Radno pravo
Radno pravo (skripta) 2017!
1.Pojam i predmet proučavanja radnog prava?
Radno pravo je posebna I samostalna grana prava. Radno pravo izučava radne odnose kao
posebnu grupu društvenih odnosa. Radno pravo se razvilo izdvajanjem iz građanskog prava,
preobražajem ugovora o radu.
-Radno pravo obuhvata skup normi kojima se reguliše nastanak, sadržina i prestanak radnog
odnosa i pravni položaj subjekata radnog prava. (poslodavaca, zaposenih, organa zaposlenih,
sindikata, države itd.)
-Radno pravo izučava odnose rada, regulisane propisima. U našem pravu predmet radnog prava
u širem smislu obuhvata radne i druge odnose zaposlenja i rada. U užem smislu sadržina i
predmet radnog prava su prava i obaveze iz radnog odnosa.
-Prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju se Zakonom o radu i posebnim
zakonima, kao i kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.
-Odredbe Zakona o radu se primenjuju na: zaposlenje u državnim organima, organima
teritorijale i lokalne samouprave, zaposlene strane državljane i lica bez drževljanstva koji rade
kod poslodavca na teritoriji Republike Srbije.
-Već je rečeno da radno pravo proučava radne odnose kao posebnu grupu društvenih odnosa.
-Radni odnos je odnos po osnovu rada između zaposlenog i poslodavca, koji se zasniva na
osnovu ugovora o radu.
-Zaposleni je fizičko lice koje je u radnom odnosu kod poslodavca.
-Poslodavac je domaće, odnosno strano pravno i fizičko lice koje zapošljava jedno ili više lica.
-S obzirom na to da li se normama radnog prava regulišu individualni ili kolektivi radni odnosi,
radno pravo se deli na: individualno i kolektivno radno pravo.
-Predmet radnog prava i odnosi koji se sastavljaju povodom rada, a nemaju karakter radnog
odnosa (privremeni i povremeni rad, ugovor o delu).
-Kao naučna disciplina, radno pravo proučava sistem normi radnog prava, uslove nastanka i
razvoja radnog prava, važeći sistem pozitivno-pravnih normi, kao i odnos radnog prava kao
grane prava prema drugim granama prava u pravnom sistemu. Radno pravo predstavlja skup
normi koje regulišu individualne i kolektivne radne odnose.
2. Nastanak i razvoj radnog prava?
-Ukupan razvnoj radnog prava se može podeliti u tri faze:
-Stvaranje i razvoj radnog prava do Prvog Svetskog rata. Od pojave prvobitnih radnih odnosa pa
do Prvog Svetskog rata zapaža se kontinuirano nastajanje i razvijanje posebnih oblika zaštite
zaposlenih lica (radno zakonodavstvo, sindikati, kolektivni ugovori), isto je početkom XX veka
kulminiralo prvim kodifikacijama.
-Radno pravo između dva Svetska rata.
-U ovom periodu došlo je do bitnih promena u društveno-ekonimskoj i političkoj stukturi Evrope
i sveta, što je uticalo i na radno pravo. Veliki uticaj na razvoj radnog prava imali su: Francuska
revolucija (1789), Oktobarska revolucija (1917), Pojava socijalizma, Osnivanje MOR-a (1919) i
Pojava fašizma (Italija i Nemačka).
-U tom periodu razvija se zaštitno radničko zakonodavstvo.
-Pojavom fašizma u Italiji i Nemačkoj, krajem dvadesetih i tridesetih godina XX veka, dolazi do
nazadovanja u razvoju radnog prava.
-Radno pravo posle Drugog Svetskog rata.
-Nakon Drugog Svetskog rata radno pravo ponovo doživljava nagli razvoj u najvećem broju
zemalja sveta.
3.Odnos radnog prava i ustavnog prava?
-Ustavno pravo uređuje osnove pravnog sistema, osnove državne organizacije, ekonomsko-
socijalnog i političkog sistema. Zato koncept radnog prava mora biti određen ustavnim
konceptom ekonomsko-socijalnog i političkog sistema.
-U toku XX veka su primenjena tri koncepta radnog prava:
-klasični koncept radnog prava u uslovima političkog pluralizma.
-koncept radnog prava u uslovima političkog monizma.
-samoupravni koncept radnog prava u uslovima udruženog rada.
-Proklamovanje osnovnih socijalnih prava, individualnih (sloboda rada i pravo na rad, pravo na
pristojnu zaradu), kao i kolektivnih (pravno na sindikalno organizovanje, pravo na štrajk), imalo
je za posledicu podizanje radnopravnog statusa zaposlenih na radu.

-Građansko pravo reguliše imoviske odnose povodom rada, a radno pravo reguliše odnose u
procesu realizacije, organizacije rada.
-Niz instrumenata radnog prava nastao je prožimanjem radnog, građanskog i privrednog prava.
Tako ustanova zabrane konkurencije ne ograničava samo slobodu rada, tj, zaključivanje ugovora
o radu, već i slobodu preduzetništva, tj, onsivanje preduzeća, ali i slobodu ugovaranja u oblasti
obligacionog prava – slobodu zaključivanja odgovarajućeg ugovora o delu.
-Višesturuka je povezanost Radnog i Porodičnog prava: zabrana diskiriminacije radnika sa
porodičnim obavezama: posebna zaštita materinstva, pravo na porodiljsko odsustvo, pravo na
odsustvo radi nege i posebne nege deteta, zabrana dečijeg rada i posebna zaštita maloletnih
zaposlenih, zabrana diskriminacije lica s obzirom na pol, polnu orijentaciju, starost, pravo na
porodičnu penziju itd.
5.Odnos radnog prava i upravnog prava?
Radno pravo i upravno pravo imaju niz dodirnih (graničnih) institucija.
-Predmet radnog prava – radni odnos je bitno različit od predmeta upravnog prava –
upravnopravni odnos. Ipak ove dve grane prava se približavaju kada je reč o radnom odnosu
profesionalnih javnih – državnih službenika.
-Pravni položaj državnih funkcionera karakteriše priznavanje određenih javnih ovlašćenja, što je
predmet Ustavnog i sadržina Upravnog prava ali i odrđenih socijalnih prava (pravo na platu,
godišnji odmor, što je sadržina Radnog prava).
-Poseban značaj za Radno pravo ima ministarstvo rada i inspekcija rada u okviru ministarstva
rada. Za Radno pravo je posebno značajna upravna zaštita individualnih i kolektivnih prava
zaposlenih koja se ostvaruje od strane inspekcije i ministarstva rada.
-U srpskom pravu, ministar rada može doneti odluku o proširenju dejstva kolektivnog ugovora o
radu.
-U slučaju štrajka, izuzetno pod zakonom propisanim uslovima, pravna vlast-vlada može pribeći
rekviziciji stvari ili osoblja, kako bi se zaštitio jedinstven interes ugrožen nezakonitim štrajkom.
PIO fondovi ostvruj zaštitu u upravnom sporu.
6. Odnos radnog prava i krivičnog prava?
-Iz radnog odnosa je isključena svaka represija na relaciji poslodavac-radnik i na relaciji država-
radnik-poslodavac.
-Krivičnim zakonodavstvom su predviđena krivična dela protiv radnog odnosa, kako bi se
zaštitila prava iz radnog odnosa i socijalnog osiguranja.
-Krivičnim pravom predviđena su na primer krivična dela: primanje mita, nesavestan rad u
službi, prevara u službi, protivzakonita naplata i isplata. Kao alternativna sankcija javlja se rad u
javnom interesu.
-U svim slučajevima krivične odgovornosti koji su vezani za radni odnos, krivična odgovornost
može imati posledice po radni odnos.
-Međutim posledice po radni odnos mogu da nastupe i kada zaposleno lice odgovara za
učinjeno krivično delo i kao građanin-prema Zakonu o Radu, zaposlenom će prestati radni
odnos ako zbog izdržavanja kazne zatvora mora biti odsutan sa rada duže od 6 meseci.
-Za krivična dela protiv radnog odnosa, odredbe krivičnog zakona se oslanjaju na pojmove i
propise iz oblasti radnog prava. Disciplinski postupak se vodi po načelima krivičnog postupka
(javnost, akuzatornost, načelo istine).
7.Pojam individualnog radnog odnosa? (bitni i nebitni elementi)
-Pojam radnog odnosa. Radni odnos je dobrovoljan, pravno regulisan rad koji zaposleni obavlja
lično, na ogranizovan način primajući za taj rad nagradu – platu.
-Bitni i nebitni elementi radnog odnosa.
-Bitni elemnti radnog odnosa. Ovi elementi proističu iz pojma radnog odnosa i prema njima se u
svakom konkretnom slučaju odrđuje da li je određeni odnos radni odnos ili nije. Bitni elementi
radnog odnosa i to: - Dobrovoljno stupanje na rad. To je sloboda u zasnivanju radnog odnosa
(isključen je svaki oblik prinudnog rada). Dobrovoljnost mora postojati uvek kako kod zasnivanja
radnog odnosa, tako i u toku trajanja radnog odnosa (zaposleni može odustati od rada).
-Lična radnopravna funkcionalna veza. Radnik lično obavlja rad, za koji je uspostavio radni
odnos (na osnovu ugovora o radu).
-Uključivanje u ogranizaciju. Zaposleni je u ogranizovanom i uređenom radu kod poslodavca, na
odrđenom radnom mestu. Nije bitno mesto rada (u kući, na drugom mestu), već da radnik
obavlja delatnost za poslodavca, u skladu sa zakonom, odnosno koletivnim ugovorom.
-Dobrovoljni rad na javnim i sličnim radovima ili volonterski rad, kod njega ne postoji potpuno
uključivanje u proces rada, sa namerom i mogućnošću zasnivanja radnog odnosa. Naknada za
rad se ostvruje ali nema zarade.

-opšta zdravstvena sposobnost. Ona se dokazuje lekarskim uverenjem.
-Poslebni uslovi za zasnivanje radnog odnosa utvrđuju se konkretno tj, za obavljanje određenih
zadataka ili za određene kategorije radnika. Najčešće se utvrđuju pravilnikom o organizaciji i
sistematizaciji radnih mesta.
-Posebni uslovi odnose se najčešće na: naročitu zdravstvenu sposobnost, starost, stručnu
spremu, stručni ispit, radno iskustvo, znanje stručnog jezika i dr.
9.Subjekti radnog odnosa?
-Subjekti radnog odnosa su nosioci prava i obaveza. Kod individualnih radnih odnosa jedan
subjekat je strana koja daje posao (poslodavac), a drugi sujekat je zaposleni.
-Zaposleni. To je fizičko lice koje je u radnom odnosu kod poslodavca. Na zaposlene u državnim
organima primenjuju se odredbe Zakona o državnim službenicima i nameštenicima, a na ostale
zapolsen odredbe Zakona o radu. Zakon o radu izdvaja neka lica kojima puža posebnu zaštitu:
invalidi, malolenta lica , porodilje i dr.
-Prema činjenicama vezanim za zasnivanje radnog odnosa: zaposleni na probnom radu, na
određeno, na neodređeno, sa nepunim radnim vremenom, koji radne odnose zasnivaju na
poslovima sa povećanim rizikom, kućno i pomoćno osoblje, pripravnike, direktore.
-Poslodavac je domaće, odnosno strano pravno ili fizičko lice, koje zapošljava jednog ili više lica.
Poslodavac koji zapošljava najmanje pet radnika mora doneti pravilnik o organizaciji i
sistematizaciji radnih mesta. Udruženje poslodavaca mogu da osnuju poslodavci koji
zapošljavaju najmanje 5% zaposlenih u odnosu na ukupan broj zaposlenih u određenoj grani,
grupi, delatnosti.
-Sindikati zaposlenih. Sindikat je profesionalna organizacija radnika, kaja štiti socijalno-
ekonomske interese radnika. Potrebno je da postoji saradnja svih sindikata u zaštiti i odbrani
interesa radnika. Reprezentativni sidikat je onaj koji zaključuje kolektivne ugovore.
10.Heteronomni izvori radnog prava?
-Izvore radnog prava unutrašnjeg porekla delimo na: heteronomne i autonomne.
-Heteronomne (kogentne) izvore radnog prava utvrđuje isključivo država, a autonomne
utvrđuju nedržavne institucije. Ova podela je uslovna, jer autonomno pravo nije potpuno
samostalno, jer se kod pojedinih kolektivnih ugovora država može javiti kao učesnik, odnosno
stranka ugovora.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti