ESEJ IZ PREDMETA:
METODIKA MUZIČKOG ODGOJA IV
NA TEMU:
„RAZVOJ MUZIČKIH SPOSOBNOSTI DJECE
PREDŠKOLSKOG UZRASTA“
Profesor: Student:
Prof. dr Merima Čaušević Sulejma Romano- Hoši (V)
Sarajevo, mart, 2020
Od rođenja, zvučna stvarnost i muzika postaju sastavni dio djetetovog života. Još prije
uspostavljanja prvih kontakata s okolinom putem vida i dodira, zvukovi i šumovi svakodnevice dopiru
do djeteta: majčin glas, zvuk usisivača, cvrkut ptica, televizija itd. Ovoj zvučnoj pozadini dodaju se
prve pjesme i melodije koje dijete sluša i koje predstavljaju polaznu tačku za razvoj njegove
osjetljivosti, sluha i muzikalnosti. Dijete počinje istraživati zvučne potencijale tijela i predmeta,
prepoznati uzročno-posljedičnu vezu između zvuka i izvora zvuka, kodirati i dekodirati zvukove putem
mimično-gesturalnog, kolorističko-slikovnog, grafičkog, verbalnog jezika. Zvuk poput forme, boje,
dodira, ukusa, mirisa jedan je od glavnih izvora spoznaje, a čak i prije nego što se smatra ključnim za
kognitivni razvoj, muzika je dio djetetovog emocionalnog iskustva. Jasno je, dakle, da će mu dobro
glazbeno obrazovanje omogućiti da slobodno izrazi višeslojno bogatstvo svog unutrašnjeg svijeta i da
podari oblik svim akustičkim i muzičkim podsticajima kojima je svakodnevno podvrgnut. Kao što su
sve bebe rođene sa sposobnošću da nauče da govore i razumiju svoj maternji jezik, tako se rađaju i
bebe sa potencijalom da nauče da izvode i razumiju muziku svoje kulture. Kad dijete razvije
sposobnost mentalnog predstavljanja glazbe koja je karakteristična za njegovu kulturu, to će mu
omogućiti preciznije izražavanje u muzici.
Prema savremenim spoznajama koje su objedinili autori Hodges (2002) i Pratt (1997),
glazbene sposobnosti su naslijeđene biološke mogućnosti prepoznavanja i reprodukcije zvuka i
zvukovnih kombinacija. Svako normalno razvijeno dijete posjeduje te biološke glazbene mogućnosti,
baš kao što ima biološke pretpostavke za razvoj govora. Glazbene sposobnosti se rano pokazuju. Čak i
fetus reagira na vanjske zvukove i ritmičke podražaje, a djeca u prvoj sedmici života mogu razlikovati
visinu tona. Danas se zna da su biološke pretpostavke glazbenih sposobnosti funkcija specifičnih
struktura u prednjem dijelu desne moždane polutke. Te strukture omogućuju glazbenu percepciju:
osjetljivost na visinu tona, ritmičke izmjene tona, jakost tona i melodičku konturu. U glazbene
sposobnosti pripada nekoliko različitih sposobnosti, od kojih je najvažnija razumijevanje melodije, a
ona se temelji na osjećaju za visinu tona. Ostale su sposobnosti: pamćenje melodije, percepcija ritma,
shvaćanje tonaliteta, utvrđivanje intervala (visinskih odnosa među tonovima), sposobnost uočavanja
estetskog značenja, te apsolutni sluh.
Glazbena sposobnost je biološki utemeljena i zasebna od sposobnosti govora. To se jasno očituje u
slučajevima kad zbog oštećenja mozga dolazi do potpunog zakazivanja govornih sposobnosti, a
glazbene sposobnosti, čak i mogućnosti komponiranja, potpuno su očuvane. Iako sva djeca pri
rođenju imaju biološku osnovu za razvoj glazbenih sposobnosti, u tom slučaju, velike su individualne
razlike, veće nego u području govornih sposobnosti. Te se razlike mogu primijetiti već u prve dvije
godine života. Sva djeca pokazuju razvoj glazbenih sposobnosti od rođenja pa nadalje koji ima
pravilan i za svu djecu podjednak tijek.
Na razvoj djetetove glazbene sposobnosti ima vrlo velik utjecaj djetetova okolna u najranijem
djetinjstvu. Smatra se da se glazbena osjetljivost svakog djeteta prirodno razvija i postiže maksimalni
stupanj između 5. i 6. godine života, ali da je u tom području osobito izraženo postojanje kritičkih
razdoblja razvoja, a to kritično razdoblje (razdoblje najveće osjetljivosti na glazbene podražaje) traje
od rođenja do 2. godine života. Naime, prirodno razvijanje glazbene sposobnosti treba poduprijeti
pogodnim glazbenim okruženjem, te dijete od početka izložiti pjevanju i glazbi, omogućiti mu i
aktivno sudjelovanje u glazbenom doživljaju. Količina i vrsta zvukovne okoline kojm su djeca okružena
u najranijoj dobi znatno će utjecati na stupanj osjetljivosti na glazbu. Između 5. i 8. godine stabilizira
se prirodna glazbena sposobnost, koja još uvijek predstavlja razvojni potencijal koji može biti veći ili
manji, zavisno o ranim djetetovim glazbenim iskustvima. Prirodna glazbena sposobnost očituje se u
dva oblika: sposobnost razlikovanja tonova i sposobnost razlikovanja ritma. Prirodna glazbena
sposobnost osobito je izražena u obliku audijacije, tj. snage izravne impresije ili intuitivnog odgovora
