1. UVOD

Predmet istraživanja ovog rada jeste cijeli kompleks međunarodnih ekonomsko –

političkih odnosa povezanih sa savremenim procesima globalizacije i evropskim
regionalnim integracijama. Istraživanje je vrlo aktuelno, jer su procesima globalizacije i
regionalnih integracija obuhvaćene ne samo sve zemlje svijeta, već i sve oblasti života i
rada.

Osnovni cilj ovog istraživanja jeste analiza aktuelnih i realnih procesa globalizacije

i njihova povezanost sa evropskim regionalnim integracijama, te međuzavisnost i
uslovljenost u savremenim međunarodnim odnosima u kojima dominiraju razvijene
zemlje.

Pokazatelji prve globalizacije dostignuti su tek krajem XX vijeka, iako su

Sjedinjene Američke Države bile najjača ekonomska sila svijeta u cijelom XX vijeku.
Njima   je   najviše   doprinosio   zlatni   novac,   odnosno   zlatni   novčani   standard,   koji   je
omogućio do tada nezapamćenu ekspanziju međunarodne trgovine. Naime, izvoz je u
bruto društvenom proizvodu svijeta 2009.godine (roba - materijalna dobra i usluge)
iznosio oko 31%, a izvoz i uvoz preko 60%, duplo više nego samo jednu deceniju
ranije,   što   znači   da   globalizacija   pokazuje   značajne   rezultate   u   razvoju   svjetske
trgovine,   a   time   i   privrede.   Globalizacija   je   nastala   kao   posljedica   pobjede
kapitalističkog nad socijalističkim sistemom i želje da se do tada podijeljeno svjetsko
tržište,   na  kapitalističko   i   socijalističko,   objedini   u   jedinstveno   svjetsko   tržište,   pod
vođstvom kapitalističkog sistema. Globalizacija je izuzetno složen i promjenljiv proces
koji sa sobom donosi i koristi i probleme. Ali zbog načina na koji globalna ekonomija
danas funkcioniše, mnoge zemlje u razvoju, naročito one male i nerazvijene, imaju više
problema   nego   koristi.   Finansijski   tokovi   nisu   obično   usmjereni   ka   siromašnim,
nesigurnim   zemljama,   dok   je,   sa   druge   strane,   odliv   kapitala   i   „mozgova”   iz
nerazvijenih jednosmjeran. Ljudski i finansijski resursi za razvojne svrhe su oskudni.
Pojam "globalizacija" sasvim tačno, iako nedovoljno jasno, označava da se pozicija
države   dvostruko   promijenila   početkom   20.   vijeka.   Na   državu   utiče   međusobna
zavisnost u toj mjeri da joj je omogućeno rješavanje problema samo u slučaju da i druge
države sarađuju po tom pitanju. Država se vrlo tijesno mora spojiti sa svojim susjedima.
Taj proces se događa u prvom redu regionalno, što predstavlja i predmet istraživanja
ovog rada.

2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE GLOBALNIH PROCESA

2.1. Uvod u globalizaciju

Kratak istorijski osvrt na pojam i kontraverze globalizacije pokazuje da od sredine

osamdesetih godina XX vijeka, globalizacija postaje jedan od najcitiranijih pojmova u
Social Science Citation Index-u - indeksu citata u društvenim naukama. Bez obzira na
to,   postoje   brojni   autori   koji   negiraju   globalizaciju.   Oni   kao   argumente   navode
ograničenost   globalizacijskih   procesa   na   razvijene   zemlje   uz   marginalizaciju   trećeg
svijeta, te ograničenost tržišta zbog dominantnosti zemalja trijade - Evrope, Sjeverne
Amerike   i   Japana.   Otuda   proističu   brojne   kontradikcije   poimanja   i   djelovanja
globalizacije   u   savremenoj   svjetskoj   privredi.   Bez   obzira   što   nema   opšteprihvaćene
definicije globalizacije, neophodno je postojanje kakvog - takvog konsenzusa oko toga
šta pod terminom globalizacija podrazumijevamo. Smatra se da se riječ globalizacija
prvi put pominje u Webster-ovom rječniku American English, iz 1961.godine, a termini
“globalno” i “globalizam” javili su se četrdesetih godina XX vijeka. Do 1890.godine,
riječ   “global”   nije   označavala   cijeli   svijet   već   zemaljsku   kuglu.

Neke definicije

globalizacije ističu da je to proces kojim se smanjuju ili potpuno ukidaju prepreke u
međunarodnoj ekonomskoj razmjeri i povećava ekonomska integracija među zemljama.
Brojne kritičke analize kontroverzi samog poimanja globalizacije pokazuju da je riječ o
temeljnim ekonomskim, političkim, socijalnim i istorijskim promjenama u savremenom
svijetu.   Prema   nekim   definicijama:   Globalizacija   je   širenje   granica   koje   omogućuju
slobodno   kretanje   ljudi,   robe,   informacija,   normi   i   institucija,   uz   djelovanje
integrativnih snaga. Druge definicije ističu da se: Globalizacija, kao ideja, odnosi na
smanjivanje svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu kao cjelini. Nema sumnje da je
globalizacija   sveobuhvatan   proces   povezivanja   industrijskih,   finansijskih   i   drugih
aktivnosti na svjetskom tržištu, i pod sve snažnijim dejstvom naučno - tehnološke i
informacijsko - komunikacijske revolucije.

U opštu debatu o globalizaciji uključeno je mnoštvo autora, koji se, prema

stavovima koje zastupaju, mogu podijeliti u tri kategorije, odnosno tri teorijska pravca:

Prvi pravac čine popularno nazvani „skeptici“. Ova grupa autora smatra da je

pojam globalizacije „obmana koja nam je nametnuta od strane moćnih grupa“, dakle -
samo maska za ono što se u stvarnosti dešava, a to je transformacija svjetskog
kapitalističkog sistema. Ovom teorijskom pravcu pripadaju i neki autori koji nastoje

Pavićević V., Petrović V. 2003. Aspekti globalizacije - sa pregledom osnovnih pojmova,

Beograd.

Panić, P., Spoljnotrgovinsko poslovanje u uslovima globalizacije svjetske ekonomije,

Fakultet spoljne trgovine, Bijeljina, 2006., str. 264.

se nove međunarodne i regionalna udruženja preko kojih se mogu vršiti pritisci na vlade
država, ali i uspostavljaju veze s ljudima širom svijeta.

Globalna politika postaje multikulturalna i multicivilizacijska. "Smanjivanjem"

svijeta porasla je svijest o povezanosti i međuzavisnosti njegovih različitih dijelova.
Dolazi   do   napuštanja   starih   i   prihvaćanja   novih,   širih   identiteta.   Vrlo   su   vidljive
promjene procesa globalizacije i na području kulture. To se može ilustrirati činjenicom
da se danas velikom brzinom uvodi zajednički svjetski jezik, ali to nije, kao što su neki
očekivali, esperanto, već je to engleski jezik. Engleski se jezik na taj način našao na
drugom   mjestu   najrasprostranjenijih   jezika   koji   se   govore   (poslije   kineskog).   Neki
smatraju   da   je   -   s   obzirom   na   tu   činjenicu,   ali   i   svakodnevno   izumiranje   nekoliko
dijalekata i jezika - na pomolu nov lingvistički poredak. Savremeni čovjek svjedoči
činjenici da je i u kulturološkom pogledu svijet sve više zaokupljen pozapadnjačenjem i
stvaranjem globalne kulture.

2.2.1. Ekonomski aspekt globalizacije

Ekonomski gledano, može se reći da su uzroci globalizacije kapitalistički način

proizvodnje, tehnološki napredak i međunarodna regulacija. Proces izjednačavanja
cijena proizvodnih faktora na različitim dijelovima globalnog tržišta ići će sporije.
Cijene kapitala biće različite još dugo vremena zbog različitih rizika koji su dominantno
posljedica neekonomskih faktora; cijene rada takođe će se sporo izjednačavati, prije
svega zbog kulturnih, jezičkih, i drugih razlika, a ponajviše zbog nemobilnosti rada.
Kao ekonomska doktrina globalizma slovi liberalizam.

Dva su osnovna efekta globalizacije:

1. Omogućava optimalnu kombinaciju ulaganja proizvodnih faktora;
2. Ostvarivanje teoretski idealne ekonomije.

Dovoljan uslov je da struktura i veličina tako proizvedenih dobara odgovara

strukturi i veličini svjetske potražnje. Jedan od načina postizanja tih uslova proizvodnje
su otkup i spajanja preduzeća širom svijeta. Proces globalizacije omogućava ovakve
prekogranične poslove s jedne strane, dok istodobno na drugoj strani ovakvi poslovi
pospješuju proces globalizacije.

U globalnoj ekonomiji faktori proizvodnje – prirodni resursi, kapital, tehnologija,

rad, informacije - kao i dobra i usluge slobodno se kreću svijetom. Špekulanti zarađuju

Stakić, B., Unković, M., Spoljnotrgovinsko poslovanje, Univerzitet singidunum, Beograd,

2009., str. 452.

prebacujući   navedene   faktore   s   mjesta   gdje   su   jeftinijina   mjesto   gdje   su   skupi,   a
proizvođači lociraju svoje pogone tamo gdje je to najjeftinije - u nerazvijene zemlje,
gdje   profitiraju   ne   samo   na   nižim   cijenama   nadnica,   nego   i   na   nepropisanim
standardima   rada   i   zaštite   okoline,

uopšteno niskom nivou ljudskih prava, te na

neorganizovanoj vojsci radnika (nepisana, ali uspješno provođena zabrana postojanja
sindikata). Nerazvijeni "profitiraju" transferom tehnologije koja je na zapadu davno
zastarjela i prevaziđena, te oko 10 % većom platom nego kod domaćih poslodavaca.
Domaće tržište više ne postoji, ono je dio jedinstvenog globalnog tržišta, a svako
privilegiovanje "domaćih" proizvođača je zabranjeno međunarodnim konvencijama.

Globalizacija je naročito ubrzala svoj hod nakon kolapsa socijalističkih komandnih

ekonomija, što je dovelo do dominacije liberalnog koncepta društva i zavisnosti post
socijalističkih zemalja o svjetskim središtima ekonomske i političke moći. Po prvi put u
istoriji političke vođe i narodi trećeg svijeta i "druge Evrope" susrele su se sa situacijom
da im je budućnost zadana, a ime toj zadanoj budućnosti jeste tranzicija po pravilima što
su ih odredile zapadne sile. S jedne strane, globalizacija se može posmatrati kao stihijski
proces koji se nameće samom logikom razvoja, dok se s druge strane čini kao
intencionalna izgradnja nadnacionalnog sistema i institucija, ali bez obzira na to, glavna
promjena na svjetskom društvenom nivou je porast svijesti o povezanosti i
međuzavisnosti svijeta, porast osjetljivosti za probleme udaljenih zemalja, te pojava
napuštanja starih i prihvaćanja širih identiteta.

Kako mjeriti globalizaciju, odnosno globalizovanost pojedinih zemalja? Dobar

način je A.T. Kerney - Foreign Policy Magazine Globalization Index™, koji praćenjem
brojnih indikatora (od međunarodnih telefonskih razgovora, Internet poslužilaca, i
međunarodnih putovanja, do toka kapitalnih investicija i propusnosti granica) od zemlje
do zemlje nastoji utvrditi globalnu integrisanost.

2.3. Tendencije ineternacionalizacije poslovanja

Razvoj komunikacionih i informacionih tehnologija, zaoštravanje konkurentnosti i

mobilnost kapitala stvara visok nivo međuzavisnosti. Razvojem međuzavisnosti podjela
tržišta na lokalna, regionalna i nacionalna gubi smisao. Razvoj međuzavisnosti ističe u
prvi plan međunarodno poslovanje i nužnost međunarodne saradnje. Razvoj
međunarodne saradnje je šansa za nerazvijene države i njihove kompanije jer samo
uključenjem u međunarodne poslovne procese i aktivnosti mogu doživjeti razvoj i
tržišnu afirmaciju.

Maloljetni radnici, otpad koji bi bio zabranjen kod razvijenih.

Uticaj globalizacije na raspodjelu dohotka u svijetu, prema Konferenciji ujedinjenih

nacija o trgovini i razvoju može se posmatrati u okviru suprotnih pristupa:

Konvergencija

- globalizacija će uticati na smanjenje razlika u raspodjeli

bogatstva između razvijenih i nerazvijenih zemalja bržim rastom privreda
siromašnih zemalja;

Divergencija

- globalizacija će uticati na povećanje tih razlika jer su koristi od

globalizacije ograničene na razvijene zemlje i relativno mali broj novo
industrijalizovanih zemalja.

Činjenice do kojih se došlo istraživanjem i analiziranjem brojnih ekonomskih

izvještaja i konsultovanjem brojne stručne literature idu u prilog tezi da globalizacija
znači   manje   nejednakosti   u   svijetu.   Međutim,   nejednakosti   će   biti   manje   u   više
integrisanoj   nego   u   više   segmentiranoj   svjetskoj   privredi.   Internacionalizacija
privrednih   grana   izražava   se   i   kroz   diverzifikovanje   i   segmentiranje   proizvodnih
procesa.   Internacionalno   povezivanje   tehnološkog   lanca   proizvodnje   u   jednoj   grani
dovodi do koncentrisanog prometa. Internacionalno preoblikovanje vertikalnih struktura
odnosi se na one grane koje imaju veliki udio stalnog kapitala i podložne su rigidnim
tehnološkim promenama.

2.4. Internacionalizacija poslovnih aktivnosti

Globalizacijskim procesom paralelno se odvija i proces internacionalizacije

ekonomije,   koja   stvara   svoje   specifičnosti,   zakonitosti   i   mehanizme   koji   su   izvan
preduzeća   i   nacionalnih   država.   Internacionalizacija   poslovnih   aktivnosti   zahtjeva
redefinisanje   državnog   regulisanja   poslovnih   aktivnosti.   Globalizacija   i
internacionalizacija   poslovnih   aktivnosti   podstiču   razmjenu   proizvoda   i   usluga   u
međunarodnim tokovima.

Cilj realizovanja poslovnih aktivnosti preduzeća prožetog internacionalnim

tokovima je osvajanje novih tržišnih prostora. Globalne poslovne aktivnosti se temelje
na osnovu informacija ciljnog tržišta.

Zadatak preduzeća je da svakodnevno grade svoju

konkurentsku moć. Svaka nacionalna ekonomija i njeni privredni subjekti učešćem u
međunarodnim poslovnim aktivnostima dobijaju šansu na globalnom tržištu. Samo
prisustvovanjem na međunarodnoj trgovinskoj sceni raspoloživi resursi mogu da se
koriste u skladu sa tražnjom na svjetskom tržištu.

Posljedice internacionalizacije poslovnih aktivnosti su viši nivo konkurencije i ubrzan

proces tehnoloških promjena.

Osnovni oblici internacionalizacije poslovnih aktivnosti su sljedeći: Izvoz, Licenciranje,

Joint ventures, Lohn, Barter poslovi, Lizing poslovi.