VISOKA ŠKOLA POSLOVNOG MENADŽMENTA
„PRIMUS“
GRADIŠKA
DIPLOMSKI RAD
TEMA: Radno vrijeme, odmori i odsustva
PREDMET: Radno i socijalno pravo
STUDIJSKI PROGRAM: JAVNA UPRAVA
MENTOR:
KANDIDAT:
Doc. dr. Brana Komljenović
Asmir Šahinović
BR. INDEXA: 513/08
GRADIŠKA, septembar 2011. godine
Diplomski rad
Radno vrijeme, odmori i odsustva
S A D R Ž A J
1. UVOD
4
1.1.
Cilj rada
8
PRVI DIO Temeljno ljudsko pravo – pravo na rad
6
1.
ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA
6
1.1.
Zabrana diskriminacije
9
2.
UGOVOR O RADU
10
2.1.
Uslovi za zaključivanje ugovora o radu
13
3.
VRSTE I TRAJANJE UGOVORA O RADU
14
3.1.
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme
14
3.2.
Ugovor o radu na određeno vrijeme
15
4.
SADRŽAJ ZAKLJUČENOG UGOVORA O RADU
16
4.1.
Podaci koji se ne mogu tražiti od zaposlenika
17
DRUGI DIO Radno vrijeme - kao zaštitni karakter
18
1.
RADNO VRIJEME
19
1.1.
Puno radno vrijeme
19
1.2.
Nepuno radno vrijeme
20
1.3.
Skraćeno radno vrijeme
21
1.4.
Rad duži od punog radnog vremena (prekovremeni rad)
22
1.5.
Preraspodjela punog radnog vremena
23
1.6.
Noćni rad
24
2
Diplomski rad
Radno vrijeme, odmori i odsustva
1. UVOD
U svakoj pravnoj, demokratskoj i civilizovanoj državi propisi kojima se regulišu radni
odnosi privlače pažnju širokog kruga zainteresovanih jer su u najužoj vezi sa jednim od
temeljnih ljudskih prava – pravom na rad.
To je sasvim razumljivo s obzirom da se radi o odnosima egzistencijalnog značaja, ne
samo za zaposlenika već i za poslodavca i u krajnjem cjelokupnom društvu.
Međutim promjene u društvu izravno se reflektuju na radno zakonodavstvo. To je
naročito uočljivo prilikom promjena vlasničkih odnosa i vlasničke strukture u našoj
zemlji. Usvajanjem koncepta privatizacije, oblast radnih odnosa pretrpila je značajne
izmjene donošenjem novih propisa. Nastojanja zakonodavca bila su usmjerena da se
radni odnosi urede na način koji treba da odgovori potrebama tržišnog privređivanja.
Zakon o radu predstavlja temeljni propis radnog zakonodavstva koji je od
egzistencijalnog značaja za svakog građanina i njegovu porodicu, i kao takav zauzima
odgovarajuće mjesto u pravnom sistemu naše zemlje.
Pravna priroda radnih odnosa u potpunosti je izmjenjena. Zakonodavac se opravdano
opredijelio da temelj radnog odnosa čini ugovor o radu. Na taj način radni odnos se
transformisao u ugovorni odnos između zaposlenika i poslodavca, a zakon obezbjeđuje
visok stepen njihove autonomnosti pri uređenju odnosa. Zakonodavac je prepustio
poslodavcima i zaposlenicima da u većem broju slučajeva bliže uređuju svoje odnose
propisima radnog zakonodavstva kao što su kolektivni ugovori, pravilnici o radu i
ugovor o radu.
Pri tome neophodno je istači da ovi propisi kojima se bliže uređuju odnosi između
zaposlenika i poslodavaca, moraju biti u skladu sa zakonom, kao i činjenica da se nižim
aktom u hijerahiji akata radnog zakonodavstva, mogu utvrditi veća prava zaposlenika,
osim u slučaju kada su limitirana višim aktom.
Po svojoj pravnoj prirodi zakon je opšteg karaktera što znači da se primjenjuje na sve
pravne i fizičke subjekte, sem u onim slučajevima kada je radno – pravna materija
regulisana posebnim zakonom. U zakonodavnoj regulativi, ugledajući se na druge,
uvijek postoji mogućnost da se iznađu čak adekvatnija zakonska rješenja, pa se i
zakonodavac prilikom izrade ovog zakona poslužio Zakonom o radu. Zakon je
4
Diplomski rad
Radno vrijeme, odmori i odsustva
sistematizovan u više do sada korištenih i poznatih poglavlja. Stoga u metodološkom
pristupu i sistematici zakona ne postoje neke veće novine.
Naime, svako poglavlje zakona obuhvata i reguliše poseban segment radnih odnosa što
je od posebnog značaja i što se mora istaći zakonodavac je imao u vidu Međunarodne
konvencije kojima se utvrđuju međunarodni standardi. Oni su ugrađeni u zakonska
rješenja ovog zakona.
1.1.
Cilj rada
Cilj ovog diplomskog rada je prikazati radni odnos i njegove karakteristike koje se
odnose na radno vrijeme, odmore i odsustva.
S toga je rad podijeljen u tri cjeline. Prvi dio odnosi se na pravo na rad kao temeljno
ljudsko pravo, drugi dio govori o radnom vremenu i na kraju treći dio o odmoru i
odsustvu sa radnog mjesta.
Kao osnovne pojmove ugovora o radu i njegovo zaključivanje kao i uslovi za prestanak
ugovora o radu na osnovu Zakona o radu u Federaciji Bosne i Hercegovine
1
i Zakona o
radu Republike Srpske
2
.
1
Zakon o radu u Federaciji Bosne i Hercegovine objavljen je u „Službenim novinama FBiH“ broj 43/99 od
28. oktobra 1999. god. a stupio je na snagu 5. novembra 1999. god. Izmjene i dopune Zakona objavljene
su u „Službenim novinama FBiH“ broj 32/00 od 30. avgusta 2000. god. a stupile su na snagu 7.
septembra 2000 god, i u „Službenim novinama FBiH“ broj 29/03 od 01.08.2003. god.
2
Zakonodavni odbor Narodne Skupštine Republike Srpske, na sjednici 30.05.2007. godine, utvrdio je
novi prečišćeni tekst Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 38/00, 40/00, 47/02,
38/03, 66/03 i 20/07)
5
Diplomski rad
Radno vrijeme, odmori i odsustva
1. ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA
Zasnivanje radnog odnosa predstavlja jedan od najznačajnijih instituta radnog
zakonodavstva, to je temeljno ljudsko pravo. Njegovom realizacijom građanin ostvaruje
pravo na rad i na taj način obezbjeđuje materijalna srestva neophodna za njega i
egzistenciju njegove porodice.
Analizirajući koncept radnog odnosa kroz duži period, može se konstatovati da se
prilagođavao promjenama u društveno – ekonomskom sistemu.
Temeljni propis kojim se reguliše zasnivanje radnog odnosa je zakon o radu.
Definitivno ovim zakonom zakonodavac je definisao radni odnos koji ima sve
karakteristike ugovornog odnosa. To je odnos između ugovornih strana od kojih je na
jednoj poslodavac kao vlasnik sredstava i kapitala, a na drugoj zaposlenik kao posjednik
radne snage.
U okviru novog koncepta radnog odnosa i poslodavac i zaposlenik nastojat će da što
povoljnije ostvare svoje ciljeve i interese, što će doći do izražaja pri zaključivanju
ugovora o radu između ove dvije strane. Iz navedenih osnovnih karakteristika prozilazi
da je radni odnos ugovorni odnos između poslodavca i zaposlenika, kojim se utvrđuju
njihova prava i obaveze u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorm i pravilnikom o
radu.
Osnovne obaveze iz radnog odnosa su da je poslodavac obavezan uposleniku dati posao
te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a zaposlenik je obavezan prema uputama
poslodavca lično obavljati preuzeti posao.
Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome
prava i dostojanstvo zaposlenika.
Takođe poslodavac je dužan osigurati zaposleniku uslove za siguran rad u skladu sa
posebnim zakonom i drugim propisima. U radnom odnosu zaposlenik i poslodavac
dužni su se pridržavati odredbi Zakona o radu, drugih zakona, međunarodnih ugovora,
kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
Prije stupanja zaposlenika na rad poslodavac je u obavezi omogućiti mu da se upozna s
propisima iz radnih odnosa, upoznati ga sa organizacijom rada i zaštitom na radu.
Kada je riječ o zaključivanju ugovora o radu , kojim ugovorne strane zasnivaju radni
odnos, važno je napomenuti da je zakonom definisano ko je poslodavac a ko zaposlenik.
7
