1

Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica

MATURSKI RAD

PREDMET: Psihologija

TEMA: Rani razvoj dece

Mentor:

                                       

Učenik:

Vesna Štricki

                                 

Dragana Štetaković

2

Januar 2019

SADRŽAJ

1. Uvod
2. Novorođenče
3. Prva godina života
4. Razvoj emocija
5. Fizički razvoj
6. Motorni razvoj
7. Pijažeova teorija kognitivnog razvoja
8. Kognitivni razvoj
9. Razvoj govora

10. Intelektualni razvoj
11. Zaključak
12. Literatura

background image

4

NOVOROĐENČE

Rodjenje je prelazak fetusa u spoljašnju životnu sredinu, što predstavlja veoma veliku 
promenu za dete. Do rađanja dolazi 280 dana nakon začeća. Rođenje ne predstavlja početak 
fizičkog i psihičkog razvoja deteta, već samo promenu sredine. Pre rođenja dete živi 
parazitskim životom, sve što mu je potrebno dobija od majke i zaštićen je od svake opasnosti, 
međutim, nakon rođenja mora samo da se snabdeva kiseonikom i da samostalno prima i vari 
hranu. Dete prelazi u sredinu u kojoj je izloženo mnogim dražima. Sve ove promene veoma 
su značajne za razvoj i učenje deteta. Iako tokom rođenja dete ne oseća bol, može doći do 
određenih povreda koje donose posledice na detetov psihički razvoj. Trajanje perioda 
novorođenčeta ne može tačno da se odredi. Po nekim psiholozima ovaj period traje veoma 
kratko, nedelju dana, dok neki opet smatraju da traje čak i do tri meseca.
Postoje velike razlike izmedju novorođenčadi u pogledu njihove zrelosti. Dešava se da je 
prevremeno rođeno dete naprednije u razvoju od deteta rođenog na vreme. Nedonošče se 
nakon rođenja specijalno neguje u inkubatoru zbog toga što joj organi nisu dovoljno 
razvijeni. Ono se takođe hrani na specijalan način. Da li će nedonošče ikada stići normalno 
rođenu bebu zavisi od njenih fizičkih i mentalnih karakteristika. Prema nekim istraživanjima 
potrebno je barem godinu dana da nedonošče sustigne normalno rođenu bebu. Kod 
prevremeno rođene dece često dolazi do nervoznih navika i razdražljivosti zbog 
prezaštićenosti roditelja. Nedonoščetu jesu potrebna specijalna nega i briga, ali preterano 
štićenje može omesti njegov normalan razvoj.

PRVA GODINA ŽIVOTA

Prva godina života je veoma važna za dalji razvoj i ono predstavlja kritičan period u detinjem 
razvoju. Prvenstveno se u ovom periodu stvara poseban odnos sa majkom - emocionalna 
vezanost, privrženost ili psihološka zavisnost. Isto tako može doći i do oštećenja koja se 
kasnije ne mogu ispraviti, ukoliko dete biva odbačeno i zanemareno. Dete u ovom periodu 
ima ogranske potrebe koje zadovoljava njegova okolina. Bez staranja roditelja dete ne bi 
preživelo. Isto tako dete ima i psihološke potrebe koje bi trebale da se zadovoljavaju prilikom 
fizičkih potreba. Kao što su potreba za milovanjem, grljenjem, nošenjem, ljuljanjem, i uopšte 
potrebe za nežnošću. Ove potrebe su urođene. Hranom i taktilnim kontaktima majka 
nagrađuje dete i time i ona sama stiče vrednost nagrade i postaje nešto pozitivno za dete. 
Pošto je majka slična drugim licima, dete stav prema majci generalizuje i na druge ljude. 
Neki psiholozi su zbog toga smatrali da su potrebe za taktilnim draženjima naučene. 
Međutim, američki psiholog Harlou (Harlow) izveo je jedan veoma zaniljiv eksperiment na 
majmunima kojim je dokazao suprotno. On je gajio mladunčad majmuna sa veštačkim 
majkama koje su bile napravljene od žičane mreže. Neke od njih bile su presvučene krznom, 
a neke su imale ugrađene flašice sa mlekom iz kojih su se majmuni hranili. Majmuni su dosta 
vremena provodili sa mrežom presvučenom krznom, prijubljujući se uz krzno.

 U sobu kod majmuna unesenje veliki pauk od koga su se oni uplašili. Majmuni su bežali kod 
veštačke majke presvučene krznom i pored nje su lakše savladali strah. Majmuni su stvorili 
emocionalni odnos sa krznenom majkom bez obzira na to da su hranu dobijali od žičane 
majke. Ovaj eksperiment dokazuje da hrana nije jedini izvor zadovoljstva kod deteta, već da 
je osnovni izvor zadovoljstva i sigurnosti dodir sa majkom.
Psihoanalitičar Erikson u svom učenju govori o značaju prve godine života. Prema njegovom 
shvatanju prva faza života traje od rođenja do 18 meseci i predstavlja fazu sticanja osećanja 
osnovnog poverenja. On smatra da u ovoj fazi dete saznaje da li je svet pretežno izvor 
neprijatnosti ili izvor zadovoljstva. To jest, u ovom periodu čovek postaje pesimista ili 
optimista. 

5

Ukoliko se detetu zadovoljavaju fizičke, fiziološke i psihičke potrebe kod njega se razvija 
osećanje osnovnog poverenja. U suprotnom kod deteta se javlja nepoverenje, strah i sumnja. 
Osećanje poverenja omogućava da se kod deteta razvije normalan emocionalni život, a 
nepoverenje izaziva nezadovoljstvo kao osnovno raspoloženje.
Nezadovoljavajuca briga o deci u prvim godinama života loše utiče na dalji tok socijalnog, 
emocionalnog i intelektualnog razvoja. To dokazuju i neka sistematska ispitivanja dece 
gajene po domovima i dece gajene u porodicama. Neki lekari zapažaju veću smrtnost kod 
dece gajene u domovima. Isto tako, deca bez roditelja, zbog nedovoljne nežnosti i topline 
postaju apatična i nezainteresovana prema ljudima. Mnoga deca gajena u domovima postaju 
zaostala u svom intelektualnom razvoju zbog nedostatka emocionalnih kontakata.
Veoma važan uticaj na detetov razvoj predstavlja dojenje. Tokom dojenja potrebno je dete 
uzeti u naručje, tepati mu i biti nežan prema njemu kako bi se dete osećalo sigurno i smireno. 
Majka ne bi smela tokom dojenja biti nervozna ili uznemirena jer to ostavlja loš utisak na 
dete.

RAZVOJ EMOCIJA

Emocionalni razvoj je jedan od važnih procesa u razvoju ličnosti koji se odvija poduticajem 
faktora sazrevanja i socijalnog učenja.

Na pitanje da li se emocije javljaju već kod novorođenčeta mnogi psiholozi pokušali su da 
odgovore. Postoje razna shvatanja o tome da li i koje emocije novorođenče poseduje. 
Psihoanalitička škola, na čelu sa Sigmundom Frojdom stvorila je svoje učenje o emocijama 
novorođenčeta po kome dete odmah nakon rođenja doživljava duboka osećanja. Ova teorija 
nije eksperimentalno dokazana. Zatim, psihoanalitičarka Suzana Ajzeks smatra da već pri 
rođenju dete poseduje htenja, želje, strah, gnev, ljubav i mržnju. Ova tvrdnja takođe nije 
dokazana. Džon Votson, američki psiholog, vršio je razna eksperimentalna istraživanja po 
kojima je zaključio da se pri rođenju javljaju tri urođene emocije, a to su: strah, gnev i ljubav. 
Mnogi psiholozi pokušali su da pobiju Votsonovu teoriju o urođenim emocijama. Konačno to 
su i uspeli američki psiholozi Klark, Landis, Hant i Hant.
Vremenom dete ispoljava sve veći broj emocionalnih reakcija. Dete počinje da se : ljuti, 
plaši, voli, pokazuje ljubomoru, radost, tugu itd. Isto tako, nakon određenog vremena dete 
počinje da se plaši nepoznatih lica, mraka, određenih životinja. Veliku ulogu u 
emocionalnom razvoju čine učenje i sazrevanje.
Koliko je uloga učenja značajna za emocionalni razvoj dokazao je, već pomenuti psiholog, 
Votson svojim eksperimentom poznatim kao „

Albertov slučaj

". Naime, on je u ovom 

eksperimentu posmatrao i ispitivao malog Alberta. Utvrđeno je da je on prvobitno imao strah 
samo od jakog zvuka i gubljenja podloge. Kada je imao devet meseci odveli su ga u zoološki 
vrt kako bi utvrdili da nema nikakav strah prema životinjama. Albert je čak pokazivao 
interesovanje prema njima. Dva meseca kasnije, u laboratoriji su mu pokazivali belog miša 
koga je radoznalo posmatrao, ali kada gaje Albert dotakao začuo se jak zvuk i on bi se 
uplašio. Ovaj postupak ponovljen je više puta. Albert je pokazivao jasne signale straha, čak i 
kada je ugledao miša bez pratnje neprijatnog zvuka. On je počeo da se plaši i raznih stvari 
koje su ga podsećale na belog miša. Votson je ovim eksperimentom dokazao kako se putem 
uslovnog refleksa stiču emocionalne reakcije na razne situacije i objekte. Ima mnogo primera 
kada se emocije putem uslovljavanja i generalizacije mogu vezati za nove predmete i 
situacije, međutim, ne može se pojava svih emocija objasniti na ovaj način.
Sazrevanje je takođe jedan od faktora koji utiče na emocionalni razvoj deteta. Emocije se kod 
deteta mogu javiti i bez učenja, same od sebe sa vremenom. Neke emocije koje se ne javljaju 
odmah pri rođenju deteta razvijaju se kasnije pod uticajem sazrevanja. Britanski psiholog 
Valentajn zaključio je da se strah kod dece od raznih objekata javlja iznenada i da on nije 
naučen. Dva psihologa Džons i Džons izveli su eksperiment sa zmijom. 

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti