Proces strateškog menadžmenta
Sadržaj
Proces strateškog menadžmenta
Uvod
Strategija kao izraz je nastala u Atini oko 500 god pre Hrista. Reč je nastala iz dve reči
stratos
(vojska) i
agein
(voditi) pa tako reč
strategos
u prenesenom značenju znači
uspešnost vodjenja
vojske.
Strateški menadžment je nastao kao posledica činjenice da se u drugom delu 20 veka nije
više mogao ignorisati sve veći uticaj eksternog okruženja u procesu donošenja dugoročnih odluka.
Posle drugog svetskog rata velika preduzeća su postala svesna potrebe za novim oblikom
menadžmenta koji je nazvan
strateški menadžment.
Velike kompanije su u tom periodu shvatile
značaj strateškog menadžmenta i pokrenule velika ulaganja u istraživanje nastavnih planova.
Jedna od ključnih promena nastala je 70-tih god kad su se povezali predmeti „dugoročno
planiranje“, „menadžment novih poslova“, „ planiranje i programiranje“ i „poslovna politika“ pa je
došlo do promene imena u strateški menadžment.
Strategija se shvata kao odluka kojom se daje pravac rasta i razvoja na domaćem i
medjunarodnom tržištu. Strategija zahteva promenu organizacione strukture. Svrha strategije je
izbor poslovne delatnosti, alokacije resursa i stvaranje održive konkurentske prednosti.
U cilju da se bliže upoznamo sa strategijskim menadžmentom bitno je pomenuti nekoliko
njegovih karakteristika:
To je proces kojim se jedna grupa ljudi usmerava i koordinira aktivnost drugih ljudi
na ostvarivanju zajedničkih ciljeva
Tim procesom se sa i preko ljudi sa efikasnom upotrebom drugih ograničenih resursa
nastoje efektivno ostvariti ciljevi preduzeća u dinamičnoj poslovnoj sredini.
To se vrši kroz faze planiranja, organizovanja, vodjenja i kontrole kojima se određuju
ciljevi, politike, strategije i pojedinačni planovi.
Janošević S.,Đuričin D.,Todorović J.,
Strategijski menadžment,
Ekonomski fakultet, Beograd, 2003
2

Proces strateškog menadžmenta
Strateški menadžment je poslednja faza evolucije menadžmenta. Za ovu fazu je
karakteristično korišćenje raspoloživih resursa.
Proces strateškog menadžmenta
Naglasak u procesu strateškog menadžmenta je na kvalitetu i sinhronizaciji faza koje po
načinu funkcionisanja prate sam strateški menadžment koji je po karakteru planski, sistemski i
neprekidan proces .
Glavne faze u procesu strateškog menadžmenta su:
Analiza sredine(interne i eksterne)
Usmeravanje organizacije(vizija, misija i ciljevi)
Formulisanje strategije
Implementacija strategije
Strateška kontrola
Analiza sredine
Analiza sredine
prva faza koja obuhvata analizu i predviđanja opšteg I konkurentskog
okruženja.Svaki proizvodno poslovni sistem opstaje u internom I eksternom okruženju.
Interno okruženje
preduzeća predstavlja unutrašnju strukturu preduzeća. Glavni faktori
operativne sredine ogledaju se kroz proizvodni , organizacioni, tržni kadrovski i finansijski aspekt.
Važno je naglasiti da je izvor konkurentske prednosti dobar proizvod, dobra
organizacija,savremena tehnologija I da se za identifikovanje konkurentske prednosti koristi tehnika
2,3
Popara M.,Popara J.,
Strateški menadžment,
Evropski univerzitet, Beograd, 2003
4
Proces strateškog menadžmenta
M. Portera “lanac vrednosti”. Lanac vrednosti se koristi u ikviru jedne proizvodne grane tjs.ako
treba odrediti konkurentsku prednost u okviru jedne grane proizvodnje.
“Lanac vrednosti predstavlja sistematičan način proučavanja rada organizacije na osnovu
kojeg se mogu uočiti izvori konkurentske prednosti.”
Strateški važne aktivnosti su primarne: ulazna logistika, proizvodnja, izlazna logistika,
marketing I prodaja I postprodajne usluge Aktivnosti za podršku su : infrastruktura organizacije,
upravljanje ljudskim resursima, nabavka I razvoj tehnologije.
Eksterno okruženje
čine elementi izvan preduzeća kao što su druga preduzeća, država sa
svojim regulativama, banke obrazovne institucije…Ovo okruženje ispitujemo tako što prikupljamo
informacije o događajima I njihovim odnosima. Na tri načina se može ispitivati okruženje:
Model povremenog ispitivanja
Model redovnog ispitivanja
Model neprekidnog ispitivanja
Kada se izvršila analiza utvrđeno je da je neprekidni model ispitivanja najprihvatljiviji jer ga
karakteriše neprekidno prikupljanje podataka iz okruženja I njihova obrada.
Analiza eksternog okruženja
je veoma bitno da bi se definisale pretnje koje mogu
blagovremeno da se otklone kao I šanse koje mogu da se iskoriste.Utvrđeno je da se najveći profit
ostvaruje u granama sa umerenim delovanjem konkurentskih snaga.
Pokretačke snage konkurencije u grani čine faktori:
Stanje uslova ulaska
Mogućnost supstituta proizvoda
Intezitet konkurencije
Snaga kupca
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti