1
UNIVERZITET “UKSHIN HOTI”
Edukativni Fakultet
SEMINARSKI RAD
Predmet: Psihologoji deteta
Tema: Razvoj govora kod djece predškolskog uzrasta
Mentor:
Student:
Prof. ass.dr. Vedat Bajrami
Salhida Dani
Novembar, 2017
2
Sažetak
Značajnije proučavanje dječijeg jezika uslovljenono je iznalaženjem opće teorije koja bi se
bavila različitim oblicima govornog ponašanja djece .
Svako normalno razvijeno dijete savlada prvi jezik, ali je otvoreno pitanje na koji način dijete to
radi U posljednje vrijeme javljaju se brojne raznovrsne i kontradiktorne studije koje se bave
proučavanjem dječijeg jezika, a pri tome se zaboravlja na jednu od najvažnijih dječijih
aktivnosti ,a to je igra koja djetetu između ostalog služi za učenje. Igra je za predškolsko dijete i
najprirodniji i najlakši način učenja, zbog toga što je ono u igri motivisano i emotivno
angažovano.
Cilj ovog istraživanja je da se uvidi da li su govor i igra dva odvojena sistema ili su pak
neodvojiva, te kakvi se odnosi među njima javljaju.
Istraživanjem je obuhvaćeno petero djece predškolskog uzrasta.
Rezultati dobiveni ovim istraživanjem ukazuju na povezanost govora i igre u jedinstven sistem.
Ključne riječi: govor, igra, međusobna povezanost.
4
Teorijska podloga
1. Faze u razvoju dječjeg govora
U razvoju govora, koji teče uporedo sa razvojem motornih i intelektualnih sposobnosti, mogu
se razlikovati dvije faze:
prelingvistička
i
lingvistička
.
1.1. Prelingvistička faza
Vokalizacija.
– Pojava vezana za prve mjesece poslije rođenja, kada dijete spontano
proizvodi glasove naziva se vokalizacija. Dijete proizvodi glasove i kad plače i kada je
zadovoljno. Među tim glasovima na početku preovladavaju vokali, zato se čitava pojava
naziva vokalizacijom. Ovi glasovi se javljaju spontano, bez učenja. Da dijete te glasove ne
uči, dokaz je činjenica što se oni javljaju u istom obliku kod djece svih nacionalnosti i svih
rasa, a izgovaraju ih i djeca koja su gluha od rođenja. Tokom prvih mjeseci po rođenju broj
glasova se povećava. Povećavanje broja glasova koje dijete izgovara u prvim mjesecima
poslije rođenja, naziva se
glasovnom ekspanzijom.
Proces gubljenja glasova (koje smo kao
bebe izgovarali) koji se ne upotrebljavaju u govoru naziva se
glasovnom kontrakcijom.
Ona je očigledno posljedica učenja određenog jezika.
Brbljanje.
– Prije nego što se glasovi kombiniraju u riječi sa smislom, oni se, kod djeteta od
pet mjeseci, pojavljuju kao grupe samoglasnika i suglasnika – u obliku dječijeg brbljanja i
čavrljanja. Dijete izgovara po nekoliko glasova zajedno, kao „eda“, „ma“, „nga“, „blja“,
„eng“. Ovi slogovi nemaju nikakvog značenja i teško ih je zabilježiti ili reproducirati, jer
dijete često upotrebljava i glasove kojih nema u jeziku. Izgovarajući te grupe glasova dijete
se, u stvari, igra. U daljem razvoju govora dolazi do spajanja spomenutih slogova, pa djeca
izgovaraju „ma-ma“, „eda-eda“, „nga-nga“, „ba-ba“. Ni ti spojeni slogovi nemaju značenja.
Dijete izgovara slogove od petog do kraja dvanaestog mjeseca, kada se javlja prva riječ.
5
Ove spojena slogove laici često tumače kao prve riječi. Dijete sebe sluša, podražava svoje
glasove i na taj se način zabavlja. Tim slogovima ono nikom ništa ne govori, niti bilo šta
zahtijeva. Onog trenutka kad dijete izgovori spojeni slog u vezi sa nekom osobom,
predmetom, radnjom ili raspoloženjem, taj spojeni slog dobiva smisao i postaje riječ.
Uporedo sa vokalizacijom i brbljanjem, sa upotrebom govornog aparata, razvija se i
percepcija jezika kao i razumijevanje tuđeg govora. Na uzrastu od oko šest mjeseci dijete je
u stanju razlikovati ljutiti ton ljudskog glasa od tepajućeg. Krajem prve godine dijete
pokazuje veće interesovanje za riječi. Ono tada razumije zabranu.
Dijete prvo razumije riječi i rečenice koje odrasli izgovaraju na osnovu njihove ritmičke
melodijske strukture. Ono reaguje na nalog i onda kada se glasovni sastav promijeni, a očuva
intonacija riječi i rečenice.
1.2.
Lingvistička faza
Prva riječ je grupa glasova koje dijete izgovori, a koja ima značenje. Teško je odrediti kad se
kod djeteta javlja prva riječ. Prema nekim psiholozima ona se javlja u jedanaestom mjesecu,
prema drugima u četrnaestom.
Prva riječ ima izvjesne karakteristike. Ona je formalno jedna riječ, ali ima značenje čitave
rečenice. Kad dijete, na primjer, kaže „ma-ma“, ono time izražava čitavu misao: „Mama,
uzmi me“, ili: „Mama, gladan sam!“. Zato je pogrešno klasificirati ovu riječ kao imenicu ili
kao bilo koju drugu vrstu riječi. Ovo se ne odnosi samo na prvu riječ nego i na druge riječi,
kojih je postupno sve više i više. Prva riječ obično izražava neko emocionalno stanje – želju,
težnju ili potrebu.
Uvećavanje rječnika. –
uvećavanje rječnika može se ispitivati na više načina, na primjer:
prebrojavanjem riječi koje dijete zna definisati, upotrebljava u spontanom razgovoru, koje
prepoznaje, razumije u čitanju i razgovoru s drugima. Mnogi psiholozi bilježili su u dnevnik
riječi koje dijete spontano izgovori. Ovakav postupak, veoma pogodan u ispitivanju male
djece, teško je primjeniti na kasnijim uzrastima, kada rječnik naglo raste.
