PANEVROPSKI UNIVERZITET – „APEIRON“
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE
Smjer: Bankarstvo, finansije i trgovina
Banja Luka
SOCIJALNA PSIHOLOGIJA
(predmet)
„PSIHOLOŠKI PROFIL KOCKARA“
(seminarski rad na temu)
Student:
Mentor:
Saša Radonjić 08-10/RBFT
Prof. dr sci. med. Milić Aleksandar
Banja Luka, Maj 2014.
2
II KRAĆI TEORIJSKI PRISTUP TEMI
amo kockanje možemo definisati kao učestvovanje u
igri čiji dobitak zavisi od sreće, to jest od slučajnosti.
Najstarija kockarska igra je ona sa kockicama koje su
bile izrađivane od kamenčića, drveta, kostiju ili zuba
životinja. Bacali su ih stari Grci, Džingis Kan, ali i
Marko Polo. Ideja o blekdžeku i pokeru sa papirnatim
novcem opisana je u Kini oko 900. godine nove ere.
Evoluirala je u karte, koje je u Evropu donio Car
Mameluk. U ranom 14. vijeku nalazimo prve zapise o
kockanju, a engleski Kralj Henri VIII otkriva da njegovi vojnici više vremena i novca troše na
kocku
nego
na
rad
ili
trening.
Međutim nisu sve igre kockarske. Igre se mogu podjeliti na takmičarske (agon), kockarske
(alea), igre prerušavanja (mimicry) i igre zanosa (ilinx).
Alea igre su kockarske igre koje podrazumijevaju prije svega sticanje materijalne dobiti.
Kockanje u savremenom svijetu postalo je veoma rasprostranjen oblik zabave i proteže se od
džek-pot aparata, preko sportskih kladionica, kazina i internet kazina, raznih oblika lutrija,
klađenja na konje, pse ili političke kandidate. Najveći broj ovih aktivnosti je privremen,
bezopasan i predstavlja zabavu, a za većinu ljudi to je privremena i bezopasna razbibriga.
Međutim, istinska opasnost prijeti ako se zabava pretvori u zavisnost.
Stoga kockare možemo podijeliti u dvije kategorije:
Normativne (oni koji to rade iz zabave i koji znaju da se zaustave) i
Patološke (oni koji realnost i sve postupke podređuju činu kockanja).
Patološki su kockari zavisni od adrenalina, jer tokom kockanja ovaj hormon se luči u
većim količinama i može da izazove zavisnost. U zavisnosi od izvora istraživanja, od 0.2% do
7% ispitivane svjetske populacije pripada grupi patoloških kockara. Svjetska zdravstvena
organizacija definisala je patološko kockanje kao poremećaj navika i impulsa, gdje osoba ima
sve simptome zavisnosti i gdje postoje tri faze bolesti: faza dobitka, faza gubitka i faza očaja.
Iako se čini da je moguća dobit glavni motiv patoloških kockara, istraživanja su pokazala da se
2
ona nalazi najniže na ljestvici razloga. Većinu oboljelih od patološkog kockanja ne interesuje
količina novca, već kao jedine motive navode samu kocku, uživanje i adrenalinsko uzbuđenje.
Da sve ipak nije tako tako crno, pokazuje studija američkog Univerziteta Jeil po kojoj
ono moglo biti zdravo za osobe starije od 65 godina. Na temelju telefonske ankete među 2500
američkih penzionera naučnici su došli do iznenađujućeg saznanja da su penzioneri koji bar
jednom sedmično potroše dvadesetak dolara za video-poker ili na slot-mašinama boljeg zdravlja
od onih koji to ne čine.
Studija objavljena u "American Journal of Psychiatry" pokazuje da su penzioneri -
rekreativni kockari manje skloni depresiji, alkoholizmu, imaju više energije i bogatiji društveni
život. Kazina širom SAD već su osmislila posebne programe i izlete za kockare starije od 65
godina, a sasvim je uobičajeno i da su toaleti kockarnica već opremljeni lijekovima i priborom za
dijabetičare kao i defibrilatorima za srce. Za razliku od mladih hazardera, stariji imaju više
kontrole nad emocijama, ali i potrošnjom, jer su im penzionerske zarade fiksne i uglavnom
ograničene, pa rijetko postaju stvarni ovisnici. Sam grad Las Vegas, na primjer, svake godine
privuče milone turista koji na provod potroše 34 milijarde dolara. Među najveće mamce spadaju
kockarnice koje bilježe godišnju zaradu od šest milijardi dolara. Donedavno jedan od najboljih
američkih košarkaša Čarls Barkli priznao je da ima problema sa kockom i potvrdio da je do sada
u kazinima širom Amerike izgubio najmanje deset miliona dolara, a gubitak u jednoj noći
ponekad bi mu bio i više miliona dolara. Za razliku od poznatog košarkaša, jedan 19-godišnji
student iz Pensilvanije je svoju igru završio kao totalni gubitnik - u dugovima i zatvoru. Zbog
kockanja preko Interneta je napravio dug od oko 5.000 dolara, pa je išao dalje - pokušao je da
pljačkom jedne banke vrati dugove.
Kockarski biznis u svjetu se procenjuje na 100 milijardi dolara, a kockanje preko
Interneta jedna je od najbrže rastućih grana "internetske ekonomije". Prošle je godine na taj način
zarađeno oko 12 milijardi dolara, od čega je oko polovine tog novca potrošeno u SAD.
Najuspešnija su klasična online kazina, sa kartaškim i sličnim igrama. Procenjuje se da postoji
oko 2.300 sajtova na Internetu koji nude kockarske usluge. To i lakoća klađenja preko Interneta
po svemu sudeći garantuju da će se onlajn kockanju teško stati na put. Tu moramo dodati i
činjenicu da kockar može da "radi" i od kuće, tj. smanjuje se opasnost da se bude viđen, što je
jak adut za ljubitelje kocke u zemljama gde je ona zabranjena. Na osnovu istraživanja kojim je
obuhvaćeno 389 ljudi koji su se kockali preko Interneta, stručnjaci sa Univerzitata Konektikat
utvrdili su da bi se 11% njih moglo smatrati zavisnicima, a čak 15% njih teškim zavisnicima koji
ne mogu da odole nagonu za kockom.
Kit Vajt, izvršni direktor Nacionalnog savjeta za probleme sa kockanjem, upozorio je da
je upravo lakoća igranja onlajn to što je čini privlačnom: "Mislimo da su tinejdžeri i mladi ljudi
posebno ugroženi. Kada posmatramo rizičnu populaciju u smislu kockanja preko Interneta,
svakako da se radi o osobama od 18 do 24 godine u Sjevernoj Americi. Oni najviše učestvuju u
