 

 

Privredna komora Srbije 

u smislu 

č

l. 12 Zakona obavlja sled

e

ć

e

 poslove: 1) 

u

saglašava, 

 formuli

š

e,   zastupa   i  

š

titi   interes   svojih  

č

lanova   pred   nadle

žn

im 

dr

ž

avnim organima i institucijama u u

re

đ

enju privrednog sistema i definisanju mera 

ekonomske politike; 2) pokre

ć

e inicijative za don

oše

nje zakona i drugih propisa od 

zn

a

č

aja

 za privredu, kao i mera ekonomske politike; 3) formu

liše

 i obrazla

ž

e stavove 

privrede na nacrte zakona i drugih propisa od zn

a

č

aja

 za privredu, u skladu sa 

zakonom; 4) 

vrši o

dr

e

đ

e

na javna 

ovlaš

ć

enja koja su joj poverena pot

vr

đ

e

nim 

me

đ

unarodnim  ugovorima  i  posebnim  zakonima;  5)  izdaje  potvrde  o  bonitetu 

svojih 

č

lanova; 6) pr

a pod

ku privredi u ispunjavanju obaveza koje proizlaze iz 

procesa pristupanja Evropskoj uniji i harmonizovanja d

oma

ć

eg 

zakonodavstva sa 

propisima  Evropske  unije;   7)  uspostavlja  i  unapre

đ

uje   ekonomsku   saradnju 

privrede  sa  inostranstvom,  

vrši 

 promociju  privrednih  potencijala  i  privla

č

enje 

stranih investicija; 8) sprovodi aktivnosti na unap

re

đ

e

nju konkurentnosti privrede u 

celini; 9) podsti

č

e istra

ž

ivanje, inovacije i razvoj ekonomije bazirane na znanju, 

inovativnosti i savremenim nau

č

no-tehn

ološ

kim dostignu

ć

ima; 10) pr

a pod

ku 

razvoju tehnolo

š

ke infrastrukture privrede i informacionog dru

š

tva; 11) podr

ž

ava 

razvoj ek

ološ

ke svesti u privredi i u

saglašava

nje privrednih i dru

š

tvenih interesa u 

oblasti ekologije; 12) unapre

đ

uje razvoj preduzetn

tva; 13) priprema programe 

poslovne edukacije u skladu sa potrebama privrede i organizuje formalne i 
neformalne oblike poslovne edukacije; 4) ut

vr

đ

uje

 pravila dobrog poslovnog 

pon

anja svojih 

č

lanova, odnosno donosi uzanse; 1

5) rešava s

porove pred 

Arbitra

ž

om Privredne komore Srbije, odnosno vodi postupke pred Sudom 

č

asti 

Privredne komore Srbije; 16) pr

a usluge posredovanja u 

rešav

anju sporova u 

privredi; 17) 

vrši i

 druge poslove ut

vr

đ

ene zakonom i statutom. 

 

Potvrde, uverenja i druge isprave koje Privredna komora Srbije izdaje u vr

še

nju 

javn

ih ovlaš

ć

enja imaju svojstvo javnih isprava. 

 

Privredna komora Srbije 

m

e osnivati svoja predstavn

tva u inostranstvu, ako 

je to u interesu njenih 

č

lanova, tak

o

đ

e

 mo

ž

e, u saradnji sa dr

ž

avom, osnivati centre 

spoljne trgovine radi zastupanja ekonomskih interesa i promocije privrede u 
inostranstvu. 

 

Regionalne i privredna komora grada Beograda 

obavljaju sled

e

ć

e

 poslove: 

-            

prou

č

avaju pitanja koja se odnose na privredne grane zastupljene u regionalnoj 

privrednoj komori, odnosno privrednoj komori glavnog grada, prate pojave bitne za 
privredni 

ž

ivot upravnog okruga, odnosno glavnog grada i 

vrše

 ocenu njihovog dejstva 

na  privredu  upravnog  okruga,  odnosno  glavnog  grada  i  Republike  Srbije,  podsti

č

razvoj   privrede,   preduzetni

š

tva  i  preduzetni

č

ke   inicijative   na   podru

č

ju   upravnog 

okruga, glavnog grada i Republike Srbije, preko parlamenta privrednika regionalne 
privredne komore, odnosno privredne komore glavnog grada, kao i u

č

ć

em

 u radu 

organa i tela Privredne komore Srbije; u

č

estvuju u organizaciji javnih rasprava na 

podru

č

ju regionalne privredne komore, odnosno privredne komore glavnog grada o 

predlozima zakona i drugih propisa od zn

a

č

aja

 za privredu, kao i o predlogu mera 

ekonomske politike, u

č

estvuju u u

saglašava

nju i formulisanju stavova na nivou 

Privredne komore Srbije o predlozima zakona i drugih propisa od zn

a

č

aja

 za privredu, 

Privredno pravo 

152

kao i u definisanju mera ekonomske politike, radi pokretanja inicijativa pred nadle

ž

nim 

dr

ž

avnim organima i dr.; 

 

Privredne komore autonomnih pokrajina obavljaju sled

e

ć

e

 poslove: 

-             u

č

estvuju  u  organizovanju  javnih  rasprava  na  podru

č

ju  autonomnih 

pokrajina i Privrednoj komori Srbije, dostavljaju stavove i 

mišljenja

 privrednika na 

predloge zakona i drugih propisa od zn

a

č

aja 

za privredu, 

sara

đ

uju sa organima 

autonomnih pokrajina na definisanju i realizovanju razvojnih projekata autonomnih 
pokrajina, pokre

ć

u inicijative pred organima autonomnih pokrajina za u

re

đ

e

nje 

pitanja u oblastima prostornog planiranja i razvoja, poljoprivrede, vodoprivrede, 

š

umarstva, lova, ribolova, turizma, ugostiteljstva, banja 

i le

č

ilišt

a, z

tite 

ž

ivotne 

sredine, industrije i zanatstva, drumskog, re

č

nog i 

ž

elezni

č

k

og saob

ra

ć

aja

 i 

u

re

đ

iva

nja puteva, pokre

ć

u inicijative pred organima autonomnih pokrajina za 

u

re

đ

e

nje pitanja u oblastima prostornog planiranja i razvoja, poljoprivrede, 

vodoprivrede, 

š

umarstva, lova, ribolova, turizma, ugostiteljstva, banja 

i le

č

ilišt

a, 

z

tite 

ž

ivotne sredine, industrije i zanatstva, drumskog, re

č

nog i 

ž

elezni

č

k

og 

saob

ra

ć

aja

 i u

re

đ

i

vanja puteva, predstavljaju privredu autonomne pokrajine u 

oblasti 

me

đ

uregionalne saradnje i dr. 

 

N

ajviši

 op

š

ti akt komore sa svojstvom pravnog lica je statut u kome se ur

e

đ

uje 

delatnost komore, njena unutr

nja organizacija, saradnja sa dr

ž

avnim i drugim 

organima i druga pitanja zn

a

č

a

jna za rad i upravljanje komorom, dok najvi

š

i op

š

ti 

akt  regionalnih  i  privredne  komore  grada  Beograda  je  odluka  o  obrazovanju 
komore . 

 

Organi komore donose odluke, zaklju

č

k

e i preporuke, izdaju od

re

đ

e

na uverenja. 

Zaklju

č

c

i su akta sa obaveznom snagom za 

č

lanove komore i donose se iz kruga 

poslova koji su ut

vr

đ

e

ni u propisima i statutu komore. N

aj

č

ć

e se donose o 

pitanjima koja se ti

č

č

lanstva u komori, sadr

ž

e odredbe o sankcijama za slu

č

aj 

njihovog   nepo

š

tovanja,   a   odluku   o   povredama   zaklju

č

aka   donosi   sud   

č

asti 

konkretne komore. 

Preporuke 

su neobavezna akta i njihova primena se zasniva na autoritetu 

organa komore, koji ih donosi i argumentima na kojima se temelje. 

Uverenja 

su isprave o od

re

đ

e

nim 

č

injenicama o kojima komora vodi evidenciju. 

Uverenja, potvrde i druge isprave, koje izdaje Privredna komora Srbije, imaju karakter 
javnih isprava. 

Izvori finansijskih sredstava 

komore jesu: 

č

lanarine, naknade za usluge i drugi 

izvori. 

 

 

Osnovicu, visinu 

č

lanarine, n

a

č

in

  i  rokove  njenog  p

la

ć

a

nja odre

đ

uje skup

š

tina 

komore. 

 

Od 1. januara 2017 godine  svi privrednici i preduzetnici u Srbiji po zakonu su 

obavezni da pl

a

ć

aju

 komorsku 

č

lanarinu. Prema novom modelu ob

ra

č

una p

la

ć

anja 

č

lanarine,  od p

la

ć

a

nja 

č

lanarine 

ć

e biti oslobo

đ

e

no oko 220.000 preduzetnika, sva 

novoosnovana (start-up) privredna dru

š

tva u prve dve godine poslovanja i jo

š

 70.000 

mikro i malih privrednih dru

š

tava sa poslovnim prihodom do 20 miliona dinara. Za 

privredna  dru

š

tva  sa  poslovnim  prihodom  od  20  do  300  miliona  dinara  mese

č

na 

background image

Privredno pravo 

154

Parlament privrednika bira 

č

lanove Skup

š

tine Privredne komore Srbije, razmatra 

uticaj propisa i mera ekonomske politike na poslovanje privrednih subjekata sa 
podru

č

ja regionalnih privrednih komora, odnosno glavnog grada i svoje stavove 

dostavlja Skup

š

tini Privredne komore Srbije radi u

saglašava

nja, formulisanja, 

zastupanja  i  z

tite  njihovih  interesa  pred  nadle

ž

nim  dr

ž

avnim  organima  i 

institucijama. 

 

6.   Granska udru

ž

enja 

 

 

Č

lanovi

 Privredne komore Srbije se, prema prete

žn

oj delatnosti koju obavljaju, 

organizuju u 

granska udru

ž

enja 

radi zajedni

č

k

og unap

re

đ

i

vanja rada i poslovanja, 

usk

la

đ

ivanja

 posebnih i zajedni

č

k

ih interesa, predlaganja mera za unap

re

đ

e

nje 

privrednog ambijenta i pob

oljš

anje uslova poslovanja. 

Pravni polo

ž

aj granskog udr

enja u

re

đ

u

je se statutom komore. 

 

7.  

Opš

ta udru

ž

enja 

 

Radi zajedni

č

k

og unapr

e

đ

iva

nja rada i poslovanja, usk

la

đ

ivanja

 posebnih i 

zajedni

č

k

ih interesa, predlaganja mera za pobolj

š

anje uslova poslovanja i ekonomskog 

polo

ž

aja i socijalne sigurnosti, kao i radi razmatranja i 

rešav

anja i drugih pitanja od 

zajedni

č

k

og interesa za podru

č

je regionalne privredne komore, podru

č

je komore 

glavnog grada ili za podru

č

je jedne ili vi

š

e op

š

tina, i to za jednu ili vi

š

e privrednih 

delatnosti - osnivaju se 

o

pšta

 udru

že

nja preduzetnika .

 

Akt  o  osnivanju  op

š

teg   udru

ž

enja  preduzetnika  donosi  se  na  osniva

č

k

oj 

skup

š

tini. 

Op

š

ta   udru

ž

enja   su   obavezni   oblici   udru

ž

ivanja   preduzetnika,   koji   u   vidu

 

registrovanog zanimanja obavljaju privrednu delatnost 

.

 

Opš

te udr

enje ima svojstvo pravnog lica. 

N

ajviši

 op

š

ti akt op

š

teg udru

ž

enja je statut koji donosi skup

š

tina op

š

teg 

udr

enja. 

 

Radi u

saglašava

nja zajedni

č

k

ih interesa i predlaganja mera za pobol

jša

nje uslova 

poslovanja i ekonomskog polo

ž

aja preduzetnika, u Privrednoj komori Srbije mo

ž

e se 

obrazovati 

parlament preduzetnika 

odlukom Skup

š

tine Privredne komore Srbije. 

 

 
 

SAJMOVI 

 

Sajmovi su specijalizovana privredna dru

š

tva koja po svojoj prirodi uglavnom 

predstavljaju na poseban n

a

č

in orga

nizovana tr

ž

i

š

ta koja se povremeno organizuju i 

na kojim se ostvaruje promet i 

vrši

 predstavljanje roba i usluga  na osnovu izlo

ž

enih 

uzoraka   i   promovisanja      usluga   na   sajamskim   priredbama.   Izme

đ

u   priredbi 

slobodan sajamski prostor se naj

č

ć

e

 koristi kao sklad

ni prostor koji se izdaje u 

zakup privrednim dru

š

tvima ili se koristi kao sporedna delatnost sajmova, kao 

prostor   javnih   sklad

ta,   ali   i   prostor   za   razne   privredno,  sportske  i   kulturne 

sadr

ž

aje. 

Privredno pravo 

155

Sajmovi su kod nas transformisani u neke od oblika privrednih dru

š

tava, 

n

aj

č

ć

e akcionarsko dru

š

tvo u kojima su akcionari dr

ž

ava, pokrajina ili lokalne 

samouprave, a deo akcija je u posedu drugih fizi

č

k

ih i pravnih lica. Sajamska 

delatnost je vrsta delatnosti, a ne oblik organizovanja, tako da ne postoji poseban 
zakon koji bi se odnosio na statusno organizovanje sajmova, 

ve

ć

 se na njih u tom 

delu primenjuje Zakon o privrednim dru

š

tvima. 

 

Dan

nja osnovna fukcija sajmova pored ubrzavanja i olak

šava

nja robnog 

prometa  je u promovisanju novih proizvoda i usluga  za korisnike koji su ili direktni 
kupci ili distributeri. Rukovodstvo sajamskih organizacija nastoji da tokom godine 
sajamski prostor bude 

š

to vi

š

e isk

oriš

ć

en i mimo osnovnih sajamskih priredbi. 

 

Privredna dru

š

tva koja se bave prir

e

đ

iva

njem sajmova, imaju obavezu da se 

strogo   pridr

ž

avaju  rokova  koji  su  predvi

đ

eni   u   kalendaru   sajmova.   Kalendar 

sajmova se usk

la

đ

uje kako na nacionalnom tako i na me

đ

unarodnom nivou. 

Sajmovi se mogu podeliti po raznim osnovama. Pored d

oma

ć

ih i

 me

đ

unarodnih 

sajmova i izlo

ž

bi, od najv

e

ć

eg 

zn

a

č

aja je

 deoba sajmova na osnovu vrste uzorka koji 

se izla

ž

u  na  sajmovima.  Na  ovaj  n

a

č

in

 se ostvaruje specijalizacija sajmova. Na 

nacionalnom i m

e

đ

unarodnom planu su poznatiji, a time i usp

niji sajmovi koji su 

realizovali jasnu specijalizaciju za pojedine manifestacije. 

 

Privredna funkcija sajmova se menjala kroz vreme, da bi ona u poslednje vreme 

bila delimi

č

no ugro

ž

ena usled sve ve

ć

e dostupnosti informacija o proizvodima i 

uslugama. M

e

đ

utim, samo sajamske organizacije koje se nisu prilagodile novim 

privrednim okolnostima imale su zn

a

č

a

jnije probleme, dok su druge n

ašle

 nove modele 

sajamskog poslovanja. 

 

Sajmovi kao institucije privrede u znatnoj meri doprinose br

ž

oj i kvalitetnijoj 

razmeni dobara. Sajmovi posredno poma

ž

u ne samo boljem poslovanju i ve

ć

oj 

afirmaciji proizvodnih i trgova

č

k

ih privrednih dru

š

tava, nego i saob

ra

ć

aj

nih, 

š

pediterskih, turisti

č

k

ih, ugostiteljskih i drugih privrednih dru

š

tava. Sa druge strane 

za usp

ne sajamske manifestacije bitna je i stabilnost dr

ž

ave i regiona u kom se 

odr

ž

ava, bezbednost u

č

esnika, kao i druge okolnosti koje mogu uticati na iz

laga

č

tako i na posetioce. 

 

U  n

ašoj 

 zemlji  najzna

č

ajnije  sajamske  organizacije  su  Novosadski  sajam  i 

Beogradski sajam. 

 

Novosadski sajam je osnovan 1956. godine i najpoznatiji je po 

me

đ

unarodnom 

sajmu poljoprivrede. Sajam ima i druge priredbe, pa navodimo sajamske manifestacije 
iz plana za 2017.godinu: 

DANI ENERGETIKE I INVESTICIJA, me

đ

unarodni SALON  KNJIGA, 

me

đ

unarodna izlo

ž

ba umetnosti ART EXPO, sajam obrazovanja PUTOKAZI, sajam DIGITALNIH 

KOMUNIKACIJA, Sajam opreme za ribolov i aktivan boravak u prirodi Fishing Show & Outdoor World, 
me

đ

unarodni POLJOPRIVREDNI SAJAM, ME

Đ

UN

ARODNI   SAJMOVI LORIST,SAJAM LOVA, RIBOLOVA I 

SPORTA,   me

đ

unarodni SAJAM HORTIKULTURE,  me

đ

unarodni SAJAM KONJARSTVA I SERSANA, SAJAM 

TURIZMA,  me

đ

unarodni  SAJAM  "EKOSVET",  SAJAM SPORTA,  SAJAM  AUTOMOBILA,     me

đ

unarodna 

izlo

ž

ba zlatarstva 

č

a

sovn

i

č

ar

stva SJAJ,  sajam P

Č

ELAR

STVA DUNAVSKOG REGIONA. 

background image

Privredno pravo 

157

1.   stavljaju  komintentima  na  raspolaganje   prostorije   za   izlaganje   i   prodaju 

poljoprivrednih proizvoda, 

2.   sklad

te   poljoprivredne   proizvode,   kao   i   doradu   i   preradu   tih   proizoda   i 

potrebne poslove manipulisanja sa tim proizvodima, 

3.   

vrše

 prevoz, otpremanje, i 

vrše

 kontrolu kvaliteta i kvantiteta poljoprivredih 

proizvoda 

 

Po

š

to se roba nalazi kod tr

ž

nica na veliko, usklad

tena relativno d

e vreme, 

da bi se ekonomski iskoristilo to vreme, tr

ž

nice 

č

esto obavljaju niz dodatnih poslova u 

vezi sa doradom i preradom robe. U ove poslove spadaju i poslovi sortiranja i 
ambala

ž

iranja proizvoda. 

Tr

žn

ice na veliko, po pravilu, ne prodaju robu neposredno potro

ša

č

ima. Tr

žn

ice 

na veliko organizuju javno nadmetanje izme

đ

u trgovinskih privrednih dru

š

tava i 

preduzetnika  u  u  cilju  preuzimanja,  ekonomski  re

č

eno,  poslova  neposredne 

distrubucije robe potro

ša

č

ima. Pravno posmatraju

ć

i to ne mora da bude aukcijska 

prodaja, naro

č

ito ne onda ako se radi o proizvodima koji imaju srednju tr

ž

i

š

nu cenu, 

takvih je proizvoda daleko n

ajviše.

 

Tr

žn

ice na veliko se mogu organizovati i tako, da  se one bave samo izdavanjem 

u zakup raspolo

ž

ivog sklad

nog prostora trgovinskim privrednim dru

š

tvima i 

preduzetnicima. 

Tr

žn

ice na veliko (kvanta

š

ke pijace) u n

oj zemlji n

aj

č

ć

e nemaju zn

a

č

aj

 kakav 

bi bio potreban kako bi se posp

ešio

 tok u lancu prometa poljoprivrednih proizvoda. 

Č

esto

 nemaju adekvatnu opremu, ni organizaciju koja je sposobna na prihvati ve

ć

i broj 

prodavaca i kupaca, kao ni uslove da im obezbedi profesionalne usluge  za sklad

tenje, 

sortiranje i promet robe. 

 

 
 
 
 
 
 
 

 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Privredno pravo 

158

IV  

UGOVORI  ROBNOG  PROMETA

background image

Privredno pravo 

160

1.2. Vrste 

ugovora 

 

 

Prema pravnim obele

ž

jima ugovori mogu biti: 

(1) Imenovani i neimenovani ugovori

 

Imenovani ugovori 

su ugovori koji su zakonom pojedin

a

č

no

 i poimeni

č

no 

u

re

đ

e

ni, kao na primer: ugovor o prodaji, ugovor o posredovanju, ugovor o 

gra

đ

e

nju, 

ugovor o kreditu i sli

č

no. To su ugovori koji se odnose na tradicionalne privredno 

pravne odnose, trgova

č

k

e poslove 

č

ije je zakonodavno ur

e

đ

e

nje okon

č

ano. P

to su 

imenovani ugovori detaljno ur

e

đ

e

ni zakonom, ugovornim stranama ostaje samo da 

bli

ž

e urede pojedina pitanja svog ugovornog odnosa. 

Neimenovani ugovori  

su oni ugovori koji se zakonom ne ure

đ

uju posebno, niti 

im se od

re

đ

uje naziv. Ti ugovori se odnose na novije privredne poslove, na poslove 

slo

ž

ene prirode koji zahtevaju primenu vi

š

e imenovanih ugovora. To su: ugovor o 

fran

š

izingu, ugovor o faktoringu i drugi. Na neimenovane ugovore primenjuju se op

š

ta 

pravna pravila obligacionih ugovora uop

š

te, ali kod ovih ugovora mnogo vi

š

e dolazi do 

izra

ž

aja volja ugovornih  strana pri ut

vr

đ

i

vanju njihove sadr

ž

ine i u

re

đ

i

vanja 

me

đ

usobnih prava i obaveza. M

e

đ

utim, i neimenovani privredno pravni ugovori 

vremenom se ure

đ

uju zakonom i time postaju imenovani ugovori robnog prometa, kao 

š

to bi, npr. bio slu

č

aj sa ugovorom o finansijskom lizingu, ugovorom o bankarskoj 

garanciji i ugovorom o organizovanju putovanja. 

(2) Formalni i neformalni ugovori.

 

Formalni ugovori  

su oni za 

č

ije je pravno nastajanje neophodno da se ispune 

uslovi od

re

đ

e

ne forme (npr.   pismena forma ugovora). Forma ugovora kao uslov 

njegovog nastanka utvr

đ

uje

 se zakonom ili je ut

vr

đ

uju

 same ugovorne strane. U oba 

slu

č

aja tako ut

vr

đ

e

na forma ugovora je nu

ž

an uslov za pravno valjano postojanje tog 

ugovora. 

Neformalni   ugovori  

su  oni  ugovori  za  

č

ije  je  pravno  nastajanje  dovoljna 

saglasnost izjava volja ugovornih strana izra

ž

ena na bilo koji punova

ž

an i razumljiv 

n

a

č

in.

 

Ve

ć

i

na ugovora robnog prometa su neformalni ugovori. Mada se ovi ugovori 

n

aj

č

ć

e    u    praksi  pi

š

u u pisanom obliku, pogotovo ako se ugovaraju ve

ć

i nov

č

ani 

iznosi.. 

(3) Jednostrani i dvostrani ugovori

 

Jednostrani ugovori 

su oni ugovori koji stvaraju obaveze samo za jednu 

ugovornu stranu. Primer je  ugovor o jemstvu. 

Dvostrani ugovori 

su oni ugovori koji stvaraju uzajamne obaveze za obe 

ugovorne strane. Primeri su : ugovor o prodaji robe, ugovor o prevozu ... 

Teretni ugovori 

su oni ugovori kod kojih jedna ugovorna strana daje drugoj 

strani odgovaraju

ć

u naknadu za korist koju dobija od nje. Primer za ovu vrstu ugovora 

je ugovor o kreditu. 

Dobro

č

ini ugovori 

su oni ugovori kod kojih ne postoji obaveza davanja naknade 

za korist dobijenu od druge ugovorene strane. U tu vrstu ugovora svrstavamo  ugovor 
o beskamatnom zajmu. 

(4) Komutativni i aleatorni ugovori

 

Komutativni ugovori 

su ugovori kod kojih je vrednost 

me

đ

usobnih davanja 

ugovornih   strana   poznata   u   trenutku   zaklju

č

enja   ugovora,   kao   npr.   :   ugovor   o 

gra

đ

e

nju, ugovor o prodaji i drugi. 

Privredno pravo 

161

Aleatorni ugovori 

su ugovori kod kojih u trenutku zaklju

č

enja ugovora nije 

poznat (niti je mogu

ć

e t

a

č

no

 utvrditi) odnos me

đ

uso

bnih prava i obaveza ugovornih 

strana ili nije poznata visina svih njihovih davanja, 

ve

ć

 

to zavisi od nastupanja (ili 

nenastupanja) neke budu

ć

e neizvesne okolnosti, odnosno d

oga

đ

aj

a. Primer za to je 

ugovor o osiguranju robe. 

Ugovori robnog prometa su po pravilu dvostrani, teretni i komutativni. 

(5) Ugovori sa sporazumno utvr

đ

enom s

adr

ž

inom i ugovori sa pristupom. 

Ugovori  sa  sporazumno  utvr

đ

enom 

 sadr

ž

inom  

su  ugovori  kod  kojih  se  do 

kon

a

č

ne 

 sadr

ž

ine  ugovora  dolazi  pregovaranjem  i  obostranom  saglasn

ć

u   volja 

ugovornih strana o svim pitanjima m

e

đ

usobnog ugovornog odnosa. 

Ugovori po pristupu 

(adhezioni, formu

larni, ša

blonski, masovni i drugi nazivi) su 

ugovori kod kojih sadr

ž

inu ugovora unapred utv

r

đ

uje jedna ugovorna strana i nudi je 

na prihvatanje drugoj strani. Ako tako ponu

đ

enu sadr

ž

inu ugovora prihvati druga 

ugovorna strana, ona  pristupa tom ugovoru. 

(6) Kolektivni i individualni ugovori

 

Kolektivni ugovori 

su ugovori koje u ime lica zaklju

č

uje njihov predstavnik na 

osnovu saglasnosti ve

ć

ine 

č

lanova grupe, kao npr. : kolektivni ugovor o osiguranju 

osoblja preduz

e

ć

a.  

Individualni ugovori 

su ugovori koje svako lice na koje se odnosi 

kolektivni ugovor, kao pojedinac zaklju

č

uje sa odgovaraju

ć

om ugovornom stranom, u 

okviru ut

vr

đ

e

nom kolektivnim ugovorom. 

(7) Generalni i posebni ugovori

 

Generalni ugovori 

su ugovori kojima ugovorne strane uspostavljaju ugovorni 

odnos i ut

vr

đ

uju njihove osnove povodom odre

đ

enog privrednog posla 

č

ije ostvarenje 

traje  du

ž

e  vreme,  kao  

š

to  su  :  generalni  ugovor  o  izv

o

đ

e

nju  meliracionih  radova, 

generalni ugovor o elektrifikaciji 

ž

eleznice i sli

č

no. Tim ugovorima se u

re

đ

uju

 samo 

op

š

ta pitanja 

me

đ

usobnog ugovornog odnosa u ostvarenju datog privrednog posla. 

Posebni ugovori 

su oni ugovori kojima ugovorne strane generalnog ugovora 

bli

ž

e ur

e

đ

uju njegovo ostvarivanje u pojedinim segmentima ili u pojedinim k

ra

ć

im 

vremenskim   razdobljima,   kao   npr.   :   ugovor   o   ostvarenju   generalnog   ugovora   o 
izgradnji stambenog kompleksa za odr

e

đ

e

nu kalendarsku godinu. 

(8) Samostalni i akcesorni ugovori

 

Samostalni ugovori 

su ugovori koji pravno deluju nezavisno od drugog ugovora. 

Njemu mo

ž

e da sledi neki drugi ugovor, a ne mora. Takav primer je ugovor o kreditu. 

Akcesorni  

ili  sporedni  ugovori  su  ugovori  koji  se  pridodaju  samostalnom 

ugovoru time 

š

to u

re

đ

u

ju neko pitanje koje je u vezi sa samostalnim ugovorom, kao 

š

to je ugovor o jemstvu. Akcesornost ovakvog ugovora sastoji se u tome 

š

to postoji i 

pravno deluje samo u vezi sa odgovaraju

ć

im samostalnim ugovorom. To zn

a

č

i

 da 

samostalni ugovor mo

ž

e da postoji i bez akcesornog, dok akcesorni ne mo

ž

e da postoji 

bez samostalnog ugovora. 

Prema predmetu ugovore 

delimo na :  1. ugovore u prometu roba i usluga, 2. 

ugovore o bankarskom poslovanju i oblasti osiguranja, 3. ugovore o prometu prava 
industrijske svojine, i 4. ugovore u me

đ

unarodnom privrednom poslovanju. 

background image

Privredno pravo 

163

2.2. Ponuda 

 

 

Ponuda je predlog za zaklju

č

enje ugovora koji je po svojoj formi i sadr

ž

ini 

podoban za zaklju

č

enje predmetnog ugovora . Ponuda se smatra podobnom po svojoj 

sadr

ž

ini ako sadr

ž

i sve bitne sastojke ugovora 

č

ije se zaklju

č

enje predla

že, š

to zavisi od 

vrste ugovora (npr. bitni sastojci ugovora o prodaji robe su predmet i cena). 

Ponuda mo

ž

e biti posebna (pojedin

a

č

na)

 i op

š

ta. 

Posebna 

ponuda je ona 

ponuda koja je u

č

injena od

re

đ

e

nom licu (privrednom dru

š

tvu, odnosno drugom 

privrednom subjektu). Na osnovu takve ponude ugovor mo

ž

e biti zaklju

č

en samo sa 

licem kome je ponuda 

u

č

injena, odnosno ponuda va

ž

i samo za to lice. 

O

t

a ponuda 

(generalna  ponuda)  je  predlog  za  zaklju

č

enje  od

re

đ

enog  ugovora  u

č

injen 

neod

re

đ

e

nom broju lica (npr. u vidu predloga formularnog ugovora ili isticanje cena na 

izlozima), osim ako iz okolnosti slu

č

aja ili obi

č

aja ne proizilazi druga

č

ije. Op

š

tu ponudu 

m

e da prihvati bilo koje lice koje za nju sazna. Ovakva  ponuda va

ž

i za neod

re

đ

en 

broj lica. 

Ponuda   za   zaklju

č

enje   odr

e

đ

e

nog   ugovora   daje   se   u   formi   koja   va

ž

i   za 

zaklju

č

enje tog ugovora. Od forme ugovora   zavisi i forma ponude za zaklju

č

enje tog 

ugovora. Ponuda za zaklju

č

enje ugovora mo

ž

e biti usmena ili pismena ponuda. 

Pravno valjana ponuda za zaklju

č

enje od

re

đ

enog ugovora proizvodi odre

đ

e

no pravno 

dejstvo. Ponudilac je vezan ponudom, 

č

vrsta ili obavezna ponuda. Ponuda ne vezuje 

ponudioce  samo  ako  je  ovaj  svoju  obavezu  da  ponudu  odr

ž

i  isklj

u

č

io  ili  ako  to 

isklju

č

enje proizilazi iz okolnosti posla. 

Ponudilac mo

ž

opozvati

, odnosno povu

ć

i svoju ponudu. Opoziv odnosno 

povla

č

enje  ponude  je  mogu

ć

e  samo  ako  je  ponu

đ

e

ni  primio  opoziv  pre  prijema 

ponude ili istovremeno sa njom. 

Koliko vremena va

ž

i ponuda, odnosno koliko je vremena ponudilac njome 

vezan? U tom pogledu mogu

ć

e su razli

č

ite situacije, u zavisnosti od okolnosti slu

č

aja i 

sadr

ž

ine ponude. Prvo, ponuda u kojoj je odre

đ

en rok za njeno prihvatanje obavezuje 

ponudioca do isteka tog roka. Drugo, ako u ponudi u

č

injenoj odsutnom licu nije 

od

re

đ

en rok za njeno prihvatanje, ponudilac je njome vezan za vreme koje je po 

redovnom toku stvari potrebno da ponu

đ

e

ni na nju odgovori. Tre

ć

e, ponuda u

č

injena 

prisutnom licu prihvata se bez odlaganja (ili se ne prihvata), osim ako iz okolnosti 
proizilazi da ponu

đ

enom pripada izvesno vreme za raz

mišlj

anje. 

Navedeni n

a

č

ini 

davanja ponuda za zaklju

č

enje ugovora predstavljaju formalne 

ponude. Pored toga postoje i takozvane realne ponude, odnosno ponude u

č

injene 

odgovaraju

ć

im pon

anjem ponudioca. To je slu

č

aj izlaganja robe sa ozna

č

enjem cene, 

š

to se smatra ponudom, ukoliko druga

č

ije ne proizilazi iz okolnosti slu

č

aja ili iz obi

č

aja 

(npr. ako roba sl

i za reklamne svrhe ili na njoj p

iše

  da  je  prodata).  Za  razliku  od 

izlaganja robe sa ozna

č

enjem cene, slanje kataloga, cenovnika, tarifa i drugih 

ob

aveš

tenja, kao i javni oglasi ne predstavljaju ponudu za zaklju

č

enje ugovora, nego 

samo poziv da se u

č

ini ponuda pod objavljenim uslovima. 

Privredno pravo 

164

2.3. Prihvatanje 

ponude 

 

 

Prihvatanje ponude je izjava ponu

đ

enog da prihvata ponudu. Ponuda i njeno 

prihvatanje predstavljaju saglasnost ponudioca i ponu

đ

enog o bitnim sastojcima 

ugovora, 

č

ije se zaklju

č

enje ponudom predla

ž

e. Time se smatra da je i sam ugovor 

zaklju

č

en. Prema zakonu, ugovor je zaklju

č

en kada se ugovorne strane saglase o svim 

njegovim bitnim sastojcima. 

Izjava o prihvatanju ponude za zaklju

č

enje ugovora mora biti iz

ri

č

ita  

 (npr. 

izjavljena  izrazom  "prihvatam",  "saglasan",  "primam",     i  sli

č

no)  i  nedvosmislena. 

Ć

u

tanje ponu

đ

enog ne zn

a

č

i

 prihvatanje ponude za zaklju

č

enje ugovora. Izuzetno, 

ć

utanje ponu

đ

enog delova

ć

e kao prihvatanje ponude, ako se radi o ranijoj poslovnoj 

vezi ponudioca i ponu

đ

e

nog, koja upu

ć

uje na to da i 

ć

u

tanje ponu

đ

e

nog zn

a

č

prihvatanje ponude. 

Ponuda   za   zaklju

č

enje   ugovora   se   smatra   prihva

ć

enom   ako   prihvatanje 

odgovara sadr

ž

ini ponude, ako je u svemu saglasna s ponudom. Ako ponu

đ

e

ni izjavi da 

prihvata ponudu, a istovremeno predlo

ž

i da se ona u n

e

č

emu

 izmeni ili dopuni, smatra 

se  da  je  ponuda  odbijena.  U  ovom  slu

č

aju  prakti

č

no  ponu

đ

eni  

č

ini  ponudu  svom 

ranijem ponudiocu. 

Ponuda za zaklju

č

enje ugovora mora se prihvatiti u roku koji je odre

đ

en za 

iz

jaš

njenje ponu

đ

e

nog. To je zahtev blagovremenosti prihvatanja ponude. 

Blagovremenost prihvatanja ponude se procenjuje prema merodavnim okolnostima 
slu

č

aja. To zavisi od toga da li je ponuda u

č

injena   prisutnom ili odsutnom licu ili je 

ponuda u

č

injena s rokom va

ž

enja ili bez tog roka. Ako ponu

đ

e

ni blagovremeno prihvati 

ponudu, ugovor se smatra zaklju

č

enim. Ali, ako je prihvatanje ponude iz

vrš

eno sa 

zadocnjenjem, takvo prihvatanje se smatra novom ponudom u

č

injenom od strane 

ponu

đ

e

nog ranijem ponudiocu. 

Pored  iz

ri

č

itog 

 prihvatanja  ponude  za  zaklju

č

enje  ugovora,  m

e  do

ć

i  i  do 

pre

ć

u

tnog prihvatanja ponude. Pre

ć

utno prihvatanje ponude nije prihvatanje ponude 

ć

utanjem ponu

đ

enog, nego njegovim odgovaraju

ć

im radnjama iz kojih se sa sigurn

ć

m

e zaklju

č

iti da on prihvata ponudu iako se o tom nije iz

ri

č

i

to izjasnio. Takve radnje 

se nazivaju konkludentnim radnjama. Ponuda za zaklju

č

enje ugovora je prihva

ć

ena i 

kada ponu

đ

eni p

oša

lje stvar ili plati cenu, kao i kada u

č

ini neku drugu radnju koja se, 

na osnovu prakse i obi

č

aja mo

ž

e smatrati kao izjava o prihvatanju ponude. 

Ponu

đ

e

ni je vezan   svojom izjavom o prihvatanju ponude za zaklju

č

enje ugovora. 

M

e

đ

utim, ponu

đ

eni mo

ž

e svoje prihvatanje ponude opozvati, ali samo ako ponudilac 

primi izjavu o opozivanju prihvata ponude pre izjave o njenom prihvatanju ili 
istovremeno sa njom. 

 

 

2.4. Posebni 

sl

u

č

ajevi zaklj

u

č

enja ugovora 

 

 

U posebne slu

č

ajeve zaklju

č

enja ugovora robnog prometa spadaju naro

č

ito: 

zaklju

č

enje ugovora putem sredstava telekomunikacija, zaklju

č

enje ugovora 

k

oriš

ć

enjem memoranduma, zaklju

č

enje ugovora putem javnog nadmetanja, 

zaklju

č

enje ugovora na osnovu prikupljanja ponuda od

re

đ

enih ponu

đ

a

č

a i niz drugih. 

Ugovori  se  mogu  zaklju

č

iti   putem   pojedinih   

sredstava   veza

:   telefonom, 

telegrafom, teleprinterom, telefaksom, radio vezom, putem interneta i sl. 

Koriš

ć

enje 

background image

Privredno pravo 

166

3. SREDSTVA 

ZA 

OBEZBE

Đ

ENJE 

IZVRŠE

NJA 

UGOVORA 

 

 
 

3.1. Kapara 

 

 

Ugovorne strane mogu ugovoriti kaparu kao znak da je ugovor zaklju

č

en 

(

č

lan 

79. Zakona o obligacionim odnosima). Kapara je izvestan iznos novca, nov

č

ana suma ili 

izvesna koli

č

ina drugih zamenljivih stvari koju u trenutku zaklju

č

enja ugovora jedna 

ugovorna strana daje drugoj ugovornoj strani kao potvrdu da je taj ugovor zaklju

č

en. 

Kad   su   ugovorne   strane   predvidele   davanje   kapare,   takav   ugovor   se   smatra 
zaklju

č

enim kada je kapara data. Ovo va

ž

i ako ugovorne strane nisu n

to drugo 

ugovorom   predvidele.   Ugovaranje   kapare   kao   znaka   zaklju

č

enja   ugovora   nije 

obavezno, odnosno kapara nije obavezni elemenat ugovora. Ugovaranje kapare zavisi 
isklju

č

ivo  od  volje  ugovornih  strana.  One  mogu,  ali  ne  moraju  ugovoriti  kaparu. 

Sudbina kapare zavisi od iz

vrše

nja ugovora. 

Kaparu treba razlikovati od p

la

ć

a

nja dela kupovne cene unapred (akontacija) od 

strane ugovorne strane kupca. Tako se predujmljivanje, p

la

ć

a

nje kupovne cene, ne 

smatra   kaparom i nema pravno   dejstvo kao kapara, makar ga ugovorne strane i 
nazvale kaparom. 

U slu

č

aju ispunjenja ugovora kapara se mora vratiti ili se ura

č

unava u ispunjenje 

ugovorne  obaveze.  Ako  je  za  neiz

vrš

enje  ugovora  odgovorna  strana  koja  je  dala 

kaparu, druga strana mo

ž

e, po svom izboru tra

ž

iti iz

vrše

nje ugovora i naknadu 

š

tete pri 

č

emu primljenu kaparu m

e u

ra

č

unati u naknadu 

š

tete ili kaparu vratiti. Takva 

ugovorna strana mo

ž

e se, umesto toga, odlu

č

iti da primljenu kaparu zadr

ž

i i da se time 

zadovolji. Ako je za neizv

rše

nje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga 

strana  mo

ž

e,  po  svom  izboru,  tra

ž

iti  iz

vrš

enje  ugovora  ili  tra

ž

iti  naknadu  

š

tete  i 

vra

ć

anje kapare ili tra

ž

iti vra

ć

anje udvojene, odnosno dvostruke kapare. Izbor koji 

ovlaš

ć

ena ugovorna strana iz

vrši

 u pogledu sudbine kapare vezuje tu stranu. 

Ako   n

to  drugo  nije  ugovoreno,  strana  koja  je  dala  kaparu  ne  m

jednostavno odustati od ugovora, ostavljaju

ć

i kaparu drugoj strani. To ne  m

e u

č

initi 

ni druga strana vra

ć

anjem dvostruke kapare. Me

đ

u

tim, kapara se mo

ž

e ugovoriti kao 

odustanica. U tom slu

č

aju za odustanak od ugovora va

ž

e posebna pravila. 

 

 

3.2. Odustanica 

 

 

Ugovorne strane mogu ugovoriti da jedna ili svaka od njih m

e odustati od 

zaklju

č

enog ugovora, daju

ć

i drugoj strani odustanicu. Odustanica se m

e sastojati u 

izvesnoj svoti novca ili kakvoj drugoj imovinskoj koristi za stranu kojoj se odustanica 
daje. Ugovorne strane mogu, a ne moraju ugovoriti odustanicu. Dejstvo odustanice 
ima i svako drugo imovinsko davanje radi odustanka od ugovora koji nije iz

ri

č

i

to 

nazvano odustanicom, nego je nazvano druga

č

ije, ako se prema okolnostima posla ima 

smatrati da su ugovorne strane time htele da ugovore odustanicu. Npr. ugovaranje 
penala za slu

č

aj neisporuke ili ne primanja robe ili penali za slu

č

aj da jedna strana 

otka

ž

e zaklju

č

eni ugovor smatra se da su strane ugovorile odustanicu. 

Privredno pravo 

167

Kada ugovorna strana u 

č

iju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj 

ugovornoj stani da 

ć

e dati odustanicu, ona vi

š

e ne mo

ž

e zahtevati izvr

š

enje obaveze 

druge strane. Ako ugov

ara

č

i

 nisu odredili rok do kojeg 

ć

ovlaš

ć

ena strana mo

ć

i da 

odustane od ugovora, ona to mo

ž

e u

č

initi sve dok ne protekne rok od

re

đ

en za 

ispunjenje njene obaveze. U stvari, dok ne padne u du

ž

ni

č

k

u docnju. Pravo na 

odustanak   od   ugovora   prestaje   i   kada   strana  

ovlaš

ć

ena   na   odustajanju   po

č

n

ispunjavati svoje ugovorne obaveze ili po

č

ne primati ispunjenje obaveze druge strane. 

Kada je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra 
kao odustanica i svaka strana m

e da odustane od ugovora. U takvom slu

č

aju, ako od 

ugovora odustane strana koja je dala kaparu, ona je gubi, a ako odustane strana koja je 
kaparu primila, ona je du

žn

a da je drugoj strani vrati u dvostrukom iznosu. 

 

 

3.3. Ugovorna 

kazna 

 

 

Prilikom zaklju

č

enja ugovora, ugovorne strane mogu ugovoriti da 

ć

e du

ž

nik 

platiti poveriocu odre

đ

eni nov

č

ani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako 

ne  ispuni  svoju  obavezu  ili  ako  zadocni  sa  njenim  ispunjenjem.  Smatra  se  da  je 
ugovorna kazna ugovorena za slu

č

aj da du

ž

nik zadocni sa ispunjenjem ako iz ugovora 

ne proizilazi ne

š

to drugo. Za nov

č

ane obaveze ne m

e biti ugovorena ugovorna kazna. 

Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svom nah

o

đ

enju u jednom 

ukupnom iznosu, u procentu, ili za svaki dan zadocnjenja, ili na neki drugi n

a

č

in. 

Ugovorna kazna mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor iz koga je nastala 
obaveza na 

č

ije se ispunjenje ta ugovorna kazna odnosi. 

Kad je ugovorna kazna ugovorena za slu

č

aj neispunjenja obaveze, poverilac 

m

e zahtevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu. Kad je poverilac zatra

ž

io 

isplatu ugovorne kazne, gubi pravo da zahteva ispunjenje obaveze iz ugovora. 
Kad je kazna ugovorena za slu

č

aj neispunjenja, d

užn

ik nema pravo da isplati ugovornu 

kaznu i odustane od ugovora, izuzev ako je to bila namera ug

ovara

č

kad su kaznu 

ugovarali. Kada je kazna ugovorena za slu

č

aj da du

žn

ik zadocni sa ispunjenjem, 

poverilac ima pravo da zahteva i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu. Poverilac ne 
m

e zahtevati ugovornu kaznu zbog zadocnjenja ako je primio ispunjenje obaveze, a 

nije bez odlaganja saop

š

tio du

ž

niku da zadr

ž

ava pravo na ugovornu kaznu. 

Va

ž

no je napomenuti da poverioc ima pravo da zahteva ugovornu kaznu i kad 

njen iznos prema

šu

je visinu 

š

tete koju je pretrpeo, kao i kada nije pretrpeo nikakvu 

š

tetu. Ako 

je š

teta koju je poverilac pretrpeo ve

ć

a od iznosa ugovorne kazne, poverilac 

ima pravo da zahteva razliku do potpune naknade 

š

tete. 

 

 

3.4. Zaloga 

 

 

Zaloga je realno sredstvo obezb

e

đ

e

nja za ispunjenje potra

ž

ivanja. Ugovorom o zalozi 

du

ž

nik ili neko tre

ć

e lice (zalogodavac) se obavezuje prema poveriocu, (zalogoprimcu) 

da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo svojine da bi se ovaj poverilac, 
pre ostalih poverilaca, mogao naplatiti iz njene vrednosti, ako mu potra

ž

ivanje ne bude 

isp

la

ć

e

no o dospelosti. Istim ugovorom poverilac se obavezuje da primljenu stvar 

č

uva 

i po prestanku svog potra

ž

ivanja vrati  zalogodavcu n

eoš

t

e

ć

enu. Na zal

noj stvari sti

č

se zalo

ž

no pravo ali tek kada ta stvar bude predata poveriocu. Za

lože

na stvar slu

ž

background image

Privredno pravo 

169

4. PROMENE 

UGOVORA 

 

 
 

4.1. 

Osnovi i vrste promene ugovora 

 

 

Jednom zaklju

č

en ugovor mo

ž

e da se izmeni, odnosno prein

a

č

i.

 Promena 

ugovora robnog prometa mo

ž

e biti: prvo, na osnovu saglasnosti izjava volja ugovornih 

strana; drugo, na osnovu nastupanja od

re

đ

enih okolnosti u vezi sa iz

vrše

njem ugovora, 

i tre

ć

e, na osnovu zakona. Kada je u pitanju prvi osnov promene ugovora onda je u 

pitanju privatni interes ugovornih strana i njihova potreba da promene od

re

đ

ene 

elemente u svom ugovornom odnosu tokom trajanja ugovora. Postoji potreba 
pro

šir

enja ili smanjenja ugovornih obaveza ili jedne ili obe ugovorne strane. Zatim 

m

e postojati interes ugovornih strana da jedna od njih bude zamenjena novom 

ugovornom stranom i sli

č

no. Drugi osnov promene ugovora 

vrši se

 prete

žn

o u interesu 

jedne ugovorne strane, du

ž

nika, i to  odgovaraju

ć

e ugovorne obaveze - kada bi usled 

nekih novih okolnosti izv

rše

nje te obaveze, ugro

ž

avalo interese te strane. Tre

ć

i osnov 

prein

a

č

enja ugovora polazi od z

tite javnog interesa koji primorava ugovorne strane 

da svoj ugovor promene u skladu sa novim zakonskim odredbama merodavnim za 
predmet tog ugovora. 

 

 

4.2. Promena 

ugovornih 

strana 

 

 

Ugovorne strane su poverilac i du

žn

ik. Poverilac je ugovorna strana kome druga 

ugovorna strana, du

žn

ik mora ispuniti od

re

đ

enu obavezu prema ugovoru. Du

žn

ik je 

ugovorna strana koja je du

ž

na da prema ugovoru poveriocu ispuni odre

đ

e

nu obavezu. 

Prema tome kod ugovora m

e do

ć

i do promene jedne ili druge ugovorne strane, tj. do 

promene poverioca ili do promene du

ž

nika. 

1)  Promena  poverioca  

kao   ugovorne   strane  

vrši 

  se   na   osnovu   instituta 

poznatog pod nazivom ustupanje potra

ž

ivanja ili cesija. U stvari, ovo se svodi na 

ustupanje ugovora. Za prenos potra

ž

ivanja odnosno ustupanja potra

ž

ivanja nije 

potreban pristanak du

ž

nika, ali je ustupilac du

ž

an da obavesti du

žn

ika o iz

vrše

nom 

ustupanju u od

re

đ

e

nom zakonskom roku. Novi poverilac (prijemnik ugovora) postaje 

nova ugovorna strana u tom ugovoru i nosilac svih prava i obaveza  ranijeg poverioca 
(ustupilac ugovora) na 

č

ije mesto stupa. Ustupilac ugovora odgovara prijemniku 

ugovora za punova

ž

nost ustupljenog ugovora, ako tu odgovornost nisu svojim 

sporazumom isklju

č

ili. U slu

č

aju   sporazumnog isklju

č

enja odgovornosti ustupioca, 

odgovornost za punova

ž

nost primljenog ugovora snosi prijemnik, pod uslovom da je 

ustupilac bio savestan, odnosno da nije znao niti morao znati za pravne manjkavosti 
ustupljenog ugovora. 

2) Promena 

duž

nika 

kao ugovorne strane 

vrši

 se na osnovu instituta zvanog 

preuzimanje duga. Preuzimanje duga 

vrši se

 ugovorom koji zaklju

č

uju ugovorne strane 

du

ž

nik i preuzimalac duga. Ovakvo preuzimanje duga mogu

ć

e  je  samo  ako  na  to 

pristane ugovorna strana poverilac ili ako se pod zakonom propisanim uslovom, smatra 
da je na to preuzimanje duga pristao. Preuzimanjem duga, preuzimalac stupa na mesto 
ranijeg du

ž

nika, a raniji du

ž

nik se oslob

a

đ

a o

baveze za preuzete dugove. Od 

preuzimanja  duga,  kao  n

a

č

ina

 promene ugovorne  strane du

žn

ika, treba  razlikovati 

Privredno pravo 

170

takozvano preuzimanje ispunjenja obaveze. Preuzimanje ispunjenja obaveze zn

a

č

ugovornu obavezu nekog tre

ć

eg lica prema du

ž

niku da ispuni njegovu obavezu prema 

poveriocu. Ranije ugovorne strane iz ugovora ostaju u me

đ

usobnom obligacionom 

pravnom odnosu. 

 

 

4.3. Promena 

sadr

ž

ine ugovora 

 

 

Ugovorne strane mogu promeniti sadr

ž

inu svog 

me

đ

usobnog ugovora tokom 

njegovog trajanja, pre nego 

š

to ugovor bude ispunjen. Promena sadr

ž

ine ugovora 

vrši 

se sporazumom ugovornih strana, odnosno saglasn

ć

u izjava njihovih volja koja mora 

biti izra

ž

ena u formi koja va

ž

i za zaklju

č

enje tog ugovora. Ugovorna strana, po pravilu, 

ne mo

ž

e menjati sadr

ž

inu ugovora jednostrano, bez saglasnosti druge strane. Promenu 

sadr

ž

ine ugovora m

e jednost

rano vršiti je

dna ugovorna strana bez saglasnosti druge, 

samo ako je ugovorom tako predvi

đ

eno. 

Promena sadr

ž

ine ugovora mo

ž

e se sastojati i u izmeni pojedinih sastojaka 

ugovora ili u dopuni ugovora novim odredbama. Takve promene sadr

ž

ine ugovora 

mogu se odnositi na sva pitanja u

re

đ

ena tim ugovorom, odnosno na sva pitanja koja 

ugovorne strane 

ž

ele ugovorom da urede, kao 

š

to su: mesto zaklju

č

enja ugovora, n

a

č

in 

i vreme ispunjenja ugovornih obaveza, mere za obezb

e

đ

e

nje ispunjenja ugovornih 

obaveza i sli

č

n

o. 

Za punova

žn

ost promene sadr

ž

ine ugovora va

ž

i sve ono 

š

to va

ž

i i za 

punova

ž

nost zaklju

č

enja i delovanja ugovora koji se menja. 

Od promene sadr

ž

ine ugovora treba razlikovati takozvani prenov ili novaciju 

ugovora. Prenov je osnov prestanka obaveze. Pojedina ugovorna obaveza prestaje ako 
se poverilac i du

ž

nik saglase da postoj

e

ć

u

 obavezu zamene novom i ako nova obaveza 

ima razli

č

it predmet i razli

č

it osnov. 

 

 

5. RASKID 

UGOVORA 

 

 
 

Raskid ugovora je n

a

č

in

 prestanka punova

ž

nog ugovora voljom jedne ili obe 

ugovorne  strane.  Razlozi  za  raskid  ugovora  nastaju  posle  zaklju

č

enja  ugovora.  Po 

ovome se raskid ugovora razlikuje od pon

tenja ugovora kada su razlozi njegove 

n

tavosti postojali jo

š

 u trenutku zaklju

č

enja ugovora. 

Raskidom ugovora prestaje ugovor, 

š

to zn

a

č

da prestaje obaveza ispunjenja 

ugovora od strane ugovornih strana. Obe ugovorne strane mogu izgubiti interes za 
daljim ispunjenjem zaklju

č

enog ugovora. Isto tako, mo

ž

e prestati interes jedne 

ugovorne  strane  za  ispunjenje  ugovora,  

š

to  prihvata  i  druga  ugovorna  strana.  U 

ovakvim slu

č

ajevima dolazi do raskida ugovora. 

Mo

ž

e se tra

ž

iti raskid ugovora i zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja 

obaveze jedne ugovorne strane. Ovo je zbog krivice jedne ugovorne strane. U tre

ć

em 

slu

č

aju, raskid ugovora m

e nastupiti zbog promenjenih okolnosti. 

Raskid ugovora kao na

č

in prestanka ugovora treba razlikovati od prestanka 

ugovora zbog nemogu

ć

n

osti ispunjenja ugovornih obaveza koje se ne mogu ispuniti iz 

razloga koji su nastali nakon zaklju

č

enja ugovora. U ovom slu

č

aju nemamo krivicu 

background image

Privredno pravo 

172

Ako rok za ispunjenje obaveze nije bitan sastojak ugovora, du

žn

ik zadr

ž

ava pravo da i 

posle isteka roka ispuni obavezu. Ako poverilac 

ž

eli da raskine takav ugovor mora 

ostaviti du

žn

iku primeren naknadni rok za ispunjenje obaveze. Davanje naknadnog 

roka za ispunjenje obaveze nije obaveza ako iz du

žn

ikovog dr

ž

anja proizilazi da on ne

ć

ispuniti svoju obavezu ni u naknadnom roku. Jednostrani raskid ugovora zbog 
neispunjenja  obaveze  dozvoljen  je  i  pre  isteka  roka  za  njeno  ispunjenje,  ako  je 
o

č

igledno da druga ugovorna strana ne

ć

e ispuniti svoje obaveze. 

Jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja oslob

a

đ

a o

be ugovorne strane 

njihovih obaveza iz tog ugovora. Me

đ

utim, postoji obaveza naknade eventualne 

š

tete 

koja je prouzrokovana jednoj od ugovornih strana. Obe ugovorne strane imaju pravo 
na uzajamno vra

ć

anje datog, po osnovu raskinutog ugovora. 

3) Mo

ž

e se tra

ž

iti raskid ugovora zbog promenjenih okolnosti

. Promenjene 

okolnosti postoje ako one ote

ž

avaju ispunjavanje obaveze jedne ugovorne strane ili 

ako se zbog njih ne mo

ž

e ostvariti svrha ugovora. 

Da  bi  se  mogao  tra

ž

iti raskid ugovora po osnovu promenjenih okolnosti 

neophodno je da su te okolnosti nastale posle zaklju

č

enja ugovora. Ako je ugovorna 

strana koja se poziva na promenjene okolnosti u vremenu zaklju

č

enja ugovora bila 

du

ž

na da ih uzme u obzir ili ih je mogla izb

e

ć

i

 ili savladati, raskid ugovora se ne mo

ž

tra

ž

iti. U svakom slu

č

aju, ugovorna strana koja tra

ž

i raskid ugovora ne mo

ž

e se pozvati 

na promenjene okolnosti koje su nastupile posle isteka roka od

re

đ

enog za ispunjenje 

njene obaveze (ugovorna strana u docnji). Zakonom nisu t

a

č

no ut

vr

đ

ene okolnosti koje 

su osnov za tra

ž

enje raskida ugovora. To je fakti

č

k

o pitanje koje, u slu

č

aju  spora, 

rešava s

ud prema okolnostima slu

č

aja, polaz

e

ć

i od

 va

že

ć

ih

 odredaba Zakona o 

obligacionim  odnosima  i  

Opš

tih   uzansi.   Sve   te   okolnosti   predstavljaju,   zapravo 

vanredne d

oga

đ

a

je koji uti

č

u na ote

ž

ano ispunjenje ugovornih obaveza ili dovode u 

pitanje razumnost daljeg postojanja ugovora. U takve d

oga

đ

aje

 spadaju naro

č

ito 

prirodni d

oga

đ

aji, 

upravne mere, ekonomske pojave. Pod prirodnim d

oga

đ

aji

ma 

podrazumevaju se: su

š

a, poplava, zemljotres i druge sli

č

ne pojave. Pod upravnim 

merama mogu se smatrati: zabrana ili ograni

č

enje uvoza ili izvoza, promena sistema 

cena, ograni

č

enje u prometu robe, promena tarifa, promena standarda i sli

č

no. Pod 

ekonomskim pojavama podrazumevaju se: nagli i veliki pad cena, nagli i veliki skok 
cena i sli

č

n

o. Da li pojedini od ovih d

oga

đ

a

ja deluju kao promenjena okolnost u smislu 

zakonskog osnova za tra

ž

enje raskida ugovora procenjuje sud. Osnovni kriterijum za 

postojanje tih d

oga

đ

aja

 je njihova nepredvidivost. Ugovorna strana, koja je 

ovlaš

ć

ena 

da zbog promenjenih okolnosti zahteva raskid ugovora, du

žn

a je da o tome, bez 

odlaganja obavesti drugu ugovornu stranu. O raskidu ugovora zbog promenjenih 
okolnosti odlu

č

uje sud na zahtev ugovorne strane koja se poziva na promenjene 

okolnosti. M

e

đ

utim, mo

ž

e se dogoditi da se ugovor ne raskine ako druga ugovorna 

strana ponudi ili pristane da se odgovaraju

ć

i uslovi ugovora, zbog promenjenih 

okolnosti, p

ravi

č

no izmene. 

Privredno pravo 

173

6. ISPUNJENJE 

UGOVORA 

 

 
 

Ispunjenje ugovora predstavlja iz

vrše

nje obaveze iz ugovora od strane du

žn

ika, 

odnosno realizaciju prava poverioca koje mu iz ugovora pripada. U stvari, svaka 
ugovorna strana je d

nik svoje obaveze iz zaklju

č

enog ugovora. Npr. u ugovoru o 

prodaji robe, prodavac je du

ž

an da isporu

č

i robu, a kupac je d

an da plati cenu. 

Svaka ugovorna strana je du

ž

na da prilikom izvr

še

nja svoje obaveze postupa pa

ž

njom 

koja se u pravnom prometu zahteva, pa

ž

nja dobrog privrednika. Ako se radi o iz

vrše

nju 

obaveze iz svoje profesionalne delatnosti, ugovorna strana postupa sa pove

ć

anom 

pa

ž

njom, prema pravilima struke i obi

č

ajima, to jest s pa

ž

njom dobrog stru

č

njaka. 

Ugovorna strana je du

ž

na da se u ostvarivanju svog prava uzdr

ž

i od postupka kojim bi 

se ote

ž

alo iz

vrš

enje obaveze druge ugovorne strane. Predmet ispunjenja ugovora je 

iz

vrše

nje onoga 

š

to 

č

ini sadr

ž

inu ugovorne obaveze. Kod prodaje - predaja robe; kod 

usklad

tenja - obaveza 

č

uvanja robe; kod prevoza - obaveza prevoza robe i sli

č

n

o. 

Ostvarenjem te sadr

ž

ine smatra se da je ugovorna obaveza iz

vrše

na. 

Punova

ž

nost ispunjenja ugovorne obaveze, sa stanovi

š

ta predmeta, uslovljena 

je i obimom ispunjenja i njegovim kvalitetom. Poverilac je d

an da primi delimi

č

n

ispunjenje, osim ako priroda obaveze druga

č

ije nala

ž

e. Npr. isporuka nekog u

re

đ

aja 

po 

delovima. Kada se radi o nov

č

anoj obavezi, poverilac je du

ž

an da primi i delimi

č

n

ispunjenje, osim ako ima poseban interes da ga odbije, kao npr. u uslovima visoke 
inflacije. 

Du

ž

nik ispunjava svoju ugovornu obavezu u roku ut

vr

đ

enom ugovorom. Ako 

vreme ispunjenja obaveze nije ut

vr

đ

eno ugovorom, to vreme se odre

đ

uje

 prema 

pravnim pravilima, 

č

ija primena dolazi po redosledu posle ugovora k

ao š

to su: op

š

ti 

uslovi, uzanse, obi

č

aji i   dispozitivni zakonski propisi. Osnovno pravilo u pogledu 

vremena, odnosno roka iz

vrše

nja ugovorne obaveze, kad taj rok nije od

re

đ

en 

ugovorom, jeste da poverilac m

e odmah tra

ž

iti ispunjenje du

ž

nikove obaveze, a 

du

ž

nik ima pravo da zahteva da poverilac odmah primi ispunjenje obaveze. Ovo pravilo 

va

ž

i, ako priroda posla ne zahteva druga

č

ije odre

đ

i

vanje vremena ispunjenja obaveze 

ili to vreme nije od

re

đ

e

no na druga

č

iji n

a

č

in.

 Primera radi,  ako nije ugovorom od

re

đ

en 

datum predaje robe, prodavac je du

ž

an robu predati kupcu u razumnom roku posle 

zaklju

č

enja ugovora o prodaji robe. Kada je u pitanju nov

č

ana obaveza, ako se pl

a

ć

a

nje 

vrši

 putem banke ili druge finansijske organizacije, smat

ra

ć

e

 se da je dug izmiren kada 

banci ili organizaciji u kojoj se vodi 

ra

č

un stigne nov

č

ana doznaka u korist poverioca ili 

nalog du

ž

nikove banke ili organizacije da odobri u korist 

ra

č

una poverioca iznos 

nazn

a

č

en

 u nalogu. Naravno, ovo va

ž

i ako drug

a

č

ije nije ugovorom ure

đ

e

no. Ako se 

p

la

ć

a

nje 

vrši 

putem po

š

te, dug je izmiren uplatom dugovanog iznosa putem p

te. Ovo 

pravilo je zakonska pretpostavka za slu

č

ajeve kada je ugovoreno p

la

ć

a

nje p

tom. 

Ugovorne obaveze se izmiruju u mestu predvi

đ

enom ugovorom ili zakonom. 

Zakonom od

re

đ

eno mesto ispunjenja ugovorne obaveze va

ž

i ako ugovorne strane 

ugovorom nisu predvidele mesto ispunjenja ugovorne obaveze. U slu

č

aju da mesto 

ispunjenja ugovorne obaveze nije odr

e

đ

e

no ni ugovorom ni zakonom, ono se od

re

đ

uje 

po  svrsi  posla,  prirodi  obaveze  i  ostalim  okolnostima.  Ako  od

re

đ

ivanje   mesta 

ispunjenja ugovorne obaveze nije mogu

ć

e ni primenom navedenih kriterijuma, mesto 

ispunjenja je mesto u kome je du

ž

nik u vreme nastanka obaveze imao svoje sedi

š

te, 

odnosno  preb

ivalište.

 To  va

ž

i za nenov

č

ane ugovorne obaveze kod  kojih  poverilac 

background image

Privredno pravo 

175

POJEDINI UGOVORI PRIVREDNOG POSLOVANJA 

 

 

1.  UGOVOR O PRODAJI ROBE 

 

 
 

1.1. 

Pojam ugovora o prodaji robe 

 

 

U ugovoru o prodaji robe ugovorne strane su: 

prodavac i kupac

U  pravnom  prometu  ugovor  o  prodaji  robe  je  n

aj

č

ć

i  i  najva

žn

iji  ugovor 

robnog prometa. Ugovorom o prodaji robe jedna ugovorna strana, prodavac se 
obavezuje  da prenese na drugu ugovornu stranu, kupca pravo svojine na prodatoj robi i 
da mu je u tu svrhu preda, a kupac da plati cenu u novcu i preuzme robu. Ugovor o 
prodaji robe podrazumeva uzajamnost dveju radnji, kupovinu robe i njenu prodaju. U 
takvom ugovoru od

re

đ

ena roba je istovremeno i predmet kupovine i predmet prodaje. 

Jedna ugovorna strana, kupac kupuje robu, a druga ugovorna strana, prodavac prodaje 
robu. Da bi ugovor o prodaji bio punova

ž

an mora, pored ostalog, da sadr

ž

i zakonom 

ut

vr

đ

e

ne bitne elemente. Bitni elementi ugovora o prodaji robe su 

predmet i cena

Predmet ugovora 

o prodaji robe je odr

e

đ

e

na stvar, odnosno roba kada su u 

pitanju ugovori robnog prometa. Ta stvar, odnosno roba mora biti u prometu, 

š

to zn

a

č

da je njene promet dozvoljen. Za prodaju robe koja je u ograni

č

enom prometu va

ž

posebni propisi. Predmet ugovora o prodaji mora biti od

re

đ

en

 ili odrediv. Kada je 

predmet prodaje individualno od

re

đ

ena stvar, na primer : odr

e

đ

e

na oprema, predmet 

mora ugovorom biti odr

e

đ

en

 takvim obel

jima koja su dovoljna za njegovu ta

č

nu i 

nesumnjivu  identifikaciju,  kako  po  osobinama  tako  i  po  koli

č

ini.  Ako  je  predmet 

prodaje stvar odr

e

đ

e

na po rodu, takozvana gen

eri

č

na roba, npr.: p

š

enica ili ugalj, 

predmet se smatra odre

đ

e

nim ako je ugovorom ut

vr

đ

ena vrsta, koli

č

ina i kvalitet te 

robe. Predmet prodaje je odrediv, ako ugovor sadr

ž

i podatke pomo

ć

u kojih se predmet 

m

e odrediti pomo

ć

u izraza 

od do

“,

 

najmanje n

ajviš

e

“, „

oko

“ i

 sli

č

no. 

Cena  

je   nov

č

ana  naknada  (suma  novca)  koju  kupac  duguje  prodavcu  za 

kupljenu robu. Pla

ć

anje cene je kup

č

eva osnovna ugovorna obaveza. Cenu, po pravilu 

od

re

đ

u

ju same ugovorne strane, to je ugovorena cena. M

e

đ

utim, ako ugovorom o 

prodaji cena nije odre

đ

ena, niti u njemu ima dovoljno podataka pom

o

ć

u kojih bi se 

cena mogla odrediti, kupac je 

duž

an da plati cenu koju je prodavac redovno nap

la

ć

i

vao 

u vreme zaklju

č

ivanja ugovora. Ako se i na ovaj n

a

č

in

 ne mo

ž

e utvrditi cena u ugovoru 

o prodaji, onda se p

la

ć

a ra

zumna cena. Pod razumnom cenom smatra se teku

ć

a cena u 

vreme zaklju

č

enja ugovora. Ako se ne mo

ž

e utvrditi ni razumna cena, onda cenu 

ut

vr

đ

u

je sud prema okolnostima slu

č

aja. 

Za odr

e

đ

e

ne vrste robe, cenu mo

ž

e propisati nadle

žn

i organ. Ovakva cena se ne 

m

e menjati ugovorom ugovornih strana. 

Privredno pravo 

176

Kada je ugovorena teku

ć

a cena, kupac duguje cenu utvr

đ

enu zvani

č

nom 

evidencijom na tr

žiš

tu mesta prodavca u vreme kada je trebalo da usledi ispunjenje 

ugovorne obaveze. Ako ne postoji evidencija o teku

ć

im cenama, teku

ć

a cena se 

od

re

đ

u

je na osnovu elemenata pomo

ć

u kojih se prema obi

č

ajima tr

žiš

ta ut

vr

đ

u

je cena. 

Ugovorne strane mogu poveriti odr

e

đ

iva

nje cene tre

ć

em licu. 

 

 

1.2. Obaveze 

prodavca 

 

 

Prodavac je d

an da preda stvar, odnosno robu kupcu u vreme i mestu 

predvi

đ

enom ugovorom. Prodavac je iz

vršio

 obavezu predaje robe kupcu, po pravilu, 

kad mu robu uru

č

i ili preda ispravu kojom se stvar, odnosno roba mo

ž

e preuzeti. Roba 

mora kupcu biti predata u ispravnom stanju, onako kako je to ugovorom predvi

đ

eno. U 

pogledu roka isporuke i mesta isporuke va

ž

i ono 

š

to je ut

vr

đ

e

no ugovorom. 

Isporukom robe kupcu smatraju se sve one radnje koje je prodavac du

ž

an, 

prema ugovoru i prirodi posla   obaviti,   da bi kupac mogao primiti isporuku robe. 
Radnje prodavca u cilju predaje robe su: izdavanje ili izdvajanje robe, poziv kupcu da u 
od

re

đ

eno vreme i na odr

e

đ

e

nom mestu d

o

đ

e

 radi preuzimanja robe i sl. 

Kupac, sa svoje strane, mora iz

vrš

iti sve radnje koje je, prema ugovoru i prirodi 

posla, d

an da preduzme kako bi prodavcu omogu

ć

io izvr

š

enje isporuke.   Kupac je 

du

ž

an da primi  isporuku robe. Radnje kupca se sastoje u odazivanju da se roba primi 

na poziv prodavca i dolazak u od

re

đ

e

no vreme i na od

re

đ

eno mesto radi preuzimanja 

robe. Nepreduzimanje navedenih radnji za izvr

š

enje isporuke, odnosno za prijem robe 

dovodi do docnje prodavca, odnosno docnje kupca, 

š

to povla

č

i odgovaraju

ć

e pravne 

posledice. 

Ako nije 

š

ta drugo ugovoreno ili uobi

č

ajeno, prodavac nije d

an  da  preda 

stvar ako mu kupac ne isplati cenu istovremeno ili nije spreman da to istovremeno 
u

č

ini sa predajom robe. Ali, zato kupac nije du

ž

an da isplatiti cenu robe pre nego 

š

to je 

imao mogu

ć

nost da pregleda i ustanovi da li predmetna roba odgovara ugovorenim 

uslovima. 

Obaveza prodavca  za isporuku robe kupcu vezana je za rizik, u slu

č

aju propasti 

ili 

t

e

ć

enju stvari koja je predmet ugovora. Do predaje stvari kupcu, odnosno da 

isporuke robe, rizik slu

č

ajne propasti ili 

t

e

ć

enja robe snosi prodavac. Od trenutka 

iz

vrše

ne isporuke taj rizik prelazi na kupca ako roba propadne ili bude 

t

e

ć

ena. 

M

e

đ

utim, rizik za slu

č

ajnu propast ili 

t

e

ć

e

nje robe prelazi na kupca i pre iz

vrš

ene 

predaje robe ako ova predaja odnosno isporuka nije mogla biti iz

vrš

ena u ugovoreno 

vreme zbog kup

č

eve docnje, ako je kupac kasnio sa preduzimanjem radnji koje je bio 

du

ž

an da u

č

ini da bi se isporuka robe mogla iz

vrš

iti. 

 

 

1.3. Odgovornost 

prodavca 

 

 

Prodavac je du

ž

an da kupcu preda robu u ispravnom stanju. U suprotnom, 

prodavac ima dve vrste odgovornosti. Prvo, odgovornost za materijalne nedostatke 
robe i drugo, odgovornost za pravne nedostatke robe. Odgovornost za materijalne 
nedostatke robe javlja se kao odgovornost za njene mane i kao garancija za ispravno 
funkcionisanje stvari, odnosno robe. 

background image

Privredno pravo 

178

Prodavac odgovara za 

pravne nedostatke stvari, evikcija

. To je odgovornost 

prodavca prema kupcu ako na prodatoj stvari postoji neko pravo tre

ć

eg lica koje 

isklju

č

uje ili ograni

č

ava kup

č

evo pravo u pogledu te stvari odnosno te robe, a o 

č

ijem 

postojanju   kupac   nije   ob

aveš

ten,  niti  je  pristao  da  uzme  stvar  odnosno  robu 

optere

ć

enu pravom tr

e

ć

eg

 lica. Primera radi, takav slu

č

aj je sa  prodajom od

re

đ

enog 

u

re

đ

aja

 ili vozila na kome je od ranije postojalo pravo zakupa tre

ć

eg lica. Kada se utvrdi 

da tre

ć

e lice ima neko pravo na kupljenu robu, kupac je du

ž

an da obavesti prodavca o 

tome, izuzev kada je to prodavcu 

ve

ć

 poznato, i da ga pozove da u razumnom roku 

oslobodi stvar, odnosno robu od prava ili pretenzije tre

ć

eg lica ili, kad su predmet 

ugovora generi

č

ne stvari, da mu isporu

č

i drugu stvar bez pravnog nedostatka. Ako 

prodavac ne postupi po zahtevu kupca, u  slu

č

aju oduzimanja stvari od kupca ugovor se 

raskida po samom zakonu, a u slu

č

aju umanjenja ili ograni

č

enja kup

č

evog prava, kupac 

m

e, po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtevati srazmerno sni

ž

enje cene. Ako 

prodavac ne udovolji kup

č

evom zahtevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava 

ili pretenzije tre

ć

eg lica, kupac mo

ž

e raskinuti ugovor ako se zbog toga svrha ugovora 

ne mo

ž

e ostvariti. U svakom slu

č

aju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene 

š

tete. 

Odgovornost  za  pravne  nedostatke  stvari  ima  prete

ž

an  zn

a

č

aj  u  prometu 

nepokretnosti, a manji ako se radi o prometu pokretnih stvari. Po

š

to se u privrednom 

poslovanju  ugovor  o  prodaji  robe,  po  pravilu,  odnosi  na  pokretne  stvari  kod  

č

ije 

prodaje va

ž

i pravilo o z

titi savesnog kupca, to u privrednom poslovanju ova vrsta 

odgovornosti prodavca nema veliki zn

a

č

aj,

 ali postoji kao mogu

ć

nost za

š

tite kup

č

evih 

prava. 

 

 

1.4. Obaveze 

kupca 

 

 

Obaveze kupca su: prvo, da plati prodavcu cenu kupljene robe i drugo, da tu 

robu preuzme. Kupac je du

ž

an da 

plati cenu 

kupljene robe u vreme i na mestu 

od

re

đ

enom u ugovoru. Ako vreme i mesto pla

ć

anja cene nije ut

vr

đ

e

no ugovorom, 

primenjuju se, prvo, odgovaraju

ć

a pravila uzansi, odnosno obi

č

aja, pa tek ako ovih 

nema,  primenjuju  se  odgovaraju

ć

e  odredbe  zakonskih  propisa.  Prema  uzansama, 

isplata cene 

vrši

 se u odre

đ

enom roku od dana prijema fakture (

ra

č

una) za tu robu. 

Ako je kupac primio robu posle prijema fakture, onda se isplata cene 

vrši u

 odr

e

đ

e

nom 

roku od dana prijema robe. Obaveza isplate cene pod navedenim uslovima nastaje i 
bez prethodne opomene od strane prodavca. To zn

a

č

i

 da prodavac nije obavezan, da 

pre podn

oše

nja tu

žb

e sudu, prethodno opomene kupca da plati robu, ma da je to u 

praksi uobi

č

ajeno. 

Kupac 

preuzima kupljenu robu 

u vreme i na mestu ut

vr

đ

enom ugovorom, 

odnosno ut

vr

đ

enom na drugi punova

ž

an n

a

č

in putem uzansi, putem obi

č

aja ili putem 

zakona. Preuzimanje robe se sastoji u preduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila 
mogu

ć

a, kao i u odn

enju same robe. Ako kupac bez opravdanog razloga odbije da 

preuzme robu 

č

ija mu je predaja ponu

đ

ena na ugovoren i uobi

č

ajen n

a

č

in i na vreme, 

prodavac mo

ž

e da izjavi da raskida ugovor,  ako ima osnovnog razloga da posumnja da 

kupac n

e

ć

e

 isplatiti cenu. 

Privredno pravo 

179

2. UGOVOR 

POSREDOVANJU 

 

 
 

U  ugovoru  o  posredovanju  ugovorne  strane  su:  

nalogodavac  i  posrednik

Ugovor o posredovanju je ugovor kojim se posrednik obavezuje da nastoji da n

a

đ

e

 i 

dovede u vezu sa nalogodavcem lice koje bi sa njim pregovaralo o zaklju

č

enju 

od

re

đ

enog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati odre

đ

enu naknadu, 

tzv. posredni

č

k

u proviziju, u slu

č

aju da   taj ugovor bude zaklju

č

en. Posredovanje je 

poznato i pod drugim nazivom - me

š

etarenje ili senzalstvo. Pravni posao posredovanja 

ne   obuhvata   i   zaklju

č

enje  ugovora  za  potrebe  nalogodavca  kao  

š

to  je  to  kod 

trgovinskog zastupanja. 

Kod posredovanja, posrednik povezuje nalogodavca sa privrednim subjektima 

koji  su  zainteresovani  za  zaklju

č

enje  odre

đ

e

nog  ugovora  sa  nalogodavcem. 

Nalogodavac nije obavezan da zaklju

č

i ugovor sa subjektom sa kojim ga je posrednik 

doveo u vezu. Posrednik je iz

vršio

 svoju obavezu samim d

ovo

đ

enjem u vezu 

nalogodavca sa zainteresovanim privrednim subjektom. 

Posrednik je 

duž

an da, iz

me

đ

u

 ostalog da:  savesno tra

ž

i priliku za zaklj

u

č

enje 

od

re

đ

enog ugovora, da na tu mogu

ć

nost uka

ž

e nalogodavcu, da posreduje u 

pregovorima, da nastoji da d

o

đ

do zaklju

č

enja ugovora ako se na to posebno 

obavezao, da redovno ob

aveš

tava nalogodavca o svim okolnostima vezanim za posao u 

kome posreduje, da vodi posredni

č

k

i dnevnik i sli

č

no. 

Posrednik odgovara za 

š

tetu   koju bi pretrpela jedna ili druga strana iz

me

đ

u

 

kojih je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga 

š

to je posredovao za poslovno 

nesposobno lice za 

č

iju je nesposobnost znao ili mogao znati, ili za lice za koje je znao ili 

morao znati da n

e

ć

mo

ć

i iz

vršiti o

baveze iz ugovora. Posrednik odgovara uop

š

te za 

svaku 

š

tetu nastalu njegovom krivicom. 

Nalogodavac je d

an da isplati posredniku naknadu i kad naknada nije 

ugovorena, da naknadi tro

š

kove u

č

injene u izvr

š

enju naloga za posredovanje, ako je 

tako ugovoreno i sl. Posrednik koji posreduje za obe strane mo

ž

e zahtevati od svake 

strane samo polovinu posredni

č

k

e naknade i naknadu polovine tro

š

kova, ako je 

naknada tro

š

kova ugovorena. 

 

 
 
 

3. UGOVOR 

TRGOVINSKOM 

ZASTUPANJU 

 

 
 

Ugovorne strane kod ugovora o trgovinskom zastupanju su: 

nalogodavac i 

zastupnik.

 

Ugovor o trgovinskom zastupanju prema Zakonu o obligacionim odnosima je 

ugovor kojim se zastupnik obavezuje da se stalno stara da tre

ć

a lica zaklju

č

uju ugovore 

sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje izme

đ

u njih i nalogodavca, kao 

i da po dobijenom ovla

š

ć

enju zaklju

č

u

je ugovore sa tre

ć

im licima u ime i na 

ra

č

un 

nalogodavca. Tim ugovorom nalogodavac se obavezuje da zastupniku isplati od

re

đ

e

nu 

naknadu, zastupni

č

k

u proviziju. Nalogodavac mo

ž

e imati, na istom podru

č

ju za istu 

vrstu  poslova,  vi

š

e   zastupnika.  Pravo   zastupanja   m

e   biti   dato   i   samo   jednom 

background image

Privredno pravo 

181

Komisionar ima pravo zaloge na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu 

dok se te stvari nalaze kod njega, ili kod nekog koji ih dr

ž

i za njega ili dok on ima u 

rukama ispravu pomo

ć

u koje m

e raspolagati njima. Iz vrednosti tih stvari komisionar 

se m

e naplatiti pre ostalih komitentovih poverilaca, svoja potra

ž

ivanja po osnovu 

svih komisionih poslova sa komitentom kao i po osnovu zajmova i predujmova datih 
komitentu, bez obzira na to da li su nastala u vezi sa tim stvarima ili nekim drugim. 

 

 
 

 

5. UGOVOR 

Š

PEDICIJI (otpremanju) 

 

 
 

Ugovorne strane u ugovoru o 

š

pediciji su 

nalogodavac i otpremnik

. Ugovor o 

š

pediciji odnosno otpremanju je ugovor kojim se 

š

pediter (otpremnik) obavezuje da 

radi prevoza od

re

đ

ene stvari, robe, zaklju

č

i u svoje ime i za 

ra

č

un nalogodavca ugovor 

o prevozu i druge ugovore potrebne za iz

vrš

enje prevoza te stvari, kao i da obavi ostale 

uobi

č

ajene poslove i radnje. Te uobi

č

ajene radnje mogu biti carinjenje robe, 

usklad

tenje robe, osiguranje robe i sli

č

n

o. Ovim ugovorom nalogodavac se obavezuje 

da 

š

pediteru isplati od

re

đ

e

nu naknadu

, š

peditersku proviziju, odnosno tro

š

kove 

otpreme.  Ako  je  ugovorom  predvi

đ

eno, 

š

pediter mo

ž

e zaklju

č

iti ugovor o prevozu 

stvari i preduzimati druge radnje u ime i za r

a

č

un

 nalogodavca kao nalogodav

č

ev 

zastupnik. 

Š

pediter m

e i sam iz

vršiti

 potpuno ili delimi

č

no prevoz stvari 

č

ija mu je 

otprema poverena, ako nije n

to drugo ugovoreno. U takvom slu

č

aju 

š

pediter ima i 

prava i obaveze prevozioca stvari. 

Š

pediter je obavezan da obezbedi izvr

š

enje naloga o otpremi stvari, robe koju je 

primio na otpremu. 

Š

pediter je du

ž

an naro

č

ito: da na odgovaraju

ć

i n

a

č

in

 primi stvar, robu da je 

č

uva,  da  savesno  izabere  vrstu  prevoza,  prevozioca  i  druga  lica  koja  u

č

estvuju  u 

otpremi stvari, da nalogodavcu p

oloži ra

č

un o obavljanoj otpremi i sli

č

no. 

Nalogodavac je du

ž

an da plati 

š

pediteru ugovorenu naknadu, a 

š

pediter m

tra

ž

iti ovu naknadu kad iz

vrši

 svoje obaveze u pogledu otpremanja robe. Nalogodavac 

je 

duž

an da naknad

i š

pediteru potrebne tro

š

kove u

č

injene radi iz

vrše

nja naloga o 

otpremi stvari, a 

š

pediter m

e tra

ž

iti njihovu naknadu odmah p

to je te tro

š

kove 

u

č

inio. 

Postoje  posebne  vrste  ugovora  o  

š

pediciji  kao  

š

to  su  samostalno  istupanje 

š

peditera;   me

đ

u

š

pediter   i   pod

š

pediter;  zatim  fiksna  (pau

šal

na)  

š

pedicija  i  zbirna 

(skupn

a) š

pedicija. 

Ugovor o 

š

pediciji regulisan je u n

ašem 

pravu Zakonom o obligacionim 

odnosima. Pored toga, na ugovor o 

š

pediciji, odnosno otpremanju primenjuju se i Op

š

ti 

uslovi poslovanja m

e

đ

unarodnih logisti

č

ara 

i š

peditera Srbije 

(„Sl.

 glasnik Republike 

Srb

ije“ 

broj 105/08). 

Ugovor o 

š

pediciji je slo

ž

en ugovor, u kome  postoje dva pravna odnosa. To su 

pravni odnos iz

me

đ

u

 

š

peditera komitenta i pravni odnos izm

e

đ

u

 

š

peditera i tre

ć

ih lica 

sa kojima 

š

pediter stupa u pravne odnose radi iz

vrše

nja 

š

pedicionog naloga. M

e

đ

utim, 

predmet ovog ugovora je pravni odnos izm

e

đ

otpremnika i nalogodavca. 

Privredno pravo 

182

6. UGOVOR 

KONTROLI 

ROBE 

 

 
 

Ugovorne strane u ugovoru o kontroli robe su 

naru

č

ilac kontrole i 

vrš

ilac 

kontrole

. Ugovor o kontroli robe je ugovor kojim se jedna strana, 

vrš

ilac kontrole 

obavezuje da stru

č

no i nepristrasno obavi ugovorenu kontrolu robe i izda o tome 

odgovaraju

ć

i sertifikat, a druga strana, naru

č

ilac kontrole obavezuje se da za iz

vrše

nu 

kontrolu isplati ugovorenu naknadu. Ugovor o kontroli robe regulisan je u na

š

em pravu 

Zakonom o obligacionim odnosima.   Na ugovor o kontroli robe primenjuju se 

Opš

ti 

uslovi rada za ugovornu kontrolu robe i usluga koji su usvojeni 1984. godine. 

Vršilac 

kontrole je d

an da iz

vrši 

kontrolu robe u obimu i na n

a

č

in

 koji su 

utvrdili u ugovoru, a ako to nije ugovorom predvi

đ

eno, onda u obimu i na n

a

č

in

 koji 

odgovaraju prirodi robe koja se kontro

liše.

 

Predmet kontrole robe je ut

vr

đ

i

vanje njenog identiteta: da li je to roba koja je 

ugovorenog kvaliteta, da li roba ima ugovorena svojstva, zatim, da li je roba isporu

č

ena 

u odgovaraju

ć

oj koli

č

ini, kvantitet i da li ima druga svojstava robe kao 

š

to su pakovanje 

i sli

č

no. 

Vršilac

 kontrole certifikatom tvrdi da ta roba ima od

re

đ

ena svojstva u datom 

trenutku. Pored toga, mogu

ć

e je da 

vršilac

 kontrole garantuje za nepromenljivost 

ut

vr

đ

e

nih svojstava robe u ugovorenom roku - kontrola robe sa garancijom. 

Kontrolu   robe   

vrši  

 odgovaraju

ć

a   kontrolna   organizacija,   odnosno   njeno 

odgovaraju

ć

e   stru

č

no   lice.   Ako   mu   to   naru

č

ilac  kontrole  nije  ugovorom  iz

ri

č

ito 

zabranio, 

vršilac

 kontrole mo

ž

e kontrolu te robe, u celosti ili delimi

č

no, poveriti nekom 

drugom, kao 

š

to je, primera radi,   kontrola retkih sorti 

vo

ć

a

 poverava se nekom 

nau

č

nom  institutu  iz  oblasti  agrara.  

Certifikat  

o  kontroli  robe  ima  veliki  privredni 

zn

a

č

aj.

 Takav certifikat j

a

č

a

 sigurnost nalogodavca u pogledu svojstva robe koju treba 

da prodaje ili kupi, otklanja sumnje kod pregov

ara

č

a u

 vezi sa tom robom, olak

š

ava 

rešava

nje eventualnih budu

ć

ih sporova o povredi ugovora o prodaji robe u pogledu 

ispunjenja obaveze isporuke robe sa stanovi

š

ta njegovog kvaliteta ili kvantiteta i drugih 

svojstava. Obavez

a vrš

ioca kontrole robe je naro

č

ito: obaveza iz

vrš

enja ugovorne 

usluge; obaveza iz

vrše

nja komitentovog naloga; obaveza izdavanja sertifikata; obaveza 

obezb

e

đ

enja robe od zamene i obaveza 

č

uvanja uzoraka. 

Prava 

vršioca

 kontrole to jest, kontrolne organizacije iz ugovora o kontroli robe 

su: pravo na nagradu, proviziju za u

č

injene usluge; pravo na naknadu tro

š

kova; pravo 

na pristup robi koja treba da se kontro

liš

e; pravo na naknadne naloge i instrukcije; 

pravo zaloge i pravo retencije robe koja se kontro

liše.

 

Postoje posebne vrste ugovora o kontroli robe kao 

š

to su: kontrola robe sa 

preuzimanjem, posao kontrole robe sa garancijom i posao kontrole usluga. 

background image

Privredno pravo 

184

8. UGOVOR 

PREVOZU 

STVARI,ROBE 

 

 
 

Ugovor o prevozu stvari regulisan je Zakonom o obligacionim odnosima iz 1978. 

godine. Norme ovog zakona predstavljaju op

š

ta pravila o ugovoru o prevozu stvari. 

Primenjuju se na sve vrste prevoza, ako zakonom za pojedine vrste prevoza nije 
druga

č

ije od

re

đ

e

no. Me

đ

u

tim, postoje brojni posebni zakoni za sve grane saob

ra

ć

aja 

kako u dom

a

ć

em

 tako i u m

e

đ

unarodnom saob

ra

ć

aj

u. Prema sada

š

njoj regulativi 

postoje sled

e

ć

e

 vrste saob

ra

ć

aja:

 

1. 

Drumski saobra

ć

aj

 

- regulisan Zakonom o ugovorima o prevozu u drumskom 

saob

ra

ć

aj

u, Sl. list SRJ, br.26/1995., Zakon o 

me

đ

unarodnom prevozu u drumskom 

saob

ra

ć

aj

u, Sl. list SRJ 60/1998, 5/1999, 44/1999, 74/1999, 4/2000-ispravka, Sl. glasnik 

RS, 101/2005, 101/2005 dr. zakon, Zakonom o prevozu u drumskom saob

ra

ć

aj

u, Sl. 

glasnik 46/1995, 66/2001, 91/2005, 62/2006 
2. 

Žel

ezni

č

ki

 saobra

ć

aj

 

- regulisan Zakonom o ugovorima o prevozu u 

ž

elezni

č

k

om 

saob

ra

ć

aj

u, Sl. list SRJ br 26/1995, Zakonom o bezbednosti u 

ž

elezni

č

k

om saob

ra

ć

aj

u, 

Sl. list SRJ, br. 60/1998 i 36/1999 - ispr. i "Sl. glasnik RS", br. 101/2005 - dr. zakon i 
Zakonom o 

ž

eleznici, 2011 ; 

3. 

Pomorski saobra

ć

aj

 

- regulisan Zakonom o pomorskoj plovidbi done

šen

 u vreme 

objavljivanja ove knjige, 2011.godine i  Zakon o pomorskoj i unutra

š

njoj plovidbi, Sl. list 

SRJ 12/19998, 44/1999, 74/1999, 73/2000, 85/2005 ( don

enjem zakona o Pomorskoj 

plovidbi ostali da va

ž

č

lanovi 51 i 

č

lanovi 202-822 u 

č

lanovi 835-1052.) ; 

4. 

Re

č

ni saobra

ć

aj

 

- regulisan Zakonom o unutra

š

njoj plovidbi, Sl. glasnik RS 101/2005; 

5. 

Vazd

ni saobra

ć

aj

 

- regulisan Zakonom o vazdu

š

nom saobra

ć

aju, RS, br. 73/2010 i 

Zakonom   o   obligacionim   odnosima   i   osnovama   svojinskog   pravnih   odnosa   u 
vazdu

š

nom saob

ra

ć

a

ju usvojen 2011. godine. 

Kao 

š

to se vidi , saobr

a

ć

aj,

 a samim tim i ugovor o prevozu se zbog svog 

izuzetnog privrednog zn

a

č

aja

 toliko razvio u praksi i u pravnoj regulativi da predstavlja 

osnov za obrazovanje posebne pravne discipline - 

saobra

ć

aj

nog prava

. U okviru 

saob

ra

ć

aj

nog prava razvile su se i odgovaraju

ć

e pravne oblasti prema vrstama 

saob

ra

ć

aja

 koje su 

ve

ć

 

navedene. Pored navedenih grana saobra

ć

aja razvijaju se i 

od

re

đ

ene savremene vrste saob

ra

ć

aj

a, kao 

š

to su transport cevovodima, gasovodima, 

kosmi

č

k

o pravo i sl. 

Ipak,  transport  putnika  i  robe  

vrši 

 se,  po  pravilu,  na  isti  n

a

č

in 

 i  pod  istim 

uslovima svim saob

ra

ć

a

jnim sredstvima i putevima, zahvaljuju

ć

i ujedna

č

avanju pravnih 

normi i iz oblasti transporta odnosno saob

ra

ć

a

jnog prava u m

e

đ

unarodnom pravu. 

U daljem izlaganju ograni

č

i

ć

emo se samo na ugovor o prevozu robe po Zakonu 

o obligacionim odnosima. U ugovoru o prevozu stvari, ugovorne strane su 

po

š

iljalac i 

prevozilac

. Ugovor o prevozu stvari je ugovor kojim se prevozilac obavezuje da stvar 

koju je primio u cilju prevoza preda na odr

e

đ

e

no mestu p

ošilja

ocu ili odr

e

đ

e

nom licu, 

primaocu. Prevoz stvari, odnosno robe mo

ž

e se obavljati razli

č

itim putevima, tako da u 

zavisnosti od vrste prevoza postoje i razli

č

ite vrste ugovora o prevozu kao 

š

to je 

ve

ć

 

ranije navedeno. Za svaku pojedinu vrstu prevoza va

ž

i poseban pravni re

ž

im. Op

š

ta 

pravna pravila o prevozu stvari primenjuje se na pitanje koja nisu u

re

đ

e

na 

odgovaraju

ć

im posebnim pravnim re

ž

imom. 

Privredno pravo 

185

Ugovor o prevozu uspostavlja odr

e

đ

e

ne pravne odnose izme

đ

u p

ošilja

oca robe 

i  prevoznika, na jednoj strani, i izme

đ

u prevoznika i primaoca robe na drugoj strani. 

Svaka od ovih strana ima odgovaraju

ć

e obaveze odnosno prava. 

Po

šiljalac

 je du

ž

an da robu koju daje na prevoz pripremi na odgovaraju

ć

i n

a

č

in, 

koji je podoban za prevoz. Po

šil

jalac je tak

o

đ

e

 obavezan da pru

ž

i ta

č

ne i potpune 

podatke o vrsti p

ošilj

ke, o njenoj sadr

ž

ini, koli

č

ini, zatim da saop

š

ti prevoziocu mesto 

gde treba p

ošilj

ka da bude prevezena, ime i adresu primaoca kao i svoje ime i svoju 

adresu, a isto tako i da da sve druge podatke koji omogu

ć

avaju prevoz i da bez ikakvih 

odlaganja i smetnji obavi ugovoreni prevoz stvari. Ako se radi o prevozu robe koja ima 
posebna svojstva, p

ošilj

alac je 

duž

an da o tome obavesti prevozioca o tim svojstvima i 

vrednosti stvari. Ista obaveza postoji i onda kada se radi o prevozu opasnih stvari ili o 
prevozu stvari za koje su potrebni posebni uslovi prevoza. 

Prevozilac je d

an da iz

vrši

 prevoz stvari dogovorenim putem i preda te stvari 

odnosno robu neo

š

t

e

ć

e

nu p

ošilja

ocu ili od njega od

re

đ

e

nom primaocu. 

Prevozilac odgovara za svaki gubitak ili 

te

ć

enje p

ošilj

ke koje bi se dogodilo od 

č

asa preuzimanja stvari   do njene predaje, osim ako su prouzrokovani radnjom 

ovlaš

ć

enog lica, svojstvima p

ošilj

ke ili stranim uzrocima koji se nisu mogli predvideti, ni 

izb

e

ć

i

 ili otkloniti. Prevozilac odgovara i za skrivljeno zadocnjenje u prevozu po

š

iljke, a 

odgovara i za lica koja su po njegovom nalogu radila na iz

vrš

enju prevoza. 

Isprava o p

ošilj

ci predatoj na prevoz je 

tovarni list 

koji se sa

č

injava po 

sporazumu ugovornih strana i sadr

ž

i bitne podatke o p

ošilj

aocu, prevoziocu i samoj 

p

ošilj

ci. Postojanje i punova

žn

ost ugovora o prevozu nezavisni su od postojanja 

tovarnog lista i njegove t

a

č

nos

ti. Prijem p

ošilj

ke pot

vr

đ

uje se na tovarnom listu. 

Prilikom pakovanja odnosno prevoza robe, veoma je va

žn

o kako je roba 

upakovana.   P

ošiljalac 

 je  du

ž

an   da   upakuje   stvari   odnosno   robu   na   propisani   ili 

uobi

č

ajeni n

a

č

in

 kako ne bi d

ošlo

 do nastanka bilo kakve 

š

tete ili ugro

ž

avanja sigurnosti 

ljudi  ili  dobara.  Prevozilac  je  du

ž

an   da   skrene   pa

ž

nju   p

ošilja

ocu  na  nedostatke 

pakovanja koji se mogu opaziti. U suprotnom,  odgovara za o

š

t

e

ć

e

nje po

š

iljke koje bi se 

desilo  zbog  tih  nedostataka.  Prevozilac  ne  odgovara  za  o

š

t

e

ć

e

nje  po

šilj

ke  ako  je 

p

ošiljalac, 

  iako   mu   je   skrenuta   pa

ž

nja   na   nedostatke   pakovanja, 

zahtevao   da 

prevozilac primi p

ošilj

ku sa tim nedostacima. Prevozilac je du

ž

an da odbije p

ošilj

ku ako 

su nedostaci u njenom pakovanju takvi da mo

ž

e biti ugro

ž

ena sigurnost lica ili dobara 

ili prouzrokovana kakva 

š

teta. Za 

š

tetu koju zbog nedostatka u pakovanju pretrpe tre

ć

lica za vreme dok se stvar nalazi kod prevozioca, odgovara prevozilac, a on ima pravo 
da   zahteva   naknadu   od   p

ošilja

oca.   P

ošiljalac 

  u   toku   prevoza   mo

ž

e   raspolagati 

p

ošilj

kom i menjati naloge sadr

ž

ane u ugovoru, m

e nalo

ž

iti prevoziocu da obustavi 

dalji prevoz p

ošilj

ke, kao i da mu se p

ošilj

ka vrati, da je preda drugom primaocu ili da je 

uputi u neko drugo mesto. Pravo p

ošilja

oca da menja naloge prestaje posle prisp

e

ć

p

ošilj

ke  u  mesto  opredeljenja  kada  prevozilac  preda  primaocu  tovarni  list  ili  kada 

prevozilac pozove primaoca da preuzme p

oši

ljku, ili kada primalac sam zatra

ž

i njenu 

predaju. Ako je izdat tovarni list po naredbi, odnosno na donosioca, prava p

ošilja

oca iz 

napred navedenog pripadaju isklju

č

ivo imaocu tovarnog lista. 

Prevozilac  je  du

ž

an   da   iz

vrši 

 prevoz  robe  ugovorenim  putem.  Ako  nije 

ugovoreno kojim putem treba da se iz

vrši

 prevoz, prevozilac je du

ž

an da iz

vrši

 taj 

prevoz onim putem koji n

ajviše

 odgovara interesima p

ošilj

aoca. 

Po

šiljalac 

 je  obavezan  da  isplati  prevoziocu  naknadu  za  iz

vrše

ni   prevoz   i 

naknadu tro

š

kova u vezi sa prevozom, i u onim slu

č

ajevima kada je u tovarnom listu ili 

background image

Privredno pravo 

187

Prava  obaveze  i  odgovornosti  subjekata  ugovora  o  

gra

đ

e

nju  ostvaruju  se  tokom 

iz

vo

đ

e

nja 

gra

đ

ev

inskih radova, ali pojedine obaveze, odnosno odgovornosti nekih od 

navedenih subjekata deluju i posle predaje gra

đ

evine

 naru

č

iocu. Upravo jedna od 

pravnih karakteristika ugovora o 

gra

đ

e

nju je u tome 

š

to se odgovornost iz

vo

đ

a

č

a i 

projektanta ne z

avrša

va predajom 

gra

đ

evi

ne naru

č

iocu. To je redovan slu

č

aj kod 

ugovora o delu. Od

re

đ

ena odgovornost ovih lica traje i po predaji gra

đ

evine. Prema 

Zakonu o obligacionim odnosima taj rok je  deset godina. 

 

 

9.2. 

Bitni elementi ugovora o gra

đ

enju 

 

 

Bitni elementi ugovora o 

gra

đ

e

nju su 

predmet, cena i rok

Pod 

predmetom 

ugovora o 

gra

đ

enju podrazumeva se od

re

đ

ena gra

đ

evina, odnosno 

od

re

đ

eni 

gra

đ

evi

nski objekat ili od

re

đ

eni gra

đ

evins

ki radovi. Kada govorimo o 

gra

đ

evi

ni, onda je to naj

č

ć

e

 novi 

gra

đ

evi

nski objekat, a pod 

gra

đ

ev

inom kao 

š

to je 

ve

ć

 navedeno, podrazumevaju se :  zgrade, brane, mostovi i tuneli, u stvari objekti 

č

ija 

izrada zahteva ve

ć

e i slo

ž

enije radove. Pod obavljanjem odr

e

đ

e

nih 

gra

đ

evi

nskih radova 

podrazumeva se obavljanje 

gra

đ

evi

nskih, monta

žn

ih, instalacionih i zavr

š

nih radova, 

kao i u

gra

đ

i

vanje u

re

đ

aja, postrojenja i opreme na novim i postoj

e

ć

im

 objektima ili 

njihovim delovima. Pod iz

vrše

njem 

gra

đ

evi

nskih radova podrazumevaju se radovi na 

z

emljiš

tu na kojem takvi radovi nisu bili ranije izvedeni. 

Postoja

ć

e ugovori o gra

đ

e

nju sa posebnom odredbom. Pod ovim ugovorom se 

podrazumeva ugovor o g

ra

đ

e

nju sa odredbom 

klju

č

 u ruke

“.

 Ovo su ugovori koji se ne 

odnose samo na 

gra

đ

ev

inske radove u u

ž

em  smislu  te  re

č

i, nego na objekat u celini. 

Izvo

đ

a

č

 ra

dova preuzima obavezu da kompletan objekat, osposobljen za upotrebu, 

preda naru

č

iocu, simboli

č

nom predajom klj

u

č

eva. U takvim ugovorima du

žn

ost 

iz

vo

đ

a

č

a mo

ž

e da bude da obavi i niz poslova u vezi sa izgradnjom koji prethode 

gra

đ

evi

nskim radovima kao 

š

to su: projektovanje, obavljanje administrativnih poslova 

oko pribavljanja odobrenja za 

gra

đ

e

nje, 

raš

č

ć

avanje zemlji

š

ta i sl. 

Cena, 

kao drugi bitan elemenat u ugovoru o g

ra

đ

e

nju, mo

ž

e se odrediti po 

jedinici mere ugovorenih radova. To je takozvana jedini

č

na cena. Mo

ž

e se odrediti u 

ukupnom iznosu za ceo objekat. 

Re

č

 je , u tom slu

č

aju, o   ukupno ugovorenoj ceni. U 

slu

č

aju ugovora o gra

đ

enju sa posebnom odredbom klju

č

 u ruke, ugovorena cena 

obuhvata  i  vrednost  svih  nepredvi

đ

enih  radova  i  vi

š

ka  radova,  a  isklju

č

uje  uticaj 

manjka radova na ugovorenu cenu. 

Pored  iznosa cene ugovorom se regu

liše 

 vreme i n

a

č

in 

p

la

ć

a

nja cene. Mo

ž

e se 

ugovarati  pl

a

ć

a

nje  cene  odjednom  u  trenutku  zaklju

č

enja  ugovora  ili  u  trenutku 

predaje iz

gra

đ

e

nog objekta ili z

avrše

nih radova naru

č

iocu. Mo

ž

e se ugovarati p

la

ć

a

nje 

cene u vi

š

e delova, polovina cene prilikom zaklju

č

enja ugovora, a ostatak prilikom 

predaje iz

gra

đ

enog objekta naru

č

iocu. U praksi se n

aj

č

ć

e ugovara da 

ć

e naru

č

ilac 

cenu p

la

ć

a

ti iz

vo

đ

a

č

u sukcesivno, prema obimu izvedenih radova u od

re

đ

enom 

periodu. Takav ob

ra

č

un stanja 

gra

đ

ev

inskih radova prema njihovim koli

č

inama i 

k

tanju naziva se 

„si

tuacija

“.

 

Naru

č

ilac  radova  ima  pravo  i  da  zadr

ž

i  odre

đ

eni  deo  cene.  Takva  situacija 

nastaje u slu

č

aju  nedostataka ut

vr

đ

e

nih prilikom primopredaje radova i to srazmerno 

ut

vr

đ

e

nim nedostacima. Zadr

ž

ani deo cene naru

č

ilac m

e upotrebiti za otklanjanje 

nedostataka na izvedenim radovima, ako ih sam iz

vo

đ

a

č

 ne otkloni u primerenom 

roku. Ako iz

vo

đ

a

č

 otkloni ut

vr

đ

ene nedostatke, zadr

ž

ani iznos mu se vra

ć

a. 

Privredno pravo 

188

Prema Zakonu o obligacionim odnosima,   smatra se da je bitan elemenat 

ugovora o  

gra

đ

e

nju i pisana forma, odnosno kako se u Zakonu navodi 

pisana forma

“ 

ugovora

Zakonom je predvi

đ

ena pisana forma ovog ugovora iz vi

š

e razloga. To zavisi 

od  slo

ž

enosti pravnih odnosa, zatim od dugotrajnosti pravnih odnosa i po pravilu, 

velike vrednosti pravnog posla. U pravnoj teoriji i sudskoj praksi postoji stanovi

š

te da 

nedostatak pisane forme ugovora o gr

a

đ

e

nju se m

e osna

ž

iti njegovim iz

vrše

njem. 

Bitan element ugovora o 

gra

đ

e

nju je 

rok

. Postoji vi

š

e vrsta rokova: rok za 

u

vo

đ

e

nje iz

vo

đ

a

č

a u posao, rok za izv

o

đ

e

nje i do

vrše

nje radova (

š

to je najva

žn

iji rok), 

rok za predaju objekta naru

č

iocu. Ugovorom se mogu predvideti uslovi za produ

ž

enje 

navedenih rokova. 

Pored bitnih elemenata, ugovor o 

gra

đ

enju redovno sadr

ž

i i druge elemente 

kao 

š

to su dina

mi

č

ki  plan  gradnje,  n

a

č

in naplate iz

vrš

enih radova, nadzor nad 

iz

vo

đ

e

njem radova, ugovorna kazna i sl. 

 

 

9.3. 

Prava i obaveze ugovornih strana tokom izgradnje 

 

 

Izvo

đ

a

č

 radova tokom iz

vo

đ

e

nja radova ima brojna prava i obaveze. Tako 

iz

vo

đ

a

č

 ima: obavezu prou

č

avanja tehni

č

k

e dokumentacije, obavezu iz

vo

đ

e

nja 

ugovornih 

gra

đ

evi

nskih radova, obavezu pridr

ž

avanja ugovorenih rokova, obavezu 

p

la

ć

a

nja ugovorne kazne ako je ugovorena, obavezu omogu

ć

avanja naru

č

iocu radova 

da 

vrši

 nadzor, obavezu osiguranja radova, obavezu za

š

tite obustavljenih radova i 

obavezu ob

aveš

tavanja naru

č

ioca o va

ž

nijim okolnostima u vezi gradnje. 

Izvo

đ

a

č

 je 

duž

an da izvede ugovorene radove u skladu sa ugovorom, a to zn

a

č

i

 

prema tehni

č

k

oj dokumentaciji koja 

č

ini sastavni deo ugovora. Za svako odstupanje od 

tehni

č

k

e dokumentacije, iz

vo

đ

a

č

 mora imati pisanu saglasnost nar

u

č

ioca. Pisana 

saglasnost naru

č

ioca nije potrebna samo ako je iz

vo

đ

a

č

 odstupio od projekta na iz

ri

č

it 

zahtev naru

č

ioca. 

Izvo

đ

a

č

 je 

duž

an da pored glavnih ugovornih radova izvede i 

privremene radove i zavr

š

ne radove, ako druga

č

ije nije ugovoreno. Pripremni radovi su 

recimo:   izgradnja   privremenih   objekata   na   grad

iliš

tu   ili   izgradnja   prilaznog   puta. 

Završni

  radovi  su  i  odn

oše

nje preostalog materijala i ur

e

đ

aja

 sa grad

iliš

ta posle 

z

avrše

tka ugovora ili uklanjanje privremenih objekata. 

Izvo

đ

a

č

 je tak

o

đ

e

 du

ž

an da vodi 

od

re

đ

enu evidenciju o izvedenim radovima k

ao š

to 

je gra

đ

evi

nski dnevnik i knjigu 

inspekcije kao i druge evidencije. 

Tak

o

đ

e,

 iz

vo

đ

a

č

 je d

an da odmah obavesti naru

č

ioca o okolnostima koje 

onemogu

ć

avaju ili ote

ž

avaju iz

vo

đ

enje radova, o obustavljanju radova, o merama koje 

preduzima za z

titu izvedenih radova i o nastavljanju radova po prestanku smetnji 

zbog kojih je iz

vo

đ

enje radova obustavljeno. Izv

o

đ

a

č

 je zatim du

ž

an da od po

č

etka 

izgradnje do predaje radova preduzima potrebne mere za sigurnost 

gra

đ

evine i radova, 

opreme, u

re

đ

aja

 i instalacije, radnika, prolaznika, saob

ra

ć

aja

 i susednih objekata. 

Tak

o

đ

e

 je iz

vo

đ

a

č

 

du

ž

an da omogu

ć

i naru

č

iocu stalni nadzor nad radovima i kontrolu 

koli

č

ine i kvaliteta upotrebljenog materijala. 

Obaveze naru

č

ioca kao iz

vo

đ

a

č

a mogu biti administrativno pravne prirode i 

ugovornog karaktera. Naru

č

ilac je du

ž

an da pribavi odobrenje za izgradnju, da uvede 

iz

vo

đ

a

č

a u posao u roku koji je od

re

đ

e

no ugovorom, da 

vrši

 nadzor nad iz

vo

đ

e

njem 

radova na n

a

č

in

 ut

vr

đ

en zakonom o izgradnji objekata, da plati ugovorenu cenu, 

odnosno da plati avans. 

background image

Privredno pravo 

190

10. TURISTI

Č

KI UGOVORI 

 

 
 

10.1.  Pojam i zn

a

č

aj ugovora o turi

sti

č

kim

 uslugama 

 

 

Ne postoji jednozn

a

č

na 

definicija ugovora o turisti

č

k

im uslugama, mada su 

pojedini autori definisali najzn

a

č

aj

nije  ugovore,  koji  se  ti

č

u ugovornog odnosa iz

me

đ

turisti

č

k

e organizacije i korisnika usluga. Prema jednoj od takvih definicija ugovorom o 

turisti

č

k

im uslugama obavezuje se jedna ugovorna strana 

 turisti

č

k

a organizacija, da 

drugoj ugovornoj strani 

 korisniku turisti

č

k

e usluge, pru

ž

i ugovorenu vrstu turisti

č

k

usluge, a druga ugovorna strana (korisnik turisti

č

ke usluge) se obavezuje da za iz

vrš

enu 

ugovorenu turisti

č

k

u uslugu plati prvoj ugovornoj strani (turisti

č

k

oj organizaciji) 

ugovorenu nagradu. 

Ova definicija ugovora o turisti

č

k

im uslugama je nepotpuna   jer se odnosi na 

definisanje samo ugovornog odnosa iz

me

đ

u

 turisti

č

k

e organizacije i    korisnika 

turisti

č

k

ih usluga, a ugovori o turisti

č

k

im uslugama mogu se zaklju

č

ivati i iz

me

đ

davaoca turisti

č

k

ih usluga i turisti

č

k

ih agencija, ali i izm

e

đ

turisti

č

k

ih agencija i 

korisnika usluga. U tom smislu definisanjem ovih odnosa bavi

ć

emo se prilikom prikaza 

pojedinih ugovora. 

Nagli razvoj turizma je doveo do toga da su se  izradila prva 

me

đ

unarodna 

pravila o turizmu, a tak

o

đ

e

 su osnovane odgovaraju

ć

me

đ

unarodne organizacije u 

ovoj   oblasti.   U   ovom   pogledu   su   od   posebnog   zn

a

č

aja: 

  Sporazum   o   poslovnim 

odnosima izme

đ

u hotela i putni

č

k

ih agencija iz 1963. godine (FIAV), M

e

đ

unarodni 

hotelski red (AIH, 1954.). AIH i FIAV zaklju

č

ile su 1963. godine poseban sporazum o 

poslovnim odnosima izm

e

đ

u

 hotela i putni

č

k

ih agencija, a koji je zamenjen Hotelskom 

konvencijom iz

me

đ

u

 AIH i FIAV iz 1970. godine. U ovoj oblasti najzna

č

ajniji dokument 

o unifikaciji pravila o turisti

č

k

im uslugama je svakako M

e

đ

unarodna konvencija o 

ugovoru o putovanju, koja je na Me

đ

unarodnoj diplomatskoj konferenciji u Briselu 

1970. godine potpisana. 

Odre

đ

en

 zn

a

č

aj

 ima i Nacrt Konvencije o ugovoru o hotelskim 

uslugama, koju je izradio Institut za unifikaciju privatnog prava (UNIDROIT). 

 

 

10.2.  Ugovori o turisti

č

kim

 uslugama u na

š

em pravu 

 

 

Ugovori o turisti

č

k

im uslugama u n

ašem

 pozitivnom pravu detaljnije su 

regulisani u Zakonu o obligacionim odnosima iz 1978. godine , a u odr

e

đ

enoj meri i 

Zakon o turizmu (Sl. glasnik RS 36/09 sa izmenama i dopunama objavljenim u Sl. 
glasniku 88/2010). 

U poslovnoj praksi u ovoj oblasti zn

a

č

aj

 imaju i Posebne uzanse u turizmu (Sl. 

glasnik RS, br 33/2001.). Za razvoj ugostiteljske delatnosti i turizma u nas bile su od 
klju

č

nog zn

a

č

aja

 i  Posebne uzanse u ugostiteljstvu (Sl. list SFRJ br. 28/1963 i 69/1983.). 

Privredno pravo 

191

10.3.  Vrste ugovora o turist

i

č

k

im uslugama 

 

 

U poslovnoj praksi postoji veliki broj vrsta ugovora o turisti

č

k

im uslugama, koje 

se uglavnom zasnivaju na razli

č

itim turisti

č

k

im uslugama, koje se pru

ž

aju korisnicima 

turisti

č

k

ih usluga. 

Osim toga, svojstva subjekta koji pru

ž

a turisti

č

k

u uslugu mogu biti od ve

ć

eg 

pravnog zn

a

č

aja

 prilikom od

re

đ

i

vanja vrsta ugovora o turisti

č

k

im uslugama. U n

ašem 

pozitivnom pravu, u Zakonu o obligacionim odnosima iz 1978. godine, razlikuju se 
sled

e

ć

e

 tri osnovne vrste ugovora o turisti

č

k

im uslugama: 

1) Ugovor o organizovanju putovanja, 
2) Posredni

č

k

i ugovor o putovanju, 

3) Ugovor o anga

ž

ovanju ugostiteljskih kapaciteta (ugovor o alotmanu). 

Odre

đ

e

ne obaveze ugovornih strana, pre svega kod ugovora o organizovanju 

putovanja, propisuje i Zakon o turizmu iz 2009. godine. N

ajve

ć

broj ugovora iz oblasti 

pru

ž

anja turisti

č

k

ih usluga su neimenovani ugovori i nisu u

re

đ

e

ni zakonima. 

Najzn

a

č

aj

niji izvor prava za neimenovane ugovore su Posebne uzanse u turizmu 

iz 2001. godine, ali i op

š

ti uslovi poslovanja. Iz ove grupe izdvajamo slede

ć

e ugovore: 

1)   Ugovor o ugostiteljskim uslugama ( ugovor o sme

š

taju i pansionu) 

2)   Agencijski  ugovor  o  ugostiteljskim  uslugama  (

smeš

taju  i  pansionu)  u  korist 

individualnog gosta i u korist grupe gostiju 

3)   Ugovor o uslu

ž

ivanju hrane i pi

ć

4)   Ugovor o ugostiteljskoj ostavi 
5)   Ugovor o najmu sobe, apartmana ili stambenog objekta za sm

taj gostiju 

6)   Posredni

č

k

i ugovor o putovanju izme

đ

u organizatora putovanja i putnika 

7)   Ugovor o zakupu ugostiteljskog objekta 

 

 

Radi lak

še

 analize sve ugovore u turizmu mo

ž

emo  podelili u tri grupe: 

1)   Ugovori izm

e

đ

davaoca turisti

č

k

ih usluga i direktnog korisnika 

2)   Ugovori izm

e

đ

turisti

č

k

ih agencija i davaoca usluga 

3)   Ugovori izm

e

đ

turisti

č

k

ih agencija korisnika usluga 

U ovom ud

ž

beniku izdvojili smo tri ugovora iz oblasti turizma: ugovor o 

organizovanju putovanja, ugovor o anga

ž

ovanju ugostiteljskih kapaciteta (ugovor o 

alotmanu) i ugovor o ugostiteljskoj ostavi. 

background image

Privredno pravo 

193

izmene   formularnih   ugovora,   dok   su   op

š

ti   uslovi   putovanja,   koje   sa

č

injavaju 

organizatori putovanja,  gotovo nepromenljivi. 

 

O

tim uslovima putovanja 

ure

đ

uju se prava i obaveze organizatora putovanja 

i prava i obaveze putnika i naro

č

ito sadr

ž

e: 

1)  pravo organizatora putovanja na naknadu u

č

injenih tr

kova ako je putnik 

odustao od ugovora zbog okolnosti koje nije mogao izb

e

ć

i

 ili otkloniti i koje bi 

da su postojale u vreme zaklju

č

enja ugovora predstavljale opravdan razlog da 

ne zaklju

č

i ugovor, njegovo pravo na naknadu u

č

injenih tr

kova kada je putnik 

obezbedio odgovaraju

ć

u zamenu ili je zamenu n

ašao

 sam organizator, kao i 

odgovornost organizatora putovanja kada iz

vrš

enje usluga poveri tre

ć

im licima; 

2)   prava putnika za slu

č

aj otkaza putovanja; 

3)   uslove za izmenu ugovorene cene putovanja; 
4)   informaciju o sadr

ž

ini va

že

ć

e

 polise osiguranja od odgovornosti iz delatnosti za 

š

tetu koju prouzrokuje putniku neispunjenjem, delimi

č

nim ispunjenjem ili 

neurednim ispunjenjem obaveza koje se odnose na turisti

č

k

o putovanje; 

5)   postupak,  rokove  i  obaveze  organizatora  putovanja  u  vezi  sa  reklamacijom 

putnika  zbog  otkaza  putovanja,  neiz

vrše

nja  ili  nepotpunog  iz

vrše

nja  usluga 

obuhva

ć

enih programom putovanja. 

 

Program putovanja 

sadr

ž

i: 

1)   naziv organizatora putovanja, poslovno ime i sedi

š

te; 

2)   broj licence; 
3)   mesto, datum i vreme po

č

etka i z

avrše

tka putovanja, opis odred

ta putovanja i 

periode boravka sa datumima ako je boravak u delovima; 

4)   podatke o vrsti prevoza i svojstvima prevoznog sredstva koje se koristi; 
5)   podatke   o  

smeš

tajnom  objektu  (vrsta  i  naziv,  lokacija  i  kategorija  prema 

va

že

ć

im

 propisima zemlje u kojoj se objekat nalazi i sadr

ž

aje koje objekat ima); 

6)   podatke  o  sme

š

tajnoj  jedinici  (soba,  apartman,  studio)  opremljenost  i  nivo 

konfora i usluga i ostale karakteristike; 

7)   broj, vrstu, karakteristike i n

a

č

in us

luž

ivanja obroka; 

8)   ukupnu cenu i usluge koje su obuhva

ć

ene tom cenom; 

9)   iznos takse i naknade koje se odnose na od

re

đ

e

ne usluge, a koje nisu uklju

č

ene 

u cenu putovanja (pristajanje, ukrcavanje, takse u pristan

tima i na 

aerodromima, boravi

š

ne takse i sli

č

no); 

10) n

a

č

in

 i dinamiku p

la

ć

a

nja putovanja; 

11) posebne obaveze putnika koje su uslov za realizaciju putovanja (zdravstvene, 

carinske  i  grani

č

ne  formalnosti,  administrativne  i  vizne,  kao  i  dokumenta  i 

rokovi neophodni za pribavljanje viza); 

12) minimalni broj putnika, ako je to uslov za realizaciju putovanja i krajnji rok za 

ob

aveš

tavanje putnika za slu

č

aj otkazivanja. 

Privredno pravo 

194

Organizator putovanja d

an je da op

š

te uslove putovanja i program putovanja 

uru

č

i putniku neposredno ili elektronskim putem istovremeno sa izdavanjem potvrde o 

putovanju. Putnik svojim potpisom ili elektronskim putem, potvr

đ

uje prijem op

š

tih 

uslova putovanja i programa putovanja. 

Ugovor o organizovanju putovanja mo

ž

e se zaklju

č

iti i preko posrednika. To je 

slu

č

aj kada posredni

č

k

a organizacija, posrednik u ime i z

a ra

č

un putnika zaklju

č

uje 

ugovor o organizovanju putovanja sa odgovaraj

u

ć

im privrednim subjektom koji obavlja 

delatnost pru

ž

anja turisti

č

k

ih usluga, kao 

š

to su turisti

č

k

e agencije. Putnik je 

duž

an da 

plati posredniku posredni

č

k

u proviziju za tako zaklju

č

en ugovor o organizovanju 

putovanja. Njegov odnos prema organizatoru putovanja sledi iz ugovora o 
organizovanju putovanja, kako je 

ve

ć

 

iz

lože

no. 

 

 

10.5.  Ugovor o ang

ažo

vanju ugostiteljskih kapaciteta (ugovor o 

alotmanu) 

 

 

Ugovor o alotmanu ili ugovor o anga

ž

ovanju ugostiteljskih kapaciteta je ugovor 

kojim se ugostitelj obavezuje da u toku odre

đ

enog vremena stavi na raspolaganje 

turisti

č

k

oj agenciji odre

đ

en

 broj le

ž

ajeva u odr

e

đ

e

nom objektu, pr

i ugostiteljske 

usluge  licima  koje  uputi  agencija  i  plati  joj  odr

e

đ

enu  proviziju.  Ovim  ugovorom 

turisti

č

k

a   agencija   se   obavezuje   da   nastoji   da   anga

ž

ovane   kapacitete   ugostitelja 

popuni, odnosno da ga blagovremeno obavesti da to nije u mogu

ć

n

osti, kao i da plati 

cenu pru

ž

enih usluga ukoliko je koristila anga

ž

ovane ugostiteljske kapacitete. Ugovor o 

alotmanu je ugovor privrednog poslovanja po

š

to se zaklju

č

uje izme

đ

u privrednih 

subjekata, turisti

č

k

og i ugostiteljskog odnosno hotelskog privrednog dru

š

tva, a odnosi 

se na poslove koje ova dru

š

t

va vrše

 u obavljanju svojih privrednih delatnosti. Po prirodi 

stvari, zaklju

č

enje ugovora o alotmanu je u vezi sa ugovorom o organizovanju 

putovanja. Turisti

č

k

a agencija, kao organizator putovanja, putem ugovora o alotmanu 

obezb

e

đ

uje odgovaraju

ć

e ugostiteljske kapacitete za pr

anje usluga putnicima po 

ugovoru o organizovanju putovanja. Ugovor o alotmanu je zn

a

č

ajan

 i za ugostitelje, jer 

mu pru

ž

a ve

ć

u i trajniju sigurnost u pogledu anga

ž

ovanja svojih kapaciteta, a 

istovremeno smanjuje rizik njihove eventualne neisk

oriš

ć

enosti, odnosno 

nepopunjenosti kapaciteta. 

Prema ugovoru o alotmanu obaveze turisti

č

k

e agencije je da popuni ugovorene 

ugostiteljske kapacitete upu

ć

ivanjem putnika u taj objekat. Ova obaveza turisti

č

k

agencije mo

ž

e imati razli

č

ita pravna dejstva, u zavisnosti od modaliteta ugovorenog 

alotmana. Kod ugovora o alotmanu s pravom opcije, turisti

č

k

a agencija zadr

ž

ava pravo 

da u odr

e

đ

e

nom roku obavesti ugostitelja o ta

č

nom obimu kapaciteta koji 

ć

e njeni 

putnici  koristiti.  Turisti

č

ka   agencija  

šalje 

  ugostitelju  takozvanu   "rooming  listu"  sa 

t

a

č

nim

 podacima o broju putnika i obimu i vrsti usluga koje im treba pr

iti. Kod 

ugovora o alotmanu sa pravom odustanka, turisti

č

k

a agencija je 

ovlaš

ć

ena da 

privremeno odustane od k

oriš

ć

enja anga

ž

ovanih kapaciteta, ob

aveš

tavaju

ć

blagovremeno ugostitelja da ne mo

ž

e popuniti te kapacitete. Kod ugovora o alotmanu 

sa garancijom, turisti

č

k

a agencija se bezuslovno obavezuje da popuni anga

ž

ovane 

kapacitete, a u protivnom p

la

ć

ugostitelju naknadu po svakom neiskori

š

ć

enom le

ž

aju, 

po svakom danu prema klauzuli prazno za puno. 

background image

Privredno pravo 

196

Obaveza ugostitelja je da stavi na k

oriš

ć

enje ugovorene sm

tajne kapacitete. 

Ugostitelj ne mo

ž

e ugovoriti sa drugim turisti

č

k

im agencijama anga

ž

ovanje kapaciteta 

koji  su  

ve

ć

 

 rezervisani  na  osnovu  ugovora  o  alotmanu.  Ugostitelj  je  obavezan  da 

jednako  postupa  sa  svim  gostima.  Du

ž

an  je  da  gostima  koje  je  uputila  turisti

č

k

agencija pru

ž

a usluge pod istim uslovima kao i gostima sa kojima je neposredno 

zaklju

č

io ugovor o ugostiteljskim uslugama. Dalje,     obaveza ugostitelja je 

nepromenljivost cena. Ne mogu se  menjati ugovorene cene, sem u slu

č

aju da o tome 

blagovremeno obavesti turisti

č

k

u agenciju. Mo

ž

e ih menjati i sam, izuzetno, pod 

uslovima propisanim zakonom. To se m

e desiti u izuzetnim slu

č

ajevima, na primer: u 

slu

č

aju promene kursa stranih valuta i sli

č

no. Na kraju, ugostitelj je obavezan da p

la

ć

proviziju turisti

č

k

oj agenciji 

č

ijim je putnicima pr

io usluge u zavisnosti od prometa 

ostvarenog na osnovu ugovora o alotmanu. 

 

 

10.6.  Ugovor o ugostiteljskoj ostavi 

 

 

Ugovor o ugostiteljskoj ostavi je ugovor kojim se ugostitelj obavezuje da primi 

na 

č

uvanje pokretne stvari, koje je gost doneo sa sobom u ugostiteljski objekat, kao i 

da odgovara za njihov nestanak ili 

t

e

ć

enje. 

Re

č

 

 je  o  posebnoj  vrsti  ugovora,  koji  je  vezan  za  realizaciji  nekog  drugog 

ugovora iz oblasti pr

anja 

ugostiteljskih 

usluga (ugovora o pr

anju ugostiteljskih 

usluga, ugovor o usl

ivanju hrane i pi

ć

a...). Samim tim zakonodavac nije propisao 

obavezu gosta (ostavodavca) da plati ugostitelju (ostavoprimcu) naknadu za 

č

uvanje 

stvari. Specifi

č

nost ovog ugovornog odnosa je u 

č

injenici da je on u

re

đ

en imperativnim 

normama i da se ovaj pravni posao podrazumeva kao prat

e

ć

i

 posao vezan za ugovore 

iz oblasti ugostiteljstva i turizma. Ugovor o ugostiteljskoj ostavi traje koliko i ugovor o 
ugostiteljskim uslugama. Moderni turizam podrazumeva brigu ugostitelja za nesmetan 
odmor. Mir i spokojstvo koje gost nalazi u modernom hotelu dolazi od saznanja da 
hotelijer bdi nad njegovim stvarima, na 

š

to je prinu

đ

en

 strogom odgovorn

ć

u. 

Zakon   ne   propisuje   obavezu   gosta   da   za   

č

uvanje   stvari   plati   naknadu 

ugostitelju.  Ovo, ipak,  ne isklju

č

uje mogu

ć

nost da ugostitelj, internim aktima,  uvede 

od

re

đ

enu naknadu za 

č

uvanje stvari (ostavljanje stvari u garderobi i sl.). Nije retka ni 

praksa da na prijemu garderobe i 

č

uvanju stvari rade lica koja imaju dogovor sa 

ugostiteljem da je nagrada za njihov rad 

napojnic

a“,

 koju dobiju od gostiju. Ne ulaz

e

ć

u pravni re

ž

im 

me

đ

usobnog odnosa ugostitelja i radnika, koji prima garderobu i 

vrednosti od gostiju u ugostiteljskom objektu,    smatramo da ugostitelj u celosti 
odgovara za njihov rad. 

Osim 

š

to je ugostitelj du

ž

an da 

č

uva stvari,  koje je gost doneo sa sobom i nije ih 

predao direktno ugostitelju, ugostitelj je du

ž

an da 

č

uva i stvari koje je gost doneo i 

predao mu na  

č

uvanja.  U tom smislu razlikujemo dve podvrste ugostiteljske ostave: 

 

ugostiteljsku  ostavu  za  pokretne  stvari,  koje  gost  unosi  u  ugostiteljski 

objekat, ali ih ne predaje na 

č

uvanje 

u ruk

e“

 ugostitelju; 

 

ugostiteljsku  ostavu  za  pokretne  stvari,  koje  gost  unosi  u  ugostiteljski 

objekat, ali ih  nakon toga predaju 

„u r

uk

e“

 ugostitelja na 

č

uvanje. 

 

Obaveza  ugostitelja  iz  ugovora  o  ugostiteljskoj  ostavi  su:  1.)  za  sl

u

č

aj  da 

pokretnu stvar, koju gost unosi u ugostiteljski objekat,  ne predaje na 

č

uvanje 

u ruke

 

Privredno pravo 

197

ugostitelju je obaveza ugostitelja da 

č

uva stvar od nestanka i o

š

t

e

ć

e

nja, do od

re

đ

enog 

limita; 2.) za slu

č

aj da pokretnu stvar, koju gost unosi u ugostiteljski objekat, predaje na 

č

uvanje 

„u

 ruk

e“

 ugostitelja je obaveza ugostitelja da primi i da 

č

uva stvar od nestanka 

t

e

ć

enja bez limita po pitanju iznosa naknade. 

Za slu

č

aj da gost dolazi u ugostiteljski objekat i koristi ugostiteljske usluge 

ugostitelj je d

an da 

č

u

va stvar gosta od nestank

a i oš

te

ć

enja. Ova obaveza odnosi se 

na sve ugostiteljske objekte, bez obzira na vrstu.   Svi subjekti, koji prema posebnim 
propisima imaju status ugostitelja, imaju ovu obavezu, to zn

a

č

i i s

ubjekti koji pr

aju 

usluge sme

š

taja i subjekti koji pru

ž

aju usluge poslu

ž

ivanja hrane i pi

ć

a. Ta obaveza, 

dakle, obuhvata kako hotele, pansione i druge subjekte koji pr

aju usluga 

smeš

taja u 

ugostiteljstvu,  tako i restorane, kafe barove i druge oblike ugostiteljskih objekata koji 
pru

ž

aju  usluge  posl

ivanja  hrane  i  pi

ć

a.  Ta  obaveza  obuhvata  i  fizi

č

k

a  lica  koja 

obavljaju ugostiteljsku delatnost.    Zakonodavac je pro

širio

 va

ž

enje odredbi o 

ugostiteljskoj ostavi, kroz shodnu primenu odredbi,   na gara

ž

e, kola za spavanje, 

organizovane kampove, ali i na bolnice. Zakonodavac nije predvideo izuzetke od ove 
odgovornosti, ali je predvideo da maksimalan izn

os š

tete koju od ugostitelja, za slu

č

aj 

nestanka ili 

t

e

ć

enja stvari, m

e da zahteva gost, propisuje Vlada Republike Srbije. 

Zakonodavac nije ulazio u pravni status stvari i obaveza 

č

uvanja se odnosi kako na 

stvari 

č

iji je gost vlasnik, tako i na stvari koje se kod njega nalaze u posedu. 

Ugostitelj je du

ž

an da primi na 

č

uvanje stvari koje gosti donesu i ho

ć

e da mu 

predaju na 

č

uvanje 

u ruke

 

, izuzev ako ne raspola

ž

u podesnim prostorijama za njihov 

smeš

taj, ili ako njihovo 

č

uvanje prelazi njegove mogu

ć

nosti iz nekog drugog uzroka. 

Ova obaveza se odnosi na sve ugostitelje, to zn

a

č

i i

 na one koji pr

aju usluge 

smeš

taja 

i one koji pr

aju usluge usl

ivanja hrane i pi

ć

a. Imperativne zakonske norme u ovoj 

oblasti imaju za cilj da stvore uslove za kvalitetno k

oriš

ć

enje ugostiteljskih usluga od 

strane gostiju. Sigurnost stvari gostiju jesu jedna od pretpostavki za to. Propisivanje 

širo

ke obaveze ugostitelja, koja podrazumeva i odgovornost lica koja su kod njega 

zaposlena, predstavlja n

an uslov za razvoj turizma i ugostiteljstva. 

U  Posebnim  uzanse  u  ugostiteljstvu,  u  delu  koji  se  odnosi  na  ugovor  o 

ugostiteljskim uslugama,    definisano je da se stvarima koje je gost doneo 
podrazumevaju i stvari na kojima ugostitelj ili osoba za koju on odgovara preuzima 
nadzor, bilo u ugostiteljskom objektu, bilo izvan njega u jednom razumnom 
vremenskom trajanja pre ili posle vremena u kome gost raspola

ž

smeš

tajem.  U ovom 

delu uzanse su, 

č

ini se,   iz

ašle

 iz n

a

č

el

ne zakonske podele ugostiteljske ostave i 

odgovornosti koja iz toga proizilazi. Stvari predane 

pod nadzor ugostitel

ja“

 defin

išu

 se 

kao 

donete st

vari“.

 Time se, u od

re

đ

enom smislu, otvara dilema da li su u pitanju 

stvari koje su pod nadzorom ugostitelja, samim tim 

š

to se nalaze u ugostiteljskom 

objektu, ili su pod nadzorom zato 

š

to su predana na 

č

uvanje ugostitelju. 

Kod   ovog   oblika   ugostiteljske   ostave   nije   utvr

đ

eno  

 ograni

č

e

nje   visine 

naknade 

š

tete ugostitelja prema gostu, za sl

u

č

aj

 nestanka ili o

š

te

ć

enja stvari

Ugostitelj se, m

e

đ

utim, oslob

a

đ

a

 obaveze da primi na 

č

uvanje stvari ukoliko ne 

raspola

ž

e podesnim (adekvatnim) prostorijama za njihov sme

š

taj ili ako takvo 

č

uvanje 

prelazi njegove mogu

ć

nosti iz nekog drugog razloga. Prema uzansama iz oblasti 

ugostiteljstva za stvari primljene na 

č

uvanje ugostitelj izdaje pismenu potvrdu. Ako se 

stvari 

č

uvaju u posebnim sefovima, ugostitelj je du

ž

an da gostu preda klju

č

 od sefa. 

Stvari predate na 

č

uvanje m

e podi

ć

i gost ili lice koje on ovlasti, uz vra

ć

anje potvrde, 

u prisustvu predstavnika ugostitelja. 

background image

Privredno pravo 

199

11. UGOVOR O OSIGURANJU 

 

 
 

11.1.   Pojam ugovora o osiguranju 

 

 

Ugovorne strane ugovora o osiguranju su 

ugovara

č

 i osigurava

č

Ugovorom o osiguranju obavezuje se u

govara

č

 osiguranja da plati odr

e

đ

e

ni 

iznos organizaciji za osiguranje (osigur

ava

č

), a organizacija se obavezuje da, ako se desi 

d

oga

đ

aj

 koji predstavlja osigurani slu

č

aj, isplati osiguraniku ili nekom tre

ć

em licu 

naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili u

č

ini n

to drugo. 

Osiguranje,   zapravo   omogu

ć

ava, obezb

e

đ

uju

ć

i unapred materijalna sredstva, 

da se brzo obnove ekonomska dobra koja bi u slu

č

aju nastupanja odr

e

đ

enih d

oga

đ

aja 

bila un

tena ili 

t

e

ć

ena. Osiguranje istovremeno obezb

e

đ

uje i materijalnu naknadu 

pojedincima i njihovim porodicama koji su se osigurali i tako z

titili od od

re

đ

enih 

d

oga

đ

aja

 u 

ž

ivotu kao 

š

to su bolest, smrt i sli

č

no. 

Poslovi osiguranja imovine i lica su zaklju

č

ivanje i iz

vršavanje

 ugovora o 

osiguranju imovine i lica i preduzimanje mera za spre

č

avanje i suzbijanje rizika koji 

ugro

ž

avaju osiguranu imovinu i lica. Poslovi 

saosiguranja 

imovine i lica su zaklju

č

ivanje 

i iz

vršavanje

 ugovora o osiguranju sa vi

š

osigurava

č

a

 koji su se sporazumeli o 

zajedni

č

k

om sn

enju i raspodeli rizika, tako da svaki 

osigurava

č

 nazna

č

en u polisi 

osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. Poslovi reosiguranja imovine i 
lica su zaklju

č

ivanje i izvr

šava

nje ugovora o reosiguranju osiguranih vi

šk

ova rizika iznad 

iznosa samopridr

ž

aja jedne organizacije za osiguranje kod druge organizacije za 

osiguranje, registrovane za poslove aktivnog reosiguranja. 

Poslovi pr

anja drugih usluga u osiguranju su posredovanje i zastupanje u 

osiguranju i reosiguranju, snimanje rizika, snimanje i procen

a š

tete i pru

ž

anje 

intelektualnih i tehni

č

k

ih usluga u vezi sa poslovima osiguranja, kao i pr

anje tih 

usluga od strane jedne organizacije za osiguranje drugim organizacijama za osiguranje. 

Osiguranja se dele u dve grupe i to osiguranje imovine i osiguranje lica. Izvori 

prava za ugovor o osiguranju su:    Zakon o osiguranju imovine i lica (Sl. list SRJ, br. 
30/1996, 57/1998, 53/1999 i 53/1999 i 55/1999),    Zakon o obaveznom osiguranju u 
saobra

ć

aju, (Sl.glasnik RS, br. 51/2009, Zakon o osiguranju,  (Sl. glasnik RS, br 55/2004, 

70/2004-ispr,   61/2005,  61/2005  

   dr.   zakon,   85/2005-dr.zakon  i   br.   101/2007   i 

107/2009),  Zakon o obligacionim odnosima (Sl. list SFRJ 29/1978, sa izmenama), Zakon 
o   pomorskoj i unutra

š

njoj plovidbi, Zakon o obligacionim odnosima i osnovama 

svojinsko pravnog odnosa u vazdu

š

nom saobra

ć

aju, Uredba o premijskim stopama u 

osiguranju od auto odgovornosti i drugi podzakonski akti (brojevi Sl. glasnika za 
preostale zakone date su kod ugovora o prevozu). U poslovnoj praksi  poseban zn

a

č

aj 

imaju pravila osiguranja i tarife osiguravaju

ć

ih organizacija. U 

me

đ

unarodnoj poslovnoj 

praksi postoji niz poslovnih obi

č

aja i me

đ

unarodnih pravila osiguranja. Posebno su 

poznati Uslovi instituta londonskih osigu

rava

č

a.

 

Ve

ć

 smo istakli da su 

ugovorne strane 

kod ugovora o osiguranju 

ugovara

č

 

osiguranja i osigurava

č

. Ug

ovara

č

 osiguranja m

e biti pravno i fizi

č

k

o lice. Od 

nastupaju

ć

eg slu

č

aja mogu se osigurati 

imovina i lica . 

Osigu

rava

č

 je osiguravaju

ć

organizacija koja predstavlja zajednicu osiguranja, odnosno zajednicu rizika u kojoj lica 
koja ugovaraju osiguranje, na n

a

č

elu

 uzajamnosti i solidarnosti, udr

uju od

re

đ

e

ne 

Privredno pravo 

200

nov

č

ane   iznose   koji   sl

e   za   njihovo   odgovaraju

ć

e   ob

t

e

ć

e

nje  ili  drugu  vrstu 

namirenja u slu

č

aju ostvarenja osiguranog rizika. Sa stanovi

š

ta osiguravaju

ć

organizacije, poslovi osiguranja uvek predstavljaju obavljanje njene privredne 
delatnosti. Da li 

ć

e odre

đ

eni posao osiguravaju

ć

e organizacije biti privredno-pravnog ili 

gra

đ

a

nsko-pravnog karaktera zavisi od toga ko se javlja kao lice sa kojim osiguravaju

ć

organizacija ugovara osiguranje. Ukoliko se ugovor zaklju

č

uje sa nekim privrednim 

subjektom, onda se radi o privredno pravnom poslu. M

e

đ

utim, ukoliko se ugovor 

zaklju

č

uje sa fizi

č

k

im licem, onda se radi o 

gra

đ

a

nsko pravnom poslu. 

Predmet 

osiguranja m

e biti imovinsko osiguranje i osiguranje lica. Imovinsko 

osiguranje ima za predmet neku materijalnu vrednost, procenljivu u novcu kao 

š

to je 

osiguranje stvari, osiguranje robe u transportu i sli

č

no. Osiguranje lica ima za predmet 

od

re

đ

enu nematerijalnu vrednost, koja se ne mo

ž

e izraziti u novcu kao 

š

to su 

ž

ivot 

č

oveka, njegova radna sposobnost, zdravlje i sli

č

n

o. 

Prema   svom   nastanku,   osiguranje   se   deli   na   dobrovoljno   i   obavezno. 

Dobrovoljno 

osiguranje nastaje na osnovu ugovora o osiguranju koji ugovorne strane 

zaklju

č

uju po svojoj slobodnoj volji. Zn

a

č

i, to je ugovor koji strane mogu a ne moraju 

zaklju

č

iti. Dobrovoljno osiguranje je pravilo,  a obavezno osiguranje je izuzetak. 

Obavezno  

osiguranje  nastaju  po  osnovu  samog  zakona.  Prema  zakonu  se  moraju 

obavezno   osigurati   pojedine   stvari   i   lica,   odnosno   oni   se   moraju 

osigurati   od 

od

re

đ

enih vrsta odgovornosti. Tako postoji: obavezno osiguranje putnika u javnom 

prevozu  od  posledica  nesre

ć

nog   slu

č

aja,  obavezno  osiguranje  korisnika,  odnosno 

sopstvenika  motornih  vozila  od  odgovornosti  za  

š

tetu   p

ri

č

in

jenu  tre

ć

im  licima,  i 

obavezno osiguranje korisnika, odnosno sopstvenika vazduhoplova od odgovornosti za 

š

tetu  p

ri

č

inj

enu  tre

ć

im  licima.  Njima  se  priklj

u

č

ila  i  obaveza  turisti

č

k

e  agencije  za 

osiguranje  od  rizika  neiz

vršavanja 

 obaveze  prema  putniku.  To  su  jedini  slu

č

ajevi 

obaveznog osiguranja. 

Dobrovoljno osiguranje je izraz privatnog interesa od

re

đ

e

nih lica, dok je 

obavezno osiguranje izraz javnog interesa za ve

ć

u sigurnost i potpuniju z

titu 

od

re

đ

enih stvari i lica. 

Postoji individualno i kolektivno osiguranje. Individualno osiguranje je ono u 

kome se kao osigurano lice javlja od

re

đ

eno individualno lice kao 

š

to je ugovor o 

osiguranju 

ž

ivota odre

đ

enog lica. Kolektivno osiguranje je ono osiguranje u kome se 

istovremeno, jednim ugovorom osigurava vi

š

e lica. 

Kao 

š

to smo istakli na po

č

etku postoje poslovi saosiguranja i reosiguranja. 

Saosiguranje postoji kada se ugovor po od

re

đ

enom osiguranju zaklju

č

uje istovremeno 

sa vi

š

e osiguravaju

ć

ih organizacija koje su se sporazumele o zajedni

č

k

om sn

oše

nju i 

raspodeli rizika u toj stvari, pri 

č

emu svaka od njih u

č

estvuje u tom riziku sa od

re

đ

e

nim 

udelom ili do od

re

đ

e

nog iznosa. To je takozvana horizontalna raspodela rizika iz

me

đ

pojedinih povezanih osiguravaju

ć

ih organizacija. 

Reosiguranje postoji kada jedna osiguravaj

u

ć

a organizacija, re

osigura

č

,

 

ugovorom preuzme obavezu da drugoj osiguravaju

ć

oj organizaciji, uz naknadu, plati, 

delimi

č

no ili u celosti, iznos koji je ona, kao neposredni 

osigura

č

,

 bude platila svom 

klijentu po ugovoru o osiguranju. To je vertikalna raspodela rizika ili dalje osiguranje 

osigura

č

a

 kod reosigura

č

a. 

background image

Privredno pravo 

202

povla

č

i ispunjenje odgovaraju

ć

ih obaveza osiguravaju

ć

e organizacije prema 

osiguraniku ili drugom o

vlaš

ć

enom licu, saglasno ugovoru o osiguranju. 

 

 

11.3.  Obaveze ugovara

č

a osiguranja i osigurav

a

č

a

 

 

 

Obaveze ugovornih strana iz ugovora o osiguranju zavise od vrste osiguranja 

koje se ugovara. M

e

đ

utim, nezavisno od vrste osiguranja,   postoje izvesne op

š

te 

obaveze u

govara

č

a osi

guranja osiguranika i osiguravaju

ć

e organizacije o

sigurava

č

a

 po 

osnovu svakog ugovora o osiguranju. Prilikom zaklju

č

enja ugovora o osiguranju, 

osiguranik ima obavezu da 

osigurava

č

u

 prijavi sve okolnosti koje su od zn

a

č

aja

 za 

ocenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate. Povreda ove 
obaveze osiguranika povla

č

i odgovaraju

ć

e pravne posledice. U slu

č

aju net

a

č

n

ih 

podataka u prijavi osiguranja   mo

ž

e do

ć

i do n

tavosti ugovora o osiguranju. Prilikom 

zaklju

č

enja ugovora o osiguranju, osiguranik m

e imati i obavezu da uplati   prvu 

premiju  osiguranja.  Tokom  trajanja  osiguranja,  osiguranik  ima  naro

č

ito   sled

e

ć

obaveze:  da uredno p

la

ć

a

  premiju  osiguranja,  da  ob

aveš

tava o

sigurava

č

a

 o 

promenama rizika i da preduzima odgovaraj

u

ć

e mere za spre

č

avanje nastupanja 

osiguranog slu

č

aja. Kada nastupi osigurani slu

č

aj, osiguranik ima, nar

o

č

ito, sled

e

ć

obaveze: da osigu

rava

č

a o

bavesti u propisanom roku o nastupanju osiguranog slu

č

aja i 

da preduzima odgovaraju

ć

e mere da se ograni

č

e njegove 

š

tetne posledice kao 

š

to su, 

primera radi, obaveza spasavanja plovila, obezbe

đ

enje robe i sli

č

n

o. 

Prilikom zaklj

u

č

ivanja ugovora o osiguranju

, osigurava

č

 je u obavezi da 

u

govara

č

a

 osiguranja upozori da su op

š

ti i posebni uslovi osiguranja sastavni deo 

ugovora o osiguranju. Osigu

rava

č

 je du

ž

an da tekst ovih uslova preda u

govara

č

osiguranja, ako taj tekst nije od

š

tampan na samoj polisi osiguranja. Tokom trajanja 

osiguranja, osigu

ra

č

 ima

 sled

e

ć

e

 obaveze: da stvara i odr

ž

ava odgovaraju

ć

a sredstva u 

zajednici osiguranja, odnosno zajednici rizika i da preduzima odgovaraju

ć

e preventivne 

i represivne mere, ali ne kao svoju ugovornu obavezu. Kad nastupi osigurani slu

č

aj, 

osnovna obaveza osigu

rava

č

a

 da osiguraniku, odnosno drugom ovla

š

ć

enom licu, 

naknadi tr

kove koje  je ovo imalo u vezi sa preduzimanjem mera za ograni

č

enje 

š

tetnih posledica osiguranog slu

č

aja koji je nastupio. 

Polisa osiguranja 

je najva

žn

ija isprava koja prati zaklju

č

enje ugovora o 

osiguranju. Ona sadr

ž

i zakonom propisane elemente ugovora o osiguranju: ugovorne 

strane, osiguranu stvar, odnosno osigurano lice, rizik obuhva

ć

en osiguranjem, trajanje 

osiguranja, svota osiguranja, premija osiguranja ili doprinos i sli

č

no. Osnovno pravno 

dejstvo polise osiguranja sastoji se u tome 

š

to je to isprava kojom se dokazuje 

zaklju

č

enje ugovora o osiguranju, ali ona mo

ž

e imati i druga pravna dejstva. Polisa 

m

e  imati  pravno  dejstvo  legitimacionog  papira.  Polisa  mo

ž

e  glasiti  na  ime,  po 

naredbi i na donosioca. Kad ne postoje svi elementi za izdavanje polise osiguranja, 
izdaje se list pok

ri

ć

a

  koji  mora  da  sadr

ž

i bitne sastojke ugovora o osiguranju. List 

pok

ri

ć

a,

 u takvom slu

č

aju privremeno zamenjuje polisu osiguranja kao dokaz o 

zaklju

č

enju ugovora o osiguranju. 

Privredno pravo 

203

12. UGOVOR O LICENCI 

 

 
 

12.1.   Pojam ugovora o licenci 

 

 

Kod ugovora o licenci ugovorne strane su 

davalac licence i sticalac licence

Ugovorom o licenci obavezuju se davalac licence da sticaocu licence ustupi, u celini ili 
delimi

č

no, pravo isk

oriš

ć

avanja pronalaska, tehni

č

k

og znanja i iskustva, 

ž

iga, uzorka ili 

modela, a sticalac licence se obavezuje da mu zato plati od

re

đ

enu naknadu. Ugovor o 

licenci mora biti zaklju

č

en u pismenoj formi. 

Licenca 

je pravo k

oriš

ć

enja nekog prava 

industrijske svojine tre

ć

eg lica. 

Pod 

industrijskom svojinom 

podrazumevaju se prava na odr

e

đ

e

na 

nematerijalna dobra koja imaju svoju primenu i vrednost u proizvodnji i prometu robe i 
usluga, odnosno u poslovnim odnosima na tr

žiš

tu. 

Zaš

tita industrijske svojine ima za 

predmet patente, modele za isk

oriš

ć

avanje, industrijske uzorke i modele, fab

ri

č

ke i 

trgova

č

k

ž

igove, uslu

ž

ne 

ž

igove, trgova

č

k

o ime i oznake ili imena porekla proizvoda 

kao i suzbijanje nelojalne konkurencije. 

Pronalazak   

je   novo   r

eše

nje   od

re

đ

e

nog   tehni

č

k

og   problema   a   koje   je 

primenljivo u industriji ili nekoj drugoj privrednoj delatnosti. 

Tehni

č

k

o znanje i iskustvo 

(know-how

) je pojam kojim se ozn

a

č

ava

 proizvodni 

proces, znanje o upotrebi ili primeni industrijske tehnologije, tajni pronalazak, 
proizvodno iskustvo, konstrukcije i proizvodne tajne i svako drugo znanje i iskustvo 
potrebno za primenu pronalaska i od

re

đ

ene tehnologije. 

Robni 

ž

ig 

je znak kojim pravno ili fizi

č

k

o lice u privrednom prometu obele

ž

ava 

svoju robu radi razlikovanja od istovrsne ili sli

č

n

e vrste robe drugog lica. 

Uzorak 

je slika ili crt

 koji mogu poslu

ž

iti za ugled i koji mogu biti preneseni na 

industrijske ili zanatske proizvode. 

Model 

je telo koje predstavlja industrijski ili zanatski proizvod ili koji se na njih 

m

e primeniti. 

Ugovor o licenci je regulisan Zakonom o obligacionim odnosima, Sl. list SFRJ, br. 

29/1978, Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju, Sl. glasnik br. 36/2009,  Zakonom 
o patentima, usvojen 2011, u vreme pisanja ovog 

udž

benika,    Zakonom o 

ž

igovima, Sl. 

glasnik RS, br. 104/2009, Zakonom o modelima i uzorcima, Sl. list SRJ, 19/1995.   i 
drugim propisima kojima se regu

lišu

 prava industrijske svojine. 

Trajanje ugovora o licenci od

re

đ

u

ju same ugovorne strane. Ugovor o licenci za 

isk

oriš

ć

avanje patentiranog pronalaska, uzorka ili modela ne mo

ž

e biti zaklju

č

en na 

vreme du

ž

e od trajanja zakonske z

tite tih prava. 

Ugovorna  licenca  mo

ž

e  biti  neisklju

č

iva,  isklj

u

č

iva  ili  

meš

ovita.  Neisklju

č

iva 

licenca daje korisniku pravo isk

oriš

ć

avanja predmeta licence u skladu sa ugovorom, ali 

davalac licence zadr

ž

ava pravo da licencu za isti predmet daje drugim licima, odnosno 

zadr

ž

ava pravo da njen predmet sam isk

oriš

ć

ava. 

Isklju

č

iva licenca daje korisniku isklju

č

ivo pravo isk

oriš

ć

avanja predmeta te 

licence, tako da davalac licence nema pravo da licencu za isti predmet daje drugim 
licima, niti ima pravo da predmet licence sam isk

oriš

ć

ava. 

M

ovita je ona licenca kojom se korisniku daje isklju

č

ivo pravo isk

oriš

ć

avanja 

predmeta licence na jednom podru

č

ju, a neisklj

u

č

ivo pravo na drugom. Ako u ugovoru 

background image

Privredno pravo 

205

Pretpostavlja se da se radi o takvom znanju i iskustvu na osnovu koga sticalac ima 
interes da upotrebljava ova znanja i iskustva, jer u suprotnom, nema interesa da se 
zaklju

č

uje ovakav ugovor. Ugovorom o know-how n

aj

č

ć

e se prenose znanja i iskustva 

koja nisu patentirana. Ponekad se i ne zahteva patentna za

š

tita novog pronalaska, 

naro

č

ito onda kada se novi pronalazak 

ž

eli zadr

ž

ati u tajnosti. Sadr

ž

ina ugovora o 

know-how mo

ž

e biti razli

č

ita. To zavisi od oblasti u kojoj se know-how javlja. N

aj

č

ć

se  kao  predmet  ugovora  o  know-how  javljaju  proizvodne  tajne,  tehni

č

k

dokumentacija, recepture, uputstva za rad, nacrti, 

šem

e, iskustvena pravila i sli

č

no. Sva 

ta znanja i iskustva, u konkretnom slu

č

aju, povezana su njihovom pripadn

ć

od

re

đ

enom privrednom dru

š

tvu, odnosno preduz

e

ć

u

 ili  drugom privrednom subjektu. 

Know-how je nastao u oblasti tehnike, da bi vremenom dobijao sve bogatiju 

sadr

ž

inu i 

širi

 smisao i p

rešao

 granice svoje primene u oblasti tehnike, tako da se 

po

č

eo javljati kao zn

a

č

a

jni 

č

inilac u privrednom poslovanju u 

širem

 smislu re

č

i. Na taj 

n

a

č

in

 je nastao i poslovni know-how, danas isto tako zn

a

č

ajan

 kao i tehni

č

k

i know- 

how. Postoje poslovna znanja i iskustva potrebna za organizaciju rada i poslovanja, 
finansijsko   poslovanje,   komercijalno   poslovanje,   marketing,   obrazovanje   kadrova, 
zatim u oblasti poslovanja i drugo. Usled naglog razvoja ovog pravnog instituta 
pojavljuju se i pojedine vrste ugovora o know-how pa se tako u nekim pravnim 
teorijama   govori o takozvanom 

č

istom i kombinovanom ugovoru o know-how. Kod 

č

istog ugovora o know-how predmet ugovora je samo know-how, a kod kombinovanih 

ugovora o know-how mogu za predmet ugovora postojati i druge ugovorne obaveze. 

 

 
 

 

14. UGOVOR O FAKTORINGU 

 

 
 

Ugovorom o faktoringu preduz

e

ć

e, o

dnosno drugi pravni subjekt ustupa, 

odnosno prodaje banci od

re

đ

en skup svojih potra

ž

ivanja, a banka ga po tom osnovu 

kreditira i pr

a mu druge odgovaraju

ć

e usluge. Te usluge se mogu da se sastoje u 

ispitivanju boniteta komitentovih potencijalnih partnera, marketing, 

vo

đ

e

nje 

knjigovodstva, 

vo

đ

e

nje sporova za komitenta i sl. 

Pored banke posao faktoringa mo

ž

e obavljati i neki drugi privredni subjekt kao 

š

to su specijalizovane faktoring kompanije. Ugovor o faktoringu nastao je u ame

ri

č

koj 

poslovnoj praksi. Evropska poslovna praksa prihvatila je faktoring relativno skoro, 

še

zdesetih godina pr

ošl

og veka. Ugovor o faktoringu nije ur

e

đ

en 

zakonskim propisima 

ve

ć

 je 

č

ista tvorevina autonomnog privrednog prava i predstavlja skup pravnih pravila 

kojima se regu

lišu

 privredno pravni odnosi u odre

đ

e

noj poslovnoj i privrednoj celini. 

Ugovor  o  faktoringu  je  neimenovani  ugovor,  

meš

oviti  ugovor  i  ugovor  koji 

spada u autonomne ugovore privrednog poslovanja. 

Ugovor o faktoringu se redovno zaklju

č

uje u du

ž

em roku trajanja, pa se smatra 

dugoro

č

nim ugovorom. Bez obzira 

š

to je ovaj ugovor dugoro

č

an, odnosi se na 

potra

ž

ivanja sa k

ra

ć

im

 rokom dosp

e

ć

a

 do 180 dana. D

i rok trajanja ugovora o 

faktoringu omogu

ć

ava trajnije stabilno finansiranje komitenta u odr

e

đ

e

noj vrsti 

njegovog poslovanja na od

re

đ

enom tr

ž

i

š

tu. Tr

ž

i

š

te mo

ž

e biti na odr

e

đ

e

nom podru

č

ju 

ili u od

re

đ

enoj stranoj zemlji, ali se mo

ž

e raditi i o plasmanu od

re

đ

e

nih proizvoda. 

Ugovor o faktoringu se 

č

ć

e

 pojavljuje u me

đ

unarodnoj privrednoj praksi, odnosno 

Privredno pravo 

206

me

đ

unarodnom privrednom poslovanju. On omogu

ć

ava urednije i sigurnije naplate 

potra

ž

ivanja d

oma

ć

eg

 izvoznika prema inostranom kupcu. 

Ugovorom o faktoringu komitent se obavezuje da na banku, odnosno drugu 

organizaciju prenose sva svoja potra

ž

ivanja koja ima prema poslovanim partnerima na 

od

re

đ

enom podru

č

ju u trenutku zaklju

č

enja ugovora i koja nastanu tokom njegovog 

trajanja.  Ovo  je  u  stvari  generalna  cesija  potra

ž

ivanja.  Ova  potra

ž

ivanja  komitent 

ustupa odnosno cedira banci, a banka preuzima polo

ž

aj poverioca po tim 

potra

ž

ivanjima. 

Ugovorom o faktoringu svoja potra

ž

ivanja komitent mo

ž

e ustupiti banci i samo 

radi njihove naplate. Banka je 

ovlaš

ć

ena da odbije od

re

đ

eni procenat od potra

ž

ivanja 

radi svoje naknade. 

Od vrednosti ustupljenog, odnosno prodatog potra

ž

ivanja komitent, ima pravo 

da od banke naplati odr

e

đ

e

ni procenat u trenutku prenosa potra

ž

ivanja ili u nekom 

drugom ugovorenom roku, 

č

ime banka, zapravo, kreditira svog komitenta. Komitent je 

obavezan da banci plati ugovorenu naknadu za njene usluge po osnovu ugovora o 
faktoringu. Usluge se odnose za kamate i tr

kove avansa, za knjigovodstvene usluge, 

za  poslove  oko  naplate  potra

ž

ivanja  i  drugo.  U  n

ašoj 

 pravnoj  teoriji  postoje  dve 

osnovne vrste faktoring posla ,   pravi faktoring posao i kvazi faktoring posao. Pravim 
faktoring poslom se ostvaruju tri funkcije ovog posla, dok se kvazi faktoring poslom 
ostvaruje jedna ili dve funkcije. 
Tri osnovne funkcije faktoring posla su: 

a)   funkcija osiguranja kredita; 
b)   pru

ž

anje  stru

č

nih  usluga  u pogledu ostvarivanja  potra

ž

ivanja prema tr

e

ć

em

 

licima, i 

c)    funkcija obezb

e

đ

enja gotovinskog novca. 

 
 

 
 
 

15. UGOVOR O LIZINGU 

 

 
 

Ugovorne strane ugovora o lizingu su: 

davalac lizinga i korisnik lizinga

Ugovor o lizingu je ugovor zaklju

č

en iz

me

đ

davaoca lizinga i primaoca lizinga, 

kojim se davalac lizinga obavezuje da na primaoca lizinga prenese 

ovlaš

ć

enja dr

ž

anja i 

k

oriš

ć

enja predmeta lizinga, na od

re

đ

e

no vreme, u kome primalac lizinga u

ž

iva sve 

koristi i snosi sve rizike u vezi sa 

vlasniš

tvom, a primalac lizinga se obavezuje da mu za 

to pl

a

ć

a

 ugovorenu naknadu. Ova definicija data je u Izmenama i dopunama Zakona o 

finansijskom lizingu (Sl. gl. RS. 31/2011) Predmet lizinga su stvari kao 

š

to su u

re

đ

aji, 

oprema,   vozila   i   druge   slo

ž

ene   i   korisne   stvari.   Predmet   lizinga   mogu   biti   i 

nepokretnosti (poslovni i stambeni objekti). Obi

č

no   korisnik lizinga nema dovoljno 

sredstava da kupi pomenute stvari, te mu lizing omogu

ć

ava da tu stvar dobije na du

ž

privremenu upotrebu i time obezbedi normalno delovanje svoje poslovne delatnosti. 

Ugovor o lizingu nije regulisan Zakonom o obligacionim odnosima. Me

đ

utim u 

č

lanu 550. stav 1,  predvi

đ

a se da pravila o prodaji sa obro

č

nim otplatama cene va

ž

e i u 

slu

č

aju drugih pogodbi koje imaju istu su

š

tinu, kao 

š

to je, npr. ugovor o zakupu sa 

odredbom da 

ć

e stvar koja je data u zakup pre

ć

i u svojinu zakupca,  ako bude p

la

ć

ao

 

background image

Privredno pravo 

208

Obaveze primaoca lizinga su da p

la

ć

a

 lizing rate na ugovoreni n

a

č

in, da 

isk

oriš

ć

ava lizing objekt, da omogu

ć

i kontrolu davaoca lizinga, da vrati lizing objekt po 

proteku ugovorenog roka, ukoliko ne otkupi  predmet lizinga. 

Izmenama Zakona o lizingu odr

e

đ

en

 je minimalan osniva

č

k

i ulog privrednog 

subjekta koji se bavi finansijskim lizingom na 500.000 evra u dinarskoj protivrednosti za 
finansijski  lizing  pokretnih  stvari,  a  5.000.000 evra za  finansijski  lizing nepokretnih 
stvari. N

a

č

in

 i uslovi za izdavanja dozvole za obavljanje poslova finansijskog lizinga i 

nadzor nad obavljanjem tih poslova detaljno je regulisan. Privredno dru

š

tvo koje se 

bavi finansijskim lizingom mo

ž

e biti osnovano kao dru

š

tvo sa ograni

č

enom 

odgovorn

ć

u ili akcionarsko dru

š

tvo. Propisani su i organi dru

š

tva koje se bavi 

finansijskim lizingom, kao i 

ovlaš

ć

enja Narodne banke Srbije vezano za izdavanje 

dozvole za rad. 

Najnovijim izmenama u

re

đ

e

no je i pitanje ugovora o finansijskom lizingu, 

odnosno prava i obaveza subjekata u poslu finansijskog lizinga, ali i uslovi pod kojima 
se mogu obavljati poslovi finansijskog lizinga, nadzor nad poslovanjem davalaca lizinga 
i Registar finansijskog lizinga. Ovim izmenama je u

re

đ

e

no da ugovor o lizingu mora biti 

zaklju

č

en u pisanoj formi. 

Interesantna je odredba izmena iz 2011. prema kojoj ugovor koji nije imenovan 

kao ugovor o lizingu, a koji ima obele

ž

je ugovora o lizingu iz posla finansijskog lizinga, u 

smislu Zakona o finansijskom lizingu, ili predvi

đ

a ona prava i obaveze za ugovorne 

strane koja su tim zakonom odr

e

đ

e

na kao prava i obaveze ugovornih strana iz ugovora 

o lizingu, smat

ra

ć

e

 se simulovanim ugovorom 

(

č

lan 6.). 

 

 

 
 

16. UGOVOR O I

NŽE

NJERINGU 

 

 
 

Ugovorne strane u ugovoru o in

ž

enjeringu mogu biti: 

konsalting organizacija  i

 

nar

u

č

ilac posla.

 

Ugovorom o i

enjeringu obavezuje se konsalting i i

enjering organizacija da 

za potrebe i po nalogu naru

č

ioca, naru

č

iocu pr

i odgovaraju

ć

e intelektualne usluge u 

pripremi nekog privrednog poduhvata ili u njegovom iz

vo

đ

e

nju, a naru

č

ilac se 

obavezuje da mu zato plati od

re

đ

enu naknadu. Posao konsaltinga i in

ž

enjeringa se 

m

e javiti u razli

č

itim privrednim oblastima, odnosno poslovima, a n

aj

č

ć

e se javlja u 

oblasti 

gra

đ

evi

narstva i drugim sli

č

nim tehni

č

k

im poduhvatima. 

Pod   in

ž

enjeringom  se  podrazumeva  izrada  investicionog  programa,  izrada 

investiciono tehni

č

k

e dokumentacije, 

gra

đ

e

nje investicionog objekta, nabavka 

investicione opreme i stavljanje iz

gra

đ

enog objekta u pogon. Pored toga, predmet 

ovog ugovora mogu biti i poslovi pripreme studije o istra

ž

ivanju tr

ž

i

š

ta, istra

ž

ivanju 

potrebnih izvora u istra

ž

ivanju, izvodljivosti i rentabilnosti pojedinih poduhvata. 

Predmet  mogu biti i  savetodavne usluge k

ao š

to su davan

je mišl

jenja, saveta, ocena, 

predloga, nadzor nad iz

vo

đ

e

njem radova, op

š

te usmeravanje i koordinacija radova, 

osposobljavanje kadrova, kao i raznovrsni oblici garancija. Mo

ž

emo razlikovati i vi

š

vrsta ugovora o in

ž

enjeringu. U praksi su najpoznatiji iz

vo

đ

a

č

k

i in

ž

enjering i konsalting 

i

enjering. Iz

vo

đ

a

č

k

i i

enjering se ugovara u oblasti 

gra

đ

ev

inarstva. 

Privredno pravo 

209

Konsalting in

ž

enjering je vi

š

e savetodavnog karaktera. Ugovor o in

ž

enjeringu 

nije regulisan Zakonom o obligacionim odnosima, ali je delimi

č

no  regulisan Zakonom o 

spoljnotrgovinskom poslovanju. Predmet ovog ugovora je obavljanje odr

e

đ

e

nih usluga 

intelektualnog karaktera, kao 

š

to su davanje ideja, izrada   tehni

č

k

ih, ekonomskih, 

finansijskih studija i tako dalje, pru

ž

anje saveta i stru

č

ne pomo

ć

i u toku izgradnje i u 

radovima na iz

gra

đ

e

nom objektu, stru

č

no tehni

č

ki nadzor nad iz

vo

đ

enjem radova i nad 

izgradnjom gr

a

đ

evi

nskog objekta, koordinacija svih u

č

esnika u izgradnji objekta i 

upravljanje celim projektom. Predmet ovog i

enjeringa, dakle, ne sastoji se u 

neposrednom izv

o

đ

e

nju 

gra

đ

evi

nskih radova i u nabavci investicione opreme, 

ve

ć

 se 

svodi na upravljanje, savet i nadzor nad radovima. 

Predmet ugovora o in

ž

enjeringu mo

ž

e biti deo nekog drugog slo

ž

enog ugovora 

tako da ovaj ugovor u tom slu

č

aju nema karakter samostalnog ugovora. 

Prava konsalting organizacije su: pravo na dobijanje podataka, pravo na 

anga

ž

ovanje drugih str

u

č

njaka za posao, pravo na izmenu projekata i radova, autorsko 

pravo nad projektom i dokumentacijom i pravo na nagradu. Obaveze konsalting 
organizacije su: obaveza postupanja po pravilima struke, obaveza stalne saradnje sa 
naru

č

iocem posla i obaveza 

č

uvanja poverljivih podataka. Obaveza naru

č

ioca posla je 

da plati ugovorenu nagradu. 

 

 
 

 

17. UGOVOR O FR

ANŠIZI

NGU 

 

 
 

Ugovorne strane u ugovoru o fran

š

izingu su: 

davalac fra

izinga i primalac 

fra

izinga.

 

Davalac   fran

ši

zinga   se   obavezuje   da  

vrši 

  sukcesivno   isporuku   robe,  pru

ž

od

re

đ

ene privredne usluge, prenosi svoje znanje i iskustvo u proizvodnji i poslovanju 

na drugu ugovornu stranu primaocu fran

ši

zinga, a primalac   fran

š

izinga se obavezuje 

da plati odre

đ

e

nu naknadu i da se u svom poslovanju pridr

ž

ava obaveza iz ugovora. 

Predmet ugovora o fran

š

izingu mogu biti trgova

č

k

o ime davaoca fran

ši

zinga, njegov 

robni ili uslu

ž

ni 

ž

ig ili neko drugo spoljno obele

ž

je, poslovna i tehni

č

k

a znanja i iskustvo, 

š

kolovanje kadrova primaoca fran

š

izinga, odgovaraju

ć

e konsultacije tokom poslovanja 

na osnovu ugovora i sli

č

no. Obi

č

no su davaoci fran

ši

zinga poznate i uspe

š

ne firme za 

č

ije su usluge fran

ši

zinga zainteresovane druge firme kako bi unapredile svoje 

poslovanje. 

Ugovor o fran

ši

zingu je neimenovani, dvostrano obavezni, tipski i formularni, 

meš

oviti ugovor, kojim se ugovaraju obaveze ugovornih strana. Ovaj ugovor je tak

o

đ

e

 i 

slo

ž

eni ugovor koji je sastavljen od vi

š

e imenovanih ugovora. Sastavljen je    od 

elemenata ugovora o prodaji, ugovora o delu, ugovora o zastupanju, ugovora o 
ustupanju prava na industrijsku svojinu i drugih. 

Ugovor o fran

š

izingu nije kao poseban imenovani ugovor, zakonski regulisan, ni 

u n

aše

m,  ni u uporednom pravu. On je tvorevina autonomnog trgova

č

k

og prava, pa su 

stoga njegovi izvori, pre svega op

š

ti uslovi fran

ši

zing kompanija, njihovi tipski i 

formularni ugovori, dispozitivne norme 

gra

đ

a

nskog i trgova

č

k

og prava, op

š

ti i trgova

č

k

obi

č

aji, sudska i arbitra

ž

na praksa. 

background image

Privredno pravo 

211

Ovaj ugovor je neimenovani, m

oviti ugovor, koji je tvorevina autonomnog 

prava. Nije regulisan ni unut

raš

njim ni uporednim zakonodavstvom. 

Ugovor o forfetingu se prete

žn

o koristi 

u me

đ

unarodnom privrednom 

poslovanju. N

aj

č

ć

e se kao u

č

esnici u ovom pravnom postupku, pojavljuju izvoznici, 

banka kojoj izvoznik prodaje svoje potra

ž

ivanje i izvoznikov du

ž

nik, tj. uvoznik.  U ovom 

poslu se mo

ž

e pojaviti i uvoznikova banka. Ugovor o forfetingu je najsli

č

niji ugovoru o 

faktoringu i kod jednog i kod drugog ugovora se aktiviraju nerealizovana potra

ž

ivanja, 

zatim se ubrzavaju ne samo nov

č

ane nego i robne cirkulacije, p

to se ovi ugovori i 

poslovi   zaklju

č

uju zbog ubrzavanja i omogu

ć

avanja robnog prometa, u posebnim, 

specifi

č

nim uslovima. 

M

e

đ

utim, iz

me

đ

u

 ovih ugovora ima i znatnih razlika. Ugovor o forfetingu se 

zaklju

č

uje za potra

ž

ivanja sa du

ž

im rokom dospe

ć

a (

duž

e od  180 dana), u dugoro

č

nim 

privrednim poslovima kao 

š

to su isporuka industrijske opreme, iz

vo

đ

enje investicionih 

radova u inostranstvu i sli

č

no. Za razliku od faktoringa kod koga komitent ustupa banci 

skup svojih potra

ž

ivanja na od

re

đ

e

nom podru

č

ju, kod forfetinga komitent ustupa banci 

jedno od

re

đ

e

no potra

ž

ivanje, prema odr

e

đ

e

nom du

žn

iku, iz odr

e

đ

e

nog privrednog 

posla, ili vi

š

e takvih potra

ž

ivanja prema istom du

žn

iku iz istog pravnog posla. 

Ugovorom o forfetingu komitent se obavezuje da banci ustupi odr

e

đ

e

no 

potra

ž

ivanje, a banka se obavezuje da to potra

ž

ivanje preuzme i da ga otkupi od 

komitenta, umanjuju

ć

i vrednost potra

ž

ivanja za ugovoreni diskont. Banka ili druga 

finansijska organizacija preuzima rizik naplate preuzetog potra

ž

ivanja. 

Bitno je da se radi o potra

ž

ivanju dugoro

č

nog karaktera koje nije opter

e

ć

e

no 

mogu

ć

nostima regresnog zahteva tr

e

ć

eg

 lica, a koje je istovremeno obezb

e

đ

e

no nekim 

sigurnim ugovorenim sredstvima obezbe

đ

enja. 

Privredno pravo 

212

V  

BANKARSKI  

POSLOVI 

 
 

1.     POJAM I SUBJEKTI BANKARSKIH POSLOVA 

 

 

 
 

Bankarsko poslovanje je posebna privredna delatnost, 

č

iji je osnovni predmet 

poslovanja, promet novca. Tak

o

đ

e,

 obuhvata i druge srodne poslove. Bankarsko 

poslovanje 

č

ine pojedini bankarski poslovi. Bankarski poslovi su pravni poslovi koji se 

zaklju

č

uju iz

me

đ

u

 bankarskih organizacija u vezi sa pravnim prometom novca i 

obavljanjem privrednih usluga, usluga sa novcem. 

Banka je akcionarsko dru

š

tvo sa sed

tem u Republici Srbiji, koja ima dozvolu za 

rad Narodne banke Srbije i obavlja depozitne i kreditne poslove, a m

e i obavljati 

druge poslove u skladu sa zakonom. 

Banka za posebne namene je banka koja se osniva, u smislu zakona kojim se 

u

re

đ

uje

 st

e

č

aj

 i likvidacija banaka i dru

š

tava za osiguranje, na zahtev agencije nadle

ž

ne 

za osiguranje depozita osnovane posebnim zakonom. Osniva se na odre

đ

e

no vreme, 

radi prenosa celokupne ili dela imovine i obaveza banke kojoj je Narodna banka Srbije 
oduzela    dozvolu    za    rad.    Osn

iva

č

  

  banke    za    posebne    namene    je    Agencija. 

Banke samostalno obavljaju delatnost, radi ostvarivanja dobiti. To su poslovne banke. 
Postoji i emisiona - centralna, nacionalna banka koja izdaje novac, odnosno druga 
sredstva p

la

ć

a

nja. U na

š

oj zemlji je to Narodna Banka Srbije (ranije Jugoslavije). 

Banka je pravno lice. U pogledu osnivanja, statusa, organizacije, upravljanja i 

poslovanja, banke u

ž

ivaju poseban pravni re

ž

im, u

re

đ

en 

 Zakonom o bankama. Banka 

u svom nazivu mora imati 

re

č

 ”

bank

a”.

 

M

e

đ

utim,   ukoliko   ovim   zakonom   nije   drug

a

č

ije  

 u

re

đ

e

no,   na   banke   se 

primenjuje op

š

ti pravni re

ž

im koji va

ž

i   za privredne subjekte uop

š

te,  ali samo za 

pitanja koja nisu ur

e

đ

e

na navedenim posebnim bankarskim zakonom. 

Banka  se  osniva  kao  akcionarsko  dru

š

tvo  ugovorom  o  osnivanju  i 

obezb

e

đ

enjem sredstava u osniva

č

k

i kapital banke. Mogu ih osnivati do

ma

ć

a

 i strana 

pravna i fizi

č

k

a lica pod uslovima ut

vr

đ

enim Zakonom o bankama, Sl. glasnik RS, br 

107/2005 i 91/2010. Strana lica osnivaju banku pod uslovima uzajamnosti. Banku mogu 
osnovati najmanje dva osniva

č

a. Ugovorom o osnivanju banke utvr

đ

uju se pitanja koja 

su zn

a

č

a

jna za nastanak banke, po

č

ev od naziva osniva

č

a, naziva i sed

ta banke, iznosa 

ukupnog osniva

č

k

og kapitala banke, pa do prava, obaveza i odgovornosti   osniva

č

banke za obaveze banke, poslova koje obavlja banka i uslova za njen prestanak. 

Zbog zn

a

č

aja

 poslova koje obavljaju u zemlji, propisani su uslovi koje moraju 

ispunjavati   banke   da   bi   bile   organizovane   i   registrovane   u   Registru   privrednih 
subjekata. Ovi uslovi se n

aj

č

ć

e odnose na: minimalne iznose sredstava sa kojima 

raspola

ž

e i koje su potrebne za rad banke, zatim na stru

č

nu spremu zaposlenih lica u 

banci, na minimum rezerve sigurnosti, na minimum uslova rada i poslovanja i sli

č

no. 

background image

Privredno pravo 

214

Š

to se ti

č

e delatnosti banka m

e biti specijalizovana za od

re

đ

enu vrstu 

bankarskih poslova koje obavlja kao svoju osnovnu i prete

ž

nu delatnost. Banka m

biti: depozitna (primanje novca i drugih vrednosti na 

č

uvanje 

ili š

tednju), zalo

žn

(davanje kredita koji se obezbe

đ

uju zalaganjem pokretne stvari, k

ao š

to je ru

č

na 

zaloga), hipotekarna (davanje kredita koji se obezbe

đ

uje zalaganjem nepokretnosti, 

hipotekarni kredit, odnosno hipoteka), izvozna banka (za kreditiranje izvoza robe) i 
sli

č

no. 

Bankarsko poslovanje vr

ši

 se iz

me

đ

u

 banke i njenih klijenata. Bankarski klijenti 

mogu  biti  dom

a

ć

a  i  s

trana  fizi

č

k

a  i  pravna  lica  za  koje  banka  obavlja  od

re

đ

ene 

bankarske poslove. Klijenti banke mogu biti stalni, to jest oni klijenti koji svoje 
celokupno finansijsko poslovanje obavljaju preko te banke i prolazni klijenti, tj. klijenti 
kojima banka pru

ž

a od

re

đ

e

ne usluge od slu

č

aja do slu

č

aja, odnosno povremeno. 

Izme

đ

u

 banke i njenog klijenta uspostavlja se od

re

đ

e

ni pravni odnos, u zavisnosti od 

vrste posla koju banka obavlja za tog klijenta. 

Prema polo

ž

aju u poslu, klijent mo

ž

e biti ban

č

in du

žn

ik, kad prema banci ima 

od

re

đ

eno dugovanje kao 

š

to je, npr. obaveza po ugovoru o kreditu. Zatim, banka mo

ž

biti du

ž

nik svom klijentu, kada klijent potra

ž

uje od banke odre

đ

eno potra

ž

ivanje kao 

š

to je, npr. ulog na 

š

tednju ili teku

ć

ra

č

un. Me

đ

utim, banka nije ni poverilac ni du

ž

nik u 

odnosu na klijenta  kada  pru

ž

a odr

e

đ

e

ne usluge kao 

š

to je  ugovor o sefu i sl. 

Banka odgovara za 

š

tetu koju ona ili njeno osoblje p

ri

č

i

ni klijentu u nekom 

bankarskom poslu koji za njega obavlja. Posebna odgovornost banke prema klijentu 
postoji u pogledu 

č

uvanja poslovne, tj. profesionalne tajne koju 

č

ine: podaci o 

finansijskoj situaciji klijenta, o poslovima zaklju

č

enim sa klijentom i sl. 

 

 

2. VRSTE 

BANKARSKIH 

POSLOVA 

 

 
 

Pojedine vrste bankarskih poslova mogu se ut

vr

đ

i

vati prema razli

č

itim 

kriterijumima. Najpoznatiji kriterijum prema kome se razvrstavaju svi bankarski poslovi 
jeste 

polo

ž

aj  banke  

u od

re

đ

enom bankarskom poslu u odnosu  na klijenta. Prema 

ovom kriterijumu bankarski poslovi se dele na aktivne, pasivne i neutralne bankarske 
poslove. 

 
 
 

 

 

3. AKTIVNI 

BANKARSKI 

POSLOVI 

 

 
 

Pod aktivnim bankarskim poslovima se podrazumevaju bankarski poslovi kod 

kojih se banka na

j

č

ć

e pojavljuje u ulozi 

poverioca

, a ban

č

in klijent po pravilu se 

pojavljuje u ulozi du

ž

nika. Ovim bankarskim poslovima bankarska organizacija 

obezb

e

đ

uje za   klijente ugovorenu koli

č

inu novca i na taj n

a

č

in

 banka u velikoj meri 

m

e da uti

č

e na tr

ž

i

š

ne odnose, stimu

liš

u

ć

i pojedine oblike potr

nje odobravanjem 

isplate od

re

đ

e

ne koli

č

ine novca. U ovim poslovima banka ima prema klijentu od

re

đ

ena 

Privredno pravo 

215

potra

ž

ivanja, a klijent prema banci ima odgovaraju

ć

i dug. Svi aktivni bankarski poslovi 

predstavljaju nov

č

ani promet od banke prema klijentu. 

U  aktivne  bankarske  poslove  svrstavaju  se:  razne  vrste  ugovora  o  kreditu, 

lombard, relombard, eskont i reeskont. 

 

 

3.1. Kreditni 

poslovi 

 

 

Kreditni poslovi su poslovi koji podrazumevaju davanje razli

č

itih nov

č

anih 

zajmova   klijentima,   s   obavezom   da   ih   ovi   vrate   banci   u   ugovoreno   vreme   s 
odgovaraju

ć

om kamatom. 

 

 

3.1.1. Ugovor o kreditu 

 

Ugovori o kreditu su na

j

č

ć

i i najzn

a

č

aj

niji bankarski poslovi u savremenom 

dru

š

tvu. Celokupna privredna delatnost i privredni   razvoj su zasnovani na kreditu. 

Privredni sistemi u savremenom svetu su u su

š

tini zasnovani na kreditnim odnosima. 

Krediti su vezani za postojanje novca, robne proizvodnje i tr

žiš

ta. 

Ugovori o kreditu su kod nas regulisani  Zakonom o obligacionim odnosima. 
Prema ovom zakonu, ugovor o kreditu je ugovor kojim se banka obavezuje da 

korisniku kredita stavi na raspolaganje odre

đ

eni nov

č

ani iznos, na od

re

đ

eno ili 

neod

re

đ

e

no vreme, uz od

re

đ

enu namenu ili bez odr

e

đ

e

ne namene, a s druge strane 

korisnik se obavezuje da 

ć

e banci vratiti dobijeni iznos novca u ugovoreno vreme sa 

kamatom ili bez kamate, kako je to 

ve

ć

 

ugovorom ut

vr

đ

e

no. 

Ugovorom o kreditu korisnik se obavezuje da dobijeni kredit vrati banci u 

ugovorenom roku. Radi z

tite ban

č

inih interesa kredit se redovno obezb

e

đ

uje na 

odgovaraju

ć

e n

a

č

ine.

 Kredit koji se obezbe

đ

uje stvarima koje korisnik kredita daje 

banci u zalogu (hipoteka) je realni kredit. Kada se kredit daje na osnovu poverenja 
banke u bonitet korisnika, onda se radi o personalnom kreditu. 

Banka   m

e   otkazati   ugovor   o   kreditu   pod   od

re

đ

enim   uslovima,   tj.   u 

od

re

đ

enim situacijama i pre isteka ugovorenog roka trajanja kredita, npr. ako klijent 

kredit koristi nenamenski.  Sa druge strane, korisnik kredita mo

ž

e odustati od ugovora, 

i to samo pre nego 

š

to je po

č

eo koristiti taj kredit. Korisnik mo

ž

e vratiti kredit i pre 

isteka roka ugovorenog za vra

ć

anje kredita, ali je obavezan da o tome obavesti banku 

unapred. U tom slu

č

aju banka ne mo

ž

e da z

ara

č

una kamatu za period od dana vra

ć

anja 

kredita do dana kada je to po ugovoru trebalo da bude vra

ć

en. 

background image

Privredno pravo 

217

uvoznik rambursnim kreditom p

la

ć

a

 izvozniku kupljenu robu. Rambursnim 

kreditima se u velikoj meri podsti

č

e i stimu

liše

 spoljnotrgovinska razmena. 

11) Vinkulacioni  krediti  se  odobravaju  uz  obavezu  korisnika  kredita  da  kod 

banke deponuju dokumenta   kojima se raspola

ž

e  robom.  Na  ovaj  n

a

č

in

 se 

banka obezb

e

đ

uje u pogledu vra

ć

anja kredita vredn

ć

u robe, kojom 

primalac kredita ne mo

ž

e da raspola

ž

e jer su robni dokumenti deponovani 

kod banke. Kada kredit bude izmiren, banka   vra

ć

a robna dokumenta 

primaocu kredita. 

 

3.1.3. Hipotekarni kredit 

 

Hipotekarni  kredit  predstavlja  dugoro

č

n

i  kredit  koji  se  odobrava  uz 

obezb

e

đ

enje    hipotekom na nepokretnoj stvari. Predmeti hipoteke mogu biti: 

industrijski objekti, zgrade, stanovi, poljoprivredna ze

mljiš

ta itd. M

e

đ

utim, u nekim 

slu

č

ajevima hipoteke mogu biti i pokretne stvari, koje imaju veliku vrednost, kao npr. 

avioni i brodovi.  Hipotekarni kredit u stvari jeste realni kredit, jer poverioca interesuje 
samo bonitet nepokretnosti koja predstavlja predmet zaloge. 

Poverilac ovog kredita osigurava svoj kredit, tako 

š

to uz saglasnost du

ž

nika ima 

pravo zaloge nad nepokretnom stvari. Pravo zaloge se realizuje tako 

š

to se u visini 

odobrenog hipotekarnog kredita upisuje u zemlji

š

ne knjige pravo vlasni

š

tva poverioca 

nad nepokretnom imovinom, uz saglasnost d

nika. Po pravilu, iznos hipotekarnog 

kredita je znatno manji od tr

ž

i

š

ne vrednosti nepokretnosti. Vlasnik nepokretne stvari 

m

e tu nepokretnost, dok traje zaloga, otu

đ

it

i, ali i tada poverilac ima pravo naplate 

bez obzira na iz

vrš

enu promenu vlasnika nepokretnosti. 

Hipotekarni kredit se odobrava ugovorom koji se zaklju

č

uje izme

đ

u poverioca, 

to jest davaoca kredita i du

ž

nika, to jest korisnika kredita. Ugovor sadr

ž

i slede

ć

elemente: iznos hipotekarnog kredita; visinu kamatne stope po hipotekarnom kreditu; 
rok vra

ć

anja  hipotekarnog  kredita;  n

a

č

in  

isplate hipotekarnog kredita; pravo 

otkazivanja hipotekarnog kredita i dr. 

Hipotekarni  krediti  mogu  se  otp

la

ć

i

vati  na  dva  n

a

č

ina, 

 fiksnom  otplatom  i 

anuitetskom otplatom. 

Kod hipotekarnog kredita hipotekarni du

žn

ik ima pravo otkazivanja kredita, sa 

otkaznim rokom najmanje od 

š

est meseci. M

e

đ

utim, banka koja je davalac 

hipotekarnog kredita   nema pravo otkazivanja ovog kredita. Izuzetno, banka mo

ž

otkazati   kredit   kad   du

žn

ik   ne   p

la

ć

 na  vreme  rate  kredita,  kad  du

ž

nik   proda 

nepokretnu stvar tre

ć

em licu koje banka ne prihvati kao svog du

ž

nika, kada   nastanu 

promene u vrednosti zalo

ž

ne stvari (njeno smanjenje) u odnosu na njenu prvobitnu 

procenjenu vrednost i dr. 

Ukoliko du

ž

nik od

re

đ

e

ne rate hipotekarnog kredita ne isplati na vreme, tada 

poverilac tj. banka ima pravo da svoje potra

ž

ivanje naplati prinudnim putem, npr. 

prodaja na licitaciji. 

Privredno pravo 

218

3.1.4. Konzorcijalni kredit 

 

Konzorcijalni kredit je bankarski posao kojim se obezb

e

đ

uju nov

č

ana sredstva 

od strane vi

š

e banaka za finansiranje izgradnje velikih investicionih objekata koji su od 

zn

a

č

aja

 za privredu. Ova vrsta posla se zasniva na osnovu 

me

đ

ubankarske saradnje. 

Konzorcijalni kredit je karakteristi

č

an po tome 

š

to su kod njega uklju

č

eni kao kreditori 

najmanje dve banke. Ova vrsta kredita se daje kada jedna banka nema finansijske 
mogu

ć

nosti za potencijalnu investiciju. U takvoj situaciji poslovne banke se povezuju 

ugovorom u konzorcijum uz obaveznu naznaku cilja formiranja konzorcijuma. Bitno je 
napomenuti  da  konzorcijum  banaka  nema  svojstvo  pravnog  lica.  Ugovor  kojim  se 
osniva bankarski konzorcijum sadr

ž

i: ciljeve osnivanja konzorcijuma; banke koje 

osnivaju konzorcijum 

(

č

lanove konzorcijuma); banka (gestor banka) koja u ime 

č

lanova 

konzorcijuma rukovodi njegovim radom; organe upravljanja poslovima konzorcijuma; 
prava i obaveze 

č

lanova konzorcijuma; vremenski rok trajanja konzorcijuma; n

a

č

in 

sn

oše

nja rizika 

č

lanova konzorcijuma. 

Bankarski konzorcijum m

e imati povremeni ili trajni karakter. Povremeni 

konzorcijum se formira kod pojedin

a

č

nih

 investicija, kao 

š

to su: izgradnja naftovoda, 

puteva i sl., a trajni kod dugoro

č

nih i specijalizovanih poslova. Po

š

to poslove 

konzorcijuma ne mogu da vode sve banke, one te poslove poveravaju jednoj banci, 

č

lanici.  Ova banka vodi pregovore oko dobijanja kredita, emituje obveznice i vodi sve 

va

žn

e poslove konzorcijuma. 

Konzorcijum se osniva da bi jedna banka smanjila rizik od davanja kredita, jer se 

taj rizik ravnomerno rasp

ore

đ

u

je na sve 

č

lanice u konzorcijumu. Sve banke, 

č

lanice 

konzorcijuma, zaklju

č

uju 

me

đ

usobni ugovor kojim se precizno defin

iše: i

znos kredita 

koji  se  odobrava,  pojedin

a

č

no  

u

č

ć

 banaka  u  odobravanju  kredita,  rok  vra

ć

anje 

datog kredita, iznos kamate na odobreni kredit i sl. 

 

3.1.5.  Ugovor o kreditu na osnovu zaloge hartija od vrednosti 

 

Ugovor o kreditu na osnovu zaloge hartije od vrednosti je kredit kojim korisnik 

kredita z

alaže

 banci hartiju od vrednosti za njegovo obezb

e

đ

enje. Ovakva vrsta kredita 

se m

e svrstati u takozvane pokrivene kredite jer se kao pok

ri

ć

e

 koristi od

re

đ

ena 

hartija od vrednosti, na primer: menica. Hartija od vrednosti koja se koristi kao zaloga 
m

e pripadati korisniku kredita. Tada je 

re

č

 o sopstvenoj menici ili tre

ć

em licu, ako on 

na to pristane. Hartija od vrednosti koja je data kao zaloga za obezb

e

đ

e

nje datog 

kredita ostaje i dalje u 

vlasniš

tvu korisnika, odnosno tre

ć

eg lica u zavisnosti od toga o 

č

ijoj hartiji se radi. Dalja sudbina hartije zavisi od otplate odobrenog kredita. Dok traje 

ugovoreni rok za k

oriš

ć

enje kredita,   zalo

ž

ena hartija se nalazi u posedu banke, ali 

banka ne mo

ž

e raspolagati tom hartijom za to vreme. Kada korisnik uredno i u 

celokupnom iznosu otplati kredit i samim tim ispuni svoju obavezu, prestaje i zalo

žn

pravo banke na toj hartiji od vrednosti. Me

đ

utim, ako korisnik ne vrati odobreni kredit 

po njegovoj dospelosti, zal

ena hartija od vrednosti slu

ž

i banci kao namirenje njenog 

potra

ž

ivanja prema korisniku. U tom slu

č

aju banka m

e prodati zalo

ž

enu hartiju od 

vrednosti i tako namiriti dug. 

background image

Privredno pravo 

220

hartija od vrednosti koji je umanjen za od

re

đ

eni iznos (diskont). Obi

č

no se radi o 

otkupu nedospelih kratkoro

č

nih potra

ž

ivanja i hartija od vrednosti. Visina nov

č

anog 

iznosa koji 

ć

e banka isplatiti klijentu zavisi od boniteta potra

ž

ivanja i boniteta hartija od 

vrednosti. 

Reeskont 

je posao u kome banka otkupljuje nedospela potra

ž

ivanja i nedospele 

hartije od vrednosti, prodaju

ć

i ih  nekoj drugoj banci ili nekom drugom licu, pre njihove 

dospelosti, naravno opet uz odgovaraju

ć

i diskont. Eskont i reeskont predstavljaju 

zn

a

č

ajan

 instrument monetarne politike centralne i emisione banke, jer se ovim 

poslovima direktno uti

č

e na koli

č

inu novca u prometu. 

 

 
 
 

4. PASIVNI 

BANKARSKI 

POSLOVI 

 

 
 

Kod pasivnih bankarskih poslova banka je 

d

nik 

u odnosu na svog klijenta. 

Ovim bankarskim poslovima banka prikuplja nov

č

ana sredstva da bi  mogla da posluje. 

U pasivne bankarske poslove spadaju: 1. Nov

č

ani depozit, 2. Ugovor o 

deponovanju hartija od vrednosti, 3. Ulog na 

š

tednju, 4. Bankarski teku

ć

ra

č

uni, 5. 

Izdavanje hartija od vrednosti i 6. Emisioni poslovi. 

 

 

4.1. Ugovor 

nov

č

a

nom depozitu 

 

 

Banke   mogu   primati   nov

č

ane   depozite   u   do

ma

ć

im 

  i   stranim   sredstvima 

p

la

ć

a

nja, u skladu sa zakonskim propisima. 

Ugovor o nov

č

anom depozitu je ugovor kojim se banka obavezuje da primi, a 

deponent da kod banke polo

ž

i od

re

đ

eni iznos. U ovom bankarskom poslu banka je 

depozitar. Na osnovu ovog ugovora banka sti

č

e pravo da raspola

ž

e deponovanim 

novcem i du

žn

a je da ga vrati prema dogovorenim uslovima. U skladu sa ugovorom o 

nov

č

anom depozitu, banka svom klijentu pr

a odgovaraju

ć

e usluge u pogledu 

č

uvanja 

novca i raspolaganja njime na 

ra

č

un klijenta. Na osnovu ugovora o nov

č

anom depozitu, 

banka ot

vara ra

č

un putem kog se knji

ž

e   sva potra

ž

ivanja i dugovanja koja budu 

proistekla iz poslovanja sa deponentom, izme

đ

u banke i deponenta i deponenta i 

tre

ć

eg lica. 

Nov

č

ani depozit kod banke m

e biti po vi

đ

enju ili oro

č

en, s otkaznim rokom ili 

bez otkaznog roka, s posebnom namenom ili bez namene. Ako nije druga

č

ije 

ugovoreno, smatra se da je 

ra

č

un nov

č

anog depozita po vi

đ

enju, 

š

to zn

a

č

da deponent 

ima pravo da raspola

ž

e saldom svog 

ra

č

una, u celosti ili delimi

č

no u svakom trenutku. 

Deponovanje nov

č

anih sredstava s d

im otkaznim rokom banka pot

vr

đ

u

je izdavanjem 

deponentu odgovaraju

ć

e isprave, certifikata. Depozitni certifikat je hartija od vrednosti 

pa je samim tim i prenosiv u skladu sa zakonom. Preno

š

enjem ovog certifikata, njegov 

pribavilac sti

č

e sva prava iz ugovora o deponovanju nov

č

anih sredstava koja je imao 

njegov prenosilac. 

Naloge deponenta, u pogledu isplate s 

ra

č

una, banka je du

ž

na da sprovede 

samo ako na 

ra

č

unu postoji pok

ri

ć

e.

 

Na osnovu Ugovora o bankarskom depozitu, banka je du

žn

a da 

vrši

 isplate s 

ra

č

una deponovanih nov

č

anih sredstava samo u granicama raspolo

ž

ivih sredstava. Isto 

vrednosti, s tim da mu banka odmah odobrava nov

č

ana sredstva u nominalnom iznosu 

Privredno pravo 

221

tako, banka je du

žn

a da ob

aveš

tava deponenta o svakoj promeni na njegovom 

ra

č

unu, 

o prek

ora

č

e

nju raspolo

ž

ivih sredstava i da krajem svake godine ili u k

ra

ć

im

 ugovorenim 

rokovima, podnese deponentu izve

š

taj o stanju ra

č

una. 

Ugovorom o nov

č

anom depozitu se ut

vr

đ

u

je visina kamate koju je banka du

ž

na 

da p

la

ć

a

 deponentu za nov

č

ana sredstva. Ako u ugovoru o nov

č

anom depozitu nije 

od

re

đ

ena visina kamatne stope, primenjuje se zakonska kamata. 

 

 

4.2. 

Ugovor o deponovanju hartija od vrednosti 

 

 

Ugovor o deponovanju hartija od vrednosti je ugovor kojim se banka obavezuje 

da 

ć

e uz naknadu, preuzeti od deponenta odre

đ

e

ne hartije od vrednosti kao 

š

to su: 

akcije, obveznice i drugo, radi njihovog 

č

uvanja i v

rše

nja prava i obaveza koje deponent 

po osnovu tih hartija ima.  Ako  ugovorom nije druga

č

ije ugovoreno, banka m

vršiti 

prava iz deponovanih hartija od vrednosti, isklju

č

ivo za 

ra

č

un deponenta. 

Banka se obavezuje na 

č

uvanje deponovanih hartija od vrednosti, kao i da za 

ra

č

un deponenta preduzima sve radnje radi o

č

u

vanja i ostvarivanja njegovih prava iz 

hartija od vrednosti. Ako nije druga

č

ije ugovoreno, banka je du

žn

a da za 

ra

č

un 

deponenta nap

la

ć

uje 

nastale kamate, dividendu, glavnicu i u op

š

te, sve sume za koje 

deponovane hartije od vrednosti daju pravo kada one dospeju za naplatu. Nap

la

ć

e

ne 

sume banka je du

žn

a da stavi na raspolaganje deponentu. Tak

o

đ

e, banka je 

duž

na 

da,na zahtev deponenta, vrati deponovane hartije od vrednosti u svako doba. Ako se 
ugovorom sporazumela sa deponentom, mo

ž

e mu umesto tih hartija platiti 

odgovaraju

ć

i iznos, 

č

ime se podrazumeva da je banka vratila deponentu pomenute 

hartije. 

 

 

4.3. Ulog 

na š

tednju 

 

 

Bankarske organizacije prikupljaju slobodna nov

č

ana sredstva 

gra

đ

ana na dva 

n

a

č

ina:

 ulozima na 

š

tednju i preko teku

ć

ih 

ra

č

un

a gra

đ

a

na. Ulog na 

š

tednju je nov

č

ani 

iznos koji u

laga

č

 (

š

ted

a) daje banci na 

š

tednju pod ugovorenim uslovima. Na osnovu 

uloga na 

š

tednju, banka prima i 

č

uva nov

č

ana sredstva 

gra

đ

a

na i ispla

ć

uje kamatu. 

Ulozi na 

š

tednju mogu biti po vi

đ

enju ili oro

č

eni, sa otkaznim rokom ili bez otkaznog 

roka. Banka je  obavezna da dospeli 

š

tedni ulog, na zahtev u

laga

č

a,

 isplati u celosti ili 

delimi

č

no. 

Na  ulog  na  

š

tednju  po  vi

đ

enju  banka  po  pravilu  isp

la

ć

uje 

 kamatu  po  ni

ž

oj 

kamatnoj stopi. Ova nov

č

ana sredstva banka te

ž

e mo

ž

e da iskoristi i te

ž

e mo

ž

e da 

plasira jer na zahtev ulaga

č

a bankarska organizacija ima obavezu da odmah i u celosti 

isplati u

š

t

e

đ

eni iznos. Kod oro

č

enog uloga na 

š

tednju, mogu

ć

nosti plasmana 

š

tednih 

sredstava od strane banke su mnogo ve

ć

i. Zbog toga banka kod ovakve vrste 

š

tednje 

isp

la

ć

uje kamatu na osnovu vi

š

e kamatne stope. 

Za razliku od op

š

teg obligacionog pravila, po kome nije dozvoljeno ugovaranje 

kamate na kamatu, kod 

š

tednih uloga, u

laga

č

 ima pravo i na kamatu na kamatu. 

Neisp

la

ć

ena ob

ra

č

unata kamata pripisuje se glavnici, pa kamata dalje t

e

č

e

 na tako 

ut

vr

đ

e

nu glavnicu. 

Banka je du

ž

na da na osnovu uloga na 

š

tednju izda deponent

u š

tednu knji

ž

icu 

koja m

e glasiti na ime t

a

č

no

 od

re

đ

e

nog lica, na donosioca ili na 

ši

fru. 

Š

tedna knji

ž

ica 

background image

Privredno pravo 

223

4.5. Emisioni 

poslovi 

 

 

Emisioni posao se odnosi na rad centralne i emisione banke u jednoj zemlji. 

Ovaj posao podrazumeva izdavanje nov

č

anica i kovanog novca u jednoj zemlji kao 

zakonskog sredstva p

la

ć

anja. 

Emisioni posao spada u grupu pasivnih bankarskih poslova, jer emisiona banka 

izdavanjem nov

č

anica i kovanog novca garantuje kupovnu mogu

ć

nost nov

č

anica i 

kovanog novca u njihovim nominalnim iznosima. 

Emisioni   posao   predstavlja   instrument   monetarne   politike   jedne   zemlje. 

Pomo

ć

u ovog posla se ut

vr

đ

uje

 ukupna koli

č

ina novca koja se nalazi u opticaju i samim 

tim uti

č

e na stabilnost privrednih odnosa u jednoj zemlji. U n

ašoj

 zemlji ovaj posao 

isklju

č

ivo obavlja Narodna banka Srbije. Narodna banka Srbije snabdeva potrebnom 

koli

č

inom nov

č

anica i kovanog novca druge bankarske organizacije u zemlji. 

 

 
 
 

5. NEUTRALNI 

BANKARSKI 

POSLOVI 

 

 

 

Neutralni bankarski poslovi su uslu

žn

i poslovi banaka. Kod ovih poslova se 

banaka ne pojavljuje ni u ulozi poverioca ni u ulozi du

žn

ika, 

ve

ć

 za stru

č

ne usluge koje 

pru

ž

a klijentima dobija od

re

đ

e

nu proviziju. 

U neutralne bankarske poslove spadaju naro

č

ito: 1. Ugovor o sefu; 2. Bankarske 

garancije, 3. Inkaso poslovi; 4. Poslovi akreditiva; 5. Ugovor o faktoringu, 6. Ugovor o 
forfetingu i dr. 

 

 

5.1. Ugovor 

sefu 

 

 

Ugovor  o  sefu  je  ugovor  kojim  se  banka  obavezuje  da  korisniku  stavi  na 

upotrebu sef za od

re

đ

e

ni period, a korisnik se obavezuje da za to banci plati od

re

đ

enu 

naknadu. Sef predstavlja odgovaraju

ć

u zatvorenu pregradu ili kasetu u kojoj korisnik 

č

uva svoje stvari. 

Na osnovu ovog ugovora, banka se obavezuje da 

ć

e preduzeti sve potrebne 

mere kako bi obezbedila nadzor nad sefom i dr

ž

ala sef u ispravnom i upotrebljivom 

stanju. Pristup sefu ima samo njegov korisnik ili punomo

ć

nik. Pristup sefu se ostvaruje 

po pravilu, sistemom saklju

č

arstva. Po tom principu sef obavezno ima dve brave, od 

kojih se svaka otvara drugim, razli

č

itim klju

č

em. Klju

č

 jedne brave se nalazi kod 

korisnika sefa, a druge kod 

ovlaš

ć

enog bankarskog lica. Sef se otvara isklju

č

ivo 

upotrebom oba klju

č

a, uz pravo korisnika da ostane nasamo dok se sef koristi. Korisnik 

sefa ne sme imati duplikat klju

č

a ban

č

ine brave, a s druge strane banke ne sme dr

ž

ati 

duplikat klju

č

a korisnikove brave. 

Prilikom upotrebe sefa, korisnik se mora pridr

ž

avati pravila o upotrebi sefa i u 

sef ne sme stavljati predmete koji mogu ugroziti sigurnost drugih sefova ili banke u 
op

š

te. Ukoliko se korisnik ne pridr

ž

ava pravila o k

oriš

ć

enju sefa i u sef stavlja predmete 

koji mogu ugroziti sigurnost drugih sefova i banke, banka mo

ž

e raskinuti ugovor o sefu 

u svakom trenutku. 

Privredno pravo 

224

Korisnik se na osnovu ovog ugovora obavezuje da 

ć

e banci uredno pla

ć

ati sve 

obroke ugovorene naknade. Ako korisnik ne plati banci samo jedan dospeli obrok 
naknade, banka mo

ž

e raskinuti ugovor mesec dana posle pismene opomene korisniku 

sefa u obliku preporu

č

enog pisma. Kada banka raskine ugovor o sefu, banka poziva 

korisnika da isprazni sef i  vrati klju

č

. Ukoliko korisnik sefa to ne u

č

ini na zahtev banke, 

banka se mo

ž

e obratiti sudu da se sef isprazni sudskim putem i da se utvrdi njegova 

sadr

ž

ina i da se n

a

đ

e

ne stvari u sefu stave u sudski depozit ili posebno povere banci na 

č

uvanje. 

U pogledu svojih potra

ž

ivanja iz ugovora o sefu, banka ima prvenstveno pravo 

naplate iz nov

č

anih iznosa i prodajom drugih vrednosti koje se n

a

đ

u

 u sefu. 

Banka je du

ž

na da 

č

uva, kao bankarsku tajnu, sve podatke o ugovoru o sefu i 

korisniku iz ovog ugovora. 

 

 

5.2. Bankarska 

garancija 

 

 

Bankarska garancija je bankarski posao u kome se banka obavezuje prema 

primaocu  garancije  da  

ć

e  mu  za  slu

č

aj  da  mu  tre

ć

e  lice  ne  ispuni  svoju  dospelu 

obavezu, izmiriti tu obavezu ako za to budu ispunjeni uslovi ut

vr

đ

eni u garanciji. Banka 

u ovom poslu nije ni poverilac ni du

ž

nik, 

ve

ć

 je u su

š

tini u polo

ž

aju jemca. Bankarska 

garancija se sastoji u davanju korisniku garancije odgovaraju

ć

e isprave odnosno 

dokumenta. 

Bankarske garancija se uvek izra

ž

ava i izmiruje u novcu 

č

ak i u slu

č

ajevima kada 

se bankarskim garancijama obezb

e

đ

uju nenov

č

ane obaveze. 

Korisnik bankarske garancije m

e svoja prava iz bankarske garancije preneti na 

neko drugo lice, samo pod uslovom da prenese svoje obaveze u vezi sa obezb

e

đ

enim 

potra

ž

ivanjem. 

Kod jednostavnih privrednih poslova bankarska garancija ima samo jednog 

garanta,  banku  koja  po  nalogu  svog   klijenta   izdaje   garanciju   tre

ć

em  licu  kao 

klijentovom poslovnom partneru. Ako se radi o slo

ž

enijim poslovima, bankarsku 

garanciju obi

č

no izdaje vi

š

e banaka sa razli

č

itim nivoima garantovanja za pojedine 

obaveze. 

 

 

5.3. Inkaso 

poslovi 

 

 

Inkaso poslovi predstavljaju uslu

ž

ne bankarske poslove prema kojim banka 

preuzima obavezu napla

ć

ivanja klijentima potra

ž

ivanja u zemlji i inostranstvu, a klijent 

se obavezuje da banci za iz

vrše

nu uslugu plati odr

e

đ

e

nu naknadu. 

Kod inkaso poslova banka je n

aj

č

ć

e punomo

ć

nik klijenta, tj. ona obavlja 

poslove u ime i z

a ra

č

un svoga klijenta. Kod ovih poslova     banka se n

aj

č

ć

e bavi 

nap

la

ć

i

vanjem menica, 

č

ekova, obveznica i drugih hartija od vrednosti. 

U zavisnosti od karaktera dokumenta koji se napla

ć

uju razlikuju se: 

1)   Robni dokumentarni inkaso (ako se radi o konosmanu, sklad

nici, tovarnom 

listu i dr.) 

2)   Nov

č

ani    dokumentarni    inkaso    (ako    se    radi    o   

č

ekovima,    akcijama, 

dividendnim kuponima, itd.) 

background image

Privredno pravo 

226

VI  

HARTIJE  OD  VREDNOSTI 

 

1.  O HARTIJAMA OD VREDNOSTI UOP

Š

TE 

 

 
 

1.1. 

Pojam i izvori hartija od vrednosti 

 

 

Hartija od vrednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da 

ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu. Ova definicija je data 
prema Zakonu o obligacionim odnosima koji je donet 1978. godine. 

Hartija od vrednosti, prema zakonskom pojmu, je uvek: pismena isprava; sadr

ž

pismenu dozvolu izdavaoca; pismena obaveza, koja je uneta u hartiju od vrednosti, 
mora se ispuniti njenom zakonitom imaocu, tj zakonitom imaocu hartije od vrednosti. 

U  stru

č

n

oj  literaturi  postoje  razli

č

iti  pogledi  o  pojmu  hartija  od  vrednosti. 

Razlike se ogledaju uglavnom u tome koje sve osobine hartija od vrednosti su bitne i 
specifi

č

ne, i kao takve treba da budu sastavni deo pojma hartija od vrednosti. 

Hartija od vrednosti od svih drugih pismenih isprava se razlikuje dodatnim i 

str

im svojstvima u pogledu mogu

ć

nosti upotrebe i prenosa svih onih vrednosti, koje 

su konstatovane na hartiji od vrednosti. Upravo zbog ovog svojstva hartije od vrednosti 
su i dobilo ovaj svoj naziv. 

U   slu

č

aju   gubitka   ili  

t

e

ć

e

nja   pismene   isprave,   kao   dokazno   sredstvo, 

postojanja i sadr

ž

ina pravnog odnosa se mo

ž

e dokazivati drugim dokaznim sredstvima. 

M

e

đ

utim,  to  n

aj

č

ć

e  nije  slu

č

aj  kod  hartija  od  vrednosti  jer  kada  se  hartija  od 

vrednosti uni

š

te ili izgube n

aj

č

ć

e dolazi do gubitka prava iz hartije od vrednosti. U 

tom slu

č

aju hartije od vrednosti imaju osobinu sli

č

nu nov

č

anim apoenima. 

Pored Zakona o obligacionim odnosima zn

a

č

ajan izvor prava za hartije od 

vrednosti je Zakon o tr

žiš

tu kapitala iz 2011. godine, koji je zamenio raniji Zakon o 

tr

ž

i

š

tu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata iz 2006. godine. Pored 

ova dva zakona izvori prava za pojedine hartije od vrednosti su:    Zakon o menici iz 
1946. godine, Zakon o 

č

eku iz 1946. godine, Zakon o ugovorima o prevozu u 

ž

elezni

č

k

om saob

ra

ć

a

ju iz 2015. godine, Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom 

saob

ra

ć

aju

 iz 1995. godine, Zakon o obligacionim i osnovnim materijalno pravnim 

odnosima u vazdu

š

nom saob

ra

ć

a

ju  iz  2011.  godine,     Zakon  o  pomorskoj  plovidbi  iz 

1998.  godine,  sa  kasnijim  izmenama  i  Zakon  o  plovidbi  i  lukama  na  unut

raš

njim 

vodama iz 2010. godine, sa kasnijim izmenama. 

U Zakonu o obligacionim odnosima detaljno se regul

iše

 i sklad

nica, kao 

poseban pojavni oblik hartije od vrednosti, koja je postojala u na

š

em pozitivnom pravu 

i ranije, ali za koju nisu postojala pozitivna pravila u n

ašem

 pravu, nego su se 

primenjivala pravna pravila iz predratnog tr

gova

č

kog prava. Za poljoprivrednu 

proizvodnju naro

č

ito je va

ž

an Zakon o javnim sklad

tima za poljoprivredne proizvode 

Privredno pravo 

227

iz 2009. godine, kojim je kreirana posebna robna hartija od vrednosti tzv. robni zapis za 
poljoprivredne proizvode. 

Zakonom  o  obligacionim  odnosima  su  u  n

aš 

 pravni  sistem  uneta,  odnosno 

regulisana op

š

ta pravila i op

š

ti pojmovi koji su zajedni

č

k

i za sve hartije od vrednosti. 

Pojedin

a

č

nim

 zakonima kao 

š

to je Zakon o menici i Zakon o 

č

eku i drugim zakonima 

u

re

đ

u

ju se pravila i pojmovi za pojedine hartije od vrednosti. Za ova dva zakona uzor 

bila odgovaraju

ć

Ž

enevska konvencija iz oblasti menice iz 1930. godine i iz oblasti 

č

eka 

iz 1931. godine. 

Hartija od vrednosti m

e biti izdata pojedin

a

č

no

 kao 

š

to je npr. menica, 

č

ek ili 

sli

č

no. Hartija od vrednosti mo

ž

e biti izdata u seriji kao 

š

to su akcije, obveznice i druge. 

Obaveza izdavaoca hartija od vrednosti upisana u toj ispravi kao 

š

to je obaveza isplate 

od

re

đ

ene svote novca prestavlja pravo zakonitog imaoca te hartije od vrednosti da od 

njenog izdavaoca tra

ž

i ispunjenje te obaveze. Obaveza iz hartija od vrednosti nastaje 

kada izdavalac hartije tu hartiju preda njenom korisniku. 

Hartije od vrednosti mogu izdavati pravna i fizi

č

k

a lica, kao 

š

to su : menica, 

č

ek i 

sli

č

no. M

e

đ

utim, odr

e

đ

ene hartije od vrednosti mogu izdavati samo pravna lica kao 

š

to 

su  akcije,  obveznice  i  sli

č

no.  Neke  od  hartija  od  vrednosti  izdaju  samo  privredni 

subjekti kao 

š

to su konosman, trgova

č

k

a uputnica, tovarni list i sli

č

n

o. Hartije od 

vrednosti izdaju se u skladu sa op

š

tim zakonskim propisima kao 

š

to je Zakon o 

obligacionim odnosima i u skladu sa odgovaraju

ć

im posebnim zakonskim propisima 

koji va

ž

e za izdavanje pojedinih vrsta hartija od vrednosti. To su   zakonski propisi o 

menici, 

č

eku i Zakon o tr

žiš

tu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata. 

U n

ašem

 pravu postoje sled

e

ć

e

 hartije od vrednosti: menica, 

č

ek, sklad

nica, 

tovarni list u 

ž

elezni

č

k

om saobr

a

ć

aj

u, tovarni list u drumskom saob

ra

ć

a

ju, tovarni list u 

vazdu

š

nom saob

ra

ć

a

ju, teretnica ili konosman u pomorskom saob

ra

ć

aj

u, teretnica ili 

konosman u unutra

š

njoj plovidbi rekama, jezerima i kanalima; akcije, obveznice, 

blagajni

č

k

i zapisi, komercijalni zapisi, dr

ž

avni zapisi, certifikati o depozitu, varanti za 

kupovina akcija ili obveznica, i depozitne potvrde. Hartije od vrednosti se razlikuju od 
legitimacionih papira i legitimacionih znakova. 

Legitimacioni papiri i legitimacioni znaci su pisane isprave koje nemaju svojstvo 

hartija od vrednosti i koje se ne smeju izjedn

a

č

iti sa hartijama od vrednosti. Pojedini 

legitimacioni papiri ili znaci su samo sredstvo dokaza, a nemaju svojstva hartije od 
vrednosti. Hartije od vrednosti  se tak

o

đ

e

 razlikuju od finansijskih derivata. 

Finansijski derivati su finansijski instrumenti 

č

ija vrednost zavisi od cene 

predmeta ugovora,  

č

iji su vrsta, koli

č

ina, kvalitet i druga svojstva standardizovana. 

Predmet ovih ugovora mogu biti akcije, obveznice, strane valute, odr

e

đ

ena vrsta robe, 

berzanski indeksi i drugo. 

 

 

1.2. Bitni 

sastojci 

hartija 

od 

vrednosti 

 

 

Hartije od vrednosti sadr

ž

e bitne sastojke koji ih 

č

ine hartijama od vrednosti. 

Prema 

č

lanu 235. Zakona o obligacionim odnosima  hartija od vrednosti mora da sadr

ž

sled

e

ć

e

 bitne sastojke: 

1)   ozn

a

č

enje vrste hartija od vrednosti; 

2)   firmu  (sada  poslovno  ime),  odnosno  naziv  i  sed

te,  odnosno  ime  i 

prebivali

š

te izdavaoca hartija od vrednosti; 

background image

Privredno pravo 

229

poslovima, za razliku od op

š

tih principa neformalnosti u robnonov

č

anim odnosima, 

odnosno robnonov

č

anom prometu. Pisani oblik hartije od vrednosti nije jedina 

formalnost kod hartija od vrednosti. To su strogo formalne pisane isprave koje moraju 
da sadr

ž

e sve bitne sastojke. Ako hartija od vrednosti nema sve bitne sastojke ne radi 

se o punova

ž

noj hartiji od vrednosti. Po ranijim zakonima koji jo

š

 va

ž

e upotrebljavan je 

termin 

pismen

a”

 isprava. M

e

đ

utim novi zakoni upotrebljavaju termin

pisan

a”

 isprava 

kao jezi

č

k

i ispravniji termin. 

b) U pogledu prava postoji pravo na hartiji od vrednosti i pravo iz hartije od 

vrednosti. Pod 

pravom na hartiji 

od vrednosti podrazumeva se, na primer: pravo 

svojine na hartiji od vrednosti, pravo zaloge nad tom hartijom i sl. Pod 

pravima iz 

hartije  

od   vrednosti   podrazumevaju   se   prava  koja  za  njenog  zakonitog  imaoca 

proizilaze iz same hartije i predstavljaju odgovaraju

ć

e obaveze njenog izdavaoca. Prava 

iz hartije od vrednosti su 

gra

đ

a

nsko pravne, prete

žn

o imovinsko pravne prirode kao 

š

to 

su: pravo 

ovlaš

ć

enog lica da mu se izda roba ozn

a

č

e

na u tovarnom listu, sklad

nici, 

konosmanu i sli

č

no. 

Pravo iz hartija od vrednosti je 

inkorporisano (

utelovljeno) u samoj hartiji od 

vrednosti kao ispravi, tako da se to pravo mo

ž

e ostvariti samo uz postojanje i 

posedovanje hartije iz koje pravo izvire. To naro

č

ito dolazi do izra

ž

aja kod prenosa 

hartija od vrednosti. Prilikom prenosa hartija od vrednosti na drugo lice,   prenosi se i u 
njoj inkorporisno pravo, kao pravo iz te hartije. Pored imovinskog prava u hartijama od 
vrednosti mo

ž

e da se inkorp

oriše

 i neko drugo subjektivno pravo, kao na primer: 

statusno  pravo  upravljanja  i  odlu

č

ivanja  akcionarskim  dru

š

tvom  od  strane  imaoca 

akcija. 

 

 

1.4. Zna

č

aj hartija od vrednosti 

 

 

Hartije od vrednosti imaju poseban zn

a

č

aj

 u privrednom poslovanju. Hartije od 

vrednosti slu

ž

e pri pribavljanju potrebnih sredstava za poslovanje kao 

š

to je izdavanje 

akcija, obveznica, komercijalnih zapisa i sli

č

no. Hartije od vrednosti imaju poseban 

zn

a

č

aj

 u prometu. Primera radi,  putem prenosa  sklad

nice, konosmana ili tovarnog 

lista 

vrši

 se promet robe. U privrednom poslovanju hartije od vrednosti su od zn

a

č

aja

 i 

kao sredstvo p

la

ć

a

nja, kao 

š

to je trgovinske uputnica. Hartije od vrednosti sl

e kao 

sredstvo obezb

e

đ

e

nja potra

ž

ivanja, 

š

to se n

aj

č

ć

č

ini putem menica, ali i putem 

drugih vrsta hartija od vrednosti. 

 

 

 

 

2. VRSTE 

HARTIJA 

OD 

VREDNOSTI 

 

 
 

Hartije od vrednosti je mogu

ć

e podeliti na pojedine vrste prema razli

č

itim 

kriterijumima. Me

đ

u njima su posebno tri va

ž

na kriterijuma. 

Prvi je priroda prava iz hartije od vrednosti, to jest pravna priroda ovla

š

ć

enja 

koja pripadaju korisniku hartije prema inkorporisanom pravu.

Privredno pravo 

230

2.1. 

Vrste hartija od vrednosti prema karakteru inkorporisanog prava u hartiji od 

vrednosti 

 

 

U svakoj hartiji od vrednosti sadr

ž

ano je od

re

đ

e

no 

gra

đ

a

nsko, odnosno 

imovinsko pravo koje prati samu ispravu. To pravo pripada licu koje je zakonski imalac 
hartije od vrednosti, u stvari korisnik prava iz te hartije od vrednosti. Korisnik ima 
pravn

a ovlaš

ć

enja koja odgovaraju prirodi prava sadr

ž

anog, inkorporisanog prava u toj 

hartiji. Pravo sadr

ž

ano u hartiji od vrednosti mo

ž

e biti stvarno, obligaciono ili pravo 

u

č

ć

a. 

Prema ovoj podeli, tj. po ovom kriterijumu, hartije od vrednosti se dele na 

sled

e

ć

e

 vrste: stvarno pravne, obligaciono pravne i hartije sa pravom u

č

e

š

ć

a. 

1) S

tvarno pravne 

hartije od vrednosti. Ako je u hartiji od vrednosti sadr

ž

ano 

neko   stvarno   pravo,   onda   se   ova   hartija   smatra   stvarno   pravnom   hartijom   od 
vrednosti. Stvarno pravo sadr

ž

ano u hartiji od vrednosti se odnosi  na neku stvar bilo 

pokretnu ili nepokretnu. Ovo se pravo javlja kao pravo svojine ili kao pravo zaloge na 
od

re

đ

enoj stvari, takozvana stvarna prava. Ove hartije od vrednosti daju korisniku 

hartije od

re

đ

eno stvarno pravo 

 pravo svojine. Na primer: imalac konosmana ima 

pravo svojine u pogledu robe u pomorskom prevozu, imalac sklad

nice ima pravo 

svojine na robi koja se nalazi u sklad

tima, imalac tovarnog lista ima pravo svojine na 

robi koja je u prevozu i sli

č

no. Imalac sklad

nice tak

o

đ

e

 mo

ž

e imati zal

no pravo, 

odnosno pravo zaloge na robi uskladi

š

tenoj u sklad

tu na osnovu zal

nice. Stvarno 

pravne hartije od vrednosti spadaju u takozvane tradicionalne papire. Prenosom same 
hartije na drugo lice, na ovo drugo lice se prenosi i stvarno pravo sadr

ž

ano u toj hartiji, 

kao 

š

to je prodaja robe koja je ukrcana na brod, prenosom konosmana izdatog za tu 

robu na njenog kupca ili primer   prodaje robe utovarene u voz prenosom tovarnog 
lista. To je tzv. prodaja robe na putu. 

2) 

Obligaciono pravne 

hartije od vrednosti. Ako je u hartiji od vrednosti 

sadr

ž

ano neko obligaciono pravo, na primer: pravo korisnika hartije da mu se isplati 

od

re

đ

ena svota novca ili da mu se n

to u

č

ini, onda se radi o obligaciono pravnoj 

hartiji od vrednosti. Du

žn

ik po takvoj hartiji ima odgovaraju

ć

u obavezu, obligaciju 

prema njenom korisniku. To mo

ž

e biti nov

č

ana obaveza, odnosno obaveza od

re

đ

ene 

č

inidbe. Svoje pravo iz obligaciono pravne hartije od vrednosti korisnik, redovno 

ostvaruje tako 

š

to du

ž

niku podnosi tu hartiju (ispravu). Prilikom ostvarivanja prave iz 

ovakve hartije, du

žn

ik ne mora znati ko je njegov poverilac u vreme dospelosti obaveze 

po hartiji od vrednosti. Ovakva situacija omogu

ć

ava neograni

č

enu cirkulaciju te hartije 

od vrednosti i to od vremena njenog izdavanja pa do vremena dospelosti obaveze po 
toj hartiji. Zato obligaciono pravne hartije od vrednosti spadaju u takozvane 
prezentacione papire kao 

š

to su 

č

ek, menica, trgova

č

k

e obveznice, trgova

č

k

e uputnice 

i druge hartije od vrednosti. 

3) Hartija od vrednosti 

s pravom 

u

č

ć

a

. Hartije od vrednosti s pravom 

u

č

e

š

ć

ili korporacioni papiri ili korporacioni efekti su hartije u kojima su, po pravilu sadr

ž

ana 

meš

ovita  prava,  odnosno  

meš

ovita  pravna  ov

laš

ć

enja  korisnika.  Pravo  sadr

ž

ana  u 

takvoj hartiji od vrednosti daje svom korisniku odgovaraju

ć

ovlaš

ć

enja u pogledu 

u

č

ć

a

 u odre

đ

enom pravnom licu kao 

š

to je akcionarsko dru

š

tvo. Ta ovla

š

ć

enja mogu 

Tre

ć

i stepen povezanosti sa osnovnim pravnim poslom zbog koga je do

šlo

 do 

izdavanja hartija od vrednosti. 

Drugi je n

a

č

in

 ozn

a

č

e

nje korisnika hartije na koga glasi hartija, odnosno kako se 

od

re

đ

u

je njen korisnik. 

background image

Privredno pravo 

232

2.2. 

Vrste hartija od vrednosti prema n

a

č

inu ozna

č

e

nja korisnika 

 

 

Imalac prava iz hartije od vrednosti, korisnik, mo

ž

e biti u ispravi ozn

a

č

en na tri 

osnovna n

a

č

ina:

 da ime korisnika bude ozn

a

č

e

no na samoj ispravi, da korisnik bude 

od

re

đ

en naredbom prvog korisnika ozn

a

č

e

nog u ispravi prilikom njenog izdavanja i da 

se korisnikom smatra lice koje podnese hartiju du

žn

iku. Sa stanovi

š

ta od

re

đ

i

vanja 

imaoca prava iz hartije od vrednosti, hartija od vrednosti se dele na sled

e

ć

e

 vrste: 

hartije od vrednosti na ime, hartije od vrednosti po naredbi i hartije od vrednosti na 
donosioca. 

1) Hartije od vrednosti 

na ime. 

Hartija od vrednosti na ime je hartija u kojoj je 

prilikom  njenog  izdavanja  ta

č

no  od

re

đ

en  korisnik,  ozn

a

č

e

njem  njegovog  imena  u 

samoj hartiji. Izdavalac ovakve hartije poimeni

č

no odre

đ

uje njenog korisnika, tako da 

du

ž

nik obaveze po takvoj hartiji uvek zna koji je njegov poverilac. U principu, svaka 

hartija od vrednosti mo

ž

e da glasi na ime korisnika, 

š

to zn

a

č

da izdavalac hartije 

slobodno odlu

č

uje da li 

ć

e hartija koju izdaje glasiti na ime ili 

ć

e njen korisnik biti 

ozn

a

č

en na neki drugi na

č

in. M

e

đ

utim, zakonom se m

e propisati da odr

e

đ

e

ne hartije 

od vrednosti mogu glasiti samo na ime

, š

to je 

č

est slu

č

aj sa akcijama. Hartije koje glase 

na ime su, po pravilu prenosive, ali se njihov prenos m

e isklju

č

iti zakonom. Hartije od 

vrednosti na ime prenose se posebnim pravnim postupkom cesijom ili indosamentom, 

š

to znatno usporava njihovu cirkulaciju. 

2) Hartije od vrednosti 

po naredbi.  

Hartija od vrednosti po naredbi je hartija u 

kojoj je prilikom njenog izdavanja poimeni

č

no ozn

a

č

en

 njen korisnik koji je 

ovlaš

ć

en da 

svojom naredbom odredi kao njenog korisnika neko drugo lice. Ovla

š

ć

enje prvog 

korisnika da naredbom odredi narednog korisnika hartije mo

ž

e da bude utv

r

đ

e

no 

zakonom. To su isprave koje se smatraju hartijama od vrednosti po naredbi na osnovu 
samog zakona kao 

š

to su menica i 

č

ek. To ovl

tenje ima i prvi korisnik hartije od 

vrednosti  koja  se  prema  prihva

ć

enim   trgova

č

k

im   obi

č

ajima   smatra   hartijom   po 

naredbi. Druge hartije od vrednosti smat

ra

ć

e

 se hartijama po naredbi, ako sadr

ž

klauzulu kojom se korisn

ik ovlaš

ć

uje da naredbom odredi narednog korisnika te hartije 

š

to se ozn

a

č

ava

 klauzulom 

ili

 po naredb

i

.

 Hartije po naredbi su prenosive, a njihov 

prenos se po   pravilu v

rši

 indosamentom. Njime se   od

re

đ

uje

 novi korisnik hartije 

naredbom njenog prethodnog korisnika izdatom na samoj hartiji. Hartije od vrednosti 
po naredbi su posebno zn

a

č

aj

ne u platnom prometu (menica, kreditno pismo i dr.) i u 

prometu robe (konosman, sklad

nica, prenosivi tovarni list i sli

č

no). 

3) Hartije od  vrednosti 

na donosioca. 

Hartija od vrednosti na donosioca je 

hartija  u  kojoj  ime  korisnika  nije  ozn

a

č

e

no.  Svaki  imalac  ovakve  hartije  smatra  se 

njenim korisnikom. Lice koje donese, odnosno podnese takvu hartiju du

ž

niku u vreme 

dospelosti njegove obaveze po toj hartiji, 

ovlaš

ć

en je, kao njen korisnik, da od du

ž

nika 

zahteva ispunjenje njegove obaveze, ostvarivanje  svog  prava  iz  te  hartije.  Hartija  od 
vrednosti smatra se hartijom na donosioca kada sadr

ž

i klauzulu koja u

pu

ć

uje na to da 

se obaveza iz hartije ima ispuniti njenom donosiocu, na primer: klauzulom 

plativo 

donosiocu

.

 Hartijom na donosioca smatra se i hartija od vrednosti za koju je tako 

propisano zakonom kao 

š

to je, 

č

ek na ime, koji sadr

ž

i i nazn

a

č

enje 

ili

 donosiocu

 i 

č

ek 

bez ikakvog ozn

a

č

enja lica kome se ima platiti, mo

ž

e se smatrati kao 

č

ek na donosioca. 

Pored toga, hartije na donosioca su i one hartije koje se takvim smatraju prema 
prihva

ć

enim trgova

č

k

im obi

č

ajima. Hartije na donosioca prenose se prostom predajom 

isprave njenom novom imaocu, u stvari predaja hartije, 

iz ruke u ruku

“.

 Predajom 

Privredno pravo 

233

ovakve hartije novom imaocu, njemu je preneto i pravo iz te hartije, 

č

ime je njen novi 

imalac postao i njen novi korisnik. Zbog ovakvog,   jednostavnog, n

a

č

i

na pren

oše

nja 

hartije na donosioca su najpogodnije za br

ž

u cirkulaciju hartija od vrednosti. S druge 

strane, time mo

ž

e biti dovedena u pitanje sigurnost u

č

esnika u prometu. 

 

 

2.3. 

Podela prema stepenu povezanosti sa osnovnim pravnim poslom 

 

 

Postoje sled

e

ć

e

 hartije od vrednosti: 

1)   Apstraktne hartije od vrednosti i 
2)   Kauzalne hartije od vrednosti. 
Kod  

apstraktne  

hartije  od  vrednosti  pravni  posao  nije  vidljiv  iz  hartije  od 

vrednosti i ne uti

č

e na ostvarenje i prenos prava iz hartije od vrednosti. 

Kod 

kauzalne 

hartije od vrednosti je karakteristi

č

no to 

š

to se ove hartije nalaze 

u pravnoj zavisnosti u odnosu na osnovni pravni posao iz koga su izdate. Ova zavisnost 
postoji kako u pogledu ostvarivanja tako i kod prenosa prava iz hartije od vrednosti. 
Kauzalne hartije od vrednosti mogu biti pravi

č

nije, me

đ

utim apstraktne hartije od 

vrednosti st

varaju viši s

tepen pravne sigurnosti u pravnom prometu. 

 

 

 
 

3. OP

Š

TI PRAVNI RE

ŽIM HA

RTIJA OD 

VREDNOSTI 

 

 
 

Opš

ti pravni re

ž

im hartija od vrednosti sadr

ž

i op

š

ta pravila koja su propisana 

Zakonom o obligacionim odnosima,  a koja va

ž

e za sve vrste hartija od vrednosti kako u 

pogledu osnovnih pitanja koja se javljaju u vezi sa pravima i obavezama iz hartije, tako i 
u vezi drugih pitanja. Pored toga svaka pojedina vrsta hartija od vrednosti ima i svoj 
poseban   pravni   re

ž

im   specifi

č

an  za  pojedina  pitanja  od

re

đ

ene  vrste  hartija  od 

vrednosti. 

 

 

3.1. 

Ostvarivanje prava iz hartija od vrednosti 

 

 

Potra

ž

ivanje iz hartije od vrednosti vezano je za samu hartiju od vrednosti i 

pripada njenom zakonitom imaocu. Kod hartija na donosioca, zakonski imalac je lice 
koje hartiju donese, odnosno podnese du

ž

niku na isplatu. Kod hartija na ime ili po 

naredbi, zakonski, odnosno zakoniti imalac je lice na koje hartija glasi, odnosno lice na 
koje je hartija uredno preneta. Ispunjenje potra

ž

ivanja iz hartije od vrednosti mo

ž

e da 

zahteva, uz njeno prezentovanje, samo njen zakoniti imalac, odnosno lice koje je on 
ovlastio, odnosno ovlasti (punomo

ć

nik zakonskog imaoca hartije). 

Savesni  pribavilac  hartije  od  vrednosti  na  donosioca  postaje  njen  zakoniti 

imalac i sti

č

e pravo na potra

ž

ivanje upisano na njoj i kada je hartija od vrednosti iz

ašla

 

iz ruku njenog izdavaoca, odnosno njenog ranijeg imaoca i bez njegove volje. 

background image

Privredno pravo 

235

3.3. Promene 

kod 

hartije 

od 

vrednosti 

 

 

Izdata   hartija   od   vrednosti   mo

ž

e  tokom  svog  va

ž

enja   da   ima   odr

e

đ

e

ne 

promene. Jedna vrsta tih promena sastoji se u promeni n

a

č

ina

 ozn

a

č

enja korisnika 

hartije od vrednosti. Ovu promenu m

e iz

vršiti

 izdavalac hartije, a mo

ž

e je iz

vršiti

 i 

njen imalac prilikom prenosa na drugo lice. Na zahtev imaoca hartije od vrednosti njen 
izdavalac mo

ž

e hartiju na donosioca ili po naredbi promeniti u hartiju na ime, a hartiju 

na ime promeniti u hartiju na donosioca ili u hartiju po naredbi, ako tu promenu sam 
izdavalac nije iz

ri

č

i

to zabranio. Prenosilac hartije od vrednosti mo

ž

e hartiju po naredbi 

preneti tako da glasi na donosioca, ako zakonom nije druga

č

ije odr

e

đ

e

no, a hartiju na 

donosioca mo

ž

e uvek preneti i na od

re

đ

eno lice. Hartija na ime mo

ž

e se preneti samo 

na od

re

đ

eno lice. Druga vrsta promene kod hartija od vrednosti sastoji se u 

sjedinjavanju i deljenju hartija. Hartija od vrednosti izdate u seriji,   kao 

š

to  su  akcije  i 

obveznice mogu se na zahtev imaoca, sjediniti u jednu ili vi

š

e takvih hartija. Hartija od 

vrednosti mo

ž

e se na zahtev imaoca, podeliti na vi

š

e hartija manjeg iznosa. M

e

đ

utim, 

taj iznos ne mo

ž

e biti ispod iznosa najni

ž

eg apoena hartije izdate u toj seriji. 

 

 

3.4. 

Ispunjenje obaveze iz hartije od vrednosti 

 

 

Obaveza  iz  hartije  od  vrednosti  prestaje  ispunjenjem  od  strane  izdavaoca 

hartije, to jest du

žn

ika zakonitom imaocu. Potra

ž

ivanje iz hartije od vrednosti prestaje i 

kad ona pripadne njenom izdavaocu, to jest kada se  sjedine svojstva izdavaoca hartije 
od vrednosti i njegovog korisnika u istom licu, ukoliko posebno zakonom nije druga

č

ije 

od

re

đ

eno. Savesni izdavalac hartije od vrednosti oslob

a

đ

a se o

baveze njenim 

ispunjenjem donosiocu i onda kada ovaj nije zakoniti imalac te hartije. U od

re

đ

e

nim 

slu

č

ajevima ispunjenje obaveze iz hartije od vrednosti je zabranjeno. Ako je izdavalac 

hartije na donosioca znao ili morao znati da donosilac nije zakoniti imalac hartije, niti je 
od strane njenog zakonitog imaoc

a ovlaš

ć

en da primi ispunjenje obaveze, izdavalac je 

du

ž

an da odbije ispunjenje te obaveze. U suprotnom odgovara za 

š

tetu. Izdavaocu 

hartije je zabranjeno da ispuni obavezu iz hartije, ako mu je to zabranio nadle

ž

ni organ 

sud ili kada je znao ili morao znati da je pokrenut postupak za amortizaciju, tj. 

oglašava

nje hartije od vrednosti neva

že

ć

om

 u vanparni

č

nom sudskom postupku   ili 

poni

š

tenje hartije od vrednosti. 

Privredno pravo 

236

4. FINANSIJSKI 

DERIVATI 

 

 
 

Prema zakonu, finansijski derivati su finansijski instrumenti 

č

ija vrednost zavisi 

od cene predmeta ugovora, 

č

iji su vrsta, koli

č

ina, kvalitet i druga svojstva 

standardizovani. Predmet ugovora mogu biti akcije, obveznice, strane valute, od

re

đ

ena 

vrsta robe, berzanski indeksi i drugo. 

Finansijski derivati mogu biti predmet javne ponude ako su ut

vr

đ

eni odlukom 

berze na koju je saglasnost dala Komisija za hartije od vrednosti. 

Pod finansijskim derivatima se smatraju fju

č

ers ugovori i opcijski ugovori. 

Fju

č

ers ugovor mo

ž

e biti: fju

č

ers ugovor sa isporukom predmeta ugovora i 

fju

č

ers ugovor bez isporuke predmeta ugovora. Fju

č

ers ugovor sa isporukom predmeta 

ugovora je prenosivi standardizovani ugovor kojim se kupac obavezuje da plati cenu na 
dan dosp

e

ć

a

 ut

vr

đ

en

 ugovorom, a rok dosp

e

ć

ne mo

ž

e biti k

ra

ć

i

 od tri dana od dana 

zaklju

č

enja ugovora, odnosno kojim se prodavac obavezuje da na taj dan isporu

č

predmet ugovora. Fju

č

ers ugovor bez isporuke predmeta ugovora je prenosivi 

standardizovani  ugovor  kojim  se  ugovorne  strane  obavezuju  da  na  dan  dosp

e

ć

ut

vr

đ

en

 ugovorom (a rok dosp

e

ć

a

 ne m

e biti k

ra

ć

i

 od tri dana od dana zaklju

č

enja 

ugovora), isplate razliku iz

me

đ

u

 ugovorene cene predmeta ugovora i cene na dan 

dospelosti. 

Opcijski ugovor je prenosivi standardizovani ugovor kojim kupac sti

č

e pravo da, 

uz obavezu p

la

ć

a

nja ugovorene premije, na dan dosp

e

ć

a

 ugovora (a rok dosp

e

ć

a

 ne 

mo

ž

e  biti  k

ra

ć

 od  tri  dana  od  dana  zaklju

č

enja  ugovora),  kupi  ili  proda  predmet 

ugovora po ceni ut

vr

đ

e

noj ugovorom, a prodavac preuzme obavezu da tog dana proda 

ili kupi predmet ugovorene obaveze. 

Predmet javne ponude na berzi mogu biti i drugi finansijski instrumenti s 

predmetom ugovora 

č

ija su vrsta, koli

č

ina, kvalitet i druga svojstva standardizovani i od 

č

ije cene na tr

žiš

tu zavisi vrednost finansijskog instrumenta. 

Standardizovani finansijskim instrumentima mo

ž

e se trgovati samo na berzi pod 

uslovima i na n

a

č

i

na koji su ut

vr

đ

eni Zakonom o tr

žiš

tu hartija od vrednosti i drugih 

finansijskih instrumenata, Sl. list SRJ 47/2006 i aktima berze. 

background image

Privredno pravo 

238

sadr

ž

i sve podatke utvr

đ

ene zakonom i aktom Komisije za hartije od vrednosti kao i da 

je prilo

ž

ena propisana dokumentacija. Komisija za hartije od vrednosti je du

žn

a da u 

zakonskom roku od   dana prijema zahteva za davanje odobrenja prospekta donese 

reše

nje o odobrenju prospekta za distribuciju hartija od vrednosti ako su ispunjeni 

uslovi. 

Distribucija hartija od vrednosti otpo

č

inje upu

ć

ivanjem javnog poziva za upis i 

uplatu hartije od  vrednosti i stavljanjem na uvid javnosti prospekta za distribuciju 
hartija od vrednosti. Upis i uplata hartija od vrednosti 

vrše

 se u banci, odnosno 

ovlaš

ć

enoj banci, 

č

lanu Centralnog registra za hartije od vrednosti sa kojim je izdavalac 

zaklju

č

io ugovor. 

Izdavalac hartija od vrednosti je du

ž

an, da u roku od sedam dana od dana isteka 

roka za upis i uplatu hartija od vrednosti, Komisiji za hartije od vrednosti dostavi dokaz 
o broju upisanih i upla

ć

enih hartija od vrednosti i da podnese zahtev za dobijanje 

odobrenja o izdavanju hartija od vrednosti. Komisija za hartije od vrednosti donosi 

reše

nje o odobrenju izdavanja hartija od vrednosti tek ukoliko su ispunjeni svi uslovi za 

njihovo izdavanje. 

Izdavalac  hartija  od  vrednosti  otvara  emisioni  

ra

č

un   i   upisuje   hartiju   od 

vrednosti   u   Centralni   registar   hartija   od   vrednosti.   Posle   svih   navedenih   radnji, 
izdavalac hartija od vrednosti podnosi zahtev za prijem na listing berze ili zahtev za 
prijem na slobodno berzansko tr

žiš

te gde 

ć

e trgovati hartijama od vrednosti. 

Hartijama od vrednosti koje se izdaju serijski mo

ž

e se trgovati samo javnom 

ponudom na organizovanom tr

ž

i

š

tu, izuzev ako zakonom nije druga

č

ije od

re

đ

e

no. 

Na organizovanom tr

ž

i

š

tu hartijama od vrednosti mogu trgovati jedino 

brokersko dilerska dru

š

tva i 

ovlaš

ć

ene banke 

č

lanovi berze, a druga lica posredstvom 

č

lanova berze. 

Privredno pravo 

239

POJEDINE HARTIJE OD VREDNOSTI 

 
 

1. MENICA 

 

 

1.1.  Pojam, uloga i vrste menica 

 

 

Menica je hartija od vrednosti po naredbi na osnovu samog Zakona. Putem 

menice izdavalac menice daje bezuslovan nalog drugom licu da korisniku menice ili po 
njegovoj naredbi nekom licu, po dospelosti menice, plati od

re

đ

enu svotu novca, ili se 

na to p

la

ć

a

nje obavezuje sam izdavalac menice. Glavni meni

č

ni subjekti su: trasant, to 

je  lice  koje  izdaje  menicu,  trasat,  to  je  lice  kojem  se  n

alaže 

 p

la

ć

a

nje  po  menici  i 

remitent  ili korisnik, to je lice kome se ili po 

č

ijoj se naredbi ima iz

vrš

iti pl

a

ć

a

nje po toj 

menici. 

Menica  se  pojavila  jo

š  u 

 XII  veku  u  italijanskim  trgova

č

k

im  gradovima.  U 

po

č

etku kao sredstvo razmene novca posrednim putem, odakle i poti

č

e njen naziv, a 

kasnije i kao kreditno sredstvo p

la

ć

anja, dok nije poprimilo sve funkcije koje danas ima 

menica. Pojedine isprave, koje su bile sli

č

n

e menici, pojavljuju se jo

š u

 starom veku, u 

staroj Atini. 

Na  menicu  se  primenjuju  op

š

ta  pravila  o  svim  hartijama  od  vrednosti  po 

naredbi. Osnovni izvor meni

č

nog prava u n

em pravu je Zakon o menici, Sl. list FNRJ, 

br. 104/1946, Sl. list SFRJ 16/1965, 57/1989, Sl. list SRJ br. 46/1996. Ovaj zakon je 
iz

ra

đ

en

 na osnovu tri 

Ž

enevske konvencije iz oblasti meni

č

nog prava iz 1930.  godine 

koje je potpisala i ratifikovala i n

aša 

zemlja. Konvencije na osnovu kojih je iz

ra

đ

en

 i n

aš 

Zakon o menici su: Konvencija o jednoobraznom meni

č

nom zakonu, Konvencija za 

regulisanje izvesnih sukoba zakona o materiji meni

č

nog prava i Konvencija o pitanju 

taksa kod menica. Zbog ovakve izrade Zakona o menici u drugim zemljama kao i u 
n

ašoj

 zemlji, postoji visok stepen ujedn

a

č

e

nosti meni

č

nog prava u v

e

ć

i

ni zemalja sveta. 

Kao hartija od vrednosti po naredbi menica ima vi

š

estruku namenu. Menica, 

prvo, sl

i kao kreditno sredstvo u tom 

smislu š

to na osnovu izdate menice njen 

izdavalac uzima kredit od korisnika te menice. Menica je i sredstvo obezb

e

đ

enja 

potra

ž

ivanja, p

to je poverilac sigurniji u pogledu naplate svog potra

ž

ivanja koje je 

obezb

e

đ

eno menicom i izdatom u njegovu korist. Pored toga, menica m

e biti i 

sredstvo p

la

ć

anja obaveza, tako 

š

to du

žn

ik p

la

ć

dug svom poveriocu pren

oše

njem na 

njega menice 

č

iji je on korisnik. Isto tako, menica se javlja i u eskontnim poslovima tako 

š

to   banka   ili   druga   finansijska   organizacija   otkupljuje   nedospele   menice   svojih 

klijenata, p

la

ć

a

ju

ć

i ih manje od njihove nominalne vrednosti ili obezb

e

đ

uju

ć

i time 

imaocima eskontovanih menica potrebna sredstva. 

Polaz

e

ć

i

 od razli

č

itih kriterijuma u pravnoj teoriji postoje razne vrste menica. 

Osnovna  podela  menice na pojedine vrste je prema tome ko se javlja kao 

dužn

ik 

(obveznik) p

la

ć

a

nja nov

č

ane svote ozn

a

č

e

ne u menici. 

background image

Privredno pravo 

241

na menici. Ovo u n

a

č

e

lu zn

a

č

i

 i to da imalac menice ne mo

ž

e da zahteva od meni

č

nog 

du

ž

nika  naplatu  ve

ć

ih  iznosa  od  onih  nov

č

anih  iznosa  koji  su  nazn

a

č

e

ni  na  samoj 

menici. Du

žn

ik duguje imaocu menice samo ono 

š

to je pismeno navedeno u menici. 

Ukoliko 

dužn

ik smatra da se neosnovano tra

ž

i naplata iznosa ozn

a

č

e

nog na menici, on 

m

e samo u parni

č

nom postupku iz osnovnog posla da tra

ž

i, odnosno mo

ž

e u 

parni

č

n

om postupku da osporava osnovni posao, ali ne mo

ž

e da daje prigovore radi 

umanjenja svoje meni

č

n

e obaveze. 

 

(4) Na

č

elo meni

č

ne strogosti

 

Ovo n

a

č

elo

 se odnosi i na meni

č

nog du

žn

ika i na meni

č

nog poverioca. Izra

ž

ava 

se u formalno pravnom i materijalno pravnom pogledu. U formalno pravnom smislu, 
meni

č

ni du

ž

nik mora da ispuni meni

č

n

u obavezu u vrlo jednostavnom i kratkom 

postupku. Ograni

č

ene su mogu

ć

nosti isticanja prigovora prema meni

č

nom poveriocu, 

š

to zn

a

č

da meni

č

ni du

žn

ik mora da isplati meni

č

ni iznos. Sa druge strane, meni

č

ni 

poverilac, ukoliko se ne pridr

ž

ava propisanih meni

č

nih radnji i kratkih meni

č

nih rokova 

gubi meni

č

no pravo. U materijalno pravnom pogledu, meni

č

na strogost zn

a

č

i

 da je 

meni

č

na obaveza potpuno nezavisna od osnovnog pravnog posla zbog koga je menica 

izdata. Meni

č

na obaveza je apstraktna i samostalna obaveza u odnosu na osnovni 

pravni posao. Meni

č

ni du

ž

nik ima pravo po pravilu da isti

č

e prigovore iz osnovnog 

pravnog posla prema meni

č

nom poveriocu. Punova

ž

nost meni

č

ne obaveze nije 

uslovljena punova

ž

n

ć

u nekog drugog posla koji je u vezi sa izdatom menicom. 

Meni

č

n

a strogost se ogleda i u brzini i jednostavnosti sudskog postupka u kome se 

rešava s

por u vezu sa menicom. 

 

(5) Na

č

elo meni

č

ne solidarnosti

 

Svaki meni

č

ni du

ž

nik solidarno odgovara sa drugim meni

č

nim du

ž

nikom u 

pogledu isplate meni

č

n

e svote. M

e

đ

utim, postoji znatno odstupanje iz

me

đ

u

 op

š

tih 

n

a

č

ela

 o solidarnosti u obligacionom pravu i meni

č

ne solidarnosti u meni

č

nom pravu. 

U meni

č

nom pravu, meni

č

ni poverilac prvo mora da zahteva isplatu meni

č

nog iznosa 

od strane glavnih meni

č

nih d

nika, a to su akceptant, trasant i izdavalac sopstvene 

menice. Prema ovim licima meni

č

na obaveza je bezuslovna, dok su drugi regresni 

meni

č

ni du

žn

ici uslovno i supsidijarno odgovorni du

ž

nici po menici.  Regresni meni

č

n

du

ž

nici su du

žn

i da isplate menicu jedino ako menicu ne isplati neko od glavnih 

meni

č

nih du

ž

nika. 

Ako je meni

č

ni dug isplatio neko od glavnih meni

č

nih du

žn

ika prestaje obaveza 

solidarnih du

ž

nika.   Ako je meni

č

ni dug isplatio neko od solidarnih regresnih meni

č

nih 

du

ž

nika, meni

č

ne obaveze prestaju samo za toga du

ž

nika i za one meni

č

ne du

žn

ike koji 

su se potpisali na menici posle meni

č

n

og d

užn

ika koji je isplatio meni

č

ni iznos. 

Meni

č

n

om du

žn

iku koji je isplatio meni

č

n

i iznos odgovorni su svi meni

č

n

i du

žn

ici koji 

su se na menici potpisali pre njega. U ovom slu

č

aju dolazi do takozvanog prevaljivanja 

meni

č

ne obaveze. Meni

č

ni du

žn

ik koji je isplatio meni

č

n

i iznos ima pravo da zahteva 

od svih prethodnih meni

č

nih du

ž

nika da mu isplate meni

č

ni iznos u celosti. 

 

(6) Na

č

elo samostalnosti meni

č

ne obaveze

 

Svaki od meni

č

nih potpisnika je samostalan i nezavisan meni

č

ni du

ž

nik. To zn

a

č

da je meni

č

na obaveza za svakog meni

č

nog du

žn

ika samostalna u odnosu na obaveze 

ostalih du

ž

nika po toj menici. Obaveze jednog meni

č

nog du

ž

nika ne uti

č

e na obaveze 

Privredno pravo 

242

drugih meni

č

nih du

žn

ika. Punova

ž

nost meni

č

ne obaveze jednog du

žn

ika ne zavisi od 

punova

ž

nosti meni

č

n

e obaveze drugih meni

č

nih du

ž

nika. Ako obaveza trasanta ili 

izdavaoca menice nije punova

žn

a, drugi meni

č

ni du

ž

nici se ne oslob

a

đ

a

ju obaveze iz 

menice. Ovo n

a

č

elo

 je zn

a

č

aj

no radi pravne z

tite sigurnosti i interesa meni

č

nih 

poverilaca. 

 

(7) Na

č

elo neposrednosti menice

 

Prema  ovom  n

a

č

e

lu  svaki  od  meni

č

nih  du

žn

ika  je  neposredno  odgovoran 

imaocu menice. Imalac menice mo

ž

e zahtevati ispunjenje meni

č

ne obaveze od svakog 

meni

č

nog du

žn

ika, od vi

š

e njih, ili od svih njih zajedno, po svom izboru, bez obaveze da 

se pridr

ž

ava  reda kojim su se ovi obavezali po toj menici, to jest nezavisno od ranga 

meni

č

nih  du

ž

nika. To  zn

a

č

i

  da  imalac  menice  m

e da bira od koga 

ć

e meni

č

nog 

du

ž

nika zahtevati isplatu meni

č

n

og iznosa. 

 

 

1.3. Meni

č

ni elementi 

 

 

Menica,  prema  Zakonu  o  menici  mora  da  sadr

ž

i  bitne  elemente  da  bi  se 

smatrala menicom. Bitne meni

č

n

e elemente mo

ž

emo svrstati u 

č

etiri grupe i to: 

a. O

te meni

č

ni elementi u koje spadaju:

 

 

ozn

a

č

enje

 da je ta pisana  isprava menica i 

 

bezuslovni nalog za isplatu odre

đ

ene svote novca. 

 

b. Personalni meni

č

ni elementi u koje spadaju:

 

 

1) ime trasata, to jest lica koje treba da plati menicu, 

 

2) ime remitenta, to jest lica kome se ili po 

č

ij

oj se naredbi menica mora isplatiti i 

 

3) potpis trasanta, to jest potpis lica koje je izdalo menicu. 

 

c. Kalendarski meni

č

ni elemente u koje spadaju:

 

 

1) ozn

a

č

enje

 dospelosti menice i 

 

2) datum izdavanja menice. 

 

d. Geografski meni

č

ni elementi u koje spadaju:

 

 

1) mesto izdavanja menice i 

 

2) mesto pla

ć

a

nja menice. 

 

Bitni meni

č

ni elementi moraju biti ispisani u menici. M

e

đ

utim, pojedini od ovih 

bitnih meni

č

nih elemenata mogu se pod odr

e

đ

e

nim okolnostima pretpostaviti . U tom 

slu

č

aju se smatra da ti elementi postoje, pa je ta menica punova

žn

a. Ako od

re

đ

e

ne 

okolnosti ne dopu

š

taju da se neki od bitnih meni

č

nih elemenata mogu pretpostaviti, ta 

menica ne postoji, jer ne sadr

ž

i sve bitne meni

č

ne elemente. Mogu se pretpostaviti 

samo pojedini meni

č

ni elementi kao 

š

to su: mesto p

la

ć

a

nja i mesto izdavanja menice. 

Dospelost menice se uvek m

e pretpostaviti, ako nije nazn

a

č

ena u menici. 

 

(1) Ozna

č

e

nje da je ta pismena isprava menica

 

Da  bi  se  od

re

đ

ena isprava smatrala menicom to mora biti napisano u samom 

slogu menice, i to na jeziku na kome je menica sastavljena. Nazn

a

č

enje da je to menica 

ispisuje se odgovaraju

ć

im izrazom, npr.: menica, meni

č

n

a isprava ili meni

č

na obaveza i 

background image

Privredno pravo 

244

Dospelost po vi

đ

enju zn

a

č

da menica dospeva u onom trenutku kada je imalac 

menice podnese meni

č

n

om d

niku na isplatu. Menica koja dospeva po vi

đ

enju mora 

biti prezentovana na isplatu najkasnije u roku od oko jedne godine od dana izdavanja 
te menice. 

Dospelost  menice  na  od

re

đ

eno  vreme  po  vi

đ

enju   u   su

š

tini   zn

a

č

 da  se 

„vi

đ

enjem

 menica akceptira, pa posle odre

đ

enog roka ta menica dospeva. Kod 

ovakvog  n

a

č

ina 

 od

re

đ

ivanja  dospelosti  menice,  potrebne  su  dve  prezentacije  te 

menice. Prva prezentacija menice je 

„vi

đ

enje

 menice, a druga prezentacija je po 

proteku od

re

đ

enog roka, u stvari prezentacija na isplatu te menice. 

Odre

đ

i

vanje, odnosno ozn

a

č

avan

je dospelosti menice na od

re

đ

eno vreme od 

dana izdanja menice, zn

a

č

i

 odr

e

đ

iva

nje odr

e

đ

e

nog roka od dana izdanja, po 

č

ijem 

proteku menica dospeva. 

Kod dospelosti menice na t

a

č

no

 od

re

đ

en dan, menica se mora prezentovati na 

isplatu tog, t

a

č

no

 odr

e

đ

enog dana. 

 

(5) Mesto pla

ć

a

nja menice

 

Mesto p

la

ć

a

nja  menice je mesto u kome treba da se iz

vrši

 isplata menice. 

Mesto p

la

ć

a

nja menice unosi se u meni

č

nom formularu u poslednjem redu u levom 

uglu menice. Na meni

č

nom formularu je od

š

tampana klauzula 

p

la

ć

a

nje

“.

 Posle ove 

klauzule se upisuje mesto p

la

ć

a

nja te menice. Mesto p

la

ć

anja menice mora biti iz

ri

č

i

to 

od

re

đ

eno. Ne mo

ž

e biti alternativno. Mesto pl

a

ć

a

nja je zn

a

č

aj

no zbog od

re

đ

i

vanja 

nadle

ž

nosti, radi od

re

đ

i

vanja primene mesnih obi

č

aja i sli

č

no. Isto tako, mesto p

la

ć

a

nja 

menice je zn

a

č

aj

no u spoljnotrgovinskom poslovanju radi odr

e

đ

iva

nja primene 

nacionalnog prava, radi od

re

đ

i

vanja valute, radi primene pojedinih meni

č

nih rokova i 

sli

č

no.  Mesto  p

la

ć

a

nja  menice  mo

ž

e  biti  pretpostavljeni  meni

č

n

i  elemenat.  Ako  u 

menici nije ozn

a

č

eno mesto p

la

ć

a

nja,  smatra  se  da  se  da  se  ta  menica  treba  da  se 

isplati u mestu koji je ozn

a

č

e

no pored trasatovog imena. 

 

(6) Ime remitenta, tj. lica kome se ili po 

č

ijoj se naredbi menica mora isplatiti

 

Remitent  je  prvi  meni

č

ni poverilac. On je istovremeno i prvo lice koje m

svojom naredbom da prenese tu menicu na drugog imaoca menice, tj.   na novog 
meni

č

nog poverioca. Ime remitenta se u meni

č

nom formularu unosi u tre

ć

em redu 

posle klauzule 

po naredbi

“.

 

U n

ašem

 pravu remitent m

e biti fizi

č

ko i pravno lice. Isto tako m

e postojati 

vi

š

e remitenata i to kumulativno ili alternativno. 

 

(7) Datum izdavanja menice

 

Datum   izdavanja   menice   je   zn

a

č

aj

an   za   obr

a

č

un 

 dospelosti  menice,  kod 

primene rokova kod menice, odnosno 

ra

č

unanja rokova, kao 

š

to je rok zastarelosti te 

menice.  Datum  izdavanja  menice  se  upisuje  u  meni

č

nom  formularu,  odmah  posle 

mesta izdavanja menice. Od datuma izdavanja menice se procenjuje postojanje ili 
nepostojanje  aktivne  i  pasivne  meni

č

ne   sposobnosti   meni

č

nih  lica.  Ako  datum 

izdavanja menice nije od

re

đ

en u

 menici, ta menica nije punova

žn

a. 

 

(8) Mesto izdavanja menice

 

Mesto izdavanja menice je zn

a

č

aj

no za od

re

đ

i

vanje merodavnog prava prilikom 

ut

vr

đ

i

vanja punova

žn

osti menice. Mesto izdavanja menice se unosi u meni

č

ni formular 

Privredno pravo 

245

na po

č

etku prvog reda u menici. U menici se ne m

e ozn

a

č

iti

 vi

š

e mesta izdavanja ni 

kumulativno, ni alternativno. 

Oblik prihvatanja meni

č

ne obaveze se odre

đ

uje prema zakonu zemlje na 

č

ijem 

su podru

č

ju te meni

č

ne obaveze prihva

ć

ene.  To  se  ut

vr

đ

uje 

prema mestu izdavanja 

menice. Mesto izdavanja menice mo

ž

e biti bitni pretpostavljeni meni

č

ni element. Ako 

u menici nije ozn

a

č

eno mesto izdavanja menice, pretpostavlja se da je menica izdata u 

mestu koji je ozn

a

č

e

no pored trasantovog potpisa. 

 

(9) Potpis trasanta, tj. potpis lica koje je izdalo menicu

 

Trasant je jedino lice koje se mora potpisati na menici. Trasant je jedini meni

č

ni 

du

ž

nik, u odnosu na druga bitna meni

č

na lica u menici,  kod trasirane menice. Trasant 

kod trasirane menice je glavni meni

č

ni du

žn

ik do akceptiranja menice. M

e

đ

utim, 

izdavalac sopstvene menice je uvek glavni du

ž

nik, po

š

to je kod sopstvene menice 

zabranjen akcept odnosno ne  postoji akceptant. 

U meni

č

n

om formularu trasant se potpisuje u donjem desnom uglu. 

U n

ašem

 pravu se trasant mora potpisati svojer

u

č

no. Bez svojeru

č

nog potpisa trasanta 

meni

č

ni potpis nije punova

ž

an. 

U    trenutku    potpisivanja    menice    trasant   mora   imati   pasivnu   meni

č

n

sposobnost. 

 

Primer trasirane menice:

 

 

MENICA

1)

 

U Novom Sadu,

6) 

5. oktobar 2002.

7)   

dinara 1.000.000,00 

5. novembra 2000. godine 

8) 

platite za ovu prvu menicu 

po naredbi

2)  

d.o.o. 

»

DUNAV

« 

Novi Sad

5)  

sumu od 

jedan milion dinara 
vrednost primljena u robi i stavite ist

u u ra

č

un nama bez iz

veš

taja 

d.o.o. 

»SAVA« Be

ograd

4)

 

(potpis i p

e

č

a

t) 

Pu

š

kinova br. 15 

p

la

ć

a

nje kod Beogradske banke Beograd

9)

 

 

d

.o.o.»K

OMPJ

UTER« 

Novi Sad

3)

 

Bulevar Mihajla Pupina 10 

(potpis i p

e

č

a

t) 

 

1)  ozn

a

č

e

nje da je ta pismena isprava menica, 

2) bezuslovni nalog za isplatu od

re

đ

ene svote novca, 

3) potpis trasanta, tj. potpis lica koje je izdalo menicu, 
4) ime trasata, tj. lica koje treba da plati menicu, 
5) ime remitenta, tj. lica kome se ili po 

č

ijoj se naredbi menica mora isplatiti i 

6) mesto izdavanja menice, 
7) datum izdavanja menice, 
8) ozn

a

č

e

nje dospelosti menice i 

9) mesto p

la

ć

anja menice. 

background image

Privredno pravo 

247

10) satrasanti i satrasati se pojavljuju kada su trasant i trasat v

e

ć

broj lica. 

 

 

1.4. Meni

č

ne radnje 

 

 

Meni

č

n

e radnje su zbir svih pravnih poslova koje preduzimaju izdavalac menice, 

imalac menice, meni

č

ni du

ž

nici i druga lica koja su u izvesnoj meri vezana sa nekom 

menicom. Pravni poslovi koji su stvoreni meni

č

nim radnjama m

e

đ

usobno su 

funkcionalno povezani i 

č

ine jedinstvo svih tih pravnih poslova. U najva

ž

nije meni

č

ne 

radnje spadaju: 

 

(1) Izdavanje menice

 

Izdavanje menice je jednostrana izjava volje njenog izdavaoca izra

ž

ena na 

propisan n

a

č

in

 i sa odre

đ

e

nom sadr

ž

inom, u zavisnosti od vrste menice koja se izdaje. 

Izdavalac menice unosi u pismenu izjavu svih devet bitnih meni

č

nih elemenata 

uklju

č

uju

ć

i i sopstveni potpis bez kojih menica nije punova

žn

a u pravnom smislu. 

Izdavanjem menice uspostavlja se obligaciono pravni odnos iz

me

đ

njenog izdavaoca, 

tj. meni

č

nog du

ž

nika i njenog pravnog korisnika, tj. remitenta odnosno meni

č

n

og 

poverioca. Za izdavanje menice potrebno je da njen izdavalac bude pasivno meni

č

no 

sposoban, tj. da mo

ž

e preuzimati meni

č

ne obaveze. Izdavalac menice mora imati i 

odgovaraju

ć

e pok

ri

ć

e

 u novcu, robi ili drugim stvarima kod onog lica kome izdaje nalog 

za p

la

ć

a

nje po toj menici, tj.  kod trasata, kada se radi o trasiranoj menici. To pok

ri

ć

izdavaoca menice mora postojati pre roka dospelosti meni

č

ne obaveze. Izdavalac 

trasirane menice, tj. trasant i izdavalac sopstvene menice, izdavanjem odgovaraju

ć

menice   postaju   glavni   meni

č

ni   du

žn

ici.   Me

đ

u

tim,   prilikom   preduzimanja   daljih 

meni

č

nih radnji postoje znatne razlike iz

me

đ

u i

zdavalaca ove dve vrste menica. 

Sa druge strane, prvi meni

č

ni poverilac tj. remitent mora imati aktivnu meni

č

nu 

sposobnost. 

Menica se mo

ž

e izdati i putem punomo

ć

nika. U slu

č

aju izdavanja menice putem 

punomo

ć

nika, izdata menica obavezuje izdavaoca menice, tj. Vlastodavca, a ne 

punomo

ć

nika. Me

đ

utim, ako je punomo

ć

nik prek

ora

č

io

 

ovlaš

ć

enja ili ako uop

š

te nije 

bio 

ovlaš

ć

en, onda je on, punomo

ć

nik, li

č

n

o odgovoran na osnovu izdate menice. Ako 

je isplatio meni

č

ni iznos onda punomo

ć

nik sti

č

e ista prava kao i druga lica koja su 

isplatila meni

č

nu svotu iz kruga meni

č

nih du

ž

nika. 

 

(2) Umno

ž

avanje menice

 

Trasirana menica m

e se izdati u vi

š

e istovetnih primeraka kao 

š

to su duplikat, 

triplikat menice i sli

č

no. Svaki takav primerak menice mora biti ozn

a

č

en

 odgovaraju

ć

im 

rednim brojem. Ukoliko nije ozn

a

č

en

 redni broj, svaki tako izdat primerak smatra se 

posebnom menicom. Menica se mo

ž

e umno

ž

avati u trenutku njenog izdavanja i 

naknadno, sve do isplate menice. Sopstvena menica ne mo

ž

e se umno

ž

avati. Duplikat 

menice izdaje trasant na zahtev imaoca menice. Isplatom jednog primerka menice 
prestaju prava i svih drugih njenih primeraka, osim u slu

č

ajevima propisanim zakonom. 

Prilikom umno

ž

avanja menice trasant je d

an da pazi da umno

ž

eni primerci menice 

moraju da odgovaraju originalnom primerku menice. Na umno

ž

enom primerku menice 

ponavljaju   se   potpisi   svih   lica   koja   su   potpisala   prvi   primerak   menice.   Imalac 
umno

ž

enog primerka menice mora biti obav

ten kod koga se nalazi akceptirani 

primerak menice. 

Privredno pravo 

248

Mo

ž

e se 

vršiti

 i prepis menice ili kopija menice. Prepis u potpunosti mora da 

bude veran originalu menice. Na prepisu, odnosno kopiji menice ne ponavljaju se 
potpisi koji postoje na originalnoj menici nego se samo nazn

a

č

u

je postojanje 

odgovaraju

ć

ih potpisa. Prepis menice je dozvoljen i kod trasirane i kod sopstvene 

menice. Svaki imalac menice ima pravo da od menice n

a

č

ini

 prepis, tj. t

a

č

no 

prepisivanje izvorne menice sa svim u njoj sadr

ž

anim bitnim elementima, odnosno 

podacima. Kopija, odnosno prepis menice se mo

ž

e indosirati i avalirati, ali se ne mo

ž

akceptirati.  Imalac kopije menice ne mo

ž

e da zahteva isplatu meni

č

nog iznosa. Mo

ž

samo da se obrati imaocu originala menice da mu preda originalni primerak menice. 

 

(3) Prenos menice

 

U n

ašem

 pravu svaka se menica, i onda kada nije iz

ri

č

ito 

navedeno da je po 

naredbi, prenosi indosamentom. Indosament je pismena izjava na pol

e

đ

i

ni menice 

kojom indosant svojim potpisom prenosi pravo iz menice na drugo lice indosatara. Prvi 
indosant je remitent p

to je on prvi meni

č

ni poverilac. 

Menica se prenosi indosamentom pre meni

č

ne dospelosti i pre podizanja 

protesta zbog ne akceptiranja menice. Indosiranje menice posle podizanja protesta 
zbog neisplate ili posle proteka roka za podizanje ovoga protesta, mo

ž

e se smatrati 

prenosom menice putem cesije. 

Izuzetno, menica se mo

ž

e prenositi i cesijom odnosno ustupanjem. Za razliku 

od indosamenta kojim se na novog imaoca prenose sva prava inkorporisana u menici, 
kod cesije imalac menice prenosi na novog imaoca menice samo ona prava koja je u 
trenutku cesije, po po osnovu te menice, sam imao. 

Menica koja sadr

ž

i blanko indosament ili indosament na donosioca m

e dalje 

da se prenosi prostom predajom, tj. tradicijom. 

 

(4) Avaliranje menice

 

Aval je meni

č

n

o jemstvo. Lice koje je

m

č

i

 naziva se avalista. Pravna radnja koju 

preduzima avalista naziva se avaliranje menice. Avalom se 

jem

č

i

 za isplatu meni

č

ne 

svote u celini, to je potpuni aval, ili za delimi

č

n

u isplatu meni

č

ne svote, to je delimi

č

n

aval. Avalista m

e biti svako lice koje je pasivno meni

č

n

o sposobno. Obezb

e

đ

e

nje 

isplate menice mo

ž

e dati tre

ć

e lice ili 

č

ak i neko od potpisnika menice. Aval se daje na 

menici ili na alon

ž

u menice. Aval potpisuje avalista. Davanje avala se ozn

a

č

ava 

od

re

đ

enom oznakom, tj. izra

ž

ava se re

č

ima kao 

š

to su 

„aval“,

 

per aval

“,

 

kao jemac

“,

 

„j

emstvo

“ 

 ili drugim izrazom koji to isto zn

a

č

i.

 Avalista od

re

đ

u

je za kojeg od meni

č

nih 

du

ž

nika 

jem

č

i,

 a ako to ne ozn

a

č

i, sm

atra se da je

m

č

za trasanta, odnosno za izdavaoca 

menice. Avalista jem

č

i onako kako odgovara lice za koje 

jem

č

i. Avali

sta koji isplati 

meni

č

nu svotu ima pravo regresa prema meni

č

nim du

žn

icima. 

 

(5) Prezentacija menice

 

Prezentacija menice je meni

č

na radnja koja se sastoji u podn

enju menice 

od

re

đ

enom licu na akcept ili na isplatu. Prezentaciju menice preduzima imalac menice. 

Lice koje prezentira menicu naziva se prezentant, a lice kome se prezentuje menica 
naziva se prezentat. Trasirana menica se podnosi na akcept, 

š

to zn

a

č

prihvatanje, 

odnosno pot

vr

đ

i

vanje meni

č

ne obaveze, onom licu koje je po njoj du

ž

no da iz

vrši 

p

la

ć

a

nja. N

aj

č

ć

e je to trasat. Me

đ

utim u 

re

đ

im

 slu

č

ajevima to m

e biti i 

intervenijent. Imalac trasirane menice sam odlu

č

u

je da li 

ć

e menicu prezentirati trasatu 

background image

Privredno pravo 

250

roka podigne meni

č

n

u t

bu, sem u slu

č

ajevima predvi

đ

enim zakonom i u slu

č

ajevima 

kada je u meni

č

n

u ispravu uneta odgovaraju

ć

a klauzula o obaveznoj prezentaciji 

menice. Imalac menice, odnosno lice koje dr

ž

i menicu mo

ž

e samo da odlu

č

i da li 

ć

menicu podneti na akceptiranje ili ne. To u stvari zavisi od volje i interesa imaoca 
menice. Prezentacija menice na akcept istovremeno predstavlja obav

tenje trasata da 

je izdata od

re

đ

ena  menica  koja  je  vu

č

ena na njega. Kada se menica prezentuje na 

akceptiranje trasatu, on m

e da zahteva da mu se menica ponovo prezentuje na 

akcept sled

e

ć

eg

 dana kako bi on mogao da proveri svoje poslovne knjige i da, 

eventualno kontaktira trasanta. 

Trasat mo

ž

e da prihvati da akceptira menicu, mo

ž

e odbiti da akceptira menicu, 

i m

e da samo delimi

č

no akceptira menicu. U svakom od ovih slu

č

ajeva nastaju 

razli

č

ite pravne posledice. Ukoliko trasat akceptira menicu, onda on postaje akceptant 

koji je glavni meni

č

ni du

ž

nik. M

e

đ

utim, ako je trasat odbio da akceptira menicu, imalac 

menice mo

ž

e da protestuje menicu zbog neakceptiranja i da na osnovu toga pristupi 

ostvarivanju regresnih zahteva pre dospelosti menice. Isto tako mo

ž

e da ne podigne 

protest zbog neakceptiranja i da do dospelosti menice jo

š 

jednom poku

ša

 da prezentira 

menicu na akcept trasatu. 

Ukoliko je trasat samo delimi

č

no akceptirao menicu, imalac menice treba da 

protestuje samo zbog neakceptiranja dela meni

č

nog iznosa. Kada trasat delimi

č

no 

akceptira menicu, to je delimi

č

ni akcept, a kada trasat u celosti akceptira menicu onda 

je to puni akcept. Kada je u pitanju forma postoji puni ili blanko akcept. Potpuni akcept 
sadr

ž

i izjavu o akceptiranju, datum i mesto akceptiranja i potpis akceptanta. Blanko 

akcept se sastoji samo u potpisu akceptanta. 

Izjava  o  akceptiranju  menice  n

aj

č

ć

e  se  izra

ž

ava  klauzulama  

„a

kceptiram

“,

 

prihvatam

“,

 

priznajem

 ili 

primljena

“,

 

prihva

ć

ena

 i sli

č

no. Akcept trasirane menice 

mora biti bezuslovan. Ako je izjava o akceptiranju uslovljena, taj akcept nije punova

ž

an, 

jer prema n

ašem

 pravu nije dopu

š

ten uslovni akcept. 

Akceptom se trasat obavezuje da menicu plati o dospelosti. Ako menica ne 

bude p

la

ć

e

na, njen imalac na osnovu menice ima pravo na neposrednu tu

ž

bu protiv 

akceptanta za sve 

š

to se m

e zahtevati na osnovu menice. 

Osnovna pravna posledica akceptiranja menice sastoji se u t

ome š

to se 

akceptant, dosada

š

nji trasat pretvara u glavnog meni

č

nog d

nika umesto izdavaoca 

menice, odnosno trasanta. 

 

(7) Isplata menice

 

Isplata menice se sastoji u p

la

ć

anju svote ozna

č

ene u menici imaocu menice. 

Meni

č

n

u svotu treba da plati glavni meni

č

ni du

žn

ik. Kod trasirane menice to je njen 

akceptant, odnosno njen trasat, ako menica nije akceptirana. Kod sopstvene menice to 
je izdavalac sopstvene menice. 

Menica  koja  je  plativa  na  od

re

đ

eni  dan  ili  na  od

re

đ

e

no  vreme  posle  dana 

izdanja ili vi

đ

enja, mora se podneti na isplatu bilo na sam dan p

la

ć

a

nja, bilo jednog od 

dva radna dana koji dolazi odmah za njim. Imalac menice ne mo

ž

e se prisiliti da primi 

isplatu meni

č

ne svote pre dospelosti menice. Trasat koji p

la

ć

a

 menicu pre dospelosti 

č

ini to na svoj rizik. Ko plati menicu o dospelosti punova

žn

o je oslob

o

đ

en

 obaveze, 

osim ako je to u

č

inio iz zle namere ili grube nepa

žn

je. Pre isplate menice, isplatilac je 

du

ž

an da ispita da li postoji formalna legitimacija imaoca menice, tj. da ispita pravilnost 

niza indosamenata i to neprekinutog niza indosamenata, da bi se moglo pristupiti 

Privredno pravo 

251

isplati menice. Meni

č

ni du

ž

nik, tj. isplatilac meni

č

ne svote nije obavezan da ispituje i 

materijalnu   legitimaciju   imaoca   menice.   To   zn

a

č

 da  meni

č

ni   du

žn

ik   ne   ispituje 

istinitost  potpisa  indosanta,  kao  ni  savesnost  i  zakonitost  n

a

č

ina

  na  koji  je  imalac 

menice d

ao do nje. Isplata menice se 

vrši

  imaocu  menice  onda  kada  je  iz

vrš

ena 

prezentacija menice na isplatu. Meni

č

ni du

ž

nik je po pravilu du

ž

an da isplati menicu. 

Isplata meni

č

ne svote v

rši

 se po pravilu u celosti i to odjednom. Me

đ

utim, imalac 

menice nema pravo da odbije da primi delimi

č

n

u isplatu meni

č

nog iznosa od strane 

glavnog meni

č

nog du

ž

nika ili od trasata. Samo regresni du

žn

ici nemaju pravo da iz

vrše 

delimi

č

n

u isplatu meni

č

ne svote. Ako je iz

vrše

na isplata celokupnog iznosa meni

č

ne 

svote,  imalac  menice  je  du

ž

an da meni

č

nom du

žn

iku vrati menicu. U tom slu

č

aju se 

n

aj

č

ć

e na toj menici pismeno konstatuje da je menica isp

la

ć

e

na, pa je to osnovni 

dokaz da je izvr

š

ena isplata menice. Isplatom menice u celosti gasi se meni

č

no pravni 

odnos po toj menici. 

 

(8) Intervencije kod menice

 

Intervencija kod menice je meni

č

na radnja kojom neko lice, intervenijent 

akceptira menicu ili pla

ć

a menicu umesto nekog od meni

č

nih du

ž

nika. To se d

ešava 

kada trasat odbije da akceptira menicu, ili ako akceptant ili izdavalac sopstvene menice 
o dospelosti ne isplati menicu. U tom slu

č

aju menicu akceptira ili isp

la

ć

u

je neko drugo 

lice koje se naziva intervenijent. Postoji intervencija zbog neakceptiranja menice i 
intervencija zbog ne pla

ć

anja menice. Lice koje interven

iše 

 naziva se intervenijent, a 

lice za koje se interveni

še

 naziva se honorat. Isto tako u zavisnosti da li je na menici 

ozn

a

č

ena adresa po potrebi (intervenijent) ili nije, imamo dve vrste meni

č

ne 

intervencije. To su: pozivna intervencija, ili intervencija na osnovu nazn

a

č

e

nog na 

menici adresata po potrebi i spontana intervencija za koju je bitno da nije nazn

a

č

e

na 

na meni

č

n

om pismenu. Pozivna intervencija se od

re

đ

uje

 klauzulom kojom se na menici 

ozn

a

č

ava ime

 intervenijenta. Ovu klauzulu u menicu n

aj

č

ć

e unosi trasant na osnovu 

dogovora sa intervenijentom. Ovu klauzulu u menicu ne mo

ž

e da unese akceptant i 

izdavalac sopstvene menice. Pozivni intervenijent mo

ž

e biti svako lice koje se 

ve

ć

 

pojavljuje u menici. Jedino ne mo

ž

e da bude glavni meni

č

ni du

žn

ik, p

to je to u 

suprotnosti sa su

š

tinom intervencije i pravnim polo

ž

ajem glavnih meni

č

nih du

žn

ika. 

Intervenijent do trenutka intervencije na menici nije meni

č

ni du

ž

nik i ne mora da 

akceptira ili isplati menicu, sem ukoliko ne prihvati intervenciju. Ako pozivni 
intervenijent akceptira menicu, tada on postaje akceptant i nalazi se u polo

ž

aju 

meni

č

nog   du

ž

nika   u   pogledu   isplate   meni

č

nog  iznosa  o  dospelosti  menice.  Kod 

meni

č

ne intervencije, intervenijent je du

ž

an da o svojoj intervenciji obavesti lice za 

koje je intervenisao i to najkasnije u roku od dva dana. Ukoliko to ne u

č

ini, snosi

ć

posledice, tj. bi

ć

e odgovoran za sv

u š

tetu ovim njegovim propustom. 

Spontana  intervencija  je  kada  neko  lice  samoinicijativno,  mada  na  to  nije 

pozvan u menici, menicu akceptira ili plati umesto lica koje je to trebalo da u

č

ini. 

Imalac menice nije obavezan da prihvati spontanu intervenciju. 

Pozivna i spontana intervencija mogu biti i u obliku intervencije zbog ne 

akceptiranja i u obliku intervencije zbog ne isplate menice. Prilikom davanja izjave o 
akceptiranju menice od strane intervenijenta na licu menice preko meni

č

nog sloga 

n

aglašava

 se odgovara

ju

ć

om klauzulom da se radi o intervenciji. Meni

č

ni intervenijent 

na osnovu zakona ima pravo na regres od onih meni

č

nih regresnih d

užn

ika koji su 

background image

Privredno pravo 

253

regresni du

ž

nici mogu, ali ne moraju da obave ove meni

č

ne radnje. Notifikacijom im se 

pru

ž

a mogu

ć

n

ost da izv

rše

 ove meni

č

n

e radnje ako to 

ž

ele. Meni

č

n

a notifikacija je 

fakultativna meni

č

na radnja. Ako se ne obavi u propisanom roku, ne gube se meni

č

n

zahtevi prema meni

č

nim regresnim du

ž

nicima. 

 

(10) Regres kod menice

 

Meni

č

ni regres je meni

č

na  radnja  koju  radi  ostvarivanja  svog  meni

č

nog 

potra

ž

ivanja, preduzima imalac menice. Imalac menice zahteva da mu neko od 

meni

č

nih du

žn

ika isplati meni

č

nu svotu ako mu menica nije isp

la

ć

e

na. To je regres 

zbog  neisp

la

ć

i

vanja  menice,  ili  je  akceptiranje  odbijeno,  to  je  regres  zbog 

neakceptiranja menice. Meni

č

ni regresni du

ž

nik koji je isplatio menicu sti

č

e regresne 

zahteve prema onim meni

č

nim du

žn

icima koji su prethodni meni

č

n

i du

ž

nici u odnosu 

na njega. Meni

č

ni regres je mogu

ć

 sa

mo onda ako je imalac menice prethodno podigao 

odgovaraju

ć

i protest. Ako nije blagovremeno podnet meni

č

ni protest, tada se meni

č

ni 

regresni du

žn

ici osloba

đ

aju

 meni

č

ne obaveze. Lice koje isti

č

e regresni zahtev je 

poslednji  imalac  menice.  To  lice  se  naziva  regresijent,  a  lice  protiv  koga  se  isti

č

regresni zahtev naziva se regresat. Regresni du

žn

ik koji isplati menicu u regresnom 

postupku, postaje imalac menice koji m

e tu menicu u potpunosti da naplati od svog 

meni

č

nog prethodnika, koji je tak

o

đ

e

 regresni d

užn

ik. Lice koje isti

č

e regresni zahtev, 

taj zahtev mo

ž

e ist

a

ć

i

 prema svom neposrednom prethodniku ali mo

ž

e i presko

č

iti 

redosled svojih prethodnika. U praksi nije u interesu preskakati prethodnike zato 

š

to se 

na taj n

a

č

in 

umanjuje mogu

ć

nost naplate meni

č

ne svote, po

š

to se smanjuje broj 

regresnih du

ž

nika koji su u obavezi prema podnosiocu zahteva. 

Regresijent mo

ž

e zahtevati od regresata da mu ovaj   isplati meni

č

nu svotu i 

naknadu svih tro

š

kova. Zbog toga regresni zahtev m

e biti ve

ć

i od meni

č

nog iznosa. 

Meni

č

ni regres se sprovodi posle dospelosti menice. Menica se o dospelosti podnosi na 

isplatu glavnom meni

č

n

om d

niku, a to su akceptant ili izdavalac sopstvene menice i 

trasatu.  Ako  glavni  meni

č

ni  du

žn

ik  ili  trasant  odbiju  da  isplate  menicu,  podi

ž

e  se 

protest, pa se posle protesta preduzima meni

č

n

i regres, to jest isticanje zahteva da 

menicu u potpunosti ili delimi

č

no isplate regresni du

žn

ici. M

e

đ

utim, postoji nekoliko 

odstupanja od pravila da se samo posle dospelosti menice mo

ž

e ostvarivati meni

č

ni 

regres. To su: 

1) Zahtev za meni

č

ni regres se mo

ž

e ist

a

ć

i

 i pre dospelosti menice ako je 

trasant delimi

č

no ili potpuno odbio da akceptira menicu. 

2)   Menica se nap

la

ć

uje 

pre dospelosti od regresnih d

nika, ako je otvoren 

st

e

č

aj

ni postupak nad trasatom, ili ako je trasat obustavio p

la

ć

a

nja ili ako je nad 

imovinom trasata bezusp

no poku

š

ano iz

veš

enje. 

3)  Menica  se  napl

a

ć

u

je  pre  dospelosti  i  onda  ako  je  st

e

č

aj 

 otvoren  nad 

trasantom, a radi se o menici u kojoj je bila zabranjena prezentacija menice na akcept. 

Regresni zahtev sadr

ž

i pored meni

č

nog iznosa i kamatu na taj meni

č

n

i iznos i to 

od dana dospelosti te menice pa do dana regresnog zahteva, tro

š

kove protesta, 

tro

š

kove   notifikacije   i   tro

š

kove   regresnog   postupka.   Regresni   d

nik  koji  je  u 

regresnom postupku isplatio menicu, ima pravo da zahteva u skladu sa zakonom da mu 
se preda isp

la

ć

e

na menica, protestna isprava i potvrda o isp

la

ć

enom meni

č

nom iznosu. 

Ako meni

č

ni du

žn

ik  kome  je  upu

ć

en regresni zahtev zbog neisplate menice po ovom 

zahtevu ne postupi dobrovoljno, imalac menice ima pravo da podnese odgovaraju

ć

Privredno pravo 

254

meni

č

ne tu

ž

be radi ostvarivanja njegovog potra

ž

ivanja prema meni

č

nim du

ž

nicima u 

od

re

đ

enom sudskom postupku. 

Meni

č

nim   tu

ž

bama   se   ostvaruje   za

š

tita   interesa   meni

č

n

ih   poverilaca,   a 

meni

č

nim prigovorima se 

š

tite interesi meni

č

nih du

ž

nika. 

 

 
 
 

2. 

Č

EK

 

 

 

 

2.1. Pojam 

ulog

č

eka

 

 

 

Č

ek 

 je  hartija  od  vrednosti  po  naredbi  kojom  njen  izdavalac,  trasant  daje 

bezuslovni nalog nekom licu, trasatu da korisniku 

č

eka, remitentu isplati od

re

đ

enu 

svotu novca iz trasantovog pok

ri

ć

a

 kod trasata. U n

ašem

 pravu trasat kod 

č

eka jedino 

m

e biti bankarska organizacija, za razliku od menice kod koje trasat m

e da bude 

svako fizi

č

k

o i pravno lice. 

Č

ek

 je sredstvo p

la

ć

a

nja koje je kratko vreme u cirkulaciji. 

Sli

č

no

 menici, i 

č

ek je potekao, odnosno razvio se u ranoj srednjovekovnoj trgova

č

k

oj 

praksi  pojedinih  razvijenijih  zemalja  kao  

š

to  su  Italija,  Belgija,  Holandija  i  druge. 

Č

e

kovno pravo se po

č

elo znatnije razvijati u XVIII veku kada su i doneti prvi propisi iz 

oblasti 

č

eka. I kod 

č

eka, kao kod menice, n

ajve

ć

i

 zn

a

č

aj

 imaju tri 

Ž

enevske konvencije iz 

1931. godine kojima je unificirano 

č

ekovno pravo. To su : Konvencija o jedinstvenom 

č

ekovnom  zakonu,  Konvencija  o  sukobu  zakona  o  

č

eku  i  Konvencija  o  regulisanju 

pitanja taksa kod 

č

eka. Kod nas je u skladu s

a Ž

enevskim 

č

ekovnim konvencijama, 

č

ekovno  pravo  regulisano  Zakonom  o  

č

eku,  Sl.  list  FNRJ,  br.  105/1946,  12/1965, 

52/1973, Sl. list SRJ br. 46/1996. 

Po svojoj pravnoj prirodi i 

č

ek je veoma sli

č

an menici, a to zn

a

č

i

 da spada u 

grupu pravnih poslova koji nastaju jednostranom izjavom volje. 

Opš

ta n

a

č

ela

 i principi 

meni

č

nog prava primenjuje se i na 

č

ek ako to nije u suprotnosti sa specifi

č

nostima i 

svojstvima 

č

eka. Saglasno tome, n

ajve

ć

i

 broj pravnih pravila i instituta meni

č

nog prava 

javlja se i u 

č

ekovnom pravu, ili se primenjuje na shodan n

a

č

in

 kao 

š

to su: 

č

ekovna 

n

a

č

ela,

 

č

ekovni elementi i jedan deo bitnih elemenata 

č

eka i sli

č

no. 

Č

ek

 je strogo formalna hartija od vrednosti, tako da od

re

đ

e

na isprava, da bi se 

smatrala 

č

ekom mora sadr

ž

ati sve zakonom propisane sastojke i da bude ozn

a

č

e

na kao 

č

ek. Prema Zakonu o 

č

eku, bitni 

č

ekovni elementi su: ozn

a

č

enje da je ta pisana  isprava 

č

ek, bezuslovni nalog za isplatu odre

đ

ene svote novca iz trasantovog pok

ri

ć

a

 kod 

trasata, ime lica koje treba da isplati 

č

ek to jest ime trasata, mesto p

la

ć

a

nja 

č

eka, 

datum i mesto izdavanja 

č

eka i potpis lica koje je izdalo 

č

ek, to jest potpis trasanta. Za 

razliku od menice, kod 

č

eka nisu bitni elementi ime remitenta, jer 

č

ek mo

ž

e da bude i 

na donosioca. Tak

o

đ

e

 kod 

č

eka nije bitna dospelost 

č

eka, jer on uvek dospeva po 

vi

đ

enju. 

Pismena isprava koja ne sadr

ž

i sve bitne 

č

ekovne elemente se ne mo

ž

e smatrati 

č

ekom. Ovo se ne odnosi na bitne pretpostavljene 

č

ekovne elemente, pod uslovom da 

se ti elementi  mogu pretpostavljati. Bitna pravila o meni

č

nim radnjama uglavnom se 

primenjuju kada se radi o 

č

eku uz od

re

đ

ene specifi

č

nosti. 

background image

Privredno pravo 

256

na donosioca prenosi se prostom predajom, iz ruke u ruku. 

Č

ek

 na ime koji sadr

ž

i i 

zn

a

č

e

nje 

„ili

 donosiocu

“, al

ternativni 

č

ek, vredi kao 

č

ek na donosioca. 

Č

ek

 m

e glasiti 

na ime ili po naredbi samog trasanta, ali nije va

ž

e

ć

č

ek na donosioca u kome su trasant 

i trasat jedno isto lice. 

Po poslovnoj praksi su n

aj

č

ć

i alternativni 

č

ekovi koji sadr

ž

e ime remitenta, ali 

isto tako i klauzulu da trasat mo

ž

e da isplati 

č

ekovni iznos i donosiocu tog 

č

eka. Ovo je 

neka vrsta 

meš

ovite hartije od vrednosti, jer alternativni 

č

ek m

e da glasi na ime i 

m

e istovremeno da bude 

č

ek na ime i 

č

ek na donosioca. 

Č

ek mora da bude po 

naredbi i 

č

ek na donosioca. Alternativni 

č

ek se mo

ž

e preneti prostom tradicijom i onda 

kada sadr

ž

i ime remitenta. Alternativni 

č

ek se tak

o

đ

e

 mo

ž

e istovremeno prenositi 

cesijom i indosamentom. 

 

(2)Vrste 

č

eka p

rema nameni

 

Č

ek

 se  m

e izdati za razli

č

ite  namene.  Prema  nameni  i  drugim  svojstvima 

č

ekovi mogu biti: isplatni 

č

ekovi, ob

ra

č

unski 

č

ekovi, barirani 

č

ekovi, dokumentarni 

č

ekovi,  akreditivni  

č

ekovi,  putni

č

k

i  

č

ekovi,  cirkularni  

č

ekovi,  vizirani  

č

ekovi, 

certifikovani 

č

ekovi i sli

č

no. U praksi se n

aj

č

ć

e pojavljuju sled

e

ć

č

ekovi: 

a) Isplatni ili gotovinski 

č

ek je 

č

ek koji se ima isplatiti korisniku u gotovom 

novcu. Isplatni 

č

ekovi su 

č

esto kod teku

ć

ih 

ra

č

una 

gra

đ

a

na i u poslovanju pravnih lica 

ako se radi o isplati li

č

nih dohodaka ili o drugim isplatama za koje je na osnovu zakona 

dopu

š

teno da se 

vrše

 u gotovom novcu. 

b) 

Obra

č

unski ili virmanski 

č

ek je 

č

ek koji se ispla

ć

uje bezgotovinski tako 

š

to se 

č

ekovna svota prenosi s 

ra

č

una izdavaoca 

č

eka koji se vodi kod trasata, na ra

č

un 

korisnika 

č

eka. To je 

č

ek sa klauzulom 

»

samo za ob

ra

č

un

« i

 sli

č

n

o. Obra

č

unski ili 

virmanski 

č

ek su n

aj

č

ć

č

ekovi prilikom regulisanja pravnog prometa iz

me

đ

u

 pravnih 

lica.   

Obra

č

unskim   

č

ekom   se   ostvaruju   sve   one   prednosti   koje   su   vezane   za 

bezgotovinski  nov

č

ani  promet,  a  naro

č

ito  se  otklanjaju  rizici  i  opasnosti  vezani  za 

isplatu u gotovom novcu. 

c)  Barirani  ili  precrtani  

č

ek  je  

č

ek  

č

ija  se  bezgotovinska  naplata,  kao  i  kod 

ob

ra

č

unskog 

č

eka, m

e obaviti samo preko banke. Barirani 

č

ek se po dijagonali 

precrtava dvema paralelnim linijama iz

me

đ

u

 kojih se upisuje ime odr

e

đ

e

ne banke 

preko koje se 

č

ek podnosi na naplatu. To je posebni ili specijalni precrtaj. Ako izme

đ

crte nije upisano ili je upisano samo 

preko banke

 ili 

banka

 bez ozn

a

č

enja od

re

đ

e

ne 

banke, to je op

š

ti ili generalni precrtaj. U ovom slu

č

aju se takav 

č

ek m

e podneti na 

isplatu preko bilo koje banke. Barirani 

č

ekovi su 

č

esti u poslovnoj praksi kod nas, kod 

potr

oša

č

k

ih kredita, da bi se na taj n

a

č

in os

tvarila odgovaraju

ć

a kontrola od strane 

banke,  kontrola  namenskog  k

oriš

ć

enja  odobrenih  kredita.  Barirani  

č

ekovi  su  dosta 

sli

č

ni ob

ra

č

unskim 

č

ekovima p

to se realizuju u bezgotovinskom prenosu, ali iz

me

đ

ovih 

č

ekova postoje i zna

č

ajne razlike. 

d) Putni

č

k

i ili putni 

č

ek je 

č

ek koji se m

e naplatiti kod bilo koje banke koja je 

na od

re

đ

eni n

a

č

in 

povezana, korespodentna banka, s bankom koja je izdala 

č

ek, 

emisiona banka. Ovim 

č

ekom mogu se 

vršiti

 i od

re

đ

e

na p

la

ć

a

nja. Putni

č

k

č

ekovi su 

zn

a

č

aj

ni u oblasti stimulacije turizma jer se pomo

ć

u njih otklanjaju rizici n

enja ve

ć

koli

č

ine gotovog novca, a isto tako i valutarni rizici prilikom pretvaranja valute jedne 

zemlje u valutu neke druge zemlje. 

e) Kod dokumentarnih 

č

ekova je bitno da je isplata 

č

ekova uslovljena 

odgovaraju

ć

om     istovremenom     prezentacijom     od

re

đ

enih     robnih    dokumenata. 

Privredno pravo 

257

Prezentacija robnih dokumenata predstavlja u stvari dokazivanje da je korisnik 

č

eka 

iz

vršio

 svoje obaveze iz prethodnog ili istovremenog pravnog odnosa, a koje on ima 

prema trasantu. 

f) Cirkularni 

č

ekovi su 

č

ekovi koje izdaje banka u svojstvu trasanta i koje banka 

predaje svome klijentu kao remitentu u cilju naplate tog 

č

eka kod poslovne jedinice te 

banke ili kod druge korespodentne banke. 

g) U poslovnoj praksi se pojavljuju i mnogi drugi 

č

ekovi kao komisioni 

č

ekovi, 

kuponski 

č

ekovi, limitirani i neliminitirani 

č

ekovi i sli

č

no. 

h)  Sve  ve

ć

i  zn

a

č

aj 

 u  evropskim  zemljama  imaju  takozvani  euro  

č

ekovi  koje 

izdaju i prihvataju sve bankarske organizacije zemalja koje su 

č

lanice Evropskog 

zajedni

č

k

og tr

žiš

ta, na osnovu prethodnih odgovaraju

ć

ih poslovni

h aranž

mana. 

 

 
 
 

3. AKCIJE 

 

 
 

3.1. Pojam 

bitna 

obel

ja akcije 

 

 

Akcija je hartija od vrednosti s pravom odgovaraju

ć

eg u

č

ć

a

 vlasnika akcije u 

akcionarskom dru

š

tvu, koje je akciju izdalo. Sama 

re

č

  a

kcija ozn

a

č

ava 

deo osnovnog 

kapitala akcionarskog dru

š

tva. Akcionarsko dru

š

tvo ima od

re

đ

e

ni osnovni kapital koji 

je po pravilu podeljen na jednake delove. Taj deo ozn

a

č

ava

 akcija. 

S   druge   strane,   

re

č

  

 akcija   ozn

a

č

ava  

 skup   prava   koja   akcionar   ima   u 

akcionarskom dru

š

tvu. Ta se prava nazivaju akcijska prava ili prava iz akcije ili prava po 

osnovu akcije, a njihov imalac naziva se akcionar. Uplatom akcije, uplatilac postaje 
akcionar i sti

č

e od

re

đ

e

na akcionarska p

rava. Re

č

 akcija upotrebljava se da ozn

a

č

i s

kup 

tih prava, kako 

č

lanskih tako i imovinskih, kao udeo u celokupnoj imovini akcionarskog 

dru

š

tva. 

Re

č

 akcija zn

a

č

i

 i to da je to hartija od vrednosti. Akcija je hartija od vrednosti 

koja predstavlja deo osnovnog kapitala akcionarskog dru

š

tva. 

Akcija daje i pravo glasa osim u onim slu

č

ajevima kada su emitovane akcije koje 

daju samo pravo na deo dobiti. Akcija m

e biti bez prava glasa ili sa pravom na jedan 

glas. Prava akcionara zavise od vrste i broja akcija, a akcija ozn

a

č

ava

 skup prava 

akcionara u akcionarskom dru

š

tvu. Akcija  je  hartija od  vrednosti  samo  radi  toga 

š

to u 

sebi inkorporira od

re

đ

eno imovinsko pravo. To je pravo na deo dobiti koje dru

š

tvo 

ostvari svojim poslovanjem i pravo na srazmeran deo imovine dru

š

tva za slu

č

aj 

njegovog prestanka likvidacijom. Sva ta prava su inkorporirana u akciji. 

Prema ranijim propisima, kao kod svake hartije od vrednosti, tako i kod akcije 

postoje dve vrste prava. Prvo, to je pravo 

na 

akciju kao ispravu. To je stvarni pravni 

odnos koji se izra

ž

ava u vidu vlasn

tva, svojine nad odr

e

đ

e

nom akcijom, akcijom kao 

ispravom, odnosno akcijom kao papirom u vlasni

š

tvu akcionara. 

M

e

đ

utim, prema novim propisima ne postoji obaveza izdavanje akcije u vidu 

pisane isprave koju bi posedovao svaki akcionar, pa kod akcija kao serijskih hartija od 
vrednosti postoji izuzetak u pogledu prava na akciju kao ispravu. U n

em pravu akcije 

se izdaju kao 

elektronski doku

ment”

 ili 

elektronski zap

is”

  koji  se  nalazi  u 

informacionom sistemu Centralnog registra hartija od vrednosti. 

background image

Privredno pravo 

259

dovoljnu za isplatu dividende u od

re

đ

enoj godini, akcije 

ć

e doneti prihod, a ukoliko ne 

ostvari dobit, n

e

ć

e

 biti dividende. 

Akcija je 

korporaciona 

hartija od vrednosti. Akcije inkorporiraju 

č

lansko pravo 

imaoca  u  akcionarskom  dru

š

tvu.  Odatle  i  poti

č

e  naziv  korporaciona  hartija  od 

vrednosti. 

Akcija je nedeljiva. Nedeljivost akcije, kao n

a

č

elo

 u akcijskom pravu, zn

a

č

i

 pre 

svega, da akcionarsko dru

š

tvo ne m

e izdavati akcije u delovima niti prava iz akcije 

m

e deliti na vi

š

e lica ili vi

š

e akcija. S druge strane, imalac akcije ne m

e podeliti 

akciju na dva ili vi

š

e jednakih ili nejednakih delova. To se ne mo

ž

e izvr

ši

ti za 

ž

ivota 

akcionara, a ni u slu

č

aju da se akcija pojavi kao predmet zaost

avš

tine. 

 

 

3.3. 

Delovi akcije i njihovi obavezni elementi 

 

 

Prema ranijim propisima, akcija se sastojala iz dva dela. Prvi deo akcije je bio 

osnovna isprava ili pl

t. Drugi deo akcija se sastoji od   kuponskog tabaka koji sadr

ž

kupone za naplatu dividende. 

M

e

đ

utim,  

ve

ć

 

 smo  istakli  da  se  akcije  vode  u  elektronskoj  f

ormi,  š

to  je 

posledica razvoja informati

č

k

e tehnologije usled 

č

ega dolazi do tzv. dematerijalizacije 

akcija. 

Kada govorimo o bitnim elementima akcije, onda se i na akcije primenjuju 

odredbe 

č

lana 235. Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose na hartije od 

vrednosti uop

š

te, o 

č

emu je bilo re

č

i. Isto tako, na akcije se primenjuju i odredbe 

Zakona  o  tr

žiš

tu  hartija  od  vrednosti  i  drugih  finansijskih  instrumenata  o  

č

emu  je 

tak

o

đ

e

 bilo re

č

i kada se govori o hartijama od vrednosti u op

š

te. Odredbe ovog drugog 

zakona, upravo u

re

đ

u

ju serijske hartije od vrednosti kao 

š

to su akcije. 

 

 

3.4. Vrste 

akcija 

 

 

Postoji vi

š

e vrsta i klasa akcija. Po dosad

njim propisima, akcije su se delile na 

vrste polaz

e

ć

i

 od toga kako je od

re

đ

en nosilac prava na akciji i prava iz akcije i od toga 

koja prava i u kom obimu sadr

ž

e i kako se ta prava i na koji n

a

č

in

 ostvaruju. 

Podela akcija prema na

č

inu ozna

č

e

nja imaoca akcije

Akcije  mogu    glasiti  na  ime  ili    na  donosioca.  M

e

đ

utim,  prema  sada

š

njem 

Zakonu  o  privrednim  dru

š

tvima,  isklju

č

ivo  je  propisano  da  akcionarsko  dru

š

tvo  ne 

m

e izdavati akcije na donosioca. 

I ako  akcije na donosioca imaju neformalnu i laku prometljivost, pogodnije su 

za privredne subjekte zbog brzine njihovog prometa, zakonodavac 

ž

eli da za

š

titi od 

rizika i akcionarsko dru

š

tvo i akcionara. Akcije na donosioca se ne mogu upisati na 

od

re

đ

eni 

ra

č

un kod Centralnog registra, prijaviti Komisiji za hartije od vrednosti, kupiti 

kontrolni blok akcija i sl. kao 

š

to je to mogu

ć

e kod akcija na ime. U savremenim 

zakonodavstvima sve vi

š

č

ezavaju  anonimni akcionari sa akcijama na donosioca. 

Akcija na ime je hartija od vrednosti u kojoj je nazn

a

č

e

no da je 

na ime

 i u 

kojoj je navedeno ime ili poslovno ime odnosno naziv vlasnika, odnosno kupca akcije. 
To  su  dva  osnovna  elementa  po  kojima  se  akcija  na  ime  razlikuje  od  akcije  na 
donosioca. 

Privredno pravo 

260

M

e

đ

utim, p

to se po novim propisima ne mora izdavati akcija u materijalnom 

obliku kao 

pap

ir”,

 to se njeni elementi u

re

đ

u

ju u skladu sa Zakonom o tr

žiš

tu hartija 

od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata. 

Podela akcija prema pravima iz akcije

. Akcije se razlikuju prema sadr

ž

ini prava 

koja su u njima inkorporisana. 

Akcionarsko    dru

š

tvo    m

e    izdavati:    obi

č

ne    (redovne)    i    preferencijalne 

(p

ovlaš

ć

ene) akcije. 

Obi

č

ne akcije imaju istu nominalnu vrednost ili su bez nominalne vrednosti. 

Preferencijalne akcije mogu biti podeljene u dve ili vi

š

e klasa sa razli

č

itim 

pravima (razli

č

ite stope dividendi ili razli

č

ita participativna ili kumulativna prava na 

dividende ili razli

č

ita prava na isplatu imovine dru

š

tva pri likvidaciji). Preferencijalne 

akcije iste klase imaju istu nominalnu vrednost. 

Obi

č

na ili redovna akcija 

je akcija koja imaocu daje pravo u

č

ć

a

 u upravljanju, 

pravo na u

č

ć

e

 u dobiti namenjene za raspodelu akcionarima na ime dividende i 

pravo na deo likvidacione mase u skladu sa odlukom o emisiji. 

Akcionarsko   dru

š

tvo  mora  imati  bar  jednu  obi

č

nu   akciju.   Obi

č

ne   akcije 

predstavljaju uvek jednu klasu akcija. 

Obi

č

na akcija daje imaocu i druga prava ut

vr

đ

e

na zakonom, statutom i odlukom 

o emisiji akcija. Ona obuhvata sva prava koja njen imalac mo

ž

e ostvarivati po osnovu 

akcije u akcionarskom dru

š

tvu koje je izdalo akcije. Podela akcija prema sadr

ž

ini prava 

na obi

č

ne i preferencijalne  akcije upu

ć

uje na to da obi

č

na akcija sadr

ž

i prava koja se 

redovno i uobi

č

ajeno ostvaruju u akcionarskom dru

š

tvu. To je n

ajširi

 krug prava, ali nije 

istovremeno i n

ajve

ć

i

 obim tih prava odnosno pojedinih od tih prava. 

Prema 

č

lanu 208. Zakona o privrednim dru

š

tvima u

re

đ

e

na su prava akcionara 

obi

č

nih akcija i to: 

Svaka obi

č

na akcija akcionarskog dru

š

tva daje akcionaru ista prava, u skladu sa 

navedenim zakonom, osniva

č

k

im aktom i statutom dru

š

tva, koja uklju

č

uju naro

č

ito: 

1)  pravo  pristupa  pravnim  aktima  i  drugim  dokumentima  i  informacijama 

dru

š

tva; 

2) pravo u

č

ć

a u r

adu skup

š

tine dru

š

tva; 

3) pravo glasa u skup

š

tini dru

š

tva tako da jedna akcija uvek daje pravo na jedan 

glas; 

 

4)    pravo    na    isplatu    dividendi,    posle   isplate   dividendi   na   sve   izdate 

preferencijalne akcije u punom iznosu; 

5) pravo u

č

ć

a

 u raspodeli likvidacionog vi

šk

a po likvidaciji dru

š

tva, a nakon 

isplate poverilaca i akcionara bilo kojih preferencijalnih akcija; 

6) pravo pre

č

eg sticanja akcija iz novih emisija i zamenljivih obveznica; 

7) pravo raspolaganja akcijama svih vrsta u skladu sa zakonom. 

Obi

č

ne  akcije  akcionarskog  dru

š

tva  ne  mogu  se  pretvoriti  u  preferencijalne 

akcije ili druge hartije od vrednosti. 

Preferencijalna ili povla

š

ć

ena

 akcija 

je akcija koja daje pravo prvenstva na 

isplatu dividende u odnosu na obi

č

ne akcije, na raspodelu vi

šk

a likvidacione mase, 

posle izmirenja potra

ž

ivanja poverilaca i druga prava. 

Preferencijalne akcije akcionarskog dru

š

tva svake klase daju akcionaru ista 

prava.  Ova  prava  akcionara  sa  preferencijalnim  akcijama  od

re

đ

uju 

 se  osniva

č

k

im 

aktom dru

š

tva. 

background image

Privredno pravo 

262

potra

žn

je  akcija.  Otuda,  prodajna  cena  odr

e

đ

e

nih  akcija  m

e  biti  iznad  njihove 

nominalne vrednosti, ali i ispod te nominalne vrednosti. 

N

a

č

in

 prenosa akcija zavisi od toga na koga akcija glasi. Akcije na donosioca 

prenose se prostom predajom akcije iz ruke u ruku u pravnim sistemima gde jo

š 

postoji 

akcija   na   donosioca.   Akcija   na   ime   ranije   su   se   prenosile   indosamentom   i 
odgovaraju

ć

im upisom prenosa akcija u knjigu akcionara koju vodi akcionarsko dru

š

tvo 

koje je te akcije izdalo. 

Promet akcije je u n

a

č

elu

 slobodan. Ali promet pojedinih akcija mo

ž

e biti 

isklju

č

en odnosno ograni

č

en zakonom ili statutom akcionarskog dru

š

tva. Zakonski 

propisi o ograni

č

enju prometa akcija su prinudne imperativne prirode. Statutom 

akcionarskog dru

š

tva mogu se utvrditi odre

đ

ena ograni

č

enja prometa akcija koje je 

izdalo to dru

š

tvo. Ta ograni

č

enja prometa akcija se uvode bilo u interesu dru

š

tva kao 

organizacije, bilo u interesu ostalih akcionara tog dru

š

tva. 

U savremenim zakonodavstvima kao 

š

to je i n

e, promet akcija kao hartija od 

vrednosti 

vrši

 se putem berze. Promet akcija na berzi je u

re

đ

en Zakonom o tr

žiš

tu 

hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata. Ovim zakonom su u

re

đ

e

ni uslovi 

i postupak javne ponude hartija od vrednosti, pa samim tim i akcija, koja se 

vrši

 radi 

distribucije i trgovine na organizovanom tr

žiš

tu. Cilj ovog zakona je obezb

e

đ

enje 

otvorenog, javnog, ravnopravnog, efikasnog i ekon

omi

č

nog tr

ž

i

š

ta hartija od vrednosti 

i z

tite investitora, drugih korisnika finansijskih usluga i ostalih u

č

esnika na tr

žiš

tu 

hartija od vrednosti. 

 

 

 

4. OBVEZNICA 

 

 

 

U n

ašem

 pravu obveznica je hartija od vrednosti kojom se emitent obavezuje 

da 

ć

e imaocu obveznice u roku njene dospelosti isplatiti iznos nominalne vrednosti 

obveznice i ugovorenu kamatu. Korisnik obveznice pored prava na kamatu na nov

č

ani 

iznos na koji obveznica glasi mo

ž

e imati i pravo u

č

ć

a u 

dobiti izdavaoca obveznice. 

Obveznica je hartija od vrednosti koja se izdaje u seriji. 

Postoji vi

š

e vrsta obveznica. Obveznice mogu biti: 

1) prema n

a

č

inu obezbe

đ

e

nja prava iz obveznice: garantovane, negarantovane 

obveznice i hipotekarne zalo

ž

nice; 

2) prema roku dosp

e

ć

a

 obaveze emitenta: kratkoro

č

ne i dugoro

č

ne obveznice; 

3) prema n

a

č

inu ostvarivanja prava na kamatu: s kamatom isplativom 

odjednom (obveznice bez kupona), i obveznice sa kamatom isplative u kamatnim 
periodima (obveznica sa kuponima); 

4) prema prinosu: obveznica sa fiksnom i obveznica sa varijabilnom kamatom; 
5) prema n

a

č

inu ostvarivanja prava na povra

ć

aj nominalnog iznosa: 

jednokratne obveznice i obveznice u ratama, odnosno u anuitetima; 

6) prema posebnim pravima: participativne i zamenljive (konvertibilne) 

obveznice. 

Garantovanim obveznicama obezbe

đ

uju se sredstva za finansiranje potreba od 

javnog interesa, a za obaveze emitenta tih obveznica garantuje dr

ž

ava. Hipotekarna 

zalo

ž

nica je obveznica iz koje su obaveze emitenta obezb

e

đ

e

ne hipotekom. Obveznica 

Privredno pravo 

263

bez kupona je obveznica po kojoj se kamata ispla

ć

uje odjednom posle odr

e

đ

e

nog roka 

ili pri kon

a

č

noj is

plati nominalne vrednosti obveznice. Participativna obveznica je 

obveznica koja imaocu, pored kamate, daje pravo i na dividendu, u skladu sa odlukom 
o emisiji. Zamenljiva obveznica je obveznica koja daje pravo na njeno pretvaranje u 
akciju ili pravo pre

č

e kupovine akcija, u skladu sa odlukom o emisiji. 

Obveznica   se   prema   zakonu   sastoji   od   pl

ta  i  kamatnih  kupona.  Pla

št 

obveznice sadr

ž

i: 

1) oznaku da je obveznica i vrstu obveznice; 
2) firmu (sada poslovno ime), odnosno naziv i sed

te emitenta; 

3) firmu (sada poslovno ime), odnosno ime kupca obveznice i oznaku da 

obveznica glasi na donosioca; 

4) nov

č

ani iznos na koji obveznica glasi; 

5) visinu kamatne stope, ako je pl

a

ć

a

nje kamate predvi

đ

eno; 

6) procenat u

č

ć

a

 u dobiti, ako je to u

č

ć

e

 predvi

đ

eno; 

7) rokove otp

la

ć

i

vanja glavnice i kamate; 

8) mesto i datum izdavanja i serijski i kontrolni broj obveznice; 
9) faksimil potpisa 

ovlaš

ć

enih lica izdavaoca obveznice i prava iz obveznice. 

Kao kod svake strogo formalne hartije od vrednosti tako i na obveznici moraju 

postojati svi ovi bitni elementi da bi obveznica bila hartija od vrednosti. Pored 
navedenih bitnih elemenata obveznice, u praksi 

č

esto obveznice sadr

ž

e i veliki broj 

nebitnih elemenata kojim se od

re

đ

uju 

uzajamna prava i obaveze izme

đ

u

 izdavaoca 

menice, odnosno emitenta i upisnika obveznice, n

aj

č

ć

e u cilju stimulisanja upisivanja 

obveznice. 

Obveznica slu

ž

i za prikupljanje slobodnih nov

č

anih sredstava za potrebe 

izdavaoca. Sredstva ulo

ž

ena u p

la

ć

a

nje obveznice su povratna sredstva, za razliku od 

akcije 

č

ija cena prilikom prvog otkupa akcije ulazi nepovratno u imovinu akcionarskog 

dru

š

tva koje je akcije izdalo. Izdavalac obveznice du

ž

an je da njenom korisniku vrati 

glavnicu, tj. nominalni iznos na koji obveznica glasi sa pripadaju

ć

om kamatom u roku 

ozn

a

č

enom  na  obveznici.  Kupac  obveznice  sti

č

e   pravo   na   obveznicu   i   prava   iz 

obveznice tek kada je u celosti otplati. Obveznica je prenosiva, a n

a

č

ini

 prenosa zavise 

od toga na koga obveznica glasi, po op

š

tim pravilima o prenosu hartija od vrednosti. 

Obveznice mogu izdavati: 1. privredna dru

š

tva u svoje ime i za svoj 

ra

č

un, na 

primer: trgova

č

k

e obveznice; 2. banke u svoje ime i za sv

oj ra

č

un, u svoje ime i za tu

đ

ra

č

un i u tu

đ

e ime

 i za tu

đ

ra

č

un, npr. bankarske obveznice; 3. dr

ž

ava u svoje ime i za 

svoj 

ra

č

un, dr

ž

avne obveznice; 4. pored navedenih izdavalaca obveznica, izdavaoci 

obveznica mogu biti i druga pravna lica. Pored dr

ž

ave mogu biti izdavaoci obveznica: 

autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave i Narodna banka Srbije. 

U n

ašem

 pravnom sistemu i na obveznice kao serijske hartije od vrednosti, 

primenjuju se odredbe Zakona o tr

žiš

tu hartija od vrednosti i drugih finansijskih 

instrumenata. 

background image

Privredno pravo 

265

1. firmu (poslovno ime), odnosno naziv i sed

te, odnosno ime i prebiv

ališ

te 

brodara koji izdaje konosma; 

2. ime, odnosno druge podatke o identitetu broda; 
3.   firmu   (sada   poslovno   ime),   odnosno   naziv   i   sedi

š

te,  odnosno  ime  i 

prebivali

š

te krcatelja; 

4.   firmu   (sada   poslovno   ime),   odnosno   naziv   i   sedi

š

te,  odnosno  ime  i 

prebivali

š

te primaoca ili oznaku 

po naredbi

 ili 

na donosioca

“;

 

5. luku, odnosno pristani

š

te odredi

š

ta ili vreme kada 

ć

e se, odnosno mesto gde 

ć

e se takva luka, odnosno pristani

š

te odrediti; 

6.  koli

č

inu  tereta  prema  broju  komada,  te

ž

ini,  zapremini,  ili  drugoj  jedinici 

mere, prema vrsti tereta; 

7. vrste tereta i oznake tereta koje se na njemu nalaze; 
8. stanje tereta ili omota prema spoljnjem izgledu; 
9. odredbe o vozarini; 
10. mesto i dan ukrcaja tereta i izdavanje teretnice. 

 

Konosman mo

ž

e sadr

ž

ati i druge podatke koji su n

aj

č

ć

e vezani za uslove koji 

su ut

vr

đ

e

ni u ugovoru o plovidbenom prevozu stvari. 

Konosman mora svojer

u

č

no da potpi

š

e brodar ili njegov punomo

ć

nik. 

Uloga konosmana u privrednom poslovanju, naro

č

ito u me

đ

unarodnoj trgovini, 

od velikog je zn

a

č

aja. K

onosman, s jedne strane, prestavlja dokaz o postojanju ugovora 

iz

me

đ

u

 brodara i krcatelja robe o njenom prevozu, odnosno dokaz o tome da je brodar 

primio na prevoz robu ozn

a

č

enu na konosmanu. S druge strane, konosman, kao 

tradicionalni trgova

č

k

i papir, omogu

ć

ava prodaju robe ozn

a

č

e

ne u toj ispravi 

odgovaraju

ć

im prenosom konosmana na kupca te robe. Time se omogu

ć

ava prodaja 

robe dok se ova roba jo

š

 nalazi na putu, zn

a

č

i

 tokom plovidbe. Isto tako, konosman 

omogu

ć

ava 

da  se  roba  ozn

a

č

e

na na njemu zalo

ž

i kao obezb

e

đ

enje odr

e

đ

e

nog 

potra

ž

ivanja prema imaocu konosmana, kao u slu

č

aju kada imalac konosmana uzima 

kredit od banke, a kao zalogu daje banci konosman za od

re

đ

enu robu koju je dao na 

prevoz. 

U poslovnoj praksi postoji vi

š

e vrsta konosmana, od kojih su najva

ž

niji sled

e

ć

i: 

konosman o ukrcanoj robi, konosman o robi predatoj na ukrcaj, direktni konosman kad 
u prevozu u

č

estvuje vi

še

 prevozilaca, od kojih je prvi brodar, odnosno pomorski 

prevozilac; 

č

ist

 konosman je konosman bez ikakvih rezervi brodara u pogledu robe 

primljene na prevoz; 

n

e

č

is

t

 konosman je konosman u kome su ozn

a

č

e

ne od

re

đ

e

ne 

rezerve brodara u pogledu robe primljene na prevoz; grupni konosman je konosman 
po kome 

š

pediter otprema robu vi

še

 razli

č

itih svojih klijenata. 

Privredno pravo 

266

7. TOVARNI 

LIST 

 

 
 

Tovarni list je isprava koju izdaje prevozilac robe u 

ž

elezni

č

k

om, drumskom, 

vazdu

š

nom ili r

e

č

nom transportu. Prevozilac robe tovarnim listom potvr

đ

uje

 da je na 

osnovu zaklju

č

enog ugovora o odgovaraju

ć

em prevozu preuzeo na prevoz robu 

ozn

a

č

enu na toj ispravi. Tom ispravom se istovremeno obavezuje da tu robu preveze 

saglasno ugovoru o prevozu i predaje licu 

ovlaš

ć

enom za njen prijem. 

Tovarni list mo

ž

e da bude prenosiv ili neprenosiv, u zavisnosti od toga da li ga 

imalac m

e preneti na drugo lice ili to ne mo

ž

e da u

č

ini. Neprenosiv tovarni list sl

samo kao dokaz o tome da je zaklju

č

en ugovor o odgovaraju

ć

em prevozu i dokaz o 

sadr

ž

ini tog ugovora, odnosno o ugovorenim uslovima prevoza. Zato, neprenosivi 

tovarni list nije hartija od vrednosti. 

M

e

đ

utim, prenosivi tovarni list je hartija od vrednosti. To zn

a

č

da se na 

prenosivi  tovarni  list  primenjuju  odgovaraju

ć

a  pravila  o  hartijama  od  vrednosti. 

Sadr

ž

ina tovarnog lista zavisi od vrste prevoza kojim se roba transportuje. 

Sadr

ž

ina tovarnog lista u 

ž

elezni

č

k

om saobra

ć

aju ure

đ

ena je Zakonom o 

ugovorima o prevozu u 

ž

elezni

č

k

om saob

ra

ć

aj

u; u drumskom saob

ra

ć

a

ju Zakonom o 

ugovorima o prevozu u drumskom saobr

a

ć

aj

u; u vazdu

š

nom saob

ra

ć

a

ju Zakonom o 

obligacionim i osnovnim materijalno pravnim odnosima u vazdu

š

noj plovidbi i 

unut

raš

njoj plovidbi Zakonom o pomorskoj i unut

raš

njoj plovidbi. 

Tako, na primer: tovarni list u 

ž

elezni

č

k

om saobra

ć

aju ima osam sastojaka, u 

drumskom saob

ra

ć

a

ju dvanaest sastojaka i u vazdu

š

nom saob

ra

ć

a

ju 

še

st sastojaka. 

Na primer: tovarni list u 

ž

elezni

č

k

om saob

ra

ć

a

ju mora da sadr

ž

i sled

e

ć

e

 podatke ili 

elemente: 

1.  mesto i datum sastavljanja; 
2.   nazn

a

č

e

nje  uputne  stanice  koja  mora  da  odgovara  imeniku  

ž

elezni

č

k

ih 

stanica; 

3.  ime i prezime ili naziv p

ošilja

oca, njegovu adresu i potpis koji mo

ž

e da bude 

zamenjen p

e

č

atom; 

4.  nazn

a

č

enje vrste i te

ž

ine robe; 

5.  ime i prezime ili naziv p

ošilja

oca, njegovu adresu i potpis koji mo

ž

e da bude 

zamenjen p

e

č

atom; 

6. 

ž

ig otpravne stanice; 

7. podatke o prevoznim i drugim tro

š

kovima  i 

8. spisak isprava koje se prila

ž

u uz tovarni list. 

 

Sli

č

no

 sadr

ž

ini tovarnog lista u 

ž

elezni

č

k

om saobr

a

ć

aju

 i tovarni listovi u drugim 

vrstama saob

ra

ć

aja

 sadr

ž

e elemente koji su bitni za tu vrstu prevoza. 

Kod prenosivog tovarnog lista, svojstvo prenosivosti omogu

ć

uje njegovom 

imaocu raspolaganje robom ozn

a

č

e

noj u tovarnom listu. S druge strane, to zn

a

č

i

 da bi 

imalac tovarnog lista mogao da raspola

ž

e robom ozn

a

č

e

noj u tom tovarnom listu, 

morao bi da raspola

ž

e samim tovarnim listom, da ga prenosi na drugo lic

e š

to zn

a

č

i

 da 

je to prenosiva hartija od vrednosti kao tradicionalni trgova

č

k

i papir. 

Prenosivi tovarni list mo

ž

e da glasi po naredbi ili na donosioca, 

š

to sporazumno 

ut

vr

đ

u

ju prevozilac robe i njen p

ošiljalac.

 

background image

Privredno pravo 

268

9. LEGITIMACIONI 

PAPIRI 

ZNACI 

 

 
 

U   praksi   se  

č

esto  pojavljuju  pismene  isprave  i  znaci  koji  nisu  hartije  od 

vrednosti. Ove isprave nemaju inkorporaciona svojstva, pa zato nisu ni hartije od 
vrednosti.   Legitimacionim papirima i znacima 

č

esto se ustanovljava neko pravo, ili 

neka obaveza ali se to pravo i ta obaveza mogu dokazivati i ostvarivati i na drugi n

a

č

in, 

a ne samo prezentacijom isprave, odnosno znaka. 

Legitimacioni papiri 

su isprave u kojima nije ozn

a

č

en poverilac, niti iz 

legitimacionog papira ili okolnosti u kojima je izdat legitimacioni papir proizilazi da se 
m

e ustupiti drugom. Na legitimacione papire se shodno primenjuju odgovaraju

ć

odredbe o hartijama od vrednosti. Prema zakonu legitimacioni papiri su: 

ž

elezni

č

k

karte, poz

oriš

ne i druge ulaznice, bonovi i druge sli

č

ne isprave koje sadr

ž

e odr

e

đ

e

nu 

obavezu   za   njihovog   izdavaoca.   Legitimacioni   papiri   se  

č

esto   prenose   prostom 

predajom ako to nije izri

č

ito isklju

č

eno zakonom ili odgovaraju

ć

im iz

ri

č

it

im izjavama na 

ovim pismenim ispravama, kao 

š

to je to slu

č

aj kod nekih vrsta prevoznih karata kod 

kojih je dopu

š

ten prenos samo uz saglasnost prevozioca. 

Legitimacioni znaci 

se razlikuju i od hartija od vrednosti i od legitimacionih 

papira zbog razli

č

itih pravnih dejstava. Legitimacioni znaci su: garderobni ili sli

č

ni znaci, 

koji se sastoje iz komada hartije, metala ili drugog materijala, na kojima je obi

č

n

utisnut neki broj,   ili naveden broj predatih predmeta, a koji obi

č

no ne sadr

ž

i ne

š

to 

od

re

đ

eno o obavezi njihovog izdavaoca. Legitimacioni znak sl

i samo da poka

ž

e ko je 

poverilac u obligacionom odnosu prilikom 

č

ijeg nastanka su izdati. 

Izdavalac legitimacionog znaka oslob

a

đ

a

 se obaveze kad je u dobroj veri iz

vršio 

obavezu donosiocu, ali za donosioca ne va

ž

i pretpostavka da je on pravi poverilac ili da 

je 

ovlaš

ć

en zahtevati ispunjenje obaveze, te je u slu

č

aju spora du

ž

an dokazati to svoje 

svojstvo. Poverilac mo

ž

e da zahteva ispunjenje obaveze iako je izgubio legitimacioni 

znak. Naravno to se ne m

e desiti, ako se izgubi hartija od vrednosti, ona prethodno 

mora da se amortizuje, odnosno proglasi neva

že

ć

om.

 

 

 
 

 

10. KREDITNE KARTE 

 

 

 

Kreditne karte nisu hartije od vrednosti. 
Putem kreditnih karata v

rši se

 bezgotovinsko pla

ć

anje uz kratkoro

č

ni kredit, na 

osnovu  prezentacije  kreditne  karte  i  potpisivanjem  ra

č

una  koji  se  sastavlja  na 

posebnom formularu. U n

ašoj

 zemlji se posao kreditnih karata najpre razvio u oblasti 

turizma, a kasnije i u drugim oblastima ,kao 

š

to je trgovina, saob

ra

ć

aj,

 oblast 

telekomunikacija i sli

č

n

o. 

Kreditne   karte   predstavljaju,   ne   samo   jednostavnije   sredstvo   p

la

ć

anja   od 

č

ekova, nego i veoma zn

a

č

ajan

 instrument u prodajnoj politici kojom se omogu

ć

ava 

kratkoro

č

no kreditiranje pojedin

a

č

ne trgovine i potr

oša

č

a na malo. Pored banaka, sve 

č

ć

e

 kreditiraju potro

ša

č

e

 i proizvodna i trgovinska privredna dru

š

tva. Ovakav oblik 

finansiranja i kreditiranja potr

nje, zahteva nove organizacione mogu

ć

nosti kojima 

prvenstveno treba omogu

ć

iti sve ve

ć

u autonomnost potro

ša

č

a u potr

nji i zbog toga 

Privredno pravo 

269

š

to klasi

č

ni n

a

č

in 

vo

đ

enja konta ne mogu da zadovolje potrebe, naro

č

ito sa aspekta 

kontrole ukupnog iznosa odobrenog kredita jednom potro

ša

č

u. Na osnovu kreditnih 

kartica   se   trguje   sa   mese

č

nim   ob

ra

č

unom   potr

oša

č

k

og   konta.   Ovakav   n

a

č

in 

kreditiranja potro

ša

č

a javlja se i razvija poslednjih godina. 

Postoje dve osnovne vrste sistema kreditnih karti: 1. specijalne kreditne karte ili 

sistem dva u

č

esnika, 2. univerzalna kreditna karta ili sistem tri u

č

esnika. Kod specijalne 

kreditne karte postoje dva lica i to potro

ša

č

 ili imalac kreditne karte i trgovac na malo. 

Osnovni pravni odnosi kod ovog sistema kreditnih karti se uspostavljaju jedino izm

e

đ

ova dva lica. Specijalne kreditne karte n

aj

č

e

š

ć

e izdaju robne ku

ć

e, petrolejske 

kompanije, vazdu

š

ne kompanije, hotelske organizacije, turisti

č

k

e organizacije, 

telefonska dru

š

tva i sli

č

n

o. 

Kod   univerzalne   kreditne   karte   postoje   tri   osnovna   u

č

esnika:   1.   izdavalac 

kreditnih karata koji je n

aj

č

ć

e specijalizovana finansijska organizacija, 2. imalac 

kreditne karte koji je pojedin

a

č

ni potro

ša

č

, 3. ugovorna privredna dru

š

tva koja prodaju 

robu ili pr

aju usluge neposrednim potro

ša

č

ima, tj. imaocima kreditne karte. Kao 

izdavaoci univerzalnih kreditnih karata n

aj

č

ć

e se javljaju: stru

č

na udr

enja, kreditna 

odeljenja kupovnih centara, kreditni instituti i poslovne banke, dru

š

tva kreditnih karata 

koja su n

aj

č

ć

e tada ograni

č

ena za samo pojedine privredne oblasti, univerzalna 

dru

š

tva za kreditne karte. Najpoznatije i najzna

č

ajnije univerzalne kreditne karte su 

univerzalne karte Diners Club, American Express Company i Carte Blanche Corporation. 
Osnovna funkcija kreditnih karata je kreditna funkcija. 

Kreditna karta je u stvari legitimacija koja 

ovlaš

ć

u

je legitimnog imaoca te karte 

na bezgotovinsko pl

a

ć

a

nje kod ugovornih privrednih dru

š

tava koja tada ra

č

une 

nap

la

ć

u

ju od izdavaoca kreditnih karata. Kreditna karta sadr

ž

i i izjavu da obavezuju 

samo identi

č

ni potpis na kreditnoj karti i 

ra

č

unu. Kreditnom kartom se imalac, kao 

ovlaš

ć

eno lice, legitimi

še

 prema ugovornom privrednom dru

š

tvu, bez provere 

materijalnog 

ovlaš

ć

enja da se radi o ugovornom partneru izdavaocu kreditne karte koji 

je opet preuzeo ugovornu obavezu garancije pl

a

ć

a

nja prema ugovornom privrednom 

dru

š

tvu. Kreditna karta nije hartija od vrednosti, jer nema svojstva hartije od vrednosti, 

nego jedino prestavlja legitimacioni papir, koji je istovremeno i prezentacioni papir. 
Bez prezentacije kreditne karte ne mo

ž

e se ostvariti p

la

ć

a

nje bezgotovinskim putem. 

Kreditna karta tak

o

đ

nije prenosivi papir kao hartija od vrednosti. Povremeno, s 

razvojem kreditne karte, verovatno 

ć

e se ona pretvoriti, odnosno razviti u hartiju od 

vrednosti. 

background image

Privredno pravo 

271

Veselin

ovi

ć

 P. Janko 

„U

pr

avlja

č

ki menad

ž

ment, pravno regulisanje u n

em i 

uporednom pravu

“,

 Novi Sad, 2003., 

Vilus Jelena: "Predgovor Jednoobraznom trgova

č

kom zakoniku 

Sjedinjenih Ame

ri

č

kih Dr

ž

ava", Beograd, 1966., 

Š

ogorov, prof. dr Zoran Arsi

ć

, dr Veljko Vu

č

et

i

ć

 i

 dr 

Sr

đ

an

 Petrovi

ć

, Financing centar 

Novi Sad, 1996., 
Trgova

č

k

i zakon za Kraljevinu Jugoslaviju iz 1937. godine (koji nije stupio na snagu) 

Vu

č

et

i

ć

 Veljko: "Akcije kao hartije od vrednosti", Novi Sad, 1996., 

Zakon  o  agenciji  za  licenciranje  ste

č

ajnih  upravnika

,  

“Sl. 

 glasnik  

RS”, 

 br.  84/2004,

 

104/2009.

 

Zakon o akcionarskim dru

š

tvima Kraljevine Srbije 

iz 1896.

 

Zakon   o   autorskom  i   srodnim   pravima  

“Sl. 

 glasnik  

RS”, 

  br.   104/2009,   99/2011,

 

119/2012 i 29/2016 - odluka US.

 

Zakon  o  bankama,  

“Sl. 

 glasnik  

RS”, 

 br.  55/2004,  85/2005  

 dr. 

 

zakon, 

 

44/2010,

 

76/2012, 106/2012 i 14/2015.

 

Zakon o 

č

eku

“Sl. list

 FN

RJ”,

 br. 105/46, SFRJ br. 12/1965,52/1973, SRJ br. 46/1996. 

Zakon o deviznom poslovanju

, “Sl. glas

n

ik RS”,

 br. 62/2006, 31/2011 i 119/2012. 

Zakon o faktoringu

“Sl. gla

sn

ik RS”,

 br. 62/2013.

 

Zakon o finansijskom lizingu

“Sl. glas

n

ik RS”,

 br. 55/2003,61/2005 i 31/2011. 

Zakon o javnim nabavkama

“Sl. glas

n

ik RS”,

 br. 124/2012,14/2015 i 68/2015. 

Zakon o javnim preduze

ć

ima

“Sl. 

glasn

ik RS”,

 br. 15/2016.

 

Zakon o javnom bel

ni

š

tvu

“Sl. glas

n

ik RS”,

 br. 31/2011, 85/2012, 19/2013, 55/2014 - 

dr. zakon, 93/2014 - dr. zakon, 121/2014, 6/2015 i 106/2015.

 

Zakon o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama

“Sl.

 glasnik 

RS”,

 br. 88/2011 i

 

15/2016.

 

Zakon o klasifikaciji delatnosti i o registru jedinica razvrstavanja

“Sl. glas

ni

k RS”.

 

Zakon o klasifikaciji delatnosti i o registru jedinica razvrstavanja 

(

“Sl.

 glasnik 

RS”,

 br.

 

25/2000, 25/2002, 107/2005, 108/2005, 123/2007.

 

Zakon  o  

me

đ

unarodnom  prevozu  u  drumskom  saobra

ć

aju

,  

“Sl. 

 list  

SRJ” 

 60/1998,

 

5/1999, 44/1999, 74/1999, 4/2000-ispravka, Sl. glasnik RS, 101/2005, 101/2005 dr. 
zakon.

 

Zakon o menici

“Sl. list

 FN

RJ”,

 br. 104/46, 

“Sl. li

s

t SFRJ”,

 br. 16/65, 54/70 i 57/89, 

“Sl. 

list 

SRJ”,

 br. 46/96 i 

“Sl. l

ist 

SCG”, 

br. 1/2003 - Ustavna povelja.

 

Zakon  o  menici

,  

“Sl. 

 list  FN

RJ”, 

 br.  104/1946,  SFRJ  br.  16/1965,57/1989,  SRJ  br.

 

46/1996.

 

Zakon  o  Narodnoj  banci  Republike  Srbije,  

“Sl. 

 glasnik  

RS”, 

 br.  72/2003,  55/2004,

 

85/2005 - dr. zakon, 44/2010, 76/2012, 106/2012, 14/2015 i 40/2015 - odluka US.

 

Zakon o obaveznom osiguranju u saobra

ć

aju

“Sl. glas

n

ik RS”,

 br. 51/2009.

 

Zakon o obaveznom osiguranju u saobra

ć

aju

Sl. glasnik 

RS”,

 br. 51/2009, 78/2011,

 

101/2011, 93/2012 i 7/2013 - odluka US.

 

Zakon o obaveznom osiguranju u saobr

a

ć

aj

u. 

Sl. glasnik 

RS”,

 br. 51/2009, 78/2011,

 

101/2011, 93/2012 i 7/2013 - odluka US.

 

Zakon o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko pravnih odnosa u vazdu

š

nom 

saob

ra

ć

aju “Sl. glas

n

ik RS”,

 br. 87/2011 i 66/2015. 

Zakon o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko pravnog odnosa u vazdu

š

nom 

saob

ra

ć

aj

u, 

“Sl. gla

sn

ik RS”,

 br. 87/2011i 66/2015. 

Privredno pravo 

272

Zakon o obligacionim odnosima, 

S

l. list SFRJ”,

 br. 29/78, 39/1985, 45/1989- odluka 

USJ i 57/1989 i sl. list SRJ br. 31/1993 i Sl. list SCG, br 1/2003- Ustavna povelja. 
Zakon o osiguranju, 

“Sl. 

glasn

ik RS”,

 br. 139/2014. 

Zakon o patentima, 

„Služ

beni glasn

ik RS”,

 br. 99/11. 

Zakon o planiranju i izgradnji, 

“Sl. glas

n

ik RS”,

 br. 72/2009, 81/2009 - ispravka, 64/2010 

- US, 24/2011. 
Zakon o plovidbi i lukama na unutr

njim vodama 

“Sl.

 glasn

ik RS”,

 br. 73/2010, 

121/2012 i 18/2015. 
Zakon o pomorskoj plovidbi, 

“Sl. glas

n

ik RS”,

 br. 87/2011 i 18/2015

”.

 

 

Zakon o pravnoj  za

š

titi industrijskog dizajna

“Sl

u

ž

beni glasnik 

RS”,

 br. 104/2009 i

 

45/2015.

 

Zakon o preduze

ć

ima

“Sl. list

 

SRJ”

 br.29/96 sa izmenama.

 

Zakon o privatizaciji

“Sl.

 glasn

ik RS”

 br. 38/01, 18/2003, 45/2005 i 137/2007.

 

Zakon  o  privrednim  dru

š

tvima

,  

“Sl. 

 glasnik  RS

”, 

 br.  36/2011,  99/2011,  83/2014  i

 

5/2015.

 

Zakon o privrednim dru

š

tvima

“Sl. glas

n

ik RS”,

 br.125/2004.

 

Zakon o registraciji privrednih subjekata

“Sl. glas

n

ik RS”

 RS,55/2004, 61/2005.

 

Zakon o 

reš

avanju sukoba zakona

“Sl.

 list 

SFRJ”,

 br. 43/82 i 72/82 - ispr., 

“Sl.

 list 

SRJ”, 

br. 46/96 i 

“Sl.

 glasnik RS

”,

 br. 46/2006 - dr. zakon.

 

Zakon  o slobodnim zonama, 

“Sl. glas

nik R

S”,

 br. 62/2006.

 

Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju

“Sl.

 glasnik 

RS”,

 br. 36/2009, 36/2011 - dr.

 

zakon, 88/2011 i 89/2015 - dr. Zakon.

 

Zakon o stranim ulaganjima

“Sl.

 list S

RJ”

 br. 3/2002, 5/2003, i Sl. List SCG, br.1/2003- 

Ustavna povelja.

 

Zakon o t

ržiš

tu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata

“Sl. list

 ????

 

Zakon o t

ržiš

tu kapitala

, Sl. glasnik RS, br. 31/2011 i 112/2015.

 

Zakon o turizmu

, “Sl. glas

n

ik RS”,

 br. 36/2009,  sa izmenama iz 2010.

 

Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom saobra

ć

aju

“Sl.

 list 

SRJ”,

 br. 26/95 i 

“Sl.

 list

 

SCG”, 

br. 1/2003 - Ustavna povelja.

 

Zakon o ugovorima o prevozu u 

ž

elezni

č

kom saobra

ć

aju 

“Sl. glas

nik 

RS”,

 br. 38/2015.

 

Zakon o ulaganjima

,”Sl.

 glasn

ik RS”,

 br. 89/2015.

 

Zakon o zalo

ž

nom pravu na pokretnim stvarima upisanim u registar

“Sl.

 glasnik 

RS”,

 

br. 57/2003, 61/2005, 64/2006 i 99/2011.

 

Zakon  o  za

š

titi  topografija  poluprovodni

č

kih  proizvoda

,  

„Sl

u

ž

beni  glasnik  

RS”, 

 br.

 

55/13.

 

Zakon o 

ž

igovima

“Služ

beni glasn

ik RS”,

 br. 104/2009 i br. 10/2013.

 

Zakona  o  ste

č

aju

,  

“Sl. 

 glasnik  

RS”, 

 br.  104/2009,  99/2011,  71/2012  -  odluka  US  i

 

83/2014.

 

Zakonom o arbitra

ž

i

“Sl.

 glasn

ik RS”,

 br. 46/2006.

 

Zakonom o bezbednosti u 

ž

elezni

č

kom saobra

ć

aju

, Sl. list SRJ, br. 60/1998 i 36/1999 -

 

ispr. i 

“Sl.

 glasn

ik RS”,

 br. 101/2005 - dr. zakon.

 

Zakonom o prevozu u drumskom saobra

ć

aju

“Sl. glas

n

ik RS”

 46/1995, 66/2001,

 

91/2005, 62/2006.,

 

Zakonom o unutra

š

njoj plovidbi

“Sl. glas

n

ik RS”

 101/2005.

 

Zakonom o 

ž

eleznici

“Sl.

 glasn

ik RS”

 /2011.

 

Zakon o zigovima, 51.  Glasnik RS, br. 104/2009.,  10/2013. 

background image

Privredno pravo 

274

CIP - Каталогизација у публикацији 
Библиотека Матице српске, Нови Сад 

347.7(075.8) 

ВЕСЕЛИНОВИЋ, Јанко П. 
        Privredno pravo / Janko P. Veselinović. - Novi Sad : Poljoprivredni fakultet, 
2018 (Beograd : 3D+). - 272 str. ; 30 cm. - (Edicija Osnovni udžbenik) 

Tiraž 20. - Bibliografija. 

ISBN 978-86-7520-227-1 

a) Привредно право 
COBISS.SR-ID 323539207 

1954

Prof. dr Zoran Njegovan

1954

Pr

of

. dr

 Zor

an

 Njeg

ov

an

1

PRINCIPI EKONOMIJE

PRINCIPI EK

ONOMIJE

Želiš da pročitaš svih 278 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti