2

UVOD

Glazba je sastavni dio naših života, dok je ritam taj koji nas pokreće. Glazbeni izražajni 

elementi predstavljaju osnovu glazbe, bez obzira to o kakvom se stvaralaštvu radi i kakvog je 

karaktera to stvaralaštvo. Glazbeni izražajni elementi su ritam, melodija, harmonija, dinamika i 

boja, a ja ću u ovom seminarskom radu govoriti o ritmu, najviše o razvoju glazbenog ritma te o 

razvoj ritma kroz postupke rada u školskoj dobi.

Da bi došli do značajnih elemenata u radu na razvoju ritma kod djece školske dobi, 

potrebno je da pojasnimo jezgro riječi. Šta je to ritam? Ritam potiče od grčke riječi rhytmus, što 

znači tok, dok glazbeni ritam predstavlja niz zvukova i tonova različitog vremenskog trajanja, 

koji se javljaju u obliku napetosti i popuštanja. Prevedeno dječjim govorom – ritam je svuda oko 

nas, u govoru, pjesmi, plesu, igri, smjeni dana i noći..

background image

4

Razumljivo,   od   elementarnih   struktura:   dvodijelne   i   trodijelne,   mogu   se   graditi, 

zbrajanjem ili umnožavanjem, složene mjere, a u tim okvirima pružaju se neiscrpne mogućnosti 

ritmičkih kombinacija, pa se s razlogom tvrdi da je ritam u glazbi faktor njene raznolikosti. Ovu 

raznolikost značajno obogaćuje i činjenica da se u praksi vrlo često u okviru takta premještaju 

naglašene,   odnosno   nenaglašene   vremenske   jedinice,   npr.   sinkope,   što   ritmičkom   gibanju 

otvara neograničene mogućnosti.

U ovom ritmičkom pulsiranju javlja se i elemenat pauze, gdje samo vrijeme postaje 

gradivni glazbeni materijal, koji, iako promatran izolirano, donosi tišinu, a u čitavom sklopu 

glazbene strukture predstavlja faktor stvaranja napetosti i kontrasta. Dakle, diferencirajući 

metriku od ritma, treba zaključiti da je mjera okvir organiziranja protjecanja vremena i da je 

zbog   toga   strogo   pravilna,   dok   ritam   živi   slobodno,   protječe   kroz   taktove   bez   obzira   na 

naglašene   i   nenaglašene   vremenske   jedinice,   njima   upravlja   samo   logika   kompozitorske 

glazbene misli. Međutim, značajno je da su metrika i ritam nedjeljivi dio strukture. 

Naime, samo nizanje vremenskih trajanja još uvijek nije ritam, jer tek kada se tome doda 

izmjene naglašenih i nenaglašenih vremenskih jedinica, kada ritam »osmislimo« metrikom, 

nastaje skupina tonskih trajanja glazbeno - izražajne vrijednosti, ona postaje estetski čin, i kao 

takva   »komponenta   prostijih   složenijih   glazbenih   struktura.   Metrika   i   ritam   u   glazbenoj 

percepciji predstavljaju nedjeljivu cjelinu.

U ovoj metro – ritmičkoj funkciji, kao treći parametar javlja se tempo. To je brzina 

kojom ritmičko gibanje u jednom glazbenom djelu, odnosno segmentima jednog glazbenog 

djela. Tempo može biti vrlo različit, a stariji teoretičari su uzimali srednju brzinu otkucaja 

čovječjeg pulsa, dale, prosječno 75, kao srednju brzinu za tempo. Razumljivo, postoje i mnogo 

sporija i mnogo brža tempa, sa različitim stupnjevima brzine u okviru svakoga od njih. Kao što 

je   poznato,   tempa   se   označavaju   talijanskim   nazivima,   na   početku   svake   kompozicije   ili 

promjene  u  toku  kompozicije.  U polagani  tempo  se ubrajaju  oznake grave (teško),  largo 

(široko), adagio (polagano), i lento (sporo); u umjereni adante (umjereno polagano), moderato 

(umjereno); i u brzi tempo allergo (veselo),; vivace – vivo (živo) i presto (brzo).

U ove okvire svrstava se i agogika, koja znači minimalna odstupanja od osnovnog tempa 

ili   ritma   određene   glazbene   cjeline,   usporavanjem   ili   ubrzavanjem   izvođenja,   odnosno 

produžavanjem ili skraćivanjem trajanja jednog tona ili grupe tonova. Agogika je vrlo značajan 

faktor   interpretacije,   osobito   u   nekim   periodima   glazbenog   stvaralaštva.   Ona     izvođaču 

omogućuje slobodnije izražavanje i izvjestan subjektivni odnos prema glazbi.

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti