Univerzitet u Tuzli
Medicinski fakultet
Opći studij medicine
PREDMET: SOCIJALNA MEDICINA
SEMINARSKI RAD
Problemi u adolescentnoj dobi
Mentor: Prof.dr. Maida Mulić Studenti:
Čikić Amil
Huseinbašić Denis
Prtljagović Arnela
Ramić Irma
Umihanić Amila
depresivna stanja (uključujući samoubilaštvo) i poremećaje ponašanja (uključujući
zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, nasilno i delinkventno ponašanje i poremećaje ishrane).
Problemi reproduktivnog zdravlja
Mladi ljudi predstavljaju kategoriju stanovništva s posebnim faktorima rizika za nastanak
oštećenja reproduktivnog zdravlja. Prema rezultatima brojnih studija, učestalost seksualne
aktivnosti među mladima u BiH je u porastu. Prema procjenama, tokom svake kalendarske
godine dogodi se oko 50 trudnoća na 1000 djevojaka uzrasta 15 do 19 godina. Veličinu ovog
zdravstvenog i psihosocijalnog problema u BiH ilustrira podatak da se u istoj dobnoj grupi
godišnje dogodi sedam trudnoća u Holandiji, a 28 u Velikoj Britaniji, zemlji koja ima najlošije
pokazatelje zdravstvenog stanja populacije adolescenata u Zapadnoj Evropi. Na osnovu
rezultata manjih istraživanja dubinskog tipa procjenjuje se da je broj evidentiranih namjernih
pobačaja znatno manji od stvarnog, uprkos postojanju obaveze prijavljivanja ovih intervencija
i vođenju zdravstvene statistike. Procjenjuje se da svake godine iskustvo s ovom vrstom
medicinskog postupka ima šest do sedam hiljada djevojaka adolescentnog uzrasta, a poznato
je da namjerni prekid trudnoće kod mladih predstavlja značajan prediktor za nastanak
spontanih pobačaja i prijevremenih porođaja, odnosno za razvoj neplodnosti u kasnijem
životnom dobu.
Bolesti ovisnosti
Bolesti ovisnosti imaju hroničan tok i dovode do teških poremećaja psihičkog i tjelesnog
zdravlja mladih, odnosno ugrožavaju ili zaustavljaju njihov normalan psiho-fizički razvoj.
Izrazito je ugrožena i njihova socijalna pozicija i pozicija njihovih porodica, a samim tim i
sigurnost društva. Podaci vezani za zloupotrebu droga, odnosno psihoaktivnih supstanci (PAS)
i bolesti zavisnosti u BiH su nepotpuni, mada dosadašnja istraživanja i ankete, iako nisu
metodološki ujednačena, ukazuju na porast procenta korisnika psihoaktivnih supstanci među
mladima te sve veću učestalost korištenja više psihoaktivnih supstanci zajedno, a sve je niža
dobna granica kad je u pitanju prvi kontakt s psihoaktivnim supstancama.
Zlostavljanje i zanemarivanje
Zlostavljanje i zanemarivanje, koje je postalo socijalno vidljivije, predstavlja veliki društveni
problem koji pogađa kako mlade u porodicama tako i mlade u ustanovama za djecu lišenu
roditeljskog staranja i mlade u ranjivim grupama. U javnosti nije dovoljno razvijena svijest o
pitanju nasilja u porodici, jer su u BiH još uvijek duboko usađene predstave o privatnosti
4
porodičnog života.
Povrede
Povrede mladih najčešće se dešavaju u saobraćaju, a posljedice su nepoštovanja saobraćajnih
propisa. Također se povrede dešavaju i u školi, kući, na sportskim terenima, na mjestima
okupljanja mladih, gdje često izostaje adekvatno pružena prva pomoć. Sve su češće povrede
usljed fizičkog zlostavljanja mladih, kako u porodici tako i u školi i na ulici.
Fizička neaktivnost
Fizička neaktivnost mladih može utjecati na nepravilan razvoj tijela te nastajanje određenih
deformiteta i bolesti. Mladi u BiH suočeni su s neodgovarajućim otežanim uvjetima za
bavljenje sportom ili nekim drugim vidom fizičke aktivnosti, i to u smislu da ne postoje
adekvatni tereni i igrališta, a i postojeći često nisu sigurni. Također, bavljenje određenim
sportom, posebno ukoliko je riječ o profesionalnom bavljenju sportom, često podrazumijeva
velika novčana ulaganja.
Nepravilna ishrana
Nepravilna ishrana predstavlja neuravnoteženo ili nedovoljno uzimanje hrane, a njene direktne
posljedice su poremećaj rasta i razvoja te pojava bolesti. Iako je izbor hrane individualan i
zavisi od fizioloških potreba organizma, utjecaj sredine i želja za privlačnim izgledom često
dovode do nepravilne ishrane i posljedica koje se usljed toga javljaju. Neposjedovanje kulture
ishrane, što podrazumijeva nepoznavanje ove oblasti i pogrešne navike („brza hrana“, instant
napici i sl.), često se negativno odražava na zdravstveno stanje mladih.
Među najvažnijim faktorima iz okruženja koji utječu na razvoj i zdravlje mladih jesu:
poremećaj ili pad sistema vrijednosti koji otežava strukturiranje identiteta mladih;
problemi u školstvu;
porast šovinističkih ispada;
problem zapošljavanja mladih;
siromaštvo;
nedovoljna upućenost roditelja u stvarne potrebe njihove djece;
otuđivanje članova porodice, nedostatak komunikacije, raspad porodice;
ljekari nemaju dovoljno vremena za preventivni rad.
5
Prediktivnost za nastajanje ozbiljnih poremećaja na starijem uzrastu
Različite oblike poremećaja ponašanja povezuje zajednička etiologija kao i tendencija da se javljaju
udruženo. Zapravo, u pitanju je proces čiji je početak neevidentan i teško prepoznatljiv.
3.2. Kada i kako počinju?
Sam razvoj poremećaja u ponašanju neminovno obuhvata udruženo delovanje brojnih rizičnih faktora
koji su sadržani u lokalnoj zajednici, porodičnoj sredini, školskom okruženju, vršnjačkim odnosima i
individualnim karakteristikama pojedinca. Opšte je poznato da se razvijaju postupno, najpre od
blagih, manje primetnih prema težim, uočljivijim i opasnijim poremećajima. Obično se prvo počinju
javljati kod kuće, u porodici, šireći se dalje na školu, susedstvo, društvo vršnjaka, lokalnu zajednicu i
širi društveni kontekst.
Djeca i mladi sa poremećajima u ponašanju, često kod osoba sa kojima dolaze u kontakt, izazivaju
veoma „negativne“ emocionalne reakcije. Važno je istaći da ih roditelji, staratelji, nastavnici opisuju
kao sklone kršenju pravila i neuvažavanju autoriteta nazivajući ih „nevaspitanim“, „bezobraznim“ ili
„nemogućim“ zbog čega ona često bivaju izolovana.Iz svega navedenog se može zaključiti da su
reakcije društva na ovaj problem uglavnom neadekvatene i zakašnjele.
3.3. Identifikacija poremećaja u ponašanju
Mlada osoba s poremećajima u ponašanju vrlo rijetko ili gotovo nikada sama ne traži pomoć,
već je najčešće okolina ta koja smatra njegovo ponašanje krajnje bezobzirnim i
nekontrolisanim
To uzrokuje kod stručnjaka veliku poteškoću prilikom dijagnostikovanja zbog nesaradnje dece
i velikih otpora koje pružaju kako u komunikaciji tako i u metodama tretmana
Dijagnozu poremećaja u ponašanju postavlja tim stručnjaka koji se sastoji od specijalnog
pedagoga, psihijatra, psihologa i socijalnog radnika
Vrlo je važno posmatrati dete u svim aspektima života jer je nekada problem ograničen na
određenu sredinu i samo u njoj egzistira (npr. škola ili porodica)
Muški pol je rizičniji za pojavu poremećaja u ponašanju a odnos je 1:4
Istraživanja su pokazala kako 40 – 50 % dece s poremećajima u ponašanju završi s
7
