Proces strateškog menadžmenta.

FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO BEOGRAD

SEMINARSKI RAD

„PROCES STRATEŠKOG MENADŽMENTA“

                                                                                                                

    Student:

:

prof: 

doc.dr. Vujičić Jelena                                                           Aleksandar Mosorka

                                                                                                     broj indeksa I 703/12,gr.16

mart, 2014.godine

1

Proces strateškog menadžmenta.

Sadržaj:

UVOD...................................................................................................................................3
1. ANALIZA SREDINE (INTERNA, EKSTERNA)..................................................................5
1.1. Analiza spoljašnjeg uticaja.............................................................................................4
1.1.1. Industrijska analiza.....................................................................................................5
1.1.2. Predviđanje okruženja................................................................................................6
1.2. Analiza unutrašnjeg okruženja.......................................................................................6
1.2.1. Ljudski resursi.............................................................................................................6
1.2.2. Organizacioni resursi..................................................................................................7
1.2.3. Prirodni resursi............................................................................................................7
2. USMERAVANJE ORGANIZACIJE – VIZIJA, MISIJA, CILJEVI........................................7
2.1. Šta je vizija?...................................................................................................................7
2.2. Šta je misija kompanije?................................................................................................9
2.2.1. Formulisanje misije.....................................................................................................9
2.3. Ciljevi organizacije.......................................................................................................10
2.3.1. Dugoročni ciljevi........................................................................................................11
2.3.2. Redosled i izbor strategije i ciljeva............................................................................11
2.3.2.1. Povezivanje sa dugoročnim ciljevima....................................................................12
3. FORMULISANJE STRATEGIJE.....................................................................................12
3.1. Koorporacijski strategijski nivo.....................................................................................13
3.1.1. Alternativne strategije................................................................................................13
3.2. Strategije poslovnih jedinica.........................................................................................14
4. IMPLEMENTACIJA 
STRATEGIJE...................................................................................14
5. STRATEGIJSKA KONTROLA.........................................................................................15
ZAKLJUČAK.......................................................................................................................17
LITERATURA......................................................................................................................18

2

background image

Proces strateškog menadžmenta.

1. ANALIZA SREDINE (INTERNA, EKSTERNA)

Menadžment je proces koji ima za osnovu razne menadžerske aktivnosti. Te aktivnosti se 
odvijaju po redosledu i u fazama koje vode određenom cilju.  Sam razvojni proces strateškog 
menadžmenta je neprekidan u svim segmentima ljudske delatnosti.

Analizom   brojnih   shvatanja   strategijskog   upravljanja   mogu   se   identifikovati   određene 

karakteristike ovog koncepta na osnovu kojih se diferencira u odnosu na ostale. Jednu od prvih 
sveobuhvatnih analiza izršio je Aker koji je analizirane karakteristike strategijskog upravljanja 
svrstao u tri grupe:

Eksterne karakteristike - U okviru njih posebno su značajne: tržišna orijentacija, 
istraživanje i razumevanje tržišta s obzirom na promene i profitni potencijal, 
razvoj adekvatnog upravljačkog informacionog sistema, empirijska istraživanja, 
karakteristike vezane za međunarodno poslovanje.

Interne karakteristike  - Proaktivno reagovanje, razvijanje više strategija koje se 
zasnivaju na većem broju ciljeva, interfunkcionalni i interdisciplinarni pristup u 
stvaranju   i   implementaciji   strategija,   stvaranje   osnova   za   efikasnu   alokaciju 
resursa čine posebnu grupu karakteristika;

Sistemske   karakteristike   -   dugoročna   orijentisanost,   stvaranje   preduzetničke 
atmosvere   koja   stimuliše   kreativnost,   razvijanje   posebne   metodologije   i 
kontinuirano donošenje različitih vrsta odluka.

Razvojem   strategijskog   upraljavljanja   iskristalisale   su   se   još   neke,   veoma   značajne, 

karakteristike   kao   što   su:   zainteresovanost   sve   većeg   broja   pojedinaca   i   grupa   za   proces 
upravljanja,   holistički   pristup   i   građenje   novih   odnosa   zasnovanih   na   učenju.   Raznovrsnost 
interesa   stvara   potencijalne   probleme   upravljanja   preduzećima.   Neuspeh   u   zadovoljavanju 
interesa različitih stejkholdera može štetiti realizaciji ciljeva. S obzirom na ograničenost izvora i 
sposobnosti   preduzeća   često   je   nemoguće   zadovoljiti   sve   interese   što     uslovljava   potrebu 
donošenja   strategijskih   odluka   o   raspoređivanju   limitiranih   resursa   na   zadovoljavanje 
prioritetnih. Proučavanjem literature iz oblasti marketinga i strategijskog menadžmenta može se 
zaključiti da se potrošači   najčešće navode kao prioritetna   grupa koju   treba zadovoljiti jer 
determinišu zadovoljavanje interesa ostalih stejkholdera. Ističe se da zahvaljujući razvoju novih 
oblika   organizacije   i   veza   između   pojedinih   subjekata,   koji   su   skrenuli   pažnju   na   potrebu 
izučavanja međuzavisnosti,  potrošači postaju ključni strategijski resurs. 

Strategijsko upravljanje sve se više povezuje sa uspešnim kompanijama koje kreiraju znanje, 

sa organizacijama koje uče. Uspešne kompanije diferenciraju se u odnosu na ostale na osnovu 
sledećih karakteristika:

1.

one identifikuju efikasnije nego konkurenti ključne faktore uspeha inherentnih u ekonomiji 
svakog poslovanja,

2.

vrše segmentaciju tržišta da bi obezbedile odlučujuću konkurentsku prednost na ciljnim 
tržištima,

3.

svoje strategije zasnivaju na merenju i analizi strategijske prednosti,

4.

u predviđanju odluka i akcija konkurenata shvataju promenu situacije u vremenu,

5.

obezbedjuju sebi veši ili različit stepen slobode nego konkurenti,

6.

u investiranju akcenat stavljaju na poslove koji obezbeđuju najpovoljniju konkurentsku 
prednost.

Uspešna   preduzeća   su     organizacije   u   kojima   sticanje   novih   znanja   nije   specijalizovana 

4

Proces strateškog menadžmenta.

aktivnost. Radi se o novom načinu ponašanja, o kontinuiranom učenju i generisanju znanja na 
svim   nivoima   u   organizaciji.   Proces   učenja   doprinosi   promeni   ponašanja   i   adekvatnog 
reagovanja.      

Upravljanje   u   uspešnim   organizacijama   zasnovano   je   na   znanju   i   stalnom   učenju,   a 

specifičnosti na osnovu kojih se one diferenciraju u odnosu na druge sadržane su prvenstveno 
u njihovoj kulturi. Kritični elementi kulture organizacije koje uče su: tržišna orijentacija, eksterno 
preduzetništvo, organska struktura, uspešno vođenje i decentralizovano strategijsko upravljanje. 
Ovi elementi su limitirajući faktori poslovnog uspeha merenog satisfakcijom potrošača, rastom 
prodaje, uspehom novih proizvoda, profitabilnošću. 

Organizacije koje uče povećavaju svoju strategijsku aktivu a jezgro njihove kompetentnosti 

čine vrednosti i norme u koje su ugrđjeni znanje i veštine, tehnički i upravljački sistemi. 

Analizu možemo podeliti u dve osnovne kategorije : spoljašnju i unutrašnju.

1.1. Analiza spoljašnjeg okruženja

Svrha   strategijskog   menadžmenta   je   da   omogući   organizaciji   da   uspešno   posluje   u 

dinamičnom   okruženju,   tj.strateški   menadžeri   moraju   identifikovati   i   analizirati   nacionalne   i 
globalne uticaje makrookruženja. Uticaji mogu biti:

Političko-zakonodavni

  uticaji   su   veoma   bitni,   jer   privredni   i   drugi   zakonski 

propisi kreiraju ukupni ambijent u kome preduzeće posluje.

Ekonomski uticaji

 su od velike važnosti za poslovanje organizacije, kao što je 

uticaj porasta ili smanjenja u celini domaćeg proizvoda, i porast ili smanjenje 
stope inflacije i vrednost monete.

Tehnološki uticaji

 uključuju značajna poboljšanja i inovacije koje predstavljaju 

šanse ili pretnje za poslovanje. Stopa promene je različita od jedne do druge 
industrije.Promene u tehnologiji utiču na poslovanje firme. 

Društveni uticaji

  uključuju tradiciju, društvene trendove i društvena poslovna 

očekivanja.   Tradicija   definiše   društvene   običaje,   koji   mogu   da   traju   čak   i 
vekovima.

Važnu ulogu odigravaju industrijska analiza i predviđanje okruženja.

1.1.1 Industrijska analiza

Profesor M.Porter sa Harvardskog Univerziteta vodeća je ličnost za industrijsku analizu, i ovaj 

pregled uticaja baziran je na njegovom radu. Porter smatra da industrijski profitni potencijal 
zavisi od 5 osnovnih konkurentskih uticaja u okviru industrije:

1.

pretnja ulaska novih industrijskih konkurenata

2.

intenzitet rivalstva između postojećih konkurenata

3.

pretnja od proizvodnih ili uslužnih substituta

4.

kupovna moć kupaca (pazarna moć)

5.

kupovna moć dobavljača

Ključ za postizanje efektivne konkurentnosti kompanije jeste da se pozicionira u industriji gde 

može na najbolji način preokrenuti ove uticaje u svoju korist ili se eventualno efektivno odbraniti. 
Konkurentnost raste kada jedna ili više organizacija u jednoj industriji nastoje da poboljšaju 
svoju  poziciju.  Ova  zbivanja  se  manifestuju  snizavanjem   cena,   uvođenjem   novih  proizvoda, 
modifikacijama i porastom usluga ili garancijama za potrošače. Konkurentnost je intenzivna u 
industrijama sa velikim brojem organizacija. Kada su proizvodi diferencirani, konkurentnost je 
manje intenzivna, zbog kupaca koji su naklonjeni i lojalni posebnim prodavcima.

5

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti