Problem sadržaja i forme u filozofiji umetnosti
Gimnazija 9.maj
Problem sadržaja i forme u filozofiji umetnosti
Seminarski rad iz filozofije
Profesor:
Učenik:
Aleksandar Ranđelović
Uroš Marković
Niš, novembar 2016
Sadržaj:

4
Filozofija umetnosti
Sreten Petrović u svojoj knjizi kritički razmatra različite teorijske opcije,
estetičke ideje i misaone sisteme Aristotela (Ἀριστοτέλης), Kanta (Kant), Hegela
(Hegel), Šelinga (Shelling), Ničea (Nietzsche), Marksa (Marx), Gadamera
(Gadamer), Hajdegera (Heidegger), Jaspersa (Jaspers) i Teodora Adorna
(Adorno), bilo da su njihove ideje mimo autonomije umetnosti, bilo da su joj
radikalno suprotstavljene.
Umetnost više nego bilo koja druga forma u svome izrazu nosi celovitost
duhovnih osnova čoveka, negujući najvažnije njegove oslonce, saznajne,
moralne, istorijske i mitološke (Petrović 2010a: 9). Umetnost neguje čovekove
najvažnije duhovne oslonce.
Upravo umetnost, piše Sreten Petrović, svojim neprekinutim istrajavanjem
potvrđuje najrečitije prisutnu, svagdašnju potrebu za večnim trajanjem. Umetnost
obuhvata delatnosti kao što su slikarstvo, vajarstvo, muzika, književnost,
arhitektura, balet, film... U antičko vreme pojam umetnosti obuhvatao je i različite
zanatske veštine (grč. techne).
Estetika – opšta teorija umetnosti i lepote, estetika je nauka o umetnosti i
umetničkom stvaralaštvu te nauka o lepom. Mislioci i mudraci su oduvek
razmišljali o lepoti i umetnosti, ali predmet je formalno istaknut kao nezavisna
filozofska disciplina u 18. veku od strane nemačkih filozofa. Do tada su učenjaci
gledali na ovu studiju kao neodvojivu od drugih glavnih predmeta kao što su etika
u zapadnjačkoj i religija u istočnjačkoj filozofiji. Filozof Alexander Gottlieb
Baumgarten smatra da estetika znači "kritika ukusa." I pored Kantovih nastojanja
da koriguje Baumgartena, ova definicija je preživela i Baumgartenu je pripisan
izum savremenog korišćenja ove reči. Umetnost je oblik ljudskog stvaralaštva,
jedan od osnovnih oblika ljudske kulture.
5
Umetnost je obično vezana uz estetiku i kreativnost. Neki smatraju da je
umetnost ljudska duhovna potreba, analogna ljudskim fiziološkim potrebama.
Klasifikacija umetnosti na prostorne – slikarstvo, vajarstvo, arhitektura i
vremenske – književnost, muzika, pozorište
Kultura je oblik čovekovog duhovnog stvaralaštva . Kultura se odnosi na
celokupno društveno nasleđe neke grupe ljudi, to jest na naučene obrasce
mišljenja, osećanja i delovanja društva. Umetnost se definiše na različite načine i
veoma je teško naći jednu opšte prihvatljivu definiciju. Nekoliko određenja:
umetnost je delatnost koja obuhvata imaginaciju i sposobnost stvaranja estetskih
predmeta (umetničkih dela); umetnost je ispitivanje stvarnosti posredstvom čulnih
predstava; umetnost je ponovo stvaranje stvarnosti; umetnost je izražavanje
osećanja posredstvom umetničkih dela...
U svakom navedenom određenju umetnost podrazumeva stvaranje dela
koja se ne mogu naći u prirodi i koja zadovoljavaju kriterijume lepote. U antičkoj
Grčkoj osnovno svojstvo pripisivano umetnosti bilo je oponašanje (grč. mimesis)
stvarnosti. U ovakvom određenju umetnosti ključnu ulogu ima odnos između
umetničkog dela i stvarnosti. Međutim, u modernim određenjima odnos prema
samoj stvarnosti gubi na značaju i sve se više naglašava odnos između stvaraoca
i primaoca umetničkog dela. Sve je slobodnije određenje umetničkog dela i
stvaralačkog čina.
I umetnost i filozofija u sebi sadrže stvaralačke elemente. Takođe se može
uočiti da je ideja napretka u pogledu stvaranja umetničkih ili filozofskih dela
slična. Za razliku od nauke ili tehnike, u kojima se može nedvosmisleno govoriti
o istorijskom napretku, ne bi se moglo reći da Mikelanđelove skulpture
predstavljaju napredak u odnosu na Fidijine, ili da Kantova filozofija predstavlja
napredak u odnosu na Platonovu. Ali, za razliku od filozofije, za koju se najčešće
kaže da je odlikuje racionalnost, umetnost naglašava iracionalnost umetničkog
doživljaja.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti