REPUBLIKA SRPSKA
EKONOMSKA ŠKOLA
Bijeljina
MATURSKI RAD
IZ PREDMETA
RAČUNOVODSTVO
Računovodstveno obuhvatanje kredita sa stanovišta banke
PROFESOR:
UČENIK:
Bijeljina, 2015. godine
1. RAČUNOVODSTVENO EVIDENTIRANJE KRATKOROČNIH
KREDITA
Kratkoročni bankarski krediti predstavljaju jedan od važnijih izvora finansiranja privrednih
tokova, realizovanja monetarno-kreditne politike makro sistema i značajnu komponentu u
strukturi aktive i plasmana banaka. Oni predstavljaju jedan od najvažnijih aktivnih bankarskih
poslova. Banka odobrava kratkoročne kredite iz apsorbovanih i kod nje centralizovanih depozita
po viđenju, kratkoročnih kredita koje ona koristi kod drugih banaka i finansijskih organizacija u
zemlji i inostranstvu, kao i iz sredstava koja su nastala multiplikacijom depozita. Poseban izvor
za kratkoročno kreditiranje potreba privrednih preduzeća predstavljaju i krediti koje bankama
odobrava centralna banka.
Kratkoročne kredite banke odobravaju za zadovoljavanje kratkoročnih potreba korisnika za
obrtnim sredstvima, i to u prinicipu za povremene zalihe ili za pokriće potraživanja od kupaca,
za sezonske potrebe, za pojedini posao i sl. U principu kratkoročni krediti dati za povremena
obrtna sredstava imaju tretman samolikvidirajućih, jer se obično otplaćuju u momentu kada
prestanu da postoje razlozi zbog kojih je kredit uzet tj. kad prestanu da postoje povremene zalihe
ili se naplate potraživanja od kupaca.
Skoro da nema preduzeća koje ne uživa kratkoročni bankarski kredit i nije moguće odrediti
ukupan iznos potreba za kratkoročnim kreditom, jer on zavisi ne samo od stepena razvijenosti na
kome se privreda nalazi, već i od konjukturnih prilika. U uslovima savremenih tržišnih struktura,
kratkoročni krediti se ne koriste samo za finansiranje povremenih obrtnih sredstava nego se čak i
dio trajnih obrtnih sredstava finansira iz kratkoročnih bankarskih kredita.
1.1. Lombardni kredit
Lombard je stari aktivan bankarski posao. Njega su prvo praktikovali bankari iz
Lombardije koji su ga prenijeli u Englesku i po tome je i dobio današnje ime.
„Lombardni kredit (kredit na zalogu) je kratkoročni bankarski kredit koji preduzće može
dobiti na bazi založenih pokretnih realnih vrijednosti kao što je zlato i druge dragocjenosti,
hartije od vrijednosti, trgovačka roba i druga pokretna dobra koja su lako i brzo utrživa – kotiraju
na finansijskom tržištu. Osnovna karakteristika lombardnog kredita je što odlučujuću ulogu ima
bonitet zaloga, dok je lična kreditna sposobnost preduzeća skoro sporedna. Lombardni kredit se
angažuje za pribavljanje transakcionog novca za tekuću proizvodnju ili promet radi osiguranja
tekuće likvidnosti.“
1
Preduzeće zalaže sredstva koja su momentalno van proizvodne funkcije i
dobivenim kreditom ih aktivira, učini ih mobilnim i funkcionalnim a da ih pri tome ne otuđi –
proda. Založeni kredit za preduzeće debitora ima dobru stranu što mu daje mogućnost da svojim
finansijskim obavezama tačno i na vrijeme odgovara, a da nije primoran da hartije od vrijednosti
ili robu prodaje u nevrijeme ili kada su tržišne prilike nepovoljne. Putem zalaganja on se
zaštićuje od potencijalnih gubitaka koji bi mogli nastati ako bi se roba morala prodati hitno i po
svaku cijenu.
1
Lukić, Radojko, Bankarsko računovodstvo, Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, 2013.,
str. 361
3
Tržišna vrijednost imovine koja se zalaže odnosno vrijednost koja se kotira je osnova za
dobijanje kredita. Od iznosa založene vrijednosti zavisi i iznos lombardnog kredita. Hartije od
vrijednosti se procjenjuju po tržišnoj vrijednosti, ali se lombardni kredit odobrava ispod te
vrijednosti, ne prelazeći 60-75% odnosno tri četvrtine dnevne vrijednosti zaloga. Jedino je
izuzetak zlato na čijoj se vrijednosti dobija kredit u 100% iznosu. Lombardni kredit se može
realizovati tek nakon potpisivanja ugovora o lombardnom kreditu gdje su utvrđeni uslovi (rok i
kamata, nominalni iznos kredita) i kada se zalog preda banci. Banka je dužna da čuva zalog i da
vrši sve radnje povezane sa zalogom. Uobičajni rok zaloga iznosi tri mjeseca. Kad se zalaže roba
najširu primjenu ima skladišnica ili varant i konomsman.
„Knjiženje lombardnih kredita je veoma jednostavno. Za iznos odobrenog lombardnog
kredita zadužuje se račun „Lombardni krediti“ a odobravaju se račun „Gotovina“ za neto iznos
datog kredita, račun „Prihodi od kamata“ za iznos kamate i račun „Prihodi od provizije i drugih
nadoknada“ za iznos provizije i troškova.“
2
U momentu otplate lombardnog kredita o roku dospjelosti zadužuje se račun „Gotovina“ a
odobrava se račun „Lombardni krediti“ za bruto iznos datog kredita.
U vanbilansnoj evidenciji kod lombardnih kredita za procjenjenu vrijednost zaloga
zadužuje se račun „Ostava na čuvanje“ a odobrava se račun „Ostavljači ostava na čuvanje“. Ovi
računi se gase suprotnim knjiženjem u momentu otplate lombarnih kredita o roku dospjelosti.
Primjer knjiženja kroz dnevnik:
3
U cilju ilustracije knjiženja lombardnih kredita pretpostavimo da je banka odobrila lombardni
kredit fizičkom licu N.N. u iznosu 50.000 KM. Kao zalog lice je položilo robu u vrijednosti od
70.000 KM. Rok dospjeća datog kredita je 4 mjeseca, kamata iznosi 1500 KM, provizija 1%, a
troškovi su 40 KM (mjeseci se računuju po 30 dana). Otplata lombardnog kredita je izvršena u
roku.
Prema datim podacima lombardni račun izgleda ovako:
Bruto iznos lombardnog kredita
50.000
Kamata
1.500
Provizija
500
Troškovi
40
Neto iznos lombardnog kredita
47.960
2
Lukić, Radojko, Bankarsko računovodstvo, Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, 2013.,
str. 362
3
Jahić, Mehmed, Računovodstvo banaka, Revikon, Sarajevo, 1999., str. 158
4
