PSIHOLOGIJA SPORTA
Renata Barić, mr.sc., Kineziološki fakultet, Zagreb
DEFINICIJA I PODRUČJE PSIHOLOGIJE SPORTA
Psihologija sporta i vježbanja primijenjena je znanstvena disciplina u okviru
psihologije. Obuhvaća znanstveno proučavanje psiholoških faktora koji su povezani s
sportskom izvedbom i djelovanjem u okviru sporta, vježbanja te ostalih područja
tjelesne aktivnosti. Predmet proučavanja same psihologijske znanosti jesu psihički
procesi i ponašanje s ciljem njihova razumijevanja, predikcije i kontrole mogućih
učinaka. Korištenjem znanstvene metodologije, te kroz savjetodavnu praksu sportski
psiholozi implementiraju spoznaje psihologijske znanosti u specifičan kontekst sporta,
njegujući interdisciplinaran pristup i spoznaje iz područja sportske znanosti, medicine,
antropologije i biologije za ostvarivanje temeljnih ciljeva istraživanja i primjene njihovih
rezultata u praksi.
Primarne principe i zakonitosti psihologijske znanosti sportski psiholozi primjenjuju
prvenstveno kako bi ostvarili dva temeljna cilja, tj. kako bi:
a) pomogli sportašima u unaprjeđenju individualne ili timske sportske izvedbe
b) razumjeli kako sudjelovanje u sportu i tjelesnom vježbanju utječe na individualni
sportski razvoj, zdravlje i psihološku dobrobit pojedinca.
(American Psychological Association, Division 47, Definition)
Kako je psihologija sporta mlada disciplina, područja interesa sportskih psihologa još
uvijek se šire i razvijaju. Općenito gledano, sportska se psihologija razvija u okviru dva
široka konteksta:
akademskom
, te
primijenjenom
.
Područje djelovanja psihologije sporta, prema Rokusfalvy (1980, prema Tušak i Tušak,
2001) može se sistematizirati u sljedeća podpodručja:
1.
psihološka analiza sportske djelatnosti
, što je ujedno i centralni problem
cjelokupnog psihologijskog istraživanja u području sporta. Ona obuhvaća
otkrivanje psihofizioloških i psiholoških specifičnosti pojedine sportske discipline,
te utjecaj toga na procese motoričkog učenja, komunikaciju među sportašima,
doživljaj psihološkog opterećenja za vrijeme sportske izvedbe i sl.
2.
psihološka
sredstva za poboljšanje sportskih postignuća.
to pretpostavlja
identifikaciju psiholoških elemenata optimalnog sportskog postignuća, te sadržaje
i procese njihove promjene koji su potrebni za dostizanje takvih uspjeha.
3. psihološka problematika sportskih disciplina.
U ovom segmentu važna je upotreba
psihodijagnostičkih sredstava kao jedne od selekcijskih metoda, što će uz
identifikaciju sposobnosti te preferencije pojedinca rezultirati preporukom za
odabir pojedincu najprikladnijeg sporta
.
Na taj način osiguravaju se pretpostavke
za uspostavljanje ravnoteže između sportaša i njegove socijalne okoline, što je
jedan od važnih faktora koji mogu doprinijeti ili narušiti sportaševu emocionalnu
stabilnost, koja je važna za postizanje sportskog rezultata.
4. psihološko pitanje odnosa socijalnog okruženja i sportskog djelovanja.
Ovaj se
segment nadovezuje na prethodni, a obuhvaća različita područja intervencije
sportskog psiholga, kao što su npr. psihološki utjecaj natjecanja, struktura
sportske ekipe i međusobni odnosi suigrača, utjecaj publike itd.
5. psihološki utjecaj objektivnih okolinskih faktora na sportsko djelovanje
(npr.
klima, materijalno-tehničke mogućnosti, sportske ozljede, nesreće..) Definiranje
optimalnih okolinskih uvjeta, te uvjeta koji predstavljaju okolinu sportskog
djelovanja s psihološke perspektive, nužan je preduvjet rada sportskog psihologa
sa sportašima, budući da se njihovo sportsko djelovanje događa u interakciji s
realnom okolinom i njezinim čimbenicima, što utječe na sportašev doživljaj
sportskog konteksta, te posredno i na njegov učinak.
6. psihološka istraživanja učinaka sportskog djelovanja.
U okviru istraživanja
provjeravaju se različiti učinci sportskog djelovanja na pojedinca, prikupljaju se
nove spoznaje koje se formiraju u nove ili uklapaju u postojeće teoretske modele.
(Cox, Qiu, Liu, 1993). Osim toga, njihova je zadaća također surađivati s trenerima i
ostalim sportskim kadrovima, a svoju ulogu uglavnom obavljaju u okviru šireg tima
stručnjaka (npr. liječnik, fizioterapeut, nutricionist) zaduženih za kompletnu brigu o
sportašima.
Moguće je da sportski psiholog pripada obima profilima istodobno, što je često slučaj
kod, npr. sveučilišnih profesora koji se bave istraživačkim radom u nekom od područja
psihologije sporta, te svoja znanja potom primjenjuju i u praksi.
II. Specifična razina djelovanja sportskih psihologa definirana je praktičnim zadaćama
sportskih psihologa u različitim područjima djelovanja. Ostvaruje se kroz
međudjelovanje psihologijske i sportske znanosti, tj. stručnjaka i znanstvenika ovih
područja i njihovu suradnju.
Uloga sportskog psihologa u praksi različita je ovisno o području rada i interesa,
no neka područja djelovanja usko su povezana, pa je nužna šira stručna kompetentnost.
Prema Singeru i suradnicima (2001) specifično djelovanje sportskih psihologa obuhvaća
sedam temeljnih područja. Toj se listi može pridodati još jedno područje djelovanja
sportskih psihologa koje postaje sve aktualnije u novije vrijeme, tako da ih u konačnici
možemo navesti osam. To su:
1. učenje, izvedba, vještine
2. sport mladih
3. mentalne/psihološke vještine i programi
4. savjetovanje
5. grupna dinamika
6. zadovoljstvo (well-being)
7. evaluacije
8. life-style management sportaša.
Učenje, izvedba vještine
U okviru ovog područja djelovanja sportski psiholozi se, općenito gledano, bave
problematikom motoričkog učenja, razvoja sportskih vještina, unaprjeđenja sportske
izvedbe te motoričkog pamćenja i kontrole.
Problemi na koje se fokusiraju u ovom području jesu:
-
zahtjevi motoričkih zadataka
-
tehnike vježbanja, motoričke simulacije
-
djelovanje povratnih informacija na učenje i učinak
-
strategije učenja
-
procesiranje informacija
-
automatizacija kretnih struktura
-
ekspertni sustavi za procjenu
-
integracija perceptivnih i motoričkih procesa.
Praktična zadaća sportskog psihologa jest usmjerenost na utvrđivanje načina na koji
kognitivni i perceptivni procesi za vrijeme učenja funkcioniraju na razini pojedinog
sportaša, postoje li deficiti ili disfunkcije, može li im se, ukoliko postoje, pretpostaviti ili
utvrditi porijeklo, te postoji li potreba za potpunom dijagnostičkom obradom ili nekim
oblikom intervencije. Također je važna zadaća identificirati uvjete učenja i vježbanja koji
su najprikladniji za pojedine kategorije sportaša (početnike, vrhunske) što treba biti u
skladu s osobitostima njihova razvojnog statusa i kognitivne zrelosti, kao i razine
razvijenosti sportskih vještina te sportske pripremljenosti.
Sport mladih
Sportski psiholog u okviru ovog područja bavi se mladim sportašima, problemima
njihove prilagodbe na sportski život, njihovom socijalnom okolinom, te osobito
razvijanjem strategija motiviranja mladih sportaše, kao i održavanja optimalne razine
motivacije s ciljem prevencije njihova osipanja iz područja sporta.
Sportski se psiholog u ovom području usmjerava na:
