Razvoj inteligencije
Seminarski rad
Tema: Ispitivanje predoperacionalnog mišljenja
Predmet: Razvojna psihologija
2018.
Teorija
Švajcarski psiholog Žan Pijaže pre svega bavio se razvojem inteligencije. Za njega
inteligencija predstavlja vid prilagođavanja organizma okolini, ali jedan naročito aktivan vid
kojim živo biće menja svoju okolinu istovremeno menjajući i sebe. Psihički razvoj video je kao
kretanje ka ravnoteži
, a sa tog aspekta posmatrao je i intelektualni razvoj poredeći ga sa
zidanjem zgrade koja sa svakim sledećim spratom postaje sve stabilnija. U okviru ovog procesa
razlikujemo dva dopunska vida:
promenljive strukture
koje određuju stanja ravnoteže i
konstantno funkcionisanje
koje obezbeđuje prelazak iz jednog stanja u drugo. Pijaže je , takođe
, smatrao da u osnovi inteligencije stoje određeni ključni mmehnizmi , odnosno
adaptacija
(asimilacija i akomodacija) i
organiziacija
. Asimilacija se ondosi na ukapanje
spoljašnjih stvari u strukture organizma. Akomodacija predstavlja suprotan mehanizam,
mehanizam prilagođavanja organizma spoljašnjim stvarima. Ravnoteža između asimilacije i
akomodacije je ono što Pijaže naziva adaptacijom. Drugi mehanizam jeste organizacija, jer se
prilagođavanje ne može vršiti polazeći od nekog neorganizovanog ili haotičnog izvora.
Pijaže razlikuje četiri glavna perioda u razvoju:
●
Period senzomotorne inteligencije
- traje od rođenja do pojave govora.
●
Period preoperacionalnog(egocentričnog) mišljenja
- počijne simboličkom ili
semiotičkom funkcijom.
●
Period konkretnih operacija
- počinje oko 7,8. godine
●
Period formalnih operacija
- počinje sa 12 godina
Nivo konkretnih operacija
obuhvata detinjstvo od 7. do 12. godine života. Ono što
uočavamo kod dece na ovom nivou jeste individualna koncentracija kada rade sami , a isto tako i
stvarna saradnja kada se rad obavlja u grupi. Dete starije od sedam godina više ne meša svoju
tačku gledišta sa stanovištima drugih, sposobno je da saradjuje. Egocentrični govor kod dece na
ovom uzrastu potpuno nestaje, a njega zamenjuje decentracija.
Ključni pojam za razlikovanje
dečjeg mišljenja pre i posle 7 godina je
konzervacija
. Ovim pojmom predstavljena je
sposobnost deteta da razume da, ukoliko neki predmet promeni svoj oblik, on ne menja svoju
zapreminu kao ni svoju težinu. Možemo razlikovati:
●
konzervaciju materije
(formira se u osmoj godini)
●
konzervaciju težine
( u devetoj, desetoj godini)
●
konzervaciju zapremine
( u jedanaestoj, dvanaestoj godini života).
Osnovna odlika operacija na uzrastu od 7-12 godina je
konkretnost
i
reverzibilnost
(povratnost).
Najznačajnija grupisanja na ovom periodu razvoja su:
●
klasifikacija
( grupisanje objekata prema sličnosti )
●
serijacija
(grupisanje objekata prema urođenim razlikama.
postoji i
multiplikativno grupisanje
(više klasifikacija i više serijacija istovremeno).
Opis tehnike
Koristimo tehniku koja je namenjena deci uzrasta izmedju 2. I 7. godine. Ona nam služi
da otkrijemo da li se dete nalazi na 0-predoperacionalnom(na kom se dete oslanja na percepciju),
1-prelaznom ili 2-operacionalnom(na kom se dete oslobađa percepcije i shvata logičke odnose
koji stoje iza konfiguracija) stupnju razvoja.
Ovu tehniku ozvodimo tako što detetu dajemo različite zadatke vezane za :
-konzervaciju količine materije 1 (usklađivanje nivoa vode u čašama različite veličine i oblika)
-konzervaciju količine materije 2 (transformisanje i upoređivanje loptica od plastelina)
-korespodenciju (ređanje cvetova u vaze i određivanje jednakosti cvetova i vaza)
- razmenu 1:1 (razmena cvetova i žetona ili novčića)

Nakon kratkog razmišljanja ... daje odgovor da u čaši A i čaši B ima isto vode da se pije. Kada
sam ga pitala zbog čega to misli odgovorio je “ima isto, zato što je malopre bilo isto”
pokazujući na čašu A1 i A2.
b) Voda se iz B ponovo presipa u A2, konsatuje se jednakost u tim čašama (A1 i A2). Zatim
se ponovo iz A2 presipe u čašu C (sa većim prečnikom, šira čaša):
Dečak ovoga puta bez zbunjivanja i razmišljanja daje odgovor da u čašama ima isto vode, kao
obrazloženje za to ponovo navodi da ima isto vode jer je u čašama A1 i A2 imalo isto, a
vodu smo samo presipali u drugu čašu.
c) Voda se prespe iz C u A2. Zatim se iz A2 ravnomerno prospe u čaše D1,D2 i D3 (manje
čaše od standardnih):
Dete se na prvu loptu zbunilo, kao da nije baš najbolje razumelo zadatak. Uz dodatno
objašnjenje i skretanje pažnje na to da se tri male čaše zajedno upoređuju sa jednom
većom čašom, dete je ponovo donelo ispravan zaključak da ima isto vode da se pije u
jedoj većoj i ove tri manje čaše. Na moje pitanje zbog čega tako misli dete je uzelo i
jednu po jednu čašicu presipalo vodu u A1 čašu i prokomentarisalo “Eto, vidiš da ima
isto”
●
Odgovore deteta na ovom zadatku ocenjujem sa 2(operacionalni stupanj razvoja), zbog
toga što se dete nije oslanjalo na percepciju, već je logički zaključivalo o ovim odnosima
i svako svoje tvrđenje obrazložilo na ispravan način.
2 .KONZERVACIJA KOLIČINE MATERIJE 2
Gradivo:
Dve identične kulice od plastelina(ista boja, obliki veičina)
a) Dve identične loptice plastelina A1 i A2 za utvrđivanje identiteta.
Dete je ova dva komada plastelina nazvalo kuglicama, pa smo dalje u zadatku koristili taj
termin. Detetu se prvo činilo da nema isto plastelina u obe kuglice pa sam onda
izjednačavala kuglice sve dok se dete nije složilo da u obe ima isto plastelina.
b) A2 se transformiše u kobasicu B- dete prati ceo proses i vidi da nije ništa uzeto i
dodato.
Na pitanje da li ima isto plastelina u kuglici i kobasici dete je odgovorilo negativno. Na
pitanje zbog čega tako misli dete je reklo da mu kobasica izgleda veće i da hzbog toga
tu ima više plastelina. Dete je donelo zaključak na osnovu percepcije.
c) A2 se transformiše u tri loptice (C1, C2, C3):
Kada sam pitala da li u ove tri lopice zajedno ima više/manje/isto plastelina kao u ovoj jednoj
loptici dete je razmislilo i nesigurno dalo negativan odgovor, da nema isto plastelina.
Kada sam ga pitala zbog čega misli da ima isto, dete se još više zbunilo tako da nije
ništa obrazlagalo.
●
Na osnovu odgovora deteta, koje se u ovom zadatku oslanjalo isključivo na percepciju,
odgovore ocenjujemo sa 0 (predoperacionalan stupanj razvoja).
3.KONZERVACIJA TEŽINE
Gradivo i postupak sprovođenja zadataka je isti kao u zadatku za ispitivanje konzervacije
materije 2. I ovde smo koristili loptice od plastelina. Ali, na odgovarajućim mestima izraz
isto/više ili manje plastelina zamenjuje se izrazom isto/više ili manje teško?
a) Dete je uzelo po jednu kuglicu u obe ruke i konstatovalo da su kugice A1 i A2
iste težine.
b) Dete je istom metodom procene zaključilo da je kuglica (A1) teža od
kobasice(B)
c) Dete je u jednu ruku stavilo tri manje kuglice (c1,c2 i c3) , a u drugu kuglicu
A1. Posle kraćeg vaganja i razmišljanja zaključilo je da je kuglica A1 teža od
C1, C2 i C3 zajedno. Na pitanje zašto tko misli, dete je odgovorilo da je to
zbog toga jer je kugkica A1 veća.
S obzirom na to da su detetove procene bile loše i oslanjale se na percepciju, ovaj
zadatak možemo oceniti sa 0 (predoperacionalni stupanj razvoja).
4.KORESPODENCIJA
Gradivo: 10 malih vaza i 15 istih cvetova.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti