Seminarski rad “Rase konja”
SADRŽAJ:
1. UVOD
2
2. GENETSKA POVEZANOST RASA KONJA
3
3. IZVORNI OBLICI KONJA
3
4. PUNOKRVNE RASE
4
4.1 Arapski konj
4
4.2 Engleski punokrvnjak
5
5. POLUKRVNE RASE
6
5.1 Lipicanski konj
6
5.2 Nonijus
7
6. RASE HLADNOKRVNIH KONJA
7
7. MALI KONJI I PONI
7
8. ZAKLJUČAK
8
9. LITERATURA
9
1.
UVOD
Seminarski rad “Rase konja”
S obzirom na porijeklo i mijesto nastanka sve rase konja dijelimo na:
-
Istočnjačke, orijentalne ili toplokrvne
- Zapadne, okcidentalne ili hladnokrve
Karakteristike svih toplokrvnih konja je da imaju lakšu i plemenitiju glavu i građu tijela, živahne
oči, široko čelo, tanke suhe noge, visok greben, ravne sapi i visoko nasađen rep. Odlika
hladnokrvnih konja je da su oni krupniji, teži, glava im je teška, oči male, noge jake sapi oborene
i rascijepljene a greben nizak.
Postoje još dva pojma kada se govori o rasama konja, a to su:
punokrvni i polukrvni
.
Punokrvnjaci su samo Arapski i Engleski konj. Oni imaju pretke i sa očeve i sa majčine strane,
iste pripadajuće rase. Prema veličini konje smo podijelili na: male, srednje i velike. Prema težini
konje smo podijelili na: teške, srednje i lake. Broj konja opada iz dana u dan zbog razvoja
mehanizacije, jer su se oni najviše koristili za rad u odnosu na druge domaće životinje. Značaj
konjarstva pored rada je i korištenje konja u ratnim prilikama, u saobraćaju, za trke smotre i sl.
Pojedine zemlje kao i naša zemlja usred nedostatka goveđeg mesa može da koristi i konjsko
meso. Plodnost kobila u odnosu na plodnost krava je puno niža. Ta plodnost se kreće od 60-65%.
Računa se da danas u svijetu ima oko 60 miliona konja.
Konj je pripitomljen prije oko 6000 god. Pripitomljavanje se odigralo u rječnim dolinama južne
Rusije. Od nekoliko vrsta divljih konja, koji su tada postojali, pripitomljen je jedino Equus
Caballus.
