UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET TUZLA
PEDAGOGIJA PSIHOLOGIJA
PSIHOLOGIJA LIČNOSTI II
SEMINARSKI RAD
PSIHOANALIZA
(SIGMUND FREUD)
Ermina Mujarić
Profesor: Dr.sc. Elvis Vardo ,doc.
Tuzla, 2014.
PSIHOANALIZA
SIGMUND FREUD
Sažetak
U svom radu želim što jednostavnije objasniti osnovne tačke teorije Sigmunda Freuda, koja je
nazvana psihoanaliza.
U sklopu rada će biti objašnjenji osnovi pojmovi psihoanalize, podjela ličnosti prema Freudu,
struktura Freudove ličnosti, kreiranje ličnosti u suradnji sa porodicom i uticaj same porodice i
okoline na ličnost pojedinca.
Na samom kraju će se spomenuti i osnovni principi liječenja ličnosti, prema psihoanalizi.
Rad nastoji da što jednostavnije objasni osnove psihoanalize, kako bi teorija bila jasnija i
osobama koje nastoje profesionalno obrazovati u ovom polju, kao i osobama koje ova teorija
zanima iz puke znatiželje.
PSIHOANALIZA
SIGMUND FREUD
1
Uvod
Psihoanaliza je psihoterapijski pravac koji je započeo sa Sigmundom Frojdom krajem 19. st.
Psihoanaliza polazi od teorije po kojem sve što se odvija u snovima, nosi u sebi dimenziju koja
ne izbija na površinu. To je podsvijest, rezultat niza događaja koji su se desili u ranom
djetinjstvu. Ono što je bilo potisnuto teži uvijek da se vrati u obliku simptoma (grč. sumptoma,
subjektivni fenomen koji otkriva funkcionalni poremećaj ili povredu), lapsusa (lat. lapsus,
omaške učinjene pri govoru ili pri pisanju, koje podrazumjevaju brzu ispravku. Frojd smatra da
lapsusi nastaju usljed javljanja nesvjesnih želja ili snova (Fulgosi, 1990).
To je skup sukoba koje čine ljudsku ličnost. Frojd je osmislio dva oblika psihološkog uma: prvi,
dijeli "ja" na podsvijest, predsvijest i svijest, a drugi na id, ego i superego. Dakle, psihoanalizom
se konstatuju razne psihičke napetosti i problemi koji utiču na zdravlje odraslog čovjeka. Pacijent
se tokom psihoanalize pričanjem vraća u djetinjstvo, gdje se pokušava vratiti unazad vrijeme i
izvući razni detalji nesvjesnih događaja iz prošlosti. Pacijent je zamoljen da se opusti i da kaže
sve što mu prolazi kroz glavu, čak i ono što bude smatrao nepotrebnim ili čak glupim.
Rekonstrukcija priče pacijenta, pomoću potisnutog sjećanja stvara uslove za nestanak simptoma
(Freud, 1961).
Psihoanaliza se razvijala i još se uvijek dinamično razvija u dva osnovna smjera. Prvi je smjer
psihoanaliza kao znanstvena disciplina koja se bavi strukturom i procesima čovjekove ličnosti,
kako bi se mogli razumijevati i liječiti mentalni poremećaji. U tom svom proučavanju istražuje
elemente strukture čovjekove ličnosti, kao i dinamiku promjena u razvojnim procesima
(Knežević, 2006).
Drugo je određenje psihoanalize kao terapijskog pristupa u liječenju mentalnih poremećaja.
Psihoanalitička terapija je sustavan proces otkrivanja, analize i interpretacije konflikata koji
determiniraju ponašanje neke osobe, u svrhu njihova razumijevanja, razrješavanja i zdrave
(re)integracije u ličnost (Knežević, 2006).
