1

UNIVERZITET U NOVOM SADU 

TEHNIČKI FAKULTET “MIHAJLO 

PUPIN” ZRENJANIN

SEMINARSKI RAD

Predmet: 

Tehnologija održavanja

Tema:

 Reinženjering održavanja

Profesor:                                                            

Student:

                                     

 

Broj indeksa:

 

Zrenjanin 2014.

2

SADRŽAJ

UVOD..............................................................................................................................................................3

1. OSNOVI ORGANIZACIJE ODRŽAVANJA.......................................................................................................4

2. POTREBE ZA REINŽENJERINGOM PROCESA ODRŽAVANJA........................................................................5

2.1. Osnove reinženjeringa........................................................................................................................5

2.2. Virtuelna preduzeća............................................................................................................................6

2.3. Specifični ciljevi reinženjeringa.........................................................................................................10

2.4. Sprovođenje reinženjeringa i potencijalni problem.........................................................................12

2.5. Održavanje tehničkih sistema na principu reinženjeringa................................................................13

3. REINŽENJERING PROIZVODNE OPREME U MAŠINSKOJ INDUSTRIJI........................................................15

3.1. Uopšteno o kvalitetu.........................................................................................................................15

3.2. Uticajni elementi za reinženjering proizvodnih procesa u funkciji kvaliteta proizvoda...................16

3.3. Reinženjering proizvodne opreme tehničkih sistema u funkciji produktivnosti..............................17

ZAKLJUČAK...................................................................................................................................................18

LITERATURA.................................................................................................................................................19

background image

4

1. OSNOVI ORGANIZACIJE ODRŽAVANJA

Organizacija   održavanja   zahvata   kompleksnu   problematiku,   koja   definiše   odnose   između 
pojedinih nivoa, odnosno mesta na kojima se sprovode postupci održavanja (radionica) i drugih 
učesnika u procesu održavanja. Ukoliko je sistem održavanja složeniji, tj. ukoliko ima više mesta 
ili radionica u kojima se obavlja održavanje, struktura održavanja je složenija, te je i njegova 
organizacija kompleksnija.

Linijska   struktura

,   sa   dva,   tri   ili   više   redno   vezana   mesta   održavanja,   odnosno   radionice, 

predstavlja najjednostavniju organizaciju sistema održavanja. U ovom slučaju, pored osnovnog 
održavanja, koje se i kod drugih struktura vrši na mestu rada posmatranog tehnikog sistema, 
postoji jedna, dve ili više radionica, 

 

različitog stepena opremljenosti, pa prema tome i različitih 

mogućnosti i nadležnosti. Najviši nivo prestavlja radionica, odnosno Pogon za održavanje, u 
kome se obavljaju najsloženiji postupci održavanja, uključujući i postupke poboljšanja sistema 
koji se održava, odnosno tehničke ili tehnološke inovacije. Pogoni za održavanje su i najbolje 
opremljeni, a često su neposredno vezani za fabriku u kojoj se proizvode posmatrani tehnički 
sistemi. Uobičajeno je da ovaj najviši nivo održavanja ima prava da obavlja i sve postupke 
održavanja nižeg stepena složenosti, kao što je normalno da svaki viši nivo može da radi i 
postupke propisane za niži nivo. Obrnuto, međutim, nikada ne važi. Niži nivo u principu ne treba 
i   ne   može   da   obavlja   poslove   višeg   nivoa   održavanja.
 

 

Hijerarhijska struktura

 se karakteriše time da svaki viši nivo organizacije opslužuje jedan ili 

veći broj nižih nivoa. Za obavljanje poslova veće složenosti postoji radionica. Pored linijske i 
hijerarhijske strukture, sistemi održavnja mogu da se organizuju i na druge načine. Najčešće su 
to različite kombinacije ove dve strukture. Kao što se vidi, i u vezi sa organizacijom sistema 
održavanja postoje mogućnosti izbora različitih varijanti, tj. više strategija i alternativa sistema 
održavanja. Koji je način organizovanja najbolji zavisi od mnogih činilaca, koji obično imaju 
specifično   značenje,   tipično   za   svaki   slučaj   posebno.   Ovo   se   odnosi   i   na   izvršavanje 
funkcionalnih   zahteva   posmatranih   tehnikih   sistema,   njihovu   prostornu   distribuciju,   sistem 
snabdevanja rezervnim delovima i drugim materijalima, raspoloživu radnu snagu, komunikacije, 
itd. 

Osnovni zadatak organizacije održavanja je da uskladi kapacitete raspoloživih resursa: 

-kadrova, 
-opreme (mašina, alata, instalacija), 
- zaliha (materijala i rezervnih delova), 
- informacija, sa opterećenjima (potrebama) na poslovima održavanja.

5

2. POTREBE ZA REINŽENJERINGOM PROCESA ODRŽAVANJA

2.1. Osnove reinženjeringa

Reinženjering je nastao kao odgovor na japanski koncept upravljanja kvalitetom i predstavlja 
programski pristup promenama u skladu sa američkim načinom poslovnog razmišljanja. Osnova 
ovog   pristupa   upravljanju   preduzećem   jeste   u   napuštanju   koncepta   poslovanja   koji   je 
funkcionisao u eri masovne industrijske proizvodnje i smišljanju efektivnijeg i efikasnijeg načina 
obavljanja poslovanja, koji mora da uvaži sve uslove poslovanja koji opredeljuju postindustrijsko 
društvo. Naime, američka preduzeća, pritisnuta sve izraženijom konkurencijom morala su da 
preduzmu određene brze i radikalne korake, kako bi opstala u trci sa japanskim firmama, kao i 
firmama koje dolaze sa Dalekog Istoka. 

Ciljno   orjentisano   poslovanje   u   savremenom   poslovanju   ne   daje   uvek   najbolje   rezultate. 
Preduzeće mora da bude fokusirano na poslovanje oko procesa, a ne oko funkcija. Promena 
procesa ili čak uvođenje potpuno novih procesa, nisu mogući bez promene kulture u preduzeću. 
Prelazak sa strukturalne na procesnu organizaciju rada zahteva radnike koji će biti u stanju da 
sagledaju i razumeju proces. 

 Od radnika se u takvim uslovima očekuje šira osposobljenost i preduzimljivost i moraju mu se 
dati ovlašćenja, da bi proces mogao nesmetano funkcionisati. Zaposleni mora biti u stanju da 
koristi   novu   tehnologiju   koja   omogućuje   uvođenje   novog   procesa   i   što   je   još   važnije   mora 
shvatiti   da   je   odgovoran   kupcu   a   ne   neposrednom   pretpostavljenom,   da   bi   proces 
zadovoljavajuće funkcionisao i da bi se popravile poslovne performanse firme. 

Procesi,   a   ne   organizacione   jedinice   su   mesto   gde   se   stvara   nova   vrednost   za   kupca.   Zato, 
reinženjering, koji je fokusiran na procese, ima izrazitu prednost na ostalim transformacionim 
poduhvatima, koji često i proističu kao posledica preoblikovanja proizvodno-poslovnih procesa 
metodom   reinženjeringa.   Potpunom   izmenom   ili   pak   samo   popravkom   procesa,   direktno   se 
sprovodi   i   proces   totalnog   kvaliteta,   jer   u   dobro   postavljenom   procesu,   greške   u   izradi   su 
eliminisane   samom   postavkom   procesa.   Znači,   reinženjering   se   ne   bavi   popravljanjem 
postojećeg sistema poslovanja firme, već reinženjering proizvodno poslovnih procesa ustvari 
znači početak iznova, od samog početka ali na drugačiji način. 

Novo vreme stavlja nas pred nove izazove, koji traže da se i problemi preduzeća rešavaju na nov  
način. Brojni su razlozi koji uslovljavaju potrebu za primenom reinženjeringa poslovnih procesa, 
a među najvažnije razloge mogli bi smo navesti sledeće: 

• sve brže promene koje se dešavaju u svetu, 
• povećavaju se kvalitet, inovacije i fleksibilnost u poslovanju, 

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti