Sadržaj
1.Uvod………………………………………………………………………..3
1.1.Osnovni pojmovi biološke sinteze proteina………………………………4
2.Struktura proteina……………………………………………………….…..5
2.1.Podjela proteina…………………………………………………………...9
2.2.Denaturacija i renaturacija proteina……………………………………...11
2.3.Topivost proteina u vodi…………………………………………………12
3.Puferska svojstva proteina………………………………………………….13
3.1.Određivanje izoelektrične tačke proteina………………………………...13
3.2.Hemijska svojstva proteina……………………………………………….13
3.3.Apsorpcija proteina u ultraljubičastom području…………………………14
4.Zaključak……………………………………………………………………15
Literatura……………………………………………………………………...16
1.Uvod
U ovom seminarskom radu pokušat ću na osnovu materijala i znanja kojim raspolažem,da na
što jednostavniji način predstavim i objasnim složenu strukturu teme ovog rada,a to su
proteini.
Proteini su ključni gradivni elementi žive stanice svakog organizma. Nalaze se svugdje, u
svim dijelovima ljudskog tijela, kao na primjer mozgu, krvi, noktima, kosi, a od proteina su
građeni enzimi i neki hormoni. Tjelesni proteini se sintetiziraju pod uvjetom da u “pulu”
tokom metabolizma postoje sve esencijalne aminokiseline. Čim nedostaje jedna, manjak se
nastoji kompenzirati sintezom. Ako to nije moguće, dolazi do poremećaja izraženog kao
malnutricija. Proteini čine preko 20% mase čovjeka, s tim da u strukturi mišića, unutrašnjih
organa, kože, kose, noktiju predstavljaju primarnu komponentu.
Proteini su važna komponenta u industrijskoj proizvodnji hrane jer imaju višestruku funkciju.
Prirodni su sastojci hrane biljnog i životinjskog porijekla. U prerađenom obliku koriste se kao
egzona i introna. Egzoni su slijedovi nukleotida unutar gena koji se prevode u protein. Introni
su slijedovi nukleotida unutar gena koji se ne prevode u protein. Ekspresija gena je nastanak
genskog produkta. Središnja dogma molekularne biologije objašnjava prijenos genske poruke
u sistemu: DNA-RNA- protein.
DNA sadrži uputu za biosintezu proteina, preko redoslijeda baza.
Replikacija
(umnažanje)
DNA je proces kojim se stvara identična kopija dvolančane DNA-molekule, koristeći
postojeću uzvojnicu DNA kao kalup na kojem se stvara nova uzvojnica.
Transkripcija
je
sinteza molekule RNA na molekuli DNA (ili prepisivanje genetičke upute – prepisivanje
DNA u RNA).
Translacija
je sinteza proteina na ribosomima prema prijepisu genetičke
upute odnosno prevođenje redoslijeda ribonukleotida u redoslijed aminokiselina. Translacija
ili sinteza proteina, sastoji se iz tri faze: 1. inicijacije – započinjanja sinteze 2. elongacije –
produživanja lanca i 3. terminacije – završetka sinteze. Polipeptidni lanac raste od amino
kraja prema karboksilnom kraju.
2.Struktura proteina
Za razumjevanje konstitucije proteina na molekularnom nivou potrebno je poznavanje
njihove trodimenzionalne strukture. Za utvrđivanje strukture proteina koriste se tehnike kao
što su kristalografija X zracima ili NMR spektroskopija. Eksperimentima sa ribonukleozom,
enzimom koji hidrolizira RNA, a koje je proveo Christian Anfinsen , otkriveno je da slijed
aminokiselina (primarna struktura) u nekom proteinu određuje njegovu trodimenzionalnu
građu (konformaciju).
Proteini imaju 4 strukturna nivoa koji određuju izgled proteina u prostoru-konformaciju. Te
strukture definiraju se kao: primarna, sekundarna, tercijarna i kvartarna struktura.
Slika 2.Proteini imaju 4 strukturna nivoa koji određuju izgled proteina u prostoru
Primarna struktura
predstavlja redoslijed aminokiselina u polipeptidnom lancu. Ovaj
redoslijed aminokiselina se održava kompaktnim pomoću kovalentne peptidne veze.Takva
struktura javlja s kod denaturiranih proteina i oni uglavnom nemaju biološki značaj.
Sekundarne strukture
predstavljaju izgled polipeptidnog lanca u prostoru. Sekundarne
strukture se stabiliziraju hidrogenskim vezama . Sekundarna struktura je lokalna prostorna
organizacija atoma okosnice polipeptidnog lanca neovisna o konformaciji pobočnih lanaca.
Opisuje odnos i prostorni raspored susjednih aminokiselina u lancu. Razlikujemo dva tipa
sekundarne strukture:
α
,-uzvojnice i
β
,-nabrana ploča
