Marginalistička ekonomska misao
Ko nije volio socijalizam? Svi oni koji su bili eksploatisani, kojima je oduzeta svojina, kapitalisti koji su imali veliku
imovinu i kojima je to oduzeto. Preduzeća se oduzimaju, postaju državna, zemljšte se oduzima – postaje nacionalno itd.
Zato socijalizam ima dosta kritičara (Diring, Beuštajn). Kritikuju socijalizam i mMarksov nesklad između prve i treće
knjige ’’Kapital’’, odnosno vrijednosti i cijene proizvodnje, ali mi znamo da tu
nema
nesklada jer je u jednom sluaju
uzeta pretpostavka promjene u organskom kapitalu, a u drugom nije.
Kada to nije uspjelo, nastala je
zavjera ćutanja.
Cilj zavjere ćutanja:
Nek ide taj marksizam, neka se objavljuju djela, ali neka niko ne reaguje, kao da se ne pojavljuje
bilo šta.
Međutim, oaj način negiranja marksizma nije mogao da uspije zbog jake radničke klase koja je bila udružena u (???) i
borila se za svoja prava.
Onda su neki ekonomisti došli na ideju da napuste marksističko učenje, jednostavno da ga ne kritikuju i ne napadaju jer
nisu mogli, pošto je svkai pojam dobro objašnjen sa stanovišta psihologije, ekonomije itd. Iz tih razloga, jednostavno ga
napuštaju.
Napuštanje marksizma i svih njegovih polaznih osnovaznačio je napuštanje klasične ekonomije, jer je marksizam svoja
znanja crpio upravo iz nje.
Taj pravac javlja se 70-ih godina 19. vijeka i nosi naziv
marginalizam
, tj.
marginalistička ekonomska misao
,
odnosno
subjektivistička ekonomska misao
.
Potpuno nezavisno jedan od drugoga, osnivači austrijske škole dolaze do skoro istih ideja. Osnivači austrijske škole bili
su:
-
Karl Menger, 1871. (Austrija)
-
Viljem Dževons, 1871. (Engleska)
-
Leon Valras, 1874. (Švajcarska)
Karakteristike: negiranje i napuštanje marksizma. Ne samo marksizma, već i njegove polazne osnove (klasične
ekonomije), odnosno njenog predmeta i metoda.
Mizes, Hajek (neoliber. Ekonomisti) se oslanjaju na austrijsku školu i ona ima ogroman uticaj na ekonomiju uopšte, kao i
na savremenu ekonomsku misao.
Postoje dva velika pravca u ekonomiji:
1) Subijektivistički (vrijednost: subjektivno osjećanje svakog pojedinca u odnosu na svoje potrebe)
2) Objektivistički (postoji objektivno mjerilo vrijednosti, a to je rad ili troškovi proizvodnje)
Cilj ovog pravca je bio da od ekonomije stvori čistu nauku koja je bliža tehničkim nego društvenim naukama. Zbog čega
je to tako?
Da li je buržoaskim ekonomistima (kapitalistima) odgovarala jedna takva marksistička teorija koja kaže da je radnička
klasa eksploatisana od strane kapitalsita, jer je onda postojala opasnost od radničke revolucije koja bi bila izazvana
njihovom pretjeranom eksploatacijom. Zbog toga ekonomisti napuštaju društvene odnose, ne analizirajući ekonomske
fenomene društvenih odnosa kao što je to radio Marks, nego pojedinačan odnos prema stvarima.
Iz toga proizilaze dva obilježja ovog pravca:
1) individualizam
2) subjektivizam u istraživanju
Dakle, nije društvo u centru istraživanja, već individua. Vrijednost je posmarana kao funkcija korisnosti, u zavisnosti od
potreba ljudi.
Paralela klasične ekonomije i (???)
Smitov paradoks
1. stav – upotrebna vrijednost nije determinisana prometnom vrijednošću
2. stav – nema veze između prometne i upotrebne vrijednosti
Rikardo à veza između prometne i upotrebne vrijednosti
Subjektivisti tvrde da
je korisnost osnovna determinanta koja određuje prometnu vrijednost
. Dakle, potpuno
suprotno od klasičara. Tu postoji velika razlika izmeđuo objektivnog i subjektivističkog pravca.
Na taj način potpuno su izbjegnuti društveni odnosi. To je lični stav pojedinca koji nema veze sa društvenim interesima i
stavovima.
Čista ekonomija – odnos čovjeka prema stvarima koji se razlikuje od društvenog odnosa tj. ne dovodi se u vezu sa (???)
- Zove se marginalizam, jer u
osnovi svog istraživanja su postavljene marginalne veličine (granice,
margine)
. Subjektivisti zadržavaju učenje objektivista o laissez faire-u, odnosno o slobodnoj konkurenciji kao
najoptimalnijoj jer omogćava ravnotežu i optimalno funkcionisanje procesa, pravilniju raspodjelu i harmoniju interesa.
Nema eksploatacije.
Znači, oni se trude da od ekonomije, bar prividno, stvore neutralnu nauku, bližu tehničkim negoo društvenim naukama.
Kada se govori o društvu poteže se tema eksploatacije i pojave klasa, nejednakosti. Oni jednostavno to eliminišu.
Po marginalistima, nauka treba da, polazeći od subjektivnih osjeanja i ocjene
, proučava samo granice, margine i
potronje i korisnosti dobara.
U centar istraživanja je izolovani čovjek sa svim njegovim potrebama, postupcima, ponašanjem itd.
Pravci objektivističkog pristupa
Merkantilizam, fiziokratizam, klasična ekonomija, vulgarna ekonomija, socijalistička misao
Subjektivne teorije su:
- austrijske ili psihološke
- matematička, lozanska (univerzitet u Lozani), ili škola opšte privredne ravnoteže
- Maršalijanska, neoklasična škola
Svaki od ovih naziva ima neko određeno značenje.
Predstavnici austrijske škole:
- Karl Menger
- Fridrih Vizer
- Ben Baverk Eugen
Menger
– postavio temelje marginalizma u djelu
’’Osnovi političke ekonomije’’, 1871.
Vizer
, ekonomista subjektivističko pravca koji nije u potpunosti raskinuo sa klasičnom ekonomijom. U svojim djelima
obrađuje i probleme socijalne prirode, a time obrađuje i društvene odnose, a takođe obrađuje i ekonomske probleme.
Vizer govori da u kapitalizmu ne postoji harmonija, nego stalni sukobi razlika između rada u gradu i selu, između
kapitala i rada. Dijametralno suprotni interesi.
Ben Baverk Eugen
– najljući protivnik marksizma. On se u djelu ’’Kapital i kamata’’ suportstavlja Marksovom kapitalu.
Važnije ekonomske ideje*
- teorija granične korisnosti
Odlučujući faktori u privrednom ponašanju pojedinca su potrebe i količine dobara za njihovo zadovoljenje.
Da bi neka stvar bila dobra, mora biti RIJETKA i KORISNA. To predstavlja determinantu vrijednosti.
Elemente subjektivizma nalazimo kod Tirgoa (estimativna vrijednost- korisnost).
Menger rangira dobra na
-
osnovna (dobra prvog reda)
-
komplementarna (dobra druog, trećeg tj. višeg reda)
Najljući kritičar marksizma. Kaže da roba nije osnovna ćelija buržoaskog društva, nego da su to dobra koja imaju
rijetkost i korisnost. Po njegovom mišljenju, osnovni zadatak ekonomije je KAMATA (kada govri o kamati, on govori o
svim oblicima viška vrijednosti).
Djelo ’’Kapital i kamata’’ – objašnjavanjem kamate ujedno objašnjava i suštinu kapitalizma.
Analizirajući kamatu podijelio je na 2 teorije
-
eksploatacione korisnosti
( kamata se opravdava kao eksploatacioni dohodak tj. oduzimanje proizvoda
radnikovog rada)
-
produktivna korisnost
(kamata kao rezultat produktivnosti. To je nagrada za kapital ili za zemljište)
On odbacuje ove dvije teorije i razvija svoju teoriju kamate i analizira vrijednost i cijene. Pravi razliku između vrijednosti
u
objektivnom
(sposobnost stvari da daje bilo kakav objektivni rezultat) i
subjektivnom smislu
(značaj dobra za
blagostanje čovjeka. Važnija je, mjeri se na bazi korisnosti).
Veličina vrijednosti određuje važnost konkretne potrebe koja zauzima posebno mjesto u nizu ostalih potreba.
Determinante subjektivističke vrijednosti su korisnost i rijetkost. Veličina korisnosti posljednje jedinice čini graničnu
odnosno marginalnu korisnost i upravo nju određuje cijena dobra.
Ukupna VS Marginalna korisnost
Razlika u shvatanju tj. računanju ukupne korisnosti:
Baverk – sabiranjem svih pojedinačnih korisnosti svake jedinice dobra
Vizer – množenjem marginalne korisnosti sa brojem jedinica datog dobra
Razlikovanjem marginalne i ukupne korisnosti marginalisti su smatrali da su riješili problem ekonomskog paradoksa, jer
im je pošlo za rukom da prometnu vrijednost izraze preko upotrebne vrijednosti.
Paralela između subjektivista i Marksa
Marks – individua je jako važna, ai nema ničega što će joj neko nametati. Svaki pojedinac je oslobođen restrikcija ili
pritisaka od strane društva. Interesi kapitalista i radnika se ne mogu poklopiti (odnos nadnice i profita).
Sa analize vrijednosti, prelazi na analizu razvmjene i cijena. Cijenu shvata kao novčani izraz vrijednosti. Do razmjene će
dojći uoliko se poklope subjektivne procjene kupca i prodavca tj. ako je subjektivna procjena kupca veća od subjektivne
procjene prodavca.
Kod izilovane razmjene: gornju granicu određuje subjektivna procjena kupca, a donju subjektivna procjena prodavca
(ovo važi u uslovima kad imamo jednog kupca i jednog prodavca).
Međutim, na tržištu je situacija drugačija! Primjer: tržište konja (homogen proizvod). Dolazi do razmjene na tržištu (str.
235).
Cijena koja čisti tržište jeste ona koja se formira između graničnog para kupaca i graničnog para prodavaca. (posljednji
kupac koji je kupio i posljednji kupac koji je ispao sa tržišta. Bilo koju cijenu između ova 2 para ne otavlja niti višak niti
manjak na tržištu.
Zašto on analizira vrijednosti i cijene da bi analizirao kamatu? Jer kad se dokaže da kamata nije rezultat produktivnosti
ni eksploatacije, odbacuju se sve protivurječnosti u kapitalizmu. Problem protivurječnosti je tada riješen!!!
Kamata nastaje kao razlika u našem psihološkom viđenju i pri davanju značaja sadašnjim u odnosu na buduća dobra.
Sadašnje dobro ima veću važnost od budućeg dobra, sklonost čovjeka da potcjenjuje buduća dobra. Međutim, ako sada
štedimo, dobro ćemo u bodućnosti kupiti za manje novca jer je dobro jeftinije zbog porasta produktivnosti rada,
poboljšanja tehnologije itd. Kada štedimo, imamo kamatu na naš novac i dobro kupujemo jeftinije. Da bi se vrijednost
sadašnjih izjednačila sa vrijednošću budućih dobara plaća se Kamata (premija). Nema tu eksploatacije, već je to
subjektivna stvar, stvar naših procjena.
Škola opšte privredne ravnoteže
Centar istraživanja je ravnoteža.
Karakteristike:
- razvija se u borbi protiv marksizma i klasične političke ekonomije
- koristi se matematičkim oblicima analize, odnosno primjenom matematičkih metoda (sve do tada je bio literalni
metod)
Nastanak privredne ravnoteže:
Kurno
– predstavnik, vezujemo ga za istraživanja o matematičkim principima teorije bogatstva. Ovo djelo nije izazvalo
posebnu pažnju. Centar Kurnoovog istraživanja bio je odnos troškova i proizvodnje. Sa porastom troškova, šta se dešava
sa proizvodnjom i obrnuto. On je nazvao diferencijalnom količinom! Od tada matematika se sve više kroisti u ekonomiji.
Diferencijalna količina = d(SD) / dD
d(SD) – porast troškova
dD – porast proizvodnje
Dževons Vilijem Stenli
- psihološke (naglasak na subjektivnom osjećanju potrebe)
- matematička ekonomija
Cilj mu je bio da matematičkim putem objasni naše ponašanje (matematičko objašnjenje zakona tržišta i teorija
vrijednosti koja se na njemu temelji.)
Smatra se pionirom teorije korisnosti i s pravom se može uvrstiti u red najvažnijih ekonomista 19. vijeka. Želio je da od
ekonomske nauke stvori čistu teoriju, odnosno nauku kao što je fizika.
Leon Varlas
– najistaknutiji kod ove škole.
Valras i Vizer su dosta slični. Proučavaj sponu između ekonomije i sociologije (govore o siromaštvu, bijedi, ne pominju
klasne odnose).
Vilfredo Pareto –
pristalica elite. Dijelio je narod na masu i elitu. Masa je otpadni materijal društva koji se lako zavodi
nekom idejom, zalaže se da vlada samo elita (upravljanje elite). Po struci – inženjer.
06.04.2011.
Tranzicija, demokratija i prosperitet
Centralni problem i subjektivista i objektivista je stvaranje bogatstva! (količinu dobara i usluga proizvedenih u zemlji u
toku jedne godine à bruto društveni proizvod)
Paralela između Smita i subjektivista
- postoji pravična razlika
- Smit – ne postoji nikakva veza imzeđu upotrebne i prometne vrijednosti, dok subjektivisti upotrebnu vrijednost
smatraju glavnom determinantom prometne vrijednosti. Svi subjektivisti (sve škole) prihvataju ideju da je upotrebna
vrijednost izvor prometne vrijednosti. Upotrebna vrijednost je porijeklo prometne vrijednosti.
- Cilj preduzeća, države, domaćih ustanova, pojedinca à kako da uz što manjiu količinu inputa ostvarimo što veći
autput? Maksimizacija profita. Subjektivisti za cilj uzimaju: kako ostvariti maksimalno zadovoljstvo uz minimalnu patnju i
bol?
Pareto kaže da je korisnost ordinalna tj. da se ne može izmjeriti jer ne postoji jedinica koja može da izmjeri stepen
zadovoljstva. Samo možemo govoriti da nam se nešto više ili manje sviđa, nešto nam je više a nešto manje korisno.
Zato Pareto pravi skalu preferencija. Nešto mu je više, a nešto manje korisno, a koliko – ne zna.
Pravi krive indiferencije, ’’mapa ravnodušnosti’’ – koja dobra koristimo za zadovoljenje svojih potreba i max.
zadovoljstva, potrošači su indiferentni između više dobara jer im ta dobra pružaju istu korisnost.
Pitanje raspodjele
Subjektivisti Vs Marks
Subjektivisti
: nema eksploatacije, optimum blagostanja se ostvaruje ako je položaj jednog pojedinca ne može
poboljšati a da se ne pogorša stanje drugog. To je Paretov optimum.
Marks:
akcenat je na eksploataciji rada od strane kapitala.
Analizom raspodjele dolazi do Paretovog optimuma, do tog zaključka. Pareto je protivnik poboljšanja položaja radnika i
siromaštva na način prelivanja tj. preraspodjele odnosno oduzimanjem od onih koji imaju i davanje onima koji nemaju.
Pareto kaže da se scoijalnim davanjima ništa ne postiže (on je protiv mase, a za vladavinu elite). Gubitak je tako veći jer
se smanjuje motiv bogatih da rade, a siromašni da se izbore.
Paralela subjektivisti VS objektivisti
Bitne razlike u ’’kamenu temeljcu’’, znači od kojih temelja polaze.
Objektivisti
Subjektivisti
Centar istraživanja
: DRUŠTVO
INDIVIDUA
Centralni problem ekonomije:
PROIZVODNJA
POTROŠNJA
Akcenat stavljen na:
PONUDU
TRAŽNJA KOJA JE U DIREKTNOJ VEZI SA POTROŠNJOM
Centralni problem:
STVARANJE VRIJEDNOSTI
NIVO CIJENA
Sve ove razlike su posljedica različitih polaznih osnova.
Maršalijanska ekonomija predstavlja sistem dotadašnjih stavova subjektivista. Kod nje nema
nepremostivih razlika između subjektivističke i objektivističke teorije.
Alfred Maršal
– čitava škola dobija ime po njemu, 50 godina piše i stvara. Nije imao namjeru da stvara neki sistem, ali
ga je stvorio rješavajući probleme i protivrječnosti subjektivista i objektivista. Uticaj na savremenu ekonomiju koja
predstavlja sintezu postmaršalijanstva i postkejnzijanstva. Maršalijanska ekonomija je MIKROEKONOMIJA, a
Kejnzijanska ekonomija je MAKROEKONOMIJA.
Maršalijanska po imenu maršala, kembridžka zato što je on bio profesor na Kembridžu, a neoklasična zato što je on
smatrao da nema nepremostivih razlika između subjektivista i objektivista, već da su i jedni i drugi u pravu, i on
dokazuje njihovu sintezu – neoklasičnu, novu klasičnu.
Zašto je on počeo da se bavi ekonomijom?
Jer je stalno bio opterećen pitanjem ’’Zašto je društvo takvo kakvo je?’’ (na jednoj strani bogati, na drugoj siromašni).
I onda mu je njegov prijatelj rekao ’’Da poznaješ ekonomiju, znao bi zašto je to tako’’, i zato se on odlučio baviti
ekonomijom. Zanimalo ga je zašto su uslovi različiti za ljude.
