UNIVERZITET U TRAVNIKU
FAKULTET ZA MENADŽMENT I POSLOVNU EKONOMIJU
TRAVNIK

Prof.dr Jasna Bajraktarević

PSIHOLOGIJA MENADŽMENTA

ODABRANA POGLAVLJA

Materijal za ispit

Ispitni materijal namenjen je isključivo za internu upotrebu Fakulteta za menadžment

i poslovnu ekonomiju u Travniku. Autorizovana kompilacija zanimljivih tekstova,

članaka i knjiga iz oblasti Psihologije menadžmenta predstavlja samo putokaz ka

kompleksnijem proučavanju ove oblasti uz napomenu da se više o svemu navedenom

može pronaći u dostupnoj i široj literaturi koja je data nakon izdvojenih poglavlja.

se nosio s vlastitim nevoljama; neko drugi pak može biti u potpunosti svjestan malih promjena u
svom raspoloženju, a ipak biti nespretan u druženju.
Analiza emocionalne inteligencije kod hiljade žena i muškaraca pokazala je da su žene, u prosjeku,
svjesnije vlastitih emocija, pokazuju više empatije i vještije su u odnosima s drugima. S druge
strane, muškarci su samouvjereniji, optimističniji, lakše se prilagođavaju i bolje podnose stres.
Općenito, ipak postoji mnogo više sličnosti nego razlika. Neki muškarci pokazuju empatiju koliko i
najsenzitivnija žena, dok su neke žene podjednako sposobne podnositi stres kao i emocionalno
najstabilniji muškarci. Uistinu, gledajući na opću, sveukupnu ocjenu žena i muškaraca, slabe i jake
strane se u prosjeku izjednačuju; dakle, govoreći o ukupnoj emocionalnoj inteligenciji, ne postoje
razlike među spolovima.
Nivo naše emocionalne inteligencije nije određen genetski, niti se razvija samo u ranom djetinjstvu.
Za razliku od kvocijenta inteligencije, koji se neznatno mijenja nakon desete godine života,
emocionalna je inteligencija uveliko naučena i nastavlja se razvijati kako živimo i učimo iz
iskustava- ta se naša vještina može i dalje usavršavati.

Sve više kompanija shvaća da je poticanje vještina emocionalne inteligencije ključna sastavnica
svake filozofije organizacija menadžmenta.
U  novoj   poslovnoj  klimi   ogoljene  konkurencije,   u   kojoj   nijedno   radno   mjesto   nije   sigurno,   te
činjenice   o   međuljudskim   odnosima   bit   će   važnije   nego   ikad   prije.   Sve   je   u   mijeni;   tehničke
inovacije, globalna konkurencija i zahtjevi investitorskih firmi sve su jače sile koje uzrokuju stalne
promjene.
Emocionalna   inteligencija   još   je   važnija   zbog   drugog   skupa   činjenica:   kako   se   organizacije
smanjuju   u   plimnim   valovima,   ljudi   koji   sačuvaju   svoje   radno   mjesto   postaju   odgovorniji-   i
vidljiviji. Dok je zaposlenik na srednjem nivou odgovornosti uspijevao sakriti svoju neumjerenu
ćud ili pak stidljivost, danas se sposobnosti upravljanja vlastitim osjećajima, dobre komunikacije na
sastancima te sklonosti timskom radu i vođenju iskazuju- i računaju- više nego ikad.
Globalizacija radne snage daje posebno mjesto emocionalnoj inteligenciji u bogatijim zemljama.
Kako se poslovni svijet mijenja, mijenjaju se i karakteristike potrebne za konkurentnost. Podaci
dobijeni praćenjem sjajnih radnika tokom nekoliko desetljeća otkrivaju da su dvije sposobnosti koje
su bile relativno nevažne za uspjeh sedamdesetih godina postale presudne u devedesetima: gradnja
tima i prilagođavanje promjenama. Počele su se pojavljivati i posve nove sposobnosti kao svojstva
sjajnih radnika, a to su kataliziranje promjene i primjena raznolikosti. Novi izazovi zahtijevaju nove
talente

Posao i strah

Čini se da više niko nigdje nema sigurno radno mjesto. Ovo je teško vrijeme za radnike.
Zastrašujući osjećaj da ničiji posao nije zajamčen potiče širenje straha, iščekivanja i zbunjenosti.
Bujanje radnih mjesta- ono što ekonomisti eufemistički nazivaju „fleksibilnošću tržišta radne
snage“- danas je uznemirujuća činjenica profesionalnog života.
Ljudi počinju shvaćati da za uspjeh nije dovoljna intelektualna izvrsnost ni tehnička stručnost, te da
nam je za opstanak, a i za napredovanje, potrebna nova vrsta vještine na sve burnijem tržištu
budućnosti. Unutrašnje kvalitete poput istrajnosti, inicijative, optimizma i prilagodljivosti vrednuju
se više nego prije.

Emocije ispred inteligencije

Na djelu je opasan paradoks: dok djeca postaju sve pametnija na testovima inteligencije, njihova
EQ opada. Podatak koji vjerovatno najviše zabrinjava potiče iz opsežnog istraživanja učitelja i
roditelja, koje je pokazalo da je sadašnji naraštaj djece emocionalno uznemireniji nego prethodni.
Djeca su u prosjeku usamljenija i deprimiranija, nemirnija i neposlušnija, nervoznija i sklonija
zabrinutosti, impulsivnija i agresivnija.

Rastuća je stopa problema kod djece, kao što su očaj, otuđenje, drogiranje, kriminal i nasilje,
depresija i poremećaji prehrane, neželjene trudnoće, nasilništvo i prekid školovanja.
To su loši predznaci za stanje na radnom mjestu: sve veći nedostatak EQ kod radnika, posebno kod
onih koji se prvi put zapošljavaju.

Ciljevi pretpostavljenih

Istraživanje o američkim poslodavcima otkriva da više od polovice ljudi koji rade za njih nema
dovoljno motivacije da i dalje uči i usavršava se u svom poslu. 40% njih nije sposobno sarađivati s
kolegama, a samo 19% onih koji se prijavljuju za prvo radno mjesto ima dovoljno jaku
samodisciplinu i radne navike.
Sve više poslodavaca žali se na nedostatak socijabilnosti svojih novih radnika. Pr. previše mladih
ljudi ne može podnijeti kritiku- odmah se počnu ponašati odbrambeno i neprijateljski kada im se
kaže kako obavljaju svoj posao. Na ocjenu svog rada reagiraju kao da je to osobni napad. Doduše,
problem nije samo u mladim radnicima, to vrijedi i za neke zrele menadžere, no svijet je pun dobro
uobraženih, nekad obečavajućih muškaraca i žena koji su došli do granice svojih mogućnosti- ili još
gore, koji su podbacili- zbog presudnih nedostataka u emocionalnoj inteligenciji.
U nacionalnom pregledu onoga što poslodavci traže od radnika koji se prvi put zapošljavaju
posebne tehničke vještine danas su manje važne od sposobnosti da se uči na poslu. Nakon toga
poslodavci su istakli:



slušanje i usmenu komunikaciju



prilagodljivost i kreativne reakcije na neuspjehe i prepreke



osobnu kontrolu, samopouzdanje, motivaciju za rad u skladu s ciljem, osjećaj želje za
razvojem karijere i ponos na postignuća



grupnu i međuljudsku djelotvornost, saradnju i timski rad, vješto rješavanje neslaganja



djelotvornost u organiziranju, želju da se osobno pridonese, potencijal za vodstvo.

Od sedam željenih karakteristika, samo je jedno akademsko: sposobnost čitanja, pisanja i
matematike.
Tri najpoželjnije sposobnosti su komunikacijske vještine, međuljudske vještine i inicijativa.

Živimo u vremenu kada naši izgledi za budućnost sve više ovise o tome da vladamo sobom i
vještije upravljamo svojim odnosima.

Karakteristike najboljih radnika

McClellandov rad „Testirati kompetenciju, a ne inteligenciju“ iz 1973.g. je utvrdio da tradicionalna
akademska stručnost, diplome i visoka priznanja jednostavno ne mogu predvidjeti kakvim će se
neko pokazati na poslu, kao ni to hoće li biti uspješan u životu. Umjesto toga, pretpostavio je da se
najuspješniji i oni koji jedva uspijevaju zadržati posao razlikuju po skupu specifičnih kvaliteta,
među kojima su empatija, samodisciplina i inicijativa. Da bi se odredile vještine potrebne za
izvrsnost na određenom radnom mjestu, McClelland predlaže da se prvo pogledaju nenadmašni
radnici i odredi koja to oni svojstva pokazuju.
Njegov je rad pokrenuo posve nov pristup mjerenju vrsnoće, pristup kojim se vrednuju sposobnosti
radnika u svjetlu određenog posla koji obavlja. „Kompetencija“ po ovom shvaćanju, osobita je i
određujuća kvaliteta ili skup navika koji vodi ka efikasnijem ili nadmoćnom izvođenju posla,
drugim riječima, sposobnost koja daje jasnu ekonomsku vrijednost naporima čovjeka na poslu.

Ma koliko ga škole i prijemni ispiti isticali, koeficijent inteligencije sam po sebi začuđujuće slabo
objašnjava postignuća na poslu i u životu. Kada se rezultati s IQ-testova pojedinih ljudi uporede s
uspješnošću njihovih karijera, IQ tu pridonosi u najboljem slučaju oko 25 posto. Štaviše, strožije
analize pronalaze da bi tačnije bilo reći da taj udio nije veći od 10 posto, a možda i manji- 4 posto.

sposobnosti, za koje je moguće programirati računar da ih obavlja gotovo jednako dobro kao i
čovjek.
To tijesno usklađivanje misli i osjećaja omogućuje svojevrsna autocesta u mozgu, splet neurona koji
povezuju čeone režnje mozga, iza čeone kosti- centar za odlučivanje i izvršavanje- s dijelom koji
krije naše emocije duboko u mozgu.
Oštećenje te presudne veze čini ljude emocionalno nesposobnima, iako njihove sasvim intelektualne
sposobnosti   mogu   ostati   netaknute.   To   znači   da   bi   takvi   ljudi   i   nadalje   mogli   postizati   dobre
rezultate  na testovima inteligencije i  drugim mjerilima spoznajnih  sposobnosti.  Ali na  poslu,  i
općenito   u   životu,   oni   ne   bi   mogli   biti   uspješni   u   emocionalnim   umijećima   koja   ljude   čine
djelotvornima.
Prema tome, podjela sposobnosti na one koje su samo spoznajne i one koje ovise i o emocionalnoj
inteligenciji, odraz je odijeljenosti centara u ljudskom mozgu.

Emocionalna kompetencija

Emocionalne   sposobnosti   naučena   su   umijeća   koja   se   temelje   na   EQ,   a   na   poslu   omogućuju
izvanrednu uspješnost.
Naša   EQ   određuje   potencijal   za   učenje   djelatnih   vještina   koje   se   temelje   na   pet   elemenata:
samosvijest, motivacija, samokontrola, empatija i prilagodljivost u odnosima. Naša emocionalna
kompetencija govori o tome koliko smo svoga potencijala preveli u djelatne sposobnosti. Npr.
uspješnost u posluživanju kupaca emocionalna je vještina utemeljena na empatiji. Jednako tako,
vjerodostojnost   je   kompetencija   koja   se   temelji   na   samokontroli-   umijeća   nadziranja   nagona   i
emocija. Obje vještine mogu učiniti čovjeka nenadmašnim na poslu.
Visoka EQ ne jamči da je osoba i naučila emocionalne sposobnosti koje su važne za posao: to samo
znači da osoba ima sjajan potencijal za njihovo učenje. Neko može biti snažno empatičan, no ipak
ne poznavati vještine koje se temelje na empatiji a čine izvanrednog prodavača, najboljeg trenera i
mentora ili pak osobu koja će ujediniti nesložnu radnu skupinu. Slična situacija u svijetu muzike
bila bi ona s osobom koja ima savršen sluh, a primila je i poduku iz pjevanja, pa je tako postala
sjajni   operni   tenor.   Bez   poduke,   karijera   opernog   pjevača   ne   bi   bila   moguća,   bez   obzira   na
potencijal- imali bi Pavarottija koji se nije našao u prilici da procvjeta.
Emocionalne se kompetencije dijele na grupe, od kojih se svaka temelji na zajedničkoj osnovnoj
nadarenosti   emocionalnom   inteligencijom.   Osnovni   kapacitet   emocionalne   inteligencije   od
presudne je važnosti kad ljudi žele naučiti sosobnosti nužne za uspješnost na poslu. Ljudi koji bi
trebali voditi grupe ili potaknuti promjene neće biti sposobni uvjeriti niti nadahnuti druge ako su
manjkavih društvenih umijeća.