UVOD
Ovim seminarskim radom se nastoji ukazati na probleme sa kojima se susrečemo svakodnevno
tjekom životnog ciklusa.Prije svega u ovom seminarskom radu treba dati odgovore na slijedeća
pitanja:
-Šta su to poremećaji raspoloženja?
-Šta je to DEPRESIJA?
-Šta je anksioznost?
-Šta je disitmija?
Na samom početku evo nekoliko definicija koje daju odgovore na gore navedena pitanja a u
razradi ovog seminarskog odgovori na postavljena pitanja će biti dosta opširniji.
-Poremećaji osnovnoga nivoa raspoloženja nazivaju se poremećaji raspoloženja. Često su praćeni
i nekim drugim promjenama u psihičkim i tjelesnim funkcijama.
-Depresija spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja . To je teško
psiho-fizičko stanje praćeno raznim nuspojavama i popratnim efektima.
-Anksioznost je normalna reakcija na stres, brigu ili prijetnju - ali kada je veoma jaka, dugotrajna,
ili nesrazmjerna u odnosu na okolnosti, postaje poznata kao anksiozni poremećaj.
- Distimija spada u skupinu poremećaja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije koju
karakterizira trajno negativan stav prema životu.
1
1.0 POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
Poremećaji osnovnoga nivoa raspoloženja nazivaju se poremećaji raspoloženja. Često su praćeni
i nekim drugim promjenama u psihičkim i tjelesnim funkcijama. Raspoloženje se može mijenjati
u dva smjera: od sniženog raspoloženja, koje nazivamo depresija, do povišenog raspoloženja,
koje nazivamo hipomanija ako se radi o težem poremećaju.
Treba odmah napomenuti da se radi o psihičkim poremećajima, a ne o malo većem veselju ili o
malo manjem raspoloženju, koji mijenjaju ponašanje, razmišljanje, tjelesno stanje i socijalno
funkcioniranje osobe.
1
Uobičajen, normalan spektar emocija (tuga, bol i radost) dio je tkanja naših svakodnevnih života,
i kao takvog treba ga razlikovati od patoloških stanja ili poremećaja raspoloženja. Tuga ili
"normalna depresija" predstavlja univerzalni humani odgovor na poraz, razočaranje ili druge
ozbiljne situacije. Tihi, neprimjetni depresivni periodi često se javljaju kao reakcija na određene
praznike ili značajne obljetnice, kao i tijekom premenstrualne faze i prvog tjedna po porodu.
Takve praznične tuge, reakcije na obljetnice, premenstrualne depresije i maternalne tuge same po
sebi ne predstavljaju bolest, no osobe s predispozicijom za poremećaj raspoloženja mogu se u
takvim uvjetima i dekompenzirati. Žalovanje predstavlja prototip za reaktivnu depresiju.
Žalovanje ne uzrokuje kliničku depresiju, osim u onih koji imaju predispoziciju za poremećaj
raspoloženja. Povišenost (radost) povezuje se s uspjehom i postignućem. Nakon takvih pozitivnih
događaja može uslijediti paradoksna depresija, vjerojatno zato što je udružena s povećanom
odgovornošću. Povišenost se smatra obranom od depresije ili negacijom boli i gubitka, kao npr.
rijetki oblik žalovanja, kada povišena hiperaktivnost u potpunosti nadomjesti očekivanu bol.
1.1 PLUS I MINUS FAZA
Poremećaji raspoloženja događaju se kada tuga ili povišenost imaju intenzitet ili vremensko
trajanje iznad očekivanoga, a osoba ne može kontrolirati takva stanja. Osim reaktivnih uzroka,
poremećaj raspoloženja može se pojaviti endogeno, tj. bez vidljivog stresa. U kliničkoj praksi
razlikujemo bipolarne (depresivne i povišene epizode) i unipolarne (samo depresivne)
poremećaje raspoloženja.
Iako jedna od četiri osobe obolijeva od nekog oblika poremećaja raspoloženja, životni rizik za
klinički značajan oblik obolijevanja od poremećaja raspoloženja manji je od 15%. Stopa
oboljenja nešto je veća za žene u odnosu na muškarce.
1
Corey G. :Teorija i praksa psihološkog savjetovanja i psihoterapije, Jastrebarsko: Naklada Slap,2004.
2
2.0 DEPRESIJA
Svatko od nas iskusio je depresiju.Riječ je o normalnoj reakcijina gubitak voljene
osobe,samopouzdanja, materijalnih vrijednosti ili zdravlja. Međutim, postoje ljudi koji su izrazito
skloni depresiji.Oni opetovano zapadaju u stanja očaja,često bez vidljiva razloga,i njihova
depresija može biti jaka da gotovo uopće ne mogu udovoljiti osnovnim zahtjevima svakodnevna
života-zadržati posao,održati odnose s drugim ljudima ili čak održavati prihvatljivu razinu
osobne higijene. Za takve ljude kažemo da pate od kliničke depresije.
2
Mnogi ljudi koji pate od kliničke depresije zapadaju i u razdoblja manije. Manija je suprotna
krajnost u raspoloženju od depresije.Tijekom razdoblja umjerene manije ljudi su razgovorljivi,
puni energije,impulzivni, pozitivno usmjereni i jako sigurni u sebe. U takvom stanju mogu biti
vrlo uspjesni u nekom poslu i vrlo zabavni u drustvu.No, kad manija dostigne svoj krajnji oblik,
riječ je o ozbiljnom kliničkom problemu.Izrazito manični ljudi često se bude u stanju
neobuzdanog odusevljemja, s izljevima neprekidnog brbljanja skačući bez prekida s jedne na
drugu temu. Ni jedan zadatak nije im težak i ni jedan cilj nedostižan.Takvo samopouzdanje i
grandioznost, zajedno s velikom količinom energije,distraktibilnosću i izratitom
impulzivnosću,dovode do neprekidnog niza nesreća: manija iza sebe ostavlja bezbroj nezavrsenih
poslova, neplaćenih računa i prekinutih odnosa. Depresija i manija ubrajaju se u poremećaje
afekta (emocija). Depresija se obično dijeli u dvije skupine: reaktivnu depresiju, koju izaziva
objektivno negativno iskustvo, i endogenu depresiju, koju ne izazivaju takva iskustva. Nemaju
svi depresivni bolesnici razdoblja manije i za njih kažemo da boluju od unipolarnog poremećaja
raspoloženja. Bolesnici u kojih se uz depresiju javlja i manija boluju od bipolarnog poremećaja
raspoloženja.
3
Učestalost poremećaja raspoloženja u industrijaliziranim zapadnim društvima dobro je
potkrijepljena podacima. Otprilike 6% ljudi boluje od unipolarnog poremećaja raspoloženja u
nekom trenutku svoga života, a oko 1% ima bipolarni poremećaj raspoloženja.Štoviše, unipolarni
poremećaj raspoloženja javlja se dvostruko češće kod žena nego kod muškaraca, dok s obzirom
na spol nema razlike u učestalosti bipolarnog poremećaja raspoloženja. Otprilike 10% ljudi koji
boluju od poramećaja raspoloženja počine samoubojstvo. Nasuprot tome, učestalost poremećaja
raspoloženja u drugim društvima je promjenljiva. Na primjer, čini se da je u Čileu i Kini
učestalost depresije mnogo veća kod žena nego kod muškaraca.
2.1 UZROČNI ČINITELJi U NASTANKU POREMEĆAJA
RASPOLOŽENJA
2
Hautzinger M. :Depresija-modeli dijagnosticiranje psihoterapije liječenje,2002.
3
Hautzinger M. :Depresija-modeli dijagnosticiranje psihoterapije liječenje,2002.
4
Razlikama među ljudima u nastanku poremećaja raspoloženja pridonese genetski činitelji.
Istraživanja poremećaja raspoloženja provedena na blizancima pokazuju da se ti poremećaji
javljaju u 60% slučajeva u jednojajčanih i 15% u dvojajčanih blizanaca, neovisno o tome jesu li
su rasli zajedno ili odvojeno. Premda postoji mnogo izuzetaka, utvrđena je tendencija da bolesni
blizanci pate od istog poremećaja – unipolarnog ili bipolarnog, a učestalost bipolarnog
poremećaja kod blizanaca veća je od učestalosti unipolarnog.Glavnina istraživanja o uzročnoj
ulozi životnog iskustva u nastanku poremećaja raspoloženja bila je usmjerena na ulogu stresa u
nastanku depresije. Nekoliko ispitivanja pokazalo je da stresna iskustva mogu potaknuti napad
depresije kod već depresivnih pojedinaca. Primjerice, Brown (1993.) je utvrdio da je više od 84%
bolesnika iz velikog uzorka koji su potražili pomoć zbog depresije doživjelo tečke stresove u
prethodnoj godini, u odnosu na 32% ispitanika iz usporedne skupine. Međutim, mnogo je teže
potvrditi pretpostavku da rana izloženost stresu povećava vjerojatnost pojave depresije u odrasloj
dobi (Kessler,1997.).
4
2.2 OTKRIĆE ANTIDEPRESIVA (LIJEKOVA PROTIV DEPRESIJE)
Za liječenje poremećaja raspoloženja otkrivene su četiri skupine lijekova: inhibitori
monoaminooksidaze,triciklički antidepresivi,litij i selektivni inhibitori ponovnog unosa
monoamina.
5
-
INHIBITORI MONOAMINOOKSIDAZE
Ipronijazid, prvi antidepresiv,prvotno je
otkriven za liječenje tuberkoloze i kao takav pokazao se potpuno neuspječnim. Međutim,
zanimanje za protudepresivno djelovanje tog lijeka bilo je nadahnuto opažanjem da
ipronijazid pomaže tuberkoloznim bolesnicima da budu manje depresivni zbog svoje
bolesti. Zbog toga, iprinijazid je ispitavan na miješanoj skupini psihijatrijskih bolesnika i
utvrđeno je da je djelotvoran u liječenju depresije. Ipronijazid je prvi put proizveden kao
lijek protiv depresije 1957.godine. Ipronijazid je agonist monoamina. On povećava
količinu monoamina (tj.norepinefrina i serotonina) sprečavajući djelovanje
monoaminooksidaze (MAO), enzima koji razbija monoaminske neurotransmitere u
citoplazmi neurona. MAO inhibitori imaju nekoliko popratnih pojava među kojima je
najopasniji učinak sira.
-
Hrana poput sira,vina i ukiseljenog povrća sadrži amin zvan tiramin koji jako podiže
krvni pritisak. Ta hrana obično ne djeluje na krvni pritisak jer se tiramin brzo prerađuje u
jetri pomću MAO-a. Međutim, ljudi koji uzimaju MAO imhibitore i jedu hranu bogatu
tiraminom,izloženi su riziku izazvanog povećanjem krvnog pritiska.
4
Pinel John P.J. : Biloška psihologija, prijevod 4.izdanja, stručna redakcija hrvatskog izdanja,doc.dr.sc.Meri Tadinac-
Babić,2000.
5
Pinel John P.J. : Biloška psihologija, prijevod 4.izdanja, stručna redakcija hrvatskog izdanja,doc.dr.sc.Meri Tadinac-
Babić,2000.
5
