Jodna kontrastna sredstva (JKS) jesu hemijske supstance koje na bazi apsorpcije 
rendgenskih zraka omogućavaju uvid u morfologiju vaskularnog i limfnog sistema, te 
indirektno pojedinih organa. Konvencionalna kontrastna sredstva koja se danas koriste u 
svakodnevnoj praksi mogu se podeliti na jonska i nejonska. Reakcije su češće s jonskim 
nego s nejonskim kontrastnim sredstvima, ali je učestalost smrtnog ishoda identična. 
Nejonska kontrastna sredstva bolje se tolerišu zbog veće hidrofilnosti, ne sadrže katjone, 
nemaju električna punjenja

 
Neželjene pojave prilikom upotrebe kontrastnih sredstava mogu se manifestovati na mestu 
davanja, na tkivima i organima s kojima su u kontaktu, kao i farmakodinamski na organima preko 
kojih se eliminišu iz organizma. Prvenstveno se misli na endotel krvnih sudova, eritrocite, krvotok 
u plućima, srcu, hematoencefalnu barijeru, mozak, meninge i na kraju jetru i bubrege.
 

Incidenca neželjenih reakcija 

Inidenca neželjenih reakcija na JKS kreće se između 4,68 i 8,53 odsto pacijenata i zavisi od 
brojnih faktora: 
– vrste JKS,
– načina primene,
– hipersenzitivnog stanja pacijenta,
– prethodnog izlaganja JKS,
– prisustva pridružnih oboljenja.
Smrtni ishod se javlja kod oko 0,009 odsto posmatrane populacije. Ukoliko je pacijent jednom 
ispoljio reakciju nealergijske hipersenzitivnosti na JKS, mogućnost da ispolji rekaciju nakon 
ponovne primene iznosi između 16 i 32 odsto. Ne može se sa sigurnošću reći da li je atopija 
predisponirajući faktor za ispoljavanje neželjene reakcije. Postoje mišljenja da su bazofili osoba s 
atopijom osetljiviji na jodna kontrastna sredstva. Pacijenti s bronhijalnom astmom i alergijskom 
dijatezom imaju 3,5 puta veću sklonost ka nastanku neželjene reakcije. Rizik od nastanka 
neželjene reakcije na JKS povećavaju i pojedina oboljenja, kao što su dijabetesna nefropatija, 
ciroza jetre, kongenitalna srčana oboljenja.
Postoje različita mišljenja o tome da li beta blokatori povećavaju prevalencu nastanka reakcija 
nealergijske hipersenzitivnosti na JKS. Kod pacijenata koji su na terapiji beta blokatorima postoji 
refrakternost na primenjenu terapiju koja se koristi kod neželjenih reakcija.

Patogeneza

Jodna kontrastna sredstva (JKS) izazivaju neželjene reakcije kod preosetljivih osoba po tipu 
nealergijske hipersenzitivnosti. Te reakcije su nepredvidljive, nezavisne od doze ili koncentracije. 
Tačan mehanizam nije sasvim poznat. Postoji više pretpostavki o patogenezi reakcija 
nealergijske hipersenzitivnosti izazvane JKS.
Eksperimentalne studije pokazale su da kontrastna sredstva ometaju funkciju lipooksigenaznih i 
ciklooksigenaznih enzima, modifikujući količinu formiranih prostaglandina i leukotrijena, što je 
značajno za ispoljavanje astmatičnog napada i urtikarije. Kontrastna sredstva dovode, direktno i 
indirektno preko aktivacije sistema komplementa, do oslobađanja histamina i drugih vazoaktivnih 
amina iz bazofila i mast ćelija. Moguće je i uplivisanje na sistem koagulacije pomoću aktivacije 
trombina i plazmina, uz pojačano oslobađanje kinina. U manje od oko pet odsto slučajeva 
moguće su prave anafilaktičke reakcije. 
Kontrastna sredstva ne mogu biti antigeni zbog male molekulske težine, ali vezani za serumske 
albumine, i postaju hapteni. Pojedini autori dokazali su postojanje antitela na haptene kontrastnih 
sredstava kod pacijenata koji su ispoljili anafilaksu nakon primljenog kontrastnog sredstva. 
Antigenost kontrastnih sredstava nije u potpunosti prihvaćena, ali ni odbačena. Ispoljavanje 
alergijske reakcije nakon prve primene kontrastnog sredstva objašnjava se ukrštenom reakcijom 
s već stvorenim specifičnim antitelima na antigene sa istim determinantnim grupama i istim 
položajem u strukturnoj formuli.

Kliničke manifestacije 

Kliničke manifestacije reakcija nealergijske hipersenzitivnosti izazvane JKS dele se: prema tipu 
na anafilaktoidne, kardiopulmonalne i ostale; prema težini kliničke slike na lakše, potencijalno 
fatalne i teške; prema vremenu ispoljavanja na rane i kasne. Rane neželjene reakcije ispoljavaju 
se do sat vremena od primene JKS. Kasne se javljaju od jednog sata do nedelju dana posle 
primene JKS. Obično se ispoljavaju mučninom, povraćanjem, glavoboljom, svrabom kože, 
groznicom. Često se javljaju prilikom primene nejonskih kontrastnih sredstava i kod pacijenata 
koji su imali neki oblik neželjene reakcije na JKS ili su na terapiji interleukinima 2.

Dijagnoza

Dijagnoza reakcija nealergijske hipersenzitivnosti nije jednostavna, za razliku od alergijskih 
reakcija na lekove (npr. na penicilin). Ne postoje nikakvi in vitro testovi sa JKS, a dijagnostika je 
zasnovana isključivo na pažljivo uzetoj anamnezi i in vivo testovima, koje čine kožni i dozno 
provokacioni testovi. Kod pacijenata s teškim astmatičnim napadom, laringealnim edemom i 
anafilaktičkim šokom uopšte se ne rade kožni i dozno provokacioni testovi (dpt), već se 
zabranjuje primena JKS. Pacijentima s lakšom kliničkom slikom bronhospazma, angioedema i 
koprivnjače rade se kožni i dozno provokacioni testovi. Kod negativnih rezultata ovih testova 
dozvoljava se primena JKS uz obaveznu premedikaciju, koja se sastoji od primene 
glikokortikosteroidnih lekova, blokatora H1 i H2 receptora, u određenom periodu. Problem u 
dijagnostici nastaje zbog činjenice da pacijenti s neželjenim reakcijama na JKS kod kojih su 
rezultati kožnih testova i dozno provokacioni testovi negativni, ipak tokom primene mogu ispoljiti 
kliničku sliku bronhijalne astme, angioedema, urtikarije ili pak sistemske anafilakse. Osnovni 
razlog jeste to što završna, a ujedno i najveća pojedinačna doza JKS, prema protokolu, iznosi 1-2 
ml i.v. datog, što ne odgovara ukupnoj količini JKS, koja se daje u različitim dijagnostičkim 
procedurama. Zlatno pravilo za dijagnozu nealergijske hipersenzitivnosti izazvane JKS i dalje 
ostaje anamnestički podatak o prethodno ispoljenoj neželjenoj reakciji na JKS.

Preventivne mere

Budući da se neželjene reakcije na JKS ne mogu predvideti kožnim i dozno provokacionim 
testovima, bitne su preventivne mere čiji je cilj smanjenje rizika od neželjenih reakcija. Kod 
pacijenata s faktorima rizika potrebno je: razmatranje alternativne dijagnostičke procedure, 
adekvatna hidracija, praćenje bubrežne funkcije pre i posle snimanja kod visokorizičnih 
pacijenata, monitoring kod srčanih bolesnika, korišćenje niskoosmolarnih rastvora, kao i 
adekvatna premedikacija.

Lečenje

Lečenje reakcija na JKS zavisi od kliničkih manifestacija. Koristiti standardnu terapiju za 
kardiološke, bubrežne ili neurološke komplikacije. Pacijenti koji koriste lekove iz grupe beta 
blokatora trebalo bi da izostave taj lek, zbog eventualne neefikasnosti lekova koji se koriste u 
terapiji neželjenih reakcija. 

Želiš da pročitaš svih 2 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti