SVEUČILIŠTE U MOSTARU
PRAVNI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
REGIONALNE ORGANIZACIJE I ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA
Seminarski rad iz predmeta Ljudska prava i sigurnost
Mentor: prof. dr. sc Vesna Kazazić Student: Dejan Benković (43)
MOSTAR, 2017. Godina
SADRŽAJ
SEMINARSKI RAD
4
2.1. Prvi stepen–filozofski korijeni
Već u staroj grčkoj filozofiji, dakle prije više od 2000 godina, razvija se ideja o jednakosti
svih ljudi, ideja o prirodnom pravu koje pripada svakom čovjeku. Daljnji razvoj doživljava u
ranom kršćanstvu i drugim religijama: Sve ljude Bog je stvorio jednakima i po uzoru na
samoga sebe. Te dvije niti čine korijen ideje o ljudskim pravima. Radilo se o filozofskim
promatranjima koja su zahtijevala univerzalno pravo, ali koja su u svijet politike i prava bila
prenesena,tek početkom novog doba. Od presudne važnosti bio je engleski filozof John Locke
čije je djelo značilo odlučujući duhovni proboj ideje o neotuđivim ljudskim pravima: „The
State of Nature has a Law of Nature to govern it, which obliges everyone: And Reason, which
is that Law,teaches all Mankind, who will but consult it, that being all equal and independent,
no oneought to harm another in his Life, health, Liberty and Possessions.“ Za Lockea
nepromjenjiva urođena prava čovjeka su život, sloboda i privatno vlasništvo. A svrha svake
države je da štiti ta prirodna ljudska prava. Te zamisli prihvatili su ustavotvorci u Engleskoj i
SAD-u te ih ugradili u svoje ustave.
2
2.2. Drugi stepen– Političko ostvarenje u sklopu nacionalnih država
Vodeću ulogu u takvom razvoju imala je Engleska. Već su 1215., s „Magna Charta
Libertatum“,od kralja iznuđena određena prava, dokumentom „Petition of Rights“ iz 1628.
Zagarantovana je nepovredivost građanina, a „Habeas-Corpus-Akte“ iz 1679. bio je
odlučujući preokret zausidrenje ideje o ljudskim pravima u konkretnom državnom pravu. Ta
prava vrijedila su i u engleskim kolonijama, dakle i u SAD-u. Tamo je prvi put u povijesti
formuliran „Katalog ljudskih prava“ i to pozivajući se na zamisli Lockea. „Virginia Bill of
Rights“ iz 1776. dokument je koji se, uz „Američko proglašenje nezavisnosti“ iz iste
godine, ubraja u najvažnije dokumente u povijesti ljudskih prava. Dokumentom „Virginia Bill
of Rights“ sljedeća prava proglašena su neotuđivim ljudskim pravima i otada sačinjavaju
jezgru ljudskih prava:
Pravo na život, slobodu i privatno vlasništvo
2
Marija Rudić, Ljudska prava priručnik za nastavnike ; Beogradski centar za ljudska prava Beograd, 2001. god.; str. 36
SEMINARSKI RAD
5
Sloboda okupljanja i sloboda tiska
Sloboda kretanja i pravo na peticiju
Pravo na pravnu zaštitu
Glasačko pravo
Ustavno-pravno ostvarenje ideje o ljudskim pravima krenulo je velikim zaletom iz Francuske
u kontinentalnu Europu. Francuska revolucija iz 1789. sa svojom parolom „liberte,
egalite,fraternite“ izvršila je izniman utjecaj. Dana 26. augusta 1789. prihvaćena je „Povelja o
ljudskim i građanskim pravima“. Sadrži uzvišeni pokušaj naglašavanja univerzalne važnosti
ljudskih prava. Političko i pravno ostvarenje filozofske ideje o ljudskim pravima u dobroj je
mjeri uspjelo do sredine 20. stoljeća. Ali, sada dolazi do novog problema. Ljudska prava
iziskuju univerzalnu važnost, a obavezujuće jamstvo za njih kao za osnovna prava bilo je
ograničeno na uski okvir nacionalnih država. Ta protivrječnost uzeta je u razmatranje u
trećem koraku, pokušajem univerzalnog političkog i pravnog ostvarenja ljudskih prava.
2.3. Treći stepen –univerzalno političko ostvarenje (UN)
Strašni zločini tijekom Drugog svjetskog rata potaknuli su ljude na razmišljanje kako bi se
moglo osigurati važenje ljudskih prava diljem svijeta. Ono što se dogodilo nije se smjelo više
ponoviti. Trebalo je osigurati da svi ljudi na svijetu imaju osnovna prava i slobode. To je bio
jedan od najvažnijih motiva za osnivanje Ujedinjenih naroda. Sporazumom svih država,
ljudska prava više nisu bila stvar pojedinih država nego su postala pitanja zajednice država.
To je sadržano u ključnom ugovoru između država, u "Povelji Ujedinjenih naroda" , koja
je usvojena 26. juna 1945. U njoj se ističe da se sve države članice obavezuju da će i zajedno i
svaka posebno surađivati s Organizacijom u smislu provedbe ciljeva Organizacije (član 56), a
u te ciljeve ubraja se zaštita ljudskih prava. Tim članom svaka država članica Ujedinjenih
naroda, a to su danas gotovo sve zemlje svijeta, obvezuje se na poštivanje ljudskih prava. Da
bi bilo precizno utvrđeno što su ljudska prava, sastavljena je "Opća deklaracija o ljudskim
pravima", koja je usvojena 10. decembra 1948. godine.
3
3
Mr. sc. Maja Sahadžić Međunarodno pravo ljudskih prava: zaštita pojedinaca i skupina, Zbornik radova, Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, 2011.
god. str. 245–261.
