VISOKA ŠKOLA ZA POSLOVNU EKONOMIJU I 

PREDUZETNIŠTVO 

 

 

SEMINARSKI RAD 

 

 

 

 

 

Predmet: MIKROEKONOMIJA  

 

 

 

 

RAD 

 

 

 

Profesor: doc. dr Milisav M. Miljković 

 

 

 

 

 

 

 

Student: Maja Nikolić Srejić 

 

 

 

 

 

 

Br. indeksa: 322-035/16 

 

 

 

Niš, april 2017. godine 

 

 

 

SADRŽAJ 

Uvod……………………………………………………... 

Pojam rada ……………………………………………… 

Razvoj rada……………………………………………… 

Podela rada………………………………………………. 

Proučavanje rada……………………………………….... 

10 

Plaćanje rada…………………………………………….. 

12 

Teorije o plaćanju rada…………………………………... 

14 

Zaključak………………………………………………… 

15 

Literatura………………………………………………… 

17 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

background image

 

POJAM RADA 

 

Rad je prvi i najznačajniji  element ekonomskog procesa stvaranja, specifičnih 

funkcionalnih karakteristika, koji se razlikuje u odnosu na druge elemente  i posebne 

karakteristike koje poprima tokom svog ukupnog razvoja.  

Za  obavljanje  procesa  poslovanja  preduzeća  potreban  je,  prvenstveno,  rad, 

odnosno radna snaga. Ljudski rad predstavlja proces svrsishodnog trošenja čovekovih 

fizičkih i umnih sposobnosti. Taj skup sposobnosti nazivamo radnom snagom. Dakle, 

može se zapravo reći da je rad trošenje radne snage, ali samo u ekonomskom smislu, 

takvo  trošenje  koje  ima  za  cilj  proizvodnju  materijalnih  dobara  ili  usluga.  Kao 

rezultat utroška rada mogu se pojaviti dve komponente iz procesa rada: 

•  Izvršeni,  opredmećeni  rad  u  nekom  proizvodu  ili  usluzi,  s  društveno 

priznatom upotrebom vrednosti tog proizvoda, ili usluge 

 • Nepotrebno korišćenje fizičkih i umnih sposobnosti čoveka, koji se javlja u 

svim slučajevima u kojima izostane ili se umanjuje rezultat. 

Bitna  osobina  ljudskog  rada  je  njegova  svrsishodnost.  To  je  ono  što  bitno 

razlikuje  čoveka  od  rada  drugih  živih  bića,  jer  čovekov  rad  je  svesno,  unapred 

određen  i  zamišljen  cilj  rada  kojeg  čovek  obavlja.  Čovek  kao  jedino  svesno  biće 

unaped stvara predmet koji će da proizvede, a tek potom pristupa njegovoj realizaciji. 

Dakle,  rad  je  svesna  i  unapred  smišljena  čovekova  delatnost  usmerena  ka 

ostvarivanju određenog svrsishodnog i korisnog cilja na bilo kojem području života. 

Radnik  u  procesu  rada  troši  svoju  bionergiju,  a  ta  bioenergija  se  ne  može 

izraziti  u  jedinicama  mere.  Zbog  toga  se  čovekov  proces  rada,  trošenje  njegove 

bionergije  meri  vremenskim  trajanjem  procesa  rada.  Razlikuje  se  količina  rada 

izražena  bionergijom  u  vremenskim  jedinicama  istog  proizvođača,    kao  i  u 

vremenskim  jedinicama  različitih  proizvođača.  To  potiče  od  različitog  intenziteta 

čovekovog  rada  u  vremenskim  jedinicama  i  kod  istog  proizvođača  i  kod  različitih 

proizvođača. Te razlike u utrošcima radne snage u jednakim vremenskim jedinicama 

kod istog proizvođača i dva različita proizvođača potiču zbog: 

1.

 

različite kvalifikovanosti i radnog iskustva; 

2.

 

različitog intenziteta rada; 

 

3.

 

 različitih metoda organizacije rada; 

4.

 

različitih uslova rada  

5.

 

različitih prekida u radu. 

 

Kvalifikovanost  radnika  predstavlja  sposobnost  nekog  radnika  za  efikasno 

izvršavanje  određenog  posla.  To  je  skup  znanja,  umešnosti,  radne  sposobnosti  i 

spremnosti za preuzimanje odgovornosti za rad. Dakle, neki radnik je kvalifikovaniji 

od  drugog  ranika,  ali  to  znači  i  da  ta  kvalifikovanost  i  košta,  pa  što  je  veća 

kvalifikacija to su i veći troškovi. 

Intenzitet  rada  je  stepen  trošenja  umnih  i  fizičkih  sposobnosti  čoveka  u 

procesu rada u jedinici vremena. Što je intenzitet rada veći, to je veća i iscrpljenost 

radnika.  Postoji  donja  granica  internziteta  ,  a  pojavljuje  se  kada  je  rad  spor  da 

negativno utiče na proces, i gornja granica internizteta rada kada je rad dostigao takav 

napor  da  se  s  daljim  naprezanjem  proizvodnja  u  jedinici  vrmena  ne  povećava,  već 

smanjuje. Najbolji je optimalni utrošak radne snage, onda kada radnik trošeći svoje 

fizičke i umne sposobnosti poizvodi proizvode ili usluge u jedinici vremena, uz svoj 

minimalni utrošak. 

Organizacija  rada  je  skup  i  redosled  metoda  koji  osiguravaju  maksimalni 

radni  učinak  uz  minimalno  trajanje  procesa  rada,  a  uz  uslov  da  radnik  radi 

optimalnim intenzitetom.  

Uslovi rada predstavljaju jedan od zahteva pod kojima radnik treba obavljati 

posao.  Današnja  tehnologija  i  tehnika  idu  napred,  dakle  potrebno  je  radniku  uz 

korišćenje  novih  savremenih  standarda  omogućiti  što  bolje  uslove  rada. 

Kontinuitet  rada  predstavlja  eliminisanje  prekida  rada,  proces  proizvodnje  je 

kontinuiran  proces  i  ne  treba  ga  prekidati  do  završne  radnje  na  konkretnom 

proizvodu. 

Dakle,  sve  ove  pretpostavke  treba  razmotriti,  omogućiti  i  na  taj  način  će 

radnik ostvariti optimalne rezultate rada ili usluge u vremenskoj jedinici. Na taj način 

radnik postiže optimalne rezultate sa stanovišta produktivnosti i ekonomičnosti. 

 

 

 

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti