UNIVERZITET U TRAVNIKU

EKONOMSKI FAKULTET

PROCES ODLUČIVANJA KRAJNJIH 

POTROŠAČA O KUPOVINI 

                                            SEMINARSKI RAD

Predmet: Ponašanje potrošača                              Student: 

Mentor:                                                             Broj indexa: 

Travnik, april 2009.godine

Proces odlučivanja krajnjih potrošača o kupovini

                                                        

Seminarski rad

SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................ 2

1.

 

FAZE U PROCESU ODLUČIVANJA O KUPOVINI...................... 3

    1.1.  Prepoznavanje problema ............................................................. 4

    1.2. Traženje informacija ..................................................................... 4

    1.3. Procjena alternativa ...................................................................... 6
           

PRIMJER 1. Ponašanje krajnjih potrošača u praksi

             Procjena alternativa u procesu odlučivanja potrošača o kupovini ............. 

7

    1.4. Odluka o kupovini ......................................................................... 8 

    1.5. Ponašanje poslije kupovine ..........................................................10
           

PRIMJER 2. Ponašanje krajnjih potrošača u praksi

             Lojalnost određenoj marki proizvoda .......................................................   

11

2.ULOGE U PROCESU KUPOVINE ..................................................  12

3.TIPOVI PONAŠANJA KRAJNJIH POTROŠAČA 

   U KUPOVINI ....................................................................................... 13

ZAKLJUČAK ......................................................................................... 16

LITERATURA ........................................................................................ 17

Univerzitet u Travniku                                       

1                                         

Ekonomski fakultet

background image

Proces odlučivanja krajnjih potrošača o kupovini

                                                        

Seminarski rad

1. FAZE U PROCESU ODLUČIVANJA O KUPOVINI

Organizacije   istražuju   proces   odlučivanja   o   kupovini   određene   kategorije 

proizvoda. One ispituju potrošače kada su se prvi put upoznali sa određenom vrstom i 

markama proizvoda, kakva su njihova uvjerenja o marki, koliko su vezani za određeni 

proizvod, kako donose odluku o izboru marke i koliko su zadovoljni poslije kupovine.

Marketing   eksperti   mogu   da   saznaju   o   etapama   procesa   kupovine   određenih 

proizvoda koristeći nekoliko metoda. Oni mogu da misle o tome kako bi sami reagovali 

(

introspektivna metoda

). Mogu da intervjuišu mali broj doskorašnjih kupaca, pitajući 

ih   za   događaje   koji   su   ih   doveli   do   kupovine   (

retrospektivna   metoda

).   Mogu   da 

pronađu potrošače koji planiraju da kupe proizvod i da ih pitaju kako bi oni ostvarili 

proces kupovine (

prospektivna metoda

) ili mogu da pitaju potrošače da opišu idealan 

način da se kupi proizvod (

preskriptivna metoda

). Svaka metoda rezultira opisom 

postupaka u procesu odlučivanja potrošača.

Slika 4.1. prikazuje 

fazni model tipičnog procesa kupovine

Potrošač prolazi kroz 

pet faza

1. prepoznavanje problema, 

2. traženje informacija, 

3. procjena alternativa, 

4. odluka o kupovini i 

5. ponašanje poslije kupovine. 

Proces kupovine počinje znatno ranije prije stvarne kupovine, a posljedice traju dugo 

nakon kupovine. Slika 1.1. prikazuje da potrošač postepeno prolazi kroz pet faza u 

kupovini proizvoda. Ali, to nije uvijek slučaj jer potrošači mogu da zaobiđu ili da 

promijene redoslijed nekih faza.

Osoba   koja   kupuje   svoju   uobičajenu   marku   paste   za   zube   ide   direktno   od 

potrebe za pastom do odluke o kupovini, zaobilazeći traženje informacija i procjenu.

Slika 1.1. Model petofaznog procesa odlučivanja o kupovini

Univerzitet u Travniku                                       

3                                         

Ekonomski fakultet

Proces odlučivanja krajnjih potrošača o kupovini

                                                        

Seminarski rad

1.1. Prepoznavanje problema

Proces kupovine počinje kada  

kupac prepozna problem ili potrebu

. Potreba 

može da bude izazvana 

unutrašnjim i spoljašnjim stimulansima

. U prvom slučaju, jedna 

od potreba osobe – glad, žeđ i sl. raste do određenog nivoa i postaje podsticaj. U 

drugom slučaju, potreba je podstaknuta spoljašnjim stimulansima. Osoba prolazi pored 

pekare i vidi svježe ispečen hljeb, što stimuliše glad te osobe; divi se novom automobilu 

komšije; gleda na televiziji spot za odmor na Vlašiću, ili čita u časopisu oglas za novi 

računar.

Marketing   eksperti   treba   da   identifikuju   okolnosti   koje   podstiču   određenu 

potrebu. Prikupljanjem informacija od većeg broja potrošača, marketing eksperti mogu 

da   identifikuju   najčešće   stimulanse   koji   podstiču   zainteresovanost   za   određenu 

kategoriju   proizvoda.   Mogu   da   razviju   marketing   strategije   koje   će   izazvati   interes 

potrošača.

1.2. Traženje informacija

Zainteresovani potrošač može istraživati da bi došao do informacije. Razlikuju 

se   dva   nivoa   traženja   informacija.   Stanje   umjerenog   istraživanja   se   zove  

povećana 

pažnja

.   Na   ovom   stepenu,   osoba   jednostavno   postaje   osjetljivija   na   informacije   o 

proizvodu. Na sljedećem nivou, osoba može da sprovede 

aktivno traženje informacija 

– tražeći materijal za čitanje, telefonirajući prijateljima, posjećivanjem prodavnica – da 

sazna o proizvodu.

Od ključnog interesa za marketing eksperta su glavni izvori informacija kojima će se 

potrošač   obratiti,   kao   i   odgovarajući   uticaj   svake   informacije   na   kasniju   odluku   o 

kupovini. 

Izvori informacija 

za potrošača dijele se u 

četiri grupe: 

1. lični izvori 

– porodica, prijatelji, komšije i poznanici; 

2. komercijalni – poslovni izvori 

– oglašavanje, prodajno osoblje, trgovci, ambalaža, 

    izlaganje proizvoda; 

3. javni izvori 

– mediji, organizacije potrošača i 

4. eksperimentalni izvori 

– ispitivanje i korišćenje proizvoda. 

Relativni uticaj navedenih izvora informacija varira u odnosu na vrstu proizvoda 

i   karakteristike   potrošača.   Uopšteno   govoreći,   potrošač   prima  

najviše   informacija  

Univerzitet u Travniku                                       

4                                         

Ekonomski fakultet

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti