Prvi srpski ustanak
JU MSŠ Nikola Tesla
Kozarska Dubica
Maturski rad iz Istorije
PRVI SRPSKI USTANAK
Mentor:
Učenik:
Milorad Mikić
Uroš Tomaš IV
1
Kozarska Dubica, maj 2017.
PRVI SRPSKI USTANAK
JU MSŠ NIKOLA TESLA
Uroš Tomaš
S A D R Ž A J
Strana
2. STANJE U BEOGRADSKOM PAŠALUKU PRED PRVI SRPSKI USTANAK................2
2.1. Povratak dahija.................................................................................................................3
2.2. Vladavina dahija..............................................................................................................3
2.3. Sječa knezova...................................................................................................................4
2.4. Zbor u Orašcu.................................................................................................................. 5
2.5. Buna protih dahija............................................................................................................6
2.6. Skupština u Ostružnici.....................................................................................................8
2.7. Opsada Beograda i pogubljenje dahija............................................................................9

PRVI SRPSKI USTANAK
JU MSŠ NIKOLA TESLA
Uroš Tomaš
2
2. STANJE U BEOGRADSKOM PAŠALUKU PRED PRVI SRPSKI
USTANAK
U 18. vijeku turski feudalizam se polako raspada, a rezultat toga je slabljenje i samog
položaja. Turska vojska počinje da slabi, njena moć opada i tako u Evropi gubi status velike
vojne sile. To su jedni od glavnih razloga zašto Turska gubi položaj velike imperije, tj.
Osmanskog carstva.
Beogradski pašaluk imao je dvanaest nahija u kome je početkom 19. vijeka živjelo oko
400.000 stanovnika. Stanovnici su uglavnom bili pravoslavni Srbi, bilo je i nešto domaćih
Muslimana, Vlaha, Jevreja i Roma.
Posljednji austrijsko-turski rat koji se vodio od 1788. do 1791. Okončan je Svištovskim
mirom. Srbi su kao dobrovoljci učestvovali na strani Austrije. Ovaj period srpske istorije se
naziva Kočina krajina, po Koči Anđelkoviću, jednom od srpskih komandanata. Svištovskim
mirom Srbi nisu dobili oslobođenje od turske vlasti, već samo amnestiju. Da bi smirio
situaciju, Selim III je fermanima iz 1793 i 1794. potvrdio Srbima organe vlasti, tako da su,
pored vezira i kadije, upravljali i knezovi, a u knežinama oborknezovi. Tada je u
Beogradskom pašaluku bilo 45 knežina.Fermanom od aprila 1796. godine, na čelo 12 nahija
birani su obor-knezovi, koji su sami ubirali poreze i predavali ih vlastima (čak su djelimično
vršili i sudsku i upravnu vlast u svojim knežinama), ali sukobi između janjičara, koji su i dalje
htjeli najvišu vlast i spahija, koji su željeli osvetu, zbog ugroženog položaja, sve više su
zaoštravani.
Dolaskom novog paše Abu Bekira, situacija u Srbiji se dosta izmjenila. Odmah poslije
njegovog dolaska u Niš, organizovano je ubistvo tadašnjeg predvodnika janjičara, Deli-
Ahmeta. Prilikom njegove posjete Nišu, s leđa ga je ubio jedan od pašinih sluga.
Odmah nakon toga, posebnim fermanom paša je naredio janjičarima da se povuku iz
Beograda i pašaluka. Janjičari su se pretežno sklonili u susjedne pokrajine. U narednom
periodu u Srbiji dolazi do oživljavanja privrede, a tako je bilo u Srbiji na početku vladavine
Hadži Mustafe, nasljednika Abu Bekira. Čak su za vrijeme njegove vladavine neki Srbi, kao
Aleksa Nenadović, došli do položaja obor-knezova, zato su novog pašu neki nazivali
"srpskom majkom".
PRVI SRPSKI USTANAK
JU MSŠ NIKOLA TESLA
Uroš Tomaš
3
2.1. Povratak dahija
Janjičari koji su protjeraninašli su utočište u Vidinu, i to kod Osmana Pazvanoglua sina
vidinskog ajana, Osman je bio zaslužan po nagovoru janjičara, za napad na nahije
beogradskog pašaluka. Porta je primorana da se brani i zato uključuje Srbe u borbu protiv
janjičara. Već krajem 1793. godine Srbi kod sela Kolara učestvuju u borbi protiv janjičara
koji su zauzeli Požarevac i krenuli prema Smederevu. Zbog opasnosti od daljih janjičarskih
napada, 1797. godine na čelu sa Stankom Arambašićemformirana je srpska narodna vojska ,
koja je krajem aprila 1797. godine brojala preko 16.000 ljudi. Međutim, približavanje
francuskih trupa turskim teritorijama uticalo je na Portu 1798. godine da zaključi savez sa
Rusijom, uz garanciju da će obje strane steći posjede.
Porta nije uspjela da smiri janjičare i Hadži Mustafa mora da im dozvoli da se vrate u pašaluk
bez obzira što su fermanom protjerani iz Beograda. U početku, janjičari, koji su se već vratili
u Srbiju, nisu toliko navaljivali na pašu da im vrati oduzeta imanja, ali veoma brzo sukobili su
se sa domaćim obor-knezovima. Situacija u zemlji se naročito pogoršala kada su janjičari
ustali i protiv samog paše. Zbog toga je on za rat protiv janjičara angažovao Srbe, Turke, ali i
svog sina Derviš-bega. Međutim, u julu 1801. godine janjičari su zauzeli Beograd i natjerali
pašu da udalji svoju vojsku. Ubrzo nakon povlačenja Srba i odlaska Turaka u Niš, Hadži-
Mustafa je ubijen 15. decembra, baš onog dana kad mu je sin, skoro stigaodo Beograda.
Vrhovnu vlast tada su preuzeli četiri vođe janjičara, KučukAlija , Aganlija, MulaJusuf i
Mehmed-aga Fočić. Nazivali su sebe dahijama, a svakom od njih pripao je jedan dio zemlje, a
zajedničku vlast vršili su iz Beograda. Dahije su sami ubirali poreze i druge dažbine, sudili i
presuđivali po svojoj volji. A sve povlastice iz 1793. i 1794. godine su ukinute.
Turska Porta je bila potpuno nemoćna, što je ugrozilo autoritet centralne vlasti i sultana. Kao
nasljednik, u Beograd je stigao Hasan-paša, koji nije imao nekog velikog uticaja ni na
dahijeni na tadašnju vlast. Porta se bojala da bi janjičari doveli Pazvanoglua i to bi dovelo do
još većih sukoba u Srbiji, i zato je odlučila da oprosti janjičarima svu krivicu. Porta je to
učinila posebnim pismom 10. Maja 1802. godine.
2.2. Vladavina dahija
Pošto janjičari već uveliko terorišu srpski narod u pašaluku, Srbi su odlučili da se ujedine sve
srpske društvene snage i da se digne ustanak. U Zemunu se okupio veliki broj Mustafa-
pašinih prijatelja, Srba i Turaka, među kojima je najistaknutiji bio Petar Ičko, a na turskoj
strani najviše se isticao nekadašnji pašin blagajnik Hasan-beg, na čijoj je strani bio i veliki
broj spahija, koji su bili ugroženi od dahija. Oni su već u ljeto 1802. godine pokušali da
organizuju neki veći pokret u Srbiji, ali su zbog prerane akcije oko Požarevca i ispod Avale,
pretrpjeli neuspjeh. Nakon ovog poraza,sve veći pritisak dahije su vršile nad spahijama i zbog
toga pobunjenici šalju pismo u Carigrad tražeći pomoć sultana Selima III.
Ništa nije drugačije bilo ni u Crnoj Gori. Crnogorci su bili spremni da se priključe
zajedničkom ustanku u Beogradskom pašaluku. Vladika Petar I je početkom 1804. godine
pisao dečanskom igumanu da će Crnogorci zajedno sa Srbijancima dići organizovan ustanak
protiv Turaka. Takođe, on je 1803. godine u Rusiju uputio arhimandrita Arsenija Gagovića da
traži rusku pomoć. Međutim, Rusija je u to vrijeme bila u savezu sa Turskom, pa zato nije
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti