Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Odsjek: Pedagogija – psihologija
Predmet: Psihologija rada I
SEMINARSKI RAD
PROCES PRILAGOĐAVANJA RADA ČOVJEKU
Prof.dr.sc. Elvis Vardo
Asistent: Alisa Kišić Student: Samra Čamdžić
Tuzla, decembar 2015.godine
Summary
This paper deals with the topic of processes and procedures for adapting the work to man, to his
abilitites and his needs as well. Through the paper we will become familiar with the concept of
ergonomics, which actually represents the connectivity and adapting the work to man, the
emergence and development of the basic definitions and concepts of ergonomics as well.
In order to fully understand the importance of ergonomics and adaptation of work to man, one
example of a complete working environment is presented and the ways in which to provide all
the needs of people to work, as well as the consequences in case of non-compliance with the
ergonomic rules and norms.
Keywords: ergonomics, adaptation, working environment.
1
Uvod
Čovjek je od svojih prvih dana shvatio da je svojom aktivnošću, tačnije rečeno svojim radom
imao mogućnost osigurati sebi opstanak i život u cjelosti. Čak od prvih ljudi na ovome svijetu,
prema nekim teorijama koje govore o pećinskom čovjeku i njegovom razvijanju, rad je bio
sastavni dio života. Tako su jedni išli u lov, dok su drugi pripremali jelo, pravili mjesto za život.
Iz ovoga je veoma lako razumjeti da je čak i tada čovjek uvidio da nisu svi ljudi dobri za svaki
posao i da svaki pojedinac ima bolje sposobnosti i vještine u odreĎenim poljima od drugih.
Danas, nakon mnogo mnogo godina, rad je i dalje ostao osnovni faktor preživljavanja i
osiguravanja uslova za život. Naravno, tokom historije, mijenjala su se zanimanje, potrebe
društva, odnos radnika, sposobnosti radnika, pomoćna sredstva u radu i slično, ali u suštini
osnovno je ostalo isto: rad je jedna od osnovnih djelatnosti odraslog čovjeka putem kojega on,
koristeći svoja znanja, vještine ili snagu, osigurava sebi egzistenciju i sam život.
Bitno je istaći da danas živimo u svijetu koji mnogo pažnje posvećuje samim radnicima i
njihovim potrebama i mogućnostima, kao i njihovim pravima i sposobnostima, što nije bio slučaj
ranije. Prije mnogo godina poslodavac nije imao nikakve namjere da upoznaje svoje uposlenike,
da zna bilo šta o njihovom životu, najbitnija je bila učinkovitost i dobit samog preduzeća.
Ali kada se, nakon mnogih istraživanja dokazalo da upoznavanje radnika, briga o njima i
pružanje poštovanja i podrške, ustvari ima pozitivan ishod na učinkovitost i dobit, stvari su se
počele mijenjati.
Naravno, ovakvoj promjeni su pridonjele i mnoge humanističke teorije koje su zagovarale
osnovna prava radnika i ljudski odnos prije svega unutar radne organizacije.
Na kraju krajeva, razvila se i ergonomija.
U literaturi susrećemo uglavnom dvije tačke gledišta o ergonomiji koje jedva mogu biti
prihvaćene bez prigovora. Jedni autori zastupaju mišljenje da ergonomija nije znanost, nego je
riječ samo o “sintetičkoj discipline” , odnosno o tehnologiji veze (komunikacije) u sustavu
čovjek – stroj.
