Filozofski fakultet u Rijeci
Odsjek za psihologiju
Psihologija li
č
nosti
Ak.god. 2005./2006.
PROCJENA I SAMOPROCJENA DIMENZIJA LI
Č
NOSTI
Stjepan Štajduhar
9.studenog 2005.
1
UVOD
Jedna od metoda od metoda prikupljanja podataka u psihologiji li
č
nosti su
upitnici, koji se mogu temeljiti na procjeni ili samoprocjeni ispitanika, a mogu se odnositi
na jednu dimenziju li
č
nosti (pr. upitnik ektstraverzije), ili pak mogu biti
multidimenzionalni upitnici li
č
nosti (pr. BFI).
Ljudi svakodnevno procjenjuju, a jedna od važnijih je procjena drugih ljudi i nas
samih, tj. procjena naših ili osobina li
č
nosti drugih ljudi. Na temelju procjena mi
odlu
č
ujemo kome
ć
emo vjerovati, s kime
ć
emo se družiti, a koga
ć
emo izbjegavati. Kao
važno pitanje tako se name
ć
e stupanj u kojemu te procjene mogu ili ne moraju biti to
č
ne
(Funder i Dobroth,1997).
Istraživanja (Christiansen-Szalanski i Beach, 1984; Loftus i Beach, 1982; prema
Funder i Dobroth,1997) pokazuju da su,
č
ini se, procjene koje vršimo o drugim ljudima
č
esto pogrešne. Kao glavni faktori razlika u procjenama osobina li
č
nosti drugih ljudi
name
ć
u se individualne razlike u procjenama drugih ljudi (Funder i Harris (1986; prema
Funder i Dobroth,1997) su pokazali da je socijalna procjena kompleksna kombinacija
perceptivnih i socijalnih vještina koje se manifestiraju na razli
č
ite na
č
ine), individualne
razlike osoba koje se procjenjuju (Bem i Allen(1974; prema Funder i Dobroth, 1997) su
poronašli da su se prosudbe razli
č
itih procjenjiva
č
a više poklapale kada su subjekti za
sebe rekli da su dosljedni na onim crtama li
č
nosti koje su se procjenjivale), te se, kao
tre
ć
i potencijalni moderator razlika u procjeni name
ć
e vjerojatnost da se neka obilježja
li
č
nosti mogu procjeniti to
č
nije od drugih. Tako Estes (1938; prema Funder i Dobroth,
1997) navodi kako se inhibicija-impulzivnost procjenjuje to
č
nije od objektivnost-
projektivnost.
Novija istraživanja tako
ñ
er potvr
ñ
uju da je neke crte li
č
nosti lakše procjenjivati.
One su vidljivije su od drugih, tj. manifestiraju se u vidljivom ponašaju. Rothbart i Park
(1986; prema Funder i Dobroth, 1997) navode kako su neke od dimenzija koje odre
ñ
uju
prepoznavanje osobina li
č
nosti :
▪
je li lako zamisliti specifi
č
no ponašanje koje potvr
ñ
uje ili opovrgava
odre
ñ
enu osobinu li
č
nosti
▪
koliko se
č
esto javljaju situacije koje omogu
ć
uju takva ponašanja
