Univerzitet Crne Gore
Fakultet političkih nauka
Studijski program – socijalni rad
Seminarski rad
iz političke antropologije
Tema:
Religija i čovjek
I Uvod
"Svi narodi znaju da je religiozna svijest ona u
kojoj oni imaju istinu, i religiju su uvijek smatrali
za svoje dostojanstvo i za nedelju svoga života."
(Hegel
)
Na samom početku možemo istaći da religija nastaje na neku način
kao proizvod čovjekovog straha i čuđenja, sa jedne strane, kao i njegove
potrebe da objasni ono što je u jednom momentu za njega bilo neobjašnjivo.
Pred silama prirode prvobitni čovjek se osjeća tako nemoćno,
udružuje se u zajednice, jer shvata da ne može da im se suprostavi sam.
Pojave koje nije mogao da objasni, kao npr. kiša, zemljotresi, vjetrovi,
itd. počeo je označavati kao dobre i loše duhove.
Kasnije je počeo da im daje imena bogova, i sva svoja ponašanja je
usmjeravao ka cilju da te sile umilostivi, kako bi izbjegao njihov gnijev,
odnosno, izazvao pozitivnu reakciju.
Već od najranijih vremena možemo uočiti čovjekovu potrebu za
vjerovanjem, ako i za jednom čvrsto povezanom zajednicom.
Religija upravo utiče na duhovno povezivanje vjernika u jednu čvrstu
i stabilnu zajednicu.
Da bi se zaista mogao shvatiti odnos religije prema čovjeku, i čovjeka
prema religiji, mora se poći od njenog određenja, kao i od njenih bitnih
elemenata, kroz koje možemo shvatiti u kolikoj mjeri religija zaista određuje
čovjekov život.
Postoje četiri osnovne ustanove u kojima se usvajaju religiozni sistemi
i vjerovanja, a to su na prvom mjestu porodica, a potom, crkva, država i
škola.
Svaka religija ima svoje bitne funkcije, pa ću u ovom radu kratko
skrenuti pažnju i na njih.
Teško da postoji faktor koji bi igrao važniju ulogu u čovjekovom
duhovnom životu od religije.
Ne postoji nijedan narod koji je potpuno lišen vjere, pa čak ni kada se
govori o ateistima.
značenje tih događaja, i to ne samo za ljude tog vremena, već i za ljude svih
vremena.
Mit ima značajan uticaj na čovjeka. On ne samo što mu pruža znanje,
već ga i podstiče na djelovanje, odnosno, utiče na njegovu odluku da slijedi
uzoran oblik. U isto vrijeme služi i za kontrolu ponašanja članova zajednice,
i često poziva na prevazilaženje postojećeg poretka stvari.
Drugi bitan element religije jeste
ritual ili djelatna ravan.
"Ritual je
skup obreda koji imaju svoje značenje samo u vezi sa nekim oblikom vere."
3
Sve što čovjek čini samo je spoljašnji oblik nekog unutrašnjeg
značenja, bio on toga svjestan ili ne. Čak i prva ubijanja ljudi vjerovatno su
izvedena iz obrednih razloga, jer žrtvovanje ljudske jedinke je možda
simboličan način slavljenja nadmoći zajednice nad pojedincem. "Bolje je da
umre jedan za sve, nego svi za jednoga: žrtvuje se pojedinac kako bi se
skrenuo gnev božji sa zajednice."
4
Prelaz sa ljudske i životinjske žrtve na prinošenje žrtve u obliku
namirnica, a potom prelazak na molitvu, upućuje na zaključak da je sve
manje bitno šta se žrtvuje, već je bitan način na koji se to čini.
Možda bi trebalo kratko ukazati i na razliku između dva naizgled
slična pojma – obreda i kulta.
Dok kult u sebe sadrži i duhovnu i praktičnu stranu religije, tj. i
obožavanje nečega i praktične radnje koje se sprovode kako bi se udovoljilo
predmetu obožavanja, obred obuhvata samo praktične radnje. Za kult je
tačno poznato vrijeme obavljanja (krsna slava, Božić, zadušnice, i sl.), dok
to nije slučaj sa obredom (rođenje, krštenje, smrt, i sl.). Međutim, i jedno i
drugo utiču na jačanje grupne kohezije.
Treći element religije jeste
iskustvo ili osjećajna ravan.
"Versko
iskustvo nije samo spoznaja i osećanje, ono teži da deluje: to je verski život
koji se odlučio da učini nešto za sebe, a ne da povučen u sebe, samo misli i
oseća."
5
Četvrti element religije su
simboli ili značenjska ravan.
Stvarnost oko
nas ne treba gledati kao na puke stvari, jer su sve stvari simboli, i svaka stvar
ima i nadstvarno značenje, jer ona nije samo nešto tjelesno, već i nešto
duhovno. Ljudi svoja iskustva ne izražavaju samo u racionalnim pojmovima.
Religija i umjetnost se služe simbolima.
Npr. riječ otac ne znači ništa određeno dok se ne utvrde uslovi pod
kojima ona znači: otac porodice, duhovni otac, Bog-otac, itd.
3
Isto, str. 149
4
Isto, str. 157
5
Isto, str. 169
