UVOD
Teorija prava i teorija radnog prava izvode definiciju radnog prava iz njegova imena,
predmeta i metode. Te su definicije slične, ali s različitim isticanjem pojedinih pojmova i
odnosa. Radno pravo posebna je grana pozitivnopravnog sustava države. Obuhvaća
sveukupnost pravnih pravila koja uređuju radne odnose, pojmove, kategorije i institute radnog
prava te pravne odnose koji nastaju ili se pravno priznaju i reguliraju u neposrednoj vezi s
nastajanjem, realiziranjem i zaštitom radnopravnih odnosa, njihovih subjekata i prava. Uz to,
ono sadrži pravne norme o načelima, organizaciji rada, zaštiti na radu, kao i institutima u
svezi s radom i radnim odnosom.
NASTANAK I RAZVOJ RADNOG PRAVA
Faza 1.
o
Trajanje; do kraja 19. stoljeća
Obilježja;
-
Ugovori o najmu radne snage u okviru građanskog prava
-
Nastanak sindikata
(u Engleskoj 1825.; Francuskoj 1864.; Njemačkoj 1900.; Austriji
1910. itd.)
Faza 2.
o
Trajanje;
od kraja 19. stoljeća do završetka I. svjetskog rata
Obilježja;
-
Jača uloga i intervencija države
u radne odnose
-
Održane prve dvije
međunarodne konferencije
u Bernu 1905. i 1906. god.
Faza 3.
o
Trajanje; razdoblje između I. i II. svjetskog Rata
Obilježja;
-
Najznačajnije
stvaranje Međunarodne organizacije rada u Parizu
(1919.)
-
Revolucija u Rusiji.
Faza 4.
o
Trajanje; od završetka II. svjetskog rata
Obilježja;
-
Stvaranje novog radnog i socijalnog zakonodavstva
-
Uspostavljeni kolektivni i individualni radni odnosi
-
Jačanje socijalnih partnera
-
Osamostaljivanje i razvoj radnog prava
ULOGA DRŽAVE U RAZVOJU RADNOG PRAVA
1.
Donošenjem zakona
i drugih propisa.
2.
Osiguravanjem primjene konvencija Međunarodne organizacije rada
i drugih
međunarodnih
ugovora, zakona i drugih propisa te autonomnih izvora radnog prava
3. Propisivanjem najnižu razinu temeljnih prava zaposlenih
, uz mogućnost da se u
drugim izvorima ta prava urede povoljnije za zaposlene.
4. Uređivanjem institucionalnog okvira
– osnivanje i djelovanje sindikata i udruga
poslodavaca, sklapanje i pravni učinci kolektivnih ugovora, sudjelovanje zaposlenih u
odlučivanju, štrajk i lockout, socijalno partnerstvo i sl.
5. Uređivanjem uvjeta rada u javnom sektoru
- pregovorima sa sindikatima u dobroj vjeri
i sklapanjem kolektivnih ugovora. Poticanjem predstavnika koje je imenovala u nadzorne
odbore društava u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu države na pregovaranje i sklapanje
kolektivnih ugovora na razini društva ili djelatnosti.
6.
.
Osnivanjem i djelovanjem javnih ustanova
Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje, u kojima zaposleni ostvaruju prava iz mirovinskog i zdravstvenog
osiguranja te za slučaj nezaposlenosti.
SUBJEKTI RADNOG PRAVA
1.
Radnik
2.
Poslodavac
3.
Radničko vijeće
, glavno radničko vijeće
4.
Sindikat
, udruga sindikata više razine, sindikalni predstavnik i sindikalni povjerenik, odbor
sindikata
za kolektivne pregovore
5.
Udruga poslodavaca
, udruga poslodavaca više razine
6. Ured državne uprave u županiji nadležnom za poslove rada, ministarstvo nadležno za rad,
ministar
nadležan za rad
7.
Gospodarsko-socijalno vijeće
8.
Agencija za posredovanje u zapošljavanju
9.
Inspekcija rada
10.
Hrvatski zavod za zapošljavanje
Radnik
Pojam;
-
Fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca.
Najniža dob za zaposlenje;
-
15 godina života
.
