Univerzitet u Sarajevu
Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju
Psihološki profil pedofila sa posebnim osvrtom na žene pedofile i „internet
pedofile“
Diplomski rad
Student: Berina Selmanović Mentor: Prof. dr. Renko Đapić
Sarajevo, 2014.
Sažetak
U radu je napravljen pregled savremenih saznanja o pedofiliji, pri čemu je posebna pažnja
posvećena „internet“ pedofilima i pedofiliji kod žena. Obrađeni su epidemiologija i etiologija
pedofilije, komorbiditet sa drugim poremećajima, prisustvo incesta, osobine ličnosti, kategorije
pedofila, prisustvo kognitivnih distorzija, distinkcija između pedofilije, nepiofilije, hebofilije i
teleiofilije, posljedice koje seksualno zlostavljanje ostavlja na djecu i razlika između pedofila i
zlostavljača djece. Budući da je dječija pornografija usko vezana za pedofiliju, i ona je obrađena
u ovom radu. Naglasak na na „internet“ pedofilima i pedofiliji kod žena leži u nedovoljnoj
istraženosti navedenih kategorija. Rad je teorijskog tipa i prezentira najvažnije rezultate do kojih
su došli različiti autori.
Ključne riječi:
dječija pornografija, „internet“ pedofil, pedofilija, seksualni prestupnik,
zlostavljač djece, žene pedofili
1
1. Uvod
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (eng. DSM-IV),
parafilije predstavljaju grupu poremećaja kod kojih pojedince seksualno privlače neuobičajeni
objekti, a seksualne aktivnosti su neobične po svojoj prirodi (Davison & Neale, 1999). Termin je
skovan od starogrčkih riječi
para
, što znači osim i
philia
što znači ljubav.
Parafilije karakterišu ponavljajuća, snažna seksualna maštanja i seksualne potrebe ili ponašanja
koja sadrže: 1) neljudske objekte, 2) patnju ili ponižavanje osobe ili njezinog partnera, ili 3)
djecu ili druge osobe koje to ne žele. Privlačnost po pravilu treba biti snažna i trajati najmanje
šest mjeseci. Parafilije se (osim u slučajevima Seksualnog mazohizma) obično dijagnosticiraju
muškarcima, pri čemu se procjenjuje da je odnos muškaraca i žena u ovoj grupi poremećaja 20:1
(DSM-IV, 1996). Dijagnoza se postavlja samo u slučajevima kada je osoba postupala u skladu sa
tim potrebama ili je zbog njih doživjela značajnu nelagodu. Važno je istaknuti da mnogi
pojedinci mogu imati slična maštanja i potrebe koje imaju parafiličari, a da im se pritom ne
postavi dijagnoza, ukoliko njihova maštanja nisu ponavljajuća i intenzivna, ako osoba nije
djelovala u skladu sa svojim potrebama ili zbog njih nije značajno uznemirena (Davison &
Neale, 1999). Maštanje o nečemu što spada u područje parafilije, ukoliko maštanje nije
intenzivno, kontinuirano i nikada se ne sprovodi u djelo, samo po sebi ne predstavlja poremećaj
(Termiz i sur., 2010; prema Babić, 2013). Osobe koje imaju dijagnozu jedne ili više parafilija
mogu samo fantazirati i masturbirati, mogu djelovati u skladu sa svojim fantazijama na legalan
(stupiti u seksualni odnos sa odraslim partnerom koji je dao svoj pristanak) ili na ilegalan način
(protiv volje druge osobe ili sa maloljetnom osobom) (Lanning, 2001).
Najčešći oblici parafilija su: pedofilija (prepubescentna djeca), incest (spolni odnos između
osoba koje su u bliskom krvnom srodstvu), sadizam i mazohizam (postizanje spolnog
zadovoljstva nanošenjem bola drugima ili osobnom patnjom, poniženjem i podnošenjem bola),
zoofilija (seksualni odnos sa životinjom), ekshibicionizam (pokazivanje dijelova tijela ili spolnih
organa drugima) i voajerizam (posmatranje golog ljudskog tijela, spolnih organa ili spolnih
aktivnosti drugih ljudi) (Demirović, 2010).
Prema dijagnostičkim kriterijima
Dijagnostičkog i Statističkog Priručnika za Duševne
Poremećaje
,
Četrvto Izdanje,
pedofil je osoba koja fantazira, koju seksualno uzbuđuje ili koja
2
doživljava seksualni nagon prema prepubescentnoj djeci (obično mlađoj od 13 godina) tokom
najmanje 6 mjeseci. Pedofili doživljavaju značajnu nelagodu zbog ovih seksualnih potreba ili
poteškoće u interpersonalnom funkcioniranju ili djeluju u skladu sa svojim potrebama. Po
pravilu, osoba mora imati najmanje 16 godina i mora biti najmanje 5 godina starija od maloljetne
osobe da bi zadovoljila kriterije za pedofiliju (DSM- IV, 1996). U slučajevima koji uključuju
prijestupnike koji su adolescenti, u procjenu moraju biti uzeti u obzir faktori poput emocionalne i
seksualne zrelosti, prije nego što se postavi dijagnoza pedofilije (APA, 2000; prema Hall&Hall,
2009).
Pedofilija je:
„Vrsta parafilije; ispoljava se u naklonosti odraslih prema djeci kao objektu
seksualnih prohtjeva (uglavnom heteroseksualnih, često međutim i homoseksualnih,
ekshibicionističkih, voajerskih, a rjeđe sadističkih). Pedofilija je parafilija koja se javlja češće
kod muškaraca, normalnih ili mentalno zaostalih, senilnih, psihopata, alkoholičara i
shizofreničara. Upražnjavanje pedofilije smatra se krivičnim djelom“
(Trebješanin, 2008, str.
342).
Prema definiciji Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) pod pedofilijom se podrazumijeva
seksualno preferiranje djece, dječaka ili djevojčica (ili oboje) obično predpubertetske ili rane
pubertetske dobi, od strane odrasle osobe (Seto, 2008). APA Rječnik psihologije ( American
Psychological Association, 2007; prema Seto, 2008) definira pedofiliju kao parafiliju kod koje
seksualne radnje ili fantazije predstavljaju preferiranu metodu za postizanje seksualnog
uzbuđenja. Seksualna aktivnost se može sastojati od gledanja i dodirivanja, ali ponekad uključuje
i snošaj, čak i sa veoma malom djecom.
U kriminalističkom rječniku se navodi da je pedofil: „
u pravilu punoljetna osoba koja se
uključuje u bilo koju vrstu seksualne aktivnosti sa osobama koje su legalno definirane kao djeca.
Pedofile nazivaju i „zlostavljači djece“. Pedofil ima seksualni interes za djecu koji se
manifestira u viktimiziranju koje može varirati od milovanja do sakaćenja i ubistva. Ne žele svi
pedofili ozlijediti. Neki samo žele držati i milovati dijete, iskazati mu „ljubav“. Drugi ekstrem
predstavljaju sadistički pedofili koji doživljavaju seksualno zadovoljstvo samo smrću
zarobljenog djeteta“.
(Modly-Korajlić, 2002, str. 441).
4
termina koji je prvi upotrijebio Ray Blanchard kako bi opisao preferiranje seksualno zrelih osoba
(od grčke riječi
teleios
koja označava odraslu osobu) (Seto, 2008). Pojmovi hebofilija i
ephebofilija nisu posebno istaknuti u DSM-IV klasifikaciji i termini su koje rijetko koriste čak i
stručnjaci u području mentalnog zdravlja. Najviše se koriste u forenzičkim evaluacijama od
strane optuženih koji na taj način nastoje minimizirati svoje seksualno ponašanje (Lanning,
2001), međutim, distinkcije ovih pojmova su važne za razumijevanje trenutnih istraživanja koja
se bave parafilijama, za selekciju kriterija u studijama seksualnog ponašanja i testova koji mjere
seksualni interes (Hall&Hall, 2009).
U literaturi postoji veliki broj nalaza koji ističu da je veliki broj pedofila pretrpio seksualno
zlostavljanje u djetinjstvu, međutim, paralelne studije negiraju ove navode. Jedno objašnjenje
ovih proturječnih nalaza je prisutvo heterogenosti među pedofilima.Veliki broj autora se bavio
ovom problematikom, ali nema konačnog konsenzusa koji se tiče kategoriziranja pedofila. DSM-
IV-TR pravi subgrupe prema spolu žrtve, ekskluzivnosti pedofilnih želja i prisustvu incesta.
Radna grupa za DSM-V pravi podjelu prema dobi i spolu žrtve (Cohen&Galynker, 2012).
Jedna od prvih distinkcija koja se pravi među pedofilima jeste da li ih isključivo privlače djeca
(ekskluzivni pedofili) ili ih privlače podjednako i odrasle osobe i djeca (neekskluzivni pedofili).
U studiji koju su Abel i Harlow (2001) proveli među 2429 odraslih pedofila, samo 7% njih je
izjavilo da ih u seksualnom smislu zanimaju isključivo djeca, što potvrđuje opšte viđenje da
većina pedofila spada u neeskluzivnu grupu.
Pedofili obično imaju interes prema djeci određene dobi i spola. Istraživači muške pedofile
klasifikuju prema tome jesu li u seksualnom smislu zainteresovani isključivo za mušku djecu
(homoseksualni pedofili), žensku djecu (heteroseksualni pedofili) ili za oba spola (biseksualni
pedofili) (Blanchard & Watson, 1999). Udio homoseksualnih pedofila se kreće između 9% i
40%, što je 4 do 20 puta veće od udjela odraslih muškaraca zainteresovanih za druge odrasle
muškarce (prevalencija homoseksualnosti kod odraslih iznosi 2-4%). Ovi nalazi ne impliciraju da
su osobe homoseksualne orijentacije sklonije zlostavljanju djece, već pokazuju veći procenat
pedofila koji su homoseksualne ili biseksualne orijentacije. Na osnovu samoizvještaja je
utvrđeno da su heteroseksualni pedofili u prosjeku zlostavljali 5.2 djece i počinili u prosjeku 34
seksualna akta u odnosu na homoseksualne pedofile koji su zlostavljali 10.7 djece i počinili u
