Dalibor Adži
ć
: Darovitost i rad s darovitim u
č
enicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
Život i škola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. – 184.
171
UDK: 37.036-053.5
Stru
č
ni rad
Primljeno: 28. ožujka 2011.
DAROVITOST I RAD S DAROVITIM U
Č
ENICIMA
KAKO TEORIJU PRENIJETI U PRAKSU
Dalibor Adži
ć
, prof., viši savjetnik
Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb
Sažetak: Javni mediji donose pri
č
e o djeci izuzetnih/iznimnih sposobnosti i uz to ih nazvaju
iznadprosje
č
nima, izvanserijskima, genijalcima i sli
č
nim atributima.
Takvi slu
č
ajevi previše su senzacionalisti
č
ki predstavljeni/eksponirani u javnosti, ali vrlo
kratko jer mediji že
đ
aju za novim.
Poniknemo li ispod površine takvih slu
č
ajeva, name
ć
e nam se niz pitanja – kako se roditelji
nose s takvom djecom, omogu
ć
uju li im napredak prema njihovim mogu
ć
nostima i
sklonostima, što škola
č
ini ne bi li prepoznali takvu djecu i uklju
č
ila ih u odgojno-obrazovni
proces, a da im ne bude dosadno ili zbog nekih razloga ne ispune o
č
ekivanja te na kraju, kako
zakonodavac gleda na tu djecu jer,
č
ini se, ne shva
ć
a njihove prave mogu
ć
nosti, a uz to, ona
su u manjem broju.
Složenost ove tematike donosi puno upitnika, ali dojam nije uvijek negativan, odnosno brojni
su primjeri požrtvovnog rada naših prosvjetnih djelatnika s takvom djecom. U našem
školskom sustavu treba što više individualizirati pristup obrazovanja u
č
enika, kako za svu
školsku djecu, tako i za darovitu. Valja prepoznati darovite kao pokreta
č
ku snagu našeg
društva.
Mišljenja sam da takvoj djeci ne treba ''elitisti
č
ki'' pristup, nego treba omogu
ć
iti i razvoj
njihovih sklonosti uz puno uvažavanje osobnosti, tj. darovitoj djeci omogu
ć
iti cjelokupni
osobni razvoj.
Klju
č
ne rije
č
i: darovitost, daroviti u
č
enici, prirodoslovlje, rad u skupini.
Uvod
Javni mediji, radio, televizija, internet donose pri
č
e o djeci koja imaju
izuzetne sposobnosti i nazivaju ih iznadprosje
č
nima, izvanserijskima, genijima,
genijalcima i sli
č
nim atributima. Vrlo su
č
esto takvi slu
č
ajevi
senzacionalisti
č
ki prikazani i previše eksponirani u javnosti, naravno, vrlo
kratko jer mediji nažalost že
đ
aju za novom senzacijom.
Ispod površine prikaza takvih slu
č
ajeva ostaje niz pitanja, npr. kako se
roditelji nose s takvom svojom djecom, omogu
ć
uju li im odgovaraju
ć
i
napredak s obzirom na njihove sklonosti, što škola
č
ini kako bi se takva djeca
prepoznala i uklju
č
ila u odgojno-obrazovni proces, a da nemaju osje
ć
aj dosade
ili da zbog nerazumijevanja i inercije jednostavno podbace te na kraju kako
Dalibor Adži
ć
: Darovitost i rad s darovitim u
č
enicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
Život i škola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. – 184.
172
zakonodavac gleda na takvu djecu jer ih je u pravilu mali postotak pa se u
ve
ć
ini slu
č
ajeva ne shva
ć
a pravi potencijal takve djece.
Pitanja je mnogo što samo dovodi do zaklju
č
ka kolika je složenost ove
tematike. Na sre
ć
u, dojam nije uvijek negativan, ima i te kako sjajnih primjera
požrtvovnog rada naših prosvjetnih djelatnika s takvom djecom.
U svom petnaestgodišnjem radu u osnovnoj školi susretao sam se s vrlo
darovitom djecom, a i s u
č
enicom koja bi sigurno zaslužila mjesto na nekoj
naslovnici
č
asopisa biokemijske tematike, ali zbog njezine samozatajnosti te
njezinih roditelja i u
č
itelja, koji su bili usmjeriva
č
i i mentori, velikim koracima
kro
č
i u znanost dalje od o
č
iju javne senzacije.
Što je darovitost i tko su i kakva su darovita djeca?
Darovitost nije pojam novijeg datuma jer se o njoj u podru
č
ju odgoja i
obrazovanja govori i nekoliko stolje
ć
a unatrag. Možemo spomenuti Jana
Amosa Komenskog iz 17. stolje
ć
a pa sve do nekih suvremenika, kao Georgea,
Traversa, Tannenbauma, Mayera, Winnera, Termana, Kova
č
i
ć
a,
Č
udinu
Obradovi
ć
i drugih.
"Najstarije i najrasprostranjenije shva
ć
anje darovitosti proizlazi iz
psihometrijske definicije inteligencije. Iz opažanja da se ljudska sposobnost
snalaženja u razli
č
itim tipovima problema raspore
đ
uje prema zvonolikoj
krivulji (najviše ima prosje
č
no uspješnih, a podjednak broj ispodprosje
č
nih i
iznadprosje
č
nih pojedinaca) proizašla je mogu
ć
nost mjerenja te sposobnosti-
inteligencije. Razlike u sposobnosti mogu
ć
e je mjeriti (brojem riješenih
zadataka u testu) i izraziti kao kvocijent inteligencije (IQ-odnos mentalne i
kronološke dobi)." (Lazarevi
ć
, 2001.).
Prema Termanu darovitost je visoka op
ć
a intelektualna sposobnost
(Winer,2005.), a prema Tanennbaumu darovitost je produktivno kreativna
sposobnost (Tanennbaum, 2004.).
Definiranje darovitosti (ovako letimi
č
no navedenih razli
č
itih autora)
govori nam da su kriteriji koji se spominju razli
č
iti: intelekt, kreativnost i
interakcija visoko razvijenih sposobnosti. Jedan je od kriterija kreativnost koja
se i naj
č
eš
ć
e uo
č
ava po vanjskim znakovima (znatiželja, mašta, inteligencija) i
može se poticati na razli
č
ite na
č
ine u podru
č
jima za koja darovita djeca
iskazuju interes. Pitanja koja se postavljaju ne bi trebala odražavati odre
đ
ene
stereotipe, obrasce ponašanja i nametanje vlastitih ideja, nego pobu
đ
ivati
hrabrost u zagovaranju vlastitih ideja i kriti
č
ko prosu
đ
ivanje.
Prema E. Winner darovita su djeca ona s trima netipi
č
nim obilježjima:
prijevremena razvijenost, inzistiranje da sviraju po svom i žaru za
svladavanjem. To su ona djeca koja gaje istinsku motiviranost za podru
č
je u
kojem su nadareni i pokazuju znakove prijevremene razvijenosti, a interes im
je toliko jak da grani
č
i s opsesivnim. (Winner, 2005.).
Dalibor Adži
ć
: Darovitost i rad s darovitim u
č
enicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
Život i škola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. – 184.
174
(http://http://www.portalalfa.com/mambo/index.php?option=com_content&tas
k=view&id=286&Itemid=183
)
Sustav redovitog školovanja, odgojno obrazovnog procesa i djelovanja
"skrojen" je za potrebe prosje
č
nog djeteta - u
č
enika. Darovita djeca uklju
č
ena
su u redovit sustav odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, a za svako takvo -
nadareno - dijete trebao bi se izraditi individualni plan i program koji bi
zajedno na
č
inili u
č
itelji i stru
č
ni suradnici škole koju poha
đ
a to dijete. U
zemljama Europske zajednice i Sjeverne Amerike odavno su shvatili važnost
nastavnih programa koji se temelje na individualnom pristupu u
č
eniku pa tako
i individualnom pristupu nadarenim u
č
enicima, stoga se takvi nastavni planovi
i programi redovito provode za darovitu djecu predškolske i školske dobi.
Programi se
č
esto razlikuju, ali imaju zajedni
č
ko ishodište, a to je
individualnim pristupom dati najbolje i najprikladnije sadržaje iz školskog
sustava na na
č
in koji odgovara potrebama djeteta-u
č
enika.
Crljen i Poli
ć
naglašavaju važnost integracije predškolske i školske
djece u redovit sustav, ali prema individualnom pristupu. Za posebno
talentirane osmisliti i provoditi kra
ć
e dodatne programe koji
ć
e biti didakti
č
ki i
metodi
č
ki bogati i raznoliki, usmjereni višem stupnju mišljenja i zaklju
č
ivanja,
usmjereni kreativnosit i budu
ć
nosti. ( Crljen i Poli
ć
, 2006.)
Kako poreme
ć
aje u ponašanju i težu socijalizaciju djece povezati s
njihovom darovitoš
ć
u?
U svakodnevnom radu s djecom u nižim razredima osnovne škole
u
č
itelji se susre
ć
u s djecom koja na prvi pogled imaju iste teško
ć
e u vidu
poreme
ć
aja u ponašanju ili teže socijalizacije. Slika naravno nije uvijek
jednodimenzionalna, nego su uzroci razli
č
iti. Kako dijete koje se "dosa
đ
uje" i
ometa tijek nastavnog procesa, a
č
esto i ne nalazi prijatelje me
đ
u svojim
vršnjacima, prepoznati kao potencijalno darovito dijete koje svojim
aktivnostima samo želi mogu
ć
nost zadovoljenja vlastitih potreba, zasigurno
zahtjevnijih nego u op
ć
e populacije koja nastavu poha
đ
a prema redovitim
nastavnim planovima i programima. U kasnijem tekstu donosi se osobni
prijedlog detektiranja darovitih u
č
enika, organiziranja rada u skupini s
darovitim u
č
enicima i stvaranja svih preduvjeta za takav rad.
Darovita djeca kognitivnim razvojem premašuju drugu djecu iste kronološke
dobi, stoga teško pronalaze
prijatelje me
đ
u vršnjacima. Uz to, darovito dijete
koje nastavu sluša prema redovnom školskom programu vrlo brzo usvaja
gradivo, koje mu djeluje u najmanju ruku dosadno, zbog
č
ega postaje
hiperaktivno, ometa tijek nastave i skre
ć
e pozornost na sebe. Time zapravo
pokazuje da želi sura
đ
ivati, ali na sebi prilago
đ
enoj razini. Najlakši na
č
in da se
ublaži raskorak izme
đ
u njihovih intenzivnih potreba i školskog programa jest
uvo
đ
enje dodatne literature za darovite u
č
enike.
(http://www.centar-zdravlja.net/clanci/majka-i-dijete/1/159/darovito-
dijete-kako-ga-razumjeti-i-odgajati/zbog-cega-dolazi-do-
poremecaja-u-ponasanju-i-teze-socijalizacije-kod-darovite-djece/4/)
