Proces komuniciranja
Visoka medicinska i poslovno-tehnološka škola
strukovnih studija
Seminarski rad:
Etika i komunikacija
Tema:
Proces komuniciranja
Studenti: Profesor:
Šabac, 2017
Sadržaj:
1.KOMUNIKACIJA I KOMUNICIRANJE..................................................................
1

1.KOMUNIKACIJA I KOMUNICIRANJE
Komunikacija (
lat. communicatio
) predstavlja čin prenošenja informacije od pojave do
pojave, osobe do osobe i od mesta do mesta. Komunikacija je važna aktivnost koju čak i nesvesno
sprovodimo u svakom trenutku našeg svakodnevnog života. Često nismo ni svesni da kao individue,
komuniciramo sa određenom pojavom ili sa više njih u isto vreme. Kvalitetna komunikacija je
neophodna za uspeh u svakom segmentu društvenog života i osnova je svih međuljudskih odnosa.
Komunikacijom svaki pojedinac utiče na svog sagovornika. Od komunikacije zavisi formiranje
povoljnih ili nepovoljnih utisaka o osobi sa kojom komuniciramo. Nedostatak komunikacionih
veština je često uzrok brojnih nesporazuma između različitih subjekata, jer se komunikacija često
svodi na nivo razmene pitanja i odgovora. Komunikacija je često jednostrana, autoritarna, površna,
ali je prati i niz drugih negativnih konotacija. Komunikacija nije talenat, ona se ne nasleđuje, već se
uči, vežba i unapređuje. Prenos informacija kao najčešći oblik savremene komunikacije, može se,
kako u istoriji, tako i danas odvijati: u prostoru, pri čemu je potrebno maksimalno smanjiti vreme
potrebno za prenos određene informacije i u vremenu, o čemu svedoče trajni zapisi. Iako ima dugu
istoriju, praktično od postanka sveta, savremena komunikacija se ostvaruje na tri osnovna načina:
1. Govornim metodama koje koriste živu reč;
2. U pisanoj formi, koja koristi znakove i simbole, kao što su na primer slova alfabeta (što
predstavlja grafičke komunikacije);
3. Vizuelnim efektima, gde se takođe koriste znakovi i simboli, koji su osmišljeni kao
pridruživanje jedne ili više reči posmatranom objektu.
Poruke koje se šalju putem komuniciranja, mogu imati različite namene u zavisnosti od potreba
individue ili organizacije, koja komunicira. Ove poruke se koriste da informišu, upitaju, stimulišu,
podstaknu, nagovore, utiču, pruže znanje ili da zabave. Stoga način na koji se ostvaruje
komunikacija – kreiranje i slanje poruke, najčešće zavisi od nekoliko glavnih činilaca:
Situacije
Prirode (sadržaja) poruke
Broja ljudi kojima je poruka namenjena, što je posebno značajno
Komuniciranje postoji u svim fazama procesa menadžmenta, ali najveći značaj ima za vođenje. Jer,
vođenje se realizuje u grupama, u vezi sa grupama i između grupa. Naime, komuniciranjem se
postiže ujedinjavanje organizovanih aktivnosti, pri čemu je informacija njen osnovni element. Zato
se kaže da komuniciranje predstavlja prenos informacija od pošiljaoca ka primaocu, uz uslov da
primalac razume informaciju. Ovako shvaćeno, komuniciranje ima ulogu sredstva modifikovanja
https://sr.wikipedia.org/sr-el/Komunikacija
http://www.mojrad.net/pregled_teksta.php?id=6635LScCNBSwgai6LsE5dgnVLScCNBSwgai6LsE5dgnV
3
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti