Reciklaža stakla

Istorija stakla

Prirodno staklo poznato je još od davnina. 

Stvara se u vulkanskim aktivnostima, a drugi oblik 
prirodnog stakla nastaje udarom groma u silicijumski 
pesak. 

Za domovinu veštačkog stakla smatra se Egipat gde su 
arheološkim iskopavanjima pronađeni predmeti od 
stakla, ostaci radionica sa kalupima i delovima peći za 
topljenje stakla. 

Staklo se koristilo za izradu oštrog oružja kao i nakita 
(ogrlica), koje su služile za robnu razmenu.

background image

Osobine

 stakla

STAKLO JE 

neorganski materijal, amorfne strukture visokih 

performansi i proziran je materijal, koji se dobija u složenom 

tehnološkom procesu. 

*

 Hemijski je stabilno, nerastvorljivo u vodi, mada će ga voda 

posle dužeg vremena erodirati i zamutiti. Ima veći otpor na 

habanje i abraziju nego čelik, a manje širenje.

NAJVEĆE MANE STAKLA SU:

*

 Krtost

*

Lomljivost i 

*

Mala otpornost na nagle temperaturske 

promene.

POSTOJE 4 FAZE DOBIJANJA STAKLA:

1.

Pripremanje sirovina, drobljenje, mlevenje i mešanje;

2.

Topljenje na temperaturi oko 1300-1500ºC, koje se vrši na dva 
načina: u pećima sa loncima i koritastim pećima;

3.

Oblikovanje (duvanje stakla, 
izvlačenje, presovanje i livenje), 
vrši se na temperaturi od oko 700-800ºC;

4.

Dorada, vrši se brušenje, graviranje, 
matiranje i slikanje.

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti