podstakne na kupovinu, upotrebu, potrošnju, a time se mogu zadovoljiti želje ili potrebe
kupaca. Među proizvode se ne ubrajaju samo opipljiva dobra. U širem smislu, u proizvode
ubrajamo fizičke predmete, usluge, osobe, mjesta, organizacije, ideje ili spletove navedenih
jedinica.

Definicija proizvoda obuhvata skup fizičkih, uslužnih i simboličkih obilježja od kojih se

očekuje da kupcu pruže zadovoljstvo, odnosno upotrebnu vrijednost.

Proizvod je sveukupnost opipljivih i neopipljivih svojstava uključujući funkcionalne,

socijalne i psihološke koristi i zadovoljstva. Proizvod može biti ideja, usluga, roba ili bilo koja
kombinacija tih triju pojmova. Ta definicija takođe podrazumjeva usluge koje idu u proizvod
kao što su instaliranje proizvoda, garanciju, informacije o proizvodu, osiguranje popravka i
održavanja.

Pod proizvodom se podrazumijeva sve ono što je ponuđeno na tržištu s ciljem da se

zadovolje potrebe ili želje potrošača u procesu razmjene. Proizvodi imaju materijalni karakter,
dok ga usluge nemaju.

Proizvod, a jednako tako i usluga, nesumnjivo moraju imati upotrebnu vrijednost jer u

protivnom njihova proizvodnja nema nikakvog ekonomskog smisla.

Proizvodom smatramo konačni rezultat proizvodne djelatnosti koji, za razliku od usluge,

postoji i nakon što je završen proces njegove proizvodnje, te svojim predmetnim oblikom i
svojstvima zadovoljava određenu potrebu.

Postoje dva kriterija za klasifikaciju proizvoda. Prema vrsti potrošača proizvod jesu

trajnost   i   opipljivost   proizvoda.   Prema   kriteriju   trajnosti   i opipljivosti   proizvodi   se
dijele  na  potrošna  i  trajna  dobra.  U  potrošna  dobra  ubrajaju  se  proizvodi koji  se  troše
jednokratno  ili  tokom  nekoliko  upotreba  kao  na  primjer  čokolada,  voćni sok,  sredstvo
za   čišćenje   sanitarija   i slično.   Nezavisno   o   vrsti   proizvoda   vrijedi nekoliko opših
odrednica  za  osmišljavanje  i  proveđenje  aktivnosti:  dostupnost  proizvoda  za potrošača  i
lokacija  na  kojoj  se  proizvod  prodaje  posebnoo  su  važni zbog  činjenice  da  se proizvodi
konzumiraju   u   kratkom   roku   pa   postoji   česta   potreba   za   njihovom   kupovinomm.
Potrebna   su   znatna   i   kontinuirana   ulaganja   u   promotivne   aktivnosti   posebno   u
oglašavanje   u   koje   treba   izazvati   interes   potrošača   za   proizvod,   odnosno u kasnim
fazama životnog ciklusa proizvoda podsticati lojalnost potrošača .

Trajna dobra čine proizvodi koji se koriste tokom dužeg vremenskog perioda, a

ako se   koriste   u   skladu   sa   uslovima   njihove   upotrebe,   traju   godinama.   To   su   na
primjer kućanski  aparati poput  televizora,  mašine za veš,  namještaja,  prevoznih  sredstva  i
slično. Pri   upravljanju   proizvodima   iz   ove   skupine   stručnjaci se   trebaju   posebno
usredotočiti  na tržišna  obilježja  kao  što  su  usluga  potrošaču  i  garancija. Ličnu prodaju
trebaju posmatrati, organizovati i provoditi istovremeno kao oblik promotivne aktivnosti i
kanala prodaje/distribucije.

Proizvodi krajnje potrošnje kupuju se za ličnu potrošnju ( pojedinca, više ili svih

članova domaćinstva), a zavisno o kupovnim navikama potrošača proizvodi se dijele u
četiri podkategorije a to su:



obični proizvodi,



posebni proizvodi,



specijalni proizvodi ,



ne traženi proizvodi.

Stručnjaci za planiranje proizvoda trebaju o proizvodu razmišljati na dva nivoa.

Svaki nivo dodaje više vrijednosti klijentu. Temeljni nivo je osnovni proizvod, koji
odgovara na pitanje: Šta kupac zapravo kupuje? Na drugom nivou, stručnjaci zaplaniranje
proizvoda moraju pretvoriti osnovnu korist u očekivani proizvod. Očekivani proizvodi mogu
imati pet svojstava:



nivo kvaliteta,



obilježja proizvoda i usluga,



stil,



ime marke,



pakovanje.

Stručnjak za planiranje proizvoda mora stvoriti prošireni proizvod oko osnovnih i

očekivanih proizvoda tako što će ponuditi dodatne usluge i koristi potrošačima. Proizvod nije
samo skup opipljivih obilježja. Klijenti uglavnom vide proizvode kao složene skupine koristi
koje zadovoljavaju njihove potrebe. Pri razvijanju proizvoda stručnjaci prvo moraju odrediti
osnovne potreba potrošača koje će proizvod zadovoljiti. Zatim moraju osmisliti očekivani
proizvod i konačno naći način da ga prošire kako bi stvorili skup koristi koje će najbolje
odgovarati klijentima. Danas se konkurencijauglavnom razvija na razini proširenja proizvoda.

Upravljanje proizvodom kao nužan dio proizvodnje može se provoditi kao djelatnost

upravljanja u primarnoj, sekundarnoj ili tercijarnoj proizvodnji gdje je cijenjen kao kolektivni
izraz koji se koristi za opisivanje širokog broja različitih aktivnosti koje se provode u interesu
isporuke određenog proizvoda na namjeravanom tržištu. Upravljati se proizvodom mora kako
bi firma osigurala dugoročni opstanak poslovanja i konkurentsku prednost. Zadaci koji su
uključeni u ovu temu trebali bi obuhvatiti planiranje proizvoda i stavljanje u promet proizvoda
u   svim   fazama   životnog   ciklusa.   Iz   praktične   perspektive,   upravljanje   proizvodom   može
sadržati dvije stručne discipline, a to su  planiranje proizvoda i marketing proizvoda, iako ih
neke   firme   često   doživljavaju   kao   jednu   disciplinu   -   upravljanje   proizvodima.   Uopšteno,
organizacije zavise od sposobnosti tima koji upravljaju proizvodima:

1) Tim mora obavljati i poslove koji su usresređeni na zahtjeve kupaca, te tu

koriste pet glavnih područja upravljanja proizvodom , i to: ljudi, proizvod,
proces , postrojenja i program, s ciljevima balansiranja raspona potreba. Potrebe
mogu uključivati smanjenje troškova i maksimiziranje kvaliteta.

2) Maksimalno iskorištavanje proizvoda uz održavanje ravnoteže između zaliha i

inventara, a uz istovremeno zadovoljenje potreba tržišta, odnosno potrošača.

Kako većina poduzeća ima splet proizvoda koje sadrži više proizvoda, sudbina

tvrtke je  rijetko  vezana  za  jedan  proizvod.  Struktura  životnog  vijeka  postaje  složena
kada su različiti proizvodi iz spleta u različitim stadijima životnog vijeka. Dok je jedan
proizvod u  fazi  pada,  drugi  su  u  fazi  uvođenja  ili  rasta.  Poduzeća  se  suočavaju  sa
dvostrukim problemom   produžavanja   života   postojećih   proizvoda   i   uvođenja   novih
proizvoda  da  bi ostvarila  prodajne  ciljeve  organizacije. Proizvodi  su  rođeni.  Oni  žive  i