Radio
Pojam
radio
koristiti se u različitim značenjima:
1.U najširem smislu označava
bežični prijenos signala
kroz modulaciju
elektromagnetskih valova unutar frekvencija koje se nalaze unutar
radiofrekvencijskog spektra. Ti se valovi stoga nazivaju i radio valovima.
2.Koristi se i umjesto pojma
radiodifuzija
, koji označava postupak prijenosa
govora i glazbe putem radio valova.
3.U užem smislu, označava
organizaciju
, sustav ljudi, prostorija i opreme koji
ostvaruje radiodifuziju.
4.Radio kao
masovni medij
.
5.Radio kao popularni naziv za radio
prijemnik
.
Ključno otkriće koje je, među ostalim omogućilo i nastanak radija, jest ideja da su
elektricitet i magnetizam međusobno povezani, budući da oba mogu uzrokovati
privlačenje i odbijanje tijela. Godine 1820. Hans Christian Ørsted izveo je
jednostavan eksperiment koji je potvrdio tu vezu, na temelju kojeg je kasnije
André-Marie Ampère kreirao
teoriju elektromagnetizma
.
Povijest radijske tehnologije
Povijest radija u najširem smislu jest
povijest tehnologija
koje koriste radio
valove. U drugoj polovici
19. stoljeća
mnogim je znanstvenicima i
eksperimentatorima bilo jasno da je bežična komunikacija moguća. Različite
inovacije u teoriji i eksperimentima dovele su do razvoja radija i komunikacijskog
sustava kakvog ga danas poznajemo. Bežična telegrafija označava početak
razvoja prakse prenošenja poruka bez žica. Mnogi su radili na razvoju uređaja i
tehnološkim unapređenjima (npr. Faraday, Maxwell, Loomis, Edison, Hertz).
Poznate su
kontroverze oko toga tko je i kada izumio radio
. Ključni izum za
početak "bežičnog prijenosa podataka uz korištenje čitavog frekvencijskog
spektra", poznat kao odašiljač s iskrištem, bio je pripisivan različitim osobama
koje su
krajem 19. stoljeća
eksperimentirale na tom polju.
Marconi
je opremio
brodove bežičnom komunikacijom i uspostavio prvi transatlantski radijski servis.
Tesla
je razvio sredstva za pouzdanu produkciju radijskih signala, predstavio je
javnosti principe funkcioniranja radija te ostvario prijenos signala na velike
udaljenosti. Patentirao je izum radija kojeg je definirao kao "bežični prijenos
podataka". Pored njih značajne eksperimente u počecima radija izveli su i Lodge,
Bose, Popov, Fessenden.
Početkom 20. stoljeća
, zahvaljujući korištenju različitih patenata, uspostavljena
je kompanija "British Marconi" te je započela komunikacija između radio stanica
na obali i brodova na moru. Ta je tvrtka, zajedno sa svojom podružnicom
"American Marconi", čvrsto držala područje komunikacija brod – obala. Tvrtka je
posjedovala svu opremu te je odbijala raditi s brodovima koji su koristili neku
drugu. Mnoge su inovacije unaprijedile kvalitetu radija, za što su u mnogome
značajni i amateri koji su počeli eksperimentirati s njegovom upotrebom. Tako su
uspostavljeni temelji za razvoj radiodifuzije. Izumljena je
amplitudna modulacija
– AM
(Fessenden i de Forest), Herrold je skovao termin
"broadcasting"
i prvi
realizirao takvo radiodifuzijsko emitiranje. Paralelno s time, razvijaju se i
tehnologije komunikacije jedan-na-jedan pa tako nakon potonuća Titanica na sve
se brodove uvode radio stanice za komunikaciju s kopnom.
Od 1915. pa do sredine stoljeća
radijska tehnologija se brzo dalje razvija, a
najznačajniji je izum
frekvencijske modulacije (FM)
za kojeg su zaslužni radio
amateri. Nakon toga, pojavljuju se prve
FM radio stanice
, a napravljen je i novi
plan raspodjele radiofrekvencijskog spektra u Europi. 1960-ih veliki broj ljudi
posjeduje radio prijemnike, razvijaju se komercijalne, javne i piratske radio
stanice. U općem tehnološkom razvitku, paralelno s razvojem novih tehnologija,
razvijaju se i one radijske, kako vezane uz radiodifuziju (npr. digitalni radio i
televizija), tako i drugi oblici (satelitska komunikacija, telefonija i slično).
Primjena radijske tehnologije
Na početku se radijska tehnologija uglavnom koristila u
pomorske svrhe
, za
slanje telegrafskih poruka Morseovom abecedom između brodova i obale. Obje
strane u Prvom svjetskom ratu koristile su radio za izdavanje naredbi i
komunikaciju između vojske i mornarice.
Emitiranje
je postalo isplativo 1920-ih,
kada su radijski prijemnici postali široko dostupni, osobito u Europi i Sjedinjenim
državama, zbog čega se razvija i radio kao masovni medij. U predratnim godina
radio se počeo upotrebljavati za otkrivanje i lociranje aviona i brodova pomoću
radara
(iz eng. RAdio Detection And Ranging). Danas se ta tehnologija koristi u
najrazličitijim oblicima, a prvenstveno za komunikaciju, uključujući bežične
mreže, mobilne komunikacije svih vrsta, kao i radijsko emitiranje.
Već na samom početku razvoja radija kao medija, mnogi su u njemu prepoznali
nove
potencijale
koji će bitno utjecati na daljnji tok ljudske povijesti.
Predviđali
su
da će to "čudo koje vadi glasove i zvukove iz etera" u budućnosti ujediniti
čovječanstvo te imati izravan utjecajna svijest svih ljudi (Hlebnikov, '21.); da nam
više neće biti potrebni različiti obrazovni sustavi, da će biti dovoljan samo jedan
orkestar kojeg će svi slušati (Bliven, '22.); pa čak do toga da će nam dati
telepatske ili okultne sposobnosti (Codel, '30). No neki su (manje zanesenjaci,
više pragmatici) vrlo brzo shvatili ne samo visoku funkcionalnost radija u direktnoj
komunikaciji na daljinu (npr. za vojne potrebe), nego i medijske potencijale radija
kao sredstva prvenstveno državne
kontrole ili manipulacije masa
– ukratko,
kao sredstva propagande. Tako
Goebbels
prilikom otvaranja radijske izložbe
1933. u svom govoru
"Radio kao osma sila"
između ostalog kaže: "Živimo u
doba masa; mase s pravom zahtijevaju da sudjeluju u velikim događajima
današnjice. Radio je najutjecajniji i najvažniji posrednik između duhovnog
pokreta i nacije, između ideje i naroda. (...) Ove se godine radijska izložba otvara
u tome duhu. Ključni element je Narodni prijemnik. Njegova će niska cijena
omogućiti da široke mase postanu radijski slušatelji."
Radio kao tehnologija političke prakse
Ovu su komunikacijsku moć prepoznale sve države, te su posvuda u svijetu
uvedeni zakoni prema kojima
država
izravno i strogo
kontrolira radijski
mogao odaslati u eter, a spektar (barem jedan njegov dio) mogao bi početi
funkcionirati kao javni resurs.
Izvori
http://www.wikipedia.org
http://www.danalee.ca/ttt/transmission.htm
http://boo.mi2.hr/~ognjen/radio.html
S. Strauss, Erwin
:
Pirati piratskog radija
Dunifer, Stephen
:
Sloboda radija
Raboy, Marc
:
Radio kao emancipacijska kulturna praksa
Kogawa, Tetsuo
:
Manifest za mikroradio
Novak, Božidar, ur.:
Leksikon radija i televizije
, Masmedija i HRT, Zagreb, 2006.
Dodatak: Kako radi radio?
Osnovni princip
Radio počiva na zračenju koje odašilje antena u obliku radio
valova. Ti valovi putuju brzinom svjetlosti (300000 km/s) i nose informacije. Kada
valovi dospiju do prijemne antene, proizvede se mali električni napon. Nakon što
se taj napon na odgovarajući način pojača, početna informacija koju sadrži val
ponovno poprima svoj oblik te ju se može čuti iz zvučnika.
Prenošenje
U srcu svakog odašiljača je oscilator. On proizvodi električni signal
određene frekvencije kojeg precizno kontrolira kvarcni kristal. Nakon što se
nekoliko tisuća puta pojača taj napon postaje nositelj radijske frekvencije.
Primanje
Napon proizveden u prijemnoj anteni, po pristizanju odaslanog signala,
spaja se s prilagodljivim strujnim krugom koji se sastoji od zavojnice i
promjenjivog kondenzatora. U kondenzatoru postoji niz pomičnih i nepomičnih
ploča. Kad se pomične namjeste, mijenja se kapacitet zbog čega strujni krug
postaje osjetljiv na drugačije, uže frekvencijske raspone. Slušatelj, namještajući
kondenzator, odabire koji će od mnogih signala koje je antena pokupila prijemnik
reproducirati.
izvori:
http://www.wikipedia.org
http://www.danalee.ca/ttt/transmission.htm
Dodatak: Povijest radija - povijest tehnologije
Bežična pretpovijest (19. stoljeće)
1831.
Micahel
Faraday
započinje s nizom eksperimenata kroz koje otkriva
elektromagnetsku indukciju
;
od
1861.
do
1865.
James Clerk
Maxwell
eksperimentira s
elektromagnetskim valovima i razvija tzv. Maxwellove jednadžbe;
1873.
Maxwell je prvi postavio teorijski temelj za prijenos elektromagnetskih
valova (
dinamična teorija elektromagnetskog polja
);
1872.
Mahlon
Loomis
patentira
"bežični telegraf"
, što predstavlja
najstariji i najbolje dokumentiran presedan u izumu radija; taj izum koristi
atmosferski elektricitet kako bi izbjegao nadzemnu žicu koju je koristio
postojeći telegrafski sustav; izum je supstancijalno sličan onom kojeg je
William Henry
Ward
patentirao tri mjeseca ranije;
1884.
je Temistocle
Calzecchi-Onesti
izumio cijev punjenu željezom koju
je nazvao "koherer", a kojeg Edouard
Branly
u iduće dvije godine
usavršava;
1885.
Thomas
Edison
patentira
sustav radio-komunikacije između
brodova
, kojeg kasnije prodaje Marconiju;
između
1886.
i
1888.
Heinrich Rudolf
Hertz
kroz eksperimente potvrđuje
Maxwellovu teoriju; pokazao je da radijsko zračenje ima sve
karakteristike valova (koji se sada zovu
Hertzovi valovi
), ali nije vidio
kako bi se njegovo otkriće moglo praktično primijeniti;
postoje tvrdnje da je farmer Nathan
Stubblefield
(SAD) izumio
radio
negdje između
1885.
i
1892.
, prije Tesle i Marconija, ali čini se da je
njegova naprava koristila
indukcijski
, a ne radijski prijenos.
Počeci bežičnog radija
1893.
Nikola
Tesla
je upriličio javnu demonstraciju "bežične" radio
komunikacije; prvi je primijenio mehanizme
električne kondukcije u
bežičnoj primjeni
; on je razvio i osjetljive elektromagnetske
prijemnike
,
koje su poslije koristili Marconi i drugi eksperimentatori; kasnije su
osnovni principi radio komunikacije
(slanje signala kroz prostor do
prijemnika) na koje je ukazao Tesla široko prihvaćeni;
1894.
(godinu prije Marconija i godinu poslije Tesle) Oliver
Lodge
uspio je
prenijeti radio signale; demonstrirao je prijem Morseovih znakova šaljući
signal radio valovima koristeći "koherer", kojeg je unaprijedio dodajući
mu "samoprekidač", učinivši ga tako osjetljivijim; godine
1898.
patentirao
je
"električni telegraf"
koji je proizvodio bežične signale koristeći
Ruhmkorffove ili Tesline zavojnice kao odašiljač, a Branlyjev "koherer"
kao detektor; bio je to ključni
koncept podešavanja dužine vala
; Lodge
je patent prodao Marconiju 1912.
1894.
Indijac Jagdish Chandra
Bose
je u Kalkuti javno demonstrirao
korištenje radio valova, ali nikada nije patentirao svoj rad; Bose je
zapalio barut i zazvonio udaljenim zvoncem koristeći elektromagnetske
valove;
1894.
ruski je fizičar Aleksander
Popov
izgradio "koherer" pomoću kojeg
je 7.5.
1895
. izveo javnu prezentaciju odašiljanja i prijema radio valova na
udaljenosti od
550 metara
; od tada se taj dan u Rusiji slavi kao "dan
radija"; Popov nije nikada zatražio patent, ali se zna da je on prvi razvio
praktični komunikacijski sustav koji se temelji na "kohereru", a Rusi ga
obično smatraju izumiteljem radija;
1896.
, 6 mjeseci prije Marconija,
Popov je uspio prenijeti radio valove na veće udaljenosti, što je s
vremenom i povećavo (1898. na oko
10 km
, godinu kasnije na gotovo
50
km
). Godine 1900. osporavao je originalnost Marconijevih otkrića;
1895
. početkom godine
Tesla
uspijeva na West Pointu primiti signale iz
svog laboratorija u New Yorku (udaljenost od
80 km
);
hermioničkim ventilima postali su uobičajeni prije nego su odašiljači s
iskrištem bili zamijenjeni s odašiljačima neprekidnog vala.
Radiodifuzija [broadcasting] (1915. do 1950.-ih)
Vlada SAD-a je
1920-ih
objavila publikaciju "Konstruiranje i korištenje
jednostavnog radijskog prijemnika kućne izrade " koja je pokazala kako
gotovo svaka obitelj u kojoj postoji netko tko zna koristiti jednostavne
alate može izgraditi kristalni prijemnik. Radi se zapravo o modernoj
reprodukciji ranog prijemnika. Najuobičajeniji tip prijemnika prije
vakuumske cijevi, bio je
kristalni prijemnik
, iako su neki rani prijemnici
koristili određeni
pojačanja
kroz električnu struju ili bateriju, tek su izumi
triodnog pojačala, motornog generatora i detektora omogućili audio
radio.
Sredinom
1920-ih amplifikacijske vakuumske cijevi
su
revolucionalizirale radio odašiljače i prijamnike. John Ambrose
Fleming
razvio je raniju cijev poznatu kao "oscilcijska cijev". Lee De
Forest
stavio
je zaslon, "rešetkastu" elektrodu, između užarene niti i anode. Njihov
patent kupila je kompanija Westinghouse, čiji su inženjeri razvili
moderniju vakuumsku cijev.
kolovoza
1920.
redovno
bežično emitiranje za zabavu
počelo je u
Argentini, koje je pokrenula grupa okupljena oko Enriquea Telémacoa
Susinia te je iskrišta izašla iz upotrebe. Dana 31. kolovoza emitiran je
prvi radijski informativni program na stanici 8MK u Detroitu. Godine
1922.
redovno emitiranje u Velikoj Britaniji započeo je Istraživački centar
Marconi.
između
1916.
i
1920.
u SAD-u pojavljuju se prve licencirane
javne radio
stanice
;
Tijekom ranih
1930-ih
radio amateri su izumili
jednobočnu modulaciju
(eng. "single sideband" - SSB) i
frekvencijsku modulaciju (FM)
, a do
1940-ih
te su se tehnologije počele
komercijalno
primienjivati. Velike
američke kompanije koje su se bavile strujom, telegrafijom, telefonijom i
radijom udružile su svoje patente i pokušale stvoriti tržišni
monopol
, što
im zbog uspješne konkurencije nije uspjelo. Onemogućili su ih i patentni
ugovori, od kojih su mnogi imali klauzulu koja štiti "amatere" i dopušta im
da koriste te patente. Tu su klauzulu koristile konkurentske kompanije, a
nitko se zapravo nije bavio time jesu li oni amateri ili ne.
1933.
Edwin H.
Armstrong
izumio je i patentirao
FM radio
; FM koristi
frekvencijsku modulaciju radio vala kako bi se u audio programu
minimalizirao statički elektricitet i interferencije elektroničke opreme i
atmosfere;
1937.
W1XOJ,
prva eksperimentalna FM radio stanica
dobiva
građevinsku dozvolu:
1940-ih
u Europi i Sjevernoj Americi kreće
standardni analogni
televizijski prijenos
;
1943
. Vrhovni sud SAD-a, ubrzo nakon
Tesline
smrti, ponovno vraća na
snagu njegov
patent
; na taj je način američka vlada izbjegla platiti
potraživanja tvrtke Marconi Company za korištenje njihovih patenata
tijekom Prvog svjetskog rata;
1948
. na sastanku u Kopenhagenu napravljen je novi
plan raspodjele
frekvencijskog spektra
, tj. valnih duljina u
Europi
. Njemačka je, zbog
nedavnog rata, dobila samo nekoliko srednjovalnih frekvencija koje ne
