VISOKA EKONOMSKA 

                                  ŠKOLA PEĆ, LEPOSAVIĆ

                                    SEMINARSKI   RAD

                            

Regresija  i  Koleracija

Smer

: Finansijski menadzment

Predmet:

 

 

Poslovna Statistika

Mentor:

                                                              

Učenik:

 

 

prof. mr. Vesna Simović

                              Nemanja Jovanović 

        Leposavić, Septembar 2014. god.

Sadržaj:

1. Uvod 

...........................................................................................................

3

2. Odnos između varijabli

.............................................................................

4

3. Koeficijent  koleracije 

..............................................................................

5

3.1. Pearsonov koeficijent korelacije …………………….....5

3

.

2. 

Spearmanov koeficijent korelacije ........................6

4. Matrica korelacije 

.....................................................................

7

5. Višestruka koleracija 

................................................................

8

6. Računanje korelacije ................................................................9

6.1. 

Outlieri 

..................................................................9

7. Primena koleracije 

..................................................................

10

8.

 

Regresiona Analiza 

………………………………………….

11

8.1.

 

Odnos promenljive (y) prema promenljivoj (x) 

......

11

8.2. Regresiona linija 

..........................................................

12

8.3. Regresiona konstanta 

.................................................

13

8.4

Interpolacija 

(

određivanje vrednosti Y za bilo koju vrednost X

......

14

9. Zaključak 

.................................................................................

15

10. Literatura 

...............................................................................

16

 

background image

3.

2. Odnos između varijabli

Međusoban odnos između dve varijable, grafički možemo prikazati 
pomoću dvodimenzionalnog grafa, tzv. scatter dijagram (dijagrama 
raspršenja).  Vrednosti   jedne   varijable   prikazane   su   na  x  osi,   a 
druge na y osi dijagrama. Tačke preseka kreću se oko određenog 
pravca koji se naziva linija regresije. Što su tačke bliže pravcu, 
korelacija je veća. Što su tačke raspršenije korelacija je manja. U 
praksi je vizualno vrlo teško, osim u slučaju savršene korelacije 
odrediti   stupanj   povezanosti   između   varijabli.   Zavisno   o 
međusobnom   odnosu   dveju   varijabli   među   kojima   postoji 
korelacija,   ona   može   biti   linearna   ili   nelinearna.   Kod  

linearne 

korelacije

,   tačke   su   grupirane   oko   pravca.   Kod  

nelinearne 

korelacije

, tačke su grupisane oko neke druge krivulje.

Dve   varijable   koje   posmatramo   sa   ciljem   utvrđivanja   njihove 
korelacijske povezanosti mogu biti u 4 različita odnosa:

1. kada mala vrednost jedne varijable odgovara maloj vrednosti 

druge varijable, kao i kada velika vrednost jedne varijable 
odgovara   velikoj   vrednosti   druge   varijable,   radi   se   o 
pozitivnoj korelaciji.

2. kada   mala   vrednost   jedne   varijable   odgovara   velikoj 

vrednosti   druge   varijable   i   obrnuto,   radi   se   o   negativnoj 
korelaciji.

3. kada vrjednost jedne varijable u nekim intervalima odgovara 

maloj   vrednosti   druge   varijable,   a   u   drugim   intervalima 
velikoj vrednosti, radi se o  nemonotonoj korelaciji. Ako se 
korelacija   više   nego   jednom   menja   od   pozitivne   prema 
negativnoj, takva korelacija naziva se ciklička korelacija.

4. kada   se   na   osnovu   vrednosti   jedne   varijable   ne   može 

zaključiti ništa o vrednosti druge varijable, tada korelacija ne 
postoji. Tačke u takvom grafitu su raspršene.

4

.

3. Koeficijent koleracije

Koeficijenti

  korelacije izražavaju meru povezanosti između 

dve varijable u jedinicama nezavisnim i jedinicama mere u 
kojima   su   iskazane   vrednosti   varijabli.   Postoji   više 
koeficijenata   korelacije   koji   se   koriste   u   različitim 
slučajevima.   U   praksi   se   prilikom   rada   s   linearnim 
modelima   najčešće   koristi  

Pearsonov   koeficijent   korelacije 

(produkt   moment   koeficijent   korelacije).   Prilikom   rada   s 
modelima koji nisu linearni najčešće se koristi 

Spearmanov 

koeficijent korelacije

 (produkt rang koeficijent korelacije).

3.1. Pearsonov koeficijent korelacije

Pearsonov   koeficijent   korelacije   koristi   se   u   slučajevima   kada 
između varijabli posmatranog modela postoji linearna povezanost I 
neprekidna   normalna   distribucija.Vrednost   Pearsonovog 
koeficijenta   korelacije   kreće   se   od   +1   (savršena   pozitivna 
korelacija)   do   –1   (savršena   negativna   korelacija).  Predznak 
koeficijenta nas upućuje na smer korelacije – da li je pozitivna ili 
negativna,   ali   nas   ne   upućuje   na   snagu   korelacije.   Pearsonov 
koeficijent   korelacije   bazira   se   na   usporedbi   stvarnog   uticaja 
posatranih   varijabli   jedne   na   drugu   u   odnosu   na   maksimalni 
mogući   utjecaj   dviju   varijabli.   Označava   se   malim   latiničkim 
slovom 

r

. Za izračun koeficijenta korelacije potrebna su tri različite 

sume   kvadrata  

(SS)

:   suma   kvadrata   varijable  

X

,   suma   kvadrata 

varijable 

Y

 i suma umnožaka varijabli 

X

 i 

Y

.

5.

background image

5.

3.2. Spearmanov koeficijent korelacije

Spearmanov koeficijent korelacije (produkt rang korelacije) koristi 
se za merenje povezanosti između varijabli u slučajevima kada nije 
moguće primjeniti Pearsonov koeficijent korelacije. Bazira se na 
tome   da   se   izmeri   doslednost   povezanosti   između   poređanih 
varijabli, a oblik povezanosti (npr. linearni oblik koji je preduslov 
za   korišćenje   Pearsonovog   koeficijenta)   nije   bitan.   Slučajevi   u 
kojima   se   koristi   Spearmanov   koficijent   su   npr.   kada   među 
varijablama   ne   postoji   linearna   povezanost,   a   nije   moguće 
primeniti   odgovarajuću   transformaciju   kojom   bi   se   povezanost 
prevela   u   linearnu   (npr.   veza   između   seizmičkog   atributa   i 
bušotinskog podataka u naftnoj geologiji). Spearmanov koeficijent 
korelacije   kao   rezultat   daje   približnu   vrednost   koeficijenta 
korelacije   koji   se   tretira   kao   njegova   dovoljno   dobra 
aproksimacija.   Prilikom   korišćenja   Spearmanovog   koeficijenta, 
vrednosti varijabli potrebno je rangirati i na takav način svesti na 
zajedničku   meru.   Najjednostavniji   način   rangiranja   je   da   se 
najmanjoj vrednosti svake varijable nametne rang 1, sledećoj po 
veličini   rang   2   i   tako   sve   do   poslednje   kojoj   se   prideljuje 
maksimalan rang. Izračunavanje koeficijenta radi se korišćenjem 
vrednosti prideljenih rangova. Spearmanov koeficijent označava se 
sa 

r

S

.

Formula za izračun Spearmanovog koeficijenta korelacije je:

gdje je 

d

 razlika vrednosti rangova dve posmatrane varijable, a 

n

 je 

broj različitih serija.

Želiš da pročitaš svih 24 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti