Putne isprave i vize
1
X - PUTNE ISPRAVE I VIZE
1. V
RSTE
PUTNIH
ISPRAVA
Putna isprava je javna isprava kojom se dokazuje identitet i državljanstvo. Svaki
državljanin BiH ima pravo na putnu ispravu pod uslovima propisanim zakonom. Može
se posjedovati samo jedna putna isprava iste vrste.
U putne isprave se ubrajaju:
pasoš – posebna vrsta putne isprave koja se izdaje na neograničen broj
putovanja u inostranstvo sa rokom važenja propisanim zakonom. Pasošem se
dokazuje državljanstvo BiH. Izdaje se sa rokom važenja od 5 godina, a licima
mlađim od 16 godina sa rokom važenja od 2 godine.
diplomatski pasoš i službeni pasoš – izdaju se državljanima BiH radi
obezbjeđenja određene zaštite u obavljanju službenih poslova prilikom
putovanja u inostranstvo; vrijede za neograničen broj putovanja,
zajednički pasoš – izdaje se grupi od najmanje pet a najviše pedeset osoba za
jedno putovanje u jednu ili više tačno određenih zemalja. Svako lice upisano u
zajednički pasoš mora ispunjavati uslove za ostvarivanje prava na pojedinačni
pasoš,
putni list – izdaje se građaninu koji boravi u inostranstvu bez putne isprave radi
povratka u zemlju. Izdaje se sa rokom važenja koji je potreban za povratak u
BiH, ali ne dužim od 20 dana.
pomorska odnosno brodarska knjižica – izdaje se članovima posade na
plovilima u pomorskom i unutrašnjem vodnom saobraćaju.
Pod uslovima propisanim bilateralnim sporazumima između BiH i druge države,
državljani BiH mogu koristiti ličnu kartu za prelazak državne granice.
1. 1. E
LEKTRONSKI
PASOŠ
Nakon 11. 09. 2001. godine Vlada Sjedinjenih američkih država (u daljem tekstu: SAD)
je zahtijevala razvoj tehnologije koja će omogućiti pouzdanu identifikaciju svakog lica
koje uđe u SAD. Rezultat ovog zahtjeva je nova vrsta pasoša- elektronski pasoš,
odnosno E-passport.
Međunarodni standard za E-pasoš razvila je Internacionalna avio organizacija (ICAO).
Ovim standardom ICAO je podigao nivo:
2
sigurnosti putnih isprava;
integriteta podataka i
kontrole identiteta.
Standard se fokusira na fizičku sigurnost komponenti, biometriju i medij za skladištenje
podataka.
Evropska unija 2004. godine donosi regulativu N¨ 2252/2004, kojom reguliše
sigurnosne standarde i biometriju za putne isprave koje se izdaju u Uniji.
Od 26. 10. 2006. godine sve članice Evropske Unije, izuzev Bugarske i Rumunije, izdaju
E-pasoše
Elektronski pasoš je javna putna isprava, koja njenom nosiocu služi za prelazak državne
granice radi putovanja u drugu državu i boravak u istoj, kao i za povratak u svoju
državu.
Pasoš se izdaje u obliku knjižice koja sadrži korice, stranicu u kojoj se upisuju podaci o
imaocu pasoša i viza stranice. E-pasoš je jedinstvena prilika spajanja tehnologije
sigurnosnog štampanja (
Security printing
) i smart kartica (
Smart Card
. Tehnologija
Smart Card se sastoji od integrisanja, odnosno implementacije čipa i antene u pasoš.
Oni se postavljaju uz korištenje tehnike štampanja antene, koja se zove sarigrafija, što
sve čini RFID (Radio frekvencijsku identifikaciju).
Radio frekvencijska inedtifikacija se uglavnom pominje kao paralela i nasljednik bar kod
tehnologije. Zasnovana je na transponderima (oznakama koje sadrže mikročip) koji se
beskontaktno očitavaju fiksnim ili mobilnim čitačima
Svaka RFID oznaka ima svoj ID, zavisno od imaoca pasoša.
U čip koji se nalazi u E-pasošu, obično se upisuju:
isti podaci koji su vizuelno prikazani sa podacima pasoša,
biometrijski identifikatori,
jedinstveni serijski broj čipa i
digitalni potpis, kako bi se podaci zaštitili od mijenjanja.
E-pasoš izdaju SAD, Japan, Australija, Novi Zeland, Hong Kong, Švajcarska, Singapur i Tajland. Od maja
2008. godine i Crna Gora je počela sa izdavanjem E-pasoša i ostalih elektronskih identifikacionih
dokumenata.
Tehnologija Smart Card-a zasniva se na implementaciji beskontaktnog čipa u neku od stranica samog
pasoša. Obično je to zadnja stranica, međutim, MUP RCG beskontaktni čip smješta na drugu stranicu
pasoša gdje se upisuju podaci imaoca pasoša.
Postoji nekoliko frekventnih opsega: LF (125kHz), HF (13, 56 MHz), UHF (860-930 MHz)... Također,
postoje aktivni transponderi sa nezavisnim napajanjem i većim dometom čitanja i pasivni sa kraćim
dometom.
Psion Teklogix mobilni računar posjeduje RFID čitač u raznim frekventnim opsezima, sa dometima
čitanja pasivnih tragova od nekoliko centimetara pa do nekoliko metara.

4
Osnovna prednost E-pasoša je da garantuje da je nosilac pasoša stvarno lice na kojeg
glase podaci u pasošu. Sigurnost E-pasoša, odnosno njegov kvalitet u smislu garancije
identiteta njegovog nosioca zavisi od tri komponente:
obrasca pasoša,
akvizicije podataka i uručenja pasoša i
personalizacije podataka.
Ukoliko je siguran kvalitet za sve tri navedene komponente, E-pasoš se može smatrati
sigurnom javnom ispravom.
1. 1. 4. O
BRAZAC
E-
PASOŠA
(
KNJIŽICA
PASOŠA
)
Kvalitet knjižice pasoša zavisi od kvaliteta materijala od kojeg se izrađuje i od
sigurnosnih elemenata koji su inkorporirani u/na knjižicu pasoša.
Korice pasoša su izrađene od UV sigurnosnog nefluorescentnog papira koji sadrži:
vidljiva i nevidljiva UV vlakna, hemijske reaktore za osjetljivost na kiseline, baze i druge
organske reagense, kompozicija papira poboljšana na 30% pamuk i 70% drvena smjesa.
Stranica sa čipom i integriranom antenom, tj. stranica sa podacima o nosiocu pasoša, je
izrađena od šestoslojnog 100%-tnog polikarbonata. Prednosti ovoga, ICAO baziranog
rješenja, su:
100% čisti polikarbonat nema dodatnih oblika plastike;
polikarbonat sjedinjen na temperaturi od180
C i presovan, ne koristeći ljepilo
ili ostale dodatke;
najmanji rizik delaminacije, najveći otpor protiv falsifikovanja;
najveći otpor na mehanički, hemijski i termalni stres;
otporan na temperature do 160
C;
najniži rizik hemijske ili mehaničke prevare;
najveći otpor izlaganja Suncu;
spreman za visoko sigurnu personalizaciju laserskim graviranjem.
1. 1. 5. S
IGURNOSNI
ELEMENTI
Sigurnosni elementi se klasificiraju na sljedeće nivoe:
otvoreno za javnost (javno);
ograničene instrukcije za policiju i granicu (povjerljivo);
ograničeno na određen broj specijalista (tajno).
5
Za prvi nivo sigurnosti (javno) nije potrebna oprema za detekciju i verifikaciju. Za drugi
nivo (povjerljivo), potrebna su jednostavna tehnička pomagala za verifikaciju (UV
lampa, IR lampa, lupa i sl.). Za treći nivo sigurnosti (tajno), verifikacija je moguća samo
u laboratorijskom okruženju.
U/na knjižici pasoša implementirana su sva tri nivoa sigurnosnih elemenata
.
U stranici za podatke knjižice pasoša smješten je beskontaktni čip sa 72 KB memorije,
Philips P5CT072 ISO 144443 (međunarodni standard) Tip A.
1. 1. 6. N
EDOSTACI
E-
PASOŠA
Elektronski dokumenti su od prvog dana „na udaru“ organizacija za zaštitu ljudskih
prava (zbog navodnog ugrožavanja građanskih prava i privatnosti pojedinaca), ali i
stručnjaka za bezbijednost koji smatraju da ti dokumenti ne pružaju stopostotnu
bezbijednost
Što se tiče e-pasoša u Crnoj Gori, npr. za uspostavljanje komunikacije potrebno je
postaviti pasoš na otprilike maksimalno 7, 5 cm od čitača. Ta razdaljina je znatno manja
od razdaljine koja je navedena u izvještajima o sigurnosti, ali može biti sasvim dovoljna
za krađu podataka, npr. u velikim saobraćajnim gužvama kada se putnici guraju kako bi
što prije ušli u voz, autobus, avion.
Od elemenata prvog nivoa (javno) nalaze se: Multicolor Gulloches, Reinbow printing, Embedded,
laminated, transparent OVD (Optical Variable Device) Kinegram, OVI (Optical Variable Ink) i MLI
(Multiple Laser Image).
Integritet i autentičnost podataka smještenih u čipu obezbjeđuje se primjenom PKI Infrastrukture. Za
kontrolu pristupa čipu, koristi se Basic Access Control (BAC).
Tako npr. Piter Gutman sa Univerziteta u Oklendu na Novom Zelandu, se poziva na eksperiment koji je
obavio Hako Robroh, holandski stručnjak za RFID komunikaciju i Lukas Grunwald, njemački ekspert za
RFID komunikaciju, a koji su uspjeli da presretnu komunikaciju između e-pasoša i čitača sa razdaljine od
pet metara. Štaviše, Robroh i Grunwald smatraju da je moguće upasti u komunikaciju između e-pasoša i
čitača sa razdaljine od čak 25 metara.

7
viza na granici
– izdaje se strancu na graničnom prelazu. Ovu vizu izdaje
organizaciona jedinica Ministarstva sigurnosti BiH nadležna za kontrolu prelaska
državne granice na preporuku Ministarstva inostranih poslova BiH. Ova viza
izdaje se sa rokom važnosti do 15 dana i ne može se produžiti. Izuzetno,
nosiocima diplomatskih ili službenih pasoša, na osnovu zahtjeva stranog
diplomatsko-konzularnog predstavništva ili međunarodnih organizacija
akreditovanih u BiH, može se izdati višekratna viza na duži period. Zahtjev za
izdavanje ove vize podnosi se Ministarstvu inostranih poslova BiH najmanje 7
dana prije očekivanog dolaska.
humanitarna viza
– može se izdati na humanitarnim osnovama, uz prethodnu
saglasnost Ministarstva sigurnosti BiH, ako zainteresovane osobe mogu
dokazati opravdani strah od proganjanja zbog svoje vjere, rase, nacionalnosti,
pripadnosti nekoj društvenoj grupi ili svojih političkih mišljenja ako ostanu u
zemlji svog porijekla. Mogućnost traženja humanitarne vize ne prejudicira
pravo traženja azila niti ostala prava tražitelja azila u BiH, kao ni rezultat
posebnog postupka za određivanje izbjegličkog statusa.
posebne vize
– izdaju se nosiocima diplomatskih ili službenih pasoša, bez
provjere posebnih uslova i bez naknade, ukoliko je izdavanje viza zatraženo
notom odnosnog ministarstva inostranih poslova, odnosno diplomatsko-
konzularnog predstavništva strane zemlje, odnosno ukoliko je izdavanje vize
zatraženo notom predstavništava OUN ili njene specijalizirane agencije ili slične
organizacije.
2. 1. Š
ENGENSKI
SISTEM
VIZA
Slobodno kretanje ljudi jedna je od četiri osnovne slobode na kojima se zasniva
Europska Unija (EU). Međutim, primjena načela slobodnog kretanja osoba unutar
zemalja članica EU dala je povoda stanovitim neslaganjima na početku osamdesetih
godina XX vijeka. Naime, neke su zemlje članice smatrale da bi to načelo trebalo važiti
samo za državljane EU. To bi podrazumijevalo zadržavanje kontrola na unutrašnjim
granicama, da bi se razlikovalo državljane EU i one koji nisu iz zemalja EU. Drugi su se
zalagali u korist slobodnog kretanja za sve, što bi značilo kraj unutrašnjih graničnih
kontrola.
Polazeći od ostvarenih rezultata unutar Europske zajednice u pogledu slobodnog
prometa osoba, roba i usluga, vlade pet zemalja članica Europske zajednice potpisale
su 14. juna 1985. u Schengenu u Luksemburgu sporazum pod nazivom „Sporazum
između Vlada država privredne unije Benelux, Savezne Republike Njemačke i Republike
Francuske u vezi s postepenim ukidanjem kontrola na zajedničkim granicama od 14.
juna 1985. “ (nazvan i „Prvi schengenski sporazum”) pridonoseći nastojanju naroda
svojih država da se ukinu prepreke za slobodan promet preko zajedničkih granica
.
Sporazum je potpisan na brodu „Princeza Mari-Astrid“ na rijeci Mozel pored Schengena,
malog mjesta pored Luksemburga na granici Francuske i Njemačke.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti