FAKULTET PRAVNIH NAUKA
UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE
Seminarski rad iz predmeta Vanparnično i izvršno procesno pravo
Mentor: Student:
posebnim propisima podvrgnuta drugačijim pravilima. Postoje prava
koja ne ulaze u zaostavštinu , pravo preče kupovine.Zaostavština je širi
pojam od imovine ostavitelja jer u nju ulaze i neka neimovinska prava
ostavitelja, autorska prava, i čine je imovina ostavitelja ( aktiva) i
dugovi ostavitelja ( pasiva).Aktiva i pasiva čine bruto zaostavštinu, a
razlika između njih se zove čista zaostavština.
Mogućnost da pasiva bude veća od aktive oslobađa nasljednika da
angažuje svoja sredstva radi namirenja dugova ostavitelja jer on
odgovara za dugove samo u visini vrijednosti naslijeđene imovina.U
zaostavštinu ulaze : stvarna prava, pravo svojine , službenosti, zaloge,
pravo građenja, državina, obligaciona prava, prava iz ugovora o
kupoprodaji , depozitu, naknada štete, neosnovano bogaćenje,autorska
prava i prava iz industrijske svojine.Prava vezana za ličnost ostavitelja
se gase njegovom smrću, lična služnost itd.
U sastav zaostavštine ne ulazi: imovina supružnika stečena po osnovu
zajedničkog braka,izdvajanje po nekom drugom osnovu –izlučna
tužba , imovina koja je prešla na umrlog ugovorom o doživotnom
izdržavanju, izdvajanje u korist potomaka koji su privređivali zajedno
sa ostaviteljem .Lica koja ispunjavaju navedene uslove , a ne spadaju u
krug onih koje zakon ovlašćuje na traženje izdvajanja , mogu ovo
zahtijevati samo u parničnom postupku , treća lica.
Predmete zaostavštine ne čine predmeti domaćinstva koji služe
svakodnevnim potrebama potomcima, bračnom drugu i roditeljima
ostavitelja, a nisu veće vrijednosti. Ti predmeti postaju zajednička
svojina tih lica.
1. OSTAVINSKI POSTUPAK
Ostavinski postupak predstavlja skup procesnih radnji pred sudom koje
imaju za cilj utvrđivanje nasljedno-pravnih posljedica ostaviteljeve
smrti. Sudski postupak za raspravljanje zaostavštine uređen je
Zakonom o vanparničnom postupku.
Zakonom o vanparničnom postupku su uređena pravila u kojima
redovni sudovi postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim
i drugim pravnim stvarima koje se po tom ili drugom zakonu rješavaju
4
u vanparničnom postupku; njegove odredbe primjenjuju se i u drugim
pravnim stvarima iz nadležnosti redovnih sudova za koje nije izričito
određeno da se rješavaju u vanparničnom postupku, ukoliko se ne
odnose na zaštitu povređenog ili ugroženog prava niti se zbog
učesnika u postupku mogu primjeniti odredbe Zakona o parničnom
postupku.
1
Međutim, treba istaći da pošto je parnični postupak opšti postupak za
zaštitu građanskih subjektivnih prava, to se njegova pravila, kao opšta,
primjenjuju u vanparničnom postupku, a time i u ostavinskom
postupku. Razumije se da postoje i izvjesna odstupanja, veća ili manja,
koja čine ostavinsku proceduru specifičnom. Inače iostavinski postupak
na kojoj je postavljen Zakon o vanparničnom postupku ima dvije
procesne cjeline:
a)
prethodni postupak
b)
postupak za raspravljanje zaostavštine
2
1.1. PREDMET POSTUPKA
U ostavinskom postupku sud utvrđuje ko su nasljednici ostavitelja, koja
imovina ulazi u sastav njegove zaostavštine i koja prava pripadaju
univerzalnim a koja singularnim supcesorima, i eventualno drugim
licima. Ostavinski sud ustvari ima tri osnovna zadatka: da utvrdi sastav
zaostavštine, da utvrdi osnov nasleđivanja ( zakonsko i testamentalno)
da utvrdi ko su univerzalni supcesori (nasljednici u užem smislu), kao
i njihove nasljedne kvote, ko su singularni supcesori i eventualno neki
drugi korisnici (korisnici naloga) i koja prava pripadaju tim licima.
U ostavarivanju ovih zadataka, utvrđujući nesporno činjenično stanje i
rješavajući pravna pitanja, ostavinski sud postupa po pravilima
parničnog postupka, kao opštim, i po pravilima vanparničnog
postupka i u njegovim okvirima ostavinskog, kao posebnim pravilima
(lex specijalis).
Ostavinski postupak je dio šire cjeline koja se naziva vanparnični
postupak, a ovaj je dio jjoš šire cjelin koja se zove parnični postupak.
Cilj ovih postupaka je u krajnjoj liniji potpuno isti, a to je zaštita i
obezbjeđenje građanskih subjektivnih prava i ovlašćenja (prije svega
1
Ranka Račić, Vanparnično procesno pravo, Banja Luka, 2013.
2
Ranka Račić, Vanparnično procesno pravo, Banja Luka, 2013.
5
takve situacije može doći ne samo u slučaju kad je ostavitelj bio veoma
siromašan, već i u onim slučajevima kada je ostavitelja tako raspolagao
imovinom da nije ostalo ništa što bi ušlo u sastav zaostavštine (npr.
Zaključio je ugovor o doživotnom izdržavanju kojim je je obuhvatio
svoju cjelokupnu imovinu koju nije uvećao sve do smrti).
S druge strane, ukoliko se utvrdi da u sastav zaostavštine ulaze samo
prava na pokretnim stvarima, a nasljednici ne zatraže vođenje
ostavinskog postupka onda će ostavinski sud obustaviti postupak.. Ipak
u savremenim uslovima nasljednici su često prinuđeni da traže vođenje
ostavinskog postupka čak i u slučajevima kada u sastav zaostavštine
ulaze samo pokretnosti (npr. Novac na tekućem računu ili štednoj
knjižici, stvari u sefu u banci, motorna vozila, oružje i sl.), jer se za
prenos odgovarajućih prava u određenim slučajevima zahtjeva
pravosnažna sudska odluka (ostavinsko rješenje).
Pribavljanje i donošenje dokaza u parnici po pravilu je predviđeno
parničnim strankama. U ostavinskom postupku kao što smo već istakli,
sud donosi odluku na osnovu rezultata cjelokupnog raspravljanja
imajući u vidu kako dokaze koje su stranke podnijele, tako i dokaze koje
je sam sud pribavio službenim putem. Na taj način ostavinski sud po
pravilu, igra značajnu ulogu u pribavljanju dokaza nego što je to slučaj
sa parničnim sudom .
Ostavinsko rješenje može se zasnivati na dokazima koji nisu izvedeni
pred sudijom koji je rješenje donio. Moguće je takođe da odluku donese
sudija koji uopšte i nije vodio ostavinsku raspravu. Dakle u ostavinskom
postupku važi načelo posrednosti. Razlog ovog značajnog ostupanja od
pravila neposrednosti koje važi u parničnom postupku, uslovljeno je
potrebom ekonomičnosti i efikasnosti ostavinskog postupka, koji se
zasniva na nespornosti činjeničnog stanja među strankama, a i
činjenicom da odluka ostavinskog suda uvijek može biti korigovana u
parničnom postupku (parnični postupak je korektivni postupak za
raspravljanje zaostavštine).
Zakon prihvata da i neke radnje u postupku preuzimaju putem
podnesaka u pisanom obliku, a za neke od njih predviđa obaveznu
pismenu formu. U ostavinskom postupku sud može donijeti odluku i
bez usmeng obraćanja stranaka, dovoljno je da stranke svoje izjave i
zahtjeve upute sudu u odgovarajućoj pismenoj formi. U ostavinskom
postupku moguće je da se stranke uopšte ne pojave, bilo da radnje
preuzimaju samo u pisanom obliku ili putem punomoćnika. Ostavniski
7
