Ugovori u poslovnom pravu

Web Hosting by

UGOVOR O PRODAJI

POJAM, ZAKLJUCIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

POJAM UGOVORA O PRODAJI

Ekonomski, prodaja je neposredni izraz procesa razmjene, ona je osnovni posao prometa robe i
sastoji se u razmjeni robe za novac.

Pravno,

prodaja predstavlja

posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja

razmjena robe za novac. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac.

Ugovor o prodaji

je rezultat sporazuma stranaka kojim se prodavac obavezuje da određenu stvar

povodom koje posao nastaje preda, isporuči kupcu i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj,
a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko
pravo na njoj.

Tri osnovna tipa ugovora o prodaji:



Prodaja građanskog prava

. Subjekti građanske prodaje su fizička i pravna lica građanskog

prava, te subjekti poslovnog prava kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta
djelatnosti. Građanska prodaja se zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni
cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. ZOO u osnovu svog regulisanja postavlja
građansku prodaju.



Prodaja poslovnog prava

. Subjekti su subjekti poslovnog prava. Da bi prodaja bila posao

domaćeg poslovnog prava, ugovor mora biti zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar
jednog subjekta i mora biti sklopljen na području BiH. Poslovnopravna prodaja se
zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih
vrijednosti stvari i dobiti. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar.



Prodaja međunarodnog poslovnog prava

Ugovor o prodaji je teretan (postoji i kad cijena nije određena), dvostruko obavezan i komutativan
(uzajamna podudarnost obaveza i prava stranaka). Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice
koje on proizvodi (prelazak svojine ili nastanak obaveze).

ZAKLJUCIVANJE UGOVORA

Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora sadržani su u Osnovnim
načelima ZOO: autonomija volje stranaka, savjesno i pošteno postupanje i zabrana stvaranja i
iskorištavanja monopolskog položaja.

Postupak zaključivanja ugovora obuhvata slijedeće etape:

1. Eventualne faze (preliminarni kontakti, pregovori kao dvostrani kontakti sa izraženim ciljem

utvrđivanja namjere učesnika, pripremni ugovor)

2. Nužne faze su davanje ponude i prihvata.



Ponuda

je jednostrani građanskopravni posao, nastaje izjavom samo jednog

subjekta i stvara obavezu samo za njega.



Prihvat

je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na

saglasnost ponuđenog sa ponudom kao što su konkludentne radnje
(raspolaganje robom, prijem dokumenata na osnovu kojih se može
raspolagati robom, čak i šutnja u slučaju pretpostavke stalnih poslovnih veza
u pogledu određene robe).

3. Perfekcija ugovora (određivanja mjesta i vremena nastanka);
4. Inervencija države.

Standardni ugovori su tipski i formularni obrasci i opšti uslovi poslovanja koji se po tendenciji
primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu.

Zaključnica

je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. U sadržaj zaključnice uvijek

ulaze bitni elementi ugovora. Sadržaj zaključnice mora u svemu odgovarati usmeno zaključenom
ugovoru. Ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice je obavezno ako to druga strana zahtijeva.

Porudžbina

je komercijalni dokument koji može imati različit položaj u postupku zaključivanja i

dokazivanja ugovora. Ona predstavlja ponudu kada kupac njome izražava ozbiljnu namjeru za
zaključi određeni u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje poruđbinu na osnovu već
primljene ponude prodavca, onda ona ima pravni karakter prihvata. Postoje li u poruđbini razlike u
odnosu na ponudu, ona ima svojstvo kontraponude. Kada je ugovor već sklopljen poruđbina ima
svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta.

BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa
pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka.
Bitni elementi mogu biti propisani, utanačeni sporazumom stranaka ili u ugovor mogu ulaziti po
prirodi posla. Kod prodaje poslovnog prava bitni elementi su uvijek predmet, stvar, a po određenim
uslovima i cijena i količina.

Predmet

trgovačke prodaje su pokretne stvari: roba (stvar), energije i harije od vrijednosti.

Stvar

je ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast, a predstavljaće i

predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan.

Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (ograničenom ili
neograničenom).

Predmet prodaje može biti postojeća, buduća i propala stvar. Kod prodaje budućih stvari, prodavac
snosi odgovornost za pravovremeno nastajanje stvari. Kod propale stvari ugovor je ništavan ako je
stvar bila propala u času zaključenja ugovora (kupac može da bira između ponišravanja ugovora ili
sniženja cijene). Međutim, djelimična propast ne utiče na pravnu valjanost ugovora (kupac tada ima
pravo samo na sniženje cijene).

redovna cijena, podrazumijeva se razumna cijena.

Razumna cijena

je tekuća cijena u vrijeme

zaključenja ugovora. Ako se ni razumna cijena ne može utvrditi, cijenu utvrđuje sud prema
okolnostima slučaja.

Promjena cijene je njeno naknadno, različito određivanju u odnosu na cijenu iz ugovora. Prodavac i
kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene
cijenu, no postoje dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do
promjena cijena: raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti i prekomjerno oštećenje.
Stranke mogu u ugovoru unaprijed predvidjeti uslove i načine promjene cijena (ugovaranjem klizne
skale i indeksnim klauzulama).

NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

Nebitni elementi su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla, niti
radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. Nebitnih elemenata ugovora ima
izuzetno mnogo, no najčešće se u praksi sreću kvalitet, transportne klauzule i ambalaža.

Kvalitet

je skup hemijskih, fizičkih, estetskih, funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine

upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi, bilo za posebne namjene koje proističu iz
ugovora ili okolnosti posla. Kvalitet će predstavljati bitan elemenat posla ako je tako propisano ili
ugovoreno, ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. Načini određivanja kvaliteta u
ugovoru:



Prinudnim propisom.

Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktima.

Neposredno prinudno može biti određen propisima o kvalitetu proizvoda i robe i
bosanskohercegovačkim standardima. Posredno može biti propisan propisima o tehničkim
normativima i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama. Bez obzira kako je određen,
propisani kvalitet je obavezan, pa se ne mora ni ugovarati.



Ugovorom.

Sporazumom stranaka na više načina:

Opisom - riječima ili crtežom,

Po mustri (uzorku) ili modelu. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim
osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. Autentičan uzorak je onaj
koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka, ili zapečaćen uzorak
koji je jedna od stranaka predala drugoj ili posrednik izdvojio i zapečatio.

Specifikacijom. Pod specifikacijom se podrazumijeva svaka odredba ugovora kojom
se bliže određuju svojstva i asortiman robe.

Tipom. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako
da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. Označava se posebnim
nazivom.

Pozivom na standarde. Standardi su pravila o organizaciji i načinu proizvodnje, te
proizvodu kao njihovom rezultatu. Mogu biti međunarodni, nacionalni, granski i
proizvođački. Ako posebnim propisom nije određeno, bosanskohercegovački
standardi (BHS) nisu pravno obavezni, te se moraju ugovarati.

Primjenom tehničkih termina. Npr.

uobičajeni kvalitet

znači ona svojstva stvari koja

se u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom.

Kakva-takva ili

viđeno-odobreno

znači da se roba sa određenog mjesta uzima bez prebiranja i

izdvajanja.



Dispozitivnim propisom.

Ako kvalitet nije propisan niti ugovoren primjenit će se

dispozitivni propisi (ZOO i Opšte uzanse). Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari
dužan je isporučiti stvari srednjeg kvaliteta. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac
koristiti stvar dužan je dati stvari odgovarajućeg kvaliteta.

Ambalaža

je stvar, sredstvo pakovanja ili zaštitni omot robe. Juridički su bitne podjele ambalaže na

potrošnu i nepotrošnu te originalnu i običnu. Ambalaža je bitan elemenat ugovora samo ako je to
propisano ili izričito ugovoreno. Prema dispozitivnim propisima obezbjeđenje ambalaže je obaveza
prodavca.

Ambalaža može biti određena prinudnim propisima (Zakon o standardizaciji), npr. ambalaža koja
ima sanitarni značaj od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. Drugi izvor pravila je ugovor, a
treći Opšte uzanse koje zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. Ako ova nije
predviđena onda po uz.79 ona mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja i mora biti
takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta.

Ako ugovorom nije drugačije određeno, ambalaža manje vrijednosti i jednokratna ambalaža se ne
mora vraćati, trajna ambalaža veće vrijednosti se mora vratiti, a ambalaža za višekratnu upotrebu se
mora vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla.

Transportne klauzule

su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način

dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. To su pitanja: organizacija
isporuke, org. transporta, snošenje troškova isporuke i transporta, transportno osiguranje te prelaz
rizika sa prodavca na kupca. Transportne klauzule u ugovoru o prodaji mogu bitno uticati na
sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac sklapaju sa špediterom, prevoznikom, osiguravačem i
drugima, ali nikada neposredno ne određuju odnos sa vršiocima usluga.

Najvažnije transportne klauzule kodifikovane su INCOTERMS pravilima. INCOTERMS sadrži
samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih klauzula u međunarodnoj prodaji. U domaćoj
prodaji važenje ovih pravila je diskutabilno s obzirom da su Opšte uzanse regulisale istu materiju. S
obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na Opšte uzanse ne postoji, a da su INCOTERMS
značenja u sve široj upotrebi, može se smatrati važenje INCOTERMS-a i u domaćem prometu.

Web Hosting by

Brinkster

UGOVOR O PRODAJI

OBAVEZE PRODAVCA

UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA

Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o
prodaji. Obaveze prodavca su istovremeno i prava kupca. U osnovne obaveze prodavca ubrajaju se:
isporuka, garancija za materijalne nedostatke, garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje
fakture. Sporednih obaveza ima više, vezane su za izvršavanje osnovnih obaveza, a najvažnije su:
čuvanje stvari i obavještavanje.

radnji koje prodavac može obaviti sam. Kod distancione prodaje: u slučaju da je mjesto
isporuke transportni terminal, pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i
pravila o načinu isporuke; u slučaju isporuke sa skladišta prodavca, tada se isporuka sastoji
u utovaru robe na vozilo, ili ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo, isporuka će biti
izvršena traženim radnjama. Kod distancione prodaje u mjestu opredjeljenja način isporuke
je uručenje robe primaocu, i tada prodavac mora sklopiti sve ugovore potrebne za
izvršavanje prevoza do određenog mjesta.

Vrijeme isporuke

je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju isporuku treba

da budu završene. Ugovori sa rokom isporuke, kao bitnim elementom smatraju se posebnom
vrstom posla - fiksnom prodajom. Vrijeme isporuke je moguće odrediti ugovorom:

Označavanjem datuma.

Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do

kraja radnog vremena ako nije drugačije ugovoreno ili određeno mjesnim običajima.
Ako datum pada na nedelju ili državni praznik isporuka se ima izvršiti prvi naredni
radni dan.

Period

je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. Rok

počinje teći od dana zaključenja ugovora, ili ako je izvršenje isporuke vezano za
neku radnju kupca od prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca. Ako period
ističe na nedjelju ili državni praznik rok se skraćuje. Ako je vrijeme isporuke
određeno u rasponu, a nije određeno ko ima pravo da ga konkretizuje, to pravo
pripada prodavcu izuzev ako okolnosti slučaja ukazuju suprotno.

Tehničkim terminima.

Odmah ili prompt označava isporuku u roku od 8 dana od

dana zaključenja ugovora. Mogu se koristiti termini u toku kalendarskog mjeseca:
početkom, u prvoj, drugoj polovini, sredinom i krajem mjeseca. Treću grupu termina
čine termini koji pokazuju da je roba već utovarena (plivajuća, u vožnji i sl.), tada je
isporuka izvršena onog časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja.

Drugi izvor prava je dispozitivni propis. Prema čl. 470. ZOO ako vrijeme isporuke nije
ugovoreno, prodavac je dužan da je izvrši u razumnom roku. Razuman rok se određuje s
obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla.

Kod sukcesivnih isporuka: ako je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više, isporuka
će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakog mjeseca. Ako je rok kraći, isporuka će
se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovorenog perioda.

Sva ova rješenja važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i
ako kupac ne plati cijenu istovremeno. U suprotnom važi načelo istovremenosti isporuke i
plaćanja. Prodavac, dakle ne mora da izvrši isporuku u određenom roku ako kupac
istovremeno ne plati, ili nije spreman da plati cijenu. Pretpostavke ovog pravila su:
nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja, vrsta i modalitet prodaje (prodaja na kredit,
pretplatne prodaje i klirinške prodaje isključuju ovaj princip). Istovremenim plaćanjem se
smatra ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku po prijemu robe i fakture.
Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku, prodavac može
odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja
njome u toku prevoza. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom
c ijene.

Dejstva isporuke (prelaz rizika)

su njene pravne posljedice. Po ZOO rizik slučajne

propasti ili oštećenja stvari do predaje stvari kupcu snosi prodavac. Slučaj predstavlja
odsustvo krivice, tj. skrivljene štetne radnje bilo kojeg lica. Rizik je mogućnost nastupanja
štete na predmetu prodaje, štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo
kog lica ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. Obuhvata štete izazvane gubitkom,