Sadržaj:

1. Uvod u privredno pravo

2. Pojam i regulativa ugovora u privredi

3. Specifičnosti ugovora u privredi

4. Ugovori o prevozu

5. Ugovori o prevozu robe

6. Ugovor o železničkom prevozu robe

7. Ugovor o drumskom prevozu robe

8. Ugovor o vazdušnom prevozu robe

9. Ugovor o prevozu robe brodom

10.Ugovori o prevozu putnika

11.Rezime

12.Literatura 

Seminarski rad iz Privrednog prava :  Ugovori o prevozu robe

1. 

UVOD U PRIVREDNO PRAVO

     Istorija ljudskog roda i težnje za stvaranje privrednog prava se poklapaju. Na 
tom putu stvarane su razne teorije o pravu i državi, čija dva pola čine prirodno 
pravo i pozitivno pravo. Otuda i globalna podela na prirodnopravne teorije i 
pravni pozitivizam. U okviru ovog drugog razvile su se brojne teorije koje pravo 
i   državu   osvetljavaju   iz   raznih   oglova,   pravnog,   istorijskog,   sociološkog, 
filozofskog, pravednog ( pravičnog ) itd. 
     

2. 

POJAM I REGULATIVA UGOVORA U PRIVREDI

     
     

Privredno pravo se razlikuje od građanskog prava po svojim specifičnostima 

u   dva   pravca:   ili   je   neki   institut   građanskog   prava   pretrpeo   modifikaciju   u 
privrednom pravu ili, privredno pravo poznaje specifične institute, nepoznate 
građanskom pravu.. Građansko pravo, stoga, čini celinu sa privrednim pravom, 
bez   obzira na to na koji su način jedno i drugo pravo regulisani,a mogu biti 
regulisani ili jedinstvenim propisima ili je u zakonodavstvu usvojen dualitet 
propisa, što podrazumeva posebne propise za privredno pravo.
         U ovakvim odnosima građanskog i privrednog prava treba posmatrati 
poziciju ugovora u privredi. Postoje ugovori koji su po svojoj pravnoj sadržini 
tipično   građanski,   kao   što   su   ugovori   naslednog   i   porodičnog   prava   (   npr. 
Predbračni ugovor, ugovor o doživotnom izdržavanju ). Sa druge strane to se 
isto   može   reći   za   pojedince   tipično   privredne   ugovore   (   npr.   Ugovor   o 
proizvodnoj kooperaciji dva preduzeća ). Međutim, veliki je broj zajedničkih 
ugovora, koje možemo svrstati u građanske ili u privredne prvenstveno po 
kriterijumu subjekata koji ih zaključuju, tj. Fizička ili pravna lica.
         Ugovori u privredi su ugovori koje preduzeća i druga pravna lica koja 
obavljaju privrednu delatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu 
registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu delatnost, zaključuju među 
sobom u obavljanju delatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog ili su u vezi 
sa tim delatnostima.
     Navedena zakonska definicija pokazuje da je u našem pravu pojam ugovora 
u privredi određen istovremeno i prema subjektivnom i prema objaktivnom 
kriterijumu. 

background image

Seminarski rad iz Privrednog prava :  Ugovori o prevozu robe

privrednog ( trgovinskog ) prometa. Ipak, kod složenijih i dugotrajnijih ugovora 
iz ove kategorije, zakon propisuje obaveznu pismenu formu.
         Kod  ugovora   u  privredi  karakteristicna  je   opšta  ponuda,   upućena  ne-
određenom broju lica. Opšta ( generalna ) ponuda je specifičnog privrednog 
prava, koja predstavlja izuzetak od pravila da ponudu treba uputiti određenom 
licu.   Opšta   ponuda   ima   različite   pojavne   oblike.   Između   ostalog,   ona   se 
ispoljava u formi opštih uslova poslovanja.
     Prema opštem pravilu građanskog ( obligacionog ) prava, ćutanje ponuđenog 
ne   znači   prihvatanje   ponude.   Izuzeci   od   ovog   pravila   karakteristični   su   za 
privredno pravo. Kod ugovora u privredi ima slučajeva kada se ugovor smatra 
zaključenim i u slučaju neizjašnjavanja (ćutanja) ponuđenog na datu ponudu.
       Kod ugovora u privredi primenjuju se sva sredstva obezbeđenja poznata u 
građanskom   (   obligacionom   i   stvarnom   )   pravu   (   ugovorna   kazna,   kaucija, 
avans, kapara, odustanica, penali, jemstvo, zaloga, pravo pridržaja, menica, 
bankarska garancija). Određene specifičnosti kod ugovora o privredi postoje 
kod zaloga i jemstva.
     Ugovor o zajmu može biti teretni ( sa kamatom ) i dobročini ( bez kamate ). 
To je opšte pravilo obligacionog prava kod ugovora o zajmu. Međutim, kod 
ugovora o zajmu u privredi postoji specifičnost utoliko što oni ne mogu biti 
besteretni ( bez kamate ), što je u skladu sa načelom teretnosti ugovora u 
privredi. Zakon sadrži predpostavku kamate kod ugovora u privredi u odredbi 
člana 558. stava 2. ZOO: u ugovorima u privredi zajmoprimac duguje kamatu i 
kad ona nije dogorena.
     Institut prekomernog oštećenja i poništaja ugovora zbog njega, po pravilu, 
nisu relevantni kod ugovora u privredi. Ovo zbog toga što se privredni subjekti 
profesionalno bave trgovinom, pružanje usluga i drugim oblicima privredne 
delatnosti, pa je prosto nezamislivo da oni nisu znali za pravu vrednost davanja 
u   momentu   zaključenja   ugovora.   Oni   to   moraju   znati,   u   skladu   sa   svojim 
profesionalnim   dužnostima   i   primenom   standarda   pažnje   dobrog   oštećenja 
ostaje samo u domenu spekulacija, izvan poslovne realnosti.
         Osim uobičajenih dokaznih sredstava ( fakture, svedoci i slično ), kod 
ugovora u privredi postoji široka mogućnost korišćenja specifičnih dokaznih 
sredstava u sporu ( poslovne knjige, izvodi, izveštaji, poslovna korespodencija ).
      Rokovi zastarelosti i rokovi za sticanje prigovora kod ugovora u privredi su 
kraći od rokova utvrđenih za građanskopravne ugovore.
         Mnoge karakteristike ugovora u privredi uslovile su postojanje specija-
lizovanih privrednih ( trgovinskih ) sudova za rešavanje odnosa koji iz njih pro-
ističu.   Osim   toga,   privredne   sporove     rešavaju   specijalizovane   institucije 
( spoljnotrgovinska arbitraža i stalni izabrani sudovi ). 

Seminarski rad iz Privrednog prava :  Ugovori o prevozu robe

     Opšte je pravilo da se ugovori mogu zaključiti samo od strane ovlašćenih lica. 
Međutim , kod ugovora u privredi postoji izuzetak. Kod ugovora u privredi 
pismena ponuda obavezuje ponudioca i kad nju nije potpisalo ovlašćeno lice, 
ako   su   ispunjeni   određeni   uslovi.   Ovde   se   radi   o   zaključenju   ugovora   na 
poslovnom papiru ( memorandumu ). 
       Ovo pravilo je diktirano potrebom pravne sigurnosti, odnosno sigurnosti u 
pravnom ( i privrednom ) saobraćaju. Stvar je samog privrednog subjekta da 
svoje poslovanje organizuje na način u kome neovlašćena lica ne mogu ostvariti 
pristup poslovnim papirima.
         Stanovište navedenog pravila zasniva se na pretpostavci da je ponuda 
( odnosno njen prihvat ) stavljena na valjanom poslovnom papiru preduzeća, ali 
da je ona potekla od neovlašćenog lica. Drugi slučaj bi bio kada je falsifikovan 
poslovni papir nekog preduzeća. Tada se ne oe prebaciti preduzeću, šiji je 
poslovni papir falsifikovan, da nije uradilo sve što od njega zavisi da ne dođe do 
zloupotrebe.
         Za ugovore u privredi karakteristično je zaključenje putem savremenih 
sredstava   veze,   preko   telefona,   teleprintera,   telefaksa,   telegrama   i   drugih 
sistema veza , uključujući i elektronsko zaključenje ugovora, o čemu u Srbiji tek 
treba da se donesu propisi.

4. 

UGOVORI O PREVOZU

4.1

 Pojam, značaj i karakteristike

         Ugovorom o prevozu obavezuje se prevozilac da preveze na odredjeno 
mesto- neko lice ili neku stvar, a putnik, odnosno pošiljalac se obavezuje da za 
to isplati odredjenu nadoknadu u vidu vozarine. U privredi postoje više vrsta 
ugovora o prevozu, i svi su regulisani posebim zakonskim propisima.
Opšta karakteristika za sve ove ugovore je da za predmet imaju obavljanje 
transportnih usluga, tj. Odnose se bilo na prevoz stvari, na prevoz lica i da se 
kod njih kao ugovorne strane pojavljuju pored pošiljaoca i prevoznika i primalac 
robe (kada je u pitanju prevoz robe). Pošiljalac može da bude  fizičko ili pravno 
lice,   a   kod   ugovora   u   privredi   pošiljalac   je   najčešće   pravno   lice-privredni 
subjekt.
     Prevoznik (vozar) je lice koje obavlja transportnu uslugu kao svoju delatnost. 
U skladu sa  Zakonom o obligacionim odnosima, prevoznik može biti i svako lice 
koje se ugovorom obaveže da će izvršiti prevoz robe uz odredjenu nadoknadu.
Primalac je lice kojem je upućena roba.

background image

Seminarski rad iz Privrednog prava :  Ugovori o prevozu robe

         Tovarni list – Ugovarači prevoza mogu se sporazumeti da se   o pošiljci 
predatoj   na   prevoz,   sačine   tovarni   list.   U   njega   se   unose:   ime   i   adresu 
pošiljaoca,   vrsta   sadržaj   i   količina   pošiljke,   vrednost   dragocenosti,   mesto 
opredeljenja, izvor naknade za prevoz. Ovakav tovarni list mora biti potpisan od 
obe ugovorne strane i može sadržati odredbe po naredbi ili na donosioca.
Tovarni list ne predstavlja ugovor jer je on nezavisan od postojanja tovarnog 
lista.

5.1.

 Odnos pošiljaoca i prevozioca

         Pakovanje  –  

Pošiljalac je dužan da stvar upakuje kako ne bi došlo do 

oštećenja. Vozar mora ukazati na nedostatke pakovanja ukoliko ih primeti, u 
protivnom   on   odgovara   za   bilo   kkava   oštećenja   koja   bi   se   desila   usled 
nedostatak pakovanja. Prevozilac može odbiti prevoz stvari ukoliko smatra da 
će biti ugrožena sigurnost lica ili dobara ili prouzrokovana ikakva šteta. Uslučaju 
štete, za vreme dok se roba nalazi kod vozara,  odgovara vozar, a on ima pravo 
regresa naknade štete od pošiljaoca.

     Naknada za prevoz i troškovi u vezi sa prevozom –

 Pošiljalac je obavezan da 

isplati naknadu, kao i troškove. Kad u tovarnom listu nije navedeno da će 
pošiljalac platiti naknadu, podrazumeva se da će je platiti primalac.

     

   Raspolaganje pošiljkom

 

  – 

Pošiljalac ima pravo da raspolaže pošiljkom i menja 

naloge sadržane u ugovoru, tj. može naložiti prevoziocu

 

da obustavi prevoz, da 

mu pošiljku vreti, ili preda drugom vozaru ili da pošiljku uputi u drugo mesto. 
Ovo pravo rasplaganja prestaje posle prispeća pošiljke u mesto odredišta, kad 
vozar primaocu preda tovarni list.

       Pravac prevoza – 

Vozar ima obavezu da prevoz izvrši ugovorenim putem. 

Ako prevozni put nije ugovorom definisan,  onda vozar treba odabrati put koji 
odgovara   interesima   pošiljaoca.   Ukoliko   postoje   smetnje,   prevozilac   mora 
obavestiti pošiljaoca o tome, i da postupi u skladu sa dobijenim uputstvima.

         Naknada za izvršeni prevoz, u slučaju prekida prevoza  –  

ako je prevoz 

prekinut iz razloga za koji vozar ne odgovara, on ima pravo na srazmeran deo 
naknade za izvršeni prevoz, ali je obavezan da nadoknadi štetu drugoj strani 
koja bi nastala usled prekida putovanja. Prevozilac nema pravo na naknadu ako 
pošiljka propadne ili usled više sile pri prevozu.

         Postupanje kad pošiljka ne može da bude predata –

  Može se desiti da 

primalac ne bude obavešten o prispeću pošiljke, ili odbije da je primi, ili kad 
primalac odbije da isplati prevoziocu naknadu, tada je prevozilac dužan da 
obavesti pošiljaoca i da zahteva od njeg uputstva. Kad u primerenom roku 
ovlašćeno lice ne preduzme ništa sa pošiljkom, vozar ima pravo da je proda po 

Želiš da pročitaš svih 25 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti